Biopolitika: Moć nad životom? (479)

Moć nad životom?

VLASNIK

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

NAKLADNIK FMC Svjetlo riječi d.o.o.

RAVNATELJ Janko Ćuro

GLAVNI UREDNIK Vili Radman

REDAKCIJA Janko Ćuro, Monika Galić, Ivana Pekušić, Vili Radman

PRETPLATA Emil Perković

MARKETING Monika Galić

LEKTURA Ana Papić

GRAFIČKO OBLIKOVANJE Lorko Kalaš

ADRESA UREDNIŠTVA

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 redakcija@svjetlorijeci.ba uprava@svjetlorijeci.ba

UREDNIČKO VIJEĆE

fra Zdravko Dadić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman

GODIŠNJA PRETPLATA

BiH 45 KM; Hrvatska 30 €; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD

BANKOVNI RAČUNI – KM

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095

UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

DEVIZNI RAČUNI

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371

IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S

UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

RAČUN U HRVATSKOJ

Samostan sv. Ilije, Prilaz Sv. Marije Anđeoske 1, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 0323600001500028007

RAČUN U NJEMAČKOJ I AUSTRIJI

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg

Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862

IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62

BIC: BYLADEM1TST

TISAK Radin print culture, Sveta Nedelja

List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 4. 1999. godine. ISSN 1512-6986

Naslovna

stranica:

Ilustracija

Riječ čitateljima

Jedan od ključnih elemenata koji oblikuje suvremeno doba zacijelo je uspon i razvoj tehnologije koji ima različite dimenzije. U zadnjim desetljećima posebno informacijska tehnologija i biotehnologija stupaju u prvi plan, mijenjajući uvjete i strukturu svakodnevnoga života. Ovaj utjecaj ostavlja vidljivi trag i u oblikovanju društveno-političke stvarnosti, a društveno-humanistički teoretičari sve češće raspravljaju o biopolitičkoj dimenziji suvremenih promjena.

Realnost biopolitike prati ljudsku civilizaciju od njezinih početaka

Suvremeni pojam biopolitika, po francuskom filozofu Michelu Foucaultu, odnosi se na organiziranu moć institucija nad životom uopće, i to znanstveno-tehnološkim reguliranjem znanja kao novoga oblika državnoga nadzora, odnosno represijom nad životom državljana. Jednostavno rečeno, biopolitika podrazumijeva trajno rastući nadzor i regulaciju života pomoću znanosti i tehnologije. Međutim, iako su teoretska promišljanja i pojam biopolitike relativno moderni, to se ipak ne može reći za njezinu stvarnost. Naprotiv, realnost biopolitike prati ljudsku civilizaciju od njezinih početaka. Tijekom povijesti razlikovala se u naglascima, ovisno od sredstava kojima su raspolagali oni koji su posjedovali društvenu moć. Čovjekov je život od početka bio bitno određen njegovim odnosom prema prirodi – u sebi i izvan sebe. Po sebi ne lako razumljiv, ovaj je odnos tražio posebnu skrb i vodstvo. Tamo gdje postoji ljudska kultura, postoje raznoliki tragovi reguliranja odnosa prema biološkoj dimenziji života u cilju opstanka u surovim prirodnim uvjetima. Upravo je taj cilj oblikovao određenu strukturu i određena pravila unutar zajednice koja su regulirala život njezinih članova, kako duhovni tako i biološki, služeći općem dobru zajednice. Ako biopolitiku pokušamo shvatiti šire kao svrhovito reguliranje različitih oblika života i njegovih uvjeta, onda se može reći da ona nije pronalazak modernoga doba. To nam omogućava bolje razumijevanje njezine naravi i prepoznavanje njezinih suvremenih oblika. Biomoć se ispostavlja kao cilj biopolitike u suvremenom dobu, a njezin se vrhunac očituje u pokušajima redefiniranja samoga života – njegove naravi i značenja. Riječ je o privlačnom cilju kojem će malo koja suvremena politika odoljeti u svrhu provedbe svojih agendi.

FRA VILI RADMAN

urednik@svjetlorijeci.ba

Ako živiš u Dalmaciji a pisac si

Ako živiš u Dalmaciji a pisac si nemoj pisati ako ne pišeš o moru, o škoju…

Ako živiš u Dalmaciji a pisac si nemoj pisati ako ne pišeš o ribaru na moru, o težaku u polju…

Ako živiš u Dalmaciji a pisac si nemoj pisati ako ne pišeš o škuroj buri, o sigurnoj luci…

Ako živiš u Dalmaciji a pisac si nemoj pisati ako ne pišeš o bonaci, o jugu…

Visočki duh

U Münchenu i u njegovoj široj okolici a i po cijeloj Europi živi i radi lijepi broj đaka koji su pohađali Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Većina tih đaka je ostala u bliskim, dugim prijateljskim vezama. Zanimljiva je također i činjenica kod bivših đaka FKG – Visoko, bilo to kod redovnog godišnjeg susreta ili kod spontanih susreta, da se na tim susretima brzo stvara jedna ugodna, blaga i prijateljska atmosfera i iz tog ozračja krenu priče kojima, kad ih počnu pričati bivši visočki đaci, nema kraja... Neki od kolega su pokušavali domisliti i razjasniti taj „visočki fenomen”, volimo reći i „visočki duh”. Međutim pojava zvana „visočki duh”, ne da se svesti na formulu i paragraf jer ona nadilazi formulu i paragraf po svojoj naravi. Jer duh nadilazi zakon, krutu prirodu. Jer onamo gdje se susreću osobe otvoreno i prijateljski tamo počne vladati duh slobode u kojem svatko može biti onakav kakav jest, bez maske!

U društvu visočkih đaka može se disati punim plućima. Na susretima

4 veljača 2023.

Ako živiš u Dalmaciji a pisac si nemoj pisati ako ne pišeš o sunčanom mjestu u zavjetrini…

Ako živiš u Dalmaciji a pisac si nemoj pisati ako ne pišeš o maslini, lozi, grožđu, vinu…

Ako živiš u Dalmaciji a pisac si nemoj pisati ako ne pišeš o Lijepoj našoj, o Dalmaciji.

Nikola Šimić Tonin

Anto Jeličić i Jozo Džambo

vlada vrijeme slušanja i vrijeme govorenja. Zna se i zašutjeti. Ne teži se u društvu visočkih đaka za gotovim odgovorima na sva pitanja života i svijeta nego se u dijalogu trajno traga za odgovorima. Rado se u društvu visočkih đaka postavljaju pitanja na koja i nema odgovora. Nešto u ovom svijetu i životu mora nositi i obilježje tajanstvenog. Zar ne?! Postoji vrijeme pjesme i vrijeme smijeha.

Možda se iza ovih gore navednih stvari može naslutiti što bi mogao biti taj „visočki duh”, „visočki fenomen” koji je prisutan među bivšim đacima Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.

Bit ću slobodan izreći da sam danas družeći s kolegama osjetio, iskusio taj nedokučivi i neobjašnjivi „visočki duh”! Pa vi prosudite i recite sami sebi jeste li i vi zamijetili i iskusili nešto od onog što sam kušao staviti u riječi...

Vi ste mi svjedoci:

Anto Jeličić, Jozo Džambo, Ivica Visković, Jakov Ivoš, Joso Mijić, Stjepan Sirovina, Zoran Mandić, Stanko Mabić, Danijel Jurić, Josip Andrić, Zdenko Miličević (bio je bolestan i ostao kod kuće ali je duhom bio prisutan kod nas).

Josip Andrić

München, 7. 1. 2023., prigodom spontanog susreta bivših visočkih đaka iz Münchena i bliže okolice

BIOPOLITIKA I BIOMOĆ

BIOPOLITIKA SE OČITUJE KAO

POLITIČKOGA

Upredgovoru hrvatskoga izdanja knjige J. Rifkina Biotehnološko stoljeće (1999.)

S. Vukičević ističe: „Za ili protiv biotehnološke revolucije – nije više aktualno pitanje. Povratka više nema jer je otkriće svakog pojedinačnog gena biljaka i životinja patentirano te je postalo vlasništvom pojedinaca. Nekolicina globalnih korporacija i vlada imat će patente za svih 100.000 gena

6 veljača 2023.

koji čine podlogu ljudske rase, te za desetke tisuća genetski promijenjenih mikroorganizama, biljaka i životinja, što će im dati neviđenu moć određivanja uvjeta pod kojima bi budući naraštaji živjeli svoje živote. Potencijalno mnogo novca što stoji iza tih otkrića odredit će budućnost života na zemlji.” Spomenutu „neviđenu moć određivanja uvjeta življenja” Vukičević konkretnije pojašnjava navodeći kako bi „novoro-

đenčad po mjeri mogla utrti put eugeničke civilizacije u 21. stoljeću” i da će se naše društvene predodžbe znatno promijeniti: „Mnogi pradavni običaji o spolnosti, razmnožavanju, rođenju i roditeljstvu mogli bi djelomično nestati. Predodžbe o jednakosti i demokraciji, o slobodnoj volji i napretku mogle bi se promijeniti.”

Ako je politika, kako se to obično kaže, „umijeće mogućeg” i ako je to

PIŠE: DR. SC. FRA VILI RADMAN

STRATEGIJA

DJELOVANJA KOJA, SVJESNA NJEZINE VAŽNOSTI, BIOLOŠKU DIMENZIJU KORISTI KAO SREDSTVO PROJEKCIJE SVOJE MOĆI I OSTVARIVANJA SVOJIH CILJEVA

„moguće” već omeđeno u toj mjeri „da povratka više nema”, kako Vukičević kaže, onda su društveno-političke posljedice biotehnološkoga razvoja sasvim jasne, a u navedenim se oznakama već bitno odražava lice suvremene biopolitike. No, krenimo od početka: od njezine definicije i „povijesti”.

Pojam biopolitika

U kritičkom znanstveno-teorijskom diskursu općenito vrijedi pravilo opreznoga postupanja s definicijama jer one bitno određuju naš pristup stvarnosti: tu se prije radi o početku jednoga interpretativnog procesa, putokazu za daljnje razmišljanje, nego o kraju promišljanja neke stvarnosti – potonje bi shvaćanje samo olakšalo njihovu manipulaciju. Ovo pravilo još više vrijedi za pojam biopolitika, barem u dvostrukom smislu: prvo, stvarnost koju se želi opisati posebno je složena i zahtjevna te, drugo, kao konačni cilj suvremene biopolitike ispostavlja se upravo definicija – točnije, redefiniranje samoga života i stvarnosti.

Pojam biopolitika kao takav postoji od početka 20. stoljeća, ali je zahvaljujući interpretaciji francuskoga filozofa Michela Foucaulta tek krajem toga stoljeća posebno zadobio na važnosti. Sam, pak, sadržaj ciljane stvarnosti – koji obuhvaća većinu ključnih suvremenih društveno-političkih fenomena poput migracija stanovništva, demografije, biotehnološke revolucije, sveopće kontrole – nije jednostavan i otežava izgradnju jedne jednoznačne, općeprihvaćene definicije biopolitike. Drugim riječima, otvara se prostor za različite definicije ovisne o osobnoj interpretaciji koju svaki pojedinac ima o politici, životu i njihovu međusobnom odnosu.

Okvirno govoreći, kao što to i samo ime naznačuje, pojam biopolitika odnosi se na međuprostor između politike i samoga života ljudskoga bića: riječ je o kombinaciji biologije i politike koja ra-

znoliko oblikuje izgradnju složene mreže odnosa u ljudskom životu. Kao što i Vukičevićeva analiza naznačuje, posrijedi je određivanje uvjeta i mijenjanje strukture čovjekova života reguliranjem njegove biološke dimenzije pomoću znanosti i tehnologije.

Biopolitika se tako očituje kao strategija političkoga djelovanja koja, svjesna njezine važnosti, biološku dimenziju koristi kao sredstvo projekcije svoje moći i ostvarivanja svojih ciljeva. Politički interes za biološko proizlazi iz uvida u strukturu čovjeka kao duhovno-tjelesnoga bića koje funkcionira kao jedinstvo u razlikama. Oblikovanjem bilo koje od ovih nezamjenljivih sastavnica, umsko-duhovne ili biološko-tjelesne, oblikujemo i čitav čovjekov život. Ako je čovjekov um, kako to Y. N. Harari ističe, „oblikovan poviješću i biologijom”, biopolitika stavlja naglasak na ovo potonje: biologiju čovjekova postojanja.

biopolitiku pokušamo shvatiti šire kao svrhovito reguliranje različitih oblika života i njegovih uvjeta, onda se može reći da ona nije pronalazak modernoga doba. Iako su teoretska promišljanja biopolitike kao i sam njezin pojam relativno moderni, to se ipak ne može reći za njezinu stvarnost: naprotiv, realnost biopolitike prati ljudsku civilizaciju od njezinih početaka.

Tijekom povijesti razlikovala se u naglascima, ovisno od sredstava kojima su raspolagali oni koji su posjedovali društvenu moć: riječ je prije svega o posebnom odnosu dominantnih društvenih struktura prema životu društva kao cjeline i prema njegovim članovima pojedinačno. Taj je odnos u početku bio uvelike oblikovan antagonizmom između čovjeka i prirode: tamo gdje postoji ljudska kultura, postoje tragovi reguliranja odnosa prema biološkoj dimenziji života u cilju opstanka u surovim prirodnim uvjetima. Upravo je taj cilj zahtijevao određenu strukturu i određena pravila unutar zajednice koja su regulirala život njezinih članova, kako duhovni tako i biološki, služeći općem dobru zajednice.

