HRVATSKA – 2030
Neizvjesna ekonomska budućnost Hrvatsko društvo i njegova politička elita nisu, poput ostalih tranzicijskih zemalja, potpuno prihvatili tržišnu orijentaciju. piše: dr. sc. Damir Novotny1 „Potrebe ljudi su sve veće. I to nisu samo neozbiljne i razmažene potrebe. Govorimo o dobrom životu za većinu, ne samo za dio feudalnu elitu kako je to bilo prije 150 godina. Danas želimo ljetni i zimski odmor. To nije pretjerano očekivanje, ali trenutno je izvan mogućnosti 80% ljudi SAD kao najuspješnijoj naciji na svijetu. Dakle, da bismo imali dug život, imali život u suprotnost džungli u kojoj je život bio kratak, gadan i surov, potrebno je najbolje od najboljeg što moderna znanost i tehnologija mogu pružiti“. Paul Samuelson, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1970. g. Ekonomski prostor suvremene Hrvatske je početkom 20. stoljeća, osobito središnji dio i Slavoniju, u institucionalnom okviru Austro-Ugarske monarhije, zahvatio prvi val industrijske revolucije. Nacionalni dohodak područja današnje Slavonije se 1910. godini kretao oko US$ 1.130 po cijenama iz 1990. godine, ili 53% bruto domaćeg proizvoda Austrije2. Kontinentalna Hrvatska je 2018. godine dosegnula US$ 14.370 po glavi stanovnika, oko 44% prosjeka Europske unije, ali tek 32% nacionalnog dohotka današnje Austrije. U protekom stoljeću se Hrvatska dakle, kao posljedica izlaska iz ekonomskog okvira Austro-Ugarske te serije političkih odluka i promjena ekonomskih sustava, sporije razvijala u odnosu na Austriju i ostale zemlje-nasljednice monarhije. Kratka epizoda vrlo snažnog razvoja 1970-ih temeljenog na politički upravljanoj ubrzanoj industrijalizaciji, kada se činilo da bi se Hrvatska mogla približiti razvijenoj Europi, nije bila dovoljna. Ratni događaji i tranzicijsko lutanje početkom 1990-ih godina u 1
Autor je profesor Visoke škole T&MC Group Edward Bernays Schulze, M.S. (2007), ’Originsofcatch-upfailure: comparativeproductivitygrowthinthe Habsburg Empire, 1870-1910’, European ReviewofEconomicHistory 11, pp.189-218.
2
broj 3-4 :: studeni 2021.
7