DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 389-396 Augustin Lukačević: Arminije (Hermann) Heruščanin
u čast, jer se isticalo da su Angli i Sasi zauzeli Veliku Britaniju osokoljeni njegovim pobjedama.
Oduševljenje za pobjede Arminija Heruščanina splasnulo je poslije I. i II. svjetskog rata, zbog toga što su se na nj pozivali revanšisti, no konačno je 2009. održana sveopća germanska proslava. Trinaest milijuna eura potrošeno je za izložbu o Hermannu der Cheruskeru, koju je otvorila sama njemačka kancelarka Angela Merkel, a tom prilikom bilo je izloženo i 50 kg srebra koje su Germani oteli od Rimljana. Britanci su posudili svoju skulpturu Germania, a čak su iz Firence dobavljeni anali rimskog pisca Tacita, koji je opisao njegove ratne pobjede, naročito sukob u Teutoburškoj šumi. U toj ponovnoj euforiji i Amerikanci ga ponovno zovu Hermann The German i ponovno vrednuju njegovu povijesnu pobjedu. *******
U doba Hermana Heruščanina, Rimsko carstvo je već prešlo rijeku Rajnu i Dunav, te osvojilo provinciju Germaniju sve do Elbe, a rimski brodovi su plovili rijekama sve do Sjevernog mora i do obala Danske. Nakon osvajanja Galije Cezar je 55. godine pr.Kr. sagradio most preko Rajne i na taj način izvukao mrzovoljne Germane iz povijesnog mraka. Rimski su vojnici već bili zauzeli Egipat, Španjolsku, Palestinu, a nezasitni carevi legitimirali su se pred rimskim pukom stalnim ratovima. S obzirom da je bio izgrađen sistem latifundija, na kojima su se obrađivale sve veće površine, ukazala se potreba za što više robova, te se išlo u okupacijske pohode. 16. godine prije kr. odučio je car August poduzeti pohod s dalekosežnim posljedicama tj. proširiti rimsko carstvo do Elbe.
Prije toga je osvojena Švicarska, pa Balkan, a na Rajni su izgrađene vojne utvrde. Rimska vojska, opremljena i izvježbana, u proljeće 12. godine prije Kr. prodire duž rijeke Lippe i Maine u neku vrstu “trećeg svijeta”, gdje nalaze prilično gusto naseljeno područje slobodnih ljudi, koji su slobodno nosili oružje, a odluke su donosili na plemenskim vijećima. Zajedništvo Germana sastojalo se samo u činjenici, da su govorili slično, da im je vjera bila slična i da je postojalo saznanje o nekom praocu «Mannusu», i to su bili jedini tragovi zajedništva. U to doba, međutim, Rimljani su bili nadmoćni germanskim plemenima, koje su uz to i smatrali običnim primitivcima, koji si maste kosu maslacem, tipičnog divljačkog ponašanja. U početku su ljuti i hrabri, ali kod prave opasnosti bježe. Rimljani su uvodili svoj Pax Romana, te su svi oni, koji se nisu pokorili, pretvoreni u robove ili jednostavno ubijeni. Bili su vezani lancima ili za vrat ili za ruke, što se održalo sve do srednjeg vijeka. Osim što su pobijeđene ubijali i porobljavali, raseljavali su ih u druga područja, a plemstvo je obično likvidirano. Već 9. godine prije Krista Rimljani su tako došli do Elbe, odakle su ih promatrali mrzovoljni Langobardi. Njima su Rimljani pripremali istu sudbinu, a Langobardi osvetu. Nakon osvajanja germanskog područja između Rajne i Elbe, Rimljani su počeli uvoditi civilizaciju prema svojim kriterijima. Vojsku su slijedile armije trgovaca te je
391