Civilizacija i biopolitika

U svjetlu gore rečenoga, čini se da jedno šire određenje biopolitike dublje izražava njezinu narav i omogućava bolje razumijevanje i prepoznavanje njezinih suvremenih oblika. Stoga, ako

To jasno pokazuju i antropološke studije socijalne uloge obrednoga prinošenja žrtve unutar ljudske zajednice. U već klasičnoj studiji Nasilje i sveto R. Girard ističe da ono služi kao „instrument prevencije u borbi protiv nasilja” te poput drugih društvenih manifestacija, ali i pravila ili zakona, posjeduje funkciju i cilj integriranja, jačanja duha zajednice, a time i održavanja reda i harmonije među njezinim pripadnicima. Freud pak, u studiji Nelagoda u kulturi, vidi kontrolu i oblikovanje upotrebe ljudskih nagona, naročito onih agresivne i seksualne naravi, različitim propisima i praksama kao preduvjet nastanka kulture. Ovo oblikovanje proizvodi troslojnu strukturu čovjekove ličnosti: kulturno uvjetovana svijest očituje se kroz ego i superego, dok izvan dosega kulture ostaje id koji, iz straha pred društvenim sankcijama,

Kako sjeme opravdava svoje postojanje

SVAKOME tko se na neki način – bilo egzistencijalno, bilo rekreativno – bavi zemljoradnjom u malo vremena postane jasno da se prema zemlji valja odnositi obzirno, promišljeno i s poštovanjem. U protivnom, zemlja će se ubrzo iscrpiti, njezina životnost malaksati i ona neće moći roditi plodovima kakve od nje očekuješ. I uzalud ti svaki daljnji trud ako ovaj temeljni izostane.

Tako je ne samo u zemljoradnji nego i u svemu u ljudskome životu: kako se odnosiš prema onima s kojima živiš, kako postupaš sa stvarima, čemu daješ prednost, oko čega se i kako trudiš, što zanemaruješ, tako će ti i biti. Takav će ti život i biti. I ne samo to: time ćeš – moguće i ne htijući – iskazati svoje viđenje svijeta, posvjedočiti u čemu prepoznaješ smisao, u čemu njegovu odsutnost, i tako doprinijeti oblikovanju svijeta u kojemu živiš. Ili će tvoj doprinos izostati. I tako ćeš doprinijeti urušavanju svijeta u kojemu živiš.

Netko je rekao da dan valja vrednovati ne po onome što ubereš, već po onome što posiješ. Jer nije moguće samo tražiti kako ćeš se i čime okoristiti, kako ćeš nešto steći, ubrati, uprihodovati, kako ćeš što više zgrnuti, kako će tebi biti dobro, a ne misliti na one s kojima živiš, na one koji – kao i ti – čeznu za životnom radošću, na djecu sutrašnjih dana. I do tebe je da i oni nađu svoje životno ispunjenje.

Život ti svakoga dana – tako i danas – postavlja pitanje što si dobroga dodao ovome svijetu? Čime si ga uljepšao? Jesi li u čiji život unio vedrine? Jesi li nastavio – ili, moguće, čak započeo – neki plemeniti slijed zbivanja?

Ne znači odviše – svakako, ne dovoljno – ako sebe i svoje osiguraš materijalno, a u trudu oko toga zapustiš duhovno. Ako svojima u baštinu predaš materijalno, a u tvojoj baštini izostane duhovno. Nemoj pristati na prizemnost. Na samodostatnost. Nemoj tražiti opravdanja u tome što je odviše onih koji mare samo za sebe, k tome i na različite iskrivljene i otužne načine.

U tebi ima i obdarenosti i snage koje mogu pokrenuti novi život, biti blagoslov. Nemoj oklijevati: iziđi sijati dobro sjemenje života i kada ti se čini da nije najpogodnije vrijeme za to. Možda još i više: iziđi sijati dobro sjemenje upravo u nepogodno vrijeme jer tada je to potrebnije.

Ne učiniš li ti ono što prepoznaješ vrijednim, nerijetko neće imati tko to učiniti. Nemoj pristati na oskudicu ljepote i dobrote u ovome svijetu. Nemoj pristati na oskudicu dobre volje u sebi, ma koliko naizgled dobrih razloga za to imao.

Ako malo bolje promisliš, razumjet ćeš da si i ti, da je tvoj život sjeme ljepote i dobrote. A sjeme ima samo jedan način da opravda svoje postojanje.

Stjepan Lice

10 veljača 2023.

Bratski susret franjevačkih provincijala

Dana 6. siječnja 2023. u prostorijama Franjevačkog provincijalata na Kovačićima u Sarajevu susreli su se fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene i fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.

U bratskom razgovoru dvojica provincijala izmijenili su vlastita iskustva, razgovarali o sadašnjim i budućim aktivnostima u obje provincije te tražili najbolja rješenja za još bolju suradnju na svim područjima na dobrobit svih franjevaca i vjernika o kojima franjevci pastoralno brinu, prenijela je FIA.

Novi apostolski nuncij u BiH predao vjerodajna pisma

U nedjelju 18. prosinca 2022. novi apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, nadbiskup mons. Francis Assisi Chullikatt stigao je u Sarajevo. Prva diplomatska aktivnost šestog po redu apostolskog nuncija Svete Stolice u ovoj zemlji bila je predaja vjerodajnica u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Potom je vjerodajno pismo 28. prosinca predao i predsjedateljici Predsjedništva BiH gđi Željki Cvijanović.

nog napretka svih ljudi u BiH, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost.

Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić predvodio je misu u sarajevskoj prvostolnici, a na kraju mu je, kao predsjedniku BK-a BiH, novi nuncij nadbiskup Francis Assisi Chullikatt predao vjerodajnice koje je potpisao kardinal Pietro Parolin. Tijekom mise kojoj je prethodila svečana procesija su u koncelebraciji uz apostolskog nuncija bili i mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, pomoćni biskup banjolučki mons. fra Marko Semren te fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene i fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, kao i 30-ak drugih svećenika.

Predajući vjerodajna pisma, nadbiskup Chullikatt je iskazao odlučnost da će Katolička crkva, kroz svoje odgovarajuće institucije i službene strukture, nastaviti promicati međureligijski dijalog te surađivati sa svim ljudima dobre volje s ciljem društvenog, kulturnog, obrazovnog i duhov-

Na kraju euharistijskog slavlja – budući da kada dolazi apostolski nuncij donosi dva akreditivna pisma: jedno za državnu vlast, a drugo za Crkvu – nadbiskup Francis je, u nazočnosti svih članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, predao pismo preporuke njezinu predsjedniku mons. Vukšiću. Predaja je upriličena ispred oltara, a pismo prevedeno na hrvatski jezik pročitao je generalni tajnik BK-a BiH mons. Ivo Tomašević, prenio je portal Nedjelja.ba.

Foto: Davor Krajinović/KT

Ljudsko biće uvrtu

Životinje u pomoć čovjeka (2.3)

Kada Biblija ustvrđuje središnji položaj čovjeka, ona mu ne daje pravo da vrši despotsku samovolju nad drugim stvorenjima, nego ga poziva na uspostavu odnosa „saveza” s njima

PRIREDIO: DR. FRA ANTO POPOVIĆ

Uovom broju Svjetla riječi prikazujemo treći naslov drugoga poglavlja Papinske biblijske komisije o biblijskoj antropologiji koji govori o čovjekovu odnosu prema životinjama (br. 139-149).

Posebnost odnosa između čovjeka i životinja

Stvaranje životinja u Post 2,18-20 povezano je s nakanom Stvoritelja da čovjeku pruži pomoć. Međutim, među životinjama nije se našla za čovjeka „pomoć kao što je on” (2,20).

Poslije potopa Bog je sklopio savez s Noom i njegovim potomstvom (Post 9,8-17), a u taj savez bile su uključene ptice, stoka, zvijeri – svi živi stvorovi na zemlji (Post 9,10).

Kada Biblija ustvrđuje središnji položaj čovjeka, ona mu ne daje pravo da vrši despotsku samovolju nad drugim stvorenjima, nego ga poziva na uspostavu odnosa „saveza” s njima (usp. Post 9,9.12; Hoš 2,20).

Čovjek je odgovoran nadasve za domaće životinje kao što to ilustriraju

propisi da se ne zavezuju usta volu kada vrše (Pnz 25,4), ili da subotnjega dana ni vol, ni magarac ni bilo koja druga životinja ne treba raditi, nego se odmarati zajedno s članovima obitelji (Izl 20,10; 23,12; Pnz 5,14). Biblijski propis nalaže članu Božjega naroda da se pobrine o izgubljenom grlu stoke dok se ne pojavi zakoniti vlasnik (Pnz 22,2) i da pruži pomoć tovarnoj životinji koja je pala pod teretom (Izl 23,5).

Korist od životinja

Velika je korist od životinja i čovjek bi toga trebao biti svjestan i zahvalan (usp. Izr 27,23-27). Ne samo da se čovjek hrani mlijekom i mesom, jajima i medom nego također dobiva vunu za svoju odjeću i kožu za različite potrebe. Govedo i magarac pomagali su čovjeku u obrađivanju polja (1 Sam 8,16; 1 Kr 19,19; Izr 14,4), služili su za prijevoz osoba (Br 22,21; Suci 5,10; Zah 9,9) i roba (Post 44,13; 1 Sam 25,18; 2 Sam 16,1), dok su konji upotrebljavani za ratovanje (Izl 15,1; 2 Kr 18,23-24; Hoš 14,4; Am 2,15; Ps 20,8; 33,17). U pripo-

vijesti o Tobiji pas se javlja kao pratilac putnika (Tob 6,1; 11,4). Neke od funkcija koje su nekoć u ratarstvu imale životinje danas obavljaju mehanička sredstva, ipak ljudski život je i danas nezamisliv bez korisne prisutnosti životinja. U njima religiozni čovjek prepoznaje dragocjeni dar svoga Stvoritelja (1 Tim 4,4-5).

Čovjek uči od životinja

Na stranicama Biblije opisano je da se Božji duh mudrosti očituje u životinjama i stoga one mogu biti izvor pouke za čovjeka. Mrav, na primjer, uzor je radinosti (Izr 6,6-11; 30,25). Pčela „je malena među krilatim, ali ona daje slast najslađu” (Sir 11,3). Kvalitete upisane u različite vrste životinja služe biblijskim piscima kao metafore da predoče Božje postupke. Tako je Bog uspoređen s orlom koji na svojim krilima nosi malene (Izl 19,4) i bdije nad svojim gnijezdom (Pnz 32,11). Isus kaže da je htio sakupiti djecu Jeruzalema „kao što kvočka okuplja piliće pod krila” (Mt 23,37). Proroci govore o Pravedniku koji je poput jaganjca odveden na klanje (Iz 53,7; Jr 11,19).

Neke životinje pokazuju sposobnost „raspoznavanja” veću od one ljudske. Tako prorok Izaija ustvrđuje: „Vol poznaje svog vlasnika i magarac jasle gospodareve, ali Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Iz 1,3). Jeremija konstatira kontrast između fleksibilnoga instinkta ptica selica i tvrdokornoga ponašanja stanovnika Jeruzalema: „Čak

VIJESTI

Abrahamske religije potpisale dokument o umjetnoj inteligenciji

Dana 10. siječnja 2023. u Casina Pio IV, sjedištu Papinske akademije za znanost, održan je događaj „AI Ethics: An Abrahamic Commitment to the Rome Call”, prenio je Vatican News. Predstavnici triju abrahamskih religija ovim povodom potpisali su Rimski poziv za etiku umjetne inteligencije, dokument koji je nastao u Papinskoj akademiji za život, a koji je uredila Zaklada RenAIssance za „algor-etiku”, odnosno za promicanje etičkog razvoja umjetne inteligencije (engl. AI – Artificial Intelligence). Potpisnici dokumenta, kao predstavnici religijskih zajednica, bili su: nadbiskup Vincenzo Paglia, predsjednik Papinske akademije za život i prvi promicatelj događaja, glavni rabin i član Vijeća Glavnog rabinata Izraela Eliezer Simha Weisz te predsjednik Abu Dhabi Peace Foruma i predsjedavajući Vijeća za šerijatsku fetvu Ujedinjenih Arapskih Emirata šeik Abdallah bin Bayyah. U međureligijskoj ceremoniji potpisivanja sudjelovali su i prvi potpisnici Rimskog poziva, s namjerom da obno-

Blagoslov temelja Katehetskokulturnog centra za mlade u Đakovici

Uslijed nedostatka prikladnog prostora za vjersku pouku i odgoj mladeži te za razne kulturne aktivnosti župne zajednice koje su se posljednjih 30 godina odvijale unutar samog samostana, franjevačko bratstvo u Đakovici na Kosovu odlučilo je u samostanskom dvorištu izgraditi Katehetsko-kulturni centar za mlade.

Temelje ovog centra je 8. siječnja 2023. u nazočnosti župnog pastoralnog vijeća i brojnih vjernika blagoslovio mons. fra Hil Kabashi, biskup u miru.

Nakon blagoslova temelja, a povodom završetka ovogodišnjeg blagoslova kuća, u velikoj sali franjevačkog samostana organiziran je zajednički objed franjevaca i župnih vijećnika, u znak poštovanja i zahvalnosti za njihovo odano služenje župi.

Vijećnike su pozdravili i zahvalili im: fra Lovro Gavran, gvardijan i župnik, mons. fra Hil Kabashi, biskup i najstariji član zajednice, te fra Aleksandar Tanushi, župnikov povjerenik za pastoral. Vijećnici su s velikim zadovoljstvom prihvatili taj znak pažnje i obećali da će i ubuduće zdušno podržavati franjevce, zahvalni za njihovo samoprijegorno zalaganje za vjersku pouku i odgoj mladih. (fra Vinçenc Kajtazi)

16 veljača 2023.

ve svoju predanost etičkom razvoju umjetne inteligencije: predsjednik Microsofta Brad Smith, globalni dopredsjednik IBM-a Dario Gil te glavni ekonomist svjetske Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) Maximo Torero Cullen.

Bernard – prvi sljedbenik Franje Asiškog

PIŠE: FRA DANIJEL NIKOLIĆ

Većina franjevačkih hagiografskih izvora spominje Bernarda od Quintavallea kao prvoga sljedbenika Franje Asiškog. Potjecao je iz imućne obitelji. Rođen je u Asizu posljednjih desetljeća 12. stoljeća, a školovao se za pravnika na Sveučilištu u Bologni. Nakon što je Bernard upoznao Franju, dirnut njegovim iskrenim propovijedanjem, počeo ga je slijediti oko 1208./1209. godine odrekavši se svega materijalnog. Nalazimo ga u svim glavnim događajima na početku franjevačkoga reda.

