5-03 - Divrej Tora - Ekev 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Ekev

Parša Ekev govori o posebnoj micvi da se voli obraćenike.

Obraćenici imaju poseban status u židovskom životu, budući da su učinili herojski čin napuštanja svog poznatog okruženja i povjerili svoju sudbinu židovskom narodu.

Mnogi od naših najvećih predaka - Abraham, Sara, Rebeka, Rahel - svi su bili obraćenici! Također i veliki talmudski mudraci Šemaja i Avtalijon bili su obraćenici. Kao i Onkelos, koji je napisao aramejski prijevod koji je tiskan u gotovo svakoj hebrejskoj Bibliji.

Pa zašto Tora od nas zahtijeva da budemo posebno ljubazni prema obraćenicima?

Komentatori objašnjavaju da onaj tko je rođen kao Židov ima rođake koji će ga braniti; obraćenik ih nema i to ga čini posebno ranjivim.

Na dubljoj razini, sam B-g izravno štiti obraćenika. Zato ova parša kaže volite obraćenika "jer ste bili stranci u zemlji egipatskoj." Kao što je Svemogući čuvao nas i izbavio nas u Egiptu, tako B-g brani i obraćenika.

(Dvarim 7,12-11,25)

Moše nastavlja sa završnim obraćanjem djeci Izraelovoj i obećaje im da će, budu li izvršavali zapovijedi (micvot) Tore, razvijati se i napredovati u zemlji koju će osvojiti i nastaniti u skladu s obećanjem koje je B-g dao njihovim praocima.

Moše predbacuje neuspjehe prvom naraštaju naroda, podsjeća ih na klanjanje Zlatnom teletu, Korahovu pobunu, grijeh špijuna, na to kako su kod Tavere, Mase i Kivrot Hata'ave izazvali B-žju ljutnju: "Bunili ste se protiv B-ga, "kazao im je, "od kad vas znam." Govori i o tome kako im B-g prašta grijehe i o drugim Pločama koje je B-g urezao i dao im jer su se pokajali.

Četrdeset godina provedenih u pustinji, kazuje Moše narodu, kad vas je B-g hranio manom s nebesa, trebale su

vas naučiti da "čovjek ne živi samo od kruha, nego živi od B-žje riječi."

Moše opisuje zemlju u koju će ući kao zemlju "u kojoj teče med i mlijeko," zemlju blagoslovljenu sa "sedam vrsta" (pšenica, ječam, grožđe, šipak, maslina i datula), mjesto koje je žarište B-žje providnosti u Njegovu svijetu. Nalaže im da unište idole bivših gospodara te zemlje i da se dobro čuvaju da se ne uzohole i počnu vjerovati da su "snagom i moći svojih ruku stekli to izobilje."

Ključni dio ove paraše je drugi odlomak Š'ma u kojem se ponavljaju temeljne micvot nabrojane u prvom odlomku Š'ma, a koje opisuju nagrade za izvršavanje B-žjih zapovijedi i štetu (glad i progonstvo) koju će donijeti njihovo neizvršavanje. Služi i kao izvor za molitvene propise. Uključuje i osvrt na uskrsnuće mrtvih u Mesijino doba.

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 25 p’sukim (7,12-8,8)

Ovo je najduže čitanje za Minha na šabat, te u ponedjeljak i četvrtak. B’reišit i Ki Tisa imaju duže prve alijot, no u ponedjeljak, četvrtak ili na Minha na šabat ne čitamo čitav odjeljak. Mas’ei bi, u skladu s običajem da se ne prekida usred "putovanja" bio mnogo duži, no mnogi šulovi ne drže se tog minhaga

U kontekstu početnih stihova sedre, riječ ekev znači "u svjetlu…" (dolazi nakon B-žjih riječi). Baal HaTurim iznosi minijaturnu lekciju iz musara na osnovu odabira riječi ekev, koja znači "peta". Peta predstavlja poniznost, time što uvijek slijedi prste i ostatak stopala (i tijela), Budući da ona ne začinje aktivnost, ona nije izložena riziku da postane bahata. Moramo razumjeti da je poniznost važan ključ u tome da slijedimo B-žje riječi. Tako početne riječi ove sedre možda kažu: "Ako ste ponizni i slijedite B-žje zapovijedi, onda…" (To ne znači da mi nikada ne bismo trebali preuzeti inicijativu – no to je druga tema.)

Još jedan osvrt Baal HaTurima:

Ekev numerički iznosi 172 – broj riječi u Aseret HaDibrot (u verziji iz parše Jitro); odatle veza između imena ove sedre i micvot koje su spomenute u prvom pasuku.

Moše Rabenu još jednom naglašava "jednostavnu" nagodbu koju nam nudi HaŠem: Ako se držimo micvot onda će On održati obećanje koje je dao našim precima (aludira se na "male" micvot koje bi čovjek zgazio petom.)

On će nas voljeti, blagosloviti nas, i pobrinuti se da prosperiramo. Mi ćemo biti najviše blagosloveni od svih naroda.

Nakon ovoga, Moše izdaje još jedno od mnogih upozorenja protiv idolopoklonstva. Ne pitajte se kako će biti moguće pobijediti mnoge narode u Zemlji i nemojte imati straha od njih. Čuda kojima su bili svjedoci u Egiptu (i u Midbaru) ponovit će se s drugim narodima.

Osvajanje Erec Jisraela ići će polagano tako da Zemlju ne preplave divlje životinje.

Komentatori postavljaju pitanje nije li B-g, Koji je razdvojio more i učinio nebrojena čuda, mogao osujetiti problem sa životinjama bez da odulji period osvajanja. Oni tumače da je razdoblje od Jeciat Micrajim do ulaska u Zemlju bilo nadnaravno, prepuno čuda – hrana s neba, čudesna vrela vode, odjeća koju nismo prerasli, obuća koju nismo istrošili, te zaštita Oblaka slave. Sve je to demonstriralo poseban B-žji odnos s Njegovim narodom, pomoglo da se u njima razvije posebna vjera u B-ga, no to nije trebao biti njihov način života. Kao što fetus biva zaštićen i prima sve što mu je potrebno za vrijeme trudnoće, a potom izađe u manje savršen, ali "prirodan" svijet, tako će i Izrael uskoro izroniti iz utrobe u kojoj se nalazi da

se suoči sa stvarnošću prirodnog svijeta. I stoga dolazi upozorenje u vezi životinja.

Nitko se neće moći oduprijeti Izraelu. Idoli naroda bit će uništeni, i mi nećemo poželjeti njihovih bogatih ukrasa. Zabranjeno je izvlačiti korist od idolskih uresa, čak i ako im se nije klanjalo. Niti smijemo imati išta s idolopoklonstvom, bilo izravno ili neizravno. Ne smijemo stjecati korist od onoga što je posvećeno za idolopoklonstvo.

Sve što nam B-g zapovijeda u Tori u svrhu je života… u Erec Jisraelu.

Ovo je često ponavljana tema Mošeovih riječi novom naraštaju koji uskoro treba prijeći Jordan. Ona naglašava uzajamnu ovisnost i nedjeljivu prirodu tri temeljna događaja koji definiraju Židovski narodIzlazak, Matan Tora i ulazak u Zemlju.

Moše nas potom traži da se sjećamo doživljaja godina lutanja, čuda kao i poteškoća. Bio je to testni period koji je postavio pozornicu za zbiljski život u Erec Jisraelu.

Zemlja bude prekrasno opisana, i nabrojeno je sedam kultura/vrsta.

To daje istaknuto mjesto proizvodima od žitarica (kruhu, pecivu, itd.) u sferi brahot te daje prioritet vinu i pet naročitih plodova voća.

Tora nam zapovijeda da "benšamo" nakon obroka, Hazal su proširili ovo pravilo širokom lepezom brahot koje treba kazivati prije i nakon jela, kojima izražavamo naše štovanje i zahvalnost B-gu za darežljivost Njegovog svijeta. Isto tako

učenjaci su pred nas stavili obavezu da kazujemo brahot prije (mnogih) micvot, kao i blagoslove hvale, molbi i priznanja – sve s namjenom da nas učine i održe neprestano svjesnima B-ga i Njegove uloge u Stvaranju i neprestanog održavanja svijeta.

Na temelju riječi zapovijedi da kažemo Birkat HaMazon, mi ne samo da zahvaljujemo B-gu za hranu, što bi se očekivalo, već i za Zemlju. To se navodi u tekstovima Birkat HaMazona i "Al HaMihja" (odn. "brahe me’ein šaloš"). S obzirom da je Birkat HaMazon micva koja je na snazi na svakom mjestu (ne samo u Izraelu), komentari razmatraju značaj spominjanja Zemlje.

Ramban kaže da kada čovjek pogleda unatrag na tlaku u Egiptu, i sjeti se surove pustinje, a sada uživa u blagodati Zemlje Izraelove, to je poseban razlog za zahvalnost B-gu. Čak i u vrijeme egzila ne smije se zanemariti značaj Zemlje (i Tore) za život Židovskog naroda. Da parafraziramo hasidsku interpretaciju retka koji nam zapovijeda da "benšamo": Čovjek može jesti bilo gdje i fizički se nasititi, no da bi bio i duhovno sit – to se događa samo u prirodnom okružju Židova i njegove

Tore – u Erec Jisraelu. Možda baš zato Sefer HaChinuch govori o brahot za učenje Tore u istom kontekstu kao i Birkat HaMazon. "I jest ćeš i nasititi se…" – to govori i o fizičkoj i duhovnoj hrani.

Dublji smisao Rambanovih riječi je da samo u Erec Jisraelu čovjek može biti uistinu ispunjen vršenjem micvot Micvot (brojne) se može držati van Izraela, no u tim okolnostima

nedostaje nešto od vitalne važnosti. Moše Rabenu često ponavlja ovu poruku tijekom tih posljednjih tjedana njegova života.

Dok se Židovski narod nalazio u pustinji, Moše Rabenu ih je podučavao da zahvaljuju B-gu za hranu koju imaju – za manu. To je predstavljeno prvom braha Birkat HaMazona. Kada je Jehošua doveo narod u Erec Jisrael, on je potakao drugu braha koja daje do znanja da ima još mnogo toga za što treba zahvaliti B-gu – za Zemlju, Toru, Savez sa HaŠemom. Ovo pridodaje duhovnu dimenziju inače sasvim fizičkom činu jedenja.

Levi – druga alija – 13 p’sukim (8,11-9,3)

Do sada, narod je s vremena na vrijeme iskazivao manjak vjere u B-ga u teškim vremenima (u gladi, žeđi, strahu). U ovom trenutku Moše daje jedno potpuno drugačije upozorenje. Kada će narod ući u Zemlju, s uspjehom poraziti narode koji se u njoj nalaze, i počnu uživati u ratnom plijenu i obilju Zemlje, postoji potencijalna opasnost da se zanemari B-žja uloga u sreći koju uživaju. Moše upozorava: vodite računa da pamtite Onoga koji nas je izveo iz Egipta i prehranio nas u pustinji. Nemojte govoriti: vidi što sam postigao svojom vlastitom silom. Uvijek pamtite da je B-g onaj koji neprestano drži svoje obećanje dano

našim precima. Znajte da će odvraćanje od B-ga prema idolopoklonstvu rezultirati uništenjem, kao što je bilo s drugim narodima. Bez obzira na moć naroda s kojima ćemo se sada suočiti, imajte pouzdanje da će nas B-g odvesti do pobjede.

Zapazite da u početnoj molitvi za Roš hodeš dva puta molimo za život s jir’at Šamajim. Jedno od objašnjenja je da nakon što smo zatražili da budemo prožeti primjerenim nebeskim strahom, mi molimo za bogatstvo i čast. Kada ta molitva bude uslišana, mi moramo zatražiti drugačiji, snažniji jir’at Šamajim.

Primijetite da su riječi koje Moše upotrebljava da opiše narode s kojima ćemo se suočiti u Erec Jisraelu, vrlo slične riječima koje su koristili meraglim kada su digli paniku među narodom svojim zlim izvještajem o Zemlji. Moše ih ne zavarava u vezi poteškoća koje ih očekuju. On umjesto toga usađuje narodu pouzdanje koje će proizaći iz vjere u B-ga i Njegova obećanja da će ratovati za njih.

Tko zna čega ima deset?! Pasuk koji opisuje Zemlju Izrael kao zemlju sedam vrsta ima deset riječi. Braha za kruh, prvo što se spominje u pasuku, ima 10 riječi. Kada kažemo Hamoci, naših 10 prstiju trebaju biti na kruhu. Kruh stiže na stol putem držanja 10 micvot – Nemoj orati s bikom i magarcem u istom jarmu, ne sadi pomiješane razne vrste sjemenja, ostavi pabirke siromašnima, tako i zaboravljene snopove žita, i uglove polja, ne vezuj usta životinji dok vrši žito, daj kohenu njegovu t’ruma, maaser Leviju, odvoji drugu desetinu, daj halu kohenu.

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Ne jednom, Tora nas podsjeća da smo mi naročiti zbog toga što jesmo naročiti. Ako okrenemo leđa posebnosti koja dolazi od držanja Tore i micvot, od toga da idemo B-žjim putem, onda gubimo pravo da se pozovemo na ostale posebnosti, poput toga da smo B-žji izabrani narod. Ako se odvratimo od B-ga, bit ćemo izgubljeni – poput ostalih naroda koji iščezavaju pred tobom i nadalje će iščezavati kada uđete u Erec Jisrael

Š’liši – treća alija – 26 p’sukim (9,429)

Moše potom "sagledava stvari u pravom svjetlu". Ne smijemo misliti da zaslužujemo sve ono što nam B-g daje, nego se moramo sjećati mnogih trenutaka kada smo razgnjevili B-ga u pustinji, pa čak i na Sinaju!

[Neki od onih što broje micve smatraju da je ovaj Zahor dio Torinih 613; Rambam i Hinuh ne. Neki ljudi imaju običaj da kazuju 6 od 10 spomena (postoje različiti popisi) svakodnevno nakon Šaharita.]

