Vezeni mostovi života Napustio nas je profesor Muhamed Kulenović, koji je ostavio svoj pečat u obrazovanju i susretu Banjalučana „Vezeni most“ Foto: Mirsad FILIPOVIĆ
Napisao: Slobodan MARIĆ Profesor Muhamed Kulenović, dugogodišnji rukovodilac i koordinator aktivnosti Banjalučana koji su željeli i još uvijek žele da održe i obnove Banjaluku koju su svi voljeli, preminuo je krajem oktobra ove godine. Mnogi su ga poznavali, susretali se s njim, sarađivali na raznim projektima, razmjenjivali ideje i kontakte – a poseban značaj u tome su imali susreti sa iseljenim stanovnicima našeg grada i zajednički napori da ponovo svi zajedno osjetimo da je Banjaluka nešto što pripada svima nama, da u njoj treba i mora imati mjesta za svakog od nas – da je mogu promijeniti, ali je ne mogu oteti. Kad neki čovjek ode, kad ga više nema među nama, onda se mnogi priupitaju: „Šta sam zapravo znao o njemu? S kim je živio, kako i gdje? Kako je proveo djetinjstvo i mladost?“ Mnogi od nas, u opštoj gužvi, nestašici vremena i zbog bavljenja sobom i sopstvenim životima, samo „okrznu“ druge ljude, upoznavajući ovlaš neke njihove osobine, talente, ambicije i želje...Tako da, kada ta osoba više nije među nama, mnoge osobine te ličnosti i niz situacija koje mnogo govore o njenom karakteru i raznim ljudskim vrijednostima – za većinu ljudi ostaju nejasne, nerazjašnjene, sakrivene... Onda, za one koji su bili uvijek blizu ovog čovjeka, ali nikad nisu znali ni približno dovoljno o njemu, na papir kao što je ovaj poredamo podatke i činjenice koje oslikavaju životni tok, sazrijevanje i odrastanje, karijeru – pa onda sagledamo jedan život (kao da bacamo pogled odnekud odozgo, iz nebeskih visina) i negdje u dubini duše još jednom prihvatimo istinu koliko je čovjek veliki