Sveti Franjo je bratu Bernardu povjerio izazovne misije: zajedno s prvim drugovima ići u Rim i tražiti dozvolu od pape da novoj zajednici braće dopusti živjeti evanđeoskim životom; propovijedati imućnoj i sofisticiranoj publici u Bologni i Firenci; pratiti svetu Klaru i njezine sestre na početku njihova evanđeoskoga života.

Umro je oko 1241. i jedan je od pet Franjinih drugova koji su pokopani s njim u kripti bazilike sv. Franje u Asizu. U hagiografskim izvorima Bernarda se naziva Minorum Ordinis prima plantula (lat. prvi plod Reda manje braće).

Bernarda kao prvoga sljedbenika sv. Franje spominju Legenda trojice drugova, Veći životopis od sv. Bonaventure, Asiški zbornik te Kronika Salimbenea Parmskog. Zanimljivo je da prvi Franjin biograf Toma Čelanski ne spominje njega kao prvoga sljedbenika već jednoga drugog Asižanina čije ime nažalost ne navodi: „Među ovima je bio jedan Asižanin koji je imao pobožno i jednostavno srce. Taj je prvi pobožno pošao za čovjekom Božjim. Nakon ovoga je radosno pohitio za svecem Božjim brat Bernard” (1Čel 24). Je li Toma uistinu zaboravio to ime ili je smatrao korisnim da ga ne spominje, to nikad nećemo saznati. Moguće je da taj odmah nestao iz prve skupine okupljene oko Franje.

Jedan od mogućih motiva prešućivanja imena mogla bi biti i Tomina želja da predstavi Bernarda i njegovo obraćenje kao najbolji primjer drugim novim članovima bratstva po pitanju kako se odnositi s vlastitim materijalnim dobrima. Tako Toma piše za Bernarda: „Njegovo se naime obraćenje Bogu ostvarilo na taj način što je svoj imetak prodao i novac razdijelio siromasima” (1Čel 24). A kao motiv obraćenja Toma ističe Bernardovu fasciniranost Franjom koji je u njegovoj kući molio cijelu noć: „Promatrao ga je kako cijelu noć moli, kako veoma malo spava i kako veliča Boga i slavnu Djevicu

Majku Božju” (1Čel 24). Sljedećega dana zamolio je Franju za pomoć u razlučivanju Božje volje. Otišli su u crkvu sv. Nikole i tri puta nasumice otvorili evanđelistar. Prvi put otvorili su tekst Mt 19,21: „Ako želiš biti savršen, idi i prodaj sve što imaš i podaj to siromasima.” Drugi put otvorili su Lk 10,4: „Ne nosite ništa za svoje putovanje.” U trećem pokušaju otvorili su Lk 9,23: „Ako me tko želi slijediti, neka se odreče samog sebe.” Tada je Franjo rekao: „Ovo je savjet koji nam je dao Gospodin. Idi i učini kako si čuo.” Uzevši k srcu te upute Bernard se riješio svoje imovine i prihvatio Franjin način života.

Sveti Bonaventura kao primjer drugima također ističe Bernardovo obraćenje, ali dodaje i primjer cijeloga njegova svetoga života: „Kad su tako mnogi upoznali jednostavnu istinu koju je naučavao i živio, po njegovu su se primjeru neki počeli oduševljavati za pokoru, te su mu, odrekavši se svega, nastojali biti slični po odjeći i načinu života. Prvi među njima bijaše ugledni čovjek Bernard. Postavši dionikom božanskoga poziva, zavrijedio je biti prvorođencem blaženoga oca, kako vremenski tako i po osobitoj svetosti” (LegM 3,3).

O svetosti njegova života govore i drugi franjevački izvori. I sam sveti Franjo imao je veliko povjerenje u brata Bernarda zbog njegove svetosti. Zato je i bio prisutan uz Franju u svim važnijim događajima. Karakteristična je njegova potpuna privrženost evanđeoskom životu na način kako ga je predložio sveti Franjo. U Cvjetićima sv. Franje piše: „Gospodin Bernard također je često dobivao slične milosti od Boga. On je padao u zanos dok je razmišljao o Bogu. Sveti je Franjo običavao govoriti da je Bernard vrijedan svake časti, da je on osnovao Red, jer da je on prvi koji se bio odrekao svijeta ne zadržavši za sebe ništa, nego je sve dao Kristovim siromasima.” Bez sumnje Bernard je bio primjer ustrajne molitve i prave kontemplacije, a posebna naklonost prema prvom sljedbeniku kulminirala je pred Franjinu smrt u dirljivom blagoslovu Bernardu, kojem su bile upućene riječi pune nježnosti i naznačene braći kao primjer za nasljedovanje. U svakom slučaju Gospodin Bernard bio je jedan od prvih koji je upoznao i živio sa svetim Franjom dosta godina. U hagiografskim izvorima ostao je opisan prije svega kao model obraćenja i uzor manjoj braći, kao onaj koji je darovao siromasima sva svoja dobra da bi mogao u siromaštvu i poniznosti slijediti stope Isusa Krista.

Duh u vremenu biopolitike

Mi smo se svi navikli na to da nas važu, da nam mjere visinu, težinu i temperaturu, da nas anketiraju i legitimiraju, da nam daju razne PIN-ove i identifikacijske brojeve, pa nismo niti svjesni da smo postali objekti biopolitike – procesa u kojem država nama upravlja kao tjelesnim bićima

PIŠE: BORIS BECK

U2. poglavlju Evanđelja po Luki stoji dobro poznati ulomak o tome kako je došlo do toga da se Isus rodio baš u Betlehemu: „U to doba bila je objavljena zapovijed cara Augusta da se u cijelom carstvu izvrši popis stanovništva. To je bio prvi popis, a održan je dok je Sirijom upravljao Kvirinije. Svi su se krenuli popisati, svatko u svoj grad. Josip je iz Nazareta u Galileji krenuo prema Betlehemu u Judeji, Davidovu gradu.”

Nadzor tijela

Popis stanovništva jedan je od temelja biopolitike kako ju je opisao francuski mislilac Michel Foucault u svojim razmišljanjima 70-ih godina prošloga stoljeća. On je smatrao da se s vremenom način vladanja ljudima mijenja, i to tako da tijelo podanika postaje sve važnije. Stariji oblik vladanja uključivao je poslušnost i disciplinu onih nad kojima se

vladalo, a to se osiguravalo sredstvima prisile i indoktrinacije, kroz razne institucije kao što su škola, vojska, policija, bolnica, umobolnica, zatvor, tvornica, Partija ili Crkva, kako bi se oblikovala svijest i ideologija građana. Te su institucije imale moć, i još uvijek je imaju, da razdvoje poslušne od neposlušnih, moralne od nemoralnih, zdrave od bolesnih ili normalne od ludih.

No s vremenom se, kaže Foucault, težište kontrole usmjerava na tijelo, tako da je za današnje kapitalističko društvo – iako i sve stare institucije nadzora i dalje djeluju – najvažnije upravo ono biološko i tjelesno u čovjeku. Tijela koja su već postala pokorna u školama, zatvorima i tvornicama sada se podvrgavaju popisima i raznim analizama. Mi smo se svi navikli na to da nas važu, da nam mjere visinu, težinu i temperaturu, da nas anketiraju i legitimiraju, da nam daju razne PIN-ove i identifikacijske brojeve, pa nismo niti svjesni da smo

postali objekti biopolitike – procesa u kojem država nama upravlja kao tjelesnim bićima.

Nestanak čovjeka

Odlasci na policiju po dokumente, ispunjavanje upitnika o zdravlju, registriranje u socijalni ili mirovinski fond za sve je nas važno jer se time očitujemo kao jedinstveni subjekti i jer samo tako možemo ostvariti građanska prava. Međutim, istovremeno postajemo i statistička jedinica unutar bezobličnoga stanovništva, dok državne i financijske institucije evidentiraju naše zdravlje i kretanje, boravište i prebivalište, naše navike i bolesti, stopu rađanja i umiranja. Svaki naš životni korak, prošli i budući, ovisi o brojkama: stupnju obrazovanja i prosjeku ocjena, godinama staža i prosječnom prihodu, štetnim navikama i krvnom tlaku. Čini se da je proturječno, ali zbiva se baš to da nas država poznaje u najsitniju pojedinost, da o nama zna više nego mi sami, ali nama upravlja kao mnoštvom. U društvu nadzora, kaže Foucault, i subjektivizacija i obezličenje čovjeka je potpuno – biopolitika istovremeno dovodi to totalne kontrole čovjeka kao i do nestanka toga istog čovjeka.

U 2. poglavlju Evanđelja po Mateju, pak, čitamo kako se po odlasku mudraca s Istoka „Josipu u snu ukazao Gospodinov anđeo i rekao: ‚Ustani! Bježi u Egipat zajedno s djetetom i njegovom majkom. Ostani ondje dok ti ne kažem. Evo, Herod samo što nije krenuo u potragu za djetetom. Želi ga ubiti.’ Iste noći Josip je ustao pa zajedno s djetetom i njegovom majkom otišao u Egipat. Ondje je ostao do Herodove smrti.”

Logor i homosacer

U navedenom se ulomku očituje drugi vid biopolitike, koji je objasnio talijanski mislilac Giorgo Agamben, nastavljajući se na Foucaultovu misao o

Bračna čistoća

Gledano ljudski zahtjevi braka mogu izgledati nemogući, ali treba imati na umu da je brak sakrament te da stoga supružnici dobivaju posebnu pomoć od Boga da mogu mirno i radosno živjeti i ono što nadilazi njihove snage

PIŠE: DON JOSIP MUŽIĆ

Udanašnjem sustavnom rušenju morala sve se više iskrivljuje i gubi kršćansko shvaćanje obitelji. Tako se zaboravlja da je brak sakrament i sve više se svodi na egoizam u dvoje. Drugi vatikanski sabor pak ističe da je bračna ljubav, „koja se posebno izražava i dopunjuje u samom bračnom činu” (GS 49), „po svojoj naravi usmjerena prema rađanju i odgoju potomstva” (GS 50). Ta središnja tvrdnja slijedi iz načela, kako ističe Humane vitae, koje se „temelji na neraskidivoj vezi između dvojakog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja. Tu je povezanost Bog ustanovio i čovjek je ne smije samovoljno raskinuti” (HV,12). Stoga, bračni je čin moralno ispravan jedino kada objedinjuje oba cilja: kad je izražaj ljubavi bračnih drugova i kad je po sebi otvoren prema začeću.

Bračna nečistoća

Nečistoća je moguća i među supružnicima. Štoviše, danas je toliko raširena da je mnogi i ne uočavaju, a svećenici se ustručavaju o njoj govoriti. Ona se pojavljuje u dva oblika zavisno od toga koji od dva spomenuta cilja braka napada.

Bračni čin je nečist ako je rukovođen požudom a ne ljubavlju. Treba

pojasniti da je tjelesna privlačnost prirodna i dobra, no požuda je puno više od toga jer se drugoga tada gleda samo kao objekt i sredstvo za zadovoljenje svoga nagona. Nekontrolirana požuda je ona koja razara sve oko sebe. Sjetimo se samo kralja Davida kad je počinio preljub koji ga je onda doveo da bude podli ubojica. Zato sv. Pavao upozorava: „Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog” (Heb 13,4). Na drugom mjestu dodatno pojašnjava: „Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga” (1 Sol 4,3-5). Prava ljubav je, i

na tjelesnoj razini, u darivanju koje želi usrećiti drugoga.

Bračni čin je nečist ako isključuje plodnost. „Djeca su, bez sumnje, najdragocjeniji dar braka i uvelike pridonose dobru samih roditelja” (GS 50). Kultura smrti čini da se to sve više zaboravlja i da se djeca doživljavaju kao teret, a plodnost kao kazna koju treba izbjeći. Papa Pavao VI. izričito kaže: „Crkva (...) uči da je potrebno da svaki bračni čin mora ostati po sebi usmjeren prema prenošenju ljudskog života.” (HV, 11). To se odnosi na svaki bračni čin i nisu predviđene iznimke. „Isključen je svaki zahvat kojemu je svrha ili put za svrhu to da se onemogući rađanje novoga života” (HV, 14). Dakle, svaki je oblik kontracepcije teški grijeh. Prva Božja zapovijed dana ljudima, gledano kronološki, jest: „Plodite se i množite i zemlju napunite” (Post 9,1). Ona je dana našim praroditeljima i opet ponovljena nakon potopa i nikad nije opozvana. „Svima neka bude očito da se ljudski život i dužnosti njegova prenošenja ne ograničuju samo na ovaj svijet niti se mogu samo po njemu mjeriti i shvatiti, nego da su uvijek u vezi s vječnim određenjem ljudi” (GS, 51). Preko velikodušnoga rađanja i odgoja djece raste ljubav, umire sebičnost, surađuje se s Bogom i postiže se svetost.

Ako se spolnost ne živi u skladu s Božjim zakonima, ona postaje rušilačka sila i pretvara se u idola. Posljedice bračne nečistoće vidljive su svuda oko nas u razrušenim ili nesretnim obiteljima i patnjama djece. Manje uočljive ali još strašnije posljedice su u pobačajima koji supružnike pretvaraju u ubojice, nekad i serijske.

Odgovorno roditeljstvo

Odgovorno roditeljstvo je neostvarivo „ako se iskreno ne njeguje krepost bračne čistoće” (GS, 51). Pavao VI. jasno je naglasio: „U odnosu prema urođenim nagonima i društvenim osjećajima,

Bračni je čin moralno ispravan jedino kada objedinjuje dva cilja: kad je izražaj ljubavi bračnih drugova i kad je po sebi otvoren prema začeću

Tko upravlja našim životima?

