2-09 - Divrej Tora - Ki tisa 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Ki Tisa

Židovi su stotinama godina bili bezvrijedni robovi u Egiptu. A onda su se s Deset zala stvari preokrenule i 3 milijuna Židova je usred bijela dana otišlo iz Egipta! Kad su Židovi odlazili, mala skupina Egipćana se pridružila židovskom taboru. Ova je grupa poznata kao "mješovito mnoštvo", Erev Rav. Budući da nisu bili integrirani u židovski narod, Zlatno tele je bila njihova prilika da pokrenu revoluciju – koliko god ona bila samodestruktivna.

Kabalisti objašnjavaju da se ova energija miješanog mnoštva može usporediti sa sklonošću svakoga od nas da se udalji od B-ga. Frustrirani smo jer stvari ne idu točno onako kako bismo htjeli. Pa se razljutimo i pobunimo. I to je najgora greška. Jer zapravo je najviša razina našeg ljudskog izražavanja upotreba slobodne volje za otkrivanje B-ga ― usred naših kušnji i nevolja.

Dakle, koji je ključ za borbu protiv ove samodestruktivne tendencije? Prepoznati da se radi o stranom entitetu, baš kao i miješano mnoštvo. Jer u srži je naša najčistija želja služiti B-gu... na svaki način.

(Šemot 30,11-34,35)

Rečeno je izraelskom narodu da svatko mora dati točno pola srebrnog šekela za Svetište. Dobili su i upute kako načiniti kupelj, ulje za pomazanje i ketoret Obrtnici Becalel i Ahaliav su zaduženi za izgradnju Svetišta, a narodu je još jednom zapovijeđeno da čuva šabat.

Kad se Moše nije vratio u očekivano vrijeme sa Sinajskog brda, narod je napravio zlatno tele i molio mu se. B-g je predložio da uništi grešni narod, ali Moše se za njih založio. Sišao je s brda noseći Ploče svjedočanstva na kojima je bilo urezano Deset zapovijedi. Vidjevši kako narod pleše oko svog idola, on razbija ploče, uništava zlatno tele i ubija glavne

krivce. Zatim se vraća B-gu i kaže: "Ako im ne oprostiš, izbriši me iz knjige koju si napisao."

B-g oprašta, ali kaže da će posljedice njihova grijeha osjećati mnogi naraštaji. Isprva B-g predloži da pošalje s njima anđela, ali Moše inzistira da sâm B-g prati svoj narod u Obećanu zemlju.

Moše priprema nove ploče i još jednom se uspinje na brdo, a tamo B-g opet upisuje savez na ploče. Na brdu Moše ima i viziju Trinaest atributa milosti. Mošeovo lice na povratku toliko blista, da ga mora prekriti velom kojeg uklanja samo kad govori s B-gom i kad narod uči Njegovim zakonima.

Prevela: Dolores Bettini

Godina 16 Broj 21 Broj 21 Zagreb, šabat 11. ožujka 2023. - 18. adara 5783. http://twitter.com/DivrejTora

James Jacques Joseph Tissot (1836-1902)

Zlatno tele (1896-1902), gvaš na drvenoj ploči, 19,6 x 26,8 cm, Jewish Museum

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 45 p’sukim –30,11-31,17

Daleko najduža prva alija u Tori (ali ne i najduža za čitanja ponedjeljkom, četvrtkom i na Minhu prethodnog šabata, budući da ne čitamo čitavu prvu aliju).

Prvih 6 psukim sedre dio su micve o pola šekela, koji se čitaju kao Maftir na Paršat Škalim. Pola šekela se koristilo za prebrajanje naroda i za stvaranje fonda za kupnju kolektivnih žrtvi tijekom godine, kao i za druge duhovne potrebe zajednice. Pola šekela se tražilo od muškaraca u dobi od 20 godina naviše. Kod žena je to bilo prepušteno njihovom slobodnom izboru. (Pošto se pola šekela koristilo da se prebroji vojna sila, bilo je neophodno voditi zasebnu evidenciju o dobrovoljnom prilogu žena.) Ipak, žene su mogle sudjelovati u ovoj micvi. Mada se i od kohanim tražilo da daju po pola šekela, nad njima sudovi nisu vršili "prisilu" kako su to radili s nekohanim, u znak poštovanja prema njihovom statusu i funkciji u društvu. Š’kalim se nije prihvaćalo od nežidova. (Postojali su fondovi u Beit HaMikdašu u koje su nežidovi mogli prilagati, ali ne i pola šekela. To je neka vrsta članarine – samo za članove.)

Prikupljanje se vršilo u adaru, tako da fond bude spreman za nisan, za početak "godine Beit HaMikdaša". Micva je na snazi u vrijeme Beit HaMikdaša, u čije vrijeme se tražilo čak i od Židova koji su živjeli van Izraela da daju svoj prilog. Bez Beit HaMikdaša, mi zapravo ne vršimo

micvu, već održavamo memorijalne običaje, konkretno, čitanje Paršat Š’kalim i davanje zeiher l’mahacit hašekel prije čitanja Megile. Zapamtite: u današnje vrijeme mi ne dajemo mahacit hašekel, već čuvamo uspomenu na to. Značajna razlika.

Sudjelovanje u micvi pola šekela pokazuje da čovjek želi biti dijelom Klal Jisraela, te tu osobu uključuje u pomirenje za narod.

Slijedeći dio bavi se umivaonicom (Kijorom) i njezinim postoljem (v’kano) za kohanim, za pranje njihovih ruku i nogu prije vršenja njihovog svetog posla. Kohen koji ne opere (posveti) svoje ruke i noge prije "službe" u Beit HaMikdašu podliježe "smrti s Nebesa", a korban koji je prinio je nevažeći.

Što nam to može govoriti? Naši su nam učenjaci zapovijedili da prije jela pri kojem se objeduje kruh peremo ruke. (Zapravo ova se "rabinska micva" pripisuje Šlomi HaMelehu i njegovom Sanhedrinu.) Ima nekoliko p’sukim u Tori za koje se smatra da su poticaj za micvu pranja ruku. Ovo jedan od njih, a temelji se na poznatom konceptu da je naš stol (za hranu) poput žrtvenika. Pred nas je stavljen izazov da svakodnevni čin jedenja uzvisimo i u njega unesemo duhovnost koja je obilježje judaizma i života prema Tori. Ta usporedba žrtvenika i našeg stola za blagovanje zaslužna je za niz običaja, poput soljenja HaMoci te micanja ili prekrivanja noža za rezanje kruha (prema nekim izvorima ovo nije obavezno na šabat) za Birkat HaMazon, da se ne sjedi na

stolu, i tako dalje.

I prije nego li pristupimo našem "žrtveniku" da služimo B-gu, i mi peremo ruke. Onako kao koheni Hvala B-gu, ne i uz istu kaznu ako to ne učinimo na primjeren način.

U osnovi, poanta je da isti p’sukim u Tori koji su vodili naše učenjake potaknu i nas, te da se ponovo posvetimo Tori, micvot, halahi, i židovskim običajima.

Da se vratimo na naše pranje ruku. Prvo, vodite li računa o tome da perete ruke za HaMoci? Trebali biste. Vodite? Dobro. Vodite li računa da osušite ruke prije pranja, tako da voda izvrši svoju namjenu, da ukloni duhovnu nečistoću na najbolji način. To može izgledati ne osobito važno, no ima nekih mišljenja da pranje mokrih ruku ne ispunjava micvu. I brišete li ruke kako treba nakon pranja? I dovršavate li braha prije nego li su vam ruke potpuno suhe? I to je važno.

Pazite li da ne dođe do prekida između pranja i Hamoci? Naravno. Dobro. Ne govorite ništa sve do nakon HaMoci (trebalo bi biti do nakon što ste progutali prvi komad HaMoci kruha). No šutnja je također prekid (ne toliko težak) i svatko bi trebao nastojati imati što manji razmak između pranja ruku i HaMoci To nije uvijek baš praktično, no mo-

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

že se postići. Poanta je u tome da mislimo o onome što činimo i zašto to činimo, te kako to činimo. Pranje za HaMoci je primjer micve koja se lako uzme zdravo za gotovo, onako "automatski". Ali ako to budemo tako radili, mnogo toga ćemo propustiti. Potrudimo se da peremo ruke bolje, blagosiljamo bolje, molimo bolje, vršimo micvot bolje, odnosimo se jedan prema drugome bolje. Budimo Židovi Tore koji razmišljaju i osjećaju o svemu.

Zatim slijedi zapovijed da se uzme točno određene količine različitih mirodija, pomiješa ih se s maslinovim uljem i pripremi naročito "ulje za pomazanje". Kohen Gadola i kraljeve Izraela treba pomazati tim uljem, jednako kao što je njime bilo pomazano sveto suđe u Mikdašu Zabranjeno je ovo ulje koristiti za osobnu uporabu, ili se čak usuditi obeščastiti Mikdaš privatnim pravljenjem ove posebne smjese.

Sljedeće nam je zapovijeđeno da smiješamo K’toret, tamjan koji se

prinosio dva puta dnevno u Mikdašu Micva o K’toretu predstavljena je i broji se u parši T’cave; ovdje imamo zabranu zamiješanja iste recepture za osobnu upotrebu.

B-g kaže Mošeu da će B’calel biti zadužen za izvođenje radova i uobličavanje Miškana i onoga što je u njemu. Pomoćnik će mu biti Oholiav iz Danovog plemena, a u radu će im se pridružiti skupina vrsnih majstora.

U ovom trenutku B-g podsjeća Mošea da se šabat ne smije kršiti, pa makar to bilo i zbog izgradnje Miškana. (Mogli bismo, zbog svetosti ovog poduhvata, pomisliti drugačije, stoga je stiglo upozorenje. Šabat je vječni znak između B-ga i naroda Izraela.)

Šabat i Mikdaš nekoliko se puta u Tori pojavljuju rame uz rame. Oni se međusobno nadopunjavaju time što Mikdaš predstavlja svetost mjesta, a šabat predstavlja svetost vremena. Čovjek ne smije graditi Miškan na šabat, no aktivnosti u Mikdašu "potiskivale su na stranu"

šabat. A učimo i mnoga pravila i pojedinosti u vezi šabata iz zakona o šabatu. Oni su na neki način izjednačeni, među njima je nesumnjivo uspostavljena veza, u pasuku – Moje šabate ćete sačuvati, i moj Mikdaš ćete poštovati.

Znamo da se šabat stavlja po strani za piku’ah nefeš (u po život opasnoj situaciji) i za kolektivne žrtve u Beit HaMikdašu (te za svjedočanje za kiduš Hahodeš). Da je ove dvije stvari moguće učiniti na šabat učimo iz određenih izvora u tekstu Tore. Da se šabat uopće stavlja po strani zbog bilo čega uči se iz ovog retka – ah et šabtotai tišmoru. Riječ ah – ali, međutim – općenito se smatra kao ograničenje. Moje šabate ćete čuvati, značilo bi, bez izuzetaka. Ah – ukazuje da postoje situacije kada se ono što je inače zabranjeno na šabat može činiti. A opet, koje su to točno stvari, učimo iz drugih p’sukim Ah nas ovdje uči općem stanju stvari –šabat se može "kršiti", pod određenim okolnostima.

Levi – druga alija - 47 p’sukim –31,18-33,11

Najdulja druga alija u Tori, povezana s Paršat Pinhas nizom p’sukim, no dulja od nje po broju riječi i slova.

Podjela na alijot u Paršat Ki Tisa je krajnje disproporcionalna. Po 45 i 47 p’sukim za prva dva odjeljka, ostavljaju tek 47 p’sukim za preostalih 5 alijot. Dvije stvari dovele su do takve situacije. Prvo, tragične dijelove Tore u pravilu čitamo jednoj osobi (odnosno, u sklopu jedne alije), nastojimo je ne podijeliti. Odlomak o grijehu sa Zlatnim teletom obuhvaćen je u cijelosti u jednoj aliji.

Isto tako, ne želimo pozvati Jisraela na odlomak o Zlatnom teletu – to bi nam bilo ponižavajuće. Niti bi bilo primjereno kohena pozvati na taj odlomak, zbog Aharonove "uključenosti" u to. Jedino Levi može držati glavu uzdignutom, pošto su njegovi preci stali uz Mošea u obranu B-žje časti. Rezultat toga je da se za kohena čita dugi niz tema na početku sedre, tako da Levi dobije odlomak o Zlatnom teletu. Ono što preostaje dijeli se na ostalih pet alijot. Ovo nas treba podučiti određenoj senzibilnosti i u našem svakodnevnom životu. Trebali bismo nastojati izbjegavati govoriti o određenim temama u prisustvu onih čije bi osjećaje takve riječi mogle povrijediti.

Tora se sada vraća i govori nam o Matan Tora, što je bilo "prekinuto" odlomkom o Miškanu. B-g daje Mošeu kamene ploče…

Kada je narod uvidio (ili pomislio) da Moše kasni s povratkom sa Sinaja, uplašli su se da će ostati bez vođe, pa su zatražili Aharona da učini nešto. Što je to točno on učinio predmet je rasprave, no njegova taktika zavlačenja rezultirala je pojavom Zlatnog teleta. Većina ljudi ostala je zbunjena i nije učinila ništa (što je bio dio problema), no 3.000 ljudi je ustalo i veselilo se Teletu.

