Antoine de Saint-Exupéry | Mali princ
VIII. Ubrzo sam bolje upoznao taj cvijet. Na planetu maloga princa uvijek je bilo jednostavnoga cvijeća, ukrašenog samo jednim redom latica, cvijeća koje nije zauzimalo mnogo mjesta i nikome nije smetalo. Pojavilo bi se jednoga jutra u travi, a navečer bi se ugasilo. No, ovaj je niknuo jednoga dana iz sjemena koje je došlo tko zna odakle, a mali je princ vrlo brižno nadzirao tu mladicu koja nije nalikovala drugim mladicama. Mogla je to biti i neka nova vrsta baobaba. No, grm je ubrzo prestao rasti i počeo pripremati cvijet. Mali princ, koji je pratio stvaranje golemog pupoljka, dobro je osjećao da će iz njega izići neka čudesna pojava, no ona nikako da dovrši uljepšavanje pod okriljem svoje zelene sobe. Pomno je birala boje. Odijevala se polako, namještala latice jednu po jednu. Nije željela izići sva zgužvana, poput makova. Željela se pokazati tek u punom sjaju svoje ljepote. Eh, da! Bila je vrlo koketna! Njezine tajanstvene pripreme trajale su danima. A onda se, jednoga jutra, upravo u trenu sunčeva svitanja, napokon pokazala. I ta ruža koja je radila s toliko predanosti, sada je zijevajući rekla: — Ah! Tek sam se probudila... Oprostite mi... Još sam sva raščupana... A mali princ nije mogao suzdržati divljenje: — Kako ste lijepi! — Zar ne? — odvrati umiljato ruža. — A rodila sam se u istom trenu kad i sunce... Mali je princ odmah naslutio da nije baš skromna, no bila je toliko dirljiva. — Čini mi se da je vrijeme doručku — ubrzo je dodala — hoćete li biti tako dobri da me se sjetite... I mali je princ, sav zbunjen, otišao po poljevač pun svježe vode i zalio ružu.
32
