2-03 - Divrej Tora - Bo 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Bo

Ljudi često prihvaćaju ideju

B-ga kao Stvoritelja. No, oni smatraju da se B-g nakon stvaranja povukao kako bi prirodu pustio da ide svojim tokom. Međutim, Izlazak, sa svim njegovim čudima, uči nas da je B-žja uloga Rukovoditelja povijesti veća i od njegove uloge Stvoritelja.

Ovo nam pomaže i kod pitanja: ako je Šabat uspomena na Šest dana stvaranja, zašto je onda samo Židovima zapovijeđeno da drže Šabat?

U tekstu Kiduša u petak navečer izjavljujemo da je svrha Šabata "sjećati se stvaranja i sjećati se izlaska". Jer mada je B-g stvorio cijeli svijet, čovječanstvo je tek kroz židovski Izlazak iz Egipta shvatilo da je B-g ruka vodilja povijesti.

Prof. Nikolaj Berdysev, napisao je u Moskvi 1935.: "Opstanak Židova, njihova izdržljivost u potpuno specifičnim uvjetima i sudbonosna uloga koju su odigrali u povijesti –ovim narodom upravlja [mistična] predodređenost, koja nadilazinormepovijesti."

(Šemot 10,1-13,16)

Posljednje tri od deset pošasti zahvaćaju Egipat: rojevi skakavaca tamane usjeve i zelenilo, gusta tama obavija zemlju; svi egipatski prvorođenci umiru kad otkuca ponoć 15. nisana.

B-g zapovijeda prvu micvu izraelskom narodu: izradu kalendara koji će se oslanjati na mjesečeve mjene. Izraelci dobivaju i uputu da B-gu prinesu "žrtvu za Pesah": trebaju zaklati janje ili jare i njihovom krvlju poprskati dovratke svojih kuća, pa da B-g te kuće zaobiđe kad krene ubijati egipatske prvorođence. Pečeno meso žrtve moraju pojesti te noći s macesom i gorkim travama.

Smrt prvorođenaca konačno slama faraonov otpor i on doslovno tjera djecu

Izraelovu iz svoje zemlje. Toliko žurno odlaze da ne preostaje vremena za dizanje tijesta i oni ga tako neukvaslog odnose sa sobom. Prije odlaska traže od svojih egipatskih susjeda da im predaju sve zlato, srebro i odjeću.

Djeci Izraelovoj je zapovijeđeno da posvećuju sve prvorođence i da svake godine na sedam dana uklone sve kvasno što im je u vlasništvu, da jedu maces i prepričavaju priču o izbavljenju svojoj djeci i da na taj način obilježavaju godišnjice Izlaska. Također im je zapovijeđeno da, kao podsjetnik na Izlazak i svoju privrženost B-gu, vezuju t'filin na mišicu i glavu.

Godina 16 Broj 15 Broj 15 Zagreb, šabat 28. siječnja 2023. - 6. švata 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Prijevod: Dolores Bettini

The Exodus (Moses, King David, and the Diaspora ), Marc Chagall, tapiserija, izloženo u The Chagall State Hall u Knesetu

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 11 p’sukim –10,1-11

B-g ponovo (prethodno je to učinio kod žaba i "devera") šalje Mošea k Faraonu (u njegovu palaču) da ga upozori na skakavce.

Izraz karakterističan za ovotjednu sedru – Bo el Par’o je fraza koja se pojavljuje tri puta, svaki puta kao uvod u jednu od pošasti. Konkretno, B-g kaže Mošeu da "dođe pred Faraona" kod srednje pošasti u svakoj grupi od po 3 pošasti – žaba, devera (oboljenje kod životinja), skakavaca. Baal HaTurim ističe da kada B-g šalje Mošea u kraljevsku palaču, On se koristi izrazom bo Kada ga šalje na Rijeku da tamo pronađe Faraona, On koristi riječ leh

Međutim, ovaj put to dolazi uz dodatnu konstataciju da je B-g otvrdnuo Faraonovo srce tako da Njegova čuda budu očita svima, i da Ga svi upoznaju. Moše i Aharon upozoravaju Faraona na moguće razmjere uništenja (opis koji je dulji nego li je to uobičajeno).

Faraonove sluge (savjetnici?) rade pritisak na Faraona da pristane pustiti Narod. Faraon Mošeu nudi odrasle. Mošeov odgovor (koji postaje Židovsko obilježje za sva vremena) jest da naša vjerska iskustva moraju uključivati sve Židove, mlade i stare. (Judaizam stavlja naglasak na hinuh.) Kontinuitet judaizma ovisi o odnosu jedne generacije prema sljedećoj. Faraon to odbija (kao što su to činili i drugi naši protivnici tijekom povijesti) te otjera Mošea i Aharona od sebe.

B-g je poslao skakavce da kazne Egipat tako što će proždrijeti sav urod zemlje. To je bila kazna "mjera za mjeru" za prekomjerni rad na polju i sadnji koje je Faraon nametnuo

Izraelskom narodu kako bi ga demoralizirao i spriječio narod da vodi normalan obiteljski život.

Levi - druga alija – 12 p’sukim –10,12-23

B-g kaže Mošeu da podigne svoje ruke ponad zemlje. Moše podigne svoj štap i skakavci dolaze. Ta je pošast toliko golema da Faraon "žuri" pozvati Mošea i Aharona, priznaje im da je sagriješio, i traži ih da se mole da ova užasna pošast bude odstranjena. Moše učini tako, te vjetar koji se "okrene" učini da skakavci u potpunosti nestanu. B-g još jednom otvrdne Faraonovo srce.

Pošast broj 9 (poput pošasti broj 3ušiju i broj 6 - tuče) dolazi bez prethodnog upozorenja.

Obrazac koji se tri puta ponavlja je (1) nalazi Faraona kod Nila i daje mu upozorenje, (2) odlazi u njegovu palaču i donosi mu upozorenje "bliže domu", i (3) dva upozorenja su dovoljna, on neće pustiti Narod da ode, dovodi novu pošast bez prethodnog upozorenja. Pored toga, težina pošasti eskalira od prve preko druge pa do treće u svakoj grupi od po tri pošasti.

Tama, neobična opipljiva tama (ne samo nedostatak svjetla), pada na Egipćane i 3 dana ih paralizira (Raši spominje da je trajala šest dana). U kraju gdje su živjeli Židovi, vlada svjetlo.

[Jedna misao] Ako se tama inače smatra odsustvom svjetla, tada to može biti definicija "prirodne" tame. U skladu s ostalim makot, pošast tame nije bila prirodnog karaktera. Jedna od natprirodnih osobina Egipatske tame bilo je to da je ona bila materijalna, da je paljenje vatre ne bi odagnalo. Bila je to natprirodna tama. Moguće i tama poput tame prije stvaranja.

"Čovjek nije vidio svog bližnjeg, niti se čovjek dizao sa svog mjesta…" Chidushei HaRim piše da je to opis najgore vrste tame u ljudskom životu, kada čovjek ne vidi patnju svog bližnjeg. Ne samo da ne pruža svoju ruku da pomogne drugome, već je krajnja posljedica toga da osoba nije u stanju pomoći niti samoj sebi. Narod Izraela imao je svjetlosti na svim mjestima na kojima je boravio. Neka bismo uvijek bili u stanju vidjeti stradanja naših bližnjih Židova i na njih reagirati djelima heseda dostojnim našeg nasljeđa.

Š’liši - treća alija – 9 p’sukim –10,24-11,3

Faraon poziva Mošea i kaže mu neka otiđe, čak i sa djecom, ali neka ostavi stoku. Moše inzistira da će ići svi

Riječi koje Moše kaže Faraonu glase: "Uzet ćemo sa sobom i naše životinje, jer od njih ćemo uzeti da služimo B-gu." Osnovno razumijevanje ovog pasuka je da Moše govori o korbanot, žrtvama. Malbim ima još jedno predivno tumačenje Mošeove izjave Faraonu. "Od životinja ćemo naučiti pouku kako da služimo B-gu – od mačke ćemo naučiti skromnost, od grlica vjernost, od mrava marljivost i poštenje, itd." Da nismo primili Toru, koja nas uči primjerenom ponašanju, te bismo pouke naučili od naših životinja. (Pa čak i makar nas Tora uči tome, praktične primjere njenih pouka možemo vidjeti u prirodi.)

Faraon još jednom odbija, te ovog puta zaprijeti smrću (on je na umu imao Mošeovu smrt – B-g je to "shvatio" na drugačiji način) ako samo još jednom ugleda Mošea. Na taj način on nehotice proriče svoju vlastitu propast.

B-g potom govori Mošeu o konačnoj pošasti, koja će navesti Faraona da pohita istjerati Izraelski narod iz Egipta.

B-g daje uputu Mošeu da kaže Narodu da posude zlata i srebra od svojih egipatskih susjeda.

B-g "podsjeća" Mošea da ima još samo jedna pošast (ona "stvarna" pošast, pošast koja je bila iznesena na početku, i spomenuta prije svih ostalih) i tada će Faraon poslati narod da ode.

B-g uputi Mošea da kaže narodu da "posudi" stvari od svojih susjeda. On kaže da će ljudi osjećati čudesnu naklonost prema Židovima (i pored toga što su Židovi odgovorni, u očima Egipćana, za teška vremena kroz koja prolaze). B-g je u oči Egipćana usadio divljenje i poštovanje prema Mošeu.

R’vi’i - četvrta alija – 27 p’sukim –11,4-12,20

Moše, u B-žje ime, izjavljuje da će On (B-g) ubiti sve prvence Egipćana, da će nastati nezabilježena vika zbog ubijanja, i da će kao potpuna suprotnost tome, na Židovskom području vladati savršeni mir. B-g kaže da će Faraon još jednom odbaciti čak i ovu prijetnju, tako da će kompletan slijed čuda i velebnih djela izaći na dobrobit Izraelskog naroda.

Jedan komentator kaže da je Moše bio izbezumljen razmjerima do kojih je Faraon išao u svom odbijanju da pusti Narod da ide. Takva predanost zlu pred tako razornim kaznama istinski je rastužila Mošea.

Kako sila zla može biti toliko snažna? Kako se itko može boriti protiv nje i nadati se da je može pobijediti?

B-žji je odgovor bio da je On taj koji je otvrdnuo i osnažio Faraonovo srce. Da je bio prepušten sam sebi, Faraon bi već davno popustio. Teoretski govoreći, B-g je to mogao učiniti da nas kazni, no u ovom slučaju to je bilo na našu korist.

S’fat Emet se čudi tome da jedino B-g može dati snage pokvarenoj osobi da Mu se opire. Zašto bi B-g dao Faraonu sposobnost da mu se protivi? Zato da dovede čuda i velebna djela Izlaska, tako da će Izraelski narod spoznati bez i najmanje sumnje da ih je B-g izveo iz Egipta.

Makat b’horot - udarac na prvence, od Faraonovog do prvenaca slugu. Zašto bi običan pripadnik društva patio zbog grijeha vladara? Zato što su i oni pomogli u porobljavanju i ugnjetavanju i uživali u tome. Tako kažu komentari u vezi Egipta od prije više od 3300 godina. Isto smo ponašanje vidjeli prije svega sedamdesetak godina kod finih njemačkih građana koji su htjeli da povjerujemo kako su jedino nacisti odgovorni za holokaust.

Tora opisuje mir na Židovskom području tvrdnjom da "ni pas nije zalajao". Psi inače osjete smrt i instinktivno reagiraju. Da bi naglasili razliku između Egipćana i Izraelaca, psi se čudom nisu oglasili. Da bi im odala "priznanje" za ulogu koju su imali u pridavanju veće časti i priznanja B-gu u noći Izlaska, Tora ih nagrađuje time što nam (na drugom mjestu) kaže da "treif" meso bacimo psima. (Ovo se odnosi samo na situacije kada nije zabranjeno ostvariti neku drugu korist od zabranjene hrane.) Tako dobijamo neobičnu pouku iz hakarat hatov, davanja na znanje o dobru koje ti netko drugi čini.

"Ni pas nije zanjihao svojim jezikom" – Chidushei HaRim na to gleda kao na aluziju na užasan grijeh lašona hara, ogovaranja i klevetanja. Može se reći da je lašon hara doveo do toga da budemo porobljeni u Egiptu. Tora nam kaže da je Josef donosio zle glasine o svojoj braći njihovom ocu Jaakovu. Njihova mržnja prema njemu dovela je do toga da se on spusti u Egipat i nakon toga i sve ostale dovede tamo. Drugo, lašon hara Datana i Avirama bio je taj koji je informirao Faraona o Mošeu, da je on (Moše) ubio Egipćanina, što je Mošeov život dovelo u veliku pogibelj. Izbavljenje se nije moglo dogoditi (i ne bi se dogodilo) sve dok mi ne "ispravimo svoj čin". Midraš nam kaže da su Židovi u Egiptu u tajnosti uspjeli od naših susjeda sačuvati razlog naše "posudbe" posuđa Egipćana, punih dvanaest mjeseci! Narod koji uspije da ne oda ovu informaciju čitavih godinu dana uspio je u očišćenju sebe od iskušenja r’hiluta i lašon hara, i zaslužio je da bude izbavljen.

B-g zapovijeda uspostavu Židovskog kalendara.

Potom On zapovijedi da svako kućanstvo (približno tako) uzme po janje ili jare. Životinju je trebalo uzeti na 10. nisana (ovo je pravilo vrijedilo samo za "Pesah Micrajim", a ne i za buduće Pesahe, i zbog toga se ne ubraja među micvot Tore) i držati ga do 14. dana tog mjeseca, kada ga u poslijepodnevnim satima treba zaklati. Njegovom krvlju treba premazati dovratke i gredu nad vratima (samo tog prvog Pesaha). Žrtvu treba pojesti u noći 15. nisana, ispečenu, s macesom i marorom (ovo je dio micve "za naraštaje", ali se ne ubraja posebno među tarjag); što znači, niti kuhanu ni djelomično pečenu, već ispečenu u cijelosti. Do jutra niti jedan njezin dio ne smije preostati; sve što preostane treba

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

spaliti. Treba je jesti "opasan", u žurbi, spreman za pokret (detalji vezani samo za egipatski Pesah).

Iz perspektive micvot Pomalo je zbunjujuće povući crtu između detalja vezanih uz micvu Korban Pesaha za sve generacije i onih elemenata priče o Izlasku koji su bili namijenjeni samo za taj prvi Pesah. Zapravo ne samo da je zbunjujuće, nemoguće je u potpunosti razdvojiti te dvije kategorije pojedinosti… bez Usmenog zakona. Talmud nam daje informaciju o tome što čini micvu Korban Pesah. Pisana je riječ nedorečena. Naša se Tora sastoji od dva neodvojiva dijela – Pisane riječi i Usmenog zakona (sadržanog u Talmudu i drugim izvorima). To je činjenica koja se stalno iznova osnažuje u Tori. Ako tko pokuša razumjeti Pisanu riječ bez Usmenog zakona i tradicije, doći će, u najboljem slučaju, do konfuzije, a u naj-orem slučaju do izobličavanja i izopačenja B-žje riječi.