B-g je rekao Mošeu da pogleda što narod radi dok ga nema. B-g je Mošeu dao do znanja da narod zaslužuje da ga se uništi.

Moše kreće, spušta se s gore noseći u rukama Luhot. Kada ugleda Tele, ploče mu iskliznu iz ruku i slome se ili ih je on namjerno smrskao (mišljenja se razlikuju). On dograbi Tele,

te ga uništava, a njegov prah prosipa u vodu, te pripravlja piće koje narod ima popiti. Pita Aharona što se desilo. Poziva one "koji su na strani B-ga", i Leviti se odazivaju njegovom pozivu te mačem ubijaju one koji su se drznuli "štovati" Tele.

Sljedećeg dana (o točnom redoslijedu događaja komentatori raspravljaju), Moše se popeo na goru da pred B-gom nastavi moliti za Izrael.

B-g obeća da će kazniti one koji su odgovorni.

Stvar sa Zlatnim teletom dovela je do toga da se B-g distancira od naroda. Međutim, on također ponavlja Svoje obećanje da im (nama) daje Zemlju Izrael. Narod je izbezumljen

B-žjim riječima. Moše također odstranjuje sebe i svoj šator iz tabora. Moše ostaje u izravnom kontaktu s B-gom… a Jehošua neprestano boravi u Šatoru.

Pasuk nam kaže da je oko 3.000 ljudi bilo pobijeno nakon epizode sa Zlatnim teletom. P’šat, neposredno razumijevanje, je da je 3.000 ljudi od preko 600.000 muškaraca sagriješilo i bilo ubijeno. (To bi predstavljalo pola posto populacije odraslilh muškaraca. Uz žene i djecu, ukupna je populacija iznosila oko 2 milijuna.) Midraš na Kohelet, baziran na ovom pasuku, kaže da je otpilike jedan od tisuću zgriješio. To bi značilo oko 600 muškaraca. Gaon iz

Vilne nalazi smisao u tim brojevima, a on se temelji na kazni onoga koji ukrade, proda ili ubije kravu. Tora kaže da će dotični platiti "peterostruko za bika". Narod je platio tu cijenu s 3.000 ubijenih zbog jednog člana obitelji krave – Zlatnog teleta. 600 stvarnih prekršitelja puta 5 daje 3.000 žrtava.

Ako je tako, kako to da su ljudi koji nisu stvarno zgriješili sa Zlatnim teletom bili ubijeni? Odgovor leži u jednoj činjenici o Židovskom životu – Čitav je Izrael odgovoran jedan za drugoga. Negdje između 0,1% i 0,5% odrasle muške populacije je sagriješilo, no moralo je biti još mnogo, mnogo ljudi koji su bili u poziciji da nešto učine u vezi toga, a nisu.

Rambam, u Hilhot T’šuva, nabraja 24 vrste grijehova od kojih se vrlo teško pokajati. Među njima je grijeh onoga koji navede drugoga na grijeh. U tom grijehu je obuhvaćen i onaj, kaže Rambam, koji je mogao izvršiti utjecaj kod grešnika na dobro, ali nije. To objašnjava zašto i drugi ljudi mogu nositi krivicu za grijeh.

Draš je draš, i ovo objašnjenje je vrlo pojednostavljeno, ali tjera vas na razmišljanje, zar ne?

Šliši – treća alija – 5 p’sukim –33,12-16

Moše s B-gom raspravlja o tome da B-g mora ostati usred svog naroda kako bi mu pokazao da nas je On uistinu izabrao. Ovdje osjećamo jedinstveni odnos između B-ga i Mošea koji Mošeu dozvoljava da Mu govori na ovaj način.

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

U isto vrijeme kada se naš odnos s B-gom mijenja zbog Zlatnog teleta, Moše B-ga traži još prisnije razumijevanje B-žanske Biti.

R’vi’i – četvrta alija – 7 p’sukim –33,17-23

B-g prihvaća Mošeov zahtjev, zbog Svojih posebnih osjećaja prema Mošeu. Tada Moše B-ga zatraži da mu se još više razotkrije. B-g kaže Mošeu da je takva objava nemoguća, no Moše će moći iskusiti više B-žje biti. I to tako da mu bude jasno da to nije sve. P’sukim u ovom odlomku vrlo su zagonetni. Komentari pokušavaju otkriti tajne u ovim p’sukim

Jedna misao…

Zar nije čudno da upravo kada se Bnei Jisrael nalaze usred vrlo teškog perioda, Moše traži B-ga da mu se razotkrije više nego li je to učinio do sada? Možda je Mošea pomalo zahvatila "duhovna panika" da će se B-g, Koji je bio toliko blizu naroda na Sinaju sada udaljiti od nas. I Moše se uplašio da će i on to izgubiti. Zajedno sa svojim naporima za narod, Moše želi osigurati i pojačati odnos koji ima s HaŠemom. To će

također pomoći i u njegovoj molbi za narod.

Hamiši – peta alija – 9 p’sukim –

34,1-9

Ovaj odlomak (čita se na postove) sadrži 13 B-žanskih atributa. Mogli bismo reći da ne samo da je B-g oprostio narodu za Zlatno tele, već im (nam) je dao i metodu kako da Mu pristupe u molitvi. Mi ne samo da trebamo govoriti tih 13 atributa, već ih i oponašati koliko god od njih možemo. "Upravo onako kako je On milosrdan, tako i mi moramo biti milosrdni…" Na taj način mi ćemo poznavati Njegove atribute, a ne samo ih mehanički izgovarati.

B-g potom kaže Mošeu da iskleše nove kamenove da zamijeni one koje je slomio. Moše se još jednom uspinje na Sinaj da primi nove Luhot, atribute, i B-žju poruku B-žanskog oproštenja. Ovaj 40-dnevni period – elul i 10 dana tšuve, postali su dani posebnog približavanja između B-ga i naroda.

Šiši – šesta alija – 17 p’sukim –34,10-26

Naš je položaj u odnosu na druge narode uvjetovan našim držanjem

micvot. Zabranjeno nam je sklapati saveze s narodima Erec Jisraela. Konkretno, zabranjeno nam je jesti ili piti od idolskih prinosa. Sve to stoga da se izbjegne da podlegnemo njihovim iskušenjima i da izbjegnemo sklapanje međusobnih brakova. Mi moramo uništiti njihove idole.

Zapovijeđeno nam je da Pesah držimo u proljeće. Kao izravna poveznica s Izlaskom, imamo 3 tipa micvot za b’hore – za ljudska bića, košer domaće životinje, i magarca.

Spominju se šabat i šabat za zemlju, šmita

Korban Pesah ne može se prinijeti dok njegov vlasnik posjeduje hamec, niti smijemo ostaviti Korban Pesah do jutra.

Bikurim treba donijeti u Mikdaš, a meso i mlijeko ne smije se jesti zajedno, za razliku od kuhanja, koje je zabranjeno u Mišpatim

Pomalo je čudno da se ove dvije micvot nalaze u istom pasuku. Neki kažu da običaj da se na Šavuot jedu mliječna jela potječe odavdje, a njegov identični dvojnik nalazi se u Mišpatim

Š’vi’i – sedma alija – 9 p’sukim –34,27-35

Moše dobija zapovijed da sve ovo zapiše, jer je to temelj saveza između B-ga i Židovskog naroda. Kada se Moše vrati sa Sinaja, nije svjestan sjaja koji zrači s njegova lica. Aharon i ljudi uzmiču od njega. Moše ih poziva natrag da ih može učiti Toru. Moše prenosi B-žje riječi narodu Izraela. Posljednja 3 p'sukim se ponovo čitaju za Maftir.

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

105. Daj ulog: Obaveza da se prilaže godišnjih pola šekela

Svi koji se broje u popisu moraju dati po pola šekela (Izl 30,13)

106. Put k b-žanskom: Obaveza za kohanim da operu svoje ruke i noge prije nego li pristupe službi

Aron i njegovi potomci imaju prati svoje ruke i noge iz njega ... (Izl 30,19)

107. Ani maamin b'vias haMošijah: Obaveza da se pripravi ulja za pomazanje

Pomazat ćeš Arona i njegove sinove i posvetiti ih da Mi služe (Izl 30,31)

108. Lažni Mesija: Zabrana pomazanja neautoriziranih osoba uljem za pomazanje

Nemojte ga utrljavati u kožu osobe ... (Izl 30,32)

109. Plagiranje: Zabrana izrade duplikata ulja za pomazanje

Ne pravite (ulja) poput ovoga, jer je sveto ... (Izl 30,32)

110. Kakav je ovo miris?: Ne reproducirati mirisnu formulu tamjana

Što se tiče tamjana kojeg ćeš napraviti, nemoj praviti drugoga po tom sastavu za osobnu upotrebu ... (Izl 30,37)

111. Opozvano: Zabrana da se jede hrana ili pije vino prineseno idolima

Ne smiješ sklapati pakt s lokalnim stanovništvom, te vrludati za njihovim idolima, vršiti klanje tim idolima i biti pozivan da jedeš od takvih prinosa (Izl 34,15)

Ova nam micva može izgledati opskurno, no zapravo je vrlo relevantna i ima utjecaja na nas danas. Praksa korištenja jajin mevušala, vina koje je prokuhano iznad određene temperature, nastala je zato što je provrelo vino neprikladno za sakramentalne svrhe (i time se eliminira mogućnost njegovog korištenja u idolopokloničkoj službi). Polemika koja se razvila 2005. godine u vezi šeitela (perika koje nose udane ortodoksne aškenaske žene, op. pr.) od ljudske kose uvezenih iz Indije također se bazirala na ovoj micvi; otkrilo se da je kosa koja se koristila za izrade ovih perika ostrižena ženama koje su dolazile kao hodočasnice u hinduistički hram, što je izazvalo zabrinutosti da to čini šeitele neprikladnim za uporabu. (Iako ovdje ne možemo do detalja opisati ovaj slučaj, čini se da se kosa nije koristila za žrtvovanje pa su, prema brojnim autoritetima, takve perike odobrene za uporabu.)

112. U vezi godine počinka (šabatne godine): Obaveza da se zemlja odmori svake sedme godine

Odustat ćeš od oranja i berbe (Izl 34,21)

113. Nisi li to već rekao?: Zabrana da se jede meso i mlijeko koje je kuhano zajedno

Ne kuhaj mlado u mlijeku njegove majke (Izl 34,26)

Da, ova micva umnogome liči na Micvu br. 92, ali zapravo postoje tri diskrecijske zabrane u pogledu kombinacija mlijeka i mesa: (1) ne kuhati ih zajedno; (2) ne jesti takvu mješavinu; (3) ne stjecati korist od takve mješavine. (Od nekih vrsta zabranjene hrane možemo stjecati korist, dok od drugih ne.) Micva br. 92 je zabrana kuhanja toga, dok je ova micva zabrana jedenja ili stjecanja koristi od toga na drugi način.

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

34. Negativna je zapovijed ne ukrasti niti jednu stvar ili predmet bez obzira kolika bila njena novčana vrijednost

kao što kaže Pismo, Nećeš ukrasti (Va-jikra 19, 11). Zabrana se odnosi na sve što vrijedi od p'ruta [najmanjeg novčića] naviše. Sasvim je svejedno da li osoba ukrade predmet koji ima novčanu vrijednost od Židova, djeteta ili nežidova: ona mora dati odštetu. Prema zakonu Tore zabranjeno je ukrasti bilo što, jer se njezin zakon odnosi [čak i] na bilo što vrijedno polovicu [ili manje od toga] minimalne vrijednosti. Zabranjeno je išta ukrasti iz šale, ili s namjerom da se vrati, ili s namjerom da se plati za to. Zabranjeno je kupiti bilo što za što se osnovano sumnja da je ukradeno.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

35. Negativna je zapovijed ne uzeti bilo što na silu pljačkom od svoga bližnjega

kao što kaže Pismo, niti ćeš ga opljačkati (Vajikra 19,11). Zabrana ovog izričitog naloga odnosi se na sve što vrijedi od p'ruta [najmanjeg novčića] naviše; pa čak i manje od toga je zabranjeno [mada nije kažnjivo], kao i svaka polovica [manja] od minimalne vrijednosti. Ako netko od svog bližnjeg pljačkom otme [čak i] nešto vrijedno p'ruta, to je kao da mu je oduzeo život.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Sefer Hamicvot Hakacar

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Parašat Ki Tisa započinje sa zapovijedi da se pomoću pola šekela prebroji stanovništvo. Začudo, broj ljudi do kojeg se došlo ovim popisom identičan je broju ljudi popisanih u prvom poglavlju Bamidbara, koji je proveden tek druge godine u pustinji.

