4-02 - Divrej Tora - Naso 5783

Divrej Tora

Torah Bytes

Paršat Naso suprotstavlja

dvije naizgled nepovezane

teme: prva je o ženi osumnjičenoj za preljub (sota), iza čega slijedi rasprava o nazireju, nekome tko se zakune da će se suzdržavati od vina.

Talmud objašnjava poveznicu: Zloupotreba vina je dovela do problema sumnjičenja za preljub. Stoga je za onoga tko je svjedočio tom groznom prizoru ispravna reakcija suzdržavati se od vina.

Načelo koje iz ovog učimo je da se sve događa s razlogom. Svemogući nam neprestano šalje poruke skrojene za naše konkretne okolnosti.

Dakle, ako ugledamo nešto šokantno ili uznemirujuće, ili s druge strane lijepo i inspirativno, moramo se zapitati: "Koja je tu poruka za mene?"

Ponekad ta veza nije sasvim očita i moramo se dobrano potruditi da je shvatimo. No bez obzira na ishod, proces preispitivanja sigurno će nam pružiti korisna saznanja.

Nadahnuće prepušteno sferi emocija vremenom će izblijedjeti. Tek onda kad ga se konkretizira činom, pouka će se učvrstiti u našoj svijesti.

(Bamidbar 4,21-7,89)

Dovršetkom brojanja prisutne djece Izraelove u Sinajskoj pustinji, 8.580 muškaraca u dobi od 30 do 50 godina iz plemena Levi, ubrajalo se u one koji će biti zaduženi za prenošenje Svetišta.

B-g priopćava Mošeu zakon o soti, ženi osumnjičenoj za bračnu nevjeru, kao i zakon o naziru koji/a se zakletvom odriče pijenja vina, ne skraćuje kosu i zabranjeno mu/joj je dolaziti u

doticaj s mrtvim tijelom (da ne postane nečist/a). Aron i njegovi potomci (kohanim) dobivaju uputu kako blagoslivljati izraelski narod.

Vođe dvanaest izraelskih plemena prinose žrtve, što je dio proslave postavljanja žrtvenika. Budući da su njihovi pokloni jednaki, svaki je prinesen u različiti dan i zasebno je opisan u Tori.

Prevela Dolores Bettini

3. lipnja 2023. - 14. sivana 5783.

Rabbi Shmuel Rabinowitz

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 17 p’sukim (4,21-37)

Drugo brojanje Levita nastavlja se s Geršonovom granom obitelji. Prvo brojanje bilo je brojanje muškaraca od 30 dana starosti naviše. Ovo brojanje obuhvaća samo muškarce između 30 i 50 godina starosti, i ono predstavlja radnu snagu za Miškan Zapazite: Početna dob za službu Levijevaca je 30 godina starosti. U Bet HaMikdašu nema najviše dobne granice. Međutim, u Miškanu je, budući da je posao Levijevaca pored pjevanja i čuvanja zahtijevao i nošenje dijelova Miškana, postojala obavezna dob umirovljenja - 50 godina starosti. Također primijetite da je K’hatova grana obitelji bila prebrojana, a njihovi zadaci navedeni na kraju Bamidbara.

U Geršonove zadatke pripadaju: tri pokrova Miškana – Miškan (zamršeno istkani, višebojni, prvi sloj), Ohel (kozja dlaka, istkani srednji pokrov), i Mihse (vanjski pokrov od koža); zavjesa na ulazu u Ohel Moed (isto tkanje kao i Miškan), laneni materijal za zavjese koji je opasavao dvorište i zavjesa na ulazu u dvorište; kolci za pričvršćivanje i drugi sličan pribor. Levi’im su trebali raditi samo onako kako ih kohanim upute. Nadzornik Geršonove obitelji bio je Aharonov sin Itamar.

Merarijeva grana obitelji također je izbrojana – muškarci između 30 i 50 godina starosti. Oni su bili zaduženi za zidne oplate Miškana, grede (za njihovo učvršćivanje), stupove i

podloge za njih. Isto tako, i za stupove u dvorištu, kolje, njihove podloge i sličan pribor. Itamar je bio i njihov nadglednik.

Broj Levijeve radne snage popeo se do: 2.750 za K'hata...

Levi – druga alija – 12 p’sukim (4,38-49)

…2.630 za Geršona, i 3.200 za Merarija. Ukupan broj radne snage Levijevaca u Miškanu iznosio je 8.580. (Mjesto alije "Šeni" može varirati u različitim izdanjima Humaša.)

la’avod avodat avoda va’avodat masa… Zapazite četiri riječi koje dolaze jedna za drugom, a od istog su korijena. Raši kaže da se avodat avoda (dosta neobičan izraz) odnosi na sviranje muzičkih instrumenata. Što se tiče avodat masa –Gemara u Hulim komentira da se jedino tamo gdje je uključen težak fizički rad postavlja dobna granica za Levi’im. (To smo bili već prethodno spomenuli.)

Šliši – treća alija – 10 p’sukim (5,110)

Ljude koji su obredno nečisti zbog bilo kojeg od tri konkretna uzroka, treba isključiti iz tabora dok čekaju očišćenje. Učili smo da ima tri različita ograničenja: "M'cora" je isklju-

čen iz čitavog Izraelskog tabora i u izolaciji mora ostati sve do očišćenja. Za "zav" i "zava" dopušteno je da borave u taboru Izraela, ali im je zabranjen tabor Levita (i, naravno, područje Hrama). [Har Ha-Bajit u današnje vrijeme, izvan područja gdje je stajao Hram i njegovo dvorište, ima svetost Levitskog tabora.] Osobi koja je došla u kontakt s mrtvim tijelom zabranjen je samo "tabor božanske Prisutnosti" (Hram i njegovo dvorište).

Osoba koja sagriješi mora (kada se kaje) usmeno izreći priznanje. On/ ona također mora izvršiti povrat (ukoliko se radilo o novcu) i platiti globu žrtvi.

Pažljivo pogledajte dio sedre koji se bavi pokajanjem. On govori o muškarcu ili ženi koji počine grijeh, te o zahtjevu da oni (a ne on/ona) to priznaju i učine t’šuva. Često je slučaj da kada neka osoba sagriješi, dio odgovornost za to leži i na drugima. Recimo, roditeljima koji grešnika nisu dobro podučili. Ili nekome tko je (na primjer) omogućio krađu i/ili doveo drugoga u iskušenje da je počini. Snosi li društvo dio odgovornosti za postupke grešnika zbog stavljanja naglaska na pogrešne vrednote? Svaka osoba je prvenstveno sama odgovorna za svoje postupke. No, budući da Tora na ovom mjestu upotrebljava množinu, ona nas podsjeća na našu dužnost da stvorimo okruženje vrijednosnog sustava Tore koji će doprinijeti da svi članovi društva s entu-

zijazmom idu putem života kako ga propisuje Tora.

Prema Rambamu (i drugima), kad neka osoba sagriješi i pokaje se, uz različite elemente t’šuve (žaljenja zbog prošlosti, prihvaćanje budućnosti, promjene načina života), osoba koja se kaje mora usmeno ispovijediti svoj grijeh pred B-gom. Čini se da Rambam podrazumijeva da t’šuva sama po sebi nije jedna od 613 micvot, već prirodna posljedica kod Židova koji se koristi B-žjim darom – mogućnošću da dobije drugu priliku. Micva je ispovijediti se (kada se kaje), te ne dopustiti da se taj proces odvija isključivo u srcu ili umu čovjeka. Ostali koji izlistavaju micve ubrajaju t’šuva među 613 micvot.

R’vi’i – četvrta alija – 48 p’sukim (5,11-6,27)

Ovaj dugački odlomak prvenstveno se bavi pitanjima o sota (ženi koju se sumnjiči za nevjeru i koja je na to primjereno upozorena) i naziru (onome koji se zavjetuje na

određeni tip apstinencije), te o Birkat kohanim

Ukoliko je žena nevjerna svom suprugu, a nema dokaza njenog preljuba, ili ako muškarac neutemeljeno sumnjiči svoju ženu za nevjeru, on je može formalno upozoriti, pred svjedocima, da se više ne smije naći u društvu dotičnog muškarca. To upozorenje je preduvjet za čitavu temu o sota. Sama sumnja, pa čak ni preljub sam po sebi, ne stvaraju uvjete za sota bez formalnog upozorenja muža. Jednom kada je upozorenje izrečeno, micva (zahtjev) je da se krene u proces sota. Muž mora svoju ženu dovesti kohenu u Hram. Prinosi se obrok-žrtva od ječma. Uz nju se ne upotrebljava ni ulje niti začini, jer je aktualni problem toliko ozbiljan i neugodan pred B-gom.

Kohen spravlja napitak koji se sastoji od vode iz kijora (umivaonice ispred Hrama), zemlje s tla i rastopljenog teksta ovog dijela Tore.

Kohen zaprisegne ženu tražeći od

nje da se zakune u svoju nedužnost, ili ako je takva stvar, da prizna svoju krivicu. Žena bude upozorena na ozbiljne štetne posljedice napitka koji će joj biti dan da popije, ako je uistinu bila nevjerna svom mužu, odnosno na pozitivne posljedice uzimanja napitka ukoliko je nedužna.

Ozbiljnost kojom se Tora bavi pitanjem o sota motivirana je željom da donese sklad između muža i žene (kada je to izvedivo) i stanovištem da je sumnja iznimno štetna po odnos. B-g, recimo to tako, dopušta da Njegovo Ime bude napisano i izbrisano kako bi se unaprijedila bračna harmonija.

Muškarac ili žena može učiniti nazirejski zavjet B-gu. To se obično čini, ali ne i uvijek, na razdoblje od mjesec dana. Naziru je zabranjeno da pije vina, jede grožđe, grožđice, sjemenke grožđa i opnu grožđa. Nazir ne smije šišati svoju kosu, već je treba pustiti da raste. Nazir ne smije doći u doticaj s mrtvim tijelom, niti postati obredno nečist čak niti od tijela svojih bliskih srodnika.

Hinuh objašnjava da budući da je kohen već rođen s ograničenjima obredne čistoće, bilo bi nepravedno zabraniti mu da ne dotiče tijelo njegovog bliskog srodnika. Njegovo tugovanje moglo bi biti preveliko da bude u stanju izdržati tu razinu zabrane. No, nazir, svojevoljno prihvaća ovo ograničenje, znajući u što se upušta (kao što to zna i kandidat za Kohen gadola), i zbog toga mu može biti onemogućen dodir čak i s tije-

Strana

Godina

Broj

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

lom njegova oca.

Ukoliko nazir postane nečist, on se mora očistiti (nakon 7 dana nečistoće), obrijati glavu, prinijeti dvije golubice i janje kao korbanot, i iznova započeti period nazira. Kada nazir uspješno završi razdoblje svog zavjeta, on prinosi dva janjeta i ovna, te uz to različite vrste prinosa od brašna i ulja, te ljevanicu od vina. U te korbanot uključena je i žrtva za grijeh. (To ukazuje da nije potpuno ispravno na sebe prihvatiti nazirejski zavjet. Tora često omogućava ekstremne mjere onome koji smatra da mora živjeti na stroži način kako bi ispravio određene nedostatke, ali nas i dalje podsjeća da to nije poželjan način života.) Dio te micve je da nazir obrije svoju kosu, koja se po-

laže na vatru ispod korbana. Nakon toga on može piti vina.

Zanimljivo je primijetiti da su brojne zabrane za nazira zabilježene pojedinačno u micvot Tore. Na primjer, ne djeluje li čudno da se zabrana naziru da jede grožđe, grožđice, opne od grožđa i sjemenke treba brojati svaka za sebe? Nasuprot tome, pogledajte na brojne primjere u Tori gdje se velik broj detalja spominje pod jednom micvom – izgradnja Miškana, melahot u vezi šabata, da navedemo samo dva. Možda odgovor leži u okolnostima koje obično prate nazira. Ovdje imamo osobu kojoj je možda teže kontrolirati njezine tjelesne porive nego li što je to uobičajeno. Tora joj dopušta da na sebe uzme zavjet apstinencije

(što bi se inače držalo neprihvatljivim) kako bi joj pomogao da "se dovede u red". Tora dalje "bombardira" nazira, i njegovu uznemirenu dušu, iznoseći micvu za micvom koje se mora strogo pridržavati. Ovaj će proces, nadamo se, dovesti nazira natrag "u ispravnu ravnotežu". (Ovo je očito vrlo pojednostavljeni prikaz nazirskog pitanja, ali nadamo se da će vam dati materijala za razmišljanje.)

Potom Tora predstavlja "trostruki blagoslov" koji čini tekst "Birkat kohanim". (Mi ove p’sukim govorimo također i svakog jutra u sklopu Birhot HaTora, a taj blagoslov "posuđujemo" i za našu djecu na Lel šabat, makar nismo svi kohanim.) Kada kohanim izgovore taj blagoslov, B-g će

(nastavak

blagosloviti njih i narod Izraela. Birkat kohanim je svakodnevna micva za kohanim.

Hamiši – peta alija – 41 p’sukim (7,1-41)

Čitanje od ovoga mjesta pa do kraja sedre, te početak sljedećeg dijela čini čitanje za osam dana Hanuke. (Neki počinju od odlomka Birkat kohanim na kraju R’vi’i.) Neke općine također čitaju "darove plemenskih vođa" u prvih 12 dana nisana.

Na dan kada je Miškan dovršen, on i njegovo pokućstvo, žrtvenik i njegov pribor, bili su pomazani i posvećeni. Plemenske su vođe dale za Miškan 6 kola s 12 volova, po dva da vuku svaka kola. Kola je trebalo rasporediti Levi’im primjereno zadacima različitih obitelji. Geršon je dobio dvoja kola i četiri vola. Merari je dobio četiri kola i osam volova (jer su dijelovi koje su oni prenosili bili teži i glomazniji). Niti jedna kola nisu bila dana K’hatu, budući da su oni bili zaduženi za svete predmete koji su se morali nositi na rameni-

ma. To da se aron imao nositi na ramenima Levi’im iz obitelji K’hata je micva

Dalje slijedi 12 odlomaka po 6 redaka koji su praktički identični. Svaki odlomak sadrži ime plemenskog vođe i opis dara u zlatu i srebru, te životinja za žrtve koje su bile prinošene na jedan od dvanaest dana posvećenja Miškana. Nahšon ben Aminadav iz plemena Jehuda prvi je iznio svoje darove. Vođe Jisahara, Zevuluna, Reuvena, i Šimona predstavile su svoje darove u naredna 4 dana. Iako su darovi bili međusobno identični, postoje izvori koji uče da je svaki od vođa donio svoje darove s posebnim kavanot i simbolima koji su bili svojstveni njegovom plemenu.