Tada će B-g te noći "proći kroz" Egipat, pobiti prvence i "preskočiti" Židovski dom označen krvlju. To će postati blagdan za sva pokoljenja. Maces će se jesti sedam dana, a dan ranije (na Erev Pesah) hamec treba ukloniti iz naših domova. (Jedenje hameca na Pesah je odbacivanje pripadnosti Klal Jisraelu, stoga je kazna za to "ekskomunikacija".)

Temelj za jom tov je postavljen u 12,16 – konkretno, melaha je zabranjena, kao na šabat, s izuzetkom "onoga što je potrebno za hranu".

Usmeni zakon i rabinsko zakonodavstvo kombiniraju se kako bi se definiralo ono što se može raditi na jom tov. To je daleko složenije nego što se čini da pasuk ukazuje. Logika ne može uvijek objasniti način na koji stvari funkcioniraju.

Ishodište za "š’mura" maca nalazi se u 12,17. Nakon micve jedenja macesa

u večeri sedera slijedi zabrana posjedovanja hameca tijekom Pesaha. Hrana koja sadrži hamec također je zabranjena.

Iz perspektive micvot Zbog toga što su zabrana hameca i micva o macesu međusobno povezani u istom pasuku, mi na maces ne gledamo kao na čisto pozitivnu micvu koja je vezana uz utvrđeno vrijeme. Mogli bismo pomisliti da su žene izuzete od micve o macesu; one nisu izuzete od toga. Zapravo, žene imaju obavezu da izvrše ostale micvot Seder večere koje dolaze u paketu s macesom. Konkretno, žene imaju obavezu da ispune micvu o Hagadi – one ne trebaju šutjeti za stolom Seder večere, već sudjelovati u prenošenju priče i njenih pojedinosti svojoj djeci i gostima. Žene su isto tako obavezne popiti četiri čaše vina. Naši učenjaci daju službeni razlog za taj zahtjev (kao i razlog za Megilat Ester i svijeće za Hanuku) –"Jer i one su bile uključene u ta ista čuda." Postoji formalna razlika između "službenog" razloga za obavezu žene prema vremenski određenom zakonu Tore i rabinske micve

Hamiši - peta alija – 8 p’sukim (12,21-28)

Moše okuplja starješine Naroda i prenosi im B-žje upute. Također im kaže da kada će Narod doći u Erec Jisrael, on će tamo nastaviti obilježavati događaje iz doba Izlaska, postavljanjem pitanja i davanjem odgovora jednog naraštaja drugom. Narod čini kako je zapovjeđeno. Zapazite koliko vam je poznat ovaj tekst (sjetite se Hagade), ali primije-

tite i različite kombinacije pitanja i odgovora koje nalazimo u Tori i Hagadi.

Primijetite nešto. Ne samo da je odlazak u Erec Jisrael dio Obećanja o izbavljenju, već se i prilikom navođenja zakona Korban Pesaha kaže "kada dođeš u Zemlju…" Sve do razine tahlisa (srži) stvari koje su morali vršiti, dodan je aspekt da to sve čini jedan paket.

Šiši - šesta alija – 23 p’sukim (12,29-51)

I obistini se da su prvenci Egipćana pobijeni, da Egipćani obasipaju Izraelski narod darovima i požuruju ih da odu. Narod odlazi u takvoj žurbi da uzimaju sa sobom brzo pečeni kruh, bez da si uzmu vremena da se tijesto digne. Otprilike 600.000 muškaraca, plus žene i djeca napuštaju Egipat, zajedno s brojnim Egipćanima koji su dovoljno pametni da pobjegnu s njima. Time završava period egzila od 430 godina (prema nekim računanjima, to je period vremena od proročanstva Avrahamu prilikom Saveza među polutkama i Izlaska). Ta će noć biti naročita noć svim Izraelcima kroz generacije.

Period egipatskog "ropstva" navodi se kao 400 godina i kao 430 godina. Zanimljiv draš o tih dodatnih 30 godina je da se one poklapaju s 210 godina šabatot. Razuman gospodar dopustio bi svojim robovima da imaju jedan dan u tjednu slobodno. Faraon ih je prekomjerno ugnjetavao, ne dopuštajući Židovima da imaju odmora makar i jedan dan. Tih dodatnih 30 godina šabatot B-g je priznao, recimo to tako, pridodajući ih zbroju godina.

Tora se sada prebacuje s iznošenja priče o Izlasku ponovo na pravila Korban Pesaha. Židovi koji su "napustili judaizam" i prigrlili drugu religiju, nežidovi, čak i oni koji drže

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Sedam zakona sinova Noahovih ne mogu jesti Korban Pesah Korban se mora pojesti na jednom mjestu; premjestiti ga s tog mjesta je zabranjeno, kao i slomiti kost u njemu. Samo Židovi uzimaju udjela u tome. Neobrezani Židov ne može jesti od Korban Pesaha. Istinski konvertit na judaizam ravnopravan je onome tko je rođen kao Židov. Narod čini kako je zapovjeđeno, te na dan o kojem govorimo mnoštvo napušta Egipat.

Zapažanje: Neki dijelovi Tore u cijelosti nam pričaju priču. Knjiga B’reišit dobar je primjer za to. (Ovime ne želim reći da iz priča u Tori ništa ne učimo.) Neki dijelovi su čista micva. Dijelovi Vajikra i D’varim dobro odgovaraju ovom opisu. A opet neki drugi dijelovi Tore čine zanimljivu mješavinu priče i micvot. Paršat Bo izvrstan je primjer sedre miješanog tipa.

Š’vi’i - sedma alija – 16 p’sukim –13,1-16

Kao spomen na Izlazak (osobito na pošast broj 10), zapovjeđeno nam je da posvetimo prvorođene (od ljudi, košer domaćih životinja i magaraca. Svaku se od tih kategorija "b’hora" tretira na drugačiji način). Tora uspostavlja trajno držanje Pesaha, čak i nakon ulaska u Izrael.

Sedre Šmot, Va’era, Bo, B’šalah pružaju nam dobar način za početak pripreme za Pesah prije nego li nastupi panika.

se otkupiti.

Konkretno, prvog potomka magarca (ako je muško) njegov vlasnik ne može koristiti sve dok službeno ne bude zamijenjen (otkupljen) ovcom ili novcem u protuvrijednosti ovce. Ovca (ili novac) se predaje kohenu kao jedan od 24 darova kehune. Magarac tada postaje punopravno vlasništvo njegovog vlasnika.

Prema Tori, ako vlasnik magarca odbije otkupiti, mora ga ubiti. Iako se i ovo ubraja među 613 micvot Tore, jasno je da Tora "želi" da ga vlasnik otkupi i ne posegne za ovom užasnom i nepotrebnom alternativom.

Na Pesah se ne smije jesti, niti posjedovati hamec Micva je da se na Sederu ispripovijeda priča o tome što se dogodilo. T’filin također služi kao podsjetnik na Izlazak.

Pesah mora biti u proljeće, u vrijeme kad se priroda obnavlja. (To traži od Sanhedrina da periodički nadoda dodatni mjesec kako bi odgodio Pesah, tako da on uvijek padne na proljeće. Dok nema Sanhedrina, mi imamo utvrđeni model godine od 13 mjeseci. Kada Sanhedrin postoji on ima diskrecijsku slobodu unutar naznačenih smjernica.)

Iz perspektive micvot Rambam jasno kaže da ove dvije komponente Židovskog kalendara – Kiduš Hahodeš, posvećenje mjeseca i Ibur Hašana, umetanje u godinu, treba brojati kao jednu jedinstvenu micvu. On kaže da postoje dva različita p’sukim koji zapovijedaju ova dva različita postupka, no on svejedno inzistira da su oni dio jedne te iste micve da se napravi kalendar. Ramban se ne slaže s time, te svaku broji kao zasebnu micvu. To je jedna od mnogih točaka u kojima se Rambam i Ramban ne slažu oko brojanja micvot.

Prvookoćeno muško magare mora se otkupiti ili ubiti (manje poželjna alternativa).

Tora ponovo naglašava važnost da mlađa generacija postavlja pitanja i dobije odgovore i objašnjenja o postanku Naroda.

Ponavlja se također i veza s t’filinom. Dva završna odlomka parše Bo spajaju se s prva dva odlomka Š'ma kao četiri odlomka Tore u svakom od dva t’filina (zapisana zajedno na jednom komadu pergamenta u "šel jad" te na četiri zasebna pergamenta umetnuta u četiri zasebne komore u "šel roš"). Posljednja 3 p’sukim ponavljaju se kao Maftir.

Haftara – 16 p’sukim – Jirmijahu 46,13-28

Kao paralela sedri, proriče se pad Egipta (od ruku Bavela). (Prilično se rijetko događa da se proročanstvo o nekom drugom narodu koristi u haftari.) Izrael se, međutim, neće bojati, B-g je s nama! Pasuk koji nas uvjerava u Konačno izbavljenje navodi da se to može dogoditi u dalekoj budućnosti. Ipak, mi nećemo zapasti u očaj. To se može vidjeti u kontekstu poznatog izraza da će Mašijah doći ili "u predodređeno vrijeme", ili ranije. A to ovisi o nama.

Rabin Dr. Julian G. Jacobs u knjizi A Haftara Companion ističe dodatne povezanosti između sedre i haftare Skakavci se spominju i u sedri i haftari. U sedri skakavci su, naravno, osma pošast, prva od tri spomenute u parši Bo. U haftari, Babilonska vojska je uspoređena s nebrojenim rojevima skakavaca. Uz to što se Egipat nalazi pred padom i u sedri i haftari egipatska božanstva su izdvojena za uništenje s nebesa. I u sedri i haftari nalazimo da su podanici egipatskih vođa mnogo više u stanju pojmiti stvarnost situacije s kojom se suočavaju od samih vođa.

Iz perspektive micvot Ovdje u Paršat Bo imamo općenitu zapovijed u vezi svetosti prvenaca, te konkretnu u vezi jednog tipa prvenaca – prvokoćenih magaraca. Drugdje u Tori nalaze se pojedinosti u vezi prvenaca čovjeka, te onih od 3 vrste domaćih životinja – krava, koza, i ovaca. Prvenci čovjeka moraju se otkupiti. Košer životinje kvalificirane za mizbe’ah kao žrtve ne mogu se otkupiti. Prvookoćeni magarci trebaju ■

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Tarjag - 613 zapovijedi

Parša Bo je toliko napučena micvos, da ćemo ih ovdje moći tek pobrojati.

Micva br. 4. Obveza sudova da izračunavaju (trajanje) mjeseca

5 Ponesi mi ovo, Pahuljice: Obveza klanja žrtve Pesaha u pravo vrijeme

6 Grof od Sandwicha: Obaveza da se jede žrtvu Pesah

7. Bum! Pečeno: Zabrana jedenja djelomično pečene ili kuhane žrtve Pesaha

8. Nije dopušteno išta ostaviti: Zabrana da ostane mesa od žrtve Pesaha

9 Potpuno čišćenje: Obveza uklanjanja sveg hameca prije Pesaha

10 Navali!: Obaveza da se jede maces prve noći Pesaha

11 Igra skrivača: Zabrana da se nađe hamec u svom posjedu tijekom Pesaha

12 Već sam ti rekao, pa ne možeš to jesti: Zabrana da se jede bilo kakav hamec

13 Mahanje repom iza sebe: Zabrana da se otpadnika hrani korban Pesahom

14. Članstvo ima svoje povlastice: Zabrana da se stranca

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

8. Pozitivna je zapovijed vezati t'filin (molitveno remenje s kožnatim kućištem u kojem se nalaze tekstovi iz Tore) na svoju ruku

jer Pismo kaže: i vezat ćeš ih na ruku svoju kao znak (Dvarim 6,8). Mjesto na koje ih [kožnato kućište] treba staviti jest biceps, na njegovom uzdignutom dijelu.

Negativne zapovijedi

27. Negativna je zapovijed ne prorokovati u ime idola kao što kaže Pismo, i ne spominji imena drugih bogova (Š'mot 23,13). Njegova je smrt [ako netko tako prorokuje] gušenjem, čak i ako je govorio u ime idola, a u skladu je s halahom (konačnim zakonom), da objavi da je oskvrnuto nečisto, a neokaljano čisto.

koji stanuje među vama hrani Pesahom

15 Nema hrane za ponijeti: Zabrana da se korban Pesah odnosi od grupe ljudi za koju je namijenjen

16. Krc!: Zabrana lomljenja kosti žrtve Pesaha.

17. Razlog vam je na mjestu, ali...: Zabrana za neobrezanog muškarca ...

18. "Mu" ovdje i "Mu" tamo: Obveza posvećenja prvine od životinja

19 Vratimo se na Pesah: Zabrana jedenja hameca na Pesah

20 Zavezanih očiju, možda?: Zabrana da se na svom području vidi hamec na Pesah

21 Moja četiri sina: Obveza da se govori o Izlasku iz Egipta u večeri Pesaha

22 Ovo je drugačije: Obveza da se otkupi prvinu magarca

23. Slamka koja je slomila vrat magaracu: Obaveza da slomi vrat magarca koji nije otkupljen.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

28. Negativna je zapovijed ne rezati se niti sjeći po svom tijelu prilikom štovanja idola ili [u žalosti] za svojim preminulim [rođakom]

kao što kaže Pismo, nećeš se rezati (D'varim 14,1). Tkogod reže svoje tijelo [pri žalovanju] nad svojim pokojnikom krši tu zabranu, bez obzira pravi li rez rukom ili uz pomoć oruđa. Pri štovanju idola, međutim, ako je uz pomoć oruđa, čovjeka treba kazniti bičevanjem, ali ako je rukom oslobođen je kazne. U zabrani lo titgod'du ("nećeš se rezati") nalazi se upozorenje da se ne odvaja u agudot, grupe. To nam govori da ne bi trebala postojati dva vjerska suda u jednom gradu, jedan da slijedi jedne običaje, a drugi druge običaje.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Rabbi Jack Abramowitz:

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Čine li dvije pogreške jednu ispravnu stvar?