• Kako to može biti? Zar u međuvremenu nije bilo umiranja ili rađanja? Štoviše, uzmemo li u obzir da ova dva događaja dijeli samo nekoliko mjeseci, zašto su uopće bila potrebna dva popisa?

• U. Cassuto se koristi poznavanjem drevnog načina popisivanja stanovništva Bliskog Istoka kako bi sugerirao da su ta dva događaja bila dio jednog dugotrajnog procesa koji je započeo izgradnjom Svetišta. R"Y Bekhor Shor se slaže da je bio samo jedan popis stanovnika, ali sugerira da se on dogodio tek početkom druge godine, u Bamidbar 1. On tvrdi da pola šekela u paraši Ki Tisa nije imalo nikakvu ulogu u brojanju stanovništva, već da je njegova isključiva svrha bila doprinos za izgradnju Miškana. Koje su prednosti i nedostaci svakog od ovih pristupa?

Polemika i paršanut (tumačenje)

Na gledišta komentara o biblijskim pitanjima utječu brojni čimbenici, uključujući njihov način čitanja teksta, teološku i filozofsku problematiku, zbivanja koja su se događala u njihovo vrijeme, te polemike s drugim sektama ili religijama.

• Pogledajte tekst R"Y Bekhor Shora o grijehu sa Zlatnim teletom, u kojem se otvoreno raspravlja s "hereticima" koji se rugaju Izraelu zbog pada i grijeha sa zlatnim teletom, i zapazite kako se njegovo

gledište može suprotstaviti takvim tvrdnjama. Gledište R. Saadije Gaona bilo je da biblijska godišnja obveza davanja pola šekela za održavanje Mikdaša, može biti reakcija kojom se suprotstavlja karaitskim tvrdnjama.

• Detalj za promišljanje: Da li činjenica da je neki pristup polemički motiviran ga čini manje valjanim ili intelektualno snažnijim od onoga kojega je ponukao sam tekst?

U obrani Aharona

Kako je narod, a posebno Aharon, mogao kiksati sa zlatnim teletom tako brzo nakon Objave na Sinaju? Je li moguće da je Aharon stvarno mogao biti uključen u idolopoklonički obred? Ako je tako, kako je mogao tako brzo iza toga biti nagrađen svećeništvom?

• Organizirajte raspravu uz vaš šabatni stol tako da jedni brane, a drugi optužuju Aharona za njegove postupke.

• Je li narod sagriješio vjerujući u strane bogove ili su, kako sugerira Kuzari, jednostavno pogriješili stvarajući idola, iako je on trebao predstavljati samoga B-ga? Razmotrite također i treću mogućnost, kako navodi R"Y Bekhor Shor, da je narod jednostavno tražio alternativnog vodiča kao zamjenu za nestalog Mošea i da uopće nije došlo do grijeha protiv B-ga. Koji vam se od tih pristupa čini najuvjerljivijim i najbolje podržanim od samog teksta? Kako

bi svaki od tih stavova objasnio Aharonove postupke?

Proročki autoritet

Nakon grijeha sa Zlatnim teletom (Šemot 32), Moše. u ime Hašema. zapovijeda Levitima da pobiju sve idolopoklonike. Međutim, nigdje ne stoji zapisana bilo kakva takva eksplicitna B-žanska zapovijed Mošeu.

• Je li moguće da prorok govori na svoj vlastiti poticaj, a zatim te riječi pripiše Hašemu? Ili, moramo li pretpostaviti da je, unatoč tome što tekst ništa ne kaže, Hašem morao prethodno dati upute? Može li Moše u tom pogledu biti drugačiji od ostalih proroka?

• Koliko je prorok neovisan? Je li on jednostavno Hašemov glasnik, ili mu je dopušteno da djeluje na svoju ruku? Ako je potonje u pitanju, može li prorok pogriješiti?

Grijesi roditelja

Zašto su ponekad pravednici kažnjeni dok grešnici napreduju? Čini se da stih םמִנָּב״לַ״

" " (koji pohodi grijehe otaca na djeci) sugerira da, barem u određenim okolnostima, sam Hašem dopušta da nevina djeca budu kažnjena, dok njihovi grešni roditelji prolaze bez kazne.

• Na koji način ovo očituje B-žansku pravdu? Postoji li neki drugi način razumijevanja ovog stiha?

• Kada je, i da li je ikada, kolektivno kažnjavanje opravdano? Može li se isti način rasuđivanja primijeniti na kažnjavanje onoga koji je počinio neki čin kako drugi ne bi morali? Ima li kakve razlike zbog činjenice da stih govori o obiteljskoj kazni?

Prevela Tamar Buchwald

Kook:

Prve i druge luhot

Zašto razbiti ploče sa zapovijedima?

"Dok se približavao taboru i vidio zlatno tele i ples, Moše se razljutio. Bacio je ploče koje su bile u njegovim rukama i razbio ih ispod planine." (Šemot 32,19)

Zašto je Moše morao razbiti luhot? Mogao ih je spremiti za kasnije, za vrijeme kada bi ih židovski narod bio dostojan. Tora ne bilježi da je B-g kritizirao Mošea zbog razbijanja svetih ploča. Prema Talmudu, B-g je čak i pohvalio Mošea za taj čin: "Jašar kohaha što si ih razbio" (Šabat 87a). Zašto su one morale biti razbijene?

Ovo pitanje dobiva na snazi kada shvatimo iznimnost ovih jedinstvenih ploča. One su bile "djelo B-žjih ruku, a pismo je bilo B-žje pismo, uklesano u ploče" (Šemot 32,16).

Druge ploče nisu posjedovale tu iznimnu razinu svetosti. Kada je B-g želio da druge ploče budu izrađene, On je zapovijedio Mošeu: "Iskleši sebi dvije ploče" (Šemot 34,1), naglašavajući da će te ploče biti djelo ljudskih ruku. Nadalje, za razliku od prvih ploča u koje je tekst bio uklesan, B-g kaže, "Ja ću napisati

riječi na ploče". Slova su na drugim pločama bila pisana, a ne uklesana –poput tinte na papiru. Zašto su druge ploče napravljene drugačije od prvih?

Ponad ljudskog morala

Dvije vrste ploča odgovaraju dvama različitim putevima služenja B-gu.

Prvi je put kada mi koristimo svoje prirodne kapacitete kako bismo živjeli moralan život. Činimo dobra djela iz prirodnog osjećaja za pravdu i moral.

Međutim, B-g je zamislio da židovski narod dosegne mnogo višu razinu, višu od one koja se može dosegnuti prirodno, višu od etike koju nam diktira naš intelekt. Nije dovoljno, primjerice, pomoći onome tko je u potrebi samo zbog suosjećanja koje prirodno osjećamo. To je hvalevrijedno. Ali viša razina je pomoći onome tko je u potrebi jer taj čin ispunjava volju Hašema

Sva etička postignuća koja su produkt ljudske prirode slična su plamičku svijeće na jakom popodnevnom suncu, u usporedbi sa božanskim svjetlom koje možemo postići

kroz ista ta djela. Uzvišeniji put je kad je Tora svjetlo koje osvjetljava nečiju dušu. Mi ne slijedimo Toru zato što se njena učenja podudaraju s našim osjećajem za moral, već stoga što se naša duša želi potpuno identificirati sa Torom, jer to je volja Hašema

Mudraci su na tu razinu ukazali u Hagadi za Pesah: "Da nas je B-g doveo do Sinaja, a nije nam dao Toru, to bi nam bilo dovoljno (da Ga slavimo)." Što je bilo toliko divno u tome da budemo blizu Sinaja?

Dok je židovski narod stajao kod Sinaja, spreman da prihvati Toru, B-g je u njihova srca stavio spremnost da vrše Njegovu volju. Ta je priprema bila slična prirodnoj sklonosti moralnih pojedinaca da čine djela dobrote.

To objašnjenje rasvjetljava težak stih iz Izreka: "Dobrotvornost će uzvisiti narod, no dobrota naroda je grijeh" (Mišlej 14,34). Prema Talmudu (Šabat 146a), "Dobrotvornost će podići narod" – odnosi se na židovski narod, dok se "dobrota naroda je grijeh" – odnosi na druge narode. Što je to toliko loše u dobroti drugih naroda?

Rav

Činiti dobra i milostiva djela iz prirodnog suosjećanja svakako je ispravno za druge narode. Međutim, za židovski narod, takva motivacija smatra se grijehom – ona promašuje svrhu. Židovskom narodu namijenjen je uzvišeniji put.

Ispod planine

Nakon primanja Tore i prije grijeha sa zlatnim teletom, židovski narod bio je poput anđeoskih bića (Ps 82,6, Šemot Raba 32,1). Oni su osjećali volju Hašema s takvom jasnoćom da njihova želja za činjenjem dobra nije bila utemeljena na etičkim crtama karaktera, nego na B-žjem svjetlu i Njegovoj volji koju su u tim djelima pronalazili. Njihove su se duše potpuno identificirale sa svjetlom Tore.

U to vrijeme, oni su zaslužili prve ploče Saveza. Te su ploče bile B-žje djelo, baš kao što su se njihovi unutarnji poticaji podudarali sa B-žjom voljom. Riječi su bile uklesane u ploče, a ne napisane. Tako su i njihove duše bile ujedinjene sa B-žjom voljom.

Njihovo je stanje bilo toliko uzvišeno, njihova je svetost bila toliko velika da su gotovo došli do razine iznad grijeha, poput prirodnih objekata koji ne mogu promijeniti svoje puteve. To je ono što Talmud misli kada kaže da je židovski narod stajao doslovno "ispod planine" (Šemot 19,17), tj. da ih je B-g primorao na to da prihvate Toru dok je držao planinu iznad njihovih glava. Ta metafora ukazuje na stanje u kojem je njihova unutarnja povezanost sa Torom bila toliko jaka da im je nedostajala njihova slobodna volja kojom bi prihvatili Toru.

No za Erev Rav, ljude raznih naroda koji su napustili Egipat zajedno sa Izraelcima, ta je uzvišena služba bila nedohvatljiva. Oni su smatrali da je dovoljno dosegnuti normalnu razinu etičkog savršenstva, utemeljenu na ljudskim emocijama i intelektu. Stoga je Erev Rav zatražio fizičku objavu B-ga. Oni su željeli službu B-gu utemeljenu na onome što čovjek može osjetiti i iskusiti, na prirodnim osjećajima dobrote i suosjećanja.

Nažalost, Erev Rav uspio je uvjeriti Izraelce da odbace svoju uzvišenu razinu. Još gore, dok su se oslanjali na svoj prirodni osjećaj za moral, izgubili su čak i tu razinu zbog nediscipliniranih želja. Došli su do stanja potpune moralne zbrke –"Moše je vidio da se narod razuzdao" (Šemot 32,25) – te su počinili najozbiljnije prekršaje: idolopoklonstvo, incest i ubojstvo.

Nakon što je židovski narod napustio svoje uzvišeno stanje, oni su zatražili novi put božanskoj službi.

No, sve dok je postojao Savez uklesan u prve ploče, drugi savez nije se mogao sklopiti. Moše je shvatio da se narod do isteka svojih dana neće moći vratiti u to uzvišeno stanje. Prve ploče trebale su biti razbijene kako bi mogao biti sklopljen novi savez.

Zanimljivo, Tora spominje da je Moše razbio ploče "ispod planine". Prve luhot pripadale su tom jedinstvenom stanju "ispod planine", kada je B-žja volja bila toliko duboko u njihovim dušama da su imali vrlo malo izbora prilikom prihvaćanja Tore.

Pola šekela

Savez drugih ploča simbolizira niži put služenja B-gu, onaj koji je bliži našim prirodnim osjećajima. Zato su druge ploče bile kombinacija ljudskih i nebeskih aspekata. Kamene ploče bile su isklesane Mošeovom rukom, ali ispisane božanskim pismom.

B-g nam je svejedno želio dati barem jedan dio one uzvišenije službe prvih ploča. Iz tog razloga, imamo micvu da doniramo pola šekela u Hram, što povezuje svakog Židova sa svetom hramskom službom. Tora naglašava da donacija mora doći od šekel hakodeša, iz najviših motiva, samo za B-žju svrhu – "kao žrtva B-gu" (Šemot 30,13). Tora daje uvod ovoj micvi riječima, "Kada budete podizali glave Izraelaca." Time indicira da će ova micva uzdići židovski narod na njihovu originalnu razinu svetosti, onu koje su bili dio u vrijeme dok su bili utaboreni kraj Sinaja.

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Prve i druge luhot

Zlatno tele

Prevela Anja Grabar

Traži se vodič

Narativ o slučaju Izraela i zlatnog teleta u pustinji toliko uznemiruje i opčinjava da se na njega vraćamo iz godine u godinu s novim i obnovljenim zanimanjem. Kako su se ljudska bića koja su doživjela B-žansku objavu na Sinaju okrenula obožavanju zlatnog teleta svega nekoliko tjedana kasnije? Što se dogodilo s "kraljevstvom svećenika i svetim narodom" što je dovelo do ovog strašnog obrata? Veliki su se komentatori Biblije, i zapravo sam Židovski narod, u dubini svoje duše, borili s problemom da razumiju ovaj nepojmljivi pad Izraela i njegove posljedice. I mada potpuno rješenje ovog problema nije dano, barem ne na ovako ograničenom prostoru, mislim da u ovom događaju postoje brojne očite spoznaje, i da su te spoznaje značajne i neophodne za nas, kako osobno tako i na nacionalnom nivou, i danas.