Šiši – šesta alija – 30 p’sukim (7,4271)

Vođe Gada, Efraima, Menašea, Binjamina, i Dana donijeli su svoje darove od 6. do 10. dana, navedenim redoslijedom.

Zamršena simbolika vezana je uz svaki element darova, i različita je za svako pleme, makar su darovi po vanjštini bili identični. Jedna od tema koja se ponavlja kod darova je lista životinjskih žrtava. Par (bik) se povezuje s Avrahamom Avinu, kao što je rečeno kada je potrčao u susret anđelima – I k govedima, potrča Avraham… Ajil (ovan) se povezuje s Jichakom, kao kod ovna koji je bio prinesen umjesto njega na Mizbe’ahu na kraju Akeda Keves (janje) se povezuje s Jaakovom, kao pri čitavom zbivanju s ovcama kod Lavana. Jarac koji se prinosi kao žrtva za grijeh predstavlja Josefa, kao kod koze kojom su braća prevarila Jaakova. Zapazite da je upravo jarac hatat Druge životinje nisu povezane s grijehom.

Š’vi’i – sedma alija – 18 p’sukim (7,72-89)

Bamidbar 7 je najduži perek u Tori.

Vođe Ašera i Naftalija donijele su svoje darove na 11. i 12. dan. Tora iznosi ukupne zbrojeve i sažetke "Posvećenja".

Od ovog mjesta nadalje, B-žji kontakt s Mošeom dolazio je s mjesta između dva keruba na vrhu (kaporeta) arona

Posljednja 3 p’sukim čitaju se ponovo za Maftir.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

362. Izlazi!: Obveza da se nečiste ljude pošalje van iz Hrama

... oni će poslati iz tabora ... (Brojevi 5,2)

363. I ostanite tamo! Zabrana nečistim ljudima da uđu u Hram

... oni neće onečistiti ... (Brojevi 5,3)

364. Pokajte se!: Obaveza priznavanja naših prijestupa B-gu

... oni će priznati grijeh koji su počinili ... (Brojevi 5,7)

365. Izvorište sote: Obaveza da se postupi po proceduri za osumnjičenu ženu

... kohen će obaviti cijeli ovaj zakon ... (Brojevi 5,30)

366. Nema se zbog čega biti sretan: Zabrana stavljanja ulja na prinos sote

... on neće izliti ulje na nju ... (Brojevi 5,15)

367. Ne žuri!: Zabrana stavljanja tamjana na prinos sote

... i neće staviti tamjan na nju ... (Brojevi 5,15)

368. Vino ne? Zabrana naziru da pije vino

... od vina i jakog pića, on će se suzdržavati ... (Brojevi 6,3)

369. Ni grožđe: Zabrana naziru da jede grožđe

... svježeg grožđa ... (Brojevi 6,3)

370. Džumbus s grožđicama: Zabrana naziru da jede grožđice

... ni grožđice neće jesti. (Brojevi 6,3)

371. Bez koštica: Zabrana naziru da jede koštice grožđa

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

45. Negativna je zapovijed ne prokleti pristojnu osobu među Židovima

jer Pismo kaže, Nećeš prokleti gluhoga (Va-jikra 19,14); ovdje govori o gluhoj osobi kako bi snažnije naglasila – da čak iako ta osoba to ne čuje i ne doživi bol zbog kletve, svejedno je čovjek počinio prekršaj proklinjući je. Ako osoba prokune sebe isto je tako ovo prekršila. Međutim, onaj koji izgovori kletvu nije učinio prijestup ako to nije učinio s B-žanskim imenom ili zamjenskim nazivom [za B-ga]. Ako je to učinio makar i sa bilo kojim nazivom kojim neznabošci nazivaju Svetoga, da je blagosloven, to je jednako kao i sa svakim zamjenskim svetim imenom.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

... od koštica ... (Brojevi 6,4)

372. Opna i neuspjeh: Zabrana naziru da jede opnu grožđa

... opnu on neće jesti. (Brojevi 6,4)

373. Samsone, jesi li to ti?: Zabrana naziru da šiša kosu

... britva neće prijeći preko njegove glave ... (Brojevi 6,5)

374. Daj mi glavu s kosom: Obaveza nazira da pusti kosu da raste

... on će pustiti da mu kosa na glavi raste. (Brojevi 6,5)

375. Ne smucaj se: Zabrana nazireju da bude pod istim krovom s mrtvim tijelom

... neće se približiti mrtvoj osobi. (Brojevi 6,6)

376. Ne možeš se samo tako provući: Zabrana naziru da dolazi u doticaj s mrtvima

... on se neće onečistiti zbog njih ... (Brojevi 6,7)

377. Skini sve: Obaveza da nazir obrije svoju glavu

... on će obrijati svoju glavu na dan svog čišćenja ... (Br 6,9)

378. Blago tebi! Obaveza za kohanim da svakodnevno blagosilju ljude

... ovako ćete blagosloviti sinove Izraelove ... (Brojevi 6,23)

379. O-drži!: Obaveza Levita da Kovčeg prenose na svojim ramenima

... na svojim ramenima oni će ga nositi. (Brojevi 7,9)

46. Negativna je zapovijed ne prokleti vlastitog oca ili majku

jer Pismo kaže, A onoga koji prokune oca svojega ili majku svoju svakako će se pogubiti (Š'mot 21,17). Ako ga [svog oca] netko prokune B-žanskim imenom, on zaslužuje pogubljenje kamenovanjem, i to čak i ako ih [svoje roditelje] prokune nakon njihove smrti B-žanskim imenom. Ako ih prokune zamjenskim B-žanskim imenom, ima ga se bičevati. Čovjek ne smije prisiliti oca na zakletvu u kojoj je sadržana kletva; niti smije biti izaslanik vjerskog suda za njegovo izopćenje. Zabranjeno ih je osramotiti; jer tkogod osramoti svoga oca ili svoju majku, makar samo aludirajući, proklet je riječju Svemogućega, jer Pismo kaže, Proklet onaj koji obeščasti oca svoga ili majku svoju (D'varim 27,16).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

AlHaTorah.org:

1. U paraši Naso nalazimo poznate psukim "birkat kohanim” (svećenički blagoslov, vidi 6,22-27) ‘stisnute u sendvič’ između zakona o naziru (poglavlje 6) i posvećenja Miškana (7. poglavlje).

Možete li predložiti tematske razloge zašto su ove tri paršiot smještene jedna do druge? [Nakon što sami pokušate], pogledajte Ibn Ezra, Ramban i Chizkuni na 6,23! [Vidite također Rašija i Rašbama za važne halahot koje oni uče iz tih psukima.]

Koju ulogu imaju svećenici pri blagosiljanju naroda? Ne bi li Hašem, osobno trebao biti taj koji blagosilje naciju?

2. Sada kada ste se "zagrijali" sa "smihut paršiot" možete li ukazati u čemu se sastoji tematska povezanost između zakona o "sota " (5,1131) i zakona o "naziru" (6, 1-21)?

(Rabbi Dr. Darrell Ginsberg upućuje kako Ibn Ezra na Bamidbar 6,2 piše da kada osoba odluči postati nazir, ona, u suštini, sebe odvaja od normalnog ponašanja kakvo vlada na svijetu, na kojem se ljudi povode za svojim nagonima i žudnjama) Koji važan "musar" možemo naučiti iz ovog teksta Ibn Ez-

re?!]

Koji kriteriji moraju biti ispunjeni da bi se žena mogla ispitati kao osumnjičena preljubnica (דטעס)?

3. Sjetite se da je Humaš već zabilježio priču o posvećivanju Miškana u Šemot 40 i Vajikra poglavljima 8-9.

Što mislite da je razlog da se još jedan aspekt tog događaja zabilježi ovdje u Sefer Bamidbar?

Kada odgovarate povežite 7,3-9 s općom temom u poglavljima 1-4! [Povežite to također i s temom "vodstva" u Sefer Bamidbar.]

4. Što se tiče "nedarima" [zavjeta vezanih uz zakone "nazira" u 6. poglavlju], hazal su dali vrlo zanimljivu izjavu:

"Onaj tko se zavjetuje – on je kao da gradi bama [žrtvenik na uzvisini], a kada ispunjava taj zavjet - to je kao da prinosi žrtvu na toj bama ..." [Pogledajte Mesehet Jevamot 109a].

Prema vašem mišljenju, je li to pozitivna ili negativna izjava o onome tko se zavjetuje [ili možda oboje]? [Sjetite se da je bama žrtvenik sagrađen za B-ga, no bama je dopu-

šteno podizati samo kada ne postoji stalni Mikdaš. Međutim, kad je Šlomo HaMeleh izgradio stalni Mikdaš u Jerušalajimu, bamot su postale trajno zabranjene. Vidi Rambam Hilchot Beit Ha'bechira 1,1 do 1,4.]

Što mislite zašto su hazal posebno odabrali ovu usporedbu s bama umjesto da jednostavno kažu da "nedarim" nisu preporučljivi? Postoji li vrijeme kad su "nedarim" preporučljivi? Kako je to u usporedbi s vremenima kada je bama bila dopuštena?! [Povežito to s Rambam Hilchot Day'ot 1. poglavlje]

Zašto nazir mora prinijeti žrtvu nakon što završi njegov/njezin zavjet? Da li ovo sugerira da ima nešto loše u tome da se postane nazir?

5. Sefer Bamidbar počinje 1. ijara kada B-g zapovijeda Mošeu da popiše stanovništvo.

Zapazite red po kojem su plemena organizirana u taborima u poglavlju 2. Sada, se prisjetite poretka n'si'ima plemena dok prinose svoje korbanot tijekom dvanaestodnevne ceremonije posvećenja u 7. poglavlju. Je li redoslijed isti ili drugačiji? Možete li objasniti zašto?

Primjetite da je datum kada su prinesene te korbanot mjesec dana prije nego što je obavljen popis! Što vam ovo govori o razlozima redoslijeda kojim su n'si'im prinijeli svoje korbanot? [Vidite Ramban 7,12]

Prevela Tamar Buchwald

* hazal je kratica od Hahmenu zihronam livraha (naši mudraci, blagosloveno bilo sjećanjena njih)

Rav Kook:

Tri svećenička blagoslova

Birkat Kohanim

Aron i njegovi potomci, kohanim, dobili su zapovijed da blagoslove židovski narod sa tri posebna blagoslova:

"Govori Aronu i njegovim sinovima i reci im: Ovako morate blagoslivljati Izraelce. Recite im:

Neka te B-g blagoslovi i neka te čuva.

Neka te B-žja Prisutnost obasja i neka ti daruje milost.

Neka lice Svoje B-g podigne k tebi i daruje ti mir." (Bamidbar 6, 23-26)

Treći blagoslov zahtijeva naročito objašnjenje. Što znači da B-g "Svoje lice podigne prema tebi?"

Potreba za B-žjom uslugom

Dok se prvi blagoslov odnosi na B-žju pomoć u materijalnom, drugi govori o prosvjetljenju i duhovnim postignućima. Međutim, veće prosvjetljenje sa sobom donosi i veću odgovornost. Kako rastemo u znanju i mudrosti, od nas se očekuje da pokažemo višu razinu moralne osjetljivosti. Naše misli trebale bi biti čišće, naš karakter profinjeniji, naši životi moralniji.

Ako uzmemo u obzir te moralne zahtjeve, mogli bismo postati obeshrabreni. Kako bi ublažili tu brigu, kohanim daju treći blagoslov: "Neka lice Svoje B-g podigne prema tebi."

"Podići svoje lice" je hebrejski idiom koji u sebi nosi značenje posebne brižnosti ili blagosti. Primjerice, Tora upozorava suce da ne "dižu svoje lice" prema jednoj od strana u sporu (Lev 19,15). Sudac mora biti oprezan kako ne bi odao dojam da je naklonjen jednoj strani. Druga strana bi se tada mogla obeshrabriti misleći da je slučaj već završen.

Kohanim nas blagoslivljaju da bismo unatoč očekivanjima koja dolaze na višoj duhovnoj razini, ostali hrabrog srca. B-g će biti blag, uzimajući u obzir fizičku realnost u kojoj živimo.

Međutim, netko bi se zbog te B-žje blagosti mogao osjećati posramljenim. Stoga nam završni blagoslov daje dar mira – mir uma. "I neka ti podari mir."

Blagoslov Kohena

"Govori Aronu i njegovim sinovima i reci im: Ovako ćete blagoslivljati Izraelce…" (Bamidbar 6,23)

Dužnosti Rav Kooka kao glavnog rabina u Jaffi i okolnim mjestima bile su vrlo kompleksne i zahtjevne. Kako bi se odmorio od dugih sati rada i pritisaka svoje pozicije, Rav Kook je znao odlaziti na odmor u poljoprivredno naselje Rehovot i to u kasno ljeto kada je tamo bio vrhunac sezone berbe grožđa.

U pismu iz 1910. godine, Rav Kook izražava svoju radost time kako mošava raste i buja:

"Trenutno sam u Rehovotu (neka bi bio izgrađen i utemeljen). Ispunjen sam nadom i utjehom kada svojim očima gledam našu dragocjenu zemlju koja je bila opustošena, a sada je obrađena rukama naše braće koja se polako vraćaju iz egzila. Moje se srce raduje nad prizorima prekrasnih vinograda, nad ljepotom grožđa, smokava i narova u poljima naših ljudi, na mjestu Siona, izvora naših života. (Pisma, 1.svezak, str.359)"

No čak ni u Rehovotu Rav Kooku nije bilo lako pronaći odmor. Lokalni stanovnici bili su počašćeni time što ugošćuju poznatog učenjaka. Tražili su njegove savjete, ne samo u području halahe, već i u administrativnim pitanjima – skupljanju po-

Tri svećenička blagoslova

reza, izgradnji lokalnih cesta i sl. A ako bi se načela tema iz Tore, Rav Kook je postao izvorom znanja i kreativnosti i često bi o toj temi govorio satima.

