PUTOPIS y GRČKA
OKRZNUTI GRČKU U PET DANA
D
TEKST I FOTO: SINIŠA NOVAK
an realizacije pomicao se više puta, radi nepovoljnog vremena u svibnju, te početkom lipnja. Međutim, prognoze u drugom tjednu lipnja predviđale su pozitivno u periodu od 17. do 21. lipnja, pa sam definitivni termin utvrdio tek prethodni četvrtak. U nedjelju, dan prije putovanja, nalazim se sa prijateljem kirurgom i “novopečenim” bajkerom kako bi mu dao par savjeta za njegovo prvo putovanje (dnevne relacije, oprema itd.). Nakon priče od gotovo sat vremena spontano dolazimo do spoznaje da idemo istim putem prvi dan i polovicu drugog dana, i to još u istom terminu. Dogovor pada i vozimo skupa. Malo sam skeptičan kao i 2011. zbog Julia kad smo kretali u Alpe jer je Robert vozač početnik, a i vozi BMW R1200GS koji koncepcijom odskače od Bandita i mog načina vožnje. Na sreću, moja skepsa pokazat će se opet neopravdanom. Dogovor je da se nalazimo na benzinskoj postaji u Nedelišću u 5:00. Polako mi već te benzinske prije puta postaju nekakvo praznovjerje i talisman za dobar put.
Jajce, tvrđava
RANIJI IZLET DO KONSTANTE I CRNOG MORA DAO MI JE NASLUTITI DA BI U 5 DANA MOŽDA MOGAO VIDJETI I VIŠE TOGA. ODLUČIO SAM DA PRVIM DIJELOM PUTA PROLAZIM KROZ ZEMLJE KOJE SAM VEĆ VIDIO, RADI ŠTO MANJE TROŠENJA DRAGOCJENOG VREMENA, I KOCKA SE TAKO, NA KARTI, ZAUSTAVILA NA OHRIDSKOM JEZERU U MAKEDONIJI. ALBANIJA MI JE TOTALNA NEPOZNANICA, A DA PRIČA BUDE LJEPŠA POVRATAK PLANIRAM PREKO NESTABILNOG KOSOVA, A ALTERNATIVNO, OVISNO O FORMI I DOGODOVŠTINAMA, OSTAVLJAM OTVORENE DESTINACIJE SOLUN U GRČKOJ I BLAGOJEVGRAD U BUGARSKOJ. U OPTIMALNOJ VARIJANTI TREBAO BIH PROĆI 3000 KILOMETARA PUTA U 5 DANA
Od Nedelišća preko Sarajeva do Dubrovnika
Stižem na dogovoreno zborno mjesto 15 minuta prije termina kako bi na miru izguštao par cigareta, jer ipak se to ne radi pred doktorom. Točan kao švicarski sat, Robert na “visokom” BMW-u s bočnim koferima stiže u 5:00. Zajedno ispijamo kavu i sugeriram da jutro začinimo preko zatvorene ceste iz Novog Marofa prema Sudovcu. Naime, tamo vozim svako malo jer je to jedina “brdska” cesta u bližoj okolini, a zatvorena je potpuno neopravdano samo radi dva odrona. Bilo kako bilo, nije legalno, ali cestu znam napamet i zbilja nema nikakve opasnosti. Prolazimo taj dio puta pa vozimo preko Bjelovara do Daruvara. U Daruvaru odlučujemo napraviti prvu stanku s jutarnjom kavom, jer vozimo skoro dva sata u komadu. Daruvar se još budi, a mi odmoreni krećemo dalje preko Pakraca i Gradiške do granice Lijepe naše. Stižemo na GP Gradiška i ubrzo smo u BiH... Samo još malo vožnje i stižemo do Banja Luke. Eh da, Robertu sam uza sve ostalo zaboravio napomenuti da će odvoziti valjda najbolju cestu u životu Banja Luka - Jajce. Bez prepotentnosti: odvozio sam sve i svašta od pedesetak Alpskih prijelaza pa do Karpata, međutim svježina uz Vrbas i brza pregledna cesta s bezbroj brzih zavoja još nema premca. Stavimo nadmorsku visinu i pejzaže perivoja ili ti ga “aplenpassova”- sa strane i usudit ću
112 y MOTO PULS studeni/prosinac 2014.
se ipak reći: Ma kakvi Karpati ili Alpe - Bosna ponosna! Oko 11 sati stižemo u Jajce i Robert ne skida osmijeh s lica. Znam što će mi reći i upravo to govori: “Ona cesta...”. Vrućina u Jajcu nešto nam govori da će nastavak dana biti pakleno vruć. Na nagovor Roberta po prvi puta se penjem na stari grad u Jajcu s motorom. Nažalost do krajnje kotačima dostupne točke nismo došli jer nam je zasmetao jedan Mercedes parkiran usred uskog popločenog puta na ‘pranju’. Već kod pomisli okretanja na takvom nagibu i “rimskim” kockama naježila mi se koža, no na sreću par metara dalje je bio toranj u kojem smo okret izveli dovoljno nonšalantno, bez skidanja noge sa fuzića. Nakon duže stanke i ručka u Jajcu, preko Donjeg Vakufa i
Travnika uz dobru gužvu na cesti nešto iza 15 sati konačno ulazimo u Sarajevo odnosno Vogošću. Na samom ulazu u grad točimo pile i pravac prema centru. Parkiramo vozila kod bivše židovske sinagoge uz višekratno elaborirano parkiranje od dvadesetak minuta. Istražili smo sve mogućnosti i opcije: kome smetamo i kome ne, do kada radi veleposlanstvo, čiji je parking, vezali motore, uključili alarme i konačno krenuli u grad. Taman kad smo sve to završili i ušli u uličicu iza sinagoge vidimo motor BiH tablica ležerno parkiran tik do Baščaršije. Samo smo se pogledali uz podsmijehe… O Bože, a mi tamo paradiramo pola sata kao mačka oko vruće kaše. Nakon šetnje čaršijom Robert guštira referentne ćevape kod Želje, a ja
Ovako smo se snalazili cijelim putem. Parkiranje u Mostaru