Manipulacija novoga doba

Kako preživjeli iz totalitarnih režima kazuju, putem televizije se mijenjalo ljude, utjecalo na njihova razmišljanja i obiteljske vrijednosti. Danas je ovaj trend opet prisutan, ali televizija više nije jedini ekran kojim se nadgleda i utječe i treba dobro propitivati informacije koje se nameću i iskaču iz svake pojedine naprave

Uodnosu društva prema obrazovanju nešto je silno krenulo nizbrdo. Profesori ne razumiju u što se visoko obrazovanje pretvara. Iz dana u dan svjedoče ignoranciji i nejasnoći prisutnosti mladih bića koja se zbunjeno osvrću oko sebe, ne razumijevajući što im to profesori govore i zašto to oni moraju slušati. Nije im jasno što fakultet jest. Kazuju da je dobro da su nešto upisali jer što bi inače radili. Knjige su postale čudni izumi kojima se mlade umara i obeshrabruje. Traže se skraćene verzije sadržaja. Kad prosvjetni radnici, svjesni onoga što su tijekom godine radili s učenicima, uvide da do njih skoro ništa nije doprlo niti ih motiviralo na istraživanje, ne znaju što činiti. Što je još neobičnije, učenici/studenti pokazuju nestrpljenje, reagiraju burno na svaku primjedbu i to na način koji jezično nije prilagođen sredini u kojoj se komunikacija odvija. Jesu li tome uzroci stalni boravak na društvenim mrežama putem kojih influenceri i drugi

idoli usađuju različite ideje i poticaje u njihove mozgove? Kako Stjepan Lice primjećuje „No, čini se da nikad nije bilo toliko u sebe zatvorenih, iz sebe odsutnih studenata.” Roditelji nemoćno sliježu ramenima i ne mogu svoga potomka izvući iz sobe i udaljiti od ekrana, pa se nedostatak odgoja i odsutnost uzajamne komunikacije osjeća u svakoj situaciji. Empatija o kojoj se poučava i nastoji ju se primijeniti u međusobnim odnosima gubi svoju svrhu jer se individualnost i sebičnost nameću kao prioriteti u odnosima mladih. Mladi ne osmišljavaju kvalitetno i sadržajno bogato svoj društveni život i zabave, ne trude se sami učiniti nešto od svoga života. Stalnim uspoređivanjem s drugima (često pogrešnim uzorima) gube vlastitost i propuštaju priliku upoznati sebe, postati odgovorni za svoje postupke i otkrivati svoje snage i važnost suradnjom s drugima. „Privid nam krade ono što uistinu jest. A mi olako na to pristajemo”, zaključuje Lice.

Kako preživjeli iz totalitarnih režima kazuju, putem televizije se mijenjalo ljude, utjecalo na njihova razmišljanja i obiteljske vrijednosti. Danas je ovaj trend opet prisutan, ali televizija više nije jedini ekran kojim se nadgleda i utječe i treba dobro propitivati informacije koje se nameću i iskaču iz svake pojedine naprave. Puno je propagande s različitom svrhom i mladi umovi to jednostavno ne znaju razlikovati. „Budite oprezni u duhovnome boju, jer zvijer može biti varljiva. Ona može izgledati poput savršenstva, čak i onda kad mu se zapravo izruguje”, upozorava Rene Girard, francuski antropolog. Vaclav Benda, koji je živio u Čehoslovačkoj u vrijeme SSSR-a i radio kao profesor, nije se htio predati i prepustiti da mediji, politika i drugi utjecaji države upravljaju njegovim životom. Stoga je osmislio paralelni polis u kojemu se odvijao društveni i intelektualni život izvan službeno odobrenoga. Bio je to pokušaj odupiranja totalitarizmu koji je po Bendi propisivao „odricanje od razuma i učenja (i) gubitak tradicija i sjećanja”. U njegovo vrijeme totalitarnost se prenosila na sve sfere ljudskoga življenja, utječući na osobnost ljudi, njihovo razmišljanje, potrebe, savjest, čak i vjeru. „Komunizam je pokušao razoriti obitelj, monopolom nad obrazovanjem i poučavanjem mladih da budu ovisni o državi. Mlade je također nastojao odvući od Crkve uvjeravajući ih u to da im država jamči seksualnu slobodu.” Takve tendencije se opet podmuklo podmeću, ali ovaj put dolaze sa Zapada u kojemu se vrijednosti mijenjaju i koji sve više tone u poganstvo. Ovo što liberalizam danas nudi preslika je onoga što se događalo u komunizmu. Rod Dreher u svojoj knjizi Oduprite se laži primjećuje „...kako se današnji liberali služe naoko neutralnim, pa čak i pozitivnim riječima poput dijaloga ili tolerancije da ra-

PIŠE: PROF. DR. SNJEŽANA ŠUŠNJARA

Jasenka Ostojić rođena je u Zagrebu 12. studenoga 1969. godine. Studij dirigiranja započela je 1988., a studij klavira 1990. na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Diplomirala je dirigiranje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Pavla Dešpalja 25. rujna 1993. godine.

Redovita je profesorica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu od 2016. godine, a od akademske godine 2018./2019. godine profesorica je i na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu gdje predaje dirigiranje i srodne stručne predmete. Predavačica je i voditeljica niza seminara i stručnih usavršavanja u zemlji i inozemstvu te gost predavač na sveučilištima u Grazu (Austrija), Wrocławu (Poljska), Ljubljani (Slovenija), Novom Sadu (Srbija) te u Wisconsinu (Sjedinjene Američke Države).

Kao dirigentica zborova i orkestara osvojila je desetke državnih i međunarodnih nagrada među kojima su i dva međunarodna Grand Prix-a. Ravnala je praizvedbama brojnih skladatelja, za što je u nekoliko navrata nagrađena posebnim priznanjima, a pozornost privlači i svojim skladateljskim radom i aranžiranjem.

Članica je Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga, Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava te Zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskoga društva skladatelja.

◆ Poštovana Jasenka, recite nam kada i kako se rodila Vaša ljubav prema klasičnoj glazbi?

Jedno od mojih najranijih i dragih sjećanja vezano je uz prekrasan koncertni klavir u domu gospođe koju smo povremeno posjećivali. Bilo je to još prije moje školske dobi. Svoje vrijeme najradije sam provodila uz taj veličanstveni instrument igrajući se u njegovoj blizini. Cijela soba, većinom zatvorena i odvojena od

ostalih prostorija, odisala je posebnim mirom i ugođajem. Nešto kasnije moja prva ljubav bio je zapravo balet. Još kao djevojčicu intenzivno me privukao spoj pokreta i tjelesne aktivnosti s klasičnom glazbom te sam učila plesati sve dok se škola iz nekoga razloga nije ugasila. Sati baleta bili su iznimno naporni i zahtjevni. Bilo je dana kada sam nakon vježbi jedva imala snage koračati. Po povratku bih se ispružila na kućnom pragu dok bi mi mama strpljivo svlačila kaputić i čizmice i blago negodovala zbog moje potpune iscrpljenosti. No, za mene nije bilo ničega ljepšeg i zanimljivijeg od plesa. Nakon nekoliko godina balet je otišao iz moga kvarta, a ubrzo su u razred došli kod nas, djece, profesori iz glazbene škole predstaviti različite instrumente. Tako sam počela svirati. Jedino što me u tom trenutku privlačilo bio je klavir koji su mi roditelji ubrzo osigurali. Nisu očekivali da će klasična glazba biti moj konačni izbor, no podržali su me u svim fazama mojega budućeg rada.

◆ Collegium pro arte hrvatsko je društvo koje ste osnovali 2006. godine. Čime se ovo društvo bavi i koje su njegove zadaće?

Collegium pro arte osnovan je iz najljepših mogućih pobuda, na poticaj mojih bivših učenika i pjevača koji su prerasli ansamble koje sam vodila, a željeli su nastaviti muzicirati pod mojim vodstvom. I danas u zborovima Collegiuma, prije svega u Cappelli Odak i Cappelli Zinka pjevaju i mladi iz tih prvih generacija mojega pedagoškog i umjetničkog rada, što je u pojedinim slučajevima suradnja duga i preko dvadeset godina u kontinuitetu. Takva povezanost je izuzetno rijetka i nadilazi umjetničke okvire te zadire u one duboko ljudske. Moje pjevače, nakon toliko zajedničkih godina, nije jednostavno uvijek iznova oduševiti repertoarima i projektima, a posljednja faza koju imamo je, uz praizvedbe koje su uvijek zanimljiv izazov, i svojevrsni

retro osvrt na izvedene programe prije deset, petnaest pa i više godina koji s velikim entuzijazmom obnavljaju. Ušli smo u mali interni programski vremeplov. Vokalni ansambl Celeste, također dio Collegiuma, ide prema profesionalnom okviru te njeguje poseban izričaj uspješno kombinirajući stihove, prozu, dakle govornu riječ s glazbenim izvedbama te ga stoga vidimo kao svojevrsni glazbeni teatar. I Celeste je nastala kao odgovor na poznanstva s posebno talentiranim mladim ljudima s kojima sam uz glazbu mogla kreirati zanimljive i drukčije projekte od dosadašnje uobičajene prakse.

Međunarodni angažman

◆ Osim rada u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, aktivni ste i na međunarodnoj glazbenoj sceni: predavačica ste i voditeljica seminara u SAD-u, Austriji, Poljskoj, Sloveniji i Srbiji te umjetnička voditeljica Svjetskoga zborskog festivala u Grčkoj. Možete li nam reći nešto više o tome?

Diplomirala sam orkestralno dirigiranje što sam u više navrata usavršavala. No, tijekom niza godina specijalizirala sam se u i području vokalne tehnike i postava glasa. Ono što je osobito zanimljivo struci je postava glasa adolescenata što sam usavršavala kod Bečkih dječaka. Stečena znanja sustavno sam primjenjivala radeći sa Zagrebačkim dječacima čiji su solisti pod mojim mentorstvom tijekom dva desetljeća nastupali u profesionalnim produkcijama nacionalnih opernih i koncertnih kuća. Iskustva i znanja koja sam stekla ugradila sam u rad sa zborovima, a rezultati koje smo postizali prepoznati su na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni. Vrlo često je nakon uspješno održanoga koncerta ili projekta uslijedio poziv na seminar, rad u žiriju, na turneju i slično, a nekim sam institucijama suradnica dugi niz godina. U brojnim prilikama bila sam predavač

U istom kolu

Sada, kada se nova vlast konstituira u Bosni i Hercegovini, interes javnosti usredotočen je na to hoće li biti iskoraka u funkcioniranju institucija vlasti i poboljšanju životnih uvjeta građana? Teško je prognozirati, ali je smisleno nadati se

Društvena zbivanja s početka devedesetih godina prošloga stoljeća uobičajeno nazivamo demokratskim promjenama. Koliko su one uistinu demokratske, o tome se može raspravljati. Jedno je sigurno, a to je da je prethodni sustav bio izrazito nedemokratski i da je u sebi nosio klice raspada, što se na kraju i dogodilo na najgori mogući način. Sada imamo iskustvo oblikovanja novoga društvenog sustava, ali na lošoj podlozi države podijeljene na dva entiteta i stasanja nove birokracije i autokracije, istina s izbornim zaleđem ali i s dubokim koruptivnim humusom i podizanjem nacionalnih ograda, što je državu dovelo gotovo u stanje međunarodnoga protektorata. Tomu pridonose politička bahatost vlasti, kao i, među ostalim, samovoljna tumačenja ratnih zbivanja i stvaranja ozračja međunacionalne netrpeljivosti.

Zadnji izbori, održani ujesen 2022, naslućuju neke nove mogućnosti. Barem na razini Federacije BiH – u bošnjačko-hrvatskom entitetu. Uspjehom se smatra činjenica da je prekinuta dinastička linija vladanja stranke jednoga lica. A to bi moglo značiti da demokracija na domaćoj društvenoj vjetrometini

i nije nemoguća. Takav put, izgledno je, poboljšava poziciju bh. Hrvata kod kojih je, istini za volju, i dalje čvrst jednopartijski sustav – vlast jedne stranke ukrašene strančicama udomljenim pod zajedničkim krovom Hrvatskoga narodnog sabora (HNS) i potpunom dominacijom HDZ-a BiH. Toj hrvatskoj jednopartijnosti pridonijela je, među ostalim, i bošnjačka stranka (SDA) ustrajnim i neodgovornim izbornim inženjeringom na štetu Hrvata, zloupotrebljavajući činjenicu njihove malobrojnosti.

Sada, kada se nova vlast konstituira, interes javnosti usredotočen je na to hoće li biti iskoraka u funkcioniranju institucija vlasti i poboljšanju životnih uvjeta građana? Teško je prognozirati, ali je smisleno nadati se. Hrvatska strana bi, u novoj konstelaciji, mogla imati bolje pretpostavke u oblikovanju društvene stvarnosti, makar i uz manjak unutarnjega pluralizma.

Briševo – bosanska Škabrnja

Pozornost okrećemo jednoj „sporednoj” temi, odnosno izazovnoj činjenici da bh. hrvatski politički vrh nikada nije posjetio selo Briševo kod Prijedora,

nekoć nastanjeno Hrvatima, gdje su srpske postrojbe u srpnju 1992. u dva dana ubile 67 hrvatskih civila! Zločin je posve usporediv s onim u Škabrnji u Hrvatskoj iz studenoga 1991! Apsolutnu većinu u selu činili su Hrvati: njih 370 (91 %), Jugoslavena je bilo 16, Srba 7, jedan Musliman i „ostalih” 11. U prvom srpskom napadu 27. svibnja nije bilo stradalih, a pravi pokolj dogodio se 24. i 25. srpnja. Nakon žestokoga granatiranja srpska je vojska, u odorama Jugoslavenske armije, ušla u Briševo i redom ubijala civile. Nije bilo nikakva otpora. Žitelji sela su naime, na prijevaru, ranije predali legalno oružje koje su imali (lovačke puške, pištolje) vjerujući da će biti pošteđeni. To je ubojicama samo olakšalo posao. Među 67 žrtava četrnaest je žena i petero djece i maloljetnika. K tomu, opljačkali su imanja, srušili 120 kuća i crkvu. Od preživjelih nitko se nije vratio. Niti u jednoj općini u BiH nije ubijeno toliko Hrvata kao u općini Prijedor kojoj pripada i Briševo: ukupno 170 žrtava. To su činjenice.