Moše sada za narod ponovo navodi poražavajući događaj sa Zlatnim teletom. Kako li je to trebao biti slavan događaj, kada je Moše sišao s prvim Luhot

Moše pripovijeda kako je B-g želio uništiti narod i kako je on (Moše) posredovao za narod i vratio se na goru na dodatnih 40 dana i 40 noći. Čak je i Aharon bio predmet B-žjeg gnjeva. Raši tumači da je B-g bio gnjevan na Aharona jer je "pristao" uz narod i išao s njime do kraja. Ovo implicira da je Aharon ostao bez svojih sinova kao posljedica B-žjeg gnjeva prema njemu. Mošeova molitva za brata samo je djelomično uslišana – Aharonova druga dva sina su ostala na životu. Između ostalog, Moše spominje druga mjesta na kojima je narod razgnjevio B-ga.

Moše kaže narodu da je on razbio Luhot kada je ugledao Zlatno tele.

R’vi’i – četvrta alija - 11 p’sukim (10,1-11)

Moše nastavlja pripovijedati o drugom paru Luhot i Kovčegu koji je načinjen da se u njemu nalaze. On zatim priča o putovanjima s narodom, smrti Aharonovoj, te kako ga je naslijedio njegov sin, Elazar. Moše također priča o posebnoj ulozi koja je dana plemenu Levi kao posljedica (neprimjerenog) ponašanja naroda.

Međusobno suprotstavljanje razbijanja Luhot i Aharonove smrti uči

nas nekoliko stvari: Smrt Talmid hahama za nas ima težinu razbijanja Luhot. Kada umre Talmid haham, mi svi postajemo poput ožalošćene rodbine – isto kao kod nacionalnog žalovanja zbog Luhot. Neispravnu Sefer Toru, koja se ne da popraviti treba sahraniti uz Talmid hahama (Baal HaTurim)

Hamiši – peta alija – 20 p’sukim (10,12-11,9)

"A sada, narode Izraela, što B-g želi od tebe? Samo da Ga se bojiš, da ideš Njegovim putevima, da Ga ljubiš, i služiš Mu čitavim svojim srcem i dušom. Da vršiš sve što On zapovijeda – za naše dobro." Moše govori narodu da mada je B-g Gospodar svega, on ima poseban odnos s našim precima i njihovim potomcima (nama). Ne smijemo bit tvrdoglavi, moramo biti dobri, jer B-g je uistinu velik i njega se ne može podmititi. Naloženo nam je da posebno ljubimo preobraćenika – mi znamo kako je to biti stranac među drugima.

Poštujte B-ga, služite Mu, prionite uz Njega (držeći se učenjaka Tore), i zaklinjite se u Njegovo Ime kada naiđe potreba da se zakunete.

S perspektive micvot

Rambam broji zapovijed da se svakodnevno moli kao biblijsku zapovijed, zasnovanu na "i Njemu ćeš služiti" te "i služiti Mu svim srcem svojim", definirajući službu srca kao molitvu. Rambam dijeli biblijske i rabinske aspekte molitve – gotovo svaka riječ B-gu tijekom dana činila bi ispunjenje zakona Tore, dok su točno određeni tekstovi, učestalost i vrijeme zahtjevi učenjaka.

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Ramban smatra da je molitva rabinska micva i da je "služiti Mu" opći, sveobuhvatni podsjetnik "da vršimo micvot kako treba". Ramban prihvaća ideju da su p’sukim Tore nadahnule učenjake da postave obavezu molitve.

Na prvi pogled, čini se kako je problem to što u Tori nema konkretne zapovijedi "Molit ćeš" (ili riječi u tom smislu). Korištenje indirektnog načina – služite Mu, služite Mu svim svojim srcem, a to je služba srca, molitva – vodi do drugačijeg gledanja na to što je konkretno ovdje zapovijeđeno. Ako razmislite o tome, služite mu svim srcem svojim najbolji je način da nam se zapovijedi molitva, zato što nam jasno kaže visinu ranga u koji je smještena kavana za vrijeme molitve. Naravno, sve micvot treba vršiti s primjerenom nakanom, mislima i osjećajima. No, ukoliko netko zakaže u području kavana, većina micvot ipak su prihvaćene i na takav način. Kod molitve, kavana je glavna stvar, a ne tek komponenta micve. To je konkretno tako zato što nam Tora nije zapovijedila da se molimo, već da služimo B-gu svim svojim srcem.

On je naš B-g i On je oblikovao silan narod od obitelji sa 70 duša. Ljubite Ga i vršite Njegove micvot (vršite njegove micvot iz ljubavi prema Njemu). Učite pouke Židovske povijesti – čuda i velebnih djela Izlaska, prelaska mora, i kazne Datana i Avirama (ovdje izdvojenih zbog njihove drske, neoprostive uvrede za Erec Jisrael, nasuprot Korahu kojemu je Moše mogao oprostiti). Još jednom, Moše ističe da je svrha micvot i primjereno okruženje za Toru Erec

Jisrael. Rabinska "preporuka" da kazujemo 100 brahot na dan bila je potaknuta početnim riječima pasuka u Hamiši – …Što (mem-he) B-g traži od vas… Neki tu vide igru riječi kod ma i čitaju ga s alefom u sredini – mei’a (100). Baal HaTurim ukazuje na at-baš g’matriju riječi ma Memu u at-baš pridružen je jud (10). Heu odgovara cadi (90). Zajedno, 100. Nadalje, BHT citira Gemaru koja ukazuje da u pasuku ima 100 slova. [Ako prebrojite, nabrojat ćete 99, kao što sam ja dobio. +/- 1 čini se da nikada ne smeta Baal HaTurimu). Tada BHT dodaje da riječ mimha također ima zbroj 100. Problem je u tome, da pasuk o kojem govorimo nema riječi mimha, već riječ mei’imah (čiji je zbroj 170). U pomoć dolazi Miha 6,8. To je analogni pasuk koji pita što B-g traži (doreš) od nas. Možda je BHT govorio o tom pasuku u vezi drugih 100. Bilo kako bilo, postoji tradicija da se kaže 100 brahot na dan.

Šiši – šesta alija – 12 p’sukim (11,10-21)

Zemlja u koju će narod sada ući, zemlja je koja "polaže račune B-gu" na očite (i manje očite) načine. B-g postavlja zahtjeve pred nju i one koji će je uskoro nastanjivati (nas). Sedra završava ponavljanjem "pogodbe" kojem je započela sedra (Ovaj odlomak je drugi dio Šma.)

Ako držimo micvot imat ćemo obilje kiše i obilan urod; ako ne, onda....

"I služit ćeš mu svim srcem svojim" (u smislu molitve) nakon čega slijedi B-žje obećanje o obilnoj kiši –odavdje učimo da uključimo spominjanje B-ga kao onoga koji daje kišu

i zatražimo kišu (u odgovarajuće godišnje doba) u Amida

Obećanje o "travi na tvom polju za tvoje govedo i jest ćeš i nasiti ćeš se" ishodište je pravila da čovjek nahrani svoje životinje prije nego li nahrani sebe. To se prvenstveno odnosi na domaće životinje, no čak i nahraniti ribicu u akvariju ili dati jelo mački koja dolazi na tvoja vrata prije nego li sjedneš na doručak, ispunjenje je ove zamisli (i pouka drugima).

T’filin, učenje Tore, i mezuza ponovo su spomenute vezano uz micvot i dug život u Zemlji. Ovaj drugi odlomak Šma jedan je od dva odlomka u mezuzi i jedan od četiri odsječaka u t’filinu

B-g obećava blagotvornu kišu i obilan prinos, no također "zapovijeda" v’asafta d’ganeha… Rambam iz toga (a i sa drugih mjesta) uči da čovjek mora raditi, obrađivati (saditi, orati, itd.) čak i ako to znači oduzimati vrijeme od učenja Tore. Rambam smatra onoga tko uči Toru i izdržava se od cedaka da (blago rečeno) čini pogrešnu stvar.

Š’vi’i – sedma alija – 3 p’sukim (11,22-25)

Još jednom se ponavlja "nagodba" s kojom sedra započinje, sada ovdje na kraju – Ako ćemo držati sve micvot, potaknuti ljubavlju prema B-gu, ako ćemo ići njegovim putem (vršeći djela milosrđa) i prionemo uz Njega… onda ćemo pobijediti narode moćnije od nas samih. Sedra završava s obećanjem o uspješnom

osvajanju Zemlje – ako se držimo svog dijela nagodbe.

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

428. Ukrasni predmeti: Zabrana ostvarivanja koristi od ukrasa s idola

... nemoj se polakomiti na srebro i zlato što je na njima i ne uzimaj ga za sebe ... (Ponovljeni zakon 7,25)

429. Fuj: Zabrana ostvarivanja koristi od idola

Ne unosi takvu gadost u svoju kuću ... (Ponovljeni zakon 7,26)

430. Odnos zahvalnosti: Obaveza da se blagoslovi B-ga nakon jela

Jest ćeš, i nasitit ćeš se i blagoslovit ćeš B-ga ... (Ponovljeni zakon 8,10)

431. I on je također tvoj bližnji!: Obaveza da se voli preobraćenike

Voljet ćete obraćenika jer ste bili stranci u zemlji egipatskoj. (Ponovljeni zakon 10,19)

432. Nije On tako strašan: Obaveza da se bojimo B-ga

Vječnog, B-ga svojega, ćeš se bojati... (Ponovljeni zakon 10,20)

Najbolje je vršiti micvos iz ljubavi prema B-gu. Svijest o tome da nas On voli i da nam je micvos dao da bi nam donijele dobro, trebala bi nas motivirati da vršimo Njegovu volju. Kršiti Njegovu volju trebalo bi nam biti nezamislivo zbog naše duboke ljubavi prema Njemu. Ipak, poznavajući ljudsku prirodu, zdravi "strah" može biti učinkovito sredstvo odvraćanja. Imati strahopoštovanja prema B-gu može nam pomoći da ne zalutamo s pravog puta.

Ova se micva odnosi na muškarce i žene u svim vremenima i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatu Sanhedrin (56a). Ova je micva kodificiran u Mišne Tora u drugom poglavlju Hilhos Jesodei HaTora. Ona je 4. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 4. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu ispunjavati kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

433. Dajte da čujem "Amen"?: Obaveza molitve

... Njemu ćeš služiti ... (Ponovljeni zakon 10,20)

Riječ jira se obično prevodi kao "strah", no to donosi sve moguće neželjene nijanse značenja. Na primjer, u micvi 212, rečeno nam je da se "bojimo" svojih roditelja. Budući da naši roditelji (vjerojatno) nisu koljači iz horor filmova, jira na tom mjestu prevodimo kao "poštovanje, poslušnost". Ista stvar je i ovdje. B-g nije tu da bi nas "sredio", stoga strah ne označava stravu. Umjesto toga, on označava strahopoštovanje ili štovanje. ■

434. Trebamo se družiti: Obaveza da se držimo ljudi koji poznaju B-ga

... Njega ćeš se držati ... (Ponovljeni zakon 10,20)

435. Riječ zakletve: Obaveza da se prisegne u B-žje Ime kad je potrebno prisegnuti

... i u Njegovo Ime ćeš se zakleti. (Ponovljeni zakon 10,20)

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

53. Negativna je zapovijed nemati udjela pri sklapanju posla između zajmodavca i zajmoprimca uz kamatu

kao što Pismo kaže, niti ćeš mu nametati kamate (Š'mot 22,24) – što znači da im čovjek ne bi trebao biti jamac ili svjedok; a i zajmodavac je uključen u ovu zabranu, i pored naloga da ne posuđuje uz kamatu kome od Židova[§54]. Svaki posrednik između njih [koji ih poveže ili im pomogne organizirati posudbu] krši nalog, niti ćeš stavljati zapreku pred slijepca (Va-jikra 19,14; dolje, §76).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

54. Negativna je zapovijed ništa ne posuđivati kome od Židova uz kamatu, bio to novac ili kakva hrana ili što god drugo jer Pismo kaže, Nećeš mu davati novac pod interes, niti ćeš mu lihvarski davati hranu. (Va-jikra 25,37). Pojmovi nešeh ("kamata") i marbit ("lihva") jedno su te isto; no Pismo ih dijeli u dva pojma kako bi [onoga koji posuđuje] učinilo da krši dvije zabrane. Zajmodavac također krši zabranu [§53], niti ćeš mu nametati kamate (Š'mot 22, 24), kao i nalog, Ne uzimaj od njega ni interesa ni profita (Va-jikra 25,36).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Život u pustinji

Devarim 8 govori o godinama u pustinji kao o godinama patnje i muke, ali paralelno s time i kao o godinama ispunjenim čudesnom providnošću. Hašem je narod opskrbio odjećom, vodom iz stijena te manom s neba.

• Jesu li takva čuda bila pravilo ili iznimka? Je li narod imao kakvu drugu hranu osim mane tijekom putovanja? Jesu li oni stvarno imali samo jedan komplet odjeće i obuće?

• Nekoliko komentatora sugerira da Izraelci nisu vodili, potpuno natprirodan život, već tipičan nomadski stil života u pustinji, samo upotpunjen povremenim čudima. Koje dokaze možete dati da podržite takvo gledište?

Odabir Levita

Naša paraša sugerira da su svećenici i Leviti bili izabrani nakon grije-

ha sa zlatnim teletom (vidi Devarim 10,8). Međutim, Šemot 28 počinje s nalogom da se posveti Aharona i njegove sinove, sugerirajući da su oni bili odabrani prije grijeha.

• Kako pomiriti te dvije grupe stihova. Jesu li Leviti i svećenici bili odabrani u isto ili različito vrijeme?

• Je li logično da Aharon, kojeg je Moše kaznio zbog njegove uloge u izradi zlatnog teleta, odmah nakon toga primi posebno promaknuće? Zašto je on bio izabran? Zašto je pleme u cijelosti bilo odabrano?

Voljeti Hašema

Kako treba definirati pojam "ljubavi"? Što podrazumijeva zapovijed da volimo Hašema? Jesu li emocije uopće podložne čovjekovoj volji? Kako se nekome može zapovijediti da osjeća na određeni način?

• Komentari se ne slažu u tome da li je ta zadana ljubav emo-

cija, mentalni proces ili čin. Dok Rambam ljubav prema Hašemu vidi kao emocionalnu čežnju, koja se može usporediti s ljubavlju između supružnika, Shadal tvrdi da je zapovijed pragmatična te da na metaforički način kaže da čovjek mora biti odan B-gu i držati njegove zapovijedi. Ramban nudi treću mogućnost, da je ta micva, micva o mučeništvu.

