Yossi Katz, Breslov Research Institute:
Strategija
Midraš (Kohelet Raba 9,11) uči: Jučer je "[Jaakov] uklonio kamen s bunara" (Postanak 29,10). Danas su "njegovi sinovi odnijeli Jaakova u Egipat" (isto 46,5). Rebe Nahman jednom je izjavio da se prosječni životni vijek od sedamdeset do osamdeset godina, sastoji od tri razdoblja: rasta, stabilnosti ("vrhunca života") i opadanja. Rebe Nahman, koji je umro u svojoj 39. godini nakon što je tri godine bolovao od tuberkuloze, daje nam upozorenje: Ne očekujte da ćete ostati isti tijekom svog života. Svi znamo da je to istina, ali još nismo iskusili lošu stranu toga. Navikli smo na rast, a ne na propadanje. Otprilike prve dvije trećine života postajemo sve jači i sposobniji, a potom uživamo u toj snazi. Tek u posljednjoj trećini tražimo od ljudi da ponove što su rekli (malo glasnije, molim!) ili da nam dodaju štap. No, slabljenje i opadanje - te smrt dio su života. Kako bismo se poštedjeli tuge i očaja, tako da naše židovstvo jača čak i kad tijelo slabi, moramo imati spremnu strategiju, Toru, koja će se baviti slabljenjem prije nego li do njega dođe. Moramo zauzeti pozitivno stajalište. Ne
Strana 20
trebamo se usredotočiti na ono što slabljenje/propadanje oduzima, već na ono što ono daje! (To nije teško zamisliti. Onako kako nas prethodno sazrijevanje u utrobi majke i djetinjstvu priprema za kasnije faze životnog ciklusa i događaje u životu, tako to čini i kasnija faza sazrijevanja.) Ovakvo gledište pomaže kada se suočimo s fizičkim gubitkom. Na primjer, gubitak pokretljivosti (nema više vožnje / jogginga / hodanja) je (ili može biti) gubitak neovisnosti. No, to nas priprema za budućnost, za život u vrlo skučenom prostoru groba (mudrost rabi Nachmana #51). Ako se netko mora u momentu prilagoditi na to iz širokog raspona (gotovo) neograničene pokretljivosti, to će biti vrlo teško. Polagano usporavanje olakšava taj prijelaz. Osim toga, usporavanje nam daje vremena da se usredotočimo kako bismo mogli napraviti poboljšanja i pripreme, koji su potrebni. Ali nije obavezno da slabosti budu najproblematičniji problem. Često (ali ne uvijek), postoje načini kako to kompenzirati ili dobiti pomoć. Gubitak identiteta često je veći problem; ako ne mogu učiniti/imati nešto, tada to više nisam ja. Kao u Rebe Nahmanovoj prispodobi o rataru koji je pronašao i potom izgubio dijamant, "dijamant" koji je čovjek izgubio nikada nije ni bio njegov, budući da je uzet od njega. Spoznaja da će određena snaga ili nešto što imamo na poslijetku izbli-
jediti, koči čovjeka od toga da na tome utemelji svoj identitet, i time ga u dobroj mjeri poštedi tjeskobe u životu. Iz Mudrosti Rabi Nahmana, preveo R. Aryeh Kaplan, zt''l 290. Rebe je rekao: "Riječi koje izgovori veliki cadik sadrže sve riječi potrebne cijelom Izraelu. One također uključuju ono što je potrebno svakom pojedinom Židovu. " 291. Pisano je: "Tko uvećava znanje uvećava bol" (Propovjednik 1,18). U svakoj generaciji nastaju nove bolesti. To je rezultat povećanja■znanja. Svako novo otkriće [temeljeno na filozofskom i ateističkom znanju] rezultira novom boli. To su nove bolesti koje su došle na svijet. Neka nas B-g zaštiti! 292. Dosta poznati hasid došao je da vidi Rebea. On je bio stariji čovjek i dobro je poznavao spise svetog Ari-a. U želji da se poveže s Rebeom, počeo je govoriti na način utjecajnih hasida, govoreći: "Da li bi nas Rebe podučio putu službe B-gu?" Rebe ga je s čuđenjem pogledao i citirao stih: "Poznavati put Tvoj na zemlji?" (Psalmi 67,3). Rebe je time podrazumijevao nekoga koji je još uvijek "na zemlji" - potpuno uronjen u ovozemaljske stvari – a želi znati put kojim se približava B-gu. Rebea je ovo isprovociralo jer je čovjek govorio na nadmen način, kao da se već usavršio do te mjere da mu ne nedostaje ništa drugo osim da samo odabere odgovarajući put i krene gore k B-gu. Rebe je to prozreo i htio da s njime razgovara iskreno. A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald
Divrej Tora