Tko je do sada iz viših krugova vlasti pohodio mjesto zločina i odao počast žrtvama? Evo liste: član Predsjedništva BiH Željko Komšić bio je u Briševu 25. srpnja 2009. u povodu 17. obljetnice masakra i prisustvovao misi za žrtve; predsjednik RH Ivo Josipović, predsjednik RS Rajko Kuzmanović, premijer RS Milorad Dodik, predsjednik SDA Sulejman Tihić i visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko, zajednički su 30. svibnja 2010. odali počast ubijenim civilima u Briševu. Tri godine kasnije, delegacija Sabora Republike Hrvatske, koju su činili predsjednik Josip Leko i saborski zastupnici Vesna Pusić, Đurđa Adlešić i Joško Klisović, posjetili su Briševo i odali počast nevinim žrtvama. (V. Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 2/2022, prilog Jasmina Medića). Nitko od drugih visokih političara nije posjetio Briševo – nakon 30 godina. Nitko iz vrha bh. hrvatske vlasti! Hoće li se u ovom mandatu stranački i

PIŠE: MARKO KARAMATIĆ

Preminuo papa emeritus Benedikt XVI.

Posljednjeg dana 2022. godine, 31. prosinca, u 9:34 sati u rezidenciji samostana Mater Ecclesiae preminuo je papa emeritus Benedikt XVI., priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice, a prenijela je KTA BK BiH.

Od 2. do 4. siječnja pred njegovim odrom u bazilici, Papi emeritusu počast je iskazalo oko 200 tisuća vjernika. U srijedu navečer molitvu uz zatvaranje lijesa predvodio je kardinal kamerlengo Kevin Joseph Farrell. Tom prilikom u čempresov lijes urešen Benediktovim papinskim grbom, uz njegovo tijelo odjeveno u liturgijsko ruho, položen je palij, medalje i novčići iskovani u njegovom pontifikatu (2005. – 2013.) i rogito – zapis s kratkim životopisom kojega je prethodno pročitao osobni tajnik Pape emeritusa mons. Georg Gänswein.

Sprovodnu misu za papu emeritusa Benedikta XVI. 5. siječnja 2023. u 9:30 sati na Trgu sv. Petra predslavio je papa Franjo. Lijes je iz bazilike sv. Petra iznesen u 8:45 uz tihu pratnju orgulja te položen na tlo ispred oltara. Na njega su potom ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja mons. Diego Ravelli i mons. Gänswein stavili Evanđelje, a pored je gorjela uskrsna svijeća. Odlazeći, Benediktov tajnik je, poklonivši se, poljubio lijes.

Obredi za Papu emeritusa slavljeni su po primjeru sprovoda za vladajućeg papu s nekim izvornim elementima te prilagodbama, a neki su elementi izostavljeni. Slavlje je prema želji Pape emeritusa bilo obilježeno jednostavnošću.

U njemu je sudjelovalo oko 130 kardinala, 400 biskupa i 3700 svećenika. Među njima su bili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Mate Uzinić te požeški biskup Antun Škvorčević i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. Uime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine sudjelovao je umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

Budući da Benedikt XVI. nije bio poglavar Vatikana kada je preminuo, samo su dvije zemlje, Italija i njegova rodna Njemačka, poslale službena izaslanstva na njegov ispraćaj.

Nakon mise tijelo Pape emeritusa položeno je u grob u kripti bazilike, u kojoj su pokopani papa Ivan XXIII. i potom Ivan Pavao II., čiji su posmrtni ostaci kasnije preneseni u baziliku.

Načelnik općine Novo Sarajevo u božićnom posjetu provincijalu Bosne Srebrene

Prigodom svetkovine Božića, načelnik općine Novo Sarajevo dr. Hasan Tanović posjetio je 25. prosinca 2022. provincijalat Bosne Srebrene i susreo se s provincijalom fra Zdravkom Dadićem, prenijela je FIA. Načelnik je provincijalu i svim franjevcima provincije Bosne Srebrene čestitao blagdan Isusova rođenja i poželio obilje mira i radosti u budućem radu i životu. Provincijal je načelniku izrazio zahvalnost na ovom posjetu te njemu i njegovim suradnicima zaželio puno Božjeg blagoslova i ustrajnosti na zauzimanju za dobro svih stanovnika ove sarajevske općine.

Život i djelo

Papa emeritus Benedikt XVI., kardinal Joseph Ratzinger, rođen je na Veliku subotu, 16. travnja 1927., u Marktlu na Innu, u biskupiji Passau u Njemačkoj. Djetinjstvo i mladost proveo je u Traunsteinu, a filozofiju i teologiju studirao je na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu i na Münchenskom sveučilištu u Bavarskoj (1946. – 1951.). Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1951.

Godinu dana kasnije započeo je s poučavanjem dogmatike i fundamentalne teologije na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu. Godine 1953. postigao je doktorat iz teologije na temu „Narod i Božji dom u Augustinovu nauku o Crkvi”, a četiri godine kasnije obranio je habilitacijski rad „Teologija povijesti svetoga Bonaventure”. Nakon Freisinga nastavio je s poučavanjem na različitim sveučilištima: u Bonnu (1995. – 1963.), Münsteru (1963. –1966.) i Tübingenu (1966. – 1969.).

U toj posljednjoj godini pozvan je za profesora dogmatike i povijesti dogme na Sveučilište u Regensburgu, preuzimajući odmah službu potpredsjednika Sveučilišta.

Sudjelovao je kao peritus (stručni savjetnik) na Drugom vatikanskom saboru (1962. – 1965.), a zahvaljujući intenzivnoj znanstvenoj djelatnosti Njemačka biskupska konferencija angažirala ga je i u Međunarodnoj teološkoj komisiji. Zajedno s Hansom Ursom von Balthasarom, Henrijem de Lubacom i drugim teolozima utemeljio je 1972. godine teološki časopis Communio. Kad ga je papa Pavao VI. imenovao 25. ožujka 1977. nadbiskupom Münchena i Freisinga, bio je prvi dijecezanski svećenik koji je nakon 80 godina preuzeo pastoralno vođenje ove velike bavarske nadbiskupije. Biskupski je red primio 28. svibnja, a iste godine, na Konzistoriju od 27. lipnja, imenovan je kardinalom prezbiterom. Sudjelovao je kao kardinal na obje konklave, održane 1978. godine, na kojima su izabrani Ivan Pavao I. i, nakon njegove iznenadne smrti, Ivan Pavao II. Ivan Pavao II. imenovao ga je 25. studenoga 1981. godine prefektom Kongregacije za nauk vjere i predsjednikom Papinske biblijske komisije te Međunarodne teološke komisije

34 veljača 2023.

– ubrzo nakon toga se, 15. veljače 1982., odrekao pastoralnoga upravljanja Nadbiskupijom Münchena i Freisinga. Dana 5. travnja 1993. uzdignut je u kardinalski red biskupa. Bio je predsjednik Komisije za pripremu Katekizma Katoličke Crkve, a nakon šest godina rada (1986. – 1992.) predstavio je Svetom Ocu novi Katekizam. Ivan Pavao II. odobrio je 6. studenoga 1998. njegovo uzdizanje u službu vicedekana Kardinalskoga zbora, a 30. studenoga 2002. godine u službu dekana.

Kardinal Joseph Ratzinger izabran je za nasljednika pape Ivana Pavla II. na konklavi 19. travnja 2005. godine: uzeo je ime Benedikt XVI., a papinsku inauguracijsku misu slavio je 24. travnja. Za svoje papinske službe imao je 24 inozemna putovanja: prvo je bilo u Köln u Njemačkoj za Svjetski dan mladih u kolovozu 2005., a posljednje u Libanon u rujnu 2012. Hrvatsku je pohodio 4. i 5. lipnja 2011. u prigodi Prvoga nacionalnog dana katoličkih obitelji.

Benedikt XVI. (1927. – 2022.)

Iako je imao puno službenih obaveza, nije dopustio da to utječe na njegovu spisateljsku djelatnost: niz njegovih znanstveno-teoloških publikacija vrlo je obiman (više od 60 knjiga) i bio je, počevši od Uvoda u kršćanstvo (1968.), duhovni i znanstveno-teološki putokaz brojnim osobama. S ovom je djelatnošću nastavio i kao papa. Objavio je tri enciklike: Deus caritas est (2005.), Spe salvi (2007.) i Caritas in veritate (2009.). Napisao je i četiri postsinodske apostolske pobudnice – Sacramentum Caritatis, o euharistiji, izvoru i vrhuncu života i poslanju Crkve, 2007.; Verbum Domini, o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve, 2010.; Africae Munus o Crkvi u Africi, 2011. te Ecclesia in Medio Oriente o Crkvi na Bliskom istoku, 2012. U studenome 2012. završio je svoju trilogiju o životu i učenju Isusa Krista Isus iz Nazareta. Na Svjetski dan bolesnika, 11. veljače 2013., Benedikt XVI. je kardinalima okupljenima na konzistoriju u Vatikanu objavio odreknuće od papinske službe, nakon čega je kao papa emeritus živio povučenim životom u preuređenom samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanskim vrtovima.

Foto: Mark Bray

Preminuo je na Silvestrovo 2022., u 95. godini svoga života.

Inocent III. i Bonifacije VIII.

Uska isprepletenost duhovnoga i svjetovnoga na kršćanskom području u zrelom srednjem vijeku učinila je da se papa pojavljuje u njemu kao pravi monarh

PIŠE: FRA PETAR JELEČ

Protivno raširenom shvaćanju o srednjem vijeku kao vremenu jasnih odnosa i čvrstih struktura, bilo je to doba velikih promjena u Zapadnom kršćanstvu. Od konstantinovskoga obrata Crkva se učvrstila u „svijetu” i ovladala njime. No isto tako je i „svijet” prodirao u Crkvu. U razvijenom i kasnom srednjem vijeku Crkva se morala potvrditi kao mjerodavna oblikovna snaga. S Grgurom VII. utrt je put odvajanju Crkve od države i papinstvo je ojačalo, dok trinaesto stoljeće istodobno svjedoči o vrhuncu i opadanju svjetovne moći papinstva.

Inocent III.: vrhunac papinske moći

Kardinalu-đakonu Lotaru iz Segnia nije bilo još ni 38 godina kad mu je prilikom prvoga biranja većina dala svoje glasove. Prilikom pak drugoga glasovanja 8. siječnja 1198. svi izbornici. Prihvativši izbor, nazvao se novi pontifeks Inocentom, vjerojatno zbog uspomene na Inocenta II., kojega je, uz sv. Bernarda iz Clairvauxa, visoko cijenio kao papu reforme i sazivatelja 2. lateranskoga koncila. Izbornici su

glasove. Ako su očekivali da će biti sposoban da Crkvu izvede iz sve veće stagnacije u koju ju je doveo niz slabih pontifikata prestarih papa nakon Aleksandra III., povijest je potvrdila njihova očekivanja.

Inocent III. nastupio je svoju službu u svijesti božanskoga poziva, koja mu je, čini se, pružala sve do kraja onu sigurnost u odlučivanju kojoj su se mnogo divili, i u bitnom stalnu dosljednost u vršenju svoje službe. Njegova odlična teološka izobrazba služila mu je da gotovo u svakom od svojih nebrojenih pisama i dekreta tumačenjem teoloških načela uvodno oblikuje riječ pouke koja ga pokazuje kao suverenoga navjestitelja konzervativno crkvene doktrine. Tomu se pridružilo njegovo isto tako izvrsno poznavanje crkvenoga prava, metodama kojega je i u postupku i u odluci tako savršeno vladao te ih umio vrlo maestralno provesti.

III. smatra se najmoćnijim papom, a njegov pontifikat predstavlja jedno od najsjajnijih razdoblja u povijesti papinstva Inocent III.

Inocenta

Posjedovao je, osim toga, možda od rimske obitelji svoje majke, izrazit smisao za politiku i njezine putove. Iz Pariza i Bologne posjedovao je Inocent jasno promišljeno i za svoj pontifikat mjerodavno shvaćanje punine vlasti koja mu je pripadala kao papi, njezina odnosa prema vlasti svjetovnih vladara, pogotovo prema onoj carevoj. Bilo bi pogrešno govoriti kod Inocenta III. o nekom programu vladavine u pravom smislu riječi, kao i prilikom svake druge izmjene pontifikata. Ipak se iz edikta i pisama prvih mjeseci mogu vidjeti konture najvažnijih pitanja koje se mogu smatrati glavnim papinim nastojanjima: 1. red u Crkvenoj Državi i njezina obrana protiv ekspanzivnih prijetnji sa sjevera i s juga; 2. intenziviranje križarske ideje i podržavanje križarskih nakana; 3. prevladavanje sve jačih i sve opasnijih heretičkih pokreta i, na kraju, ali u temelju svega i prije svega, 4. reforma Crkve od vrha do periferije.

jamačno zapazili izvanredne duhovne i karakterne osobine Lotara od Segnia kad su najmlađem iz svoje sredine dali sve

Obiteljska radosna, žalosna i slavna otajstva

Vjernost u čuvanju djeteta proizlazi ustvari iz jedne još temeljnije i dublje vjernosti, one između muža i žene. A ta njihova uzajamna vjernost ovisi o njihovoj vjernosti Bogu. Ovisi o Bogu, Stvoritelju njihove duše i duše maloga djeteta koje se ima roditi

Ž

ivjeti u kršćanskom braku znači staviti božansku ljubav na prvo mjesto i učiniti je mjerom svih ostalih odnosa i odluka. Božanskoj ljubavi pripada prvo mjesto i kada je riječ o supružničkom uzajamnom darivanju tijela, o biološkom začeću i razvoju djeteta u majčinoj utrobi. Dijete ima savršene uvjete za rast i razvoj upravo zahvaljujući uzajamnoj ljubavi roditelja preobraženoj božanskom ljubavlju. Pitanje kontracepcije i pobačaja ne postavlja se u braku u kojemu vlada božanska ljubav i u kome su uzajamna ljubav supružnika i njihovo tjelesno sjedinjenje plod te duhovne ljubavi. No ako se odnosi žive na razini strasti i poradi užitka, onda se lako gubi iz vida da su oni po samoj svojoj naravi u vidu plodnosti i u konačnici u vidu rasta božanske ljubavi.