U Rehovotu, Rav Kook je odsjedao u skromnom domu obitelji Lipkovitz. Abraham Izak Lipkovitz koji je radio u graditeljstvu i poljoprivredi, prethodno je učio Toru u europskim ješivama prije nego što se sa svojom obitelji uselio u Izrael kada mu je bilo 18 godina. On je na sebe preuzeo odgovornost za smještaj i odmor svog uvaženog gosta. Lipkovitz je svoju dužnost doživljavao vrlo ozbiljno te je provodio detaljan plan. Nadgledao je Rav Kookove obroke i odmor te sprječavao svakoga tko je htio smetati Ravu za vrijeme njegova odmora, neovisno o prigodi.

No uskoro je postalo očigledno da se u domu Lipkovitza i u sinagogi, gdje je Rav stalno bio zatrpan pitanjima i molbama, Rav nije mogao dobro odmoriti.

Lipkovitzi su imali vinograd koji je davao neke od najboljih plodova u zemlji. Lipkovitz je sagradio jednostavnu kolibu u vinogradu za osobnu upotrebu Rav Kooka. Svakog dana on bi vodio Rav Kooka na magarcu do vinograda, a zatim bi Rav tamo u kolibi odmarao dva sata.

Lipkovitz je vjerojatno pretpostavljao da Rav tamo provodi vrijeme odmarajući, jedući grožđe i čitajući neko lagano štivo. Međutim, Rav Kookove misli bile su daleko od Rehovota i njegovih plodnih vinograda. Njegove su misli bile usmjerene ka visinama litvanskih učenja-

ka Tore. On je te dragocjene sate mira i tišine koristio za istraživanje i pisanje opširnih komentara na tekstove poznatog rabina Elijahua, Gaona iz Vilne, na Šulhan Aruh. To učeno djelo, Be'er Elijahu (Elijahuov izvor), daje uvid u Gaonove zanimljive ideje vezane uz Halahu i Talmud.

Mnogo godina kasnije, tijekom svoje posljednje bolesti, Rav Kook je opisao svoj osjećaj velike privilegije kojeg je osjećao dok je radio na tom projektu. "Kada sam pisao Be'er Elijahu, osjećao sam se kao da stojim u prisutnosti samog Gaona iz Vilne. Bilo je to kao da mu predstavljam knjige – Babilonski i Jeruzalemski Talmud, djela Majmonidesa i drugih Rišonima (rabinskih autoriteta od 11-og do 15-og stoljeća)." Rav Kookove oči ispunile su se suzama. "Zahvalan sam B-gu za veliku čast da služim velikog Gaona barem u tako malenoj mjeri."

Posjetitelji bi često dolazili iz Jaffe ili Jeruzalema kako bi se savjetovali sa Rav Kookom. Bilo im je dozvoljeno pratiti ga na putu do vinograda, ali jednom kada bi stigli tamo, nije im bilo dozvoljeno ući. Lipkovitz je dao stroge naredbe svom arapskom čuvaru da ne dopušta posjetiteljima da ometaju rabija.

Rav Kookov blagoslov

Lipkovitz je bio radostan zbog privilegije da služi Rav Kooku. On je također imao skromnu molbu za rabija, no trebalo mu je mnogo vremena dok ju nije iznio svom uvaženom gostu. Lipkovitz je rekao:

Rav Kook je ostajao u mojoj kući i ja sam jako želio primiti blagoslov od njega. No Rav je uvijek bio zadu-

bljen u učenje Tore, ili je imao posjetitelje, pa sam se trudio da ga ne ometam.

Jednog sam dana primijetio da je Rav podigao svoje oči sa teksta Tore koji je učio. U tom trenutku držao sam neke kokoši u svojim rukama. Istog sam ih trena ispustio i požurio prema Ravu kako bih mu iznio svoju molbu.

"Trebaš blagoslov?" Rav je upitao iznenađeno. "Pa ti si već zaslužio da dođeš u zemlju Izrael i da živiš u Svetoj Zemlji u financijskoj sigurnosti."

Rav je zastao na trenutak. "No, svejedno, ja sam kohen i za mene je micva da blagoslivljam židovski narod u svako doba."

Rav Kook me zatim blagoslovio blagoslovom dugog života – arihut jamim – sve do vremena Izbavljenja.

"Od tog dana", rekao je Lipkovitz, "živio sam u miru, stavljajući svoje povjerenje u blagoslov tog učenjaka."

Nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, kada je Stari Grad Jeruzalem oslobođen i kada su proširene granice Izraela, Lipkovitz je počeo brinuti. Možda se Ravov blagoslov već ispunio? Možda je njegov čas došao?

No, zapravo, Abraham Izak Lipkovitz živio je još mnogo godina. Preminuo je u dubokoj starosti sa 108 godina. Sve do svoje smrti bio je poznat kao zekan hajišuv, "starac zajednice". Tokom godina, ljudi su ga znali pitali kako je zaslužio tako dug život, a on bi im odgovarao, "Imam blagoslov Rav Kooka!"

■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook:

B-žanska mudrost i pleme Levi

Najduža parša u Tori je parša Naso, koju javno čitamo ovog šabata. Dobar dio njene duljine čini ponavljanje prinosa i darova vođa dvanaest Izraelovih plemena prilikom posvećenja Miškana. Budući da je svaki od dvanaest vođa ovom prilikom donio identične prinose i, osim toga, Tora nam na kraju parše daje ukupan zbroj njihovih prinosa, prirodno se postavlja pitanje zašto je Tori potrebno utrošiti toliko mnogo riječi i toliko mnogo detalja na ovo.

Ovo je pitanje mučilo sve komentatore Tore i izneseno je mnogo različitih odgovora i mišljenja kako bi nam se pomoglo to rastumačiti. Čini se da se svi slažu da Tora želi naglasiti pojedinačnu vrijednost i doprinos svakog od vođa Izraela i svakome odati priznanje navodeći pojedinačno njegov prinos.

I dok je to objašnjenje i gledište nedvojbeno istinito, čini se da nije potpuno zadovoljavajuće u svjetlu velike duljine u koju se Tora upušta u svojim detaljima svakog od prinosa. Svaki od vođa mogao je biti spomenut poimence, a bez da se ponavlja čitav odlomak s pojedinostima njegovog prinosa. A opet, kao što nam duljina parše nagovještava, Tora kod toga nije koristila prečace. Čak i u kabalističkoj misli i djelima, ne pojavljuje se jasno objašnjenje u vezi ove anomalije u spisima Tore.

Bilo bi arogantno i glupo od mene da iznesem bilo kakvo vlastito tumačenje u vezi ovog problema. Mada je ostavljen prostor za svako pokoljenje Židova da nadodaju svoje shvaćanje Tore ima područja u koja se čak i anđeli ne usuđuju dirati. Baš kao i kod parše o crvenoj junici, gdje nam Tora namjerno iznosi pravilo koje se protivi našoj moći racionalne logike i tumačenja, tako ima i drugih područja Tore koja prkose našem osjećaju za mjeru i ljudskom shvaćanju.

Oduvijek sam smatrao da je upravo to – ta tajanstvenost svega toga –dio onoga što nam Tora želi prenijeti ovim ponavljanjem prinosa vođa Izraela u ovotjednoj paraši. Tora koja je potpuno logična ljudskom umu nikada ne može biti B-žanska Tora. Tajanstvenost, nazovimo to i nelogičnost određenih dijelova same Tore znak je njezinog B-žanskog porijekla.

Pogreška onih "prosvjećenih," škola biblijske kritike i mnogih koji se smatraju učenjacima u ovim područjima je u tome što Tori pristupaju onako kako bi pristupili bilo kojem mudrosnom djelu ili prozi koju je napisao čovjek. Ako netko Tori pristupi s gledišta da je to B-ž-anski dokument, tajanstven i čudesan, veći od onoga što ljudski um može obuhvatiti, onda u njegovim mi-

slima i životu Tora poprima drugačiju dimenziju.

Možda je ova parša jedno od brojnih mjesta na kojima Židovi mogu jedino zastati, napraviti korak natrag i diviti se u strahopoštovanju B-žanskoj mudrosti kojom nas je Tora blagoslovila čak i kada nismo u stanju jasno razabrati tu mudrost.

Zaštitne mjere Tore

Riječi rabina da "onaj koji vidi sramotu žene koja je bila nevjerna treba se nakon toga uzdržati od pijenja vina" dobro su poznate i često ponavljane. Očiti smisao ove poruke je da u životu svatko mora voziti defenzivno. Neka si nitko ne dopusti da ga se ulovi u kompromitirajućim okolnostima i da pomisli da je na neki način imun na posljedice toga.

U našem današnjem svijetu ima brojnih sramotnih i tužnih primjera ljudi na visokim dužnostima i onih vrlo uspješnih, koji su dovedeni do srama i tuge otkrivanjem njihovih indiskrecija. Rabini u Avot vele da uvijek ima "oko koje nas gleda"nadzorna kamera koja neprestano snima, ako tako hoćete, i koja bilježi naša kretanja i ponašanje.

Javna otkrivanja grijeha drugog čovjeka trebaju poslužiti kao podsjetnik na sve posljedice tog grijeha. Tora koja obično postupa vrlo zaštitnički prema nečijem pravu na

Rabbi Berel Wein:

privatnost, pa čak i pravu grešnika, odlučila je javno obznaniti sudbinu nevjerne žene kako bi na druge ostavila dojam o nužnosti brige i čestitosti u svim pitanjima života.

Čovjek nikada ne bi trebao reći ovo se meni ne može dogoditi. Kada zađemo u područje ljudskih prohtjeva i želja ne postoji automatizam zaštitnih mjera. Umjesto toga, samo su pažnja, budnost i izbjegavanje rizika i kompromisnih situacija jedini dostupni alati prevencije. Odatle dolazi jasna veza kojom rabini povezuju svjedočenje grijehu i ispijanje previše vina. Baš kao što je zakonom zabranjena vožnja automobila pod utjecajem alkohola i droga, tako i život općenito treba živjeti oslobođen tih vrsta utjecaja.

Ovisnost o alkoholu vjekovima je bila relativno rijetka pojava u Židovskom društvu. Međutim akulturacija i asimilacija tijekom prošlog stoljeća stvorila je problem s alkoholom u našem današnjem Židovskom svijetu. Smisao ideje o apstinenciji od vina onako kako je opisana u parši u vezi propisa za nazira je da je općenito treba uzeti kao poruku o umjerenosti i s dobrim osjećajem za mjeru.

Poput mnogih drugih stvari u životu, malo alkohola može biti ugodno i korisno, ali puno može biti štetno, pa čak i smrtonosno. Tora postavlja nevjernu ženu i nazira kao primjere opasnosti koje vrebaju u svakodnevnom životu. U osnovi je za svakog čovjeka glupo da ignorira ova sveprisutna iskušenja i opasnosti.

S druge strane, u Avot čitamo da čovjek ne treba vjerovati samom sebi sve do posljednjeg trenutka života. Obilje prevelikog povjerenja u vlastite sposobnosti da se odupre svim vrstama iskušenja uvijek će dovesti do neočekivanih problema i žalosnih posljedica. Čitavo ljudsko iskustvo svjedok je ovog zaključka.

Većina suvremenog svijeta, uključujući i većinu današnjeg Židovskog svijeta, ismijava i ruga se bilo kojoj

vrsti defenzivne vožnje po pitanjima osobnog života. Koncept osobne slobode prerastao je u način života u kojem bilo kakva suzdržanost u osobnom ponašanju, koliko god ona bila razumna, bude napadnuta i ismijana. Dakle, moda i pravila ponašanja mogu se s vremenom promijeniti, no ljudsko se ponašanje ne mijenja i zato moralna ograničenja koja nam Tora nameće ostaju vječno valjana i neosporna.

Ševet Levi u današnje vrijeme

U ovotjednoj parši Tora ističe posebnu ulogu i status Levijevog plemena. Njih se prebraja odvojeno od ostalih Izraelovih plemena. Njihov je društveni položaj takav da se bave hramskim poslom, imaju svoje zasebne gradove porazmještene širom Zemlje Izraelove i treba ih potpomagati desetinom (s deset posto usjeva koje proizvede na poljoprivredi bazirana ekonomija Židovskog društva) darovanom za njihovo uzdržavanje i ekonomsko blagostanje. Oni su, na neki način, elita Židovskog društva, uživaoci očigledno nezarađenog velikodušja radničke klase.

Pa dobro, zašto bi Tora podržavala, pa čak i propisala tako neravnopravan društveni položaj? Posebice u naše vrijeme kada trenutna, ali uvijek prolazna, politička korektnost društva teži ka krajnje ravnopravnoj podjeli dobara i nacionalne odgovornosti, ovo izuzimanje Levita djeluje zastarjelo. Mogu si zamisliti kako bi se pri današnjoj demonizaciji, pleme Levi proglasilo "parazitima." No Tora ipak određuje i nalaže takve društvene uvjete.

Pleme Levi, u koje se ubrajaju i potomci Aharona – kohanim, bilo je najmanje brojno od svih Izraelovih plemena. Njihova je posebnost započela još u Egipatskoj zemlji u kojoj su bili izuzeti od teškog rada kojemu su bila podvrgnuta njihova Židovska subraća. Pa ipak, nalazimo da je u Tori zabilježeno jedva nešto protivljenja ovom posebnom

tretmanu plemena Levi.

Čak i Korah, koji je tvrdio da je zaštitnik ravnopravnog odnosa prema svim Židovima, u stvari je jedino želio da on i drugi Leviti zamijene Mošea i Aharona. Ja smatram kako je sve ovo od temeljnog značaja po naše današnje Židovsko društvo i sporne izazove koji u njemu vladaju.

Nije svatko u prilici da se puno radno vrijeme posveti izučavanju Tore ili neprestanoj javnoj ili vjerskoj službi. Nema svatko sposobnost da stvori tehnološku start-up kompaniju. Nije svatko sposoban niti sklon da bude sveučilišni profesor ili liječnik ili tehnički stručnjak. Ne može svatko biti uspješan trgovac ili komercijalni direktor. A opet, nema nikakve sumnje da su našem Židovskom društvu ovdje u državi Izrael potrebni studenti koji će puno radno vrijeme izučavati Toru, volonteri i stručnjaci u vjerskim i društvenim službama, geniji startupa i kompjuterski lumeni, profesori, liječnici, automehaničari i sve vrste tehničkih stručnjaka, vodoinstalatera i građevinskih radnika, trgovaca, pa čak i rabina.