Tora naglašava da je Mojsijevo višetjedno odsustvo iz tabora Izraelaca nakon davanja Tore na Sinaju snažno doprinjelo tom slomu sa zlatnim teletom. Židovima, kao i svim drugim ljudima, potrebno je da ih netko snažno, odvažno, senzibilno i mudro vodi. Svaka osoba

mora, silom prilika, donositi teške odluke za samu sebe. Svijet, a napose Židovsko društvo, nije diktatura kojom vladaju nepogrešivi ljudi. No u isto vrijeme, ljudi traže da ih se vodi, usmjerava, i dâ vizija za njihov život. Uvijek mora postojati netko tko će pokazati smjer, odrediti ciljeve i formulirati planove i ideje. Židovski je narod još uvijek bio suviše neiskusan, suviše nesiguran, i suviše nov u slobodi da bude sposoban podnijeti odvajanje od Mojsijeve stalne prisutnosti i vodstva. U panici, oni su potražili zamjenskog Mojsija i vratili se natrag idolopokloničkim praksama egipatskog društva u kojem su odrasli. Nakon četrdeset godina, Židovski će narod biti u stanju podnijeti trajni gubitak Mojsija. No bit će im potrebne mnoge godine života po Tori i uvježbavanja da uz Jošuu kao svog novog vođu postanu samostalni.

Nepostojanje vizionarskog vođe u mnogim područjima današnjeg Židovskog svijeta doprinijelo je pojavi brojnih zlatnih teleta koja nas okružuju i dezorijentiraju. Holokaust nas je osakatio na niz načina. Vizionarsko vodstvo je bilo jedno od njegovih najvećih žrtava. Nastanak zlat-

nog teleta potakla je grupa ljudi koju rabini opisuju kao "eruv rav" (velika mješavina ljudi.) Ovaj je dio Židovskog naroda bio sastavljen od ljudi iz mnogih drugih naroda u Egiptu koji su pobjegli iz ropstva pridruživši se Židovskom narodu u momentu Izlaska iz Egipta. Ti su ljudi postali Židovi "u dobrom". Tijekom desetljeća Židovskog lutanja pustinjom Sinaj, 'eruv rav' je neprestano poticao protiv Mojsija i protiv istinskih Židovskih interesa. U svakoj prilici, kad god bi se pojavili problemi i neugodnosti na putu u Zemlju Izrael, oni bi uvijek spominjali mogućnost da se vrate u Egipat, da ponovo postanu neznabošci, da odbace veliki Židovski san zbog "lubenica i poriluka i luka i krastavaca." Na nesreću, bilo to iz zlobe ili iz neznanja, 'eruv rav' je još i danas prisutan među nama.

Poput trgovaca na veliko, Židovi napuštaju judaizam, a na to ih potiču oni čija je opredijeljenost za judaizam i Židovski opstanak u najmanju ruku mlaka. U današnjoj društvenoj atmosferi koja dopušta i omogućuje čovjeku da po svojim željama kreira pravila svoje vlastite religije, 'eruv rav' huška na uništenje

Rabbi Berel Wein:

tradicije i elminaciju jasno izrečenih vrednota Tore i vladanja. Je li onda čudo da ljudi još uvijek plešu oko zlatnog teleta? Na kraju, želio bih istaknuti da izbavljenje Židovskog naroda iz stiska zlatnog teleta nije uvijek ugodan i veseo zadatak. Kada se Mojsije vratio u tabor Židova i svojim očima vidio tu propast – i fizičku i moralnu – do koje je dovelo stvaranje zlatnog teleta, on poziva na akciju, čak na građanski rat kako bi spasio ljude. "Tko je za B-ga, neka stane uz mene!" njegov je ratni poklič. I pripadnici plemena Levijeva koji su se okupili za njegovu stvar u tom sudbonosnom trenutku Židovske povijesti, pobili su tisuće kako bi spasili Izrael od gnjeva B-žanskog uništenja. Mojsije se prisjetio odanosti Levija za stvar Židovskog opstanka u svom završnom blagoslovu Izraelskom narodu. "Oni nisu poštedjeli niti obitelj u svojoj odanosti B-žjem savezu," uskliknuo je. Mojsije ne dozvoljava nikakav kompromis sa zlatnim teletom, jer to bi samo odvelo ljude kliskim putem duhovnog uništenja. To je spoznaja o kojoj bismo trebali razmisliti i u našem današnjem društvu

Šabat

Ovotjednim čitanjem Tore, sasvim prirodno, dominira opis tragedije sa zlatnim teletom i njene posljedice. No priči o zlatnom teletu u parši prethodi učenje o svetosti šabata. Rabini su ovu temu o šabatu u parši označili kao dodatni pokazatelj da čak niti izgradnja Miškana ne može imati prednosti pred svetošću šabata.

No postoji i drugo viđenje koje se može naći. Opasnosti od zlatne teladi, lažnih bogova, naizigled sjajnih i primamljujućih ideala koji sa-

mo vode k neminovnoj katastrofi, nešto je što je u Židovskom društvu oduvijek prisutno. U dugoj povijesti nas kao naroda postoji dugačak popis zlatne teladi koja nas je navodila na krivi put i to smo skupo platili.

Poganstvo, helenizam, lažni mesijanizam, marksizam, sekularizam, nacionalizam, humanizam i neobuzdani hedonizam, da identificiramo samo neke od te zlatne teladi, uzeli su od nas strašan danak tijekom naše povijesti. Šabat i njegova svetost, te njegovo nametanje povlačenja iz svjetovnog i bezbožnog svijeta uvijek su stajali kao bedem obrane od te zlatne teladi.

Šabat je naša prva i najsnažnija crta obrane protiv mora laži i zala koje neprestano prijete da nas progutaju. Bez šabata mi smo osuđeni na propast i izgubljeni smo. Sa šabatom smo jaki i vječiti. Nema mnogo stvari u povijesti koje je toliko lako uočiti kao što je izbaviteljska milost koju šabat ima za Židovsko društvo. On je jedna od onih stvari za koje nije potrebna posebna pamet.

To je razlog zašto se kasnije u Humašu u paraši Vajakhel ponovo ponavlja opomena u vezi zakona šabata, a u vezi daljnjeg razmatranja o izgradnji Miškana. Tora je željela naglasiti da ništa izuzev samog ljudskog života, bez obzira koliko naiz-

gled to bilo plemenito, nema prednost pred svetošću šabata.

Jer svi ljudski razlozi, koliko god bili plemeniti, u svom zlatu nose primjese. Šabat u svojoj vječnosti i B-gomdanoj svetosti uspoređen je sa Svijetom koji će doći, vječnim i trajnim. Jer mnogo puta u svojoj žurbi da izgradimo, mi rušimo, i u svojoj želji da ostvarimo velike stvari mi pogazimo plemenitost i moralnu ispravnost. Veliki učenjak, Baba ben Buta u Talmudu je upozorio kralja Heroda da ne uništi staro zdanje dok se ne podigne novo.

Svijet često puta vjeruje da je uništavanje staroga na neki način nužan preduvjet za izgradnju novoga. Tora nas dolazi naučiti da će stari šabat, kojeg je narod Izraela držao čak i prije davanja Tore Izraelu na gori Sinaj, svakako nadživjeti i nadmašiti sjajno novo zlatno tele koje se sada tako revnosno štuje.

Zlatna telad dolazi i odlazi, no vječnost šabata i Tore zadržava svoju vrijednost u sva vremena i u svim okolnostima. Tora ovo razmišljanje podupire svojim mnogostrukim ponavljanjem o svetosti šabata u ovim završnim paršijot knjige Šemot. Naš Miškan uvijek je sagrađen sa šabatom, a nikada protivno šabatu.

Šabat šalom

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Traži se vodič

Ne moramo brinuti o našoj zemlji tijekom alija l'regel

Prepustimo brigu našem Avinu baŠamajim

Stih na kraju parše kaže, "Tri puta u godini neka se svi muškarci pojave pred Hašemom, Izraelovim B-gom" (Šemot 34,23). To je izvor obaveze za ole regel – uspinjanje do Hrama u Jeruzalemu – na Pesah, Šavuot i Sukot. Sljedeći stih nastavlja, "… nijedan čovjek neće poželjeti vašu zemlju dok vi budete pred Gospodarem, Hašemom, svojim B-gom, tri puta godišnje" (34,24).

Jednostavno tumačenje ovih stihova kaže da je primarna svrha ove micve ole regel. Druga stvar o kojoj nas Tora informira jest da kada čovjek bude daleko od svoje kuće ispunjavajući ovu micvu, ne mora se bojati da bi netko mogao poželjeti njegovu zemlju.

Međutim, postoji i dublja poruka.

Talmud kaže da je čovjek koji ne posjeduje zemlju u Erec Jisraelu izuzet od micve hodočasnih blagdana (Pesahim 8b). Na njega ne možemo primijeniti stih "nijedan čovjek neće poželjeti vašu zemlju".

To se čini vrlo nepravednim. Zašto bi netko trebao biti izuzet iz micvat re'ija (toga da bude viđen od Hašema), samo zato što ne posjeduje nekretninu? Da li Tora diskriminira siromahe? Koja je poveznica između hodočašćenja u Jeruzalem tri puta na godinu i posjedovanja zemlje?

Nadalje, stih koristi neobičan izraz: "Tri puta na godinu, svi muškarci moraju se pojaviti pred Gospodarem (haAdon), Hašemom…" Izraz Adon Hašem vrlo je neobičan. Zapravo, jedino mjesto na kojem se taj izraz još spominje u Humašu je u parši Mišpatim (23,17), i to ponovo u

kontekstu ove iste micve vezane uz hodočašćenje u Jeruzalem na blagdane.

Sforno (Rav Ovadia Sforno) kaže u parši Mišpatim da upotreba riječi Adon ukazuje na činjenicu da je Hašem i gospodar zemlje, kao što je pisano "Jer sva zemlja pripada Meni" (Šemot 19,5). Drugim riječima, u krajnjoj analizi, Ribono šel Olam posjeduje sve.

Kroz to možemo razumjeti novi uvid u micvu alija l'regel – hodočašćenja u Jeruzalem na blagdane. Micva nije samo uspeti se u Jeruzalem i slaviti blagdan u prisutnosti Hrama. Svrha micve je naglasiti da mogu ostaviti svoju kuću, svoju zemlju i svoje vlasništvo bez nadzora i ne brinuti o njemu. Zašto to mogu učiniti? Jer sve to, na kraju krajeva, nije moje. Zašto bih brinuo o toj zemlji? To nije moja zemlja – to je Hašemova zemlja. On će brinuti o njoj.

Kada čovjek vraća iznajmljeni auto, on vrati ključeve i ode. Treba li brinuti o tome što će se dogoditi s njime? Ne! O tome brine kompanija koja iznajmljuje automobile. To nije tvoj auto. To je njihov auto.

Isto tako, kada Židovi odlaze u Jeruzalem za blagdane, ne moraju brinuti o zemlji jer je to dokaz da je Hašem gospodar zemlje i On će brinuti o njoj.

Onaj tko nema zemlju ne može

Rabbi Yissocher Frand:

sudjelovati u toj micvi jer svojim putovanjem u Jeruzalem ne može pokazati svoje povjerenje u Hašemovo vlasništvo nad zemljom.

Tora naglašava taj isti koncept kroz micvu Šemita, micvu jubileja i druge micvot. Sve nas one uče istoj lekciji – mi nismo baale-bos. Čovjekov lijep dom nije zapravo njegov jer "Sva zemlja pripada Meni".

Drugi neće poželjeti našu zemlju ako shvate da je naša zemlja posebna

Zašto mi nećemo morati brinuti da će nam netko oduzeti zemlju i imanje dok budemo daleko? Na jednostavnoj razini, razumijemo da Hašem ustvari čini čudo. Nitko neće poželjeti našu zemlju jer će Hašem na čudesan način učiniti da do takve želje u to vrijeme ne dođe.

Međutim, Mikdaš Mordehaj (Rav Mordehaj Ilan) sugerira da taj fenomen možda i nije čudo. Kako bismo drugačije mogli objasniti ovu garanciju? Kako nam Hašem može dati takvo obećanje, a bez čuda? Mikdaš Mordehaj objašnjava to na temelju Ibn Ezre.

Ibn Ezra (Rav Abraham Ibn Ezra) poučava princip iz stiha Deset zapovijedi: "Ne poželi" (Šemot 20,14). Svi pitaju, "Kako Tora može diktirati emocijama?" Kako mi Tora može zapovijediti da ne budem ljubomoran, ako sam ljubomoran?