U početnim poglavljima knjige Šemot dva puta se čini da Hašem naređuje narodu da obmane faraona i/ili Egipćane. Hašem kaže Mošeu da zatraži od faraona samo tri dana odsustva u Pustinju, dok je Njegova prava namjera da oni odu zauvijek. Kasnije, on nalaže narodu da zatraži zlato i srebro od svojih egipatskih susjeda, iako te predmete neće vratiti.

• Zašto Hašem nije iskren s Faraonom u pogledu svojih planova? Što se postiglo traženjem samo kratkog odmora? I konačno, je li faraon doista bio nasamaren? Pokušajte dati dokaze za oba gledišta?

• Kada su Egipćani davali svoje posuđe, jesu li ga davali samo na posudbu, očekujući da će se Izraelci vratiti ili kao iskrene darove vrlo dobro znajući da Izraelci odlaze zauvijek? Ako je slučaj ovo prvo, ne bi li se izraelski postupci trebali smatrati krađom?

• Mislite li da je u svakom od gore navedenih slučajeva dvoličnost opravdana? Zašto da ili zašto ne? Općenito, kada je dopušteno obmanuti neprijatelja? Da li činjenica da se prema nekome nepravedno postupa daje dopuštenje da se na to uzvrati nepoštenjem?

Micvot za mase?

Je li moguće da su određene zapovijedi dane samo zbog pogrešnog vjerovanja narodnih masa?

• Ibn Kaspi zauzima stajalište da krv Pesaha, koja je bila

nazmazana na dovratke, nije imala utjecaja niti na Hašema, ni na anđela uništenja, već je samo trebala umiriti bojazni izraelskog mnoštva. Ljudi su (pogrešno) vjerovali da je krv lijek za smanjenje napetosti, pa se Hašem priklonio njihovoj percepciji kako bi spriječio paniku tijekom pošasti prvorođenih.

• Za ostale primjere u kojima komentatori daju slične tvrdnje, pogledajte Šadala u pogledu nečistoće kod cara'at i "zlo oko" u Pola šekela - za popis ili Šator sastanka, te Rambamovo viđenje svrhe prinošenja žrtve.

Samostalnost proroka

U dva slučaja u paraši Bo Moše govori u ime Hašema i poziva se na B-žanski autoritet, iako nigdje prije toga nije zapisano da mu je Hašem iznio taj konkretni predmet. U 10. poglavlju, Moše se suprotstavlja faraonu prema Hašemovoj zapovjedi, ali naizgled na vlastitu inicijativu, i najavljuje pošast skakavaca u B-žje ime. Slično tome, u 11. poglavlju, iako Hašem kaže Mošeu da slijedi jedna konačna pošast, sam Moše u B-žje ime najavljuje da će ta pošast pobiti prvorođence.

• Je li moguće da prorok govori na vlastitu inicijativu, a zatim te riječi pripiše Hašemu? Ili trebamo li pretpostaviti da je, unatoč toga što tekst šuti o tome, Hašem mo-

rao unaprijed dati te upute?

• Koliko samostalnosti ima prorok? Je li on jednostavno Hašemov glasnik, ili mu je dopušteno da djeluje sam od sebe? Ako je potonje slučaj, može li prorok pogriješiti?

Vjerski identitet Izraelaca u Egiptu Prema nekolicini komentatora, klanje (janjadi) na Pesah bilo je simbol odbacivanja egipatskog idolopoklonstva od strane Izraelaca. Ovo gledište pretpostavlja da su se Izraelci asimilirali u Egiptu i da su morali pokazati svoju odanost B-gu kako bi zaslužili izbavljenje.

• Ima li ikakvih dokaza u knjizi Šemot koji bi poduprli tvrdnju da su Izraelci ostavili Hašema i priklonili se tuđim bogovima? Kakav je bio vjerski identitet Izraelaca u Egiptu?

• Što je značilo biti "religiozan" u razdoblju prije nego što je Tora bila dana? Je li bilo ičega (osim monoteizma) što bi Izraelce obilježilo kao drugačije od njihovih egipatskih susjeda?

Diskusija o reparaciji

Mnogi objašnjavaju kako su Egipćani davali zlato i srebro Izraelcima prije nego što su napustili Egipat kao naknadu za godine ropstva.

• Da ste u to vrijeme živjeli u Egiptu, biste li bili spremni prihvatiti takvu odštetu?

• Usporedite to s raspravama koje su bjesnile u Izraelu početkom 1950-ih zbog pitanja ispravnosti zahtjeva i prihvaćanja odštete od Zapadne Njemačke.

Prevela Tamar Buchwald

Izlazak i tefilin

Tefilin

Tora nam zapovijeda da se sjećamo izlaska iz Egipta noseći tefilin na ruci i na čelu.

"Ove će riječi biti znak na tvojoj ruci i podsjetnik među tvojim očima, da bi B-žja Tora bila u tvojim ustima; jer B-g te izveo iz Egipta moćnom rukom." (Šemot 13,9)

Koja je poveznica između tefilina i Izlaska? Na koji način nošenje tefilina jamči da će Tora biti 'u našim ustima'?

Ispružena ruka

Površno gledano, izlazak iz Egipta bio je jedinstven događaj u povijesti koji je ostao snažno zapisan u svijesti židovskog naroda i čitavog čovječanstva. No, ako pažljivo slušamo našu dušu, shvatit ćemo da je Izlazak zapravo neprestana radnja koja se odvija i dalje. B-žja čuda i znakovi koje je činio u Egiptu bili su početak neprestanog otkrivanja B-žje ruke u javnosti, na pozornici

svjetske povijesti. Izlazak je bio eksplozija B-žjeg svjetla, moćan u svim sferama svemira, a njegov utjecaj nastavlja rezonirati tijekom godina.

Prije omatanja tefilina na ruku, mi se prisjećamo da ta micva služi kao podsjetnik na B-žju "ispruženu ruku" (zeroa netuja) kojom je Izraelce izbavio iz Egipta. Što znači ta metafora?

Riječ 'ruka' (zeroa) dolazi od korijena 'zera', što znači sjeme. B-žje izbavljenje Izraela iz Egipta bilo je sveto sjeme posijano u to vrijeme. Taj čudesan događaj bio je početak nesmetanog i neprekidnog širenja poruke kroz generacije. Kada vežemo tefilin na svoju ruku, mi se podsjećamo B-žje 'ispružene ruke', unutarnje božanske crte koja se neprekidno razvija i usavršava svijet, sve dok ne uzdigne svoje blago života do vrhunca božanskog ispunjenja.

Moćna ruka

Tora koristi i drugu metaforu kako bi opisala Izlazak – jad hazaka,

B-žja 'moćna ruka.' Ta fraza indicira drugu, dublju povezanost između micve tefilina i Izlaska. Oslobođenje iz egipatskog ropstva služilo je kao borba protiv umanjivanja vrijednosti života što je prijetilo čovječanstvu koje je tonulo u dubine neznanja i vulgarnosti. Budući da je materijalistička strana života toliko privlačna, bilo je potrebno da B-g otkrije svoju 'moćnu ruku' kako bi nadvladao našu temeljnu prirodu i omogućio svjetlu naše unutarnje svetosti da svijetli iznutra. Sveti čin vezivanja tefilina na ruku i glavu pomaže nam da transformiramo grube i svjetovne aspekte života u snagu i vitalnost, otkrivajući prekrasan unutarnji život u njegovoj svetosti.

Za trijumf nad ljudskom grubošću, tada, na vrhuncu u zaraženoj kulturi Egipta, bila je potrebna B-žja 'moćna ruka'. Slično tome, mi moramo poduzeti velik trud kako bi Tora ostala u našim umovima i srcima. Tefilin se naziva 'znakom' i 'podsjetnikom', jer on budi sjećanje na ču-

Rav Kook:

desne znakove i moćna čuda koja su nas oslobodila od egipatskog ropstva. Nasljeđe tih čuda moramo urezati u sve aspekte života: djela, emocije i misli. Zato vežemo ta sjećanja na našu ruku, srce i um kako bismo promijenili našu grubu prirodu u svetu. Tada će Tora prirodno biti 'u tvojim ustima', mislima i srcu.

Kroz tu moćnu micvu koja uključuje i ruku (naša djela) i oči (naš pogled na svijet i naše misli), mi nastavljamo proces koji je B-g započeo u Egiptu 'moćnom rukom'.

'Isušivanje' Egipta

"Izraelci su učinili kako im je Moše rekao. Zatražili su od Egipćana srebrne i zlatne predmete i odjeću. B-g je učinio da Egipćani poštuju Izraelce te su oni ispunili njihov zahtjev. Tako su Izraelci oplijenili egipatsko bogatstvo." (Šemot 12,35-36)

B-žja zapovijed da hebrejski robovi zatraže zlato i srebro od Egipćana najčešće se objašnjava kao naknada za stotine godine teškog ropstva. No zašto je bilo potrebno da potpuno oplijene Egipat od bogatstva?

Talmud (Berahot 9b) opisuje to 'isušivanje' Egipta dvjema različitim metaforama:

"Rav Ami je rekao: učinili su da Egipat bude poput zamke bez mamca. Reš Lakiš je rekao: učinili su da Egipat bude poput mreže bez riba."

Što znače te metafore? Koja je raz-

Vidimo da Tora zabranjuje povratak u Egipat kako bi spriječila Židove da ponovno padnu pod idolopokloničku kulturu Egipta. Kanaanci su također štovali idole, no Egipat je predstavljao veću prijetnju duhovnoj čistoći nacije. Budući da su tamo živjeli stoljećima, Židovima su bili poznati svi aspekti egipatskog života, uključujući njihovu idolopokloničku praksu.

Kako bi se atraktivnost Egipta neutralizirala, bilo je potrebno osiromašiti zemlju. Jedan od glavnih razloga za migraciju u drugu zemlju je mogućnost uvećanja osobnog bogatstva. No bez zlata i srebra, egipatska ekonomija bila je u krizi. To je bilo poput 'zamke bez mamca' –zemlja nije više mamila Židove da odu tamo zbog posla.

Međutim, mogao je postojati i drugi faktor koji bi neke pojedince mogao potaknuti da se vrate u Egipat. Lokalna kultura i umjetnost, egipatski životni stil, toliko poznat tek oslobođenim robovima, mogao je također poslužiti kao mamac koji će nostalgijom privući bivše stanovnike. Reš Lakiš stoga uspoređuje Egipat sa 'mrežom bez riba'. Ribe plivaju u jatu i mnogo će ih prije privući mreža u kojoj već ima uhvaćenih riba. Kada je Egipat 'isušen' od bogatstva, ne samo da je bio ekonomski uništen, već je pretrpio i dramatično sniženje životnog standarda i osiromašenje kulture. Posljednje uspomene koje će imati Izraelci iz Egipta, mogle bi biti uspomene na osiromašenu zemlju čiji stanovnici su se doslovno borili za preživljavanje. To je poput 'mreže bez riba', vrlo je malo iskušenja za Izraelce da se tamo vrate.

Prevela Anja Grabar

lika između 'zamke bez mamca' i 'mreže bez riba'?

Zamka bez mamca

Mreža bez riba

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Izlazak i tefilin

Traume života I tradicija

U ovotjednoj parši priča o Izlasku iz Egipta doseže jedan od svojih najvećih vrhunaca. Faraon je konačno podlegao pritiscima pošasti, i zahtjevima Mošea i B-ga Izraelovog. Posljednje tri pošasti o kojima se do pojedinosti raspravlja u ovotjednoj parši su pošasti skakavaca, tame i pogubljenja prvenaca.

Ove pošasti ne predstavljaju samo fizičke štete koje su nametnute Egipćanima već također, i jednako tako važno, različite psihološke pritiske koji su nametnuti Faraonu i Egipćanima.

Pošast skakavaca uništila je Egipatsku ekonomiju, ili ono što je od nje ostalo nakon prethodnih sedam pošasti. Ekonomska katastrofa uvijek ima dalekosežne posljedice. Ponekad rezultati toga mogu vrlo pozitivni, poput oporavka Sjedinjenih Država nakon Velike depresije. Ponekad su vrlo negativni, kao što do uspona nacizma u Njemačkoj dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća možda ne bi došlo da nije bilo ekonomske krize koja je zahvatila Weimarsku republiku.

Ovdje je ekonomska kriza izazvana pošašću skakavaca bacila Egipat na koljena, tako da jedino Faraonova nerazumna tvrdoglavost nasta-

vlja dalje ovu dramu. Sljedeća pošast tame je pošast koja je zadesila pojedinca. Zatočeni u svom domu, bez mogućnosti da se kreću uokolo, oslijepljeni tamom kakve nije bilo u ljudskoj povijesti, Egipatski je pojedinac prisiljen prihvatiti svoju ulogu u porobljavanju Židovskog naroda.

Za mnoge je ljude ostati nasamo sa samim sobom neka vrsta pokore. To tjera čovjeka da shvati da je smrtno biće i da ponovo preispita način na koji se u svom životu ponaša. To nije uvijek ugodno proživjeti. Većinom je to vrlo zamorno i bolno.

Završna pošast smrti prvorođenih Egipćana, pored osobne boli i tragedije koji su u to uključeni, obratila se i budućnosti Egipatskog društva. Bez djece niti jedno društvo ne može opstati – a posebno bez djece kao što su to prvorođenci, za koje se uvijek smatralo da će nadomjestiti svoje očeve i nastaviti djelo svojih otaca i prijašnjih naraštaja. Svi mi bismo željeli živjeti vječno no pošto to ne možemo postići fizički, mi želimo da se to dogodi barem duhovno, emocionalno i psihološki.

Pošast koja uništava Egipatske prvorođence uništila je nade za vje-

čnost koja je igrala tako važnu ulogu u Egipatskom društvu. Grobovi Egipatskih vođa uvijek su bili opskrbljeni hranom i materijalnim dobrima kako bi tim pokojnicima pomogli da opstanu do budućnosti. I mada je to primitivan izraz nade u budućnost on nam svejedno snažno prikazuje kakav je bio egipatski mentalitet u vezi takve vječnosti.

Uništenjem provorođenaca Egipćana, G-spod je oglasio smrtno zvono čitavom Egipatskom društvu u bliskoj budućnosti. Upravo je taj psihološki pritisak – što je jedno od tumačenja fraze da nije bilo kuće u Egiptu koja nije patila od te užasne pošasti – prisilio Faraona i njegov narod da se suoče sa svojim nepravednim porobljavanjem Izraela i da se konačno pokore zahtjevima Mošea i B-ga Izraelovog.

Moramo zapamtiti da su svi ti psihološki pritisci, mada se u našem društvu ne pojavljuju kao fizičke pošasti, još uvijek prisutni i još uvijek djeluju. Ta trauma života nema kraja.