U vrijeme Hramova, Tora je to pojednostavila, utvrdivši, da tako kažem, tko je tko i posebno odredivši pleme Levi za neprestano izučavanje Tore i podučavanje, te puno radno vrijeme služenja u Hramskoj službi. U našem današnjem društvu ovaj je proces identifikacije teži, neprecizan, pa čak i zbunjujući. A opet je u osnovi jedno od najvažnijih pitanja kojima se moramo efikasno pozabaviti.

U današnjem su nam društvu svakako potrebni "Leviti" – Židovi koji su isključivo posvećeni izučavanju Tore, podučavanju i javnoj vjerskoj službi. Problem se pojavljuje pri identificiranju tih "Levita" i brizi za njih. To je zapravo suština ovog pitanja nakon što se sve političke dimne zavjese rasprše i rasplinu u zraku.

Šabat šalom

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: B-žanska mudrost i pleme Levi

Zastupnik Svemogućeg

Uloga Kohena je zastupnik Svemogućeg

Parša Naso sadrži odjeljak Tore koji govori o ženi osumnjičenoj za nevjeru svome mužu (sota). Neposredno prije parše o soti dat je poticaj da se daju prikladni svećenički darovi kohenu (matanos kehuna). Raši (Bamidbar 5,12) komentira taj slijed dvaju odjeljaka Tore: Ako uskratiš darove kohenu, (zaklinjem se), ti ćeš u svom životu morati doći pred njega dovodeći mu sotu.

Shemen HaTov (svezak 5 – Rav Dov Weinberger) daje zanimljiv uvid u to. On sugerira drugačije tumačenje povezanosti uskraćivanja darova kohenu sa paršom o soti. On analizira razlog koji osobu zadržava u davanju onoga što Tora kaže da pripada svećenicima. Među ljudima postoji sljedeća psihologija: "Želiš da doniram za izgradnju Hrama? U redu. Želiš da doniram za održavanje Hrama? I to mogu podnijeti. Ali

zašto moram svoj novac davati nekome drugome?" To muči ljude. Dati "B-gu" je jedna stvar; ali dati svoj teško zarađen novac nekom drugom – koji će zbog toga profitirati –to je ljudima mnogo teže prihvatiti.

U rabinskom svijetu poznat je sljedeći fenomen: Reuven ode i kupi pile za jom tov. Pile ga košta 12 eura. Slučajno se prolije mlijeko u posudu u kojoj njegova žena kuha pile. Reuven ode Ravu i Rav želi čuti detalje nezgode, no na kraju kaže Reuvenu, "Žao mi je. Pile je postalo treife –prekršena je zabrana o tome da se meso i mlijeko ne smiju kuhati zajedno." Izgubljeno je 12 eura. Koja je Reuvenova reakcija? "U redu. Tako to ide." Nije sretan zbog toga, ali to je zakon. On je predan tome da živi po halahi. Međutim, ako se Reuven nađe u civilnom sporu (din Tora) sa Šimonom vezano uz jednaki iznos od 12 eura, i ako Rav presudi u Šimonovu korist i Reuven izgubi tih

što? Koja je razlika? Iznos je isti i sud je isti!

Razlika je u tome što je Reuvenu krivo što mora platiti Šimonu. Kada je pile treif, Reuven je izgubio svoj novac, ali nitko od toga nije imao nikakve koristi. Kada netko drugi uzme njegov novac, to ga ostavlja neutješnim. Zato ljudi oklijevaju dati razne darove kohenima.

Kako educirati čovjeka koji uskraćuje matanos kehuna? On će u svojoj kući imati sotu. Ramban u svojim komentarima Tore kaže da je micva o soti jedinstvena među svim micvama Tore jer uključuje čudo. Nijedna druga zapovijed ne predviđa natprirodni događaj koji će se dogoditi tijekom micve Micva o soti, međutim, uključuje takvu pretpostavku. Ramban primjećuje da je šalom bajit (mir u kući) toliko uzvišen da Svemogući intervenira u slučaju sumnje na preljub kako bi nedvosmisleno razjasnio status žene.

Rav Jaakov Kamenetsky piše da kada čovjek sumnjiči svoju ženu za nevjeru, on se neće uvijek osjećati ugodno s njom. Stoga, kaže B-g, "Ja moram intervenirati." Ako je žena oslobođena optužbe nakon što popije mješavinu za sotu – to je božanski znak da je ona nevina i da njen suprug može pouzdano obnoviti zajedništvo sa njom.

Međutim, kako da se mi pobrinemo za to da se Ribono šel Olam umiješa u slučaj? Odgovor je da muškarac mora otići kohenu. Odjednom, mužu će sinuti: Zašto idem kohenu po B-žje razjašnjenje ovog slučaja? Zato što kohen predstavlja B-žju ru-

Rabbi Yissocher Frand:

ku. Kada dajem matanot kehuna tom čovjeku, ja taj novac ne dajem nekome drugome. Ja ga dajem onome tko je doslovno zastupnik Svemogućeg (šluha d'Rahmana).

Zato je kazna za uskraćivanje novca kohenu to da će u kući imati ženu osumnjičenu za nevjeru. Tada će muž morati otići kohenu pa će shvatiti ulogu koju kohen obavlja. Kohen je zastupnik Svemogućeg. Muž sote, koji je oklijevao dati novac drugome, konačno će shvatiti da ono što daje kohenu, zapravo daje Svemogućem.

Zbogom minha minjanu Baer Sternsa

Vezano uz matanot kehuna, ima jedan stih koji je naizgled suvišan: "Svete stvari koje čovjek prinosi bit će njegove i što čovjek daje kohenu, bit će njegovo." (Bamidbar 5,10).

Raši citira Gemaru (Berahos 63a) koja kaže da nas ponavljanje lo jihje (bit će njegovo) uči da će onaj tko daje kohenu, biti vrlo bogat. Međutim, jednom sam vidio drugačije tumačenje:

Taj nam stih govori da jedino što čovjek ima u ovom svijetu, a što je njegovo zauvijek, jesu micve koje čini i cedaka koju daje. Bez obzira na to što čovjek misli da sve posjeduje, to u stvarnosti nije njegovo. Sve to može danas biti ovdje, ali već sutra može nestati. Međutim, ono što daje kohenu – to će uistinu biti njegovo! To je ono što mu nitko ne može oduzeti.

Evo primjera. Postojala je u financijskom svijetu jedna stara bankovna institucija pod nazivom Baer

Sterns u kojoj je bilo zaposleno mnogo Židova. Jednog vikenda, Baer Sterns je bankrotirao. Cijela kompanija koja je vrijedila milijune i milijune dolara bila je prodana za 10 milijuna dolara, što je gotovo ništa u usporedbi s njenom prijašnjom vrijednosti!

Začuđujuće, ali u tom Baer Sternsu postojao je minha minjan koji je radnim danom okupljao oko 40 ljudi na minha, a na blagdanske dane našlo bi se tu i 100-tinjak ljudi.

Ja sam dvije godine radio u Baeru, no nakon toga sam odlučio napustiti galut i svijet materijalizma kako bih se uronio u duhovnost koju sam se nadao pronaći u ješivi Or Sameah u Jeruzalemu.

Baer minha minjan bio je zapravo moj prvi minjan koji me nevjerojatno inspirirao. Čitav taj koncept u to mi je vrijeme bio potpuno nepoznat. Ideja da se nekoliko desetaka muškaraca okupi u jednoj takvoj financijskoj ustanovi usred pretrpanog dnevnog rasporeda kako bi izrazili zahvalnost Hašemu – bila je za mene velika motivacija.

I, iako suosjećam sa svima koji su propašću tvrtke izgubili novac i posao, sve se događa s razlogom i sve se razvija na najbolji mogući način. Kolaps Baer Sternsa daje veliku moralnu lekciju svakome tko ju želi vidjeti.

U ovom svijetu ne postoje slučajnosti. Hašem drži sve pod kontrolom. Ponekad se nađemo u situacijama u kojima nam je teško zadržati jasnu perspektivu. U poslovnom svijetu, lako se uhvatiti u mrežu svakodnevne rutine i izgu-

biti pojam o stvarnim vrijednostima. To iskustvo mi je uistinu pomoglo razjasniti ideju da su jedine bezvremenske stvari micve koje činimo i cedaka koju dajemo.

Baer Sterns je već sada samo uspomena, ali njegova će lekcija ostati uvijek uz nas.

Stih nam kaže "Iš et kodošav – lo jihje" (Svete stvari njemu će pripadati). Jedina stvar koju uistinu posjedujemo jesu micve koje činimo i cedaka koju dajemo. To je ono što će nam pripadati. Ono što dajemo kohenu, to će ostati naše.

Upravo smo iskusili Šavuot. Jom tov Šavuota posvećen je tome da cijenimo ono što imamo. "On nam je dao istinitu Toru; On nas je odvojio od onih koji griješe; On je zasadio vječni život u našu sredinu". Mi imamo nešto. Imamo Toru; imamo Ribono šel Olama; imamo micve. Imamo nešto. Nitko nam nikada to ne može oduzeti.

Međutim, ako je čovjekov cijeli život posvećen Baer Sternsu; ako je cijeli njegov život posvećen tvrtkama koje danas jesu, a sutra propadaju, tada će on ostati bez ičega. Zato moramo cijeniti blagdan Šavuota iskazujući zahvalnost Onome koji nas je izabrao od svih naroda i dao nam Svoju istinitu Toru i zasadio vječni život u našu sredinu. Sretan je narod kojemu je tako, sretan je narod kojem je Hašem B-g. Mi smo toliko sretni što nas je On odvojio od onih koji griješe. Napustimo blagdan Šavuota sa tom spoznajom.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Zastupnik Svemogućeg

Pronicljiva mudrost

Odjeljak započinje dužnostima

Levita u pustinji. Zatim nastavlja sa fascinantnom pričom o mužu koji svoju ženu sumnjiči za nevjeru. Pa slijedi koncept nazirejstva – ljudi koji se zavjetuju da neće piti vino, šišati kosu ili postati na bilo koji način duhovno nečisti. To je neobična kombinacija zavjeta koja ima svoju logiku, ali o tome drugi put. Odjeljak završava opisom žrtava koje su prinijeli vođe plemena tijekom posvećenja Šatora sastanka. Ovotjedni odjeljak je najduži odjeljak u Tori.

Neki dan bio je Šavuot, blagdan u kojem slavimo primanje Tore na Sinaju.

Judaizam čvrsto vjeruje u unutarnju mudrost čovjeka. Već sam spomenuo rabinsku priču o tome da anđeo dolazi svakom djetetu dok je još u utrobi majke i poučava ga cijeloj Tori – svoj B-žjoj mudrosti. Poruka je jasna i glasna: svi mi znamo istinu ako pogledamo u sebe kako bismo ju pronašli. Naše su duše programirane tako da imaju sve uvide koji su potrebni za to da bismo živjeli dobar i uzvišen život.

Međutim, tu se postavlja jedno pitanje o blagdanu Šavuota. Ako ljudi imaju pristup mudrosti unutar sebe, zašto im je trebala Tora koja je dana na Sinaju?

Želio bih predložiti dva rješenja tog pitanja.

Prvo, recimo da svi mi imamo pristup mudrosti. Međutim, mi također imamo i pristup raznim besmislicama. Naši su mozgovi

bismo lakše raspoznali istinu u nama samima.

Druga stvar je po mom mišljenju jednako važna. Postoje ideje za koje znam da su istinite ako pogledam u sebe – ali jednostavno im ne bih pridavao pažnju kada ih Tora ne bi naglasila. Važnost plaćanja radnika na vrijeme je dobar primjer. Oko toga sam vrlo strog jer vidim kolika je važnost te zapovijedi danas. Međutim, prije nego što sam to naučio iz Tore, nikada nisam o tome razmišljao. Tora ističe vrijednosti s kojima se, kada razmišljam o njima, svakako slažem – no bez instrukcija Tore, nikad ih ne bih zamijetio.

prepuni razmišljanja koja dolaze iz našeg ega – sebičnosti, nesigurnosti, brige… Da, postoji razlika između razmišljanja koja dolaze iz ega i razmišljanja koja dolaze iz duše – no ponekad je razlika toliko suptilna da ih je gotovo nemoguće razlikovati. A taj izazov postaje još teži kada živimo u društvu koje ima čvrsto usmjerene stavove.

Svrha Tore je da nas usmjeri prema meti kako bismo mogli odapeti strijelu. Ona nam daje odgovor unaprijed kako bismo znali gdje tražiti.

Umjesto da moramo razlikovati istinitu ideju od one suprotne koja izgleda jednako istinito, Tora nam najprije kaže što je ispravno kako

Uistinu, to bi trebala biti svrha svakog obrazovanja. Ne da učitelj programira učenika s onim što on ili ona zna, već da radije vodi učenika do spoznaje onoga što učenik zna.

Ukratko, ja ne vidim Toru kao knjigu koju se treba slijepo slijediti. Vidim ju kao knjigu koja me vodi do moje vlastite unutarnje mudrosti – i to čini zaista sjajno.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Alkemija za dušu

"Kad koji čovjek ili žena počini bilo kakav grijeh koji ljudi mogu počiniti, ogriješivši se protiv G-spoda i ta osoba bude kriva, tada će priznati svoj grijeh koji su počinili..." (Brojevi 5, 6–7)

Prema Maimonidesu, ovaj stih, koji obvezuje na priznanje, osnovni je izvor za zapovijed o pokajanju; pokajanje je nepotpuno bez usmenog priznanja. Pišući u svojoj Mišne Tora (Hilhot Tešuva 1,1) on propisuje da "za svaku zapovijed u Tori... ukoliko netko prekrši bilo koju od njih namjerno ili slučajno, čin pokajanja te osobe mora pratiti priznanje pred B-gom, jer je u Tori napisano 'tada će oni priznati svoj grijeh koji su počinili.'"

Detaljno iznoseći osnove mehanizma pokajanja, Maimonides postupak dijeli u četiri pragmatična koraka: prepoznavanje grijeha, priznanje, čin odluke da nikada više ne ponovi taj grijeh i - kako bi se ostvarilo "potpuno" pokajanje – rezistentnost prema ponavljanju prijestupa kada se suoči sa sličnim iskušenjem u sličnim okolnostima. Stoga se krivnje, neizbježne pratiteljice grijeha, može riješiti pokajanjem, koje ima moć da u potpunosti izbriše počinjeni prijestup.