Ibn Ezra objašnjava da čovjek koji

je ljubomoran zbog susjedove kuće, auta, žene ili sl., osjeća ljubomoru jer smatra da bi on trebao posjedovati tu kuću, automobil ili ženu. Ibn Ezra ističe da seljak ne čezne za kraljevom kćeri. On ne očekuje da će se oženiti u kraljevsku obitelj i stoga ni ne razmišlja o tome da uzme kraljevu kći za ženu. Mi ne čeznemo za kraljevskom krunom Engleske. To je izvan naše "lige".

To je ono, kaže Ibn Ezra, što Tora očekuje od nas vezano uz zapovijed "Ne poželi". Kada vidimo nečiji auto, moramo reći sebi – "To nema veze samnom". Baš kao što ne čeznem za kraljevskom krunom, ne čeznem ni za susjedovom kućom. To je njegova kuća. Njemu je potrebna. Hašem mu ju je dao. Ja nemam veze s time.

Mikdaš Mordehaj objašnjava da je i to razlog zbog kojeg stih kaže da "nitko neće poželjeti vašu zemlju".

Ako odlazimo na blagdane i ispunjavamo micve, tada ćemo dosegnuti prekrasnu razinu na kojoj ćemo mi Židovi razumjeti da zemlja (i sve na njoj) pripada Hašemu. Mi nismo vlasnici. Mi prihvaćamo bilo koji način na koji Hašem odredi podijeliti Svoje vlasništvo.

Ako dosegnemo tu razinu, drugi narodi neće poželjeti našu zemlju jer će uvidjeti da smo mi posebni. Shvatit će da je naša zemlja ustvari posebna – da naša zemlja nije poput njihove zemlje i da se oni ne mogu nadati tome da ju ikad posjeduju, baš kao što se mi ne možemo nadati kraljevskoj kruni Engleske. Dosezanjem visoke duhovne razine koju postižemo boravkom kraj Beit HaMikdaša tijekom blagdana, mi se stavljamo u drugačiju "ligu" i zato "nijedan čovjek neće poželjeti našu zemlju."

Prevela Anja Grabar

(nastavak

s

12.

stranice)

Rabbi Yissocher Frand: Ne brinuti o našoj zemlji tijekom alija l'regel

Rosenblatt:

Utjecaj društva

Grijeh sa Zlatnim teletom vjerojatno je jedna od najvećih pogrešaka u Židovskoj povijesti. Ali ako pogledamo pobliže, to uopće ne izgleda tako strašno. Od 3 milijuna Židova, koliko mislite da ih je sudjelovalo u tom groznom činu? Tri četvrtine? Polovina? Trećina?

Tora kaže da na kraju, kada su okupljeni svi krivci, bilo ih je 3000. To je 0,1%. A ipak, čitav narod se smatra odgovornim. Zlatno tele je pogreška čitavog naroda, a ne samo 3000 Židova. Zašto?

Razumljivo je da se pojedinci drže odgovornima za počinjenje djela koje društvo prihvaća – nakon svega, pojedinci su ti koji čine društvo. Ali zašto bi se čitavo društvo smatralo odgovornim za djelo koje je počinila samo jedna skupina ljudi ili samo rijetki pojedinci? Naravno da u svakom društvu postoje neki koji su izopačeni.

Odgovor leži u razumijevanju toga da društvo ima najveći utjecaj na naše živote i naše vrijednosti. Ono oblikuje ono što mi jesmo više od bilo koje druge sile. Ako društvo ima moć oblikovati vrijednosti pojedinca, tada se mora držati odgovornim i ako u tome ne uspije. Činjenica da su pojedinci mogli sagraditi idola govori o tome da su živjeli u društvu kojem je to bila nedovoljno neprihvatljiva zamisao. Da je podizanje idola bilo smatrano potpunom sramotom i uvredom, oni

nikad ne bi niti pomislili da to učine.

Zašto bi se čitavo društvo smatralo odgovornim za djelo koje je počinila samo jedna skupina ljudi ili samo rijetki pojedinci?

Činjenica da se ropstvo smatra velikim zlom na Zapadu znači da ono tamo ne postoji. Kada bi se na drogu gledalo na isti način, bila bi mnogo manje zastupljena. Ali oko droge se dvoumimo. Svakako da su droge štetne, ali jesu li one jednako zlo kakvo je ropstvo? Naravno da ne. Rasizam je odbojan i loš, ali prema njemu ne osjećamo takvo gađenje i zato ostaje dijelom naših

života.

Preljub mnogi smatraju izdajom svetog saveza. Uključen je i u Deset zapovijedi. Ako je tako, zašto je onda još uvijek toliko prisutan?

Zato što za mnoge ljude on predstavlja samo nešto što 'nije pametno' ili možda nešto 'pogrešno' – ali nije visoko na ljestvici pogrešnih stvari. A kada društvu nedostaje hrabrosti da osudi neki čin, to ljudima daje poleta da rade što žele.

Društvo oblikuje vrijednosti pojedinaca koji su dio njega, i kao takvo, judaizam ga smatra odgovornim za djela tih pojedinaca. Čini se da mi još uvijek plaćamo za grijeh Zlatnog teleta.

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul

Shlomo Riskin:

Nitko ne smije biti isključen

"I B-g reče Mojsiju: Uzmi mirodijenataf, šelet i helbenu - te mirodije s čistim tamjanom, jednaku težinu svake od njih".

Tijekom leta odjednom me probudilo poprilično iznenađujuće pitanje. Netko je poželio vidjeti moj cicit (obredne rese). Još uvijek napola spavajući, malo sam raskopčao košulju pokazujući agresivnom ispitivaču cicit. Mislio sam da možda treba da mu ga posudim. "Dobro", rekao je, "dođi da nam se pridružiš za Šaharis (jutarnji) minjan." Pomalo zbunjen, pitao sam ga kakve veze ima moje nošenje ili ne nošenje cicita s mojim pridruživanjem minjanu. "Znate", rekao je, "ne možete se moliti s bilo kakvim Židovom."

U najmanju ruku, bio sam dobrano zaprepašten. Podsjetio sam tog fanatika da zahtjev za desetoricom ljudi koji čine minjan proizlazi iz

B-žje izjave Mojsiju: "Koliko dugo moram trpjeti ovu zlu zajednicu ...?"

A zla zajednica o kojoj B-g govori bila su desetorica od dvanaestorice uhoda koji nisu htjeli osvojiti zemlju Izrael.

Pošto se riječ "eda" (zajednica) odnosi na deset uhoda, mi znamo da minjan čini deset ljudi. Smatra se da je ovih deset uhoda počinilo jedan od najtežih grijeha u Tori odbijajući da napuste pustinju i da nasele zemlju Izraelovu. Ako takvi pojedinci čine porijeklo kvoruma zajednice, kako bi netko mogao biti isključen samo zbog toga što ne nosi cicit?

Ovo pitanje ima svoju paralelu u našoj ovotjednoj paraši Ki Tisa. Jedan od najjedinstvenijih aspekata Svetinje bile su miomirisne mirodije tamjana (miomirisni kâd) koje su se

spaljivale na posebnom žrtveniku, i čiji je stimulirajući miris prožimao B-žju kuću. U paraši Ki Tisa navode se te različite mirodije, a njihova imena čudno zvuče našim modernim ušima. No, još je čudniji rabinski komentar da jedna od tih mirodija - konkretno helbena - nije baš ugodnog mirisa.

Naprotiv, kako piše Raši, helbena "… je začin koji zaudara a (nama) poznat je kao gelbana (galbanum). Biblija ga ubraja među mirodije tamjana kako bi nas podučila da na uključivanje Židova prijestupnika u naš post i molitve ne bismo smjeli gledati kao na nešto beznačajno u našim očima; uistinu, oni moraju biti uključeni među nas".

Raši prenosi najznačajniju ideju. Zajednica Izraela - hebrejski: ciburse mora sastojati od svih vrsta Židova: pravednih (slovo cadi, za "cadikim"), onih srednjih (slovo bet za "beinonim") i zlih (slovo "reš" se odnosi na "reša'im"), baš kao što je tamjan Svetišta uključivao mirodije raznolikih mirisa.

Možda stoga što moramo naučiti preuzeti odgovornost za svakog člana "obitelji" bez obzira na njegovo ponašanje; možda zato što ono što nam se čini zlim u stvarnosti može biti istinska duhovnost; možda zato što nijedno zlo nije bez pozitivne strane ili možda samo zato da bi nas podsjetilo da ne osuđujemo druga ljudska bića, poruka tamjana ne može biti jasnija.

Nijednog Židova, čak niti najtežeg grešnika, ne smije se odbaciti izrugivanjem i ismijavanjem od strane Izraelove zajednice. Svakom Židovu mora biti dopušteno da daje svoj

doprinos, i tek onda kada je svaki Židov uključen, pojavljuje se ispravan miomiris.

Za nekih mjesec dana, dok ćemo sjediti na Sederu, imamo uputu da tokom Sedera otvorimo vrata za proroka Elijahua, prethodnika Mesije. Nesumnjivo, otvaranje vrata Elijahuu čini se izlišnim s obzirom na Elijihovu natprirodnu sposobnost da posjeti svaki pojedini Seder na svijetu. Svakoga tko posjeduje tako izuzetnu osobinu sigurno ne bi zaustavila zatvorena vrata.

No, pogledajmo kakvu poruku prenosi ova simbolička gesta? Vjerujem da otvaranje vrata simbolizira otvaranje naših vrata onom petom djetetu, djetetu koje se toliko udaljilo od Židovskog naroda da ga čak nema ni na Sederu! Mi ga moramo otići potražiti - bilo to u noćnom klubu ili ašramu na Dalekom Istoku - i pozvati ga da se vrati.

Nitko, pa ni "zlo" dijete, ni "nevidljivo" dijete, ne smije biti isključeno sa Sedera, spomena na naše prvo izbavljenje. Roditelji i djeca moraju se svi zajedno okupiti na susretu u kojem vlada ljubav i prihvaćanje.

Dopustite mi da zaključim s pričom o avionu s kojom sam i započeo. Kad je došlo vrijeme za molitvu, odlučio sam to učiniti ne sa samoodabranom grupom 'pravednika', već s onima koji su bili odbačeni od strane čovjeka koji je okupljao minjan provjeravajući cicit, siguran da će oni biti daleko prihvatljivi B-gu suosjećanja i bezuvjetne ljubavi kojemu se mi molimo!

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi

Ozer Bergman, Breslov

Research Institute: U mlijeku njegove majke

doveo do njegovog tikuna

Postoje mnogi paradoksi u životu i za to postoji dobar razlog. Svemir je izgrađen na paradoksu beskonačnog Stvoritelja i konačnog stvaranja. Zabrana basar v'halav ("mlijeka i mesa", to jest, kuhati ili jesti ih zajedno, ili imati koristi od njih ako su kuhani zajedno) namjenjena je, među ostalim, da nas zaštiti od toga da nas paradoksi shrvaju.

Kada su mlijeko i meso razdvojeni, svako od njih je dopušteno (pod pretpostavkom da su košer i slično). No, kada ih kuhamo zajedno, to ih čini zabranjenima. Reb Noson objašnjava da meso predstavlja ono što ljudska bića trebaju učiniti kako bi svijet (i povijest) doveli do njegovog tikuna (ispravka). To nam je nagoviješteno onime što moramo učiniti da bi meso bilo košer, npr. šehita (košer klanje). S druge strane, mlijeko je košer bez da išta učinimo. To predstavlja ono što B-g čini da bi svijet

Dakle, B-g čini ono što On čini, a vi radite ono što vi radite. Ali možda – a puno ljudi je imalo to pitanje – ako B-g radi, ja ne moram ništa činiti. A ako ja radim, onda B-g nema ulogu u procesu. U stvari, mi ne razumijemo kako oboje – On to radi, mi to radimo – može biti istina. (Eto, to je paradoks!) Ljudsko biće intelektualno ne može dokučiti taj paradoks, ali mora imati sredstva kojima ćemo upravljati paradoksima života. Ako pokušamo "kuhati" ili "jesti" ili "koristiti" od paradoksa, on će nas preplaviti i umanjiti našu sposobnost da ispunimo svoje Židovske obveze.

Reb Noson odgovara na drevno i često postavljano pitanje: Zašto Tora kaže "u mlijeku njegove majke!"? Uostalom, zabrana se odnosi na bilo koje mlijeko, a ne samo na mlijeko majke. On piše da u stvari cijeli tikun, i "mlijeko" i "meso", u konačnici dolazi iz jednog izvora. Čak i

"meso" – ono što mi činimo - u konačnici dolazi od "majčinog mlijeka", dobrote samog B-ga.

No, za sada to se ne može intelektualno shvatiti. Moramo to prihvatiti vjerom. Stoga kažite "ne" specijalitetima poput Beef Wellington, Reubens, Philly cheesteakes i cheeseburgerima (raznim ponudama ukusne hrane pripremljene od mesa i sira), a recite "da" šoletu i blincesu od sira - samo ne zajedno!

agutn Shabbos!

Šabat šalom!

■

Prevela

Tamar Buchwald

"Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke" (Izlazak 34,26).