• Koji od gore navedenih pristupa smatrate najuvjerljivijim? Koji stihovi u tekstu "Šema" mogu podržati svako navedeno razumijevanje? Kako bi svaki od komentatora svoj način interpretacije mogao primjeniti na druge propise koji se odnose na ljubav prema drugima, kao što je to zapovijed da volimo svoga bližnjega i stranca?

Prevela

Tamar Buchwald

Rav Kook:

Dvije ljubavi za Erec Jisrael

Blagoslov učenjaka Tore

Talmud (Berahot 50a) nam daje test pomoću kojeg možemo utvrditi je li neki pojedinac uistinu učenjak Tore: slušaj kako izgovara berahot (blagoslove). Jasno, kada su blagoslovi izgovoreni iskreno, oni odražavaju ispravan pogled na život i pomažu usaditi dobre karakterne osobine poput zahvalnosti prema B-gu. Ono što je manje očigledno jest da su čak i detaljni zakoni o blagoslovima odraz temeljnih koncepata Tore. Iz tog razloga, učenjaci Tore su precizni u svojim blagoslovima.

Voljeti zemlju Izrael

Sljedeća priča daje nam jedan primjer takvog ispravnog pristupa blagoslovima. Također sadrži i važnu lekciju o ljubavi prema zemlji Izrael.

"Rabi Hisda i rabi Hamenuna sjeli su za stol na kojem su bile poslužene datulje i narovi. Rabi Hamenuna izgovorio je blagoslov nad datuljama.

Rabi Hisda mu je rekao, 'Ne misliš li da bi voće koje se prije spominje u stihu trebalo imati prednost u bla-

goslovu?'

Rabi Hamenuna je odgovorio, 'Datulje se spominju druge nakon riječi 'zemlja', a šipak se spominje tek peti.'

Rabi Hisda je uzviknuo, 'Kad bismo barem imali noge od željeza kako bismo te uvijek slijedili i učili od tebe!" (Berahot 41b)

Ova dva učenjaka mislila su na sljedeći stih koji slavi zemlju Izrael za 7 vrsta žitarica i voća:

"To je zemlja pšenice, ječma, vinove loze, smokava i narova; zemlja maslina i datulja." (Devarim 8,8)

Rabi Hisda osjećao je da blagoslov treba odražavati redoslijed kojim su plodovi spomenuti u stihu. Tako bi narovi trebali doći prije datulja. Rabi Hamenuna objasnio je da iako je redoslijed unutar stiha uistinu važan, postoji još jedan važan faktor: koliko je blizu plod riječi 'zemlja' u stihu? Narovi su peti plod koji se spominje nakon prvog pojavljivanja riječi 'zemlja' u stihu; međutim, datulje su drugi plod koji se spominje nakon drugog pojavljivanja riječi 'zemlja'. Drugim riječima,

pozicija datulja u stihu odražava veću blizinu zemlji Izrael; stoga, to voće zaslužuje da u blagoslovu dođe prvo.

Briga koju je rabi Hamenuna pokazao izgovarajući ovaj blagoslov demonstrira važnost koju je on pridavao ljubavi prema Erec Jisraelu Ova velika ljubav izvire iz prepoznavanja jedinstvenih kvaliteta te zemlje – kvaliteta koje židovskom narodu i cijelom čovječanstvu omogućavaju postizanje duhovnih ciljeva. Onaj tko je bliže zemlji Izraela i tko iskazuje veću povezanost sa tom zemljom, on ima prednost u blagoslovu. Takav je pojedinac bliži savršenstvu koje se postiže kroz ovu posebnu zemlju.

Dvije vrste ljubavi

Ipak, možemo se pitati: zašto se riječ 'zemlja' spominje dva puta u ovom stihu? Zašto stih dijeli plodove zemlje Izrael u dvije kategorije?

Postoji dvije vrste ljubavi prema zemlji Izrael. Neki cijene Erec Jisrael zbog njezinih posebnih duhovnih kvaliteta. Oni čeznu "uživati u njenom kamenju i voljeti njen prah"

(Psalam 102,14) kako bi ispunili micvu da budu povezani sa Zemljom. Oni prepoznaju da blagoslov

Erec Jisraela proviđa duhovno uzdizanje židovskog naroda i čitavog svijeta.

Zatim postoje oni koji cijene zemlju zbog njenih materijalnih dobara. Oni prepoznaju njenu vrijednost kao domovine židovskog naroda i rade na naseljavanju i izgradnji zemlje. Ovakva predanost zemlji Izrael, čak i ako ne uključuje njene duhovne kvalitete, svakako je dobra i pozitivna karakteristika.

Stih spominje zemlju dva puta, svaki puta nabrajujući nakon toga listu plodova. To se podudara sa dvije vrste ljubavi prema zemlji Izrael. Prva lista plodova predstavlja one koji zemlju Izrael vole zbog njenih uzvišenih duhovnih osobina. Ta se skupina sastoji od pet vrsta voća i žitarica koje predstavljaju pet knjiga Mošeovih. Ova ljubav prema Erec Jisraelu proizlazi iz svijeta Tore, iz svijesti o duhovnim ciljevima židovskog naroda i cijelog svijeta.

Druga skupina sadrži masline koje simboliziraju znanje, i datulje, koje simboliziraju materijalno zadovoljstvo. Te dvije vrste plodova predstavljaju one koji zemlju Izrael cijene kao mjesto na kojem Židovi mogu biti uspješni u materijalnim područjima života – akademskim, kulturnim ili ekonomskim.

Rabi Hamenuna naučio nas je važnu lekciju: koliko je velika i važna ljubav prema zemlji Izraelu, čak i kada je ta ljubav ograničena na njene materijalne dobrobiti. Kada

smo povezani sa zajednicom, sve materijalne stvari postaju duhovne; uzvišeni ciljevi se automatski realiziraju kroz povezanost B-žjeg naroda sa Njegovom Zemljom.

Nar i datulje

Zašto datulja ima prednost pred narom? Iako nar pripada prvoj grupi, on je posljednji u toj skupini. Nar predstavlja one koji su svjesni duhovnih kvaliteta Erec Jisraela, pa ipak u praksi ostaju daleko od Zemlje. Takvi pojedinci nažalost u praksi premalo izražavaju svoju ljubav prema zemlji Izrael.

Datulja je, pak, pri početku druge skupine. Ona predstavlja ljude koji prepoznaju materijalne dobrobiti zemlje Izrael. Međutim, kroz svoj trud, oni su mnogo bliži Zemlji jer poduzimaju praktične korake u naseljavanju i izgradnji zemlje. Takvi ljudi, učio je rabi Hamenuna, trebaju podršku i moraju biti prvi blagoslovljeni. Predanje Zemlji, kada je promovirano u praksi, kroz konkretan trud, predivna je stvar. Tako u Talmudu piše (Sanhedrin

102b) da je Omri zaslužio da bude kralj zato što je uspostavio grad u zemlji Izrael, čak iako su njegove namjere bile očigledno pragmatične naravi.

Noge od željeza

Sada razumijemo žarki odgovor rabi Hisde, "Kada bismo barem imali noge od željeza da te uvijek slijedimo i učimo od tebe!" Rav Hisda je razumio duboku poruku učenja Rabi Hamenune. Čovjeku su potrebne "noge od željeza" – hrabrost i snaga poput željeza – kako bi bio sposoban primiti tu značajnu poruku i cijeniti važnost materijalne snage Izraela.

Isto tako, na nacionalnoj razini, trebaju nam "noge od željeza," moćna sredstva za izgradnju fizičkih aspekata naroda. Tada ćemo imati duhovnu snagu da stvorimo hrabri nacionalni duh. "I učit ćemo od tebe" – slijedit ćemo tvoju stazu Tore i zaslužiti da naselimo Zemlju kroz ljubav i cjelovitost te unutarnju snagu.

■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Dvije ljubavi za Erec Jisrael

Prioriteti: Nema malih stvari

Raši se u komentaru na prvu riječ ovotjedne parše koristi tumačenjem riječi ekev koja u kontekstu samog retka znači "pošto" ili "zato." Ona obično označava uzročno-posljedičnu vezu - zato što ćete slušati B-žje zapovijedi blagoslov i fizičke nagrade sići će se na vas. Raši, međutim, zasnivajući to na midrašu, širi značenje riječi ekev i koristi jedno drugo značenje riječi koje znači "stopalo" ili "peta."

On komentira da postoje zapovijedi i vrijednosti u životu po Židovskoj Tori koje Židovi na neki način uzimaju olako. Oni ih smrve u prah svakodnevnog života gazeći ih svojim stopalima i/ili petama. Upravo su te, da tako kažem, zanemarene zapovijedi i vrijednosti istinski ključ za duhovni uspjeh i dobar život. Raši nam naglašava da izbor riječi ekev za početak retka parše nije tek literarno pitanje korištenja rječnika. Naprotiv, izborom te riječi Tora nas uči važnu pouku o životu: da nema malih stvari, niti postupaka koji ne izazivaju posljedice.

Rabini su nas u Avot podučili da budemo jednako obazrivi s "lakim" zapovijedima kao što smo, potpuno opravdano, pažljivi sa onim strožim i težim zapovijedima. Rabini naglašavaju da čovjek ne zna koje su stvarne posljedice poštovanja tih "lakih" zapovijedi u programu nagrade i kazne Nebeskog suda. Tako nas Tora zapravo uči da pazimo na svoje korake i postupke kako naša peta ne bi nehotice nagazila neku svetu zapovijed i/ili vrijednost.

Nama je teško izmjeriti različite vrijednosti te težinu i isplativost bilo koje od zapovijedi Tore. U slučajevima kada vrijednosti međusobno proturječe i kada su upute kontradiktorne, halahički proces rješava pitanje kakvi trebaju biti naše ponašanje i postupci. Ipak, na intelektualnom i duhovnom planu mi se uvijek suočavamo s odlukama u vezi naših prioriteta ponašanja i postupaka.

Ja se trudim postići koncentraciju i posvetiti se molitvi kad neki siro-

mah pruži svoju ruku predamnom tražeći da mu dam nešto novca. Što da učinim? Da ignoriram siromaha i pokušam na neki način ponovno povratiti svoju usredotočenost na molitvu ili da odustanem od molitve i dam prosjaku novčić? Koju vrednotu da pogazim svojom petom?

Mi se s takvim dilemama suočavamo svakog dana. Ako na neki način možemo tako izbalansirati naše prioritete da niti jednoga od njih ne gurnemo dolje pod svoje pete, mogu se postići velike stvari. Pa čak i ako nismo u stanju stvoriti takav balans, prepoznavanje suprotstavljenih vrijednosti i postupaka – samo shvaćanje da čovjek nikada ne smije donositi sud o B-žjim zapovijedima kao o lakima ili teškima, važnima i manje važnima - samo je po sebi velik korak prema istinskoj duhovnosti i razumijevanju judaizma.

Za vrijeme američke revolucije postojala je čuvena kolonijalna zastava na kojoj je stajalo: "Ne gazite

Rabbi Berel Wein:

me!" U biti, to je poruka Tore u vezi poštivanja zapovijedi i našeg odnosa prema Tori i tradiciji.

Ekev - sama riječ, a i parša općenito - ističe uzročno posljedičnu jednadžbu koja vlada čitavom ljudskom i Židovskom povijesti. Blagoslovi i oni tužniji događaji uvjetovani su ljudskim ponašanjem, stavovima i djelima koja su im prethodila. Život nas vremenom uči da se ništa ne dobiva besplatno. Rabini su to sažeto ustvrdili u Avot: Koliki je trud i uložena žrtva, tolika će biti nagrada

Uistinu, u životu nema prečaca. Svi pokušaji da se vječne Židovske prakse i vrijednosti prilagode kako bi bile prikladne trenutnim hirovima i društvenim normama završili su potpunim neuspjehom. Staza Židovske povijesti popločana je ostacima ljudi i pokreta koji su nastojali reformirati i poboljšati judaizam, no jedino što su postigli bilo je da je on

njihovim sljedbenicima postao beznačajan.

Tora naglašava da je Moše približio narod Nebesima, ali Nebesa nije degradirao spuštajući ih na nivo ljudi. Tragedija mnogih američkih Židova i mnogih sekularnih Židova općenito nije u tome da je judaizam bio previše težak i naporan – već da je bio previše lagan i praktičan, pa time nije imao smisla u njihovim životima i svakodnevnom bivanju.

Moše u ovotjednoj parši (kao što to općenito čini u knjizi Dvarim), ističe teška vremena koja je narod podnio u svojih 40 godina putovanja pustinjom Sinaj. I Moše im ne obećava da kada uđu i osvoje zemlju Izrael, da će ih tamo dočekati ružičnjak na Bliskom istoku. On ih upozorava na posljedice napuštanja B-ga i Tore. B-g Židovske i svjetske povijesti je strog i ne tolerira lakši put koji vodi do duhovne slabosti i na kraju do fizičkog uništenja.

Raši u ovotjednoj parši komentira da je ova poruka posebno istinita u vezi "malih" stvari u životu koje čovjek s lakoćom zdrobi svojom akevpetom. No upravo su male stvari te koje istinski karakteriziraju našu osobnost i naše odnose s drugima i s našim Stvoriteljem.

Primjetio sam da u našem današnjem društvu postoji trend da kada se iznose posmrtni govori oni se koncentriraju na male stvari u životu – na priče, anegdote, sjećanja i osobne odnose – umjesto na javna ili poslovna postignuća pokojnika bez obzira koliko dojmljiva ta postignuća bila.

Upravo su male stvari u životu ono što u nama stvara simpatije i antipatije, osjećaje privrženosti i ljubavi, i emocije neugode i frustracije. Tako je naša Tora mali milijun pojedinosti i mnogih malih stvari. B-g čitavog svemirskog prostranstva otkriva nam se, da tako kažemo, u atomu i najsitnijim stvorenjima. Jer kada razmotrimo stvari i proanaliziramo ih, uistinu nema malih stvari u životu.

Sve ono što činimo i govorimo sa sobom nosi i posljedice po našu osobnu i nacionalnu budućnost. Upravo taj osjećaj gotovo kozmičkog utjecaja što ga vrši svaka osoba u svom svakodnevnom životu je ono što leži u srcu Tore i judaizma. Mi gradimo svijet u našim vlastitim životima naizgled svjetovnim ponašanjem.

