Antoine de Saint-Exupéry | Mali princ
XXVI. Pokraj bunara stajala je ruševina nekog starog kamenog zida. Vraćajući se s posla, sutradan navečer, iz daleka sam primijetio maloga princa kako na njoj sjedi mašući nogama. I čuo sam ga kako govori: — Zar se zbilja ne sjećaš? — govorio je. — To nije baš ovo mjesto! Drugi mu je glas očito nešto rekao jer on odgovori: — Da! Da! Točan je dan, ali mjesto nije... Nastavio sam hodati prema zidu. Još uvijek nisam vidio ni čuo nikog drugog. No mali je princ ponovno odgovorio: — ... Naravno! Vidjet ćeš gdje počinje moj trag u pijesku. Samo me čekaj. Noćas ću biti tamo. Bio sam dvadeset metara od zida i još uvijek nisam ništa vidio. — Imaš dobar otrov? Sigurna si da neću dugo trpjeti?
75
