MOTO HODOČAŠĆE PUTOPIS y DO POLJSKE I NAZAD
Kruna našeg putovanja bio je susret s Papom Franjom na Svjetskom susretu mladih. Na motociklu smo proveli 8 dana i prevezli 3.200 km kroz 8 europskih zemalja
K
PIŠE I SNIMA: JOSIP MARJANOVIĆ
lasika, besane noći i nikako dočekati polazak. Imao sam djelomično isplaniranu rutu, jer sam trebao ići sa suprugom, međutim spletom okolnosti ona na koncu nije mogla, ali je mogao Bosqe moj odličan prijatelj i predsjednik našeg Moto udruženja „Putnik“. Još jednom se potvrdila ona stara „Nije kome je namijenjeno, nego kome je suđeno! “ Naravno, u zadnjih 7 dana smo nešto dodali, nešto oduzeli, te na koncu kreirali novu rutu, koja izgleda ovako: Mostar - Sl.Brod – Pečuh – Budimpešta – Zvolen – Ružomberok – Krakov – Wieliczka - Oświęcim-Brno – Mariazell – Admont – Hallstatt – Konnigsee - Zell am See – Grossglockner – Villach – Bled – Ljubljana – Ljubuški - Mostar. U petak rano ujutro Bosqe sa svojom Yamahom MT 01 dolazi u Mostar odakle i krećemo preko Zenice do Slavonskog Broda gdje sam morao obaviti redoviti servis na mojoj perjanici Hondi Crosstourer, dok je Bosqe organizirao druženje s njegovim dragim prijateljima Vilkom, Karlom i Domagojem. Kako to već biva, jedna po jedna, puno tema, pade i Vilkin kulen ... Uhh, malo je falilo da ne ostanemo u Slavonskom Brodu. Ekipi iz Slavonskog Broda ovim putem veliko hvala na gostoprimstvu
112 y MOTO PULS listopad 2017.
i nadamo se revanšu. Nakon što smo se nekako „pokrenuli“, preko Našica i fantastične slavonske ceste, prelazimo u Mađarsku gdje nas već hvata duboka noć, a nismo stigli do adekvatnog smještaja radi neočekivanog zadržavanja u Slavoniji, pa odlučujemo noćiti na odmorištu na autocesti pokraj motora. Malo smo poradili na logistici, lagano večerali i u krpe, al bukvalno. Upadam u vreću za spavanje, dok se Bosqe spretno zamotao u šator. Budimo se u cik zore, te svjedočimo predivnom izlasku sunca. Još kad prvo poslije kakvog, takvog sna ugledaš svoj „bike“ ... Ahhh ... Pakiranje i krećemo autocestom do Budimpešte, koju smo prije par godina detaljno obišli, pa dalje nastavljamo prema Slovačkoj i Poljskoj magistralom E 77, zvanom još i Route 77. Cesta je odlična, krajolici prelijepi, motora ko u priči. Mjesta uz cestu su lijepa i mala, a posebno nam je ostalo u sjećanju puno divnih seoskih crkvi od kamena i drveta. Na samom sjeveru Slovačke prolazimo kroz planinski masiv Tatre i Nacionalni Park Tatra, gdje baš u našem prolasku kroz glavno turističko naselje na samom vrhu slijeću paraglajderi, motori prolaze, ma ljepota ... Nedaleko od Nacionalnog parka Tatra ulazimo u Poljsku, a odmah iza granice pravimo pauzu i stajemo naravno gdje i kamiondžije, te uživamo u fenomenalnom gulašu i hladnoj pivi po smiješnim cijenama. Dalje nastavljamo također po Route 77 i ubrzo stižemo u Krakov gdje
odmah idemo rješavati propusnice za sutrašnju misu s Papom Franjom. Grad je bio blokiran zbog visokih mjera sigurnosti. Mnogo policije, vojske, doslovno opsadno stanje ... Sirene non stop! U tom trenutku to nam i nije predstavljalo neki problem. Međutim, nakon sto smo riješili sve oko propusnica, umorni od puta i prijeđena preko 600 km toga dana, konačno krećemo prema smještaju. Kad ono ne može! Baš ta ulica koja vodi do našeg apartmana blokirana. Nema trika proći policiju ili okolnim putevima doći. Nije bilo druge, odlučujemo stati na pumpu, popit „nešto“ hladno, gledati u policiju i čekati, pa kad se maknu pravac do smještaja. Oko 23 sata puštaju promet i mi sretni stižemo u naš apartman u seoskoj idili u mjestu Bolen. To je malo seosko domaćinstvo koje se nalazi 10-ak kilometara od centra grada. Milina od prirode.
Spremni za misu
Budimo se vrlo rano i spremamo za misu. Motorima dolazimo do zadnje kontrolne točke prema Kampu Milosrđa u kojem se održavalo bdjenje i Sveta misa. Parkiramo motore ispred prelijepe crkve Majke Božje i dalje pješke do kampa. Ta šetnja se razvukla na nekih 6-7 kilometara, onda još po kampu par kilometara, pa dok smo se smjestili u naš sektor. Kad sjedosmo, k’o da se rodismo. Inače, Kamp Milosrđa je napravljen u poslovnoj zoni izvan Krakova, te je prema informacijama volontera dulji-
ne oko 4 kilometra, a širine 2 kilometra. Atmosfera je bila čudo, strašna energija se osjetila u zraku... Baš nešto posebno! Slušati misu genijalnog Pape Franje, biti tako blizu njega uz Amere, Španjolce, Brazilce, Šveđane, Japance, Indijce i mnoge druge ljude iz svih dijelova svijeta... Doslovno su mladi iz cijelog svijeta bili tu. Vijore se zastave, bilo je dosta i naših hrvatskih. Pjesma, ushićenje, radost, strašna jedna pozitivna energija ... Fenomenalno iskustvo. Čak se i najavljivano nevrijeme nije dogodilo za vrijeme mise. Po završetku mise krećemo put Wieliczkae, gradića nekih par kilometara južno od Kampa Milosrđa, gdje smo čekali prijevoz do Krakova, koji smo i ulovili zahvaljujući našoj balkanskoj snalažljivosti, te smo se uspjeli na foru vrlo brzo ukrcati na organizirani autobus do centra Krakova. Moram istaknuti kako je organizacija bila jako loša za toliku masu ljudi (prema procjenama medija oko 2.500.000 ljudi). Bitno da je sve prošlo u redu. S autobusa silazimo u centru grada i odmah krećemo u obilazak stare jezgre. Tu smo probali poljsko nacionalno jelo pierogi, kod nas zvane klepe .. Lijepe riječi možemo reći i za nacionalne pive, naročito Tiskye i Niwiecz. Inače, na prostoru današnjeg Krakova su živjeli Bijeli Hrvati preci današnjih Hrvata. Prema legendi osnovao ga je vojvoda Krak koji je na tom mjestu ubio zmaja. Povijesna gradska jezgra uvrštena je od 1978. godine u UNESCO-v popis mjesta svjetske