Šabat šalom

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Prioriteti: Nema malih stvari

Male stvari

Kruh s neba

"Onaj koji vas je hranio manom u pustinji… kako bi vas iskušao." (Devarim 8,16)

Svi znamo da je život kušnja. Borimo se kako bismo zaradili za život, podigli djecu, izgradili svoje zajednice. Ništa ne dolazi lako, a naša je kušnja u tome da se sa teškoćama i frustracijama izborimo na najbolji mogući način.

No, što kada bi nam svi uvjeti za život bili servirani na srebrnom pladnju? Kako bi to bilo divno! Više ne bismo trebali brinuti o tome kako djeci platiti školarinu ili kako platiti novo krovište. Što kada bi nam odgovori na sve naše potrebe padali kao mana s neba? Bismo li to smatrali kušnjom? Teško. Smatrali bismo to blagoslovom. Međutim, izgleda da Tora kaže drugačije.

Tek što je židovski narod izašao iz Egipta, počeli su se žaliti (Šemot ), "Da smo barem pomrli od

B-žje ruke u zemlji egipatskoj gdje smo sjedili kraj lonaca s mesom i gdje smo jeli kruha koliko smo htjeli; a vi ste nas sada doveli u ovu pustinju da cijelu zajednicu pomorite glađu."

"Evo učinit ću da vam s nebesa pada kruh," odgovorio je Hašem (16,4). "Neka narod izađe i neka svatko skupi koliko mu treba za jedan dan, kako bih ih iskušao i vidio hoće li slijediti Moju Toru ili neće."

Komentatori Tore čude se ovoj vrsti kušnje. Što bi moglo biti bolje od toga da svakog dana imaš sve svoje potrebe ispunjene? To je kušnja? Pa to je blagoslov!

Raši objašnjava da je Hašem mislio na zakone koji su bili vezani uz manu. Čovjek nije mogao pohraniti manu za sljedeći dan. Morali su sakupiti dvostruku porciju petkom. I

se židovski narod pridržavati zakona o mani?

Ta se kušnja spominje također i u parši Eikev, "Onaj koji vas je hranio manom u pustinji… kako bi vas iskušao." Sforno objašnjava da je kušnja bila u tome hoće li Židovi i dalje slijediti Toru sada kad više nisu morali brinuti o svom preživljavanju.

Da, postoji velika kušnja u "kruhu koji pada s neba." Obilje bez truda je vrlo opasna stvar. Dolazi sa mnoštvom slobodnog vremena i slobode djelovanja. Što radimo s tim vremenom i sa tom slobodom? Koristimo li ih kako bismo kušali ono što nam je zabranjeno? To je velika kušnja mane.

Svi smo svjesni kušnje koju pred čovjeka stavlja siromaštvo. Svjesni smo kušnji i nevolja siromaha. Međutim, kaže Sforno, obilje također dolazi sa velikim kušnjama. Ono stavlja veliku odgovornost na čovjeka. To je kušnja mane, i to je kušnja za mnoge Židove u ovim vremenima obilja.

Chovos Halevavos piše u Ša'ar Habitahon da je jedan od razloga zbog kojih ljudi, za razliku od ptica i drugih životinja, moraju ulagati velik trud u to da zarade za život, taj da moraju kontrolirati svoj zli nagon (jecer hara). Kada bismo imali previše vremena u svojim rukama, ne bismo bili u stanju oduprijeti se iskušenjima koja naš zli nagon stavlja pred nas. Kao što to već jest, mi smo većinu vremena ili prezauzeti,

Rabbi Yissocher Frand:

ili preumorni. Pa ipak, i tada nam se teško oduprijeti iskušenjima.

Magid iz Mezritcha jednom je rekao da ljudi koji se suočavaju sa nevoljama, bolestima ili smrtnim opasnostima, svi postaju religiozni. Svi dolaze u šul. Mole redovito. Izgovaraju psalme sa suzama koje im klize niz lice. Velikodušno daju milostinju. No, kada stvari idu dobro i predobro, misle li ljudi na Svemogućeg? U tome je kušnja mane.

s neba

Ramban nam, na kraju svog iznošenja zakona o mezuzi, kaže da razmišljamo o svetoj prirodi Svemogućega. To će nas nadahnuti da se trgnemo iz svog sna i shvatimo da na ovome svijetu ništa nije stalno izuzev Svemogućega, Njegove Tore.

Zašto nas mezuza podsjeća na ove ideje?

Možda zbog toga što je mezuza nijemi svjedok pada, te tijeka povijesti i zbivanja ljudskog roda. Pomislite na mezuzu neke stare sinagoge ili nekog drugog časnog zdanja. Ona tamo stoji postavljena desetljećima ako ne i stoljećima. Ona je vidjela novorođenčad koju donose u šul da bi ih obrezali, a vidjela je i te iste ljude ostarjele kako ih dovode u šul da bi za njih održali posmrtni govor i pokopali ih. Ona je vidjela pokoljenja kako dolaze i odlaze. Vidjela je kako se kraljevstva uspinju i padaju. Vidjela je rađanje ideologija i njihov nestanak.

da je ta nova tehnologija toliko savršena da se nikada neće promijeniti. Željezničke kompanije prodavale su korporativne dionice za stoljeća unaprijed. A gdje su sve one danas? Na odlagalištu starog željeza zajedno s njihovim zahrđalim tračnicama.

Ljudska su bića uvijek u potrazi za besmrtnošću. Ovaj pronalazak, ova ideja, ovo zdanje, ova knjiga, ovo će dohvatiti tu nedostižnu besmrtnost, ovo će odoljeti testu vremena, ovo će trajati vjekovima, ovo će me učiniti besmrtnim. No to ne ide tako.

Tora nam kaže (Bamidbar 32,42). "I Novah otide i osvoji Kenas i njegova predgrađa i nazva ga (lah) Novah po sebi." Po pravilima hebrejske gramatike riječ lah treba završiti s mapik he, oznakom naglaska, međutim on ne završava tako. On završava sa slabim he. Midraš nam kaže da nam slabo he daje do znanja da grad nije potrajao. On je na kraju bio uništen.

Nijemi svjedok

I zapisat ćeš ih na dovratnicima svojih domova i na kapijama svojim. (Devarim 11.20.)

Mezuza stoji na vratima poput stražara, pored nje prolazimo svaki put kada ulazimo i izlazimo iz prostorije. Na što trebamo pomisliti kada gledamo u mezuzu? O čemu trebamo razmišljati kada ugledamo slovo šin na njenom kućištu i kad nas ono podsjeti na sveti svitak koji se u njoj nalazi?

Samo u prošlom stoljeću naša hipotetska mezuza vidjela bi humanizam, kapitalizam, socijalizam, egzistencijalizam, i kako svaku od tih ideja prihvaćaju za životne filozofije, a potom gube vjeru u njih. Vidjela bi uspon Sovjetskog saveza i komunizma, njegov sramotan slom. Stvaranje Trećeg Reicha tisućgodišnjeg Reicha, njegovo provođenje holokausta nad Židovskim narodom te njegov konačni poraz i uništenje. Vidjela bi rađanje Izraela i njegovo sazrijevanje.

Kada je u devetnaestom stoljeću uvedena željeznica ljudi su smatrali

Zašto Tora smatra važnim da nam obznani tu informaciju? Razlog je to da nas poduči uzaludnosti besmrtnosti. Novah je želio sebe učiniti besmrtnim stvarajući nešto trajno – ni više ni manje nego jedan čitav grad! - i okrunio ga je svojim vlastitim imenom. No nije uspio. Grad je bio uništen, a njegovo bi ime bilo zaboravljeno da nije spomenuto u Tori.

Sve se neprestano mijenja. Ništa nije stalno. Jedino su Svemogući i Njegova Tora stalni. Mezuza to može posvjedočiti.

Prijevod: Anja Grabar/V. Ivanuša

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Kruh

Rabbi Shaul Rosenblatt: Sagledaj

stvarnost

U ovoj paraši Moše daje nevjerojatnu izjavu: "A sada, Izraele, što drugo B-g traži od tebe osim da ga se bojiš..." (Devarim 10,12)

Moše nam je upravo dao zapovijed, pa još jednu, pa još jednu, u B-žje ime. I na kraju svega toga što kaže? "Dakle, sve što B-g zapravo želi je da ga se bojite!" A što je sa ostalih 612 micvot koje je B-g rekao da ih želi?

I zašto B-g uopće želi da ga se bojimo; "fura" li se On na moć, poput čarobnjaka iz Oza? Osjeća li se B-g bolje ako ga se bojimo?

Odgovor nalazimo u etimologiji riječi "strah" u hebrejskom jeziku. Ona ima isti korijen kao i riječ "vidjeti" . "Strah" i "gledanje" su u potpunosti povezani. Kao što kažu, blaženo neznanje, Ono što ne "vidiš", toga se i ne "bojiš"

Riječ "strah" bolje bi bilo prevesti kao "svijest o posljedicama" , "razumijevanje stvarnosti neke situacije" Što B-g doista želi? On želi da se suočimo sa stvarnošću, a ne da se uklanjamo od onoga za što znamo da je istina. Stalno nam se u životu događa da znamo što bismo trebali napraviti, znamo što je ispravno –ali nismo se spremni suočiti s tom realnošću jer je previše nelagodna. Radije izabiremo komfor laganja samom sebi nego borbu sa stvarnošću. Stvarnost je gotovo uvijek neprijatna. Obmana je uvijek tako zamamna.

Ne želite se suočiti s činjenicom da je vaša veza došla kraju. Znate da jest, nimalo ne sumnjate u to. Ali potrebna vam je. Pa se uvjerite da nije gotova. Ili se ne želite suočiti s činjenicom da ste učinili pogrešku i da je treba ispraviti. Bolno je i ponižavajuće vjerovati da nismo savršeni. Mnogo radije bismo stvorili iluziju savršenstva. Pa onda krivimo druge: roditelje, supružnika, svijet, B-ga – svakoga samo da se ne bismo suočili s realnošću da smo u krivu!

A što je s onime koji se ne želi suočiti sa stvarnošću svog vlastitog nezadovoljstva? On će glumiti i

praviti se da je sretan. Ne zbog svijeta, zbog sebe samog. Nitko ne želi priznati da je toliko izgubljen da ne zna kako biti sretan.

Pa što onda B-g od nas želi? Samo da budemo iskreni. Iskreni prema sebi samima. Mi uvijek znamo što je ispravno. No rijetko od nas su voljni to priznati (sebi samima). Zato nam Moše daje savjet: Pogledajte. Budite svjesni. Sve ostalo proizaći će iz toga. Uklanjajte se od stvarnosti pa ćete propustiti vlak. To može stvoriti krasnu iluziju... ali kada se mjehurić rasprsne, neće ostati ničega.

Šabat šalom!■

Shlomo Riskin:

Živjeti život

"Ne živi čovjek samo od kruha, već ljudsko biće živi od onoga što dolazi iz usta G-spodnjih." (Ponovljeni zakon 8,3)

Kako Biblija gleda na "život", onaj vremenski raspon koje svaki pojedinac očajnički želi sačuvati i produljiti, ali koji se rijetko kada pravilno koristi? Tužna je istina da nitko nije sasvim siguran kako je najbolje iskoristiti ono vrijeme koje mu/joj je dano ili kojoj svrsi da ga posveti. Kako je najbolje "utrošiti" svoj život pitanje je nad pitanjima, a onaj koji živi bez da postavi to pitanje i na njega dâ odgovor riskira da s ovog svijeta ode bez da je uopće živio.

Očigledno je Svemogući došao do zaključka da tek oslobođeni Izraelci još nisu bili spremni ući u Obećanu zemlju; trebao im je četrdesetgodišnji period obrazovanja i "obučavanja" – cijeli jedan naraštaj - u pu- stinjskoj ničijoj zemlji. Trebali su iskusiti svojevrsnu "kušnju vrućinom i hladnoćom", s lekcijama koje će trebati naučiti iz čudne mješavine b-žanske dobrote i ljudske neizvjesnosti:

Sjećat ćete se cjelokupnog putovanja kojim vas je G-spod, B-g vaš, vodio tih četrdeset godina u pustinji da vas podvrgne nevoljama, da vas iskuša da zna što vam je u srcu; hoćete li se pridržavati Njegovih zapovijedi ili ne? On će pustiti na vas nevolje i On će vas učiniti gladnima; On će vas opskrbiti manom da jedete, koju ni vi niti vaši preci niste ranije iskusili, kako bi vas naučio da ljudsko biće ne živi samo od kruha, već da ljudsko biće živi od onoga što dolazi iz usta G-spodnjih. (Pnz 8,1–3)

Ovo veliko iskustvo mane u pustinji bilo je svojevrsna "pauza" od kazne iz Edenskog vrta "jesti ćeš kruh svoj u znoju čela svoga." S jedne strane, B-g je bio dobročinitelj Davatelj hrane, hrane koju su Izraelci samo trebali sakupiti, ne proizvoditi je, pri čemu je svaki pojedinac svakodnevno primio točno ono što mu je bilo potrebno; s druge strane, Izraelci nisu doživljavali nelagodu i uzbuđenje koje donosi takmičenje, domišljanje, očaj i uznemirenost zbog neuspjeha i vrtoglavo zadovoljstvo zbog uspjeha, koji prate mukotrpnu i stresnu posvećenost tržišnom ili poljoprivrednom gospodarstvu. Koji je bio značaj mane? Koju je lekciju ona prenosila?

Najstarija (i vjerujem, autentična) verzija aramejskog prijevoda biblijskog teksta koju su rabini prihvatili, Targum Onkelos, prevodi posljednje riječi stiha kojeg smo upravo

citirali: "Ne egzistira čovjek samo od kruha, već ljudsko biće živi od onoga što dolazi iz usta G-spodnjih." Targum pravi razliku između kruha neophodnog za ljudsku egzistenciju

i B-žje riječi neophodne za ljudski život. "Egzistencija" predstavlja fizičku egzistenciju; "život" je suština, riječ B-žja, život duha, intelekta, senzibilnosti, ljubavi.