Izbjegavati počasti

Kada je Jakov završio upute svojim sinovima, podigao je noge na krevet i izdahnuo, i bio pridružen svojim precima. (Berešit 49,33)

Tora ne kaže izravno za Jakova da je umro, i zapravo naši nam Mudraci kažu da Jakov nikada nije umro. Kako se to može usuglasiti s ranijim stihom koji navodi da je Jakov govorio Josefu da je na samrti? Jakov je zapravo znao da je dostigao vrlo visok stupanj duhovnosti, i da neće umrijeti, ali u svojoj velikoj poniznosti nije to htio otkriti drugima. Zato je rekao da će umrijeti.

Neki komentatori kažu da je zapravo micva načiniti otklon od činjenica zbog poniznosti. Drugi smatraju da je to dopušteno, ali da to nije micva. Budući da nije jasno da li je čovjek dužan to činiti, daje se prednost nastojanju da se sačuva svoju poniznost, ali bez udaljavanja od činjenica. Na primjer, ako netko zna neki dio Gemare napamet i pitaju ga zna li on to, on može odgovoriti nešto poput "Mislite, znam li to napamet?!" Ove bi riječi vjerojatno bile protumačene kao da on ne zna napamet, ali budući da on to nije jasno rekao, on nije zastranio od činjeni-

čne istine.

Ako čovjek ima neko oštroumno pitanje ili inteligentan odgovor na pitanje, postoji prirodna tendencija da se odgovor formulira na način koji će mu donijeti čast. U tim je slučajevima bolje izreći odgovor bez zamjenice "ja" kako bi čovjek očuvao svoju poniznost. Rav Dovid Jungreis zt"l je običavao naglas uvježbati svoje šiurim prije nego što ih je održao, kako bi bio u mogućnosti reći drugima da je samo ponavljao riječi Tore koje je već prije čuo. Ako su eventualno ljudi pogrešno pomislili da on zna više nego što stvarno zna, smatrao se odgovornim da ih ispravi u tome.

Isto tako, mnogi su pisci izabrali da ne prihvate zasluge za knjige koje su objavili. Oni koriste pseudonim da sakriju svoj identitet, bilo iz poniznosti, ili kako bi zaštitili svoju privatnost zbog svojih vlastitih razloga. Ben Ish Chai je bio jedan od halahičkih autoriteta koji je koristio pseudonim prilikom objavljivanja svoje knjige Torah LeSh'ma, iz skromnosti.

Rabbi Daniel Travis:

Prevela Tamar Buchwald

Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: KI TISA

Parša (priča) Ki Tisa, o grijehu sa Zlatnim teletom, bavi se jednim od najvažnijih problema čovjekova života - našem odnosu prema neuspjehu.

Svaka osoba doživi trenutke neuspjeha i izdaje. Kako se nositi s time?

Kako promijeniti situaciju koja je naizgled beznadna? Koja je formula da preokrenemo svoju nesreću i sudbinu nakon što se zbude ono najgore?

Prilog od pola šekela

Paraša Ki-Tisa (paraša - priča o tome) počinje riječima: "Kad krenete raditi popisivanje Izraelaca da ih prebrojite, svaki od njih ima platiti B-gu otkupninu za svoj život u trenutku kada bude brojan". Ovo je način na koji većina prijevoda prevodi ovaj redak (Izlazak 31,12); mada hebrejska riječ "ki tisa" jednostavno znači, "kada podižete", a ne "kada brojite" ili "kada popisujete stanovništvo", i komentatori pitaju zašto Tora ne odabire izraz naredbe kao što je "prebrojite sve Izraelce"?

Zohar objašnjava da kada brojimo stvari mi ih ograničavamo. 'Brojati', liSPoR (העפסל) na hebrejskom, dolazi od riječi SeFaR ili SaPaR ( ח הפס ״לעבג granica / rez), što znači da kad god brojimo mi ograničavamo Svjetlost života. Fokusiranje na brojanje naših blagoslova ukida njihovu sreću. Stoga se moramo truditi dodati još vrlina i dobrih djela u naše živote, a ne razmišljati o onima koji već imamo. Kad smo previše usredotočeni na ono što smo u prošlosti postigli, u opasnosti smo da ograničimo daljnji rast, kreativnost i uspjeh.

Kad god se pitamo kako to da naši dobici nisu izravno proporcionalni s našim naporima, mi zapravo brojimo naknadu za naše vrline i na taj način ih gubimo. Stoga, a prema Zoharu, mi se moramo usredotočiti na napore i na naše ciljeve, a svođenje računa ostaviti Stvoritelju, jer nikad ne znamo koliki je trud uistinu potreban da bi se uklonio kruh sramote na način koji će nas nagraditi pravim uspjehom.

Postupak popisivanja u pustinji nije proveden brojanjem ljudi, nego brojanjem priloga koji su dali, po pola

šekela po osobi"Svaki od njih ...ima dati pola šekela, prema svetom šekelu, koji teži dvadeset gera. Ovih pola šekela je prinos B-gu " (Izlazak 30,13).

U biblijska vremena šekel se dijelio na dvadeset jedinica, što znači da pola šekela iznosi deset jedi-nica. Broj 10 je slovo jod מ) ) simbol sa-vršenstva Drva života, a to su deset sefirot. Riječ jod עמ ) ) sadrži slovo מ od deset sefirot i slova ע (vav - 6 u šest) i ״ (dalet - 4) koji zajedno daju zbroj deset – a to je stoga da nas poduči jednu vr-lo snažnu pouku: Svaki put kada se želimo povezati sa Svjetlošću, to se mora učiniti postupkom koji obuhva-ća 20 sefirot (10+10).

Prvih 'deset' se odnose na "ja želim" - našu želju za primanjem, međutim, zakoni našeg svemira ne dopuštaju nam da stalno budemo u stanju "želim", koje je frekvencija kraja i smrti –a što je suprotno od beskonačnosti i života. Isključivo fokusiranje na naše želje privlači svjetlost koje se naziva 'izravno Svjetlo'. Povezivanje s 'izravnim Svjetlom' pogubno je i ima učinak kratkog spoja, spaljivanja i uništenja. Kako bi se povezali sa životom i Svjetlošću, izvorom života, na konstruktivan način, mi moramo stvoriti deset sefirot od "povratnog Svjetla"moći davanja i dijeljenja s našim bližnjima. Ako želimo primiti čitavo beskonačno obilje stvaranja mi ga moramo zauzvrat i dijeliti, i što više želimo obilje to više moramo vraćati i stvoriti veće 'povratno Svjetlo' za naše bližnje.

Pola šekela koji su Izraelci bili davali svake godine poveznica je sa "povratnim Svjetlom" koje im je pomoglo da steknu veliku snagu koja u sebi sadrži bogatstvo i blaženstvo. To Svjetlo je "posuda" u kojoj se nalazi blaženstvo –"posuda" sačinjena od sile davanja, dijeljenja i potpune vjere.

Ki tisa, "Kad podignete'', je micva da sebe izliječimo podizanjem iznad sebičnosti, podizanjem sebe za 10 razina 'povratnog Svjetla'.

Sindrom Zlatnog teleta - bolest i njezin lijek

Paraša Ki tisa priča poznatu priču o zlatnom teletu. Iako se ovaj događaj

dogodio prije 3400 godina, zlatno tele je i danas simbol trčanja čovječanstva za ispraznošću i sebičnosti. Ova trka uvijek dovodi do uništenja, boli i gubitka. Razlog zašto paraša počinje s pričom o pola šekela je to što svijest o pola šekela u sebi nosi lijek za bolest čovječanstva koja se zove 'sindrom zlatnog teleta' - i uči nas da stvaranje "povratnog svjetla" u našim životima, davanjem i dijeljenjem, i onda kad to baš i nije najugodnije za učiniti, je način stvaranja Svjetla koje će nas štititi od neuspjeha, poraza i smrti.

Povezivanje s pola šekela u današnje vrijeme

Davanje pola šekela je tradicija koja se nastavlja s koljena na koljeno. Vrijeme za to je prije ili tijekom Purima. Iznos koji se daje je vrijednost 10 grama čistoga srebra. U veljači 2023. on iznosi 6,10 EUR.

Ketoret

Nakon priče o 'pola šekela', imamo jednu od najmoćnijih i najmističnijih priča u cijeloj Tori, a to je priča o hramskom tamjanu (Izlazak 30,34-38). Zohar nas podučava da čitanje ili osmatranje (skeniranje) i razmišljanje o ovoj priči 3 puta dnevno ima ogromnu moć zaštite. Očito ovo je još jedan lijek za slabost sindroma zlatnog teleta od kojeg svi patimo.

Trinaest odlika

Mošeova reakcija nakon grijeha sa zlatnim teletom može nam pružiti vrlo snažnu pouku. Prva reakcija većine ljudi na neuspjeh ovakvih razmjera (ovo je neuspjeh Mošea kao vođe) je krivnja, očaj, bijes i sl. Međutim, Mošeov odgovor je potpuno van tog okvira, njegov je odgovor najfrapantniji primjer krajnje duhovnog odgovora na katastrofu. Moše se molio Stvoritelju govoreći ono što možemo sažeti u nekoliko riječi: "Sve što Si nam do sada dao pokazalo se kao nedovoljno da bi se uklonilo zlo iz srca ljudi, molim te daj nam nešto jače." Kao odgovor na to Stvoritelj Mošeu daje ono što je poznato kao tajna Trinaest odlika (atributa), sposobnost da se ozdravljenje i čišćenje privuče s najviših sfera – Ketera (gornje sefirot Keter, Hohma, Bina), dok Tora sile ozdravljenja može dovesti samo iz Zeir Anpina (7 donjih sefirot).

Rabbi Shaul Youdkevitch,

Biseri hasidske mudrosti

Tko kome pripada?

Dva su čovjeka došla pred sud kojim je predsjedavao reb Zelig iz Konstantina. Sporili su se oko komadića zemlje koji dijeli njihova dva imanja.

Prvi je čovjek tvrdio:

"Sva zemlja između naših imanja pripada meni."

Drugi se čovjek nikako nije slagao, tvrdio je upravo

suprotno:

"Nije istina, jedini vlasnik sve te zemlje sam baš ja."

I dok su se oni tako prepirali, pozove ih reb Zelig da ga slijede:

"Bit će najbolje da odemo na spornu zemlju, pa ćemo tamo doznati tko je stvarni vlasnik."

va objašnjenja ovoga svijeta ne mogu izreći bol osobe koja pati. Čak je i najlogičnije zaključivanje samo teoretiziranje; srce se nikada neće pomiriti s boli. S druge strane, vjera u B-ga ne ovisi o filozofskom propitkivanju; nikakva intelektualna manipulacija neće pokolebati osobu koja vjeruje, zato što se vjera zasniva na unutrašnjem osjećaju za istinitost i stvarnost, koji je mnogo jači od same logike i uzdiže se iznad boli svekolikog zla.

Paradoks vjere nam nalaže da istovremeno izazivamo B-ga i prihvaćamo Njegovo djelovanje, zato što prihvaćamo da je B-žja realnost daleko iznad naše osobne, te da naposljetku mi ne možemo razumjeti Njegovu misterioznu prirodu. Ovaj je paradoks od prastarih vremena mučio vjernike sklone razmišljanju. Dok se um upinje da bi razumio, srce uči kako voljeti. Dok um pokušava kategorizirati nizove međusobno suprotstavljenih događaja, srce tolerira kontradikciju. Zločin i požrtvovnost, osuda i prihvaćanje, bol i užitak – za sve to u srcu koje voli ima dovoljno mjesta.

R. Menachem Mendel Schneerson

■

Kad su stigli do parcele, kleknuo je on na zemlju, prislonio na nju uho i neko vrijeme pomno slušao. Dvojica su ljudi izmjenjivali poglede, ne mogavši se načuditi njegovom čudnom ponašanju. Nakon nekog vremena on ustane i reče im:

"Vas se dvojica svađate zato što ne želite dijeliti zemlju. Pitao sam zemlju, a ona mi je odgovorila da ne pripada niti jednom od vas dvojice, već da, upravo suprotno, obojica pripadate njoj."■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Učinkovito roditeljstvo Razvijanje identiteta

Podizanje djece u današnjem svijetu je jedinstven izazov. To nije isti svijet u kojem smo mi odgojeni, a svakako nije svijet u kojem su odgojeni naši roditelji. Svatko tko misli da je to isti svijet ne živi u realnosti. Čak i ako nemate pristup televiziji ili internetu koji donose uvredljive slike u vaš dom, ono što se prikazuje na plakatima i u izlozima trgovina nikad ne bi bilo dozvoljeno u vrijeme dok sam ja bio dijete.

Djeca, čak i u vrlo ranoj dobi, žele imati identitet. Ona žele biti ljudi prihvaćeni zbog svojih zasluga. Očigledno, ne možemo ih prepustiti njihovim vlastitim porivima jer bi se pretvorili u vilde hajos (divlje životinje). Djecu se mora disciplinirati, ali disciplina koja ih previše guši može prouzročiti da se otmu kontroli. Izazovan je zadatak naučiti ih da žive prema određenim pravilima, a da se ipak osjećaju kao ljudi sa svojim pravima.