Stvoritelj duše

Bog je u svojoj mudrosti kršćanskim obiteljima dao Svetu obitelj kako bi, ugledavši se na nju, imali snage da se zaista vole i da prigrle plod svojega jedinstva, sa svim posljedicama. Sveta obitelj ih uči da trebaju poštivati plod koji izravno ovisi o Božjoj mudrosti, a ne prvenstveno o njima samima, jer Bog je taj koji stvara dušu u tom plodu ljudske naravi. Kada bi kršćani imali veću i dublju svijest o potpunoj ovisnosti o Bogu, o svetom savezu Boga s ljudima na djelu prokreacije, majke više ne bi mogle činiti pobačaje i očevi bi ostajali prisutni i vjerni. Vjernost u čuvanju djeteta proizlazi ustvari iz jedne još temeljnije i dublje vjernosti, one između muža i žene. A ta njihova uzajamna vjernost ovisi o njihovoj vjernosti Bogu. Ovisi o Bogu,

Stvoritelju njihove duše i duše maloga djeteta koje se ima roditi. Jer do začeća dolazi u prvom redu zahvaljujući Bogu koji djeluje po ljudskoj naravi. Bog je taj koji, poštujući volju supružnika, želi dijete, i koji od supružnika traži da u potpunosti poštuju i vole taj plod Božje i njihove ljubavi.

Sveta obitelj je za sve kršćanske obitelji model koji im omogućava da shvate kvalitetu uzajamnoga odabira muža i žene. Taj slobodni odabir angažira cijeli njihov život i zahtijeva potpunu vjernost, bez ikakve sjene. Jer njihov brak je nešto sveto i nerazdruživo što ih nadilazi i što ovisi o Božjoj mudrosti, a može postati izvorom novoga života. Istinski dar ljudske osobe se ne može ostvariti kao nekakav eksperiment, kao nekakva proba. On angažira cijelu ljudsku osobu i, zato što je osoban, zahtijeva potpunu vjernost i nerazdruživost. Sveta obitelj je dakle model za sve kršćanske obitelji na razini kvalitete ljubavi koja bi trebala postojati između supružnika. Ona je ujedno model svim obiteljima glede vjernosti u odgovornosti, jer na supružnicima je da djetetu omoguće da živi u okruženju ispunjenom ljubavlju. Sveta obitelj nam omogućava da lakše shvatimo da otajstvo plodnosti pripada Božjoj mudrosti i da je božanska ljubav između supružnika jedinstvena i nezamjenjiva. Bog hoće da ta njegova ljubav bude mjera bračnoga jedinstva.

Božji dar obitelji

Bog se pobrinuo za sve detalje Isusova rođenja. Siromaštvo, radost i intima Božića nas uče što bi trebalo predstavljati djetetovo rođenje i da pritom siromaštvo, za razliku od bogatstva, često omogućava još topliji, još ljudskiji doček, i da je to ono bitno. Malo nakon Isusova rođenja uslijedio je dolazak pastira. Time nas Bog uči da, iako dijete pripada roditeljima, iako je njima dano, ono je ujedno Božji dar Crkvi. Zato ga roditelji, a osobito majka, ne smiju

PIŠE: MAJA HERMAN DUVEL , MAG. PHIL.

Književnost s. Bernardine Horvat

Iako je pripadala Društvu hrvatskih književnika i za svoj rad od struke dobila velika priznanja, tek se u posljednje vrijeme interpretativno-analitički stidljivo pristupa njezinim djelima

PIŠE: S. ELVIRA LOVRIĆ

Sve je htjela, sve je znala. Sažetak je ovo jednoga kratkoga, ali ispunjenoga života – s. Bernardine (Franjke) Horvat, rođene u Zenici, 1899. godine. Život u pobožnoj obitelji, u kojoj je dominantnu riječ imao otac, upravitelj zeničke kaznionice, utjecao je na njezino vjersko i nacionalno oblikovanje. Taj će utjecaj biti neprestano vidljiv u njezinu stvaralačkom radu – literarnome i stručno-pedagoškome čiji su se izdanci naslućivali još u djevojačkoj školi koju je završila u Travniku kod sestara milosrdnica. Redovnički poglavari brzo otkrivaju njezinu iznimnu darovitost pa je šalju na visoke škole u Zagreb, Milano i Paviju na studij hrvatskoga i talijanskoga jezika i specijalne filozofije. Studiju je prethodilo njezino plodno djelovanje među hrvatskim narodom u Derventi i Brčkome. S posebnom je ljubavlju i zanimanjem pratila život priprostoga puka, a svojom prirođenom ljubaznošću pridobivala je za Krista ne samo mladež nego i svakoga s kime bi

imala kakva posla. Po završetku studija radila je kao profesorica u Gimnaziji sestara milosrdnica u Zagrebu tek nešto manje od pet godina. Shrvana bolešću tuberkuloze, umrla je na glasu svetosti vrlo mlada, u 32. godini života, 23. siječnja 1932. godine.

Travnički krijes

Malena Franjka, kako su je od milja zvali, bila je naoko živa, nestašna djevojčica. Uvijek rado viđena u društvu, vedra, začetnica svake igre i šale, kolovođa ostale djece, u školi duša i središte svega. Znala je, kako sama piše, biti i kažnjena zbog nemira, a nisu izostajala ni prva odgojna sredstva – „rešt” i šiba. Često je vršnjake zabavljala raznim pričama i dosjetkama koje bi najčešće u svojoj maštovitosti izmišljala i upravo su one bile njezina prva književna tepanja, ali i razlog dječjemu smijehu. U duši toga živahnog djeteta rano se začeo i bujan duhovni život. Posve je

odlučila još u pučkoj školi posvetiti se Gospodinu u redovničkome staležu te je u skrovitosti vršila razna pokornička djela.

Pedagogija s. Bernardine

Nikakvo čudo što je mala Franjka željela biti učiteljica jer je učiteljsku „karijeru” započela već u svojoj djetinjoj dobi. U učiteljskoj školi upoznala je razne pedagoške struje, ali je zadržala vlastite poglede o svrsi i sredstvima odgoja. Slijedila je Isusovu pedagogiju ljubavi i stvorila plan o vlastitom pedagoškom postupanju kojemu je ostala vjerna do smrti, a on je glasio: Čisti i apsolutni idealizam do krajnjih granica uvijek i svagdje! Vrhovni uzor bio joj je Isus, prijatelj malenih, grešnika, sirota –Učitelj koji je u prispodobama otvarao svoja usta. Svom se dušom klanjala Kristovoj ljubavi i milosrđu pa joj je stoga bio blizak program sv. Vinka Paulskoga, utemeljitelja redovničke Družbe kojoj je pripadala. Štovala je i druge svece, osobito one zadivljene Kristovom ljubavlju. Nadahnjivala se duhovnošću sv. Franje Asiškoga, a pedagoški Preventivni sustav sv. Ivana Bosca i njegovo geslo: „Dopustiti djeci sve osim grijeha!” posve je usvojila. Tako je upravo ona počela po Bosni širiti salezijansku duhovnost daleko prije negoli su Don Boscovi sinovi stupili na njezino tlo.

Književni ostvaraji

Na književnost s. Bernardine prvi su upozorili hrvatski književni i kazališni kritičar i povjesničar Ljubomir Maraković te pisac katoličkoga nadahnuća Petar Grgec, kasnije i Jakša Čedomil, Velimir Deželić ml. te Josip Andrić. Sa školske pozornice brzo je dospjela u zagrebačko kazalište gdje su njezini vrlo uspjeli igrokazi Mali vrtec ograjen i Blagoslov ljeta prikazani skupa s Misom Marka Soljačića. Ta su djela odmah naišla na vrlo pozitivnu kritiku svih

Kultura Kultura Kultura

Jubileji, jubilarci

Najstarija hrvatska kulturna institucija Matica hrvatska osnovana je 10. veljače 1842. godine u Zagrebu. Svoj veliki jubilej – 180 godina postojanja – obilježila je i u Sarajevu prigodnim programom koji je izveden 20. prosinca 2022. u Multimedijskoj dvorani Franjevačkoga centra u Kovačićima. Kratki film 180 godina Matice hrvatske Leona Rizmaula govorio je više od bilo kakvih riječi o Matičinu djelovanju u razdoblju od prvoga predsjednika grofa Janka Draškovića do novoizabranoga Mire Gavrana. Književnik Miro Gavran govorio je o inovacijama u radu uz nastavljanje ranijih programa. Spomenuo je prvi festival knjige Matica dobrih knjiga koji je dobro prihvaćen i od drugih izdavača. Nabavljena je kamera i snimljen film, a nastojat će se dokumentirati razne manifestacije koje se u velikom broju organiziraju kako u središnjici tako i ograncima. Raduje osnivanje novih ogranaka i povećanje broja članstva za 300 % i nazočnosti u medijima za 400 %. Matici hrvatskoj važna je Bosna i Hercegovina, povezivanje u kulturi, ali i gospodarstvu. Ne treba zaboraviti da je upravo Matica osnovala Hrvatsku gospodarsku komoru kao pokretača u realizaciji svojih programa o čemu je govorio i gospodarski tajnik Ivica Nuić. Urednik časopisa Hrvatska misao Dalibor Ballian obratio se u ime sarajevskoga Ogranka, a u glazbenom dijelu nastupile su učenice Katoličkoga školskog centra „Sveti Josip” iz Sarajeva. U okviru Dana Matice hrvatske u Sarajevu se od 19. prosinca mogla pogledati uspješna izložba slika najmlađih autora. Uz učenike 22 sarajevske osnovne škole, ove su godine zastupljeni i uče-

44 veljača 2023.

nici iz srednjih škola. Raduju ostvarenja učenika Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju te Zavoda za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica”. Svi su oni, uz pomoć svojih nastavnika i profesora, stvorili lijep likovni ugođaj. Izložba i zatvaranje Dana Matice hrvatske 29. prosinca uz promociju Zbornika proznih i poetskih radova srednjoškolaca Kantona Sarajevo odvijali su se u Galeriji „Mak” Muzeja književnosti i pozorišne/kazališne umjetnosti.

Hrvatsko kulturno društvo „Napredak” je nizom manifestacija proslavilo sto dvadesetu obljetnicu. Jedna od njih je i tradicionalni Annale 2022 Udruge

Još jedan kapitalac kulture u Sarajevu obilježava svoj veliki jubilej. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je 1. veljače napunio čak 135 godina. Ovoj kulturnoj gromadi kao državnoj instituciji nije riješen status i zato se, da bi opstala, morala najviše oslanjati na pomoć dobivenu međunarodnim projektima. U Muzeju su u tijeku radovi na zaštiti zbirki. Planira se otvaranje stalne izložbe Vodozemci i gmizavci Bosne i Hercegovine na Odjeljenju za prirodne nauke, nove sveske Glasnika Zemaljskoga muzeja, nove monografije, izložbe. Veliko olakšanje za muzealce je ugovor potpisan 10. lipnja 2022. godine po kojem je Zemaljski muzej postao znanstveno-nastavna baza Univerziteta u Sarajevu i tako stekao kakvu-takvu materijalnu sigurnost zahvaljujući Vladi Sarajevskoga kantona. Raduje vijest da je Muzej zbog velikoga zanimanja posjetitelja odlučio produžiti radno vrijeme vikendom od 6. siječnja 2023. godine i u tome dobio pomoć volontera.

likovnih umjetnika HKD Napredak u okviru Napretkovih božićnih dana. Izložbom otvorenom 19. prosinca u Maloj galeriji sv. Ante na Bistriku ova je Udruga istovremeno obilježila 30 godina svoga postojanja. Izložena je 61 slika 42 autora koji su slobodno odabrane motive radili različitim tehnikama i u različitim formatima. Izložbu su postavile Hiba Alajbegović Mustafić i Lada Sprečkić, a samostanu je za višedesetljetnu suradnju darovana Hibina slika Smiraj i uručena gvardijanu fra Stipanu Radiću. Otvaranje jedne od najposjećenijih izložbi u gradu vodio je Miroslav Pilj, a glazbom na flauti oplemenila Marija Mila Milas.

U siječnju su se na Odjeljenju za etnologiju mogle pogledati dvije izložbe. Fotografije Pierrea Boulata i njegove kćeri Alexandre izložbom YSL Trideset godina ljubavi i duha oslikavaju sve faze rada glasovitoga modnog dizajnera Yvesa Saint Laureanta. Sevdalinka – slika, riječ i zvuk multimedijska je izložba kustosice dr. Nirhe Efendić o kronološkom razvoju najpoznatije usmene pjesme iz Bosne i Hercegovine. Ilustracije je izradio likovni umjetnik Adis Elias Fejzić, a dizajn izložbe potpisuje Amar Zahiragić. Na Odjeljenju za prirodne nauke bila je postavljena izložba Herbarium bosansko-danskoga vizualnog umjetnika Ismara Čirkinagića koji je

PIŠE: LEONA SABOLEK

Zemaljski muzej BiH

Ostvarite popust od 10% na kupnju ponuđenih knjiga

Gotovo izgubljeni u zaboravu mnogi srednjovjekovni bosanski gradovi, zahvaljujući povjesničaru Leonardu Valenti, izranjaju pred nama i otkrivaju svoju ljepotu i značaj u burnoj povijesti bosanske države.