Za jasnije objašnjenje namjere koju ima Targum, istražimo drugu mišnu u sedmom poglavlju traktata Šabat, gdje nam mišna donosi popis od trideset devet zabranjenih fizičkih aktivnosti na šabat (melahot). Midraš općenito smatra da je izvor za te zabranjene aktivnosti popis upravo onih građevinskih postupaka koji su bili uključeni u izgradnju B-žjeg svetog Šatora, Miškana (Izl 31,13). Svaki stvaralački čin koji je bio uključen u izgradnji Šatora bio je zabranjen na Šabat. Međutim, jedna od zabranjenih aktivnosti u ovoj mišni je "pečenje", a pri izgradnji Miškana biljna bojila morala su se "prokuhati" kako bi obojila tkanine za uljepšavanje Svetišta. Pa zašto onda mišna navodi "pečenje", a ne "kuhanje"?

Talmud objašnjava ovo odstupanje time što kaže da je mišna željela istaknuti postupke u proizvodnji kruha; i doista kad gledamo na zabranjene postupke iz ove perspektive, cjelokupna mišna poprima posve drugačiji fokus. Prvo, zabranjuje izradu kruha, zatim proizvodnju odjeće, potom proizvodnju kože i na kraju izgradnju. U stvari, mišna podučava da se potraga za hranom, odjećom i skloništem - tako ključnima za fizičko postojanje i prehrambenu egzistenciju – treba izbjeći na dan šabata. Dani u tjednu su za fizičku egzistenciju; šabat je za duhovni i intelektualni život! A egzistencija i život dva su najvažnija elementa u našem ljudskom boravku na ovom svijetu.

Istina je da životinjama, ništa manje nego ljudima, isto tako treba hrana, odjeća (za zaštitu od vremenskih prilika) i sklonište. Ono što ljudsko biće čini jedinstvenim kao čovjeka je ono što nadilazi fizičko postojanje: duhovna iskra B-ga unutar njega/nje, duša, srce i um ljudskog bića, koji ga osposobljavaju da misli, da daje, da komunicira s drugima, da voli, da popravlja i da stvara.

Većina ljudskih bića svoj život provodi radeći za svoju fizičku egzistenciju, skupljajući artikle i najvažniji artikl (novac), te skupljajući predmete i stvari. U pustinji su bili oslobođeni ove težnje, s izuzetkom malo vremena koje je bilo potrebno

da se sakupi mana - i nitko nije mogao uzeti više nego što mu/joj je bilo potrebno. Oni su mogli provoditi većinu svog vremena primajući - i razmišljajući o – B-žjim riječima, B-žjoj želji da dijelimo s onima koji imaju manje sreće od nas, B-žjim darom obitelji i prijateljstva, zaje- dnici i ljubavi. Šabat zabranjuje fizički rad, ali ističe zajedništvo u obitelji, proučavanje Tore, zajedničku molitvu, vrijeme izdvojeno za B-ga, meditaciju i šetnje prirodom; šabat je dan za život, a ne za puko postojanje!

Pustinjsko iskustvo bilo je neka vrsta trajnog šabata, osjećaj savršenijeg svijeta, kad učimo da budemo bez materijalnih dodataka, ali ćemo, nadajmo se, početi shvaćati da je stvarna svrha ljudskog života živjeti po B-žjim riječima. I u tom savršenijem svijetu, mi ćemo, nadajmo se, naučiti da su stvari koje su neophodno potrebne za naše postojanje –baš kao i samo naše postojanje – u osnovi B-žji dar i da je krajnja svrha našeg postojanja povezati sebe sa životom, s B-gom, s Njegovom voljom i Njegovom vječnošću. Na šabat posvetimo vino, blagoslovimo halu (kruh), koristimo stol s hranom kao sredstvo za pjesme hvale B-gu i za riječi Tore, i povezujemo egzistenciju sa suštinom, postojanje s B-gom.

Stoga nije ni čudo što je hebrejska riječ "ĥajim" (život) uvijek u množini, jer ne može biti smislenog ljudskog života lišenog odnosa punih ljubavi s drugima. Dva slova "jud" . (ili dva jida, Židova) u središtu riječi su skraćeni oblik izražavanja B-žjeg imena, dok vanjska hebrejska slova "ĥet" i "mem" tvore hebrejsku riječ "ĥom" (toplina); ljubav, osjećajnost i briga ključne su za smislene ljudske aktivnosti na zemlji. Nikad nisam susreo osobu na njenoj smrtnoj postelji koja žali zbog što nije provela više sati u uredu - ali većina njih na smrtnoj postelji žali zbog sati koje nisu proveli s obitelji i bliskim prijateljima. Ljude se ne pamti po građevinama koju su podigli; njih se uvijek sjećamo po životima koje su dotakli i po ljudskim prilikama u kojima su pomogli.

Rabin Yitzhak iz Berditcheva jednom je vidio nekog čovjeka kako trči amo-tamo, kao da "lovi svoj rep." "Kamo i zašto trčiš?" upitao ga je. "Trčim da zaradim za život", stigao je odgovor. "Samo budi siguran da u tom procesu ne izgubiš svoj život", napomenuo je mudri rabin.

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi

Rabbi David Sutton:

Hašemov Hesed

Parašat Ekev (perek 9, pesukim 4-6), nakon što nam Hašem kaže koliko je moćan neprijatelj i kako će ga B-g slomiti pred nama, kaže: "ךבבלב רמאת־לא

Ne reci u svom srcu, kad ih B-g uništi,

יִּנַַ֣איִּבֱה ֙יִּתָקְדִּצְב Bila je to moja pravednost..."

Ne.

Nije to bila tvoja pravednost

ךתקדצב אל

Točnije, bila je to njihova zloća, a kako bi ispunili obećanje koje je B-g dao Avrahamu, Jichaku i Jakovu.

A onda B-g ponavlja, ךתקדצב אל יכ תעדיו Trebao bi znati da to nije bila tvoja pravednost."

Postoji rasprava među Rišonim, našim velikim rabinima iz davnine, o tome na koga se ova poruka odnosi.

Ramban kaže da ovo nije bilo usmjereno na svaku buduću generaciju, jer ako išta, kaže da te B-g voli Dakle, tvrdi on, kako možete reći da se to događa zbog vaših predaka, i da vi niste dobri? On kaže da je ovo konkretno upućeno onoj generaciji koja je sagriješila i stoga nije bila dostojna.

Or Hachaim HaKadosh dodaje da čak i ako nisu bili dostojni, to ne znači da su bili zli, jer o njima kaže, "Ti se držiš Hašema, svog B-ga." On kaže da to znači da njihove zasluge nisu bile dovoljne da im da zemlju, ali oni nisu bili zli ljudi. Taj pasuk kaže da to nije bilo zbog tvoje pravednosti, što znači da su oni bili pravedni, ali njihova pravednost im ne bi donijela taj uspjeh.

On također kaže da se ovaj pasuk obraća samo toj generaciji.

Rabbenu Yonah, s druge strane, u Shaare Teshuva kaže: Ne, ovo se obraća svakoj generaciji, i nadalje, to je jedna od 613 micvot. Ovo je moćan

hiduš. To znači da je jedna od 613 zapovijedi imati mentalni sklop da ne biste trebali misliti kako je vaš uspjeh rezultat vaše pravednosti i ispravnosti vašeg srca

Možda ste pravedni i možda imate čisto srce, ali nemojte vjerovati da je to razlog zašto dolazi do uspjeha. Nemojte reći: "O, činio sam puno dobročinstava. Činio sam puno heseda, svakog jutra ustajem i molim Nec (jutarnje molitve u svitanje, op.pr.). Zato sam imao tako uspješnu godinu." Nemojte to misliti.

Mi vjerujemo i u svom srcu znamo da naš uspjeh dolazi od Hesed HaEljon V’Rav Tuvo, (četiri vrlo važne riječi koje treba zapamtiti)

Blagonaklonosti Višnjega i obilja Njegove dobrote. To znači da sve što mi se događa nije zbog moje pravednosti.

Naravno, to ne znači da niste pravedni, niti to znači da vam to nije dala vaša pravednost.

Ne govorimo tu da nema nagrade i kazne. Vaša pravednost možda vam je to dala, ali to ne znači da ste to zaslužili svojom pravednošću.

Ako dijete iznese smeće i dobije novi bicikl, njegov otac može reći: "Nije ti tvoja pravednost dala ovaj bicikl. Bilo je to zbog toga što volim tvog djeda, a ne zbog onoga što si ti učinio."

Tako moramo gledati na stvari. Sve što dobijemo je Hesed Eljon V’Rav Tuvo

On to nadalje dokazuje Jaakovom Avinu, koji je bio izabrani praotac. Jaakov je rekao: "Postao sam malen od svih B-žjih dobrota." Jaakov je bio veliki čovjek - najodabraniji od predaka. I dobio je puno toga i naporno radio, ali sam Jaakov Avinu kaže, ja ovo ne zaslužujem. B-g mi je dao toliko dobrote

Kao što kaže Rabbenu Bachye, u Vajikra (26, 21), Zu Dereh HaTora/ Ovo je pristup Tore

Kada ste uspješni i stvari idu do-

bro, morate pogledati u svoje srce i reći: To je Hesed Hašema, ne moje zasluge, ne moja djela. Hesed Hašema

Ovo je vrlo snažan element o tome kako gledati na život.

Kad poženimo i poudamo svoju djecu... kupimo novu kuću... kupimo drugu kuću.. zdravi smo... za sve dobre stvari koje imamo... ono što zovemo haclaha/uspjeh, nemojte otići i reći: "To sam ja učinio."

Isto vrijedi i kada je riječ o molitvi. Gemara kaže da ne biste trebali reći: "Tako sam se dobro molio, sada ću dobiti odgovor." Naravno, molitva djeluje i dobivamo odgovore na svoje molitve, ali nemojte misliti: "Tako sam se dobro molio. I zato sada, budući da sam se tako dobro molio, ja to zaslužujem." Čak i nakon što ste tako dobro molili, još uvijek se radi o B-žjoj veličini.

Kada imate bitahon, jedno od sedam načela, kaže Hovot Halevavot, je da se oslanjate na B-žju dobrotu. Ne trebate to zaslužiti.. to je zapravo ključ. Kad shvatite da to ne zaslužujete, tada vam Hašem daje. Ali nemojte misliti: "Tako sam dobar i zaslužujem to."

Ne zaslužujemo to. Dobri smo i trudimo se, ali nije to ono što nam to sve daje. Zašto to dobivamo? Hesed Eljon V’Rav Tuvo

Hašemov Hesed

Tako smo to dobili, i ne, nismo to zaslužili. To je Hašemov Hesed

Svaki puta kada to kažete i tako pomislite, prema Rabbenu Yonah, vi ispunjavate jednu od 613 micvot, koja nije nimalo drugačija od stavljanja tefilina ili ljuljanja lulava i etroga.

A suprotnost je negativna zapovijed.

Svejedno, računali mi to kao micvu ili ne, to je i dalje, kako kaže Rabbenu Bachye, Dereh HaTora/ Put Tore.

Želimo vam prekrasan dan i Šabat šalom■

Rabbi Danny Mirvis:

Je li doista tako lako i jednostavno učiniti sve što Hašem očekuje od nas?

"A sada Izraele, što Hašem tvoj B-g traži od tebe, nego da se bojiš Hašema svog B-ga, da ideš svim Njegovim putovima i da Ga voliš i služiš Hašemu svome B-g svim svojim srcem i svom svojom dušom. Da obdržavaš zapovijedi Hašema i Njegove odredbe, koje ti danas naređujem, za svoje dobro?" (Devarim, 10, 12-13).

U ovotjednoj parši Moše Rabenu nastavlja iznositi svoju posljednju volju i oporuku. Tijekom ovog govora, on nas uči što Hašem očekuje od nas – da Ga se bojimo, da idemo Njegovim putovima, volimo Ga, služimo Mu svim svojim srcem i dušom i poštujemo Njegove zapovijedi i odredbe.

Iako ovo može izgledati kao duga i zahtjevna lista, način na koji je to u Tori predstavljeno čini da se ovu uključenu poteškoću trivijalizira. Formulacija, "Što Hašem vaš B-g traži od vas, osim..." čini se da implicira da Hašem ne zahtijeva puno.

Chief Rabbi Ephraim Mirvis:

Promjena redoslijeda

Promjena u redoslijedu predstavlja

nam ključno važnu lekciju za život.

Prošlog Šabata, na Paršat Va’ethanan, čitali smo prvi odlomak Šema koji nam je tako dobro poznat. U njemu imamo važnu micvu o ״ם ננשע

םב״ הב ע״ נבל – da našu djecu moramo podučavati Tori. Nešto kasnije u istom paragrafu, data nam je micva o tefilinu – מ״ל ״ עאל״ם השקע. Sada u drugom odlomku Šema koji ćemo čitati u Paršat Ekev ovog Šabata, imamo, opet, micvu o tefilinu –ם מ״ל ״ עאל״ם השקע a iza nje slijedi

Je li doista tako lako i jednostavno učiniti sve što Hašem od nas očekuje?

Ovo se pitanje pojavljuje u Gemari (Berahot 33b), koja daje odgovor da, iako bismo ove stvari mogli smatrati teškima, za Mošea Rabenu one su doista bile vrlo jednostavne.

Bez da odbacim, ili proturječim ovom odgovoru, želio bih sugerirati da Tora također daje odgovor i za one koji nisu na razini Mošea Rabenu. Kako nam može biti lako ili barem lakše ispuniti ovu listu zahtjeva? Već sljedeći stihovi u Tori daju odgovor:

"Evo, Hašemu, vašem B-gu (pripadaju) Nebesa i Nebesa nad Nebesima, svijet i sve što je u njemu. Samo je vaše očeve Hašem poželio voljeti i izabrao je njihove potomke nakon njih iznad svih naroda, kao što je situacija danas. I vi ćete obrezati kožicu svojih srca i više nećete biti tvrde šije. Jer Hašem, vaš B-g je B-g nad bogovima i Gospodar nad gospoda-

rima, velik, moćan i strašan B-g koji neće gledati na lica (u sudu) i neće uzeti mito. On je taj koji izvršava presudu nad siročetom i udovicom i voli stranca, da mu da kruha i odjeće" (Devarim 10,14- 18).

Jednom kada u potpunosti shvatimo da sve u svemiru pripada Hašemu i da imamo privilegiju biti dio Am Jisraela; ako možemo biti manje tvrdoglavi i "obrezati kožicu" tj. ukloniti cinične, negativne, nečiste i umjetne slojeve sa svojih srca; ako doista razumijemo da je Hašem B-g nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, koji je iznad ljudske pristranosti i brine se za siročad i udovicu, tada bojati se, voljeti i služiti Hašemu nije veliki zahtjev. Naprotiv, to bi trebao biti naš prirodni odgovor.

