DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 33-54 Bruno Škreblin: Nijemci na Gradecu sredinom i u drugoj polovini 15. stoljeća
već kupovao posjede, stječe se dojam da su optužbe građana istinite i da je Mayer u gradskom podgrađu želio sebi napraviti i zaokružiti veliki posjed. Na tom mjestu, na sjevernoj strani današnjeg Jelačićevog trga, bila je smještena tridesetnica za robu, i moguće da je Mayer iz tog razloga odabrao tu poziciju i tamo namjeravao sagraditi vlastiti dvor.48 Da se Mayer više ne osjeća sigurno u gradu, vidi se po tome što tada počinje prodavati neke posjede. Još tijekom 1457. prodao je neke oranice na gradskom teritoriju zvanom Tratina veličine 8 rali gradečkom sucu Nikoli za deset florena, a zatim i neku kuću u gradu za 8 penza denara.49 Mayer se posljednji put spominje u gradu 1460. kada prodaje jedan vrt i manji vinograd, koji se nalazio uz južni dio gradskog zida, za 45 florena.50 Kampuš smatra da je Mayerovo pojavljivanje u gradu ipak bilo i dalje moguće jer su mnogi građani bili kompromitirani suradnjom s njim dok je bio gradski kapetan, a mnoge druge građane bilo je i dalje strah Sebolda Mayera.51 Rana smrt kralja Ladislava 1457. godine, ubrzo nakon što je Mayera proglasio izdajnikom, kao i rat za krunu između Korvina i Habsburga, koji je potom uslijedio, vjerojatno i dalje uzrokuju nesigurnost među građanima koji ne znaju kako će sve završiti.52 Nakon što je otišao iz grada, Mayer postaje kaštelan Rakovca, uživajući i dalje zaštitu Katarine Celjske koja je sve do 1461. držala Medvedgrad.53 Negdje oko 1460. Mayera vidimo kako kao kaštelan Rakovca poklanja zagrebačkim cistercitima jedno kmetsko selište u mjestu Novak blizu svetog Jakova, koje mu je bio poklonio Ulrik Celjski. Mayer cistercitima poklanja spomenuto zemljište zbog, kako je sam naveo, odrješenja od njegovih „zločina kao i zločina njegovih roditelja i predaka“, uz uvjet da samostan ne smije prodati tu zemlju.54 Mayer je još 1463. bio kaštelan Rakovca kada zajedno sa svojim sinom Žigmundom za 100 florena prodaje cijeli svoj dio posjeda Čehi Ulriku Kostibolu.55 Zanimljivo je još spomenuti da se tek 1465., nakon Mayerove smrti, Martin Tomić tuži općini da mu ovaj nije platio za 300 kabala vina te zbog toga traži naknadu prodajom Mayerovih posjeda.56 Međutim, javili su se nasljednici 48
Na tom mjestu živjelo je mnogo kovača jer su tamo često prolazili trgovci s kolima koji su zbog konja trebali njihove usluge (MHZ 7, str. III.).
49
MHZ 10, str 180.- 181.
50
MHZ 10, str. 205.
51
Kampuš, Odnos grofova Celjskih, str. 179.
52
Novi kralj Matijaš na početku vladavine suočava se s otporom velikaša Iločkih i Gorjanskih koji su pozvali za kralja Fridriha III. Habsburga. Fridrih je i napao Ugarsku u proljeće 1459., no budući da su se kraljevi protivnici podijelili, Matija je 1463. izborio pobjedu i priznanje za kralja (Vidi: Kontler, str. 126.).
53
Na stranu Habsburga isprva je pristao i Martin Frankapan čiji su posjedi, poput utvrde Stjeničnjak, bili u široj okolici Zagreba. (Borislav Grgin, Počeci rasapa: Kralj Matijaš Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb, 2002., str. 84.- 85.). U takvoj situaciji vjerojatno je i Sebold Mayer bio na strani cara Fridrika, ili je u najmanju ruku posve sigurno boravio na svojim posjedima u Turopolju.
54
MHZ 2, str. 277. – 278.
55
MHT 1, str. 424.
56
MHZ 7, 281.
41