Koliko god Židovski religiozni svijet bio izgrađen na Pisanom i Usmenom Zakonu Tore, on ima i jednu komponentu koja je gotovo jednako toliko važna - tradiciju. Tradicija u Židovskom svijetu dolazi u obliku obitelji, običaja, društvenih normi i možda najvažnije, u obliku stanovišta i svjetonazora. Izostanak neprekinutog sklopa društvenih i obiteljskih tradicija dovodi do iskrivljenog pogleda i nenamjernog narušavanja Židovskog života i običaja.

Rabbi Berel Wein:

Velik dio problema koje danas susrećemo u Židovskom religijskom životu, pogotovo ovdje u Izraelu, proizlazi iz činjenice da unutar religijskog svijeta postoji velika grupa kojoj iz različitih razloga (što se nadam da ću istaknuti kasnije u ovom članku) nedostaje tradicija, iako je ona vrlo stroga u držanju propisa, pa čak i izučavanju Tore.

Učenost koja nije pokrenuta tradicijom i društvenim običajima ima sklonost da postane izobličena i sužena u svojim pogledima, te vodi do čudnog ponašanja i stavova, čak i nasilja koje se ne može opravdati, jer ono u suštini stoji nasuprot vrijednosnim sustavima Tore kojima upravljaju halaha i primjeren Židovski život.

Profesor Chaim Soloveitchik prije nekoliko je desetljeća u svom eseju istaknuo da je ortodoksno Židovstvo nakon holokausta napravilo pomak od vjerske grupacije bazirane na društvu, prema grupaciji kojom dominira knjiga. Time je naznačio da je lanac društvene tradicije koji je stoljećima upravljao Židovskim životom u dijaspori sada bio prekinut, odbačen je, a uskoro se nitko više neće niti sjećati da je ikada i postojao. I to je prilično točno sumirano stanje u Židovskom vjerskom svijetu današnjice.

Holokaust je glavni razlog za raspad tradicije u današnjem Židovskom društvu. Ljudi koji su bili nositelji te tradicije ubijeni su. Devedeset i osam posto litavskog židovstva bilo je uništeno od strane Nijemaca, ruskih boljševika, i Litvanaca. Preživjeli su se našli u stranom druš-

tvu, iščupani iz svojih korijena, i uglavnom su šutjeli o onome što su proživjeli u svojim prethodnim životima. Tako oni nikada nisu pričali o tome kakav je bio život u Litvi i kakvi su bili njezini društveni običaji i svjetonazor.

Devedeset i pet posto poljskog i ukrajinskog Židovstva na sličan je način uništeno, i ponovo, preživjeli nisu bili voljni ili u stanju ponovo stvoriti uvjete života kakvi su vladali u istočnoj Europi, u kojima su njihove obitelji i društveni običaji cvjetali. Oni koji su došli u Izrael našli su se u Kulturkampfu sa sekularnima, ateistima, ljevičarskom vlasti koja je tada upravljala jišuvom i usponom države.

U Americi su se preživjeli našli u društvu koje je poticalo na zaboravljanje uvjerenja sa Starog kontinenta, a s druge strane promicalo cilj "homogenizacije društva" potpunim prožimanjem i asimilacijom u američki život. Tako se zapravo pojavio "Novi Židov" u religijskom Židovskom svijetu - Židov koji je bio religiozan i odan izučavanju Tore, te spreman braniti način života prema Tori, kao da je on sada gotovo iznova stvoren nasuprot svih neprijatelja i nadasve pri ruci.

No, "Novi Židov" nije imao osjećaja za tradicije Židovskog društva i njegove obrasce ponašanja. Umjesto toga on se hranio ili stvarao legende, priče, mitove, te svoje društvo izgradio oko tih iluzija i izmišljotina.

I to je stvorilo trenutačni zastoj u stanovištima i problemima s kojima se suočavamo u svakom aspektu Ži-

dovskog društvenog života. Odvelo nas je do ekstremizma, budući da je bio uništen osjećaj za normalno i za doziranje koje se uvijek tradicijom prenosi na sljedeću generaciju.

Dodatak na mješavinu u vjerskom židovskom životu bio je pojava pokreta koji je uspješno "vratio" tisuće djece nereligioznih i asimiliranih židovskih obitelji na poštivanje obreda i na izučavanje Tore. Ti su divni ljudi, naravno, stigli bez obitelji ili Židovske društvene tradicije. I češće da nego li ne, oni koji su bili njihovi mentori i vodiči također su trpjeli stoga što nisu imali tradicionalne Židovske društvene norme kao dio svog vlastitog obrazovanja.

Mnoge od onih koji su se "vratili" privukle su ekstremne sekte dok su tragali za svojim dušama i duhovnošću. Ono što je u Istočnoj Europi predstavljalo marginalne grupe, rubne ješivot, radikalni idealisti sada su postali ono glavno u Židovskom vjerskom svijetu. Stalna i beskonačna politička previranja koja su simbol izraelskog života i društva također su pridonijela da glavne postanu one koje su zapravo rubne, doista netradicionalne skupine i ideje.

Tako su tradicije Židovskog društva u sklopu tolikih društvenih pitanja postale zaboravljene ili iskrivljene do neprepoznatljivosti. Teškoće pri stvaranju nove uravnoteženije norme društvenog ponašanja i svjetonazora - nove tradicije, ako želite - su ogromne. Ali to se nekako mora postići da bi vjerski Židovski život rastao, napredovao i bio uspješan.

Šabat šalom

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Traume života I tradicija

Rabbi Yissocher Frand:

Osveta nad idolima

Osveta nad njihovim idolima dio je pročišćenja

Ovotjedna parša sadrži stih: "Ja ću proći kroz egipatsku zemlju te noći i udarit ću svakog prvorođenca u Egiptu te ću presuditi nad svim egipatskim bogovima, Ja sam Hašem." (Šemot 12,12).

Raši objašnjava vrstu presude nad egipatskim bogovima: "Drveni idoli će istrunuti, a metalni će se istopiti na zemlju."

Poznata pjesma Dajenu koja je dio Hagade za Pesah, nabraja razna dobročinstva koja nam je Svemogući činio tijekom niza događaja Jecias Micrajima (Izlaska). Jedan dio kaže, "Da je donio presudu nad Egipćanima, a ne nad njihovim bogovima, bilo bi nam dovoljno." Sve drugo što nabrajamo ima izravan učinak na nas. Međutim, ovaj stih "da nije presudio nad njihovim bogovima" izgleda kao iznimka. Čini li nama ikakvu razliku to je li Svemogući učinio da se njihovi metalni idoli istope ili to da njihovi drveni idoli istrunu?

To je nešto što je striktno bitka Ribona šel Olam. Neusporedivo je sa time da nam je dao egipatsko bogatstvo, razdvojio more, učinio da prođemo po suhoj zemlji, itd. što je sve donijelo direktnu korist židovskom narodu. Koja je bila naša korist, moramo se pitati, u tome da je B-g "djelovao protiv njihovih idola"?

Sefer Ikvei Erev raspravlja o vjerojatnosti da su se Židovi u Egiptu vjerojatno morali nositi i sa teološkim zlostavljanjem Egipćana koji su ih pitali, "Nu, gdje je vaš B-g?" Možemo zamisliti sarkazam i dojađivanje s kojim su se Židovi suočavali: "Mora da ste izabrali krivog boga! Gdje je on? Mi smo izabrali pravog boga jer mi smo gospodari, a vi ste naši robovi! Mi vas tlačimo pa ipak 'Nema ni glasa, ni odgovora, ni onog koji sluša' (Melahim 18,29)"

Tako, te noći Jeciras Micrajima, kada su Židovi odlazili, Egipćani su plakali ne samo nad svojim prvoro-

nim idolima koji su im bili pred očima. Dali su nam priliku da tada kažemo: "Ne, mi smo bili u pravu cijelo vrijeme, a vi ste bili u krivu." Postoji određena slast u toj osveti. Jeste li se ikad pitali zašto u molitvi kažemo "Osveti prolivenu krv svojih slugu pred našim očima"? Nije li dovoljno da Svemogući nacistima uzvrati po njihovim zaslugama, Ukrajincima prema njihovim zaslugama, Litvancima prema njihovim zaslugama, Poljacima prema njihovim zaslugama (i lista se nastavlja)?

Zašto bi se osveta trebala dogoditi pred našim očima? Odgovor je da je to dio terapije. To je dio pročišćenja – ne samo da bi se to trebalo dogoditi, već bismo mi to trebali vidjeti kako bismo mogli reći, "Ne, mi smo bili u pravu cijelo vrijeme."

To je razlog zbog kojeg u Dajenu uključujemo također i zahvalu za presudu nad njihovim bogovima. Godine verbalnog zlostavljanja koje smo prošli mogle su biti ublažene kada su svi vidjeli tko je istinski Gospodar svemira.

Izlazak je došao upakiran, s vrpcom na vrhu

Stih kaže, (Šemot 13,4) "Izlazite danas u proljetnom mjesecu." Raši komentira: "Zar oni nisu znali koji je mjesec?" Moše Rabeinu nije bio vremenski prognostičar. Izraelci ga nisu trebali da im kaže koji je mjesec u godini ili kakvo je vrijeme vani. Raši odgovara, "Ovo je ono što je Moše zapravo rekao: "Pogledajte dobrotu kojom vas je obdario Vječni izvevši vas u mjesecu koji je najprikladniji za odlazak – nema vrućine, ni hladnoće, ni kiše." Većina ljudi misli da je proljeće najljepše godišnje doba.

Više ne trebamo grijanje. Ne trebamo ni hlađenje. Predivno je. Moše je želio da ljudi znaju koliko ih Stvoritelj svemira voli. Izveo ih je u savršeno doba godine, kao što je rečeno u psalmu (Tehilim 68,7) "Izveo je zatvorenike kad je bilo prikladno" – što znači u mjesecu koji je ugodan za izlazak van. To je ono što im je Moše želio reći.

Razmislite o ovome: Koliko dugo im je bilo od koristi to proljetno vrijeme? Hazal kažu da jednom kada su stigli u Sukos, udaljen kojih 190 kilometara – što nije dugačak put –već su imali Oblake Slave. Ti su oblaci bili klimatski savršeno kontrolirane 'komore' koje su ih ljeti hladile, a zimi grijale. Nisu morali brinuti o vrućini, vjetru ili bilo kojem drugom vremenskom problemu. Duhovni balon, da tako kažemo, bio je sličan našem automobilu: Kada je vruće, upalimo hlađenje. Kada je hladno, upalimo grijanje. Pa kakvu bi im onda razliku činilo i da su iz Egipta izašli u vruće ljeto na 40 stupnjeva? Koga briga? Nisu čak morali plaćati ni račune za plin i struju!

Čemu onda naglašavanje B-žje dobrote prema Izraelu vezano uz to što ih je izveo iz ropstva u 'proljetnom mjesecu'? Bilo je samo pitanje dana kada će stići u Sukos.

Nadalje, povežimo to s najbližom povijesnom paralelom Jeciras Micrajimu. Razmislimo o ljudima koji su nažalost iskusili holokaust i koncentracijske logore. Kada su se vrata konačno otvorila i kada su Židovi pušteni iz logora, kada im je rečeno "Slobodni ste", je li im mjesec u kojem se to dogodilo išta značio? Desilo se to u srpnju 1944., ali kome je to uopće bilo važno? Ljudi koji su

bili izgladnjeli i koji su svjedočili najgorim mogućim uvjetima tolike godine, slavili bi slobodu čak i da je došla usred poljske zime (kao što je to bio slučaj sa Auschwitzom u siječnju 1945.).

Koje je značenje B-žjeg inzistiranja na tome da ljudima pokaže kako ih je izveo u 'mjesecu kad je ugodno'? Rav Simcha Zissel kaže da Svemogući ovdje daje do znanja da je to način na koji On čini stvari. "Kada Ja činim hesed, Ja ga činim na najsavršeniji mogući način." To je način na koji Ribono šel Olam iskazuje dobrotu. On ju iskazuje u najpunijem smislu te riječi.

Najbolja je sljedeća analogija: Jeste li ikad svojoj supruzi kupili skupocjen komad nakita? Kada odete u draguljarnicu, oni imaju male plastične vrećice u kojima drže nakit. Recimo da ste svojoj ženi kupili par naušnica za 3 000 dolara. One su upakirane u tu plastičnu vrećicu. Odlazite svojoj ženi. Ona priprema sve za Pesah. Naradila se poput psa. Želite je oraspoložiti. Izvadite tu malu plastičnu vrećicu i kažete joj, "Evo, sretanPesah!" Nitkoto nečini!

Što činite? Kupite malu krasnu kutijicu. Kutijica ne košta više od par dolara. Umotate kutijicu i stavite vrpcu na vrh. Donesete to svojoj ženi i kažete joj, "Neka ti je dobar jom tov, draga." Kome je sve to potrebno? Odgovor je da kada želimo učiniti nešto lijepo za osobu, kada joj želimo pokazati da ju volimo, tada ne izvadimo naušnice iz jeftine male plastične vrećice uz riječi "Evo. Uzmi naušnice."

To je ono što je Ribono šel Olam učinio za Klal Jisrael. Naravno, praktično to nije činilo nikakvu razliku

židovskom narodu prilikom izlaska iz Egipta. Nije im bilo važno je li nisan ili tevet. No, Svemogući je htio pokazati Klal Jisraelu koliko ih voli. Hesed koji On čini svom narodu potpun je na n-tu potenciju. Dolazi s vrpcom na vrhu. To je iskaz ljubavi koju Svemogući ima za Klal Jisrael

Zato je Pesah jedini jom tov za koji Tora naglašava da mora pasti u određeno vrijeme godine. "Držite ga u proljetnom mjesecu" (Devarim 16,1). To je halaha. To je motivacija za cijeli sistem židovskog kalendara koji se vodi mjesečevim mijenama da se sinkronizira sa solarnom godinom kako bi Pesah uvijek pao u proljetno vrijeme. L'havdil (za usporedbu), muslimanski sveti mjesec Ramadan može pasti zimi, ljeti, u jesen ili u proljeće jer Muslimani nemaju solarno-lunarni kalendar.

Važno je osigurati da Pesah uvijek padne u proljeće jer to nosi duboku i vječnu poruku židovskom narodu vezanu uz B-žju ljubav prema njima i svjedočanstvo da On brine o njima. Kada nam On daje dar, taj dar ne dolazi u plastičnoj vrećici. Dolazi sa svim dodacima. Za sve generacije, moramo upamtiti B-žju ljubav prema nama koju nam je iskazao u trenutku Jecijas Micrajima. To je jedna od centralnih tema u sjećanju na Jecijas Micrajim. Zbog toga čitamo Šir HaŠirim na Pesah – jer ona predstavlja ljubavnu pjesmu između Svemogućeg i Njegovog voljenog naroda. Zato Pesah mora pasti u proljeće – "u mjesecu u kojem je ugodno izaći van."