Pored razmatranja onoga što mi očekujemo od Hašema, moramo razmotriti i što Hašem očekuje od nas.

Šabat šalom

da je prvi paragraf Šema u jednini. Stoga se obraća svakome od nas u skladu s našim osobnim sposobnostima. Drugi odlomak je u množini, što ukazuje na to da mi ispunjavamo micvot Hašema kao sastavni dio Am Jisraela kao kolektiva, s odgovornošću prema cijelom Am Jisraelu

Drugi odlomak Šema nastavlja dalje. Prije svega tefilin, a nakon toga opet Talmud Tora. Ukazujući da kod odrasle osobe, proučavanje Tore se stalno mora nastavljati.

U tom duhu, svake večeri u molitvi kažemo –‘״ענ מ״ האע״ענממח״םד״מ דלמלע״ם עמ״דגדנ״םדבע'da su riječi Tore naš život i duljina naših dana' – one su tu da nas nadahnjuju i vode kroz naše živote.

םכינב תא םתוא םתדמלו

םב״הב ל . Prvo tefilin, a zatim Talmud Tora.

Dakle, moje pitanje je sljedeće: Zašto u prvom paragrafu učenje Tore prethodi micvi o tefilinu, dok u drugom paragrafu, prvo, imamo micvu o tefilinu iza koje slijedi micva poučavanja Tore. Sada, naravno, znamo

Dopustite mi stoga da predložim sljedeće: Kada se dijete rodi, roditelji odmah imaju micvu נבל ם נשע –da svoje dijete podučavaju Tori. Usaditi u srce i um tog djeteta poštovanje prema vrijednostima Tore i vremenom, kao što se sugerira u prvom paragrafu, dijete će odrasti.

Kad djevojčice navrše 12 godina, a dječaci napune 13 godina, oni stavljaju tefilin i postaju članovi zajednice odraslih Am Jisrael i prihvaćaju nove odgovornosti. Ali tu nije kraj priče.

Neka nitko stoga ne pomisli, da će doći vrijeme u životu kada ćemo 'diplomirati' studij Tore, ili kada će prestati obaveza da se držimo Hašemovog zakona. Upravo suprotno: Talmud Tora treba biti dio naših života dok smo djeca i nakon toga, kroz cijeli naš život.

A zahvaljujući Tori, imamo ključeve smislenog života, uvijek ispunjenog radošću i srećom.

Pouke iz sedre

7,12 Ako ćete poslušati

B-g nas blagosilja u skladu s našim viđenjem Njega.

Eikev doslovno znači "peta". Moše je govorio: "Ako budete poslušali B-ga i Njegovu Toru tako da osjetite pobožnost, strah pred B-gom i odanost B-gu skroz, čitavim tijelom, sve do svojih stopala, onda će vam B-g pružitivišedobrote,blagonaklonosti."

"Stopalo" se također odnosi na bogatstvo, bazu na kojoj osoba stoji. Stoga je Moše također ukazao i da: "Ako se vaše viđenje pobožnosti proširi i na način na koji koristite svoje bogatstvo, onda će vas B-g obasipati s još više dobrote, blagonaklonosti i blagoslova".

8,10 Jest ćete, i nasititi se, pa blagosloviti B-ga

Ispunjeno srce je također razlog da blagoslovimo B-ga.

Čak i ako je obrok bio vrlo oskudan, čovjek treba blagosloviti B-ga zbog ispunjenog srca. Tada će blagoslov biti odaslan u hranu dok je još u probavnom sustavu da i tamo, također, donese zadovoljstvo.

Slomljeno srce aludira na glad i siromaštvo, dok zadovoljno srce, koje dolazi kroz cadika, donosi dobrotu, darežljivost i blagoslov.

9,1 Slušaj, Izraele! Danas prelazite

Jordan

Moramo slušati cadikim

Zašto je Moše započeo svoje napomene riječju "Slušaj"? Naši mudraci uspoređuju ovo s kraljem koji je svojoj kraljici dao dva dragocjena kamena od kojih je ona jednoga izgubila. Rekao joj je: "Slušaj! Izgubila si jednog, čuvaj drugog." Isto tako su i Židovi dobili dvije krune na Sinaju: "Činit ćemo" i "Slušat ćemo". Moše je rekao Židovima: "Izgubili ste jednu - 'činiti ćemo' - jer ste napravili zlatno tele. Čuvajte drugu –'slušat ćemo'.

Zato je važno putovati kod cadikim i slušati njihova učenja. Iako smo izgubili krunu "činiti ćemo", mi se moramo nastojati boriti da izvršimo "slušat ćemo".

proizlazi od njegove supruge

Jekum (imovina, vlasništvo) se odnosi na novac čovjeka koji stoji za njega pred njegovim nogama (Pesahim 119a). I bogatstvo, zapravo, proizlazi iz nefeša (duše), ženskog dijela, aspekta stopala - što se podudara sa suprugom muškarca.

Naši mudraci stoga savjetuju: "Poštujte svoju ženu tako da biste mogli postati bogati".

11,16 Da ne biste... zalutali i služili drugim bogovima

Zastranjenje od B-ga nalik je štovanju idola

Čim se čovjek udalji od B-ga, to je kao da već služi idolima.

■

11,6 Sve što posjeduju pred njihovim nogama

Čovjekov izvor prihoda za život

Chaim Kramer, Breslov Research Institute:

Prevela Tamar Buchwald

II. dio

"Jisrael je putovao, uzimajući sve svoje posjede i stigao u Be'er-Ševu ..." (Berešit 46,1)

Prethodni esej govorio je da je Jakovljeva želja da temelji Hrama budu u potpunosti oslobođeni svakog traga nepoštenja, dovela do toga da on osobno posadi stabla koja će se koristiti za njegovu izgradnju. Njegova je poruka danas jednako važna kao što je bila i tada.

Sve bi institucije trebalo voditi s poštenjem, ali institucije učenja Tore su poput Hrama i stoga bi trebale biti izgrađene na još besprijekornije poštenijim temeljima. Zbog toga je zabranjeno slati vlastima izvještaje kako je u školu upisano više studenata nego što ih uistinu polazi datu ustanovu. Time bi se stekla dodatna sredstva koja ne pripadaju ustanovi,

što bi se smatralo krađom, a to je zabranjeno u svim situacijama. Odgovarajući na pitanje o toj temi Rav Moshe Feinstein zt”l je izjavio: "Nema apsolutno nikakvog prostora za popustljivost u pogledu ovog pitanja."

Budući da je po svaku cijenu htio izbjeći nepoštenje, Rav Aharon Kotler zt”l bio je vrlo pažljiv kada je izvještavao o broju studenata koji su učili u njegovoj ješivi, sve dok nije bio siguran da je broj točan. Jednom su dvojica braće pristupila osoblju za prikupljanje sredstava Rav Aharona Kotlera i ponudila veoma veliku donaciju ješivi, pod uvjetom da i jedna određena osoba donira izvjesnu svotu novca za ješivu. Osoba koju su braća navela nikada nije bila osobito velikodušan potpomagatelj

ješive, pa je osoblje bilo dosta skeptično oko toga da li da mu pristupe radi navedenog iznosa. Pitali su Rav Aharona Kotlera mogu li reći da je čovjek zapravo donirao novac ješivi, time što je pomogao sakupiti iznos koji su braća odredila. Rav Aharon je odgovorio da bi to bila obmana, pa je to stoga bilo apsolutno zabranjeno. Dodao je da njegova ješiva, čiji je kamen temeljac bila apsolutna istina Tore, nikada neće, ni pod kakvim uvjetim, biti izgrađena novcem prikupljenim putem obmane. "U ješivama koje koriste nepošteno prikupljeni novac", rekao je Rav Aharon, "koliko god učenici bili marljivi u svom učenju, oni neće upamtiti ono što uče."

Prevela

Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis: Temelji,

ZOHAR:

Paraša (priča) Ekev govori o svjesnosti i spoznaji kao alatima za povezivanje s istinskim ostvarenjem

Parašat Ekev počinje riječima "I dogodi se, jer paziš na ove uredbe, i držiš ih, i vršiš ih, da će G-spod B-g tvoj održati savez i milost za koje se zakleo ocima vašim". Zohar objašnjava riječi: "I dogodi se, jer paziš ..." na sljedeći način: "Micva (zapovijed) je blagosloviti G-spoda za sve što jedemo, pijemo, uživamo i radimo u ovom svijetu; ...ne blagosloviti se smatra krađom od G-spoda".

Tora nas ovdje podsjeća na novi fenomen koji se dogodio na brdu Sinaj, jer zabrana krađe je postojala već od ranije. Na brdu Sinaj se pojavila nova svijest, otkrivajući da u svemu što želimo mi smo zapravo željni dvije stvari: prva je sama ta stvar u materijalnom obliku. Druga je ono što mi uistinu želimo i tražimo, ali to nismo u stanju identificirati s naših pet osjetila; to je B-žansko Svjetlo i sjaj koji se nalazi u stvarima oko nas (hrani, odjeći, predmetima, itd), a čija se duhovna energija ne smije ukrasti.

Riječ "ekev" (zbog, uslijed) nas uči da svemir funkcionira na principu uzroka i posljedica, te da "čovjek ne živi samo o kruhu, već o svemu onom što izlazi iz usta G-spodnjih" (Ponovljeni zakon 8,3), odnosno, našem postojanju je potrebno nešto više od kruha, nešto iznad materijalističke razine. Potreban nam je smisao i unutarnja snaga.

"I držiš ih se, i vršiš ih ..." – pitanje o

pojavi dvostrukog glagola se razjašnjava time što je "vršiš" djelovanje, dok "držiš" označava svjesnu informiranost: pridaje se dodatna važnost namjeri i svjesnosti nad tek mehaničkim vršenjem micvot (zapovijedi).

Kabalisti gledaju na ljudsko biće kao na očaravajuće biće, koje je, za razliku od ostalih stvorenja na zemlji, obdareno sposobnošću da istovremeno živi u dva svijeta – duhovnom - gornjem, i materijalnom - donjem - i shvaća suštinu oba. Svaki postupak uključuje i držanje i vršenje, svijest i djelovanje, čiji je cilj da izvršimo svoju ulogu u svijetu i udahnemo životnu silu u sve što radimo, da dušom i Svjetlošću iz viših svjetova povežemo i prožmemo ono što radimo u nižim svjetovima, i na taj način unesemo obilje i blagoslov u svaki vid našega života.

Biblija nam kaže da izgovorimo blagoslov nad svime u čemu uživamo kao što je pisano: "I jest ćeš i nasitit ćeš se i blagoslovit ćeš G-SPODA, B-ga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je On dao." (Ponovljeni zakon 8,10). Ovo

se ne radi u svrhu zahvaljivanja

B-gu, već je to zapravo način da privučemo svjetlost i obilje iz gornjih svjetova, a ako ne izreknemo blagoslov onda je to kao da smo ukrali. Lopov može ukrasti materijalna dobra, ali ne i duhovnu suštinu ukradenog predmeta ili novca; lopovu ostaje prazna ljuštura materijalnog predmeta, lišena duha ili b-žanske svjetlosti. I tako, bez blagoslova i duhovne svjesnosti, svaki postupak bez iskrene namjere je kao tijelo bez duše, materija bez duha. To se jednako odnosi na zapovijedi u Tori kao i na uobičajene svakodnevne zadatke.

Osnovna mudrost paraše Ekev je da su svijest i prisutnost važni u svemu što činimo. Misli i osjećaj zahvalnosti i poštovanja, radosti i ljubavi pretvorit će svaki običan materijalni predmet u blagoslovljenu "posudu". To se odnosi na ono što nas okružuju, u našim domovima, na poslu i u našim životima, i to je ono što će nam donijeti izvoran i ispunjen život.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: TJEDNI

Biseri hasidske mudrosti

Lijek protiv nezadovoljstva

Rebu Davidu Talneru dođe jednom siromašan hasid i požali se na uvjete u kojima živi:

"Rebe, moli za mene; imam ženu i desetoro djece, a svi živimo u jednoj sobici. To već postaje neizdrživo!"

"A imate li i koju kozu?" mirno upita rebe.

"Imamo jednu," odgovori hasid s čuđenjem.

"Onda," mirno nastavi rebe, "uvedi i nju u kuću da spava s vama preko noći."

I hasid učini tako. No vrati se nakon nekoliko dana, žaleći se da je sada situacija još gora: nema više mjesta gdje bi se mogao ispružiti i na miru odmoriti. Rebe ga sada, praveći se kao da ga nije čuo, upita:

"Sine moj, imate li vi i koju kokoš?"

"Imamo, kako ne."

ada razgovaramo o poslu, rekreaciji ili vremenu, naš je rječnik nevjerojatno bogat. Zašto, onda, kada razgovaramo o osobnim problemima, često ne nalazimo odgovarajuće riječi? Ne bi li trebalo biti lakše izraziti naše najdublje osjećaje nego površne, vanjske stvari? A ipak, što su dublji osjećaji posrijedi, to nam je teže pronaći odgovarajuće riječi.

Uzrok ovoga paradoksa je ograničenost jezika koji ne može obuhvatiti intenzitet dubokog, intimnog izraza. Da bismo prenijeli takvu intimnost, moramo koristiti druge jezike – jezik poezije, glazbe, umjetnosti, pa čak i jezik tišine. Mi možemo promatrati predivnu sliku i osjećati kako ona djeluje na nas, ali naše verbalno izražavanje može ostati nedostatno kako bismo izrazili taj dojam.

Slično tome, nismo dovoljno opremljeni za definiranje stvarnosti. Kako onda znamo da ona postoji? Isto tako kao što znamo da postoji naša intimna strana bez obzira na to što je ne možemo dodirnuti ili definirati. Možda nismo u stanju definirati ljubav, ali kada se nađete u ljubavnom zagrljaju, postoji li ikakva sumnja da osjećaj nije isto toliko stvaran koliko i sam zagrljaj?

"Onda lijepo pusti i njih da noće s vama u kući." Hasid se čudom čudio, ali – koji bi se hasid usudio ne poslušati mudrog i obožavanog rebea? Prošlo je nekoliko dana i hasid se ponovo vrati, ali sada već vidno uzbuđen:

"Rebe, stanje je potpuno izmaklo kontroli; ne možemo ovako nastaviti, sada je jednostavno neizdrživo!"