Nasuprot tome, kada je Freud otkrio Edipov kompleks, on je čovječanstvu pripisao toliko duboku krivnju da njegova poruka o "proganjanoj duši" prožima suvremeni senzibilitet, od beskrajnih mračnih krajolika švedskog redatelja Ingmara Bergmana do komično-kozmičkih Bergmanovog učenika Woodyja Allena. Prema njima, mi ne samo da

smo osuđeni da ponavljamo grijehe svojih roditelja, već smo i limitirani - pa čak i osakaćeni - prijestupima iz naše prošlosti. Svi mi, prema toj teoriji, patimo od prvobitne krivnje. Prošlost je neizbježna. I neminovno, s obzirom da smo rođeni u situaciji koja je izvan naše kontrole, uz krivnju dolazi i potištenost. U najboljem slučaju, mi naučimo prihvatiti svoju prošlost i nositi se s njom. Prošlost kontrolira kako našu sadašnjost tako i našu budućnost!

Ali u Židovstvu, kao što smo počeli uviđati od Maimonidesa, za kršenje bilo koje zapovijedi - bilo to namjerno ili slučajno, svjesno ili nesvjesno - možemo se pokajati i bit će nam oprošteno. I ne samo to: grijeh može postati sredstvo – nešto poput

pogo štapa za skakanje – da se kreativno poboljšamo; prijestup se može preobraziti u dobro djelo, tamna mrlja u sjajni dragulj - svojevrsna alkemija za dušu. Ne, doktore Freud, ne samo da prošlost ne kontrolira našu sadašnjost, već naša sadašnjost ima moć da izmijeni prošlost. Kao što je profesor Mordechai Rotenberg sa Hebrew University utvrdio u svom djelu Rebiographing and Deviance, pokajanje je ugrađeno u teologiju judaizma, što nam omogućava ne samo da izbjegnemo trajne ožiljke prethodnih pogrešnih postupaka, već da putem transformativnog uspinjanja, naši grijesi postanu vrline - ne samo u metaforičkom smislu, već u stvarnom psihološkom i međuljudskom smislu. Da-

Rabbi Shlomo Riskin:

rom pokajanja svaki pojedinac može iznova napisati biografiju događaja u svom životu, pretvarajući prijestup u vrlinu.

Izvori za takvu transformaciju mogu se naći u širokom rasponu klasičnih tekstova. Na primjer, Talmud (Joma 86b) navodi Reš Lakiša, a on sam je bio pokajani oružani pljačkaš, koji je rekao da "kada dođe do istinskog pokajanja, svi se prijestupi pretvaraju u zasluge", i Rabi Abahua (Berahot 34b), koji je podučavao da je "mjesto na kojem je pokajnik više od mjesta potpuno pravedne osobe." Kako je ovo moguće? Uostalom, "od svih tužnih riječi jezika i olovke, najtužnije su ove: 'Moglo je biti.'" Kako možemo ponovo kreirati, preoblikovati, prošlost? Moj rebe i mentor, Rabbi Joseph B. Soloveitchik, raspravlja o ovom pitanju u svom klasičnom djelu Al HaTeshuva (O pokajanju, uredio Pinĥas Peli), i on to tumači na temelju spoznaje da obično

tek kada netko nešto izgubi - stvar ili odnos – on počne istinski cijeniti vrijednost toga. Stoga, možda tragično, tek kad čovjek izgubi bliskost s B-gom i Židovskom tradicijom, on ih može istinski ponovo, dubinski, prihvatiti, i to s još većim žarom i uvažavanjem nego prije. Kao što je veliki psalmist kralj David zavapio:

"Iz dubina (očaja) vapim Tebi, o B-že" (Psalam 130,1); upravo me dubina mog očaja ponovo pokreće, gura me prema gore da bih postigao blisku vezu.

Želio bih predložiti daljnji uvid. Naposljetku, olovka kojom smo iznova pisali svoje živote (rebiografirali se) zove se pokajanje, kao što smo upravo vidjeli, a i ono je samo jedna od 613 zapovijedi u Tori. A pokajati se znači vratiti se natrag, vratiti sebe u vrijeme prije nego što smo sagriješili, vratiti unatrag i sat svog života. Iako Maimonides dijeli postupak na četiri koraka, priznanje mora da je bilo posebno važno za

njega, jer u njegovom prvom zakonu u poglavlju o pokajanju, odlomku od osamnaest redaka (u mom izdanju Mišne Tore, u izdanju Mossad Harav Kook), hebrejska riječ za priznanje, vidui, se ponavlja ne manje od trinaest puta.

Možda nam tako čestim ponavljanjem "usmenog priznanja" Maimonides daje naznake o procesu kojim Židovstvo pretvara grijehe u vrline.

Priznanje koje vodi promjeni srca i osobnosti (prepoznavanje grijeha i istinska odluka, te prikupljanje snage da se to više nikada ne ponovi) kvalitativno se razlikuje od priznavanja dok ležimo na kauču kod psihijatra ili ispovijedi u tami ispovjedaonice. Autentično priznanje mora biti izraženo izravno pojedincu protiv kojeg se sagriješilo. Takva verbalna ispovijest - kad usne izgovaraju riječi da se čuju - postaje ne samo izmirenje između dviju osoba koje su se otuđile i udaljile jedna od druge, već također čini da osoba bude "jedno" sa samom sobom, sa sobom kakva bi željela biti i sa sobom kakva je nažalost postala. To također zbližava i čini izmirenje između sukobljenih dijelova čovjekove svijesti: srca i uma, unutarnjeg osjećaja i vanjske komunikacije. To mu omogućuje da se suoči i verbalno izrazi svoj grijeh, svoju nesavršenost, svoj neuspjeh, omogućuje mu da pojmi ono što je učinio, prvo sebi, a potom onom drugom kome je počinio nepravdu. To mu omogućuje da se ponovno poveže sa svojom punom ličnošću kao i s drugima, bez maske samoobmane i bez zastora koji odjeljuje. Tek iz tako brutalnog i istinskog susreta sa sobom,

(nastavak s 15. stranice) Rabbi Shlomo Riskin: Alkemija za dušu

kao i s drugima, može započeti težak proces promjene.

Grijeh (ĥet) doslovno znači promašaj cilja, prekid veze, neuspjeh da se uspostavi prikladan odnos i da se s ljubavlju dopre do drugoga. Jasno je da je apsurdna poruka Ericha Segala da ljubav znači da "nikada nećete morati reći da vam je žao" u izravnoj suprotnosti s gledištem Tore. Sasvim suprotno! Kazati drugoj osobi da vam je žao je afirmacija te osobe, priznanje da prepoznajete bol drugoga. Reći da vam je žao onome s kim ste u vezi je priznanje ljubavi, povik jednog srca drugom da osjeća i vidi bol koju je nanio/ nanijela drugome, da ima hrabrosti priznati svoju uskogrudnost, svoju sebičnost, svoju egocentričnost pred drugim, čija ljubav će osposobiti voljenu osobu da postane cjelovita, da raste i da ponovno daje.

Riječi su prvi opipljivi, vanjski izraz nove stvarnosti; stvarne promjene mogu se jedino dokazati različi-

tim izvanjskim postupcima. Ako se usmeno priznanje ne može izgovoriti, ako se on ili ona ne može barem suočiti i izgovoriti zločin počinjen protiv drugoga riječima tuge i kajanja, do promjene nikada neće doći i odnos između njih dvoje se nikada neće popraviti. Riječi mogu barem početi stvarati nove stvarnosti, a nova stvarnost može, nadajmo se, stvoriti novu individuu i novi odnos.

Prije mnogo godina jedna je udana žena, majka dvoje djece, došla u moj ured, priznajući da je potaknula vezu s jednim slobodnim muškarcem; zaustavili su se nadomak preljuba, suprug je saznao za to i sada se želio od nje razvesti. Ona se suočila sa svojom krivnjom, shvatila je što je postala i koliko je toga žrtvovala za trenutnu požudu, te govorila o tome kako istinski voli svoga muža i očajnički je željela spasiti njihov brak i iskupiti se za ono što se dogodilo. Nakon što sam se sastao s

njima oboje, postalo je također jasno da je suprug zanemarivao svoju ženu, da ga je posao odvodio od kuće mnogo češće nego što bi trebalo putovati, i da i on ima udjela u njezinoj krivnji - iako ne u istom obimu. Oboje su priznali krivnju jedno prema drugome, oboje su shvatili potrebu za promjenom, i taj brak ne samo da se nastavio, nego je postao i mnogo bolji. Na vrlo stvaran način, ženin se prijestup pretvorio u dobro; poslužio je kao svjećica u automobilu da baci iskru i poziv na buđenje dvjema osobama da nauče živjeti jedno s drugim u ljubavi, obzirno i posvećeni jedno drugom. Njihovo je sadašnje pokajanje iskupilo prošlost i drastično promijenilo njihovu budućnost. Nema većeg priznanja niti veće potvrde ljudske slobode od mogućnosti da se promijenite, rastete, obnovite se – od micve pokajanja.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Shlomo Riskin: Alkemija

za dušu

Ozer

Breslov Research Institute: Blagoslov koji daju koheni

"Blagoslovio te Vječni i čuvao te. Obasjao te Vječni licem Svojim i bio ti milostiv. Obratio ti Vječni lice Svoje i dao ti mir" (Brojevi 6,24-26).

Svakog jutra, kada započinjemo dan mi kažemo Birkhot HaTora, blagoslov za micvu učenja Tore. Kao i sa svim micvot mi odmah ispunjavamo micvu - u ovom slučaju učenje nekoliko riječi Tore. Mogli bismo pomisliti da bi prve riječi Tore s kojima započinjemo dan trebale biti riječi Šema, ili deset Zapovijedi, ili možda čak i one riječi koje nam govore o micvi učenja Tore. Ali ne, prve riječi Tore koje kažemo svakog dana su riječi iz Birkat kohanim (Svećenićkog blagoslova) kako je citirano u gornjem tekstu. Reb Noson objašnjava zašto Rebe Nahman piše: "Iz usta Onoga Gore ne dolazi ni dobro niti zlo" (Tužaljke 3,38; Likutej Moharan I, 36). Svjetlo B-žje dobrote spušta se na čovječanstvo, na svakog pojedinog od nas u nedefiniranom obliku. Na svakom pojedincu je da odluči koji oblik ono preuzima time što će odabrati ono što želi, misli, kaže i čini. Rebe napominje da su naši mudraci davno istaknuli da Tora može biti eliksir života, ili pak, ne daj B-že, smrtonosni otrov. Ovisno o tome da li je čovjek zoke ili nije. Obično riječ "zoke" znači "dostojan" ili "zaslužan". Ali u ovom kontekstu ona se odnose na riječ zikuh, "pročišćavanje", "čišćenje". Rebe Nahman podučava da se osoba mora očistiti od opsjednutosti i zaluđenosti seksualnom željom. Što je čo-

vjek uspješniji u tome procesu, to ljepši oblik poprima Svjetlo Tore –B-žje svjetlo dobrote.

Zato naš dan Tore započnjemo s Birkat kohanim Kohanimima je namijenjeno da budu uzori seksualne čistoće. Blagoslov koji oni daju stvara i usmjerava B-žju svjetlost u prikladne posude. Naše učenje tri stiha koja čine taj blagoslov služe nam stoga kao podsjetnik (1) kako želimo da B-žje svjetlo bude ostvareno, i (2) kako se moramo ponašati da se to može postići. Želimo B-žju svjetlost, onako kako se percipira kroz učenje Tore i kako se konkretizira u fizičkom svijetu, da bude za najviše moguće dobro; i mi želimo komunicirati sa svijetom, u tome kako predstavljamo sami sebe drugima i kako reagiramo na način na koji nam se oni predstavljaju, na način koji zaista iskazuje dostojanstvo i svetost B-žje Tore. Na jednom drugom mjestu Reb Noson daje još jedan razlog za početak našeg učenja Tore s ovim skupom stihova. Učenje i življenje

prema učenju Tore je poduhvat za čitav život. Jedan od glavnih izazova dugotrajnih projekata je održati interes svježim. I tako, svježi, rano svakog jutra, kako bismo ostali jednako uzbuđeni zbog Tore kao što smo bili na Šavuot, mi blagoslivljamo B-ga zato što je Notein HaTora, Onaj Koji daje Toru. Do te mjere da se naša želja da živimo život Tore stvarno ponovno oživi, aktivira stihovima: "Neka vas B-g blagoslovi" s novcem koji vam treba da živite Židovski koliko god želite; "i štiti vas" od bojazni da živite na taj način. Neka B-g milosrdno zasja Svojim "Licem" na vas tako da vaša strast da Židovski živite raste. I na kraju, "Neka B-g okrene Svoje lice prema vama", jer vi velikodušno dajete milodare, i s tim će vam On "dati šalom" - bit ćete osoba koja širi mir u svijetu.

Amen.

A gutn Shabbos! Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

Bergman,

Podsjetnici

Rekao je Sari: "Dajem tvome bratu tisuću srebrnjaka. Neka to bude kesut einajim za vas i za sve koji su s vama, za sve što je učinjeno" (Berešit 20,16)

Komentatori traže kako bi pronašli razumno objašnjenje za izraz kesut einajim (doslovno "pokrivalo za oči"). Neki tumače da upotrebljavanje ovog izraza upućuje na činjenicu da je Avraham dokazao da je Sara uistinu bila njegova sestra. Avimelehov stav prema tome bio je da je Avraham mogao opravdati što je o Sari govorio kao o svojoj sestri pred ljudima koji su ih poznavali, jer njima bi bilo jasno da mu je Sara ujedno i supruga. Međutim, posavjetovao je Avrahama da ako ljudima koji ih ne poznaju kaže kako mu je ona sestra, to će im zasigurno stvoriti probleme (kao što je to bilo u Geraru, gdje je Avimeleh bio kralj). Stoga je Avimeleh dao Sari tako velik dar da ona nikad ne bi

zaboravila što se dogodilo u njegovoj zemlji. Njegov dar služit će kao stalni podsjetnik na komplikacije koje mogu proizaći iz zavaravanja drugih.