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Osveta nad idolima

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Fantastične priče

Ovaj tjedan susreo sam se s čovjekom koji je preživio holokaust i on me podsjetio na činjenicu koju sam već znao, ali me svaki puta iznova šokira kada ju čujem, te odzvanja duboko u meni. Rekao mi je da je nakon rata britanska vlada dala dozvolu da 1000 djece koja su preživjela holokaust dođe u Ujedinjeno Kraljevstvo i dobije britansko državljanstvo. Poslali su ljude u Europu, no oni nisu mogli pronaći 1000 djece koja su preživjela. Na kraju su ih doveli 750, a ovaj je čovjek bio jedan od njih.

Ovaj tjedan čitamo o 3 završne pošasti koje kulminiraju stradanjem prvorođenaca. Židovi napuštaju Egipat usred bijela dana. Obitelj od 70-ero Židova stigla je u Egipat, a nakon 200 godina, iz Egipta odlazi nacija koja broji više od 2 milijuna ljudi.

Rabini često pokušavaju popuniti rupe biblijskog izvještaja. To je poznato kao medraš. Ipak, taj medraš često izgleda veoma nestvarno. Faraon je bio visok pola metra; Mojsije 5 metara; faraonova kći posegnula je rukom kako bi Mojsija izvadila iz rijeke, a ruka joj se produžila za 10 metara. Mojsije je ubio Oga na način da je uzeo planinu i bacio mu je na glavu. Jesu li ove priče alegorije ili bi se trebale shvatiti doslovno?

Majmonides, učenjak iz razdoblja 12. stoljeća, ima veoma jasnu i čvrstu perspektivu o tome. Te se priče ne trebaju shvaćati doslovno – i svatko tko to čini, ne samo da je bezuman, već ismijava judaizam. Zašto? Budući da su te priče toliko nevjerojatne, one u ljudima bude sumnju u njihovu autentičnost. A

čineći to, one potiču i sumnju u autentičnost same Biblije.

Ipak, ja imam pitanje vezano uz to. Judaizam vjeruje da je B-g prekrio čitav Egipat tamom, Nil pretvorio u krv, razdvojio more i providio manu koja je 40 godina padala s neba. Zašto bi onda priče iz medraša bile nevjerojatnije od ovih priča u koje Židovi vjeruju?

Mislim da je to zaista dobro pitanje!

Ja imam svoj odgovor, ali volio bih čuti i druge alternative. Smatram da, ako vjeruješ u B-ga, onda vjeruješ da On može činiti čuda. On svakako može pomoći Mojsiju da podigne planinu ili učiniti da se faraonovoj kćeri produži ruka za 10 metara i to bez ikakvih teškoća. Nije pitanje može li On to ili ne može, pitanje je zašto bi to učinio. Kada je B-g razdvojio more i pustio pošasti

na Egipat, On je na umu imao svoj veliki cilj. Njegov cilj bio je stvoriti narod koji će postati svjetlo drugim narodima. I ako su čuda bila potrebna da se to dogodi, za Njega je imalo smisla učiniti ih.

A što je sa faraonovom kćeri? Zašto bi njoj trebalo čudo? Zašto bi Mojsije trebao podići planinu? Nije li mač dovoljno dobar? Kako bi faraon mogao vladati da je bio samo pola metra visok? Zvuči besmisleno da bi B-g igrao takve igrice. Čuda dolaze onda kada su apsolutno potrebna. No ako čitamo medrašim, izgleda kao da se čuda događaju svakih 5 minuta, bez obzira na to jesu li potrebna ili ne. Igra li se B-g? Ako da, i ako čini čuda bez velikih razloga, zašto ih nismo vidjeli? Zašto se moja ruka ne produži za 10 metara kada to poželim?

Medrašimi su alegorije. Oni u sebi sadrže prekrasne poruke o životu, vrijednostima i ljudskoj prirodi. Rabini su imali iznimno duboku mudrost i znali su da je najbolji način da toj mudrosti pouče druge, upravo kroz priče. Njihova namjera nikad nije bila da mi te priče doslovno shvatimo, već su jednostavno htjeli da naučimo lekciju i da kroz nju rastemo.

Tako, kad sljedeći puta čujete bajku koju rabini pričaju, ne uzimajte to k srcu; jednostavno pokušajte čuti dublju poruku i vidjeti da li ona rezonira u vama. Ja sam otkrio da kada činim tako, uvijek nalazim duboku mudrost.

Šabat šalom

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shlomo Riskin:

Univerzalna sloboda pod B-gom

"I bi na kraju četiri stotine i trideset godina, upravo na taj dan sva B-žja mnoštva izašla su iz zemlje Egipatske".

U velikoj tragediji povijesti, uspjeh puno previše revolucija protiv tiranije pretvorio se u katastrofu, pri čemu su revolucionari postupali jednako okrutno i bezobzirno kada su došli na vlasti, kao i despoti koje su svrgnuli. Razmislite o Francuskoj "vladavini terora" koja je uslijedila nakon revolucije 1789. godine i politici sustavnog ugnjetavanja koju je Staljin vršio u desetljećima nakon boljševičke revolucije 1917. godine, da navedemo bar dva primjera koji imaju nesretne paralele u novije vrijeme.

S tim kontekstom na umu očekivali bismo da ćemo čitati o osvetoljubivom ponašanju oslobođenih Izraelaca prema egipatskom tlačitelju koji ih je generacijama dehumanizirao i porobljavao. Oni su sigurno imali puno računa za izravnati. Pa ipak, pobuna Izraelskih robova ne skreće s puta, mada bi to bilo sasvim razumljivo, na ovako uskogrudan način.

Umjesto toga, od B-ga organizirana Izraelska revolucija zapravo ima nedvosmislenu, univerzalnu poruku koja odbacuje egipatski pogled na svijet: Svako je ljudsko biće B-žje dijete rođeno s neotuđivim pravom na slobodu.

Taj nov i napredan princip za čovječanstvo odjekuje do današnjih dana. Nažalost, budući da ugnjetavanja i pobune i dalje traju na ovom svijetu, vidimo da pouka još nije svugdje uhvatila korijena, pa je neophodno da učimo iz Egzodusa, te suštinske moralne revolucije protiv ugnjetavanja jednih ljudi od strane drugih ljudi.

Niz događaja koji je omogućio Izraelcima da napokon pobjegnu iz Egipta bile su, naravno, deset pošasti. Redoslijed i sadržaj pošasti nije slučajnost; u njihovoj strukturi sadržana je ključna lekcija o Izlasku za

sve buduće generacije. Sasvim prikladno, Hagada za Pesah nam otključava ovu poruku, kada Rabi Juda razdjeljuje ove pošasti u tri kategorije, koje se sastoje od, redom, tri, tri i četiri pošasti.

Na temelju ovog učenja, Rabi Judah Loew (iz Praga u 16. stoljeću, poznatiji kao "Maharal") i Rabi Samson Raphael Hirsch (iz Njemačke 19. stoljeća) nude dubok uvid u pošasti, navodeći proročanstvo iz "Saveza među polutkama", u kojem B-g obavještava Abrahama "tvoji će potomci biti stranci u zemlji koja nije njihova; bit će porobljeni; i bit će tlačeni", nakon čega će naslijediti Obećanu zemlju Izrael.

Ovo proročanstvo jasno predstavlja tri karakteristike koje svaki progonitelj vrši prema svojoj žrtvi: otuđivanje, porobljavanje i tlačenje. Izraelci su u Egiptu prvo bili zakonski proglašeni tuđincima ili strancima u stranoj državi kojoj nisu pripadali; bili su porobljeni i prisiljeni graditi spremišta u Pitomu i Ramsesu; i bili su nemilosrdno tlačeni masovnim ubojstvima njihove muške novorođenčadi te teškim i iscrpljujućim fizičkim radom u nehumanim radnim uvjetima.

Maharal i Rabi Hirsch domišljato sugeriraju da je B-g Egipćane pošastima kaznio 'mjerom za mjeru'.

Prva pošast u svakoj od ove tri kategorije - krv (prva od 10), divlje životinje (4.) i tuča (7.) - bi natjerala Egipćane da se osjećaju kao tuđinci u Egiptu, kojeg je preuzela neka čudna sila, potpuno strana njihovom iskustvu: njihov dobro poznati životodavni Nil pretvorio se u krv, divlje životinje neobuzdano su divljale i očito kontrolirale ljudsko kretanje, a tuča je, potpuno nekarakteristično, padala na - i terorizirala - bespomoćno egipatsko stanovništvo.

Druga pošast u svakoj od kategorija - žabe (2.), oboljenje životinja (5.) i skakavci (8.) - učinila bi da se

Egipćani osjećaju porobljeni, lišeni vlasništva nad bilo kojom imovinom, što je glavna karakteristika roba. Žabe su preuzele njihove domove, bolesti životinja uništile su stoku, a skakavci su u potpunosti požderali njihove poljoprivredne usjeve.

I treća pošast svake od kategorija – insekti (3.), čirevi (6.) i tama (9.)pogodila je svakog Egipćana teškom osobnom neugodom, onemogućujući im da dalje žive, rade i druže se na bilo koji ljudima podnošljiv način. Egipćani su postali predmet istog onog otuđenja, porobljavanju i tlačenja kojima su podvrgnuli Izraelce!

Međutim, najvažnija poanta u svemu ovome je da nisu Izraelci Egipćanima vratili milo za drago, već Svemogući, koji svijet uči pouci o nužnosti univerzalne slobode pod B-gom čitavog čovječanstva.

Stoga se Izraelci nemaju pravo osjećati kao nepobjedivi osvajači nakon što su uspješno izašli; možda se jedino mogu osjećati zahvalni B-gu koji ih je izbavio, pred Kojim je svaki čovjek stvorenje, a ne stvoritelj, sluga, a ne gospodar. B-g kao stvaratelj i roditelj u konačnici omogućava čovječanstvu da budu stvorenja i braća, i u takvom svijetu nijedan čovjek nema pravo porobiti drugog čovjeka.

B-g nas je oslobodio faraonovog porobljavanja kako bismo mogli služiti B-gu, jedinom i konačnom Izbavitelju. Stoga B-g uči nas i svijet da moramo "voljeti stranca, jer ste bili stranci u zemlji Egipatskoj", i dao nam je šabat ("sjećanje na Izlazak iz Egipta") dan na koji i naši sluge koji nisu Židovi također se "mogu odmarati poput vas" - jer svi moraju biti slobodni pod B-gom. To je konačna poruka i nasljeđe velike izraelske revolucije u Egiptu.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Jedna od najpogrešnije shvaćenih i potencijalno štetnih emocija je strah od B-ga. Poput svega ostalog na svijetu ni strah nije tek neki jadan osjećaj, već B-žje djelo. Početna riječ Stvaranja, BeReiŠIT (na početku) (Postanak 1,1) kratica je od IaREi BoŠeT (strah-poniznost). Svrha stvaranja je, kaže Zohar, da čovjek treba biti ponizan i cijeniti B-žju neusporedivu veličinu putem straha.

Ali mnogi ljudi, kada misle o strahu od B-ga, zamišljaju sliku anđela tame koji ih mlate na mrtvo ime zbog nekih njihovih loših djela. Ta ideja je jednostavno pogrešna. Istina, postoji kazna pripremljena za naše nedjela; ali sama kazna je proces čišćenja za dušu i neophodna je za naš vječni život. Strah je podsjetnik da nas je B-g stvorio za određenu svrhu - to je poziv na buđenje da ostanemo usredotočeni na zadatak kojim se trenutno bavimo kako bismo postali veličanstveni.

Nedavno sam pročitao priču o tome kako je jedan popularni rabin postao breslover. On opisuje kako je odrastao u kući velikog cadika i kako je oduvijek želio napredovati i rasti, ali mu je rast bio ometen osobnim nedostacima. Njegova žeđ za duhovnim obrazovanjem, i dostignućem bila je toliko velika da je u jednom trenutku razmišljao o samoubojstvu. Srećom, naišao je na pismo koje je Reb Noson napisao svome sinu, Reb Yitzchoku:

Ne obraćaj pažnju na bilo kakve osjećaje obeshrabrenja, i ne slušaj kritike Zlog i Sitra ahra (Druge strane - negativnog duhovnog sustava) koji te ukoravaju samo zato da bi te obeshrabrili i udaljili od tog malo dobra za koje se pokušavaš držati. ... Čovjek mora slušati kritike i prijekore samo ako ga to približava, ne ako ga udaljava. Često sam ti govorio o namjeri literature musara koja tako oštro kori i obezvređuje čitatelja. Ona ne pokušava udaljiti čovjeka od B-ga, već ga nastoji privući bliže.

Svaka misao, riječ i djelo čovjeka imaju dva aspekta, i mogu biti eliksir života ili smrtonosni otrov.... Moraš biti vrlo oprezan jer vrlo često [Zli] uzima riječi živoga B-ga i okreće ih naopako i zapravo nastoji njima odgurnuti i obeshrabriti čovjeka, ne daj B-že.

To se također može vidjeti u našoj paraši. Sva čuda i čudesa koja je B-g učinio u Egiptu trebala su pokazati svijetu da On vlada. Faraon je, međutim, odbio priznati B-ga. B-g je odgovorio rekavši: "Ali što se tiče tebe i tvojih slugu, ja znam da se ti još ne bojiš B-ga" (Izlazak 9,30). Kad je Faraon napokon dopustio židovskom narodu da ode, on ih je proganjao sve do Mora trstikovog, gdje ga je B-g poslao u preranu smrt.

Židovski je narod svjedočio tim istim veličanstvenim čudima, ali je imao sasvim drugačiju reakciju: "Izrael je vidio ogromnu moć kojom je B-g vladao nad Egiptom, i narod se poboja B-ga" (isto, 14,31).

Rebe Nahman podučava da je cijeli svijet vrlo uzak most - ali glavna je stvar da se uopće ne bojimo. Svatko od nas u životu iskusi stravu, užas i često živimo s mnogo straha i tjeskobe. Mi imamo mogućnost da te negativne osjećaje prenesemo u područje vjere i priznavanja B-žje suverenosti. Kada živimo stalno svjesni da B-g vlada svime i da je sve što On čini najbolje za nas, u mogućnosti smo da svoje strahove uzdignemo, pretvarajući ih u pozitivan, stvaran život ispunjen svrhom i smislom. Amen. .

■

Prevela Tamar Buchwald

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Rabbi Daniel Travis:

Verbalni sporazumi

B-g je rekao Noahu: "Kraj svega tijela došao je preda me; svijet je ispunjen zločinom zbog njih. Uništit ću ih sa zemljom."(Berešit 6,13) .