"Ako je do toga došlo, vrati se kući, izbaci kozu i kokoši na dvorište i to će sigurno pomoći," umiri ga rebe. ■

Onaj koji ima dušu roba, taj je rob i onda kad nema gospodara.

Slobodan je onaj čovjek koji ne robuje drugimaniti samom sebi.

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Simha Bunam iz Pšishe ■

~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

K

Učinkovit život

Novi problem: briga za starije (nastavak)

Jedna majka je kazala, "Uvijek sam bila u sredini, pokušavajući djecu držati podalje od bake i baku podalje od djece." Međutim, valja primijetiti da unuci često mogu biti od velike pomoći u brizi za djeda ili baku. To, naravno, ovisi o njihovom odnosu. Neki unuci mogu čistiti i kuhati za baku ili djeda, a Bubbie ili Zeidie mogu pričuvati djecu kad majka treba biti odsutna.

Pretpostavimo da se obitelj hrani vegetarijanski, a vaš otac prezire povrće i preferira mesna jela svakog dana. Jeste li spremni kuhati odvojeno za njega?

Pretpostavimo da ga se ne može odvojiti od njegovog kućnog ljubimca, a netko od članova obitelji ne može podnijeti životinje ili je alergičan na mačju dlaku.

Kakva je financijska konstrukcija? Možete li podnijeti dodatne troškove? Hoće li vaš roditelj doprinositi kućanstvu? Hoće li vaša braća i sestre biti voljni dijeliti trošak?

Ako će vaš roditelj useliti k vama, trebali biste napraviti nekakvu pripremu. Zapamtite, Tora zapovijeda kibud av v'em vrlo strogo i vi se morate adekvatno pripremiti kako to ne biste prekršili.

Posljednji puta kad ste zajedno živjeli vjerojatno je bilo onda kada su roditelji pazili na vas. Sada je to zaokret od 180 stupnjeva. Ovisnost vašeg roditelja o vama može uzrokovati probleme, ali mnogo njih može biti eliminirano ispravnim pogledom na to.

Općenito, ljudi se ne vole osjećati ovisnima o drugima. Neki to smatraju ponižavajućim jer to upućuje na njihovu bespomoćnost. To može postati osobito ozbiljno jer u tom slučaju roditelji su zapravo do neke mjere bespomoćni. Neki mogu osjećati da ih ovisnost o drugima čini dužnicima, a oni se ne vole osjećati

dužni nikome. Kao rezultat toga, oni odbijaju svoju ovisnost i mogu projicirati svoje ogorčenje na dijete koje im pokušava pomoći.

Roditelj može pokušati zadržati svoju neovisnost i autonomiju. On može odbijati da netko čini stvari za njega čak i ako ih on sam ne može učiniti. Može biti vrlo frustrirajuće kad pokušavate pomoći svom roditelju, a on umjesto da bude zahvalan, postane mrzovoljan i pronalazi mane svemu što činite za njega. Zapamtite, unatoč tome koliko se isprovocirano osjećate, nije vam dozvoljeno vikati na njega, govoriti podrugljivo ili ga omalovažavati.

Ironično, ranije faze Alzheimerove bolesti mogu biti teže za stariju osobu nego naprednije faze. U ranoj fazi, on može biti svjestan svojih mentalnih nedostataka i može biti uznemiren svojim gubitkom pamćenja i konfuzijom. U toj fazi on može biti ogorčen svojom bespomoćnošću i ovisnošću. Kad bolest uznapreduje, on može zapravo postati zadovoljniji, jer više nije svjestan onoga što je izgubio.

Ranije smo primijetili da imamo i svjesni i podsvjesni um. Čovjek može kontrolirati svoje svjesne misli, ali podsvjesne su izvan kontrole. Svjesni um upravlja se po logici; podsvjesni ne. U svjesnom umu postoji koncept vremena: sadašnjost,

prošlost i budućnost. U podsvjesnom vrijeme ne postoji. Stvari koje su se dogodile prije mnogo godina i koje je svjesni um zaboravio, mogu ne samo nastaviti postojati u podsvjesnom umu, već su kao da su se dogodile danas.

Emocije koje postoje u podsvjesnom umu, čijeg postojanja možemo biti potpuno nesvjesni, mogu utjecati na naše ponašanje. Mi možemo misliti da znamo zašto nešto radimo, ali činjenica može biti da istinska motivacija izvire iz podsvjesnih osjećaja, a razlozi koje dajemo sebi su racionalizacije, razlozi koji zvuče logično i kojima opravdavamo svoje ponašanje.

Ideje koje postoje u podsvijesti mogu pokušati prodrijeti u našu svijest, ali ako ih ne prihvatimo, one će biti gurnute natrag u podsvijest. Kad bismo se mogli pomiriti sa činjenicom da u podsvijesti možemo gajiti neke grozne, čak i strašne misli i osjećaje, možda se ne bismo borili protiv toga da one isplivaju u svjesno razmišljanje. Umjesto toga, mogli bismo reći, "Shvaćam da imam taj osjećaj. Ja nisam odgovoran za to što je on ovdje i ja ne moram dozvoliti da on utječe na moje ponašanje."

Pogledajmo kako to može utjecati na odnos dijete-roditelj. Fokusirat ćemo se na negativan scenarij, budući da pozitivan odnos roditeljdijete neće uzrokovati ovakvu vrstu interakcije. S obzirom da je roditelj strog, možda previše strog u odgoju djeteta, i možda čak uvredljiv, dijete može razviti neprijateljske osjećaje prema roditelju u ranoj dobi. Kada je djetetu pedeset godina, ti su osjećaji već odavno zaboravljeni – u svjesnom umu. Oni još uvijek mogu biti prisutni u podsvjesnom umu.

Kada se dogodi obrat i roditelj postane ovisan o djetetu, mladalački osjećaji ljutnje prema roditelju, koji su prebivali u podsvjesnom umu desetljećima, sada mogu pokušati isplivati. Da, ti osjećaji mogu zapra-

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

vo motivirati dijete da "uzvrati" roditelju, koji je sada manje ili više u njegovoj milosti ili nemilosti.

Iako ne postupate iz tih osjećaja, njihovo postojanje može učiniti da se osjećate krivima. Kakvo sam ja to dijete da imam takve osjećaje prema svom ocu / majci?

Važno je razumjeti da iako smo uvijek odgovorni za svoje ponašanje, mi možda nismo sposobni kontrolirati naše osjećaje. Neki negativni osjećaji prema roditelju mogu biti minimalizirani ispravnom terapijom. Može nam pomoći razumijevanje faktora koji su oblikovali osobnost roditelja. Roditelj koji je bio odgojen u obitelji gdje nije bilo iskazivanja ljubavi, može biti nesposoban izraziti ljubav svom djetetu. Netko tko je odgajan vrlo strogo možda neće znati nijedan drugi način na koji bi disciplinirao svoje dijete. Preživjeli iz Holokausta ili njihova djeca mogu reagirati iz nekih osjećaja koji su rezultat njihovih mučnih iskustava.

Kibud av v'em je vrlo velika micva. Ako netko ima negativne osjećaje prema roditelju, od pomoći je da ujutro, prilikom ustajanja, kaže, "Ja predajem sebe ispunjanju B-žje zapovijedi, kabed aviha v'es imeha, Poštuj svog oca i majku." To može dati pozitivan ton tom danu.

Mi razumijemo da bismo trebali činiti stvari za svoje starije roditelje. Međutim, roditelj koji živi sa djetetom može se osjećati kao da mu je na teret. Taj neugodni osjećaj može se umanjiti ako dozvolite roditelju da obavlja kućne poslove u skladu s njegovim mogućnostima. Roditelj se može osjećati bolje ako mu dozvolite da kuha, pomogne sa suđem, kućanskim poslovima, ili u vrtu.

Briga o svom djetetu je odgovornost koju voljno prihvaćamo. Brigu za starijeg roditelja trebali bismo prihvatiti jednako voljno; zapovijed Tore je prilično jasna po tom pitanju!

Suosjećanje, razumijevanje, pažljivost

Suosjećanje i razumijevanje nisu dovoljni

Kao što smo primijetili, primarne midos u jidiškajtu određene su time što je kralj David odbio konverziju Gibeonaca zbog njihove zloće. "Tkogod ne posjeduje te tri osobine koje ga određuju (tj. suosjećanje, skromnost i ljubav) nije vrijedan priključiti se ovom (židovskom) narodu" (Jevamos 79a). Taj koncept je dalje isticao Rabbi Chaim Vital, prvi učenik Arizala, koji je rekao da čovjek treba midos uvježbati čak s većim oprezom nego što ga ima prema pozitivnim i negativnim micvos (Shaar HaKedushah 2).

Koliko god pohvalno bilo suosjećanje i razumijevanje, oni moraju biti podložni pažljivosti. Kralj Salomon je rekao, "Oči mudrog čovjeka u njegovoj su glavi" (Propovjednik 2,14), na što je Zohar dao očigledan komentar, "Nisu li svačije oči u njegovoj glavi, a ne samo oči mudroga?" Komentari objašnjavaju da se općenito srce smatra sjedištem emocija, a glava sjedištem intelekta. Ono što Salomon govori jest da mudar čovjek postupa prema svom intelektu, dok je bezuman vođen svojim sirovim emocijama. To se također naglašava i drugdje, "Cadikim kontroliraju svoje emocije, dok su rešaim (zli) prepušteni na milost i nemilost svojih emocija" (Berešit Raba 34,11).

Neobuzdane emocije mogu biti obmanjujuće. Talmud kaže da se Salomonova izjava "Ne budi pretjerano pravedan" (Propovjednik 7,16) odnosi na kralja Šaula koji je, zbog svog suosjećanja prema Agagu, kralju Amalečana, poštedio navedenome život. Agagov potomak bio je Haman, koji je prijetio da uništi židovski narod.

Mojsije je rekao Izraelcima, "Što Hašem, vaš B-g, traži od vas? Samo , da hodite svim Njegovim putevima i da Ga ljubite…" (Ponovljeni zakon 10,12). Nekoliko komentara kaže da se jiras Šamajim odnosi na poštovanje prema B-gu, a ne na strah od ka-

zne. Iako je potonje također potrebno, to je nezrela emocija. Željeni jira je poštovanje koje dolazi iz razmišljanja o beskonačnosti B-ga i Njegovom apsolutnom suverenitetu. Jira je tako više intelektualni nego emocionalni koncept, i potreban je kao način obuzdavanja ahava (ljubavi) jer ahava je emocija koja, ako nije obuzdana i vođena sa jira, može odvesti u neprikladne želje i težnje.

Rabi Akiva kaže da je sveobuhvatno pravilo Tore "Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe" (Levitski zakonik 19,18) (vidi Jeruzalemski Talmud Nedarim 9,4). Hilel je taj stih tumačio dajući mu sljedeće značenje, "Ne čini drugom čovjeku ono što ne želiš da drugi čine tebi" (Šabos 31a). To je najbolja definicija suosjećanja i razumijevanja.

Cadiku je pristupio čovjek koji je rekao da mu je potrebno sto rubalja kako bi mogao udati svoju kćer. Cadik je uštedio stotinu rubalja za dobrotvorno davanje i spremno je sav taj iznos dao tom čovjeku.

Cadikova supruga je upitala, "Zašto si dao sav taj novac tom čovjeku? Postoje i drugi ljudi koji su u potrebi. Mogao si mu dati pedeset rubalja i ostatak podijeliti drugim potrebitim ljudima."

Cadik je odgovorio, "Mislio sam na to, ali tada sam shvatio da još nisam dao nikakav novac potrebitima. Zašto to nisam učinio ranije? Zaključio sam da je to bio utjecaj jecer hara, koji me sprječavao da dadem milostinju. Želio sam se suprotstaviti jeceru hara i brzo dati sav taj novac odjednom."

Mi smo samo ljudi i podložni smo utjecajima naših emocija. Kako onda ikada možemo sigurni da je naše prosuđivanje ispravno? Mudri kralj Salomon je rekao, "Spasenje leži u mnoštvu savjetnika" (Izreke 11,14). Važnost traženja savjeta možemo izvući iz talmudske izjave da se B-g, prije nego je stvorio čovjeka, savjetovao sa anđelima, kako bi nas poučio da uvijek valja tražiti savjet čak i od onih koji su na nižem položaju (Raši na Postanak 1,26).

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 22. stranice) Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ne nalaziti užitak u donošenjupresuda

Nose ba'ol im havero

Jednoga dana, kad je Mojsije odrastao, izašao je k svom narodu i promatrao njihove terete te ugledao Egipćanina kako tuče Hebreja, jednog od njegovog naroda. Pogledavši amo i tamo i ne vidjevši nikoga, on ubi Egipćanina i sakrije ga u pijesak.

Postanak 2,11 12

SADA DOLAZIMO na primarnu musarsku praksu, onu koja definira posebnost ovog židovskog duhovnog puta. Toliko je toga što se naziva duhovnošću usredotočeno na vaš vlastiti put, njegovanje naše vlastite svijesti, da budemo jači ili viši ili bolji, na ovaj ili onaj način. "Nošenjem tereta s drugima", mi se okrećemo kako bi se bavili drugom dušom s ciljem ispunjenja najvećeg dijela naše ljudske svrhe. Što vam treba? Kako vam mogu pomoći da podnesete svoj teret? Nitko tko ne čuje i ne reagira na taj krik ne zaslužuje steći Toru.

U Tori Josip postavlja jednostavno, ljudsko pitanje za koje se ispostavlja da je polazna točka čitavog izbavljenja iz Egipta. Kad je bio u zatvoru i jednog dana ugledao lica zatvorenika s kojima je bio zajedno zatočen, peharnika i pekara, upitao ih je: "Zašto danas izgledate tako tužno?" Ovo je pitanje pokrenulo lanac događaja koji su rezultirali Josipovim oslobođenjem iz zatvora, upoznavanjem s faraonom i na kraju njegovim postavljanjem za

glavnog ministra koji spašava Egipat (i židovski narod) od gladi. Sve je započelo brigom za osjećaje drugih.