Cijena knjige: 40 KM + poštarina

Cijena s popustom: 36 KM + poštarina

Danas, kada bogatstvo naše stoljetne tradicije sve više iščezava i gubi se u bezdanu prošlosti, ova zbirka donosi dragocjene uspomene na narodne običaje i druge događaje vezane za prošlost.

Cijena knjige: 20 KM + poštarina

Cijena s popustom: 18 KM + poštarina

Kardinal Mendonça ovom se knjigom postavio teškom i odvažnom izazovu: riječima Očenaša obratiti se onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju. Ova molitva jedan je od najvećih Božjih darova čovječanstvu; dar koji ohrabruje, pomiruje, tješi i posvećuje.

Cijena knjige: 15 KM + poštarina

Cijena s popustom: 13,5 KM + poštarina

Čemu služi odgoj? Što je cilj odgoja? Kakve su smjernice potrebne da bi se postalo dobrim roditeljem, odgojiteljem, učiteljem? Sve su to pitanja na koja autorica pokušava odgovoriti u ovom zanimljivom i nadasve nadahnjujućem djelu.

Cijena knjige: 15 KM + poštarina Cijena s popustom: 13,5 KM + poštarina

ŠKOLA ŽIVOTA

PIŠE: IVANA PEKUŠIĆ

Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu (CZSD) osnovan je u Sarajevu 1947. godine prvenstveno kao osnovna škola za djecu s oštećenjem vida, a koja nisu imala nikakve druge psiho-fizičke razvojne poteškoće, nakon čega je 70-ih godina osnovana i srednja

46 veljača 2023.

škola za istu grupaciju djece. Nakon posljednjega rata dvije škole su objedinjene u Centar čiji rad više nije ograničen isključivo na formalno obrazovanje, već za svoj krajnji cilj ima osposobiti slijepe i slabovidne osobe za samostalan život i rad. Tako Centar danas obuhvaća osnovnu školu, srednju tehničku školu i

srednju stručnu školu koje prate redovni nastavni plan i program. Dok je srednja tehnička škola četverogodišnja škola za stjecanje zvanja fizioterapeutski tehničar, telefonski operater i poslovni tajnik, srednja stručna škola je škola u kojoj se obrazuju mladi koji pored oštećenja vida imaju i neke dodatne psiho-fizičke

RAD CENTRA ZA SLIJEPU I SLABOVIDNU DJECU I OMLADINU NIJE OGRANIČEN ISKLJUČIVO NA FORMALNO OBRAZOVANJE, VEĆ ZA SVOJ KRAJNJI CILJ IMA OSPOSOBITI SLIJEPE I SLABOVIDNE OSOBE ZA SAMOSTALAN ŽIVOT I RAD

JU CENTAR ZA SLIJEPU I SLABOVIDNU DJECU I OMLADINU, SARAJEVO (CZSD)

razvojne poteškoće te se oni u razdoblju od 4 godine obučavaju za zvanje paker proizvoda koje spada u dvogodišnje strukovno obrazovanje.

Centar također pomaže i u procesu prekvalifikacije, rehabilitacije i resocijalizacije učenika i osoba koje su izgubile vid u kasnijoj dobi života. Trenutno Centar broji 51 učenika koji, osim redovne nastave, imaju cjelodnevnu podršku u učenju i svim drugim potrebnim vještinama, od mobiliteta, brige o sebi, vježbi vida za slabovidne, korištenja pomagala, igara, izlazaka u grad i posjete kulturnim, sportskim i drugim manifestacijama do tehničke obuke rada na posebnim softverima za slijepe i slabovidne. Upravo ta „širina” u formalnom i neformalnom obrazovanju koju Centar nudi rezultira stvaranjem educiranih, radno sposobnih mladih ljudi od kojih je danas otprilike 70 – 80 % zaposleno, a neki od njih upravo u Centru kao profesori, odgojitelji ili tehničko osoblje.

Više od škole

Centar je kompleksna ustanova koja osim redovne nastave ima i internat, tiskaru, kabinet za fizikalnu terapiju, knjižnicu te nudi prijevod knjiga i različitih tiskanih materijala na Brailleovo pismo i izradu pisanih materijala u tehnikama prilagođenim slijepim i slabovidnim osobama. Također pruža savjetodavnu podršku nastavnicima, roditeljima i starateljima, odnosno hraniteljima slijepe i slabovidne djece i omladine te pomaže djeci s problemima vida koja idu u druge škole i onoj koja još ne idu u školu organizirajući za njih intenzivne treninge u pojedinim vještinama i područjima važnim za nastavak njihova školovanja i što lakše integriranje u širu društvenu zajednicu.

Centar pruža i pomoć obiteljima i djeci koja nisu službeno dio Centra. U ovoj školskoj godini Centar radi s 27 djece koja nisu uključena u njegovo

formalno obrazovanje i taj broj je u stalnom porastu što potvrđuje važnost njegovog postojanja i rada kao i usluga koje nudi u procesu inkluzije osoba s invaliditetom, ne samo djeci i mladima čijoj uspješnoj inkluziji se teži već i članovima njihove obitelji, njihovim učiteljima, profesorima, asistentima ili poslodavcima.

Inkluzija kao pravo izbora

Funkciju ravnatelja Centra trenutno obnaša Dragan Kecman koji pri opisu različitih funkcija koje Centar ima u bh. društvu, ističe onu koja se odnosi na inkluziju osoba s invaliditetom. Po njegovim riječima, inkluzija treba biti pravo izbora, što znači da roditelji, djeca i mladi trebaju imati mogućnost odabrati žele li ići u neku od škola Centra za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu ili u neku drugu školu. A Centar treba biti tu za sve njih, bez obzira na to koju odluku donesu. Upravo iz toga razloga postoje stručni timovi Centra koji rade i s onima koji nisu službeno dio Centra. Tako u ovoj školskoj godini provode vježbe vida s deset učenika, jedan učenik prolazi kroz program orijentacije i mobiliteta, dva učenika su u pripremnom programu za upis u 1. razred osnovne škole, a rade i sa 6 beba koje imaju problema s vidom i prolaze kroz tzv. program rane intervencije. Upravo iz toga razloga, važan dio Centra je novoproširena senzorna soba za rad s djecom u predškolskoj dobi koja imaju problema s vidom da bi se pripremila za polazak u školu. Kroz rad i boravak u senzornoj sobi djeca razvijaju čula i osjetila i uče se orijentaciji.

O radu Centra brine Kanton Sarajevo. Vlada Kantona Sarajevo i resorno ministarstvo pružaju značajnu podršku na kojoj je Centar veoma zahvalan. Mnogi ne razumiju kompleksnost i zahtjevnost pružanja podrške jednoj ovakvoj ustanovi, čija je produktivnost nerijetko ograničena postojećim nelo-

gičnostima u državnom zakonu čije izmjene i sam Centar, uz ostala udruženja slijepih i slabovidnih, aktivno zagovara.

Dodatni programi i aktivnosti

Aktivnosti Centra su raznovrsne i gotovo sve što je osigurano učenicima škola, otvoreno je i svima ostalima koji mogu biti zainteresirani za ponuđene sadržaje. Škola redovno organizira promocije knjiga, izvođenje kazališnih predstava i razne sportske manifestacije. Svi su dobrodošli jer kako u Centru kažu: „Mi smo otvoreni prema široj zajednici. Zajednica samo treba da se više otvori prema nama.”

Ravnatelj Centra Dragan Kecman s posebnom radošću i ponosom priča o uspjesima tima na čijem je čelu, uvijek uz važnu napomenu da on jest trenutni

Senzorna soba

Progoni svećenika i redovnika u 2022. godini

Prema podacima katoličke zaklade „Crkva u potrebi” (Kirche in Not), u 2022. godini u svijetu je oteto, uhićeno ili ubijeno više od stotinu svećenika i redovnika, a nasilnom smrću umrlo je njih najmanje 17, prenio je portal katholisch.de.

njih su ubijena a trojica su nestala. U Nigeriji su i redovnice izvrgnute opasnostima, gdje ih je oteto šest, a otmice redovnica zabilježene su i u Burkini Faso i Kamerunu. Sve otete redovnice u međuvremenu su oslobođene.

U Kamerunu su oteta šestorica svećenika, a po jedan u Etiopiji, Maliju i na Filipinima. Vrlo je opasno stanje i na Haitiju. Tijekom godine zločinačke skupine ondje su otele petoricu svećenika, ali su ih u međuvremenu pustili.

Najnoviji slučajevi zabilježeni su u dijelu Ukrajine koji je okupirala Rusija, gdje su uhićena četvorica svećenika Ukrajinske grkokatoličke Crkve. Dvojica njih u međuvremenu su puštena i „protjerana” na područje pod nadzorom ukrajinskih snaga, a druga dvojica još se nalaze u zatvoru i prijeti im optužnica za terorizam.

U Nigeriji su u 2022. godini ubijena četvorica svećenika, u Meksiku trojica, a u Demokratskoj Republici Kongo dvojica. Pet redovnica ubijeno je u Africi i Središnjoj Americi. Oteta su 42 svećenika, od kojih je 36 ponovno pušteno na slobodu.

Prema navodima Zaklade, za svećenike i redovnike najopasnija je Nigerija. Ondje je oteto 28 svećenika, trojica

Stanje je zabrinjavajuće i u Nikaragvi, gdje režim progoni pripadnike Crkve. Teško je stanje katolika i u Kini. Zaklada ne raspolaže informacijama o tome koliko je katoličkih svećenika i biskupa ondje u 2022. godini uhićeno, ali česti su slučajevi da vlasti privremeno uhićuju svećenike koji pripadaju – u Kini – ilegalnoj podzemnoj Crkvi kako bi ih prisilile da se priključe državnoj Crkvi.

Zlatko Dalić kod goričkih franjevaca

Franjevački samostan sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu ugostio je 3. siječnja 2023. godine izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića. Povod su bili sportski uspjesi na međunarodnoj razini koje ovaj izbornik sa svojom nogometnom momčadi niže već dulje vrijeme, prenijela je FIA.

Dobrodošlicu je Zlatku izrekao gorički gvardijan fra Marko Ešegović, a tom prigodom darovao mu je i prigodne poklone. Čestitke za postignute uspjehe i osobno svjedočenje kršćanskih vrednota izrekao je, uime Banjolučke biskupije, pomoćni banjolučki biskup mons. dr. fra Marko Semren, pročitavši tekst posvete s knjige „Banjolučka biskupija u riječi i slici od 1881. do 2006.” koju mu je ovom prigodom darovao.

Nakon Zlatkove zahvale na čestitkama uslijedilo je druženje uz kavu i razgovor o sportu, prije svega o nogometnom prvenstvu u Katru.

Elegije i pohvalnice fra Blaža Josića

Josić je, kao i Jukić, bio gorljiv sljedbenik preporodnih ideja. Bio je vrlo aktivan kao prosvjetitelj i kulturni radnik. Puno je učinio na unapređenju školstva, i franjevačkoga i pučkoga

PIŠE: IVO PRANJKOVIĆ

Među bosanskim franjevcima koji su pisali pjesme na latinskom jeziku najplodniji je bio fra Blaž Josić. Napisao je, istina, samo devet pjesama, ali neke od njih imaju i više od 1000 stihova. Rođen je u Rapačama kod Tuzle 1820. godine, a umro u Kraljevoj Sutjesci 1868. Početnu naobrazbu stekao je kod svoga župnika, a zatim školovanje nastavio u sutješkom samostanu. U novicijat je stupio 1835. godine. Studij filozofije i teologije pohađao je u Vesprimu (mađ. Veszprém) u Mađarskoj između 1837. i 1842. godine. God. 1840. našao se među četvoricom bosanskih klerika koji su se iz Vesprima, bez znanja poglavara, zaputili u Bosnu s namjerom da pripremaju narod na ustanak protiv Turaka. Ostala trojica bili su Ivan fra Frano Jukić, fra Jako Baltić i fra Bartol (Josip) Kovačević. Nakon što je poglavarstvo Provincije energično spriječilo njihov naum, Jukić i Baltić upućeni su na daljnje školovanje

u Dubrovnik, a Josić se morao vratiti u Vesprim. Najneobičniji je bio životni put četvrtoga „ustanika” fra Bartola Kovačevića. On je naime, kako piše Ivan Lovrenović u svom Ikavskom zemljopisu (2019), god. 1843. završio u Srbiji, napustio franjevačku zajednicu, prešao na pravoslavlje i stupio u vladinu službu u kojoj je aktivno radio na oslobađanju Bosne u sklopu planova srbijanske vlade. Održavao je međutim i kontakte s bosanskim franjevcima pa je preradio Jukićevo djelo Zemljopis i poviestnica Bosne te ga i objavio pod naslovom Opis Bosne i Hercegovine (1865).

bio je gvardijan u seminariju bosanskih franjevaca u Đakovu, gdje je dao dopuštenje za osnutak i djelovanje Zbora redovničke mladeži bosanske. Između 1861. i 1866. godine obnašao je službe definitora i provincijala Bosne Srebrene te apostolskoga provikara nakon smrti biskupa fra Sebastijana Frankovića. U neugodnom sporu koji je Josić 1866. godine imao s novoizabranim provincijalom fra Mijom Gujićem opravdavao se u Rimu kod uprave Reda, ali se naglo razbolio i prije okončanja spora završio 1868. u samostanu u Cerniku. Ubrzo se međutim vratio u sutješki samostan, gdje je i umro iste te 1868. godine.

Kulturno djelovanje

Josić je, kao i Jukić, bio gorljiv sljedbenik preporodnih ideja. Bio je vrlo aktivan kao prosvjetitelj i kulturni radnik. Puno je učinio na unapređenju školstva, i franjevačkoga i pučkoga. Nabavljao je i raspačavao knjige, kalendare, časopise i druge publikacije, a učinio je puno i na poboljšavanju prilika u samostanskom (sutješkom) gospodarstvu.

Spor s provincijalom

Nakon završenog studija Josić je u Provinciji obavljao brojne odgojne, pastoralne i upravne službe. Bio je, između 1843. i 1851. godine, učitelj franjevačkih novaka u Kraljevoj Sutjesci i župnik u Zoviku. Od 1854. do 1857. godine

Bio je Josić, kao što je već rečeno, i plodan pjesnik. Kao veliki ljubitelj klasičnih rimskih pjesnika napisao je više prigodnica, elegija, oda, pohvalnica i drugih uglavnom svečarskih pjesama, najviše u čast pojedinih uglednika, npr. u čast Franje Josipa I., ali i u čast uglednijih članova svoje Provincije: fra Stjepana Marijanovića, fra Marijana Šunjića, fra Martina Nedića i drugih. Pjesme su mu objavljivane između 1842. i 1856. godine, a izbor iz njegova pjesništva s uvodnom napomenom pod naslovom Iz neobjavljenih bosanskih klasika objavio je 1911. godine fra Julijan Jelenić u Serafinskom perivoju. U novije vrijeme izbori i/ili ulomci iz Josićevih pjesma objavljeni su u časopisima Bosna franciscana (Sarajevo, 2001) i Gradovrh (Tuzla, 2004) te u knjigama Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine od sredine XVIII. do konca XIX. stoljeća (Sarajevo, 50 veljača 2023.

Putopis: Antalya, Turska

VIŠE OD LJETOVALIŠTA

Razvoj grada velikih razmjera započeo je 70-ih godina 20. st. te je Antalyu od maloga provincijskog grada pretvorio u jedno od najvećih metropolitanskih područja Turske

TEKST I FOTO: DALIBOR BALLIAN

K

ada kažemo Antalya mislimo na more i odmaranje jer je taj grad poznat po tome, a godišnje ga posjeti 12 milijuna turista. Nažalost, brojni turisti zadovoljavaju se odmorom u brojnim odmaralištima, dok grad i okolina za njih ostaju nepoznanica, a riječ je o iznimno zanimljivom gradu s bogatom poviješću. Danas je to glavni grad istoimene pokrajine Antalya. Sam grad već odavno je premašio milijun stanovnika.

Okružen planinama

Smjestio se u podnožju planinskoga masiva Taurusa koji sa sjevera natkriljuje

grad, dok s juga grad zapljuskuje Sredozemno more. Na planinama koje okružuju grad dominiraju dvije planine, na zapadu Bey Daglari i istoku Geyik Daglari, te odvajaju ovo područje od Anadolije. To su vapnenačke planine koje su time i utjecale na razvoj prigorja na kojem nalazimo zemljišta crvene boje, poznata kao tera rosa. Nekada su te planine bile gole i bez šume, ali su se pošumile u zadnjih 70 godina pa zaleđe grada izgleda kao velika zelena oaza. Također, u toj zoni nalazimo i jedan mali regionalni park sa zanimljivim dubokim kanjonom rječice Boga.

Kako je ograničen širiti se na dvije strane, grad se širio uz more istočno

k Alanyi i zapadno k Marmarisu. Tako je postao prilično dugačak – oko 40 kilometara. Dok grad nije bio razvijen kao danas, okruživali su ga nasadi agruma, naranči i mandarina, te maslinici i vinogradi. Ostatke tih nasada i danas možemo vidjeti. Ipak ubrzano nestaju zbog novih stambenih objekata. Nažalost, gradnja polako zalazi i u šumovita područja jer je grad i dalje u razvoju.

Sam prvobitni grad razvio se između dviju rijeka, rijeke Duden na istoku i Boga na zapadu, na poloju koji je nastao erozijom s okolnih planina. Danas su te dvije rijeke u sastavu modernoga dijela grada. Za rijeku Duden zanimljivo je da u gradu ima svoj park, odnosno njezin vodopad u more postao je gradska atrakcija s lijepo uređenim parkom.

Klima grada je veoma zanimljiva zbog njegove pozicije, a cijelo područje je planinama Taurus zaštićeno od sjevernih vjetrova. Ljeta su vruća s dugim sušnim razdobljima i blagim i kišovitim zimama. Oko 300 dana u godini je

Roditeljima i djeci

Valentinovo –Dan zaljubljenih

PRIREDILA: MARIJA TOMIĆ

Sveti Valentin je bio svećenik i mučenik koji je živio u 3. stoljeću. Njegov spomendan slavi se 14. veljače, a poznat je i kao Dan zaljubljenih, tj. Valentinovo. Sveti Valentin je bio prvi biskup grada Terni u Umbriji, stotinjak kilometara od Rima. Povezan je s blagdanom zaljubljenih i za njega se kaže da je zaštitnik zaljubljenih. O njemu postoje različite legende. Najpoznatija legenda o nastanku ovoga blagdana potječe iz Rima. Još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio je svećenik Valentin. Tadašnji car Klaudije I. naredio je svim vojnicima da se ni slučajno ne smiju ženiti ili zaručivati jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku, pa nisu više htjeli vjenčati vojnike. Međutim, svećenik po imenu Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli. Tako je činio sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu, a 14. veljače je pogubljen. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem.

Prema drugoj legendi, sveti Valentin je volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima te bi im na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo.

Običaj slavljenja Valentinova danas je raširen po cijelome svijetu, na taj dan svi su uključeni u ritual darivanja. Prijatelji, roditelji, zaljubljeni – svi oni jedni drugima žele „sretno Valentinovo!”. Sada kada smo saznali nešto o sv. Valentinu i Valentinovu, i mi kao sveti Valentin možemo pokloniti dragoj osobi ružu, cvijet, čestitku ili srce kako bismo joj iskazali ljubav.

Simbol srca jedan je od najpoznatijih simbola na planetu Zemlji. Srce je simbol ljubavi, zbog čega ga često koristimo kako bismo nekome iskazali svoju naklonost, svoju ljubav, svoju zaljubljenost. Ako nekome želimo reći da ga volimo, iskazat ćemo to simbolom srca.

54 veljača 2023.

Uz pomoć srca izradimo srcolike životinjice koje možemo pokloniti za Valentinovo!

Srca ćemo izrezivati u različitim veličinama i od njih složiti životinje. Za to ti je potreban sljedeći materijal: kolaž papir, škare, ljepilo, blok. Stol zaštiti i potom sav materijal odloži na njega. Ukoliko nemaš kolaž papir, uzmi bijeli papir i složi svoj rad koji zatim možeš obojiti. Pogledaj nekoliko slika, pa i ti izradi svoju srcoliku životinju.

Eto mismisla

Možete me lomiti, al’ opet stajat ću i u proljeće zazelenjet ću. I vaš podsmijeh i teške snjegove izdržat ću. Oštre kiše, guste magle i bezdušne vjetrove savladat ću. Sve je to ništa, lijepa moja radosti, kad mi ptica, krila odmorivši, veselim cvrkutom zahvali a umorni putnik od podnevne žege komadić moga hlada potraži. I eto mi smisla, ti ništavni besmisle!

(Tekst i foto: J. Ćuro)

Veći postotak kršćana u Zastupničkom domu nego u društvu

Kršćani s 88 % čine najveću skupinu među 435 zastupnika u novom Zastupničkom domu američkog Kongresa, izvijestila je CNA.

Time američki Kongres u 118. sazivu, koji je 3. siječnja održao konstituirajuću sjednicu, ima veći postotak kršćana nego ukupno američko društvo, budući da se 64 % Amerikanaca izjašnjava kao kršćani. Kada je riječ o katolicima, njihova je zastupljenost u Zastupničkom domu također veća od one u ukupnom društvu. U novom sazivu ima 148 katolika, što je deset manje nego u prošlom, ali u ukupnom broju zastupnika 28 % je katolika, nasuprot oko 21 % koliki je udio katolika u američkom društvu.

Najveću protestantsku skupinu u Zastupničkom domu čine baptisti s 13 %. U odnosu na prošli saziv broj metodista i pripadnika episkopalnih crkava manji je za po četiri zastupnika, a prezbiterijanaca za jednoga. Mormona ima devet kao i u prošlom sazivu. Židova je u novom sazivu 6 %, a osim njih Zastupničkom domu pripadaju i tri muslimana, dva hindusa i dva budista, što otprilike odgova-

ra udjelu pripadnika tih vjerskih zajednica u američkom društvu. Među zastupnicima je 107 onih koji se nisu pobliže izjasnili o svojoj vjerskoj pripadnosti, što je za 11 više nego u prošlom sazivu.

Godišnja vizitacija Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima

Banjolučki pomoćni biskup mons. fra Marko Semren kao predsjednik Biskupskoga povjerenstva za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, obavio je od 9. do 12. siječnja redovitu godišnju vizitaciju Zavoda, prenijela je IKA.

Tih dana održana je također redovita godišnja sjednica Nadzornog odbora Zavoda na kojoj su, uz rektora Marka Đurina i vicerektora Marka Škrabu, sudjelovali njezini članovi mons. Luka Tunjić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini, Miroslav Vidović, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i župnik župa Budimiri i Biorine te Richard

Pavlić, svećenik Gospićko-senjske biskupije, župnik u Senju i profesor na Teologiji u Rijeci.

Tijekom vizitacije, biskup Semren susreo se i obavio pojedinačne razgovore s upravom Zavoda, svećenicima pitomcima Zavoda, časnim sestrama i djelatnicima te obišao zavodsku imovinu.

Završetak vizitacije 12. siječnja 2023. označila je svečana misa koju je u koncelebraciji rektora Marka Đurina, vicerektora Marka Škrabe te svećenika studenata predslavio biskup Semren, nakon čega je uslijedio završni zajednički susret u prostorijama Zavoda.

Za projekte KSA

Marko Cvitanović, Sarajevo 10 KM N. N., Mostar 40 KM

Mirza Hukeljić 20 KM N. N., Sarajevo 30 KM N. N., Sarajevo 30 KM

Nikica Aždajić, K. Sutjeska 30 KM

Ivan Duvnjak 50 KM Ivica Šmigoc 50 KM Marina Puljić 50 KM

Josip Karatović 100 KM Ivica Mandurić 100 KM Anto Lukeš 200 KM Ilija Dujić, Majdan 500 KM Mirko Lovrinović, Švicarska 100 CHF

Ana i Dragan Ljubas 200 EUR Kath. Fremdsprachige Seelsorge, St. Pölten 492 EUR

HKM Klagenfurt 1.512 EUR HKM Luzern, Švicarska 2.994 CHF

Mato Andrić, Njemačka 50 EUR Ivica Kostić, Njemačka 50 EUR

Za pučke kuhinje

Humanitarni broj

BH Telecom 10 KM Ermin Kazić 25 KM N. N., Ljubuški 50 KM N. N., Livno 50 KM Damir Marjanović 50 KM

Marijan Jozinović 100 KM Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM

Kanton Sarajevo 8.634 KM

HKM Aachen, Njemačka 500 EUR Fondacija Arthur McCluskey, Irska 2.985 EUR

Dan KSA 2022. Ž. U. Vijaka 150 KM Ž. U. Gračac, Rama-Šćit 500 KM

Za fond Kap dobrote Dragoljub Ivanković, Odžak 100 KM Fr. samostan Rama-Šćit 500 KM Mario Vasilj, Švicarska 50 CHF Vera Klarić, Austrija 75 EUR

Za Ljiljanu Krajnc Ivica Kostić, Njemačka 50 EUR

Za Leonitu Gabrić Ivica Kostić, Njemačka 50 EUR

Za Patrika Ivanovića Ivica Kostić, Njemačka 50 EUR

Zaprimljene donacije u robi Eurocompany 99 d. o. o., Sarajevo 200 kg graha

„Violeta” uručila vrijednu donaciju pučkoj kuhinji „Kruh svetog Ante”

Kompanija „Violeta” je 29. prosinca 2022. uručila pučkoj kuhinji „Kruh svetog Ante” vrijednu donaciju. Riječ je o „Violetinim” proizvodima za održavanje higijene, kao i prehrambenim proizvodima namijenjenim za pučke kuhinje. Donaciju je uručila predstavnica „Violete” Nevena Sučić.

Od higijenskih proizvoda, u donaciji je bilo sljedeće: toaletni papir, ubrusi, salvete, tekući sapun, deterdžent za suđe, sredstvo za podove, sredstvo za staklo. Što se tiče prehrambenih proizvoda tu su: pšenično brašno, riža, tjestenina, šećer, pelat od rajčice i palenta.

Zahvalni smo „Violeti” na ovoj vrijednoj donaciji koja će biti raspoređena na naše tri kuhinje: dvije u Sarajevu i jednu u Varešu.

Ostvarite popust od 10% na kupnju ponuđenih knjiga

Gotovo izgubljeni u zaboravu mnogi srednjovjekovni bosanski gradovi, zahvaljujući povjesničaru Leonardu Valenti, izranjaju pred nama i otkrivaju svoju ljepotu i značaj u burnoj povijesti bosanske države.

Cijena knjige: 40 KM + poštarina

Cijena s popustom: 36 KM + poštarina

Danas, kada bogatstvo naše stoljetne tradicije sve više iščezava i gubi se u bezdanu prošlosti, ova zbirka donosi dragocjene uspomene na narodne običaje i druge događaje vezane za prošlost.

Cijena knjige: 20 KM + poštarina

Cijena s popustom: 18 KM + poštarina

Kardinal Mendonça ovom se knjigom postavio teškom i odvažnom izazovu: riječima Očenaša obratiti se onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju. Ova molitva jedan je od najvećih Božjih darova čovječanstvu; dar koji ohrabruje, pomiruje, tješi i posvećuje.

Cijena knjige: 15 KM + poštarina

Cijena s popustom: 13,5 KM + poštarina

Čemu služi odgoj? Što je cilj odgoja? Kakve su smjernice potrebne da bi se postalo dobrim roditeljem, odgojiteljem, učiteljem? Sve su to pitanja na koja autorica pokušava odgovoriti u ovom zanimljivom i nadasve nadahnjujućem djelu.

Cijena knjige: 15 KM + poštarina Cijena s popustom: 13,5 KM + poštarina

Nova knjiga Svjetla riječi