Prema halahi, samo plaćanje ne dovršava transakciju; potreban je još jedan kinjan (način dovršenja transakcije), na primjer hagba - podizanje predmeta. Stoga beit din izriče kaznu onome koji odustane od svog dogovora (čak i ako je platio dogovorenu svotu) i zahtijeva da mu se novac vrati. Beit din (rabinski sud) je proglasio da se postupci takve osobe mogu usporediti s onima generacija Potopa, Raspršenja po zemlji, Sodome i Egipta. Možemo pomisliti da su ove usporedbe pomalo ekstremne, jer su te generacije bile izuzetno zle i B-g ih je žestoko kaznio. Zašto se povlačenje jedne riječi u financijskoj obvezi poistovjećuje s grijesima koji zahtijevaju tako teške kazne?

Usporedba s generacijom Potopa može se lako razumjeti. Ta je generacija kažnjena za sitne krađe - krađe imovine čija je vrijednost bila manja od minimalnog iznosa koji se mogao naplatiti pravnim putem, iako je ova vrsta krađe apsolutno kršenje B-žjeg zakona. Isto je i s onim koji daje verbalno obećanje i onda ga ne održi; iako je prekršio zakon Tore, beit din se ne miješa. Dakle, ukoliko netko odustane od financijskog dogovora, ako beit din nakon što sasluša tvrdnje obje strane vidi da je zahtjev premalen, on neće poduzeti sudske mjere, ali će mu reći da su njegovi postupci mogu usporediti s postupcima generacije Potopa.

Na koji se način njegovi postupci mogu usporediti s ponašanjem druge dvije generacije? B-g je stvorio svijet s tri osnovna elementa: vodom, vjetrom i vatrom. Svaki od spomenutih naraštaja kažnjen je kroz jedan od ova tri elemenata: naraštaj Potopa bio je kažnjen vodom, naraštaj Raspršenja kažnjen je vjetrom, a Sodoma je kažnjena vatrom. Egipat je kažnjavan na različite načine sa sva tri elementa (za vrijeme Deset zala). Kada osoba govori, ona koristi (u manjoj mjeri) sva ova tri elementa: toplinu i vlagu daha u kombinaciji sa zrakom potrebnim za govor. Onaj tko pogazi svoju riječ, zloupotrebljava sva tri elementa i može biti kažnjen s bilo kojim od njih ili sa svima njima, kao što su bili kažnjeni ti pokvareni naraštaji.

Izgubljen u prijevodu . ... Reuven je otišao i ... (Berešit 35,22)

Kad je Rahel umrla, Jaakov je svoje osobne stvari premjestio iz Rahelinog šatora u šator Raheline sluškinje Bilhe. Reuven je to smatrao strašnim omalovažavanjem svoje majke Lee pa je Jaakovljev krevet premjestio u Lein šator. Budući da je uplitanje u privatne stvari njegovog oca bio vrlo težak prekršaj, Tora upućuje da je Reuvenov prijestup bio mnogo teži od onoga što je zapravo počinio. .

U ranijim generacijama je bilo uobičajeno javno čitati aramejski prijevod stihova Tore nakon čitanja hebrejskih stihova, ali prijevod ovog stiha nije se čitao zajednici nakon čitanja hebrejskog stiha. Aramejski

prijevod nije iznio dublja midraška objašnjenja tog stiha. Namjera je bila omogućiti onima koji nisu bili vični hebrejskom jeziku da razumiju doslovno značenje svakog stiha. Budući da prijevod gornjeg stiha ne može obuhvatiti njegovo stvarno značenje, on bi slušatelja ostavio u pogrešnom uvjerenju da je Reuven počinio nemoralan čin. Učenjaci su radije odlučili ovaj stih ostaviti neprevedenim, nego da omoguće negativan prikaz Reuvenovog ugleda.

Danas, u većini zajednica, više nije uobičajena praksa da se čita aramejski prijevod stihova Tore. Bez obzira na to, budući da je običaj čitanja prijevoda prvobitno donijet kako bi ljudi mogli razumjeti javna čitanja Tore, čini se logičnim da bismo i danas trebali u sinagogama usvojiti sličnu praksu, čitajući prijevod stihova Tore na jeziku dotične zemlje. Međutim, jedini razlog zbog kojeg su učenjaci dopustili javno čitanje aramejskog prijevoda bio je taj što ga je B-g dao direktno Mojsiju (a Onkelos je na kraju utvrdio njegov pravi tekst za kasnije generacije). Svaki drugi prijevod mora sadržavati netočnosti - što bi ga učinilo netočnim, a u sinagogi nije primjereno javno čitati bilo što što sadrži elemente koji su netočni.

Knjige Tore jedinstvene su među svim vrstama literature, jer se svaka riječ može protumačiti na mnogo različitih načina, a svi su oni točni i istiniti. Gaon iz Vilne je rekao da je on u stanju iz jednog stiha Šir HaŠirim rastumačiti stotinu i pedeset objašnjenja. Takva nevjerojatna dubina značenja potpuno se gubi kad se Tora prevede na druge jezike.

TJEDNI ZOHAR: BO

Paraša Bo predstavlja treći tjedan novog razdoblja duhovnog radaŠoVaVIM, početnih slova naziva šest parašot koje opisuju egzodus. Tijekom ovih šest tjedana, dok čitamo o Izlasku, imamo sjajnu prigodu da sebe dovedemo na više i darežljivije mjesto. Ovi tjedni nisu lagani. Skrivena bol, konflikti i stres imaju tendenciju da isplivaju na površinu. Moramo biti strpljivi i hrabri. Želimo vam svima uspjeha!

Tijekom protekla dva tjedna spominjali smo da je, prema kabali, ovo posebno razdoblje, Vrijeme ŠOVaVIM (prva slova prvih šest parašot knjige Izlaska) - u kojem su nam nebesa otvorena i omogućavaju baš svakome od nas da postigne svoj vlastiti Izlazak i pravu slobodu.

Što se tiče prve riječi paraše Bo"Onda Vječni reče Mojsiju: Dođi faraonu" - Zohar objašnjava da jednako onako kako doživljavamo prepreke u našem fizičkom svijetu, tako i u duhovnom svijetu postoje sile odlaganja i prepreka. Međutim, ponekad osjetimo da smo samo zbog tajanstvenog nadgledanja – mističnog nadzora ili čuda - uspjeli prevladati neku prepreku. Zohar objašnjava da postoje anđeli čuvari, ali također i anđeli koji ometaju, skreću pažnju, i svatko od nas akumulira, nakuplja te anđele prema pravilu "akcije i reakcije".

Ako je netko postupio u pozitivnom smislu davanja, ljubavi i dijeljenja s njegovom/njezinom okolinom, te radnje stvaraju anđela čuvara u višim svjetovima. Međutim, ako smo djelovali negativno, takvo ponašanje je stvorilo anđele koji ometaju, skreću pažnju, a koji imaju moć da sabotiraju i odgode blaženstvo.

Ipak, dane su nam tri različite mogućnosti tijekom godine da iz svojih života očistimo te anđele koji ometaju - na Roš Hašanu, u vrijeme

Šovavim i na Pesah. Kada odlučimo ove anđele ignorirati, umjesto da se borimo protiv njih, mi bivamo osuđeni da s njima živimo i zauvijek budemo njihovi robovi. U tim posebnim periodima na snazi su posebne sile u svemiru koje nam mogu pomoći da doživimo svoj vlastiti Izlazak - izlaženje iz našeg uskog ograničavajućeg mjesta, mjesta praznovjerja, predrasuda i negativnih osjećaja. Stoga, i pogotovo sada, B-g je rekao Mojsiju "... Dođi faraonu"Idite faraonu bez straha i uhvatite se u koštac sa svim svojim demonima, i ako to odlučite učiniti svim svojim srcem, onda će vam anđeli čuvari koje ste nakupili pomoći u tome. Mi moramo vjerovati da se možemo nositi sa svojim strahovima, i onda će rješenje doći odozgo. To je suština triju spomenutih mogućnosti.

Paraša (Priča) Bo se čita tijekom mjeseca ševata - Vodenjaka. Vodenjak (na hebrejskom Deli) dolazi od riječi lidlot (crpsti), što znači da znak Vodenjaka ima sposobnost za nas crpsti snagu i znanje kako bi smo se promijenili i postigli istinsku slobodu.

Kabalisti objašnjavaju da postoji dvanaest različitih kombinacija za B-žje ime - J-H-V-H ד"עדמ) ). Svaka kombinacija predstavlja jedan mjesec, a ona koja se odnosi na Vode-

njaka je HJVH (ד"עמד) što su početna slova retka "...ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo..." ("״ה ד

אעד״דמדע״ענהמ מ"). Ovaj redak pokazuje da ovaj mjesec imamo posebnu priliku da promijenimo svoje živote. Kako bismo postigli istinsku transformaciju mi moramo biti potpuno uvjereni da smo sposobni riješiti se svog faraona jer smo zaslužili bolje. Kad uspijemo razbiti sve naše prepreke i otkloniti naše predrasude u vezi samoga/e sebe, osjetit ćemo snagu i zadovoljstvo, i upravo to je snaga paraše Bo

U retku "Ovaj mjesec će vam biti početak mjesecima; biti će prvi mjesec u godini za vas" (Izl 12,2) – riječ "vas" se spominje dva puta u smislu "vaše", da je vlast nad našim životima u našim rukama. Kasnije je rečeno "I jest će meso te noći, pečeno na vatri i neukvasan kruh; s gorkim travama jest će ga". Zohar objašnjava da je kruh simbol sebičnosti i ponosa, i da bismo ga pretvorili u nešto što neće činiti nikakve štete trebali bismo napraviti maca - beskvasni kruh. Prema kabalistima, maca - beskvasni kruh je lijek za ponos i sebičnosti koje su paravan za strahove i ljutnju. Ovo je vrijeme za "Dođi faraonu". Sada imamo pomoć iz viših svjetova da se očistimo od sveg zla unutar nas

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

ubav prema bližnjem

Istaknuti članovi jedne hasidske zajednice odlučiše jednom zabraniti siromašnim strancima ulazak u grad; tvrdili su da je sve veći broj pridošlica postao veliko opterećenje za proračun. Kako bi dobili potrebnu podršku, odlučili su organizirati sastanak na koji su pozvali i rebea.

Pretpostavljajući da je sastanak važan, on je ostavio svoje knjige i učenike, te se odazvao pozivu. Međutim, kad je shvatio pravi razlog sastanka, obrati se on predsjedavajućem:

"Žao mi je što sam ostavio svoje učenike da bih došao na vaš sastanak.

Nisam li vas zamolio da me ne ometate u učenju, ako rješenje problema možete sami pronaći u knjigama."

itaju me kako je moguće ispuniti micvu ‘Ljubi bližnjega svoga’, kada se isti taj ‘bližnji’ ne ponaša lijepo prema tebi. Moguće je to objasniti pomoću jednostavne logike. Svaka je pojedinačna duša samo dio duše prvog čovjeka, Adama. Svi su ljudi jedna duša i sve su duše jedno tijelo.

Dogodi se ponekad da čovjek nesmotreno udari sam sebe svojom rukom. Nitko neće posegnuti za štapom da kazni ruku koja ga je udarila. Nitko nije toliko lud, jer kad bi na nanesenu bol odgovorio istom mjerom, trpio bi dvostruko. Bolje je da čovjek shvati kako sve dolazi iz jednog Izvora, koji

šalje mnoštvo glasnika. Ispravan čovjek se ne ljuti na glasnike i nikada ih ne mrzi.

R. Šmelke iz Nikolsburga

■

"Ali običaj koji želimo uvesti, nešto je u potpunosti novo, toga nema u knjigama," pokušao se opravdati predsjedavajući.

"Novo!" zagleda se rebe u njega. "Što je novo u tome? To je jedan od najstarijih običaja u povijesti. Nije li u Sodomi i Gomori bio običaj braniti ulazak strancima?"

I tako je zajednica bila pošteđeni uvođenja "novog običaja". ■

ovjek ne može otjerati tamu šibom.

R. Josef Jichak iz Lubaviča

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Strah od neuspjeha

Ranije smo naveli da očekivanja ili strah od neuspjeha mogu pogoršati motivaciju. To vrijedi za sve dobne skupine, za odrasle u poslu, kao i za studente u školi.

Važno je da svi mi shvatimo, mladi i stari, da ne postoji način da kroz život idemo bez suočavanja s određenim preprekama. Ako smo mudri, ispitat ćemo prepreku i naučiti iz nje, tako da možemo izbjeći ponavljanje iste pogreške. Mala djeca možda misle da su roditelji savršeni i da nikada nisu iskusili poteškoće. Mi trebamo podijeliti s njima to da smo imali svojih neuspjeha, ali da smo kroz njih napredovali. Igrači bejzbola koji imaju postotak udarca od 30% zarađuju milijune dolara, a oni promašuju loptu 7 od 10 puta. Neki od najboljih udarača promašili su bezbroj puta i napravili skupe pogreške. Najbolji stav prema pogrešci je, "Ja ću učiti iz svojih pogrešaka i bit ću i dalje uporan."

Poslušajte što nam Talmud kaže: "Čovjek ne razumije potpuno halahu, dok nije pogriješio i ispravio to." (Gitin 43a, Raši). Ako pogriješimo u nečemu, to nije kraj svijeta! Dapače, to bi trebalo biti konstruktivno iskustvo našeg rasta.

"Da," možda ćete reći, "ali taj rast je bolan." Točno, bolan je, ali ne postoji alternativa.

Pročitao sam članak pod naslovom "Kako jastozi rastu?" Nikad ni-

sam o tome razmišljao. Razmislite o tome: Kako jastog rasti? To je životinja mekog tkiva zatvorena u tvrdu ljusku koja se ne širi. Kako ona može rasti?

Odgovor je da kako jastog raste, tako mu njegov oklop postaje tijesan i neugodan. Tada se jastog povlači u podvodna stjenovita područja, razbija svoj oklop i proizvodi veći, sa više prostora. Tijekom vremena, i ovaj oklop mu također postaje tijesan, i proces se ponavlja, svaki put proizvodeći veći oklop.

Koji je znak jastogu da je vrijeme da razbije oklop i proizvede novi?

To je neugoda zbog tijesnog oklopa. Kad bi jastozi imali pristup doktorima, tada bi, kad ih zahvati osjećaj neugode uzeli sredstva za umirenje ili ublažavanje boli, nikada ne bi razbili svoje oklope i nikada ne bi rasli! Doista postoje emocionalna stanja koja su uzrokovana kemijskom neravnotežom i ona zahtijevaju medicinski tretman. Ali pogreška je požuriti uzeti tabletu protiv

bolova svaki puta kad se ne osjećamo dobro. Trebali bismo zastati i razmisliti, "Zašto se ne osjećam dobro? Je li to možda zato što trebam rasti?" Mi bismo trebali prihvatiti ovakvo ponašanje u svojjm životima i na taj način biti primjer našoj djeci.