Primjereni učitelj ove osobine je Mojsije. Njega je zazvao glas iz gorućeg grma i pozvao da povede židovski narod iz izgnanstva u objavu. Što znamo o Mojsijevom životu koji mu je priskrbio ovu ulogu? Tora nam iznosi samo nekoliko događaja. Odgojen kao princ u faraonovoj palači, on je "izašao" kako bi vidio patnje svog naroda. Tada je došlo do incidenta kada je udario egipatskog nadzornika koji je tukao Židova. Kada je pokušao prekinuti tučnjavu između dva Židova, otkrio je da i drugi znaju za ubojstvo koje je počinio te je bio prisiljen pobjeći iz Egipta. Na kraju, u svom progonstvu u Midjanu, pomogao je pastiricama koje su maltretirali dok su pokušavale napojiti stado.

Možemo zaključiti jedino da je B-g pozvao Mojsija da bude vođa i prihvati tu sudbinu jer je on bio tip osobe koja brine za druge ljude i koja svim svojim bićem čini sve što je u njenoj moći kako bi im pomogla

da nose svoja bremena. Ova osobina znak je židovskog načina vodstva i veličine.

Kad je B-g rekao Mojsiju da oslobodi narod iz Egipta, Mojsije ga je upitao: "Što ću im reći, tko me poslao?" B-g je odgovorio: "Ehje Ašer Ehje" - "Ja ću biti Onaj koji ću biti." Talmud objašnjava da ovo ime znači "ja sam s njima u njihovoj sadašnjoj patnji i bit ću s njima kada budu patili pod vlašću drugih naroda." Evo modela kojeg trebamo slijediti u međuljudskim odnosima. Bol i patnje uzrokuju da se ljudi osjećaju izolirani i sami. "Nošenje tereta" poziva nas da se probijemo u tvrđavu druge osobe s ciljem da joj olakšamo bol time što ćemo se pridružiti njenoj patnji. Kad je posjetio prijatelja kojem je umrla supruga, Rabi Chaim Shmulevitz sjeo je i gorko plakao zbog gubitka svog prijatelja. Nakon dvadeset minuta je ustao, izgovorio tradicionalne riječi utjehe i otišao ponudivši dar svog pridruživanja tuzi svog prijatelja.

Rav Wolbe piše da je to ključ da ne postanemo naviknuti i da ne otupimo u našim duhovnim životima. Kako godine prolaze i suočavamo se s izazovima u obitelji, na poslu i na svojoj poziciji u zajednici, naša nekad otvorena srca mogu postati otvrdla i zatvorena. On kaže da je vitalnost našeg duhovnog života proporcionalna tome koliko uistinu suosjećamo i poistovjećujemo se s onima oko nas. Naš vlastiti duhovni rast zahtijeva da pomognemo nositi terete onih u našoj obitelji, naših suradnika, zajednice i čitavog čovječanstva.

Pažljivo pogledajte kako je formulirano ovo učenje. Ono kaže: "Nositi teret sa," a ne "za". Ne stječemo Toru i ne razvijamo se duhovno time što omogućavamo ponašanje ili stvaranje ovisnosti kod druge osobe. Svatko od nas mora nositi svoj "jaram", ali kako je samo dobro i koliko zadovoljavajuće, i kako humano imati nekoga tko će podmetnuti svoja leđa da pomogne u nošenju tereta.

Povijest spominje mnoge ljude koji nisu sebe stavljali na prvo mjesto i koji su davali i žrtvovali se kako bi olakšali teret koji je nosila druga osoba. Mnogo je takvih priča proisteklo iz holokausta. Sav život rabina Arije Levina (1885.-1965.), cadika Jeruzalema, vrtio se oko ove prakse nošenja tereta s drugime. Čitava svrha njegova života bila je služiti drugima, i on je godine svog života posvetio tome da bude kapelan židovskim zarobljenicima britanske administracije Palestine u okviru mandata Lige nacija. Na njegov osamdeseti rođendan, oni kojima je pomagao u zatvoru i njihove obitelji našli su se na ponovnom okupljanju. Kad je Rav Aryeh ustao da se obrati mnoštvu, rekao je: "Važnost ovog okupljanja je u tome što je ponovo spojilo prijatelje. Nadalje, ovaj se sjajan sastanak održava s druge strane zatvorskih rešetki... A posebno me raduje što vidim

obitelji zatvorenika, naročito malu djecu, jer oduvijek sam volio malu djecu." Zatim je dodao: "Ne znam hoću li imati privilegiju da opet budem ovako s vama. Sve što od vas tražim je ovo: Recite svojoj djeci da je u Jeruzalemu postojao jedan stari Židov koji nas je toliko volio!" Na to je briznuo u plač.

Kad je rabin Yerucham Levovitz priređivao za objavljivanje spise Altera iz Kelma, dijelove koji su se odnosili na nošenje tereta s drugim stavio je na početak, jer je smatrao da su oni temelj i polazna točka sve musarske prakse. Priča o Alterovom sinu, Nachumu Zeevu, čitavu ovu praksu prikazuje jednom jednostavnom anegdotom. On je jednom posjetio nekog studenta u bolnici. Taj se student požalio zbog toga što čovjek koji je s njim u sobi, a koji je Židov, jede bolničku hranu. Rav Nachum Zeev savjetovao je učenika: "Ti trebaš osjetiti bol svog bližnjeg kojem je amputiran ud, a manje se brinuti zbog njegove ne-košer prehrane."

Ova praksa ima tako fundamentalnu vrijednost zato jer kad je prihvatite, otkriva vam se cijeli vaš vlastiti plan i program duhovnog obrazovanja. U Pirkei Avot 1,4, Hilel pita: "Ako nisam za sebe, tko će biti za mene? Ali kada sam samo za sebe, što sam?"

PRAKSA

Slušaj! Čiji plač čuješ? Slušaj! Možeš ga čuti. Razumiješ što želim reći. Hoćeš li pokušati pomoći toj osobi da nosi svoj teret? Hoćeš li pomoći podići jaram koji on ili ona nosi?

Rabi Reuven Leuchter student je Rava Wolbea koji zagovara primjenu vizualizacije, onako kako je bio podučavao Alter iz Kelma. Vizualizacija pomaže da u sebi animiramo tuđu bol (ili radost), mnogo snažnije nego što to može učiniti bilo koji novinski izvještaj. Što si više detalja dočaramo u mašti, to ćemo bliskije doživjeti tuđu bol ili radost.

Sjetite se nekoga tko vam je blizak, a koji se danas nalazi u nekoj vrsti boli. To može biti fizička ili emocionalna bol. To može biti tuga zbog gubitka ili tjeskoba zbog neizvjesnosti. Bolest, neuspjeh, napuštenost, usamljenost . . . postoje nebrojeni izvori patnje.

Jednom kada ste ustanovili koja je to osoba, zatvorite oči i predočite si njen unutarnji doživljaj. Ovisno o tome što je izvor njene patnje, oživite to iskustvo u sebi, u svojoj vlastitoj mašti. Uzmite si vremena i uložite truda da vizualizirate pojedinosti te situacije, jer jačina i stvarnost osjećaja druge osobe često počiva na sitnicama. Učinite svoj unutarnji doživljaj živopisnim i intenzivnim koliko god vam to vaš um dozvoljava, i dok na taj način vježbate svoju maštu, dopustite da bol te druge osobe postane vaša bol.

Pomognite toj osobi. Brižan postupak je plod i ispunjenje ove prakse.

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

David Albahari:

KO JE BIO DAVID ALBAHARI? Pisac je PREMINUO, a iza sebe je ostavio VELIKA DELA

Espreso,30.7.2023.

Pisac i prevodilac David Albahari preminuo je posle duže bolesti u Urgentnom centru u Beogradu u 75. godini, saopštila je porodica, prenose beogradski mediji.

Rođen 1948. godine u Peći, prvu knjigu, zbirku priča Porodično vreme, objavio je 1973. u izdanju Matice srpske iz Novog Sada. Isti izdavač objavio je njegov prvi roman, Sudija Dimitrijević (1978).

U januaru ove godine je povodom pola veka od izlaska prve knjige Davida Albaharija, zbirke pesama "Porodično vreme", u Palati umetnosti Madlena održano književno veče posvećeno ovom piscu i prevodiocu.

Zahvaljujući njemu, čitaoci u nekadašnjoj Jugoslaviji, a potom i u Srbiji, prvi put su čuli za mnoge strane knjige i autore. Albahari nosi i laskavu titulu najprevođenijeg savremenog domaćeg autora, čija su dela prevedena na osamnaest jezika. Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima se izdvaja Andrićeva nagrada za knjigu priča "Opis smrti", kao i "Sta-

nislav Vinaver" i "Branko Ćo pić" za delo "Pelerina". Za ro man "Mamac" dobio je Ninovu nagradu 1996. godine.

Zajedničkatajna

Iako je Albahari konstantno prisutan na našoj književnoj sceni, retko se pojavljuje u javnosti, jer uživa u tome da, kako sam kaže, bude "nevidljiv pisac". Da podsete na njegov doprinos domaćoj kulturi, ove večeri priliku su dobili i savre menici velikog pisca Svetislav Basara, Gojko Tešić i Žarko Radaković. Počelo je književni kovim prisećanjem početaka, kad je izabrao da stvara daleko od očiju javnosti.

- Pisao sam onako kako sam mogao da pišem. Želeo sam da to što radim dođe do određe nog broja čitalaca, a da s dru ge strane, nevezano od sredine u kojoj sam živeo i posla kojim sam se bavio, budem nevidljiv pisac. Zamislite kako je predivan osećaj da hodate ulicama, a da tek poneko zna da ste pesnik. Ćutite i prihvatate zajedničku tajnu, a taj neko je mogao da dođe kod tebe uveče da se družite ili da izađete i prošetate. Sve je to izuzetno

ljavalo.

Za mesec dana napisao sam roman, bio je to period koji me je malo odvojio od realnosti. Nisam baš imao vremena da toliko smišljam. A moraš svaki put da smisliš nešto drugo, inače - piši propalo. Onda sam produžio svoje romane, duže

Preminuo je pisac David Albahari

DeutscheWelle,30.7.2023.

Pisac i prevodilac David Albahari preminuo je u Beogradu u 76. godini, saopštila je njegova porodica. Tokom pedeset godina stvaralaštva, napisao je desetina kniigaidobiomnoge značajne književne nagrade.

David Albahari je imao 25 godina kada je objavio prvu knjigu, zbirku priča Porodično vreme, 1973. u izdanju matice Srpske iz Novog Sada. Pet godina kasnije usledio je prvi prvi roman, Sudija Dimitrijević, 1978. takođe u izdanju Matice Srpske.

Za knjigu priča Opis smrti (1982). dobio je Andrićevu nagradu. Knjiga priča Pelerina (1993) nagrađena je nagradama Stanislav Vinaver i Branko Ćopić. Roman Mamac dobio je NIN-ovu nagradu za najbolji roman objavljen u Srbiji 1996. kao i nagradu Narodne biblioteke Srbije, Balkaniku i MostBerlin. Roman Pijavice nagrađen je Nagradom grada Beograda (2006). Knjiga priča Sva-

ke noći u dugom gradu dobila je Vitalovu nagradu za knjigu godine. David Albahar je 2022. dobio Nagradu Aleksandar Tišma.

Objavio je romane Cink, (1988), Kratka knjiga (1993), Snežni čovek (1995) Mrak (1997.), Gec i Majer (1998) Svetski putnik, (2001) Ludvig (2007) Brat (2008) Ćerka (2010) Kontrolni punkt (2011) Životinjsko carstvo (2013). Zajedno sa Dušanom Petričićem objavio je knjigu za decu Ema i jež koji nestaje (2008).Zajedno sa Žarkom Radakovićem objavio je Knjigu o muzici (2013.) i Knjigu o fotografiji (2021.) Ukupno je objavio dvadesetak knjiga-priča i petnaestak romana, kao i četiri knjige eseja. Knjige su mu prevedene na dvadeset i jedan jezik.

I sam je preveo veliki broj knjiga, priča, pesama i eseja mnogih američkih, britanskih, australijskih i kanadskih pisaca, uključujući Sola Beloua, Vladimira Nabokova, Margaret Et-

vud, Isaka Baševisa Singera i Tomasa Pinčona. Preveo je i dramske tekstove Sema Šeparda, Keril Čerčil, Sare Kejn i Džejsona Šermana.

U periodu između 1973. i 1994. godine radio je u redakcijama više beogradskih i novosadskih časopisa i izdavačkih kuća – Vidici, Književna reč, Pismo, Kulture Istoka, Politika, Mezuza, edicija Prva knjiga Matice srpske. Bio je član SANU, srpskog PEN centra i Srpskog književnog društva.

Albahari je rekao da je Ji Đing - knjiga promena, kineska knjiga mudrosti stara 3000 godina koja je služila za proricanje budućnosti, imala važan uticaj na njegov život i pisanje, u čijem središtu je ono što je lično i porodica. „Ako razumete šta se dešava u porodici, razumete šta se dešava u svetu. Obrasci se ponavljaju, samo se skala menja.”

David Albahari je rođen 15. marta 1948. u Peći u jevrejskoj porodici. Odrastao je u Zemunu. Od jeseni 1994. do 2008. živeo je u Kalgariju, u Kanadi,

podsetio i pisac Svetislav Ba

sara:

- David je, iako je vrlo povučen i odmeren čovek, neskroman kad je reč o krupnim rečima i potezima. Izvršio je prevrat u srpskoj prozi, bez njega bi mnoge stvari bile daleko siromašnije.

a potom ponovo u Zemunu. Bolovao je od Parkinsonove bolesti. Preminuo je u urgentnom centru u Beogradu 30. jula 2023.

„Verujem, kao i mnogi nevernici, da postoji nešto, samo što nisam spreman da to nazovem božjim imenom, što ne znači da sam u pravu. Moguće je da biće koje neki nazivaju bogom ima toliku moć da mene uverava da govorim drugačije da bi dokazalo veličinu. I ono igra neke igre, zato i jeste moćno. Osim toga, to neko biće koje će neko nazvati bog, a neko će ga ostaviti bezimenog, svakoga od nas gleda ponaosob, i to je ono najstrašnije – kada pomisliš kako može tolike ljude da gleda u svakom trenutku, i da zna šta oni znaju Verujem da postoji nešto što drži svet u onom obliku u kojem ga mi znamo. Nisam spreman da se tom biću pokoravam, ulagujem na bilo koji način, nisam spreman da tražim od njega bilo šta i da mu bilo šta obećam.“ D. Albahari, iz intervjua za Nedeljnik Vreme, 2011.

■