U našoj svakodnevici, vrlo je lako zaboraviti na zabranu Tore da şe držimo podalje od laži. Stoga se preporučuje da načinimo vlastite znakove koji će nam pomoći da se uvijek sjetimo govoriti istinu. Na primjer, možemo si napraviti zabilješku i pogledati je prije nego li se upustimo u bilo koju poslovnu transakciju. Onaj tko je zauzet učenjem Tore tijekom cijelog dana može takve natpise držati na svom stolu ili na zidovima Beit medraša kako bi ga podsjetili da govori samo istinu.

Osim podsjetnika koje možemo sami napraviti, Tora nam je dala brojne znakove u obliku micvot. To je rječito izraženo u pijutu Jam l'ja-

baša (kojeg se obično kaže nakon brit mila), u kojem kažemo da je B-g stavio znake istine na tijelo i odjeću Židova, putem zapovijedi o brit mila i cicitu. Samoispitivanje i razmišljanje o svim tim znakovima pomoći će nam da prepoznamo ključnu važnost istine u našim životima.

Govoreći vrlo uzvišenim tonom, razmišljanje o smrti može biti snažan podsjetnik na to što je prava svrha i cilj čovjeka na svijetu. Povezanost između smrti i istine može se vidjeti u riječi emet - koja je kratica za aron (lijes), mita (nosilo na kojem se pokojnika vozi u pogrebnoj povorci) i tahrihim (mrtvački pokrov). Sve ovo troje su fizički podsjetnici da je vrijeme koje čovjek ima na ovom svijetu ograničeno i da sebe treba uposliti da pronađe istinu.

Prevela Tamar Buchwald

Strana 19 Godina 16 Broj 33

Rabbi Daniel Travis:

Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: NASO

Paraša (priča) Naso, nas podučava tajni ostvarivanja ciljeva i ispunjenja, kako pojedinaca tako i društva.

Paraša Naso (podići, uzdići) obično se čita nakon blagdana Šavuota. Ona se bavi s nekoliko različitih tema, i dojam je da među njima ne postoji povezanost. Paraša započinje opisom plemena Levi, plemena koje je potpuno posvećeno radu u Hramu i podučavanju Tore. Neke od glavnih tema su:

Način na koji lopov okajava svoja nedjela: "Svaki muškarac ili žena koji na bilo koji način počini nepravdu drugome i time je nevjeran Vječnome, kriv je" (Brojevi 5,6). Tora daje načine za priznavanje i obeštećenje kako bi se okajali nečiji grijesi.

Čistoća izraelskog tabora: Kako ljude s bolestima nečistoće držati izvan tabora do njihovog ozdravljenja?

Sota: Kako sprati sumnju s udane žene da je prevarila svoga muža.

Nazir: osoba koja se posvetila B-gu izbjegavanjem grožđa, alkohola i šišanja.

Svećenički blagoslov

Prinosi koje su vođe dvanaest plemena prinijeli za gradnju Miškana (Šatora, prijenosnog Hrama kojeg su Izraelci nosili u pustinji).

Naša paraša opisuje situacije u kojima smo u jednom trenutku uzvišeni, a u sljedećem uniženi, i time podrazumijeva mogućnost koju nam je dao Šavuot - mogućnost da u svojim životima učinimo promjenu kakvu su Izraelci učinili kada su napustili Egipat. Odjednom su se prebacili iz svijesti robova - koja podrazumjeva strah, bijes, frustracije, zavist, ogorčenost, itd. - u

svijest slobode i vječnog života, koja nam je dana na gori Sinaj. Ova vrsta svijesti opisana je u Midrašu kao život bez smrti חצנל״ עע ד״ למב )" ") pa nismo mogli shvatiti kako je takva stvarnost prije doživljavana.

Mi takvu vrstu promjene nazivamo veliki iskorak ili kvantni skok, što nam je poznato iz fizike, i govori o elektronima koji skaču s jedne razine na drugu. Takav skok zahtijeva ulaganje velike količine energije, i to je poruka naše paraše - mi imamo moć da učinimo takav skok i promijenimo svoju stvarnost.

Kao što smo rekli u gornjem tekstu, Tora nam pripovijeda o supruzi koja je prevarila svog supruga. Kad njezin suprug posumnja da je ona to učinila, on ju dovodi pred Velikog svećenika koji joj daje posebnu vodu. Ako voda postane gorka tada "... će joj trbuh naoteći i njezina će utroba pobaciti, i ona će postati prokletstvo ... Ako se, međutim, žena nije okaljala, već je čista, ona će biti oslobođena krivnje, i moći će imati djece".

Pitanje "gorke vode" je već prije spomenuto, kada su se Izraelci spasili od Egipćana, te iscrpljeni i žedni dospjeli u mjesto koje se zove Mara. No voda tamo je bila gorka. I kad Moše zazove B-ga i zatraži pomoć,

B-g mu pokazuje drvo koje Midraš identificira kao Drvo života, te Moše baca drvo u vodu i time ona prestaje biti gorka. Namjena je te priče da nas nauči da kad god nam se učini da je život loš i gorak, mi moramo okusiti Drvo života i onog časa kad osjetimo njegov okus znat ćemo da smo uspjeli napraviti kvantni skok.

Zohar objašnjava da smo mi ta žena koja je iznevjerila svog muža i da se nalazimo u završnoj fazi procesa izbavljenja koji uključuje ispijanje vode o kojoj smo govorili. I Zohar spominje izreku koju se pripisuje Rabi Šimonu, da je biti u našoj generaciji i prokletstvo i blagoslov (" מעא״ה אע״ד ב״עמ מ״אשנ״ ע ש״'ה ״מ ל ״ל עמע״דהקמש״מ ״מהשאע״דזד״הע ב״דמדמש דזד״הע ב״אצ מדל"). Kako to može biti? Blagoslov i prokletstvo zajedno su u toj svetoj vodi - da od te vode jedna žena može pobaciti, a druga će imati dijete. Za nas je upravo sada vrijeme da odlučimo koju vrstu vode želimo okusiti, kakvu vrstu stvarnosti želimo za sebe - gorku ili slatku. Šavuot nam omogućuje da napravimo taj kvantni skok i odaberemo stvarnost ljubavi, radosti i povezanosti sa svjetlom Stvoritelja.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch,

Biseri hasidske mudrosti

Jedan prolaz, više ključeva

Bal Šem Tov je jednom prilikom ovako poučavao svoje haside. Stvoritelj želi da mu služimo na sve moguće načine, ali svoj put mora čovjek odabrati sam, pa onda kročiti njime svim svojim snagama. Dugačak hodnik vodi do prostorije u kojoj sjedi Stvoritelj i postoji više vrata kroz koja se u nju može ući. Hodnik je otvoren za sve, ali vrata imaju različite ključeve, koji odgovaraju prirodi onoga koji prelazi prag. Postoje vrata koja otvara sreća i ona druga koja otvaraju suze. Postoje ona koja otvara snaga slavljenja i obožavanja, te ona koja otvara ispovijed i molitva. Postoje ona koja otvara ljubav, a postoje i ona koja otvara strahopoštovanje. Učitelj upozorava učenike na važnost samospoznaje pri izboru duhovnog puta. Taj put mora zatim svatko slijediti svim svojim snagama. ■

Tri sam stvari naučio promatrajući malo dijete: Tokom cijelog dana nikada ne sjedi nezaposleno, niti jednu jedinu sekundu.

Kad želi zatražiti nešto od svog oca, odmah brizne u plač.

U trenutku kad su sve njegove potrebe zadovoljene, preplavi ga sreća i odmah zaboravi na tugu.

UPirkei Avot piše: "Kao što u vodi čovjek može vidjeti svoje lice, tako može i svoje srce u drugom čovjeku."

Zašto u stihu piše "u vodi", a ne "u ogledalu"? Zato što čovjek može vidjeti svoj odraz u vodi samo kad se dovoljno sagne prema njoj. Tako se i ljudsko srce mora spustiti do srca drugog čovjeka; jedino tako može prepoznati sebe u drugom čovjeku.

■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Simha Bunam iz Pšishe

~ R. Moše Leib iz Sasova

■

Učinkovit život

Kompulzivno laganje, nastavak

Laganje je grijeh. Neki ljudi lažu sami sebi. To ne samo da je grijeh već je i vrlo glupo. Što možete postići ako prevarite sebe?

Pa ipak mi često lažemo sami sebi, iako toga možda nismo svjesni. Psihološki naziv za to je racionalizacija. Umjesto prepoznavanja istinskog razloga za naše negativne postupke, mi pronalazimo logične razloge zašto bismo to činili.

To je zamka koju je vrlo teško izbjeći. Tora zabranjuje sucu da primi mito, jer "mito zasljepljuje oči mudrih" (Ponovljeni zakon 16,19). Ako se dvoumimo treba li nešto učiniti ili ne, moramo donijeti procjenu. Ako favoriziramo jednu opciju, mi smo "podmićeni" svojom željom i odlučit ćemo se za ono što nas najviše zadovoljava. Međutim, možda nećemo priznati da je to razlog naše odluke. Radije ćemo iznijeti logične razloge za naše odluke, i vjerovat ćemo im. To je racionalizacija.

Rav Elijahu E. Dessler napisao je važan esej o istini koji postavlja sljedeće pitanje: Kako ikada možemo biti sigurni u to da smo iskreni sami sa sobom, kad smo svi motivirani svojim željama? Njegov odgovor je u osnovi da trebamo moliti B-ga da nam On pomogne vidjeti istinu.

Sjetite se savjeta Rebbea iz Rizhina, spomenutog ranije. On je dao primjer čovjeka koji hoda po užetu i koji mora održati vrlo osjetljivu ravnotežu kako bi izbjegao smrtni pad. Kada osjeća da se nagnuo na

jednu stranu, on se naginje pomalo na drugu stranu. Kada želite nešto učiniti, razmislite o nekoliko razloga zašto to učiniti. Nagnite se malo na drugu stranu. Na taj način možete dosegnuti istinu.

Jecer hara je moćan i prepreden, te nas pokušava dovesti do laganja, bilo sebi ili drugima.

Talmud kaže da nema na čemu stajati. Tri slova šekera – šin, kuf, reš – sva dolaze do točke dna i ne mogu stajati samostalno. Suprotno tome, tri slova emesa – alef, mem, tav – mogu svako stajati samo za sebe. Nadalje, tri slova šekera su sva na samom kraju abecede, tako da nemaju proporcionalnost i ne mogu stajati. S druge strane, alef, mem i tav su prvo, srednje i posljednje slovo abecede, pa tako emes ima širok temelj i može stajati, dok je šeker osuđen na pad.

Misterija je zašto si dozvoljavamo da budemo nasamareni. Na svakim izborima, mnogi ljudi će glasati za nekog kandidata jer vjeruju njego-

vim obećanjima, iako svi znaju da političari nikada ne održavaju svoja obećanja. Mi vjerujemo ono što želimo vjerovati.

Roditelji bi trebali impresionirati svoju djecu važnošću istinoljubivosti. "Ja te mogu disciplinirati ako učiniš nešto pogrešno, ali bit ću vrlo blag prema tebi ako priznaš istinu. Međutim, ako lažeš, ozbiljno ću te kazniti."

No, držati djeci lekcije od male je vrijednosti. Djeca uče oponašajući svoje roditelje. Ako su roditelji istinoljubivi, djeca će vjerojatno slijediti primjer. Ako roditelji lažu, djeca će vjerojatno lagati.

Najvažniji hinuh je da naučimo djecu da budu iskrena. To će im omogućiti da se približe B-gu, kao i ljudima.

Bliže B-gu

Činjenica da se istina poistovjećuje s B-gom daje tome ogromnu važnost. Što je netko iskreniji, to je bliži Njemu. Što je netko više zastranio od istine, to se više udaljio od Njega.

Kralj David kaže, "Tko će prebivati u Tvom šatoru?... Onaj tko… govori istinu iz svoga srca" (Psalam 15,1). Talmud daje primjer:

Mudrac, Rav Safra, je molio i netko mu je ponudio osamdeset guldena za neki predmet koji je prodavao. Rav Safra nije mogao prekinuti molitvu i nije se oglasio. Kupac mu je, pretpostavljajući da je Rav Safra odbio tu cijenu, ponudio stotinu

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

guldena. Nakon što je završio molitvu, Rav Safra mu je prodao tu stvar za osamdeset guldena. Rav Safra je rekao čovjeku, "Kada si mi ponudio osamdeset guldena, mentalno sam se složio s tom cijenom, ali nisam ti bio u mogućnosti to reći. Moram se držati svoje neizgovorene riječi" (Makkos 24a, Raši).

Naša tradicija donosi brojne priče o mudracima koji su bili majstori istinoljubivosti.

Rebbe Elimelech iz Lezhenska je rekao, "Ja sam siguran da ću ući u Gan Eden. Nebeski Sud će me upitati, 'Melech, jesi li učio Toru ispravno?'

"Ja ću reći, 'Ne.'

"Zatim će me pitati, 'Melech, jesi li molio ispravno?'

"Opet, ja ću reći, 'Ne.'

"Zatim će me pitati, 'Melech, jesi li dao dovoljno cedaka?'

"Još jednom, ja ću reći, 'Ne.'

"Zatim će oni reći, 'On govori istinu. Dajte mu da uđe u Gan Eden.'"

koji mu je rekao, "Posjedujem neku krijumčarenu robu i ako me pronađu s njom, mogu biti poslan u Sibir doživotno. Ako to stavim u tvoju kuću, policija nikad neće posumnjati u tebe."

Reb Josef je želio spasiti čovjeka od doživotne robije, ali nije htio kompromitirati svoj integritet. "Koliko vrijedi tvoja roba?" upitao je. "Pedeset rublja," odgovorio je čovjek.

Reb Josef mu je rekao, "Čekaj ovdje." Posudio je pedeset rubalja, što je bio značajan iznos, kupio tu robu i zapalio je. Spasio je čovjeka od robije bez da je kompromitirao sebe.

Rebbe Refael iz Bershida bio je šampion istine. Kada je njegova žena kupila posrebreni svijećnjak za šabos, Rebbe Refael je rekao, "Nisi trebala potrošiti toliko novaca."

Njegova žena je rekla, "Nije bio skup. To nije pravo srebro, samo je posrebren."

Rebbe Refael je rekao, "Onda je to lažno. Moraš se toga riješiti."

gova obitelj će zapasti u oskudicu. Rebbe Refael se nije mogao pomiriti s tim, pa ipak je znao da bi njegovo odbijanje da svjedoči bilo uzeto kao dokaz da je čovjek neiskren.