Bolno iskustvo nije razlog zbog kojeg bi trebali odustati od utrke. Možda nećemo uvijek pobijediti, ali se uvijek možemo truditi.

Tanya kaže da osoba koja proučava Toru i micvos drži bez napora uistinu može biti cadik, ali ako to od nje ne zahtijeva nikakav trud, Talmud takvu osobu ne naziva oved Hašem (slugom B-žjim), jer ona zapravo ništa ne radi.

Napredak zahtijeva nadilaženje otpora. Ako to razumijemo, možemo biti motivirani.

Jecer Hara

Ako želite nešto učiniti i osjećate se sposobnima da to učinite, tada lako postanete motivirani. Međutim, ponekad malen glas u vašoj glavi izazove sumnju u vašu sposobnost da to postignete, i to ubija vašu motivaciju. Taj mali glas je jecer hara, koji sam opisao u knjizi Neprijatelj iznutra (The Enemy Within). Talmud kaže da se jecer hara obnavlja i svakog dana biva sve jačim te vas pokušava slomiti. On to čini sijanjem sumnje u vaše sposobnosti, umanjujući time vašu ambiciju i motivaciju.

Jecer hara je izuzetno lukav i moćan. On može zaslijepiti osobu i učiniti je nesposobnom da vidi realnost, ali

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

čovjek se mora boriti protiv jecer hara. Jedan od mojih pacijenata bio je diplomirani stručnjak koji se unatoč tome osjećao neadekvatnim. Taj liječnik je primio najviše počasti, dobivši željenu Phi Beta Kappa nagradu za znanstvenu izvrsnost. Kad sam mu istaknuo da je ta nagrada dokaz da je on intelektualno briljantan, on je rekao, "Kad su me obavijestili o nagradi, bio sam siguran da su učinili pogrešku."

Najbolji način na koji se možete boriti sa sumnjom su činjenice. Nemojte dozvoliti da vas jecer hara prevari.

Bilo da ste student i želite napredovati, kućanica koja želi efikasno voditi kućanstvo i odgovorno podizati svoju djecu, ili čovjek koji želi započeti posao, jecer hara učinit će da posumnjate u to da možete uspjeti. Onda recite jecer hara, "Kako to misliš da ja to ne mogu učiniti? Pogledaj što već jesam učinio. Naučio sam čitati i pisati. Završio sam srednju školu. To je 13-godišnja predanost jednom cilju. Potrošio sam više od 18.000 sati na obuku, radio sa pedeset nadzornika i oko 2.500 vršnjaka. Napisao sam stotine, ako ne i tisuće zadataka, i potrošio preko 5.000 sati na posao kod kuće. To što su i drugi učinili to isto, ne umanjuje moje sposobnosti." Možete dodati i druge stvari, poput, Diplomirao sam na naprednoj razini; Imam izazovnu poziciju; Naučio sam voziti bicikl, voziti auto, ili kuhati, ili svirati instrument.

Možda vas je liječnik uputio na to da biste trebali vježbati 30 minuta tri puta tjedno. Možete reći, "Ja se ne mo-

gu držati toga." Sjetite se da ste se mogli držati škole pet dana u tjednu po sedam sati dnevno.

Nemojte upasti u zamku da vjerujete u ono čime vas jecer hara pokušava obeshrabriti. Prisjećajući se prošlih iskustava, pronaći ćete mnogo dokaza o postignućima. Nemojte odbacivati te znakove vaše sposobnosti. Prepoznajte da imate te sposobnosti i snage te da možete ostvariti ono što želite. Možda ćete samo morati poduprijeti svoju želju.

Ponekad nam nedostaje motivacije zbog nerealističnog koncepta. Pod time mislim na to da vidimo ljude koji su postigli velike stvari i mislimo da mi nismo sposobni dosegnuti njihova postignuća. To je osobito istinito danas kada tehnologija omogućuje da se mnoge promjene dogode brzo.

U pismu mladiću koji je imao poteškoća sa napredovanjem u Tori, HaGaon Rav Yitzhak Hutner je napisao, "Misliš li da je Chofetz Chaim bio rođen kao gadol? Tko zna s čime se sve borio i koliko puta se susreo sa pre-

prekama koje je morao nadvladati?" U poslu također postoji pravilo postepenog rasta, često sa usponima i padovima. Mnoge velike kompanije, poput Walmarta i Starbucksa, izgrađivane su godinama. Ljudi mogu gledati kolike sam knjige napisao, ali oni ne znaju koliko je knjiga na kojima sam mjesecima radio bilo odbijeno i nikad nisu objavljene.

Ja vjerujem da ako možete jednu sobu držati čistom, možete i cijelu kuću držati čistom, a ako se možete nositi sa jednom osobom, možete se nositi sa gotovo svakim. Samo morate biti voljni uložiti truda.

Mi živimo u doba kada proizvođači automobila reklamiraju da njihovi automobili mogu doći od nula do 100 km/h za manje od 6 sekundi! Takve ideje imaju utjecaja na naš um, pa kada ne vidimo dramatičan progres, često odustajemo. Možda trčimo lako, ali se možda ne sjećamo vremena kada smo učili svoje prve korake. To je bilo prije no što smo mogli hodati, a svakako mnogo prije nego smo mogli trčati. Većina napretka ostvaruje se postupno, a ne odjednom.

To je osobito istina kad je riječ o rastu u Tori. Kao što se kaže da micva goreres micva (jedna micva vodi drugoj micvi), učenje jedne paraše iz Humaša nadodaje sposobnost u učenju sljedeće paraše, a savladavanje jednog Tosafos čini jednostavnijim savladavanje sljedećeg. Međutim, to zahtijeva naše povjerenje u moć Tore da donese rast, te da učimo Toru sa simhom (radošću).

Važno je nikada ne odustati.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Debata sa učenicima Pilpul ha'Talmidim

"Jošua, ben Nun, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih! Mojsije mu odgovori: "Zar si ljubomoran zbog mene! Oh, kad bi sav narod B-žji imao dar proročanstva!"

Brojevi 11,28 29

ŽIDOVI VOLE raspravljati. Dva Židova, tri mišljenja, kaže šala. U tome nema ništa novo. Prauzor toga je Abraham koji se cjenka s B-gom oko broja pravednih ljudi potrebnih da se spasi Sodoma i Gomora od uništenja." I Mojsije se raspravlja s B-gom. Talmud je zapis rabinskih rasprava, često u vezi drugih argumenata. Izučavanje Talmuda u osnovi je neprestana rasprava, a rasprava može biti toliko žestoka da je se opisuje vojnim pojmovima, poput "rat Torom".

To što je tekst Talmuda sačuvao mišljenja koja su pobijedila, jednako kao i manjinska mišljenja u raspravama koje bilježi, govori nam da ga ne trebamo proučavati kao izvor dogme, pa čak niti ubirati konačne ishode rasprava. Umjesto toga, mi koji želimo iz njih učiti, trebali bi ući u samu raspravu i uključiti se u nju.

Ovo je pronicljiv pristup. Više i bolje učimo kad nam nije dan odgovor na pitanje, već do njega trebamo sami doći, promišljajući o tekstu i komentarima na njega. Prisiljeni na raspravu i borbu sa različitim aspektima problema, osobno dolazimo do spoznaje zaključka kojeg onda možemo uzeti kao svoj vlastiti. Mudrost koja pušta tako dubok korijen ima moć da nas transformira.

Riječ pilpul, kojom se naziva ova

metoda, potječe od hebrejske riječi pilpel, što znači "papar". Ovdje govorimo o paprenim argumentima, prodornim mišljenjima i riječima koje bude osjetila i um. Talmud nam govori da, kad se suočimo s konačnim sudom nakon smrti, jedno od pitanja koje možemo očekivati da će nam biti postavljeno i za koje ćemo se smatrati odgovornima jest pilpalta b'ehohma Jeste li istražili one detalje mudrosti koji grizu?

Koliko bi oštra trebala biti ta rasprava? U prethodnom poglavlju smo citirali Rabi Hiju bar Abu, koji kaže da se oni koji raspravljaju međusobno spore kao što to čine neprijatelji, "a ipak se ne miču odatle dok ne počnu ponovo voljeti jedan drugoga."

Rasprava počinje oštrom i neumoljivom debatom, ali mora završiti u duhu ljubavi. "U toj fazi", piše Rabi Yisrael Salanter, "svaka osoba poništava svoje vlastito mišljenje kako bi slijedila većinu ili najistaknutijeg učenjaka; ili se svaki drži svog vlastitog mišljenja." Zašto to početno nadmetanje i sučeljavanje, i zašto na kraju tražiti rješenje u raznim oblicima? Zato što je cilj istina. Moramo prevagnuti za račun istine i moramo

se predati (ili ne) svjetlu istine koja proizlazi iz ovog procesa.

Naravno, nije svaka rasprava posvećena istini. Ponekad se ljudi raspravljaju samo da bi pobijedili u raspravi ili proslavili ego ili zatražili neku nagradu, istina im je beznačajna. Mnoge su kriminalce oslobodili ne zato što nisu počinili zločin, već zato što je njihov branitelj tako učinkovito vodio raspravu. U političkoj raspravi, podrivanje druge strane vjerojatno će imati puno veći prioritet od istine, što možda nitko nije uračunao u svoje kalkulacije.

Židovska tradicija pravi razliku između rasprava koji su posvećene istini i onih koji nisu. Kaže se da je altruistička rasprava u potrazi za istinom "radi neba". Takva vrsta rasprave daje trajne rezultate. Suprotno tome, i koliko god one bile lijepe ili djelotvorne, rasprave koji nisu radi nebesa ne otkrivaju niti jednu istinu koja je predodređena da traje.

Rabi Salanter zaključuje, pristupiti istini znači otkriti ono što se slaže s B-žanskom Voljom. Propust da se uskladi s istinom dovodi do misli i postupaka koji idu protiv B-žanske volje, sa strašnim rezultatima. Istina koja odražava B-žansku volju trebala se pojaviti ne sa samog neba, već iz vrlo ljudskog procesa skupne rasprave, vođene sa strašću i disciplinom.

Postoje poznati primjeri gdje ljudi B-ga uključuju u raspravu, i ti slučajevi stvaraju obrazac za našu vlastitu potrebu da raspravljamo kako bismo razabrali B-žansku volju. Kada B-g čuje koliko je bio grešan narod Sodome i Gomore, B-g otkriva Abrahamu da će oba grada i svi njihovi stanovnici biti uništeni (Postanak 18,16-33). Abraham tada protu-

slovi B-gu da "ne uništi nevine zajedno s krivcima" i krene pregovarati. Hoćeš li poštedjeti grad ako se tamo nađe pedeset nedužnih ljudi, Abraham navodi: Što ako ih nađeš četrdeset i pet? I tako sve dok se B-g ne složi da će, ako se u gradovima nađe deset nedužnih ljudi, odluka o njihovom uništenju biti opozvana.

B-g se također uključio u raspravu s Mojsijem. Dok se Mojsije nalazi na gori Sinaj kako bi primio Toru, a narod dolje podiže zlatno tele, B-g prijeti da će uništiti narod i početi iznova s Mojsijem. B-g je Mojsiju rekao: "Vidio sam narod kako su tvrdovrati. Sada me pusti da se gnjev moj rasplamsa na njih i da ih mogu proždrijeti, a od tebe ću napraviti velik narod" (Izlazak 32,9 14). Mojsije tada iznosi argumente protiv ovog plana, ističući da će, ako B-g krene i uništi narod, Egipćani zaključiti da je B-g izveo narod iz Egipta samo da bi ih pobio u pustinji. On podsjeća B-ga na obećanja koja je B-g dao Abrahamu, Izaku i Jakovu. I B-g je čuo argumente i prekinuo plan da uništi narod.

Job je još jedan biblijski lik koji svoju sudbinu ne prihvaća sjedeći. Od Joba učimo o neustrašivosti koja je potrebna da se istupi i raspravlja: "Možda me B-g i ubije, možda nema nade za mene, ali ću braniti svoj slučaj pred B-gom" (Job 13, 15).

Ovi, a i drugi primjeri govore nam da ne samo da je prihvatljivo raspravljati se s B-gom, već da postoje trenuci kad su te rasprave bitne da bi se utvrdilo samu B-žansku volju. Stvari se odvijaju onako kako se odvijaju, jer je netko hrabro istupio da debatira. Tora Abrahama opisuje kao potpuno pravednog, ali o Noahu kaže samo da je bio "pravedan u svojoj generaciji." Abraham je ocijenjen pravednijim, jer kada je B-g zaprijetio uništenjem on je ušao u

raspravu, dok Noah nije podigao glas i samo se primio posla izgradnje korablje.

Ako je rasprava način na koji rješavamo stvari s B-gom, koliko tek vitalniju ulogu rasprava mora imati u rješavanju stvari unutar pogrešivih i kolebljivih odnosa koje imamo s drugim ljudima?

Ostaje jedno pitanje. Zašto je toliko važno raspravljati s učenicima, više nego li s vršnjacima ili supružnikom ili čak sa svojim učiteljem? Isticanje iste stvari pojavljuje se u jednoj tvrdnji Talmuda: "Mnogo sam naučio od svojih učitelja, još više od svojih vršnjaka, ali ponajviše od svojih učenika." Kakva posebna korist po osobnu transformaciju dolazi od rasprave s učenicima:

Maharal iz Praga (Rabbi Yehudah Loew, 1525. - 1609.) ističe da onaj tko dostigne visoku razinu mudrosti može biti onemogućen da postavlja jednostavna pitanja koja su temelj za istinsku jasnoću i daljnji rast. To se nikada ne događa pri interakciji s gladnim i radoznalim učenikom. On navodi učenje Rav Nahmana Jichaka u Talmudu, koji je postavio pitanje: "Zašto se riječi Tore uspoređuju s drvetom?" I dao je odgovor: "Ovo je stoga da vas poduči da baš kao što maleni komad drva zapali neki veći, tako je i sa učenjacima: mlađi izoštravaju um starijih."

Ilustraciju ove poante nalazimo u tragičnoj priči o Rabi Johananu, koji je bio učitelj Reš Lakiša: "Učitelj je toliko cijenio rasprave koje je imao sa svojim učenikom da kada je Reš Lakiš umro, Rabi Johanan je bio neutješan. Rabini su poslali Elazara ben Pedasa da ga utješi jer, rekoše, "njegova je učenost briljantna." Svaki puta kada bi Rabi Johanan iznio argument, Elazar ben Pedas bi to

potkrijepio dokazom, sve dok R. Johanan na kraju nije izrazio ogorčenje. "S Reš Lakišom, kad god bih nešto rekao, on bi predstavio dvadeset i četiri problema, a ja bih mu dao dvadeset i četiri rješenja, i kao rezultat toga predmet bi se razjasnio. Kakve koristi ima od tvog neprestanog podržavanja onoga što kažem? Zar već ne znam da sam dobro rekao?" I R. Johanan je rastrgao odjeću te plakao za svojim pokojnim učenikom sve dok ga zdrav razum nije napustio.

Učenjak iz kasnog šesnaestog stoljeća poznat kao Maharsha toliku je vrijednost pridavao i uzimao raspravi sa svojim učenicima da kada odemo potražiti njegov komentar na određenu stranicu Talmuda, ustanovimo da nije imao ništa za reći na tu temu. Zašto? Jer dok je proučavao tu stranicu, nalazio se daleko, na tržnici u Lublinu; pa njegove ideje nisu bile pročišćene kroz raspravu s njegovim učenicima.

PRAKSA

Vaša je praksa za ovo razdoblje da potražite priliku da nekoga pokušate podučiti onome što ste naučili i učinite to na "papren" način. Papreno ne znači nepristojno ili zlobno ili agresivno. To znači oštro i jetko. Kada podučavate tu lekciju, potaknite oštra pitanja.

Promatrajte što se događa. Vrlo je vjerojatno da ćete otkriti da vam sam materijal u glavi nije bio toliko jasan kao što ste mislili. Vjerojatno ćete također otkriti da ste i sami naučili nešto drugo ili da ste pročistili ideju. Zbog pitanja koja ste potakli, vaš "učenik" neće biti jedini koji će imati koristi od rasprave koju ste pokrenuli.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

MJESEČNI ZOHAR: MJESEC ŠEVAT

Ševat je jedanaesti mjesec astrološke godine, a njegov je znak Vodenjak.

Kabalisti nas uče da svaki mjesec kontrolira duhovna frekvencija koju predstavlja jedna od permutacija

B-žjeg imena, Tetragrama - ד"עדמ

Prema Zoharu svaka je permutacija kodirana u početnim slovima određenog biblijskog retka. Permutacija za ševat je ד"עמד (he jod vav he) i to je kodirano u u početnim slovima retka - אעד״דמדע״ענהמ מ״ה ד " " (..."ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posvećeno ..." - Lev 27,33), što upućuje na snagu ševata da napravi preobrazbe i donese promjene u naš život.

"Bnei Yissaskhar", kabalist iz 19. stoljeća, tvrdi da je Vodenjak simbol Izraela. Tora nam govori da ime praoca Jakova potječe od riječi akev בק (peta) s obzirom na to da se kod rođenja držao bratu za petu pokušavajući izići prvi. Peta je najgrublji i najniži dio ljudskog tijela i ona nas povezuje sa zemljom. Tora nam također govori da nakon što se Jakov cijele noći borio s anđelom, anđeo je bio primoran da ga blagoslovi, kako bi se oslobodio, pa je Jakovu promijenio ime u Izrael לאהשמ, što je kombinacija riječi מל שאה (moja glava). Znači da je peta bila uzdignuta da postane glava, a to ukazuje na sposobnost Vodenjaka da prođe preko granica i prevlada ograničenja i granice. Ljudi rođeni u znaku Vode-

njaka nemaju tolerancije prema stvarima koje sve ostale ljude povezuju sa zemljom - prema navikama, tradicijama, obvezama, itd. Oni granice moraju zamjeniti slobodom.

Zašto baš u ševatu?

"Bnei Yissaskhar" objašnjava da je glavna aktivnost vrča (Vodenjak je na hebrejskom dli – vrč) da pumpa i izvlači vodu. To je njegova ulogapovući s jednog mjesta na drugo, i u mjesecu ševatu nam omogućuje da obilje i blaženstvo iz gornjih svjetova donesemo u svoj život.

To je ujedno i razlog zašto je ovaj vrč simbol roga izobilja u mnogim astrološkim tradicijama.

Prema kabali svako godišnje doba predstavlja jedno od slova u B-žjem imenu, Tetragramu - ד"עדמ. Proljeće predstavlja slovo מ (jod) i tako dalje sve do zime koju predstavlja slovo ד (he). Ono simbolizira naš svijet,

"posudu" koja prima i akumulira duhovno bogatstvo iz gornjih svjetova. Svi zimski (astrološki) znakovi imaju biti "posude" – želja i potreba da primaju i budu ispunjeni.

U svakom godišnjem dobu tri astrološka znaka stvaraju poravnanje triju energetskih sila – koje se u kabali nazivaju desna, lijeva i centralna kolona (odnosno: plus, minus i neutralno). Vodenjak je drugi zimski znak (lijeva kolona, minus), što znači da sadrži vrlo jake sile privlačnosti, izvlačenja i želje za primanjem. Otuda dolazi snažna ambicija Vodenjaka, njihova sklonost da se fokusiraju na ostvarivanje svojih ciljeva, te njihova tvrdoglavost i teškoća da ih se uništi.

Budući da pripadaju elementu zraka kojeg karakterizira veliki intelekt, to također objašnjava veliku želju Vodenjaka za znanjem.

Ovo pretpostavlja dva suprotna aspekta Vodenjaka. S jedne strane, oni su vrlo sebični, individualisti i uvijek zaokupljeni sobom. Oni ne mogu biti suzdržani ili ograničeni. Njihova sloboda je za njih od suštinskog značaja, i ukoliko je potrebno, oni će se boriti i trsiti da razbiju zidove i prepreke koje su drugi postavili oko njih. Također možemo vidjeti kako tijekom posljednjih stoljeća jedan za drugim padaju zidovi ropstva, dok čovječanstvo postiže neslućene razine slobode na području ljudskih prava, tehnologija i

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

(nastavak

s 24. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar - švat

politike. S druge strane, Vodenjaci vole ljude i lako se druže s njima; međutim, njihova sebična narav sprječava ih da se emocionalno obavežu. To objašnjava zašto u našem naraštaju, poznatom kao doba Vodenjaka, ljudi imaju tendenciju da napuste tradicionalnu obiteljsku strukturu zbog svoje karijere, u kojoj imaju puno poznanika, ali malo bliskih prijatelja.

Prema Sefer Jecira (Knjizi stvaranja) – koja se pripisuje praocu Abrahamu – građevni elementi svemira se sastoje od 22 različite frekvencije, duhovne snage koje su predstavljene s 22 hebrejska slova. Svakim mjesecom vladaju dva hebrejska slova. Jedno slovo vlada planetom koja dominira znakom. Drugo slovo vlada astrološkim znakom mjeseca. Planeta u ševatu je Saturn i njime vlada slovo ב (bet). Njegov je astrološki znak Vodenjak, a njime vlada slovo צ (cadik).

Ljudi rođeni u znaku Vodenjaka također se povezuju s izbavljenjem i dolaskom Mošijaha. Veza između njih je ogromna glad za povlačenjem znanja iz svemira. Znanje je moć, a također i temelj istinske slobode. Izbavljenje će doći kad svi budemo cadikim (pravednici) – odatle dolazi slovo cadik (ili cadi) צ – kad svi svoje sebične želje pretvore u primanje samo u svrhu dijeljenja.

Slovo צ (cadik) predstavlja duhovnu moć iza Vodenjaka, koji također predstavlja vezu između gornjih

u Vodenjaku) - novoj godini drveća - na ilan (drvu). Brojčana vrijednost (gematrija) riječi ilan (drvo) je 91, što je veza između B-žjeg imena, Tetragrama ד"עדמ, koje predstavlja gornje svjetove, i numerička mu je vrijednost 26, i B-žjeg imena מ"נ א koje predstavlja naš materijalni svijet i njegova je numerička vrijednost 65 (što zajedno čini 91).

Fizičko stablo predstavlja duhovno stablo života. Isto kao što materijalno fizičko drvo ima otkriveni dio (deblo i grane) i sakriveni dio (korijene), takva je i naša stvarnost - naše tijelo i naša duša. Na isti način kao

što stablo raste suprotno gravitaciji, ga života - biti kretivan i originalan. To je svrha svih nas, da se povežemo s obiljem koje nam nudi doba Vodenjaka, sa stablom života i sa dolaskom Mošijaha. Kako je rekao Rav Ashlag, utemeljitelj modernog kabalističkog pokreta, svaka je osoba jedinstvena i njezina je svrha da na naš svijet donese nešto što samo ona može donijeti. I kada će svatko od nas ispuniti svoju sudbinu i podijeli je s ostatkom čovječanstva, doživjet ćemo konačno izbavljenje, a doba Vodenjaka će doći do svog završetka, svoga ispunjenja.

Prevela Tamar Buchwald

O IZRAELSKOJ PREMIJERKI:

Premijera filma o Goldi Meir na berlinskom festivalu, u glavnoj ulozi našla se Helen Mirren

24sata17.1.2023.

Golda Meir, jedna od potpisnica deklaracije o izraelskoj neovisnosti, bila je premijerka od 1969. do 1974., a vlast joj je obilježio Jomkipurski rat 1973. kad su Egipat i Sirija iznenada napali Izrael.

Dugoočekivani biografski film o jedinoj izraelskoj premijerki Goldi Meir, koju na velikom platnu utjelovljuje Helen Mirren (77), imat će svoju premijeru na berlinskom filmskom festivalu u veljači, objavili su organizatori.

Odluka izraelskog redatelja da za ulogu Meir, jedne od najvažnijih osoba u izraelskoj povijesti odabere Helen Mirren, koja

nije Židovka, izazvala je zanimanje, ali i kontroverze. Britanska kolegica Maureen Lipman (Pijanist), koja je i poznata borkinja protiv antisemitizma, za časopis Jewish Chronicle je izjavila da je Goldi Meir religija bila integralni dio osobnosti i kako joj se ne čini ispravnim da je glumi netko tko nije Židov.

- Sigurna sam da će Helen biti sjajna, ali se ne bi dopustilo da Ben Kingsley glumi Nelsona Mandelu. To se ne radi - kazala je referirajući se na glumca engleskog i indijskog porijekla koji je osvojio Oscara za ulogu Gandhija.

Mirren, osvajačica Oscara za ulogu Elizabete II. u 'Kraljici', smatra da su takva pitanja legitimna i izjavila da se i sama pitala je li prikladno da ona glumi Meir. Lani je Daily Mailu ispripovijedala kako je izraelskom redatelja Guyu Nattivu rekla da dobro razmisli je li ona prava osoba za ulogu.

- Ali on je htio baš mene u toj ulozi i krenuli smo u snimanjerekla je.

Jedna od potpisnica deklaracije o izraelskoj neovisnosti, Golda Meir bila je premijerka od 1969. do 1974. i vlast joj obilježio Jomkipurski rat 1973. kad su Egipat i Sirija iznenada napali Izrael i nanijeli mu teške gubitke prije nego što su Izraelci okrenuli rat na svoju stranu.

'Golda', film koji je smješten upravo u to razdoblje, u Berlinu će biti prikazan izvan konkurencije. Berlinale, prvi europski festival u godini otvara se 16. veljače. Žirijem predsjeda američka glumica Kristen Stewart, a redatelj Steven Spielberg dobit će počasnog Zlatnog medvjeda za životno djelo.

Punkufer,7.1.2023.

Židovi su protjerani iz Kalabrije davne 1541., ali njihova veza s kalabrijskim uzgajivačima četruna možda je i spasila ovo neomiljeno voće.

Iako su najstariji i najaromatičniji od svih citrusa, četrune su u popularnosti zasjenili drugi citrusi. Četrun je bio jedina vrsta citrusa koja je rasla u Europi dok nisu stigle naranče 900 godina kasnije. Imaju više kore nego pulpe i kiselo-gorkog su okusa pa se gotovo nikada ne jedu sirovi i vrlo će se rijetko naći u supermarkerima. Osim u

Kalabriji.

"Plod najljepšega drveta"

U ovoj pokrajini na talijanskome jugu, četruni (citrona, lat. Citrus medica) su osnovna grana voćarstva, temelj turizma i kulturno nasljeđe, pa i nije neobično što su se našli i u geografskim pojmovima: u imenu grada Santa Maria del Cedro i Riviere dei Cedri. Krajem svakoga ljeta, voćnjake četruna oko grada Santa Maria del Cedro na sjeveru Kalabrije obilaze rabini iz cijeloga svijeta.

Dio je to priprema za židovski Blagdan sjenica ili Sukot za

koji se tradicionalno izrađuje snop od četiri biljke (četruna, mirte, palmine i grančice bre ze) i njime se za vrijeme obe sedmodnevne svetkovine bla goslivljaju sjenice/šatori. Tora kaže da je četrun pšeg drveta“, a jedna židovska zajednica, chabadski Židovi, vjeruje da je kalabrijski četrun, poznat kao Liscio Diamante, najsavršeniji od svih.

Navodno je još Mojsije poslao glasnike da potraže najbolje četrune kako bi se obilježilo 40 godina u pustinji, a oni su mu donijeli one iz Kalabrije. Zajednica Chabad Židova od 1880. koristi isključivo četrune iz Kalabrije, a rabin Moshe Lazar koji živi u Milanu od 1960-ih osobno nadzire proces njihova odabira. Izabrani košer četruni pa-kiraju se i šalju diljem svijeta.

Samo zahvaljujući chabadskim Židovima ova biljka još uvijek raste ovdje, smatraju mnogi. Židovi su protjerani iz Kalabrije (i cijele južne Italije) 1541., ali njihova veza s kalabrijskim uzgajivačima četruna možda je i spasila ovo neomiljeno voće.

Delicije i suveniri

Danas će u Santa Mariji del Cedro, središtu uzgoja četruna, posjetitelji pronaći specijalizirane trgovine sladoleda s četrunom, barove koji poslužuju koktele s četrunom, festival četruna, trgovine koje prodaju ulje četruna, pa čak i muzejMuseo del Cedro. Od četruna najčešće se radi kandirano voće, slastice, marmelade, umaci i cedrata, popularno bezalkoholno piće ili - parfemi.

Delicija su poslastice od četruna prelivene čokoladom ili panicelli (grožđice i kandirani četrun umotani u lišće četruna). Izvrstan suvenir bit će liker od četruna, a ako ste skloni eksperimentiranju, probajte maslinovo ulje s mirisom četruna, napravljeno prešanjem maslina i kore četruna.

Plod najljepšeg drveta: Neobični citrus koji Talijani na dnu Čizme obožavaju