Ispričat ću vam priču koju ste vjerojatno čuli jer sam ju pričao mnogo puta, i to je moje omiljeno sjećanje.

Živjeli smo iznad šula i 1930-ih većina mispalelima (članova zajednice) bili su ruski imigranti. Mnogi su se još uvijek vozili konjima i kočijama. Na kraju dana, spremili bi konje u štalu i došli na minhu. Dok su čekali da započne minha, neki su sjedili u stražnjoj sobi i igrali šah. Kad mi je bilo 6 godina, gledao sam ih kako igraju i brzo sam naučio tu igru. Uskoro sam počeo pobjeđivati čak i starije igrače. Kad mi je bilo 9 godina, bio sam doslovno nepobjediv.

Jedne Roš hašane, rabi iz Chicaga bio je naš gost. Popodne, on me pozvao i pitao želim li igrati

Ali danas je On mi je rekao da nema ništa pogrešno u tome da se igra šah na jom tov. Odigrali sam ga

Druge noći Roš hašane, šames (čuvar sinagoge) rekao mi je, Došao sam u sobu svog oca, a on je gledao u sefer. Stajao sam tamo u tišini, čekajući da moje prisustvo bude primijećeno. Nakon nekoliko minuta, moj otac je podigao pogled sa knjige i tiho rekao, Igrao si šah na Roš hašanu?"

Rekao sam, "Da, rabi C. je rekao da je to dozvoljeno."

Moj otac nije rekao ni jednu jedinu riječ. Njegove oči vratile su se na sefer i odmahivao je glavom dovoljno da mi dadne do znanja da se na Roš hašanu ne igraju igre, iako je to tehnički dozvoljeno. Čak i sa svojih 9 godina, shvatio sam poruku.

No, nisam mogao napustiti prostoriju prije nego me on otpusti sa "Geh gezunteheit (Idi u dobrom zdravlju)." Pustio me da nekoliko minuta upijam poruku, zatim me pogledao sa sjajem u očima. "Jesi li ga pobijedio?" pitao me.

Rekao sam, "Dvaput"

Kimnuo je sa osmijehom i rekao, "Geh gezunteheit."

Kakva briljantna metoda roditeljstva! On me morao disciplinirati i dati mi do znanja da sam pogrešno postupio, ali me nije ostavio da napustim sobu sa lošim osjećajem o sebi.

To je trik dobrog roditeljstva. Djecu se treba ispraviti kada učine nešto pogrešno, ali ne smije se učiniti da se osjećaju loše. Tijekom sljedećih 74 godine, nikad nisam odigrao nijednu, čak ni dozvoljenu igru na šabos ili jom tov – ali nisam se osjećao loše.

■

Mi moramo imati otvorenu komunikaciju sa našom djecom. Ona se moraju osjećati slobodnima da postavljaju pitanja, i mi bismo na njih trebali odgovarati najbolje što možemo, ili pronaći odgovore. Djeca bi trebala biti poslušna svojim roditeljima, ne primarno zbog straha od kazne, već zato što imaju veliko poštovanje za svoje roditelje i jer se osjećaju sigurnima u to da ih roditelji discipliniraju za njihovo vlastito dobro. Tora uistinu zahtijeva da djeca poštuju svoje roditelje, ali roditelji im moraju pomoći tako da zasluže njihovo poštovanje. Da, djecu se može naučiti da budu poslušna iz straha, ali strah nije pogodan za ljubav.

Nadalje, važno je da se roditelji pobrinu da dijete ne dovedu u poziciju u kojoj se ono osjeća prisiljenim da ne uspije u držanju kibud av ve'em. To jest, roditelji ne bi trebali zahtijevati od djeteta da učini nešto što on/ona apsolutno mrzi činiti, ako je naredba dana samo zato da pokaže poslušnost, a ne zbog djetetove dobrobiti. Roditelji koji zahtijevaju poslušnost u takvim slučajevima stavljaju djecu u poziciju u ko-

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

joj ne mogu održati tu životno važnu micvu. Obveza je roditelja da ispunjavanje micve kibud av ve'em učine koliko god je moguće ugodnijim.

Djeca žele razmišljati sama za sebe. Očigledno, ona su nezrela i treba ih upravljati da razmišljaju ispravno. Tora kaže "Še'al aviha vejageidha (Upitaj svog oca i reći će ti)" (Pnz. 32,7). Mi možemo učiti djecu što je ispravno, a što pogrešno na način na koji će oni željeti poslušati. Više od svega, trebali bismo poučavati primjerom. Teško možemo očekivati od djece da uvijek budu istinoljubiva ako si mi uzimamo posebne povlastice vezano uz istinu. Mi ih možemo poučiti ispravnim midos tako da živimo prema tim midos.

Svakome prema njegovim potrebama

U velikoj obitelji, roditelj može reći, "Što očekujete od mene? Naravno, želim pružiti pažnju svakom pojedinom djetetu, ali ne mogu se raspasti u tisuću komadića."

To može zvučati kao logičan argument, no to je pogrešno. Ja poznajem obitelji sa dvoje djece u kojima djeca dobijaju pažnju roditelja, a znam i obitelji sa 14-ero djece u kojima se svako dijete osjeća posebnim. To je zato što je svako dijete zapravo jedinstveno i tu jedinstvenost treba prepoznati.

Tora nam kaže da je prije svoje smrti, patrijarh Jakov blagoslovio svoje sinove. Ako pažljivo čitate ove stihove, vidjet ćete da to nije ono što mi uobičajeno smatramo blagoslovima. Umjesto toga, Jakov opisuje jedinstvene osobine svakog od svojih sinova. Tora to sažima riječima, "On je blagoslovio svakog sina pripadajućim blagoslovom" (Postanak 49,28). HaGaon Rav Chaim Shmulewitz kaže da je to najveći blagoslov od svih: da otac prepozna jedinstvenost svakog djeteta.

Ponekad roditelji maštaju o tome što bi njihovo dijete moglo biti, a to se možda ne podudara sa realnošću djeteta.

Ako roditelji pokažu razočaranje, to može uzrokovati da dijete izgubi pouzdanje u sebe te da ne živi u skladu sa svojim sposobnostima.

Jedan mladić kojeg poznajem imao je disleksiju. Nije mogao čitati sidur ili Humaš, ali imao je fotografsko pamćenje i kada je njegov otac ponavljao Humaš sa njim, on je recitirao kao da čita. Jednom je otac slučajno okrenuo dvije stranice umjesto jedne, a dijete je nastavilo "čitati" ono što je bilo na prethodnoj strani. To je bilo prvi puta da je otac primijetio da dijete ne može čitati! To je možda ekstreman slučaj, ali ukazuje na to kako je moguće da roditelji ne budu svjesni djetetovih kapaciteta.

Nikad, ali baš nikad, nemojte uspoređivati djecu sa njihovim rođacima, i nemojte ih favorizirati. Talmud ima veliko poštovanje prema patrijarhu Jakovu, ali ne suzdržava se osuđujućih komentara.

"Zbog komada finog platna (haljine koju je Jakov napravio Josipu), naši preci su bili robovi u Egiptu" . (Megila 16b). Roditelj si možda ne može pomoći da ne gaji više osjećaja prema jednom djetetu nego prema drugom, ali mora paziti da to ne pokaže. Zapravo, ako smo zaista sposobni cijeniti jedinstvenost svakog djeteta, možemo biti sposobni nadvladati čak i osjećaje favoriziranja.

Da, mi želimo imati nahas (emocionalno zadovoljstvo) od naše djece, i veliki je blagoslov željeti nekome mnogo nahasa. Ali jasno se sjećam pacijenta koji je ljutito rekao, "Bolestan sam i umoran od toga da budem nahas mašina." On je osjećao da su njegovi roditelji bili više zainteresirani za ono što su smatrali naha-

som za njih same, nego za to da mu dozvole da bude ono što je najbolje za njega.

Činjenica je da ako roditelji prepoznaju potencijal djeteta i ako ga ohrabruju i povećavaju do maksimuma, oni će imati nahas, dok se u slučaju kad ga pokušavaju strpati u kalup, oni stavljaju u poziciju u kojoj će biti razočarani.

Znam za situacije u kojima su roditelji sklopili šiduh zbog svog društvenog statusa, a ne zbog onoga što bi njihovi sin ili kćer htjeli od svog bračnog partnera. To može rezultirati nesretnim brakom. Roditelji koji uistinu poznaju svoju djecu i koji znaju njihove potrebe pokušat će pronaći šiduh koji je najprikladniji za svako od njihove djece, a neće tražiti nešto za sebe.

Ako djetetove želje nisu prikladne, roditelji bi trebali pronaći mentora od povjerenja s kojim bi dijete moglo raspraviti o problemima. To će mu omogućiti da izabere mudro umjesto da reagira na temelju impulsa ili nekih drugih razloga. Prisiljavati dijete na šiduh je odbijanje priznavanja djetetove individualnosti.

Mi živimo u vrijeme u kojem je broj propalih brakova čak i u našoj kulturi bez presedana. Može postojati mnogo razloga za to. Jedan od njih može biti to da djetetove potrebe nisu bile prepoznate ili uzete u obzir.

Svakako, mnogi roditelji teško rade kako bi uzdržavali svoje obitelji i nemaju onoliko vremena koliko bi željeli za provesti sa svojom djecom. Međutim, nema većeg prioriteta nego imati otvoren um i upoznavati svoju djecu. Ako shvatimo važnost toga, pronaći ćemo vremena.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ograničavanje rada ili poslovanja

Mijut sehora

Raniji su naraštaji izučavanje Tore činili svojom glavnom brigom, a svoju životnu egzistenciju sekundarnom i u obojemu su uspijevali. Kasniji su naraštaji svoje uzdržavanje učinili svojom glavnom brigom, a izučavanje Tore sekundarnom i ni u jednom nisu uspjeli

Berahot 35B

POSTIĆI pravu ravnotežu između posla i drugih aktivnosti neprestani je izazov. Polovica populacije izgleda preopterećena nemogućim radnim opterećenjem, dok je druga polovica nezaposlena ili radi na poslovima ispod nivoa svog obrazovanja, iskustva ili potreba. Gdje leži ideal kojemu trebamo težiti?

Iako mnogi govore kako ne vole raditi, uključivanje u profesionalni život može biti vrlo poticajno, čak izazvati i ovisnost. Posao i sve što on povlači za sobom može postati opsesivna preokupacija. Ima poslova čiji su zahtjevi tako ekstremni da je radni tjedan od 60 ili više sati norma.

Pohlepa može biti očigledan motivator, no ona svakako nije jedini faktor koji može navesti osobu da postane previše zaokupljena svojim aktivnostima vezanim uz životnu egzistenciju. Nesigurnost ili strah mogu potaknuti isto takvo ponašanje. Rad nam također može dati osjećaj produktivnosti i ispunjenosti dok koristimo stvaralačke potencijale koji rezoniraju duboko u suštini

našeg bića. Mi možemo crpsti svoj identitet i svoj osjećaj vrijednosti iz posla koji radimo.

Bogatstvo, moć, ugled i čast, pa čak i zadovoljstvo ostvarenim, mogu odigrati ulogu u privlačenju osobe u način života koji je fokusiran na posao, u kojem nema puno vremena ili energije ili čak zanimanja za išta drugo osim posla.

Uputa koju ovdje dobivamo je da postavimo granice za količinu vremena i energije koje ulažemo u zarađivanje za život i to pravilo je pobliže rastumačeno u učenju iz Izreka otaca (Pirke Avot) 4,9 gdje Rabi Meir kaže: "Svedi na najmanju mjeru svoje poslovne aktivnosti i zaokupi se Torom." Iz ovoga učimo zašto trebamo srezati svoja svjetovna nastojanja – ne zato da bismo mogli više vremena provesti pijuckajući koktele pored golf terena, već da si oslobodimo vrijeme za duhovno obrazovanje i rast. Kada dopustimo poslu da nam preuzme život, gotovo je nemoguće ići za duhovnim ciljevima koji jesu istinska svrha našeg života.

Chafetz Chaim nam ponovo može poslužiti kao uzor. Njegova obitelj se uzdržavala od dućana koji je uglavnom vodila njegova supruga. Dućan je postao vrlo uspješan, pa je rabin skratio radno vrijeme na pola dana. Toliko je bilo dovoljno.

