Antoine de Saint-Exupéry | Mali princ
XXII. — Dobar dan — reče mali princ. — Dobar dan — reče skretničar. — Što radiš ovdje? — upita ga mali princ. — Svrstavam putnike u skupine od po tisuću — reče skretničar. — Otpremam vlakove koji ih odvoze, neke nalijevo, neke nadesno. Osvijetljeni brzi vlak zatrese skretničarevu kućicu, tutnjeći poput grmljavine. — Ovima se zbilja žuri — reče mali princ. — Što traže? — To ne zna ni sam vlakovođa — reče skretničar. Zatim protutnji drugi osvijetljeni brzi vlak, u suprotnom smjeru. — Već se vraćaju? — upita mali princ. — To nisu isti — reče skretničar. — To je razmjena. — Nisu bili zadovoljni tamo gdje su bili? — Nitko nije zadovoljan tamo gdje je — reče skretničar. Zatim protutnji i treći osvijetljeni brzi vlak. — Ovi pokušavaju uhvatiti one prve putnike? — upita mali princ. — Oni ne pokušavaju uhvatiti baš ništa — reče skretničar. — Spavaju unutra, ili pak zijevaju. Samo djeca pritišću nosove uz prozorska stakla. — Samo djeca znaju što traže — reče mali princ. — Troše vrijeme na neku krpenu lutku, pa im ona postane jako važna i, ako im je netko oduzme, onda plaču... — Imaju sreće — reče skretničar.
68