Rebbe Refael u suzama je molio svu noć i umro usred svog plača. Tako je bio pošteđen od lažnog svjedočenja.

Rebbe Yisrael iz Salanta davao je lekciju iz Talmuda i netko iz publike mu je postavio pitanje o poanti koju je iznio. Rebbe Yisrael je razmišljao nekoliko trenutaka, zatim se ispričao i sišao sa govornice. Objasnio je, "Imao sam tri odgovora na pitanje tog čovjeka, od kojeg bi ga svaki zadovoljio. Međutim, u svom srcu znao sam da oni nisu istiniti pa sam zato prekinuo lekciju." …

Vidjelac iz Lublina je rekao, "Draži mi je raša (zao čovjek) koji smatra da je raša, nego cadik koji vjeruje da je cadik. Zašto? Zato što raša zna istinu, dok cadik laže sam sebi. Nijedan čovjek o sebi ne bi trebao misliti kao o cadiku."

Postojao je čovjek poznat kao "Reb Josef Istiniti," jer je bio naširoko poštovan zbog svog besprijekornog integriteta. Pristupio mu je čovjek

Čovjek je bio osumnjičen za zločin za koji je kazna bila doživotno ropstvo u Sibiru. Sudac je rekao da ako dva velika rabina, Rebbe Moshe iz Savrana i Rebbe Refael iz Bershida mogu posvjedočiti o čovjekovoj iskrenosti, on ukida kaznu. Iako čovjek nije bio sasvim iskren, Rebbe Moshe je osjećao da je dozvoljeno svjedočiti u njegovu korist jer će inače biti doživotno izgnan i nje-

Rav Yechezkel Levenstein bio je bliski prijatelj Rav Yitzhaka Shera, i kada je potonji umro, pretpostavljalo se da će Rav Levenstein održati posmrtni govor. Rav Levenstein je odbio i kasnije objasnio. "Izgubio sam drago unuče prije samo tri tjedna. Bojao sam se da bih tijekom govora mogao pomisliti na svoje unuče i zaplakati. Ljudi bi pretpostavljali da plačem zbog Rav Yitzhaka Shera i to bi bilo neiskreno od mene."

Zapamtimo, "Hašem, tvoj B-g, je istinit," i težimo da Mu budemo bliski.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 22. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ne svojatati si zasluge

Eino mahazik le'acmo

Raban Johanan ben Zakaj preuze od Hilela i Šamaja. On bi govorio: "Ako si se mnogo bavio Torom, ne svojataj sebi zato zasebne zasluge, jer si zbog toga stvoren"

otaca) 2,8

ŽIVIMO U svijetu u kojem ljudi pohlepno svojataju zasluge za sve na što mogu prilijepiti svoje ime, pa makar to bila i sumnjiva postignuća. Političari daju svoja imena zakonima, znanstvenici ugrađuju svoja imena u nazive koje daju svojim otkrićima, dobrotvori lijepe svoja imena preko zgrada, astrofizičari nazivaju zvijezde po sebi, glumice daju imena parfemima, i mnogi aktivisti predvode zaklade koje nose njihova vlastita imena.

Koliko li je suprotan toj kulturi onaj koji ne preuzima zasluge, čak niti za najveća dostignuća. Kada je Rabbi Yerucham Levovitz razmatrao pitanje tko je predodređen za Svijet-koji-će-doći, citirao je Talmud koji u tu skupinu uključuje "stalnog izučavatelja Tore koji ne svojata zasluge za sebe." Rav Yerucham je objasnio da onaj koji želi zavrijediti konačnu nagradu treba na sebe gledati kao da ima obavezu služiti Stvoritelju na svaki način na koji je obdaren. Osoba ne bi trebala tražiti ili očekivati priznanje za to što nije

učinila ništa više od onoga što je dužna učiniti. Gdje se tu pojavljuju osobne zasluge?

Ova praksa stjecanja Tore zahtijeva poniznost i zbog toga može od Rabbi Yisraela Salantera izgledati krajnje drsko što je rekao, kako je navedeno: "Ja znam da imam mentalni kapacitet kao tisuću ljudi." Optužba o prenapuhanom egu bila bi opravdana da je stao na tome, no zapravo on je nastavio: "Zbog toga je i moja obaveza također kao obaveza tisuću ljudi." I to je točka u kojoj ova metoda ide dalje od poniznosti. Poanta je da vaši darovi stvaraju obavezu: morate ih iskoristiti na dobar način. Istodobno morate shvatiti da nemate nikakve zasluge za same darove koje ste primili isključivo kao jedinstveni dar svog ljudskog života. U osnovi, oni nikako nisu nešto što ste vi stvorili.

Ovaj se pristup primjenjuje na sve načine na koje se osoba ostvaruje. Što je više netko imućan, to više to stvara obavezu da pomogne onima kojima je potrebno. Mudar čovjek

ima obavezu da urazumi druge. Onaj tko je lijep može svoju ljepotu upotrijebiti da druge približi dobrim ciljevima. Činjenica da su vaše sposobnosti veće od sposobnosti nekog drugog ne znači da ste bolji i da trebate tražiti zasluge za svoj talent, već samo da nosite veće odgovornosti jer ste dobili darove, i to vas obavezuje.

Ja sam u svom vlastitom životu osjetio tu tenziju između urođene prisile da se hvalim onime što sam postigao i duhovne upute koja od mene traži da prepoznam da ništa što sam postigao nije neovisno o darovima koje sam primio, za koje ni na koji način ne mogu imati zaslugu. To što sam bio stipendist Oxfordskog sveučilišta nešto je što ljudi izuzetno cijene jer to upućuje na izvrsnost u raznim područjima. U mom slučaju, ja sam bio aktivan u sveučilišnim sportovima (hokeju i nogometu), kandidirao sam se za studentsku upravu, imao najbolje ocjene u svim predmetima, i tako dalje. Ego je gladan da kaže: "Hej, pogledaj me. Ja sam sve to napravio. Nisam li fantastičan?" Međutim, treba napomenuti, da li bih se ja mogao baviti sportom bez zdravog, sposobnog tijela kojim sam blagosloven što ga imam i dobre prehrane za koju su moji roditelji naporno radili da mi je priskrbe? Prehrana je odigrala ulogu i u mojim akademskim postignućima, kao i moj um koji je moj prirodni dar. Čak i ako ćete tvrditi da sam morao naporno raditi da dobro iskoristim

Pirke Avot (Rečenice

te darove, odgovorit ću pitanjem mogu li uzeti zasluge za svoju motivaciju ili ambiciju ili čak zadovoljstvo koje sam stekao svojim postignućima na raznim područjima? Počinje izgledati glupo prisvajati si bilo kakve osobne zasluge za postignuća.

Kada je riječ o duhovnim postignućima, čini se sasvim očito da bi hvalisanje bilo u proturječju s time, no to ne znači da ne dolazimo u takvo iskušenje i da ljudi to ne rade. Radimo to! I zato je nužno, i za nas korisno, da učimo o toj praksi, da budemo upozoreni da izbjegnemo tu zamku. Rabbi Moshe Chaim Luzzatto, poznat još kao Ramhal, piše da čak i onaj koji je stekao veliku mudrost treba to postignuće smatrati rezultatom primanja dara mentalne sposobnosti, ništa drugačijem od dara ptice koju krila podižu u visinu ili snažnog bika koji vuče plug. Shvaćanje da sam svoje sposobnosti dobio od svog Stvoritelja rađa poniznost; a poniznost me treba navesti da spoznam da moja vlastita postignuća ne dolaze od "kohi ve'ocem jadi" – moje snage i sile moje ruke –

već od darova koji su mi darovani.

Talmud na jednom mjestu spominje učenika koji navodi jedno učenje kazavši: "Rekli smo tako i tako tamo," i ne pripisuje to učenje svom učitelju. Talmud prikazuje ovo ponašanje kao primjer apikorusa (općeniti pojam koji se odnosi na heretike). A kazna? Nema udjela u Svijetu-koji-će-doći!

Onaj koji preuzme zasluge za svoja postignuća je poput lopova. Štogod postigli, nismo to postigli sami, i ne smijemo ukrasti zasluge koje pripadaju nekom drugom. Ja pišem, ali ja nisam napravio kompjuter ili program u kojem pišem, niti struju koja omogućava da moja oprema radi. Ja nisam stvorio jezik koji govorim. Današnje djelo stoji na plećima divova prethodnih generacija. Što je sa darovima i žrtvama naših roditelja? I naših učitelja? Naposljetku, sve što činimo je moguće jedino zato što primamo pomoć od B-ga. Koja razumna osoba bi si uzela zasluge za svoja postignuća?

Doista, poniznu osobu možemo definirati kao onoga koji ne uzima

zasluge za ono što je učinio jer je ponizna osoba vrlo svjesna da sama prima darove od drugih ljudi i B-ga. Dapače, takava bi osoba razmišljala koliko više još treba postići s tim darovima.

Postoji jedan izuzetak ovom kategoričkom odbijanju preuzimanja zasluga, a on se tiče moralnih odluka. Kada se suočim sa dilemom ili iskušenjem, i donesem dobru odluku, zasluga pripada meni. Da nije tako, nitko me ne bi mogao smatrati odgovornim niti za moje grešne moralne odabire. Pošto smo odgovorni za zlo koje biramo, moramo biti odgovorni i za dobre odluke, za što zaslužujemo priznanje.

PRAKSA

Prisjetite se nečega dobrog što ste nedavno ostvarili i tada razmislite o faktorima koji su omogućili to postignuće. Je li inteligencija odigrala ulogu? Snaga? Upornost? Senzibilnost? Svjesnost? Nešto drugo?

Sada otkrijte izvor svake od tih sposobnosti dovoljno daleko unatrag da uvidite da su sve vaše jake strane rezultat darova koje ste primili. Umjesto da prisvojite zasluge za ishod, puno više ima smisla da budete zahvalni što ste primili te darove koji su omogućili to ostvarenje.

Ne uzimati si zasluge postaje mnogo stvarnije davanjem zasluga. Izaberite jedno ili dvoje ljudi koje ste si upravo zabilježili i nazovite ih ili im pošaljite pismo da im izrazite svoju zahvalnost za darove koje su vam dali i koji su omogućili vaše postignuće.

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Zašto "Blizanci" (taumim na hebrejskom)?

Postoji nekoliko mjesta u Bibliji na kojima se spominju "Blizanci". Jedno od njih je Šir Ha'Širim (Pjesma nad pjesmama), koja kaže: "Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima" (4,5). Koja je veza između grudi i Blizanaca? Zohar objašnjava da ti pojmovi predstavljaju suštinu dvoje, koji su jedno. To je veza između desne kolone (želje za dijeljenjem) i lijeve kolone (želje za primanjem). Desna ruka u ljudskom tijelu predstavlja sefiru "Hesed" – desnu kolonu, a lijeva ruka predstavlja sefiru "Gevura" – lijevu kolonu. Grudi predstavljaju centralnu kolonu koja stvara krugove, ravnotežu i cjelovitost, te sposobnost da spoji i lijevu i desnu kolonu u harmoniji, dvije različite jedinke u jedno.

Blizanci su treći znak zodijaka u hebrejskom kalendaru. Kao takav, on simbolizira moć centralne kolone koja je uvijek zastupljena brojem tri. Snaga centralne kolone je u tome što omogućuje protok života; ona je tajna prave ljubavi i društvene ravnoteže.

Kabalisti raspravljaju o postojanju sustava tri kolone (desne, lijeve i centralne) onako kako je to predstavljeno u fizičkom svijetu, u tjelesnim tekućinama žene. Krv koja teče kroz njeno tijelo je crvene boje, i simbolizira lijevu kolonu (sefirat Gevura), energiju želje za primanjem.

Mlijeko koje se proizvodi u grudima bijele je boje, i simbolizira energiju davanja i ljubavi, energiju

desne kolone (sefirat Hesed) koja je moć dijeljenja. Snaga Blizanaca leži u njihovoj sposobnosti da uzmu pozitivno i negativno, povežu ih zajedno, pretvarajući sebičnost u davanje.

To je također razlog zašto prema tradiciji na Šavuot jedemo mliječne proizvode, jer suština ovog blagdana je u povezivanju sa snagom Tore, sposobnost transformiranja i uravnoteženja.

Dakle, napustili smo Egipat u vrijeme punog mjeseca Ovna – u mjesecu nisanu. Kao usputna napomena, prema astrologiji, Ovan simbolizira egocentričnost malog djeteta. Čim smo izašli iz Egipta mi smo počeli proces brojanja omera, 49 dana između Pesaha i Šavuota. To nas je sve trebalo pripremiti da primimo Toru (dvije kamene ploče na kojima su bile uklesane 'Deset Izjava', koje su pogrešno poznate kao Zapovijedi) na gori Sinaj u mjesecu Blizanaca. Nije onda slučajno da su

postojale dvije ploče, dane u mjesecu dualnosti (Blizanci), kojeg simbolizira energija dvoje koji postaju jedno (kao što smo naučili u prethodnom odlomku). Rabin Akiva je ovo najrječitije objasnio kada je rekao da je cijela Tora ukratko : "... ali ti ćeš ljubtii bližnjega svoga kao samoga sebe ..." (Lev 19,18). Nadalje, da bismo živjeli tu stvarnost jedinstva, svijest da dvoje postaju jedno mora prevladavati, a to je moć koju primamo u mjesecu sivanu (Blizanaca).

Planet Merkur

Merkur, koji se na hebrejskom naziva "zvijezda" (kohav), planet je koji vlada mjesecom Blizanaca. U grčkoj mitologiji, Merkur je bio glasnik, što znači da se on nalazio na obje strane, na strani davanja i na strani primanja.

To je moć centralne kolone. Kabala sugerira drugačiju interpretaciju "kohava" (zvjezde). Ako podijelimo riječ "kohav" ב ע ) ) brojčana vrijednost prva dva slova ע") ) je 26 što je i brojčana vrijednost jednog od Imena B-ga - Tetragrama (nebeska snaga davanja). Brojčana vrijednost posljednja dva slova riječi "kohav" je 22 i to simbolizira 22 slova u hebrejskom jeziku, koja su temelj za osnivanje svemira (svaki od njih predstavlja energetske frekvencije i oni također predstavljaju Šehinu, našu zemaljska sposobnost za primanjem). Dakle, "kohav" simbolizira vezu između B-ga – aspekta dijeljenja stvaranja i Šehine – aspekta primanja stvaranja, veze između lijeve i desne kolone, između neba i zemlje, između duhovnog i materijalnog, i zbog toga smo dobili Toru na gori

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Sinaj. Prema tradiciji ovaj monumentalni događaj simbolizira vjenčanje između naroda Izraela i B-ga.

To je zapravo veza između gornjih i donjih svijetova, muškog i ženskog, tijela i duše, i to ih pretvara u jedno, sjedinjenu i potpunu jezgru.

Moć Roš hodeš sivana (mjeseca Blizanaca)

U Sefer Jecira (prvoj knjizi koju je napisao praotac Abraham), rečeno je da je sedmo slovo u hebrejskom alefbetu stvorilo Blizance (mjesec sivan), a dvadeseto slovo ה) ) kontrolira planet Merkur. Kombinirajući ih zajedno nastaje riječ raz (זה) što znači - tajna. Kabalisti podučavaju da je tajna života kodirana u energiji Blizanaca i planeti Merkur, sposobnost balansiranja različitih želja, nagona, zahtjeva i ljudi u cjelinu, u jednu potpunu suštinu - to je tajna ljubavi. Element koji vlada Blizancem je zrak, koji je također energija centralne kolone. Šest stotina tisuća ljudi su primili Toru na Sinajskoj gori u mjesecu Blizanaca (sivanu). Prema Zoharu, svaki od njih je to doživio drugačije i čuo nešto drugo, a ipak su to svi oni primili ispravno. Blizanci nam omogućuju da vidimo i razumjemo sve različite uglova i da ih spojimo u jednu višedimenzionalnu sliku, i to je tajna Tore i centralne kolone.

Ljudi rođeni u znaku Blizanaca

Kao što je gore spomenuto, hebrejska slova mjeseca tvore riječ raz (tajna), i to je razlog zašto Blizance jako privlače povjerljivi podaci.

Također, brojčana vrijednost (gematrija) riječi raz (207) jednaka je ge-

Mjesečni Zohar: Sivan - Blizanci

matriji riječi or (svjetlo), što ukazuje na ogromnu količinu skrivenog svjetla u ovom znaku.

Posebna veza između dominacije elementa zraka u Blizancima, i planete Merkur, karakterizirana je brzinom, fleksibilnošću mišljenja, te hitrim razmišljanjem. Metal živa (merkurij) je simbol brzine, a godina planete Merkur traje samo 88 dana. Sve to daje Blizancima sposobnost da budu brzi poput munje.

Blizanci su simbol suvremene komunikacije - brze i detaljne. Brzina Blizanaca je energična, zarazna i sjajna. Međutim, s druge strane, ako se ta energija ne upregne ispravno, Blizanci se mogu činiti površnima, plitkima i kao da uskaču u stvari na temelju trenutačnog zapažanja, bez da dobro promisle o svemu.

Za blizance njihova brzina predstavlja i snagu i slabost. Njihova sposobnost razumijevanja situacije, probavljanja onoga što se dogodilo i reagiranja brzo u istom trenutku je ono u čemu su sjajni. Snaga Blizanaca leži u njihovoj dvostrukoj naravi - sposobnosti da vide stvari kroz dva ili više "para očiju" i da se promijene, prilagode promjenjenoj situaciji. Brzina misli Blizanaca daje im moć uvjeravanja i oni mogu komunicirati s ljudima na neobično uspješan način. Stoga je njihov naj-

veći talent prodaja. Uz to, oni imaju sposobnost da smjesta promijene svoj pogled i odmah prihvate novi pristup i prezentiraju ga kao da njihov prethodni pristup nikada prije nije postojao. Oni su također velike medijske osobe i dobro uspijevaju kao novinari. Blizanci obično nisu materijalisti, jer za njih je ideja i informacija imovina koju oni gotovo religiozno sakupljaju i čuvaju.

Tikun (ispravak) Blizanci

Osim što su prijateljski, šarmantni i zabavni, Blizanci imaju i dublju stranu. Njihov brz i fleksibilan misaoni proces proizlazi iz dubokog, unutarnjeg izvora oskudice. To je ono što ih tjera da se kreću tako brzo, jer oni su zapravo u potrazi za dubokim i unutarnjim zadovoljstvom.

Dvadeseto hebrejsko slovo (ה = reš), koji je stvorilo planet Merkur, predstavlja nedostatak. Reš na hebrejskom znači siromaštvo. Snaga proljeća je astrološki element vatre, koja simbolizira ego i sebičnost. Stoga, kad Blizancu nedostaje duhovnosti, koja se iskazuje kao predanost drugima i istinska ljubav, oni će zapasti u površnost, sebičnost i prazninu, koju će pokušati ispuniti beskrajnim lutanjima po područjima informacija i veza. Oni će imati istinsko zadovoljstvo na dubokom nivou i razini duše jedino onda kada će imati duboku predanost vrijednostima, kao što su: povezivanje s duhovnim svijetom, povezivanje s drugima, povezivanje sa sobom, formiranje veza između fizičkih i ne fizičkih svjetova, te povezivanje svoga tijela i duše.

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

NA PROGONE JEVREJA

Historijska uloga britanskih Jevreja u

krunisanju kralja Charlesa III

Stav,6.5.2023.

Glavni rabin Velike Britanije, jevrejska barunica i tri jevrejskakompozitoraaktivno će učestvovati u subotnjem krunisanju što je sušta suprotnost dalekoj 1189. godini, kada su jevrejski dostojanstvenici pretučeni jer su se usudili da se pojave na krunisanju novogkralja

Ured glavnog rabina (formalno „Glavni rabin Ujedinjenih hebrejskih kongregacija Komonvelta“), koji predstavlja glavnu ortodoksnu zajednicu, izdao je dokument od 12 stranica sa „molitvama zahvalnosti i prošnje kako bi obilježilo krunisanje njegovog veličanstva kralja Karla III i Kraljice Kamile”, što predstavlja tradiciju koja seže do 1937. godine i krunisanja Džordža VI.

U intrigantnoj mješavini jezika, molitva za krunisanje uključivat će verziju britanske himne „Bože čuvaj kralja“ na hebrejskom jeziku, piše Haaretz.

Pet jevrejskih škola se također udružilo kako bi snimili specijalno krunidbeno izdanje "Adon Olam", pjesme koja pokriva šabatsku službu.

U međuvremenu, tri od 12 kompozitora kojima je naručeno da napišu nove muzičke aranžmane za krunisanje u londonskoj Vestminsterskoj opatiji – Roxanna Panufnik, Debbie Wiseman i Nigel Hess – takođe su Jevreji.

Kraljevska palata napravila je nekoliko smještaja kako bi olakšala prisustvo glavnog rabina Ujedinjenog Kraljevstva Ephraima Mirvisa, koji slijedi presedan koji je uspostavio najviši londonski ortodoksni rabinski sud 1970-ih da vjernici Jevreji mogu ući u crkvu na zahtjev monarha.

Mirvis je proveo petak uveče u Clarence Houseu – primarnoj rezidenciji Charlesa i Camille, i samo nekoliko koraka od Vestminsterske opatije – kako bi mogao prošetati na ceremoniju bez kršenja pravila koja regulišu ono što je dozvoljeno subotom.

Glavni rabin će biti dio viševjerske povorke koja će dočekati kralja u opatiji i pratit će ga kada ode, zajedno s vođama muslimanskih (sunitskih i šiitskih), sikha, budista, hinduista, džaina, bahai i zoroastrijskih zajednica.

Zajedno s ovim drugim pred-

stavnicima vjerske zajednice, glavni rabin će ponuditi kralju blagoslov: „Vaše veličanstvo, kao susjedi u vjeri, priznajemo vrijednost javne službe. Ujedinjujemo se sa ljudima svih vjera i uvjerenja u zahvalnosti i služenju vama za opće dobro.”

Molitve za obilježavanje krunisanja

Pozdrav neće biti pojačan iz poštovanja Mirvisovog poštovanja Šabata, a službeni Red službe krunisanja čak izražava zahvalnost „jevrejskoj zajednici što je pronašla načine da to omogući bez ugrožavanja poštovanja Šabata“.

Izraelski predsjednik Isaac Herzog također će ostati u neposrednoj blizini Westminsterske opatije kako bi prošetao na ceremoniju. Navodno je od Mirvisa tražio halahičan savjet kako da učestvuje u ceremoniji bez skrnavljenja Šabata.

Promjenavjerskogpejzaža

Dok će u subotu biti prvi put da će jevrejski predstavnik igrati glumačku ulogu na ceremoniji, jevrejske ličnosti su prisustvovale prethodnim krunisanjem.

Glavni rabini su prisustvovali krunisanju od 1902. godine, kada je Herman Adler prisustvovao krunisanju Edvarda VII. Posebne molitve govorile su u sinagogama da je Šabat uključivao i opominjanje: „Svu zemlju pod kraljevom vlašću imaj u svom čuvanju; i čuvaj kugu, glad i mač sa svojih granica.”

Na krunisanju Elizabete II 1953. godine, među jevrejskim gostima su bili dr. Israel Brodie, glavni rabin Britanskog carstva, lord Herbert Samuel, prvi praktički Jevrej koji je služio kao ministar u kabinetu i vođa velike britanske političke stranke (liberali), i izraelski ambasador Eliahu Elath, koji predstavlja predsjednika Yitzhaka Ben-Zvija.

Charles se, međutim, prilagodio promjenjivom vjerskom pej -zažu Velike Britanije. Još '90ih je rekao da bi želio da bude poznat kao "branilac vjere", a

ne kao tradicionalna titula "Branitelj vjere" - upućivanje na monarhovu duhovno-vremensku ulogu kao vrhovnog guvernera Engleske crkve.

„Služba sadrži nove elemente koji odražavaju raznolikost našeg savremenog društva“, komentirao je Justin Welby, najviše rangirani nadbiskup Engleske crkve. Najnoviji popis stanovništva u Velikoj Britaniji, na kraju krajeva, pokazao je da manje od polovine britanskog stanovništva sada sebe opisuje kao kršćane.

U svjetlu ovoga, Kraljevska pošta je čak izdala posebnu marku za obilježavanje krunisanja multikulturalnog kralja, na kojoj su u razgovoru prikazane ličnosti iz jevrejske, islamske, kršćanske, sikističke, hinduističke i budističke vjere. Mala figura na desnoj strani nosi kipu.Učešće Jevreja u Karlovom krunisanju ugrađeno je u samu službu krunisanja, koja sadrži mnoge psalme i molitve iz hebrejskih svetih knjiga.

Odmah nakon pravog krunisanja, nadbiskup Jorka će dati kralju prevod Svećeničkog blagoslova na engleskom jeziku, koji je Cohanim izgovarao na jevrejske praznike: „Blagoslovio te Gospod i čuvao te. Gospod neka obasja svoje lice nad vama i bude milostiv prema vama. Gospod podiže svjetlost lica svoga na vas i da vam svoj mir.”

Reformski judaizam je ove subote izdao poseban dodatak za sinagoške službe, dok će neke sinagoge čak početi sa svojim službama ranije kako bi zajedno gledali prijenos krunisanja uživo od 11 sati.

Baronica Merron, laburistička vršnjakinja i izvršna direktorica Odbora zamjenika britanskih Jevreja (glavne krovne organizacije zajednice), pridružit će se Charlesovom sinu, princu Williamu, i biskupima u odjeći kralja u njegovu kraljevsku odoru.

Kršeći tradiciju, ulje koje će se koristiti za posvećenje Charlesa i Camille nije proizvedeno u Britaniji nego od maslina uzgojenih u Jeruzalemu i koje je tamo blagoslovio na posebnoj ceremoniji u Crkvi Svetog groba jeruzalemski patrijarh i gradski anglikanski nadbiskup.

Masline su ubrane iz dva gaja: manastira Vaznesenja i manastira Marije Magdalene, oba na Maslinovoj gori. U potonjoj crkvi je sahranjena Charlesova

baka, princeza Alisa od Grčke, i gdje je Charles bio u posjeti 2020. godine. Jad Vašem priznaje Alisu kao Pravednicu među narodima jer je pružila sklonište jevrejskoj porodici tokom Drugog svjetskog rata.

Ulje "pokazuje duboku historijsku vezu između krunisanja, Biblije i Svete zemlje", rekao je Welby. “Od drevnih kraljeva do danas, monarsi su pomazani uljem sa ovog svetog mjesta.”

Religiozni žar koji je započeo krunisanjem Ričarda I 1189. ubrzo se proširio Engleskom, što je rezultiralo daljnjim antijevrejskim nasiljem, i direktno je dovelo do zloglasnog pogroma u Yorku.

Ogoljenibičevan

Ipak, odnos britanskih Jevreja sa kraljevskim krunisanjem nije uvek bio tako ružičast. Kada se Ričard I popeo na tron 1189. godine, Jevrejima je potpuno zabranjen pristup ceremoniji. Kada su se dostojanstvenici iz zajednice ipak pojavili s darovima, bili su skidani, bičevani i protjerani s kraljevskog dvora.

Što je još gore, ponižavajući incident dao je vjetar u leđa glasinama da je kralj mrzio "nevjernike" i namjeravao ih ubiti. To je dovelo do pogroma. Rulja kršćana stigla je u mali geto u centru Londona u blizini današnje Banke Engleske da pljačkaju, ubijaju i nasilno pokrštavaju jevrejsku zajednicu.

Religiozni žar koji je započeo prilikom krunisanja ubrzo se proširio Engleskom, što je rezultiralo daljnjim antijevrejskim nasiljem i direktno je dovelo mjesecima kasnije do zloglasnog pogroma u Jorku, jedne od najtrajnijih trauma u kolektivnom sjećanju britanskih Jevreja.

Na nagovor rabina Yom Tova iz Joignya, 500 Jevreja je ubilo sebe i svoje porodice umjesto da se preda rulji, koja je prijetila da će ih ubiti ili preobratiti. Ono malo koji su se predali ipak je ubijeno.

Stotinu godina kasnije, 1290. godine, Edvard I je potpisao edikt o protjerivanju svih Jevreja iz kraljevstva. Ponovo su primljeni tek kada je Oliver Kromvel vladao Engleskom kao republikom nakratko u 17. stoljeću, nakon što je predsjedavao pogubljenjem sadašnjeg kraljevog imenjaka, Čarlsa I.■