Chafetz Chaim je uzdržavao svoju obitelj trgovinom držeći se jednog drugog stiha iz Pirke Avot, 4,7, gdje nam se daje još jedna važna nit da je utkamo u svoje razmišljanje. Rabi Cadok je podučavao: "Nemoj učiniti Toru svojom lopatom kojom kopaš," čime je mislio na zarađivanje za život. Čak i ako naši duhovni životi trebaju biti naš prioritet, od nas se ipak očekuje da radimo na svjetovan način da bismo stekli svoj prihod. Tako su svi talmudski rabini imali svoje poslove. Hilel je bio drvosječa, a Šamaj zidar. Aba Hilkija je radio na polju, Rabi Johanan ben Zakai je bio poduzetnik, a Aba Šaul je kopao grobne rake. Neki od velikih učenjaka bili su perači rublja, prodavači pamuka, štavitelji kože, kovači, krojači, vinogradari, zemljoradnici i proizvođači alkoholnih pića. Šmuel (poput Rambama generacijama kasnije) je bio liječnik. Jedan klasični talmudski izvor to ovako sumira: "Čovjek treba voljeti raditi, a ne mrziti rad; jer kao što je Tora dana sa zavjetom, tako je i posao dan sa zavjetom." No moramo ograničiti vrijeme koje provodimo u radu, tako da on ne istisne sve druge važne aktivnosti iz našeg života.

Tradicija nas upućuje da se bavimo profesijom ili djelatnošću da zaradimo novac za sebe, ali koliko

svog vremena treba posvetiti poslovnim aktivnostima? U Talmudu su neke rabine hvalili jer su "posvetili jednu trećinu svog dana Tori, jednu trećinu molitvi i jednu trećinu radu. Drugi kažu da su se naporno bavili Torom zimi, a svojim poslom ljeti."

Pravi izazov koji ova metoda duhovne preobrazbe stavlja pred nas je da nastojimo pronaći ravnotežu u svom životu, što znači da moramo prakticirati umjerenost. Temeljni zahtjev nije ništa drugo nego da budemo gospodari svojih želja i osjećaja. Svijet poslovanja i novca, prihoda i računa, krcat je vrlo snažnom energijom zato što on potiče pohlepu, uključuje naš ego i igra se našim strahovanjem za opstanak. Vrlo je lako uvidjeti kako bivamo navedeni da radimo previše, čak i kada tražimo posao, a zanemarimo višu svrhu naših života.

Ovdje treba primijeniti opći princip Židovske duhovne prakse. A to je pravilo da iskažemo suzdržanost u stvarima u kojima ne samo da uživamo, već smo ih skloni uživati do krajnosti. To je bio doprinos našem razumijevanju svetosti koji je donio

Ramban (poznat i kao Nahmanides, 1194-1270.). On je rekao da svetost ne može biti samo stvar držanja po strani od utjecaja koji je mogu iskvariti jer je sasvim moguće upustiti se u dozvoljene stvari na načine koji svakako nisu sveti, poput čovjeka koji pije košer vino sve dok ga ono ne ošamuti, ili jesti košer hranu poput proždrljivca. On to naziva "biti lupež s dopuštenjem Tore" i njegovo je učenje bilo da se oni koji tragaju za duhovnim svakako moraju držati podalje od iskvarenosti, a onda otići dalje od toga pokazivanjem suzdržanosti u vezi dozvoljenih stvari.

Posao može biti nužnost, pa čak i zavjetna krepost, ali ako su naši dani toliko zaokupljeni njime da nemamo ni vremena ni energije da se bavimo stvarima koje su najviši prioriteti naše duše, tada moramo poduzeti korake da ograničimo koliko radimo.

U Pirke Avot 2,5 savjetovano nam je: "Nemoj reći 'kada ću biti slobodan onda ću učiti,' jer vjerojatno nikada nećeš biti slobodan." Rambam citira ovo učenje koje nas upozorava i objašnjava da ima nešto suštinski problematično u nazoru koji kaže:

"Kad budem imao dovoljno novaca, učit ću" ili "Kada prikupim dovoljno imovine koju želim, onda ću biti spreman posvetiti se svom duhovnom životu." Problem ovdje su prioriteti! Koji su vaši prioriteti? Upravo sada.

Mnogi izvori pjevaju istu pjesmu, na sav glas: Napravi poštenu procjenu onoga što ti je uistinu potrebno i radi svoj posao da postigneš tu razinu, ali ne više od toga. Tada ćeš biti slobodan da ostvariš ono što želiš. Rabini nas upozoravaju da ako se previše upustimo u svoje svjetovne poslove, oni će nas udaljiti od duhovnih. Komentirajući redak u Tori. "Nije s one strane mora" (Pnz 30,13), oni jasno kažu: "Tora ne boravi kod onih koji idu preko mora zbog posla" (Eruvin 55a). Ključna točka na koju ciljaju je konkretno izrečena u Pirke Avot (2,6): "Onaj koji se prekomjerno bavi poslom ne može postati mudar."

PRAKSA

Na listu papira ili u svom dnevniku napravi popis razloga zbog kojih radiš.

Onda napravi drugi popis najuzvišenijih želja koje imaš za svoj život.

Razmisli o načinima i razmjerima do kojih su tvoji razlozi za rad komplementarni s većim ciljevima koje imaš za svoj život. Uklapaju li se dobro ili uviđaš nepodudarnosti?

Ako se pojavila bilo kakva nepodudarnost odluči da ćeš prilagoditi svoj profesionalni život tako da bude podređen tvojim duhovnim ciljevima time što ćeš ograničiti količinu vremena i energije koje ulažeš u svoj posao i poslovne aktivnosti.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

POLITIKA: Neredi na Zapadnoj obali nakon ubojstva

Izraelaca

DeutscheWelle,27.2.2023.

Nakon ubojstva dvojice izraelskih doseljenika na Zapadnoj obali došlo je do ozbiljnih sukoba. Neredi su zasjenili, nakon više godina, prve izraelsko-palestinske rasprave o mjerama izgradnje povjerenja.

Nakon smrtonosnog napada na dva Izraelaca na sjeveru Zapadne obale, na palestinskom području, koje je okupirao Izrael, u nedjelju je došlo do teških nereda izraelskih doseljenika. Prema navodima palestinskog Ministarstva zdravlja, jedan 37-godišnji Palestinac smrtno je ozlijeđen u pucnjavi. Još uvijek nije jasno da li je ozlijeđen pucnjavom doseljenika ili izraelskih vojnika. Najmanje 100 Palestinaca ozlijeđeno je, prema navodima hitne službe, kada su izraelski doseljenici u Huwari i gradovima na tom području zapalili brojne kuće, trgovine i automobile Palestinaca.

Netanyahu: "Ne uzimajte zakon u svoje ruke"

Prije toga, dva doseljenika u dobi od 20 i 22 godine upucana su u napadu u Huwari južno od Nablusa. Oni su bili iz obližnjeg izraelskog naselja Har Bracha. Po-

traga za, kako se pretpostavlja, palestinskim osumnjičenicima za napad još uvijek traje. S obzirom na opasnu eskalaciju, izraelska vojska objavila je da će ojačati svoje trupe na Zapadnoj obali za još dva bataljona.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu pozvao je svoje sunarodnjake u nedjelju navečer da "ne uzimaju zakon u svoje ruke, čak i ako krv ključa". Izraelski predsjednik Isaac Herzog oštro je osudio postupak nasilnih izraelskih doseljenika. "Uzeti zakon u svoje ruke, randalirati i počiniti nasilna djela protiv nevinih ljudi - to nije naš način", rekao je Herzog.

Sastanak u Akabi i uz američko sudjelovanje

Prethodno su Izraelci i Palestinci su na sastanku u jordanskom gradu Akabi dogovorili mjere s ciljem izgradnje povjerenja. Na vjerojatno prvim, nakon mnogo godina, direktnim razgovorima ove vrste između dvije strane sudjelovali su i predstavnici vlada SAD-a, Jordana i Egipta. Drugi sastanak zakazan je za sljedeći mjesec u egipatskom Šarm El Šeiku.

Izraelci i Palestinci žele obustaviti "jednostrane mjere" na tri do

šest mjeseci, navedeno je bez spominjanja detalja u zajedničkom saopćenju. Izrael se u skladu sa tim obvezao da četiri mjeseca neće voditi diskusije o izgradnji novih naselja na Zapadnoj obali i da u narednih šest mjeseci neće izdavati nove dozvole za gradnju.

Proturječnosti u izraelskim saopćenjima

Netanyahu je, s druge strane, objavio da se Izrael nije obvezao na zaustavljanje gradnje. Širenje i legalizacija izraelskih naselja na Zapadnoj obali trebala bi biti nastavljena kako je planirano. I ministar financija Bezhalel Smotrich, koji između ostalog kontrolira gradnju naselja, je na Twitteru napisao: "Širenje i razvoj naselja nisu zamrznuti ni na jedan dan." Izraelska vojska također će poduzeti mjere protiv terora bez ikakvog ograničenja na cijeloj Zapadnoj obali, naglasio je on.

MOSTAR: Šest godina od smrti Erne Danon – Cipra

Mostarski.ba,26.2.2023.

Erna Danon-Cipra, jedna od najstarijih članica mostarske Židovske zajednice, dugodišnja predsjednica, preminula je u svojoj 84. godini. Ova rođena Mostarka, jedina pripadnica sefardskih Židova u Mostaru, preživjela je holokaust, a bila je prva elektro-tehničarka u Hercegovini.

Oduvijek je u srcu nosila Mostar i sve ljude grada na Neretvi, te je žalila za Mostarom kakav je bio prije ovog zadnjeg rata. Jednom prilikom je kazala da se ne može pomiriti s tim da netko može živjeti u ovoj zemlji, a da je ne voli.

Godine 1941. išla je u prvi razred osnovne škole na Musali gdje se sad nalazi Muzička škola. Tada je kao židovsko dijete bila obilježena i sprijeda i straga, na leđima, velikom Davido-

vom zvijezdom ispod koje je pisalo “Židov”.

“Onog časa kad sam bila obilježena, ja sam jedina u razredu bila obilježena i bilo me stid ići u školu ulicom kojom sam išla. Išla sam preko brda Mazoljica, pa bih se kod Razvitka spustila i ‘preletila’ do škole. Počela sam kasniti. Tad me moj učitelj Zubac pitao ‘Zašto ti, mala Danon, kasniš?’. Sjećam se toga i sad i nikad to neću zaboraviti. Počela sam plakati i rekla sam svom učitelju da sam ja obilježena, jedina u razredu, i da me stid ići ulicom kojom sam išla i da idem okolo brdom. Tad se moj učitelj okrenuo razredu i rekao: ‘Tko bude dirao ili zavitlavao Ernu, dobit će batine (jer su tada djeca ravnalom dobivala batine), a ti budi ponosna što si obilježena i idi ulicom kojom si i išla. A sutra ćemo ja i ti za ruku zajedno preći preko mosta, ja ću naprijed i natrag

imati veliko slovo H. Ne stidi se i idi kuda si išla!’. Zamislite prije koliko je to godina! Ja, kad se god toga sjetim, ja se sjetim svoga učitelja, koji se bez obzira što je bio Hrvat suprotstavio tadašnjem sistemu i mogao je otići u Jasenovac jer je podržao židovsko dijete. I to se obratio cijelom razredu i još rekao da će sa mnom za ruku preći preko mosta! To su stvari koje se ne mogu zaboraviti!”, priča, a i danas joj, kad se toga prisjeća suza, klizi niz obraz. Bilo je to 1941. godine. Ubrzo su nju, majku i mlađeg brata (otac je umro 1938.) Talijani

Izjava o očitoj proturječnosti između izjava vladinih političara i izraelske pregovaračke delegacije u Akabi nije bilo.

Stanje otkako je prava religiozna vlada počela s radom još više napeto

Sigurnosna situacija u Izraelu i palestinskim područjima odavno nije bila ovoliko napeta. Otkako je prije dva mjeseca dužnost preuzela desničarsko-religijska vlada premijera Benjamina Netanjahua stanje se još više zaoštrilo. U četvrtak je u akciji izraelske vojske u Nablusu ubijeno jedanaest Palestinaca i više od 100 ranjeno. Od početka godine, u palestinskim napadima ubijeno je dvanaest Izraelaca i jedna Ukrajinka. U istom periodu poginula su 63 Palestinca – ili u sukobu sa izraelskom vojskom ili u vlastitim napadima.

Izraelski kabinet u nedjelju je odobrio nacrt zakona koji predviđa smrtnu kaznu teroristima. Kontroverzni prijedlog mora proći nekoliko čitanja u parlamentu prije nego što može stupiti na snagu. U srijedu se očekuje prvo glasanje.

odveli u koncentracijski logor na otoku Rabu, tada veliki koncentracijski logor. Kad su polazili iz Mostara, sve su u roku od 24 sata morali ostaviti, deportirani su u vagonima.

Simbolika ključa

“Moram Vam reći da kod Židova postoji jedna stvar: kad vas god netko tjera iz svoga doma, iz svoje kuće, ponesete ključ jer se nadate da ćete se opet vratiti u svoju kuću, u svoj dom i ključem otvoriti vrata. I, znate, ima jedna krilatica kod Židova: Kad je živa glava, kupit će šešir. Svi naši prijatelji, porodice Barišić, Suton, Planinić, Alikafić, Ćišić, Čolaković, Mirazović, sve su nam ono što je mama kod njih sklonila da sačuvaju, vratili. To najbolje ilustrira kakav je odnos bio među prijateljima”.

Preminula je na današnji dan 2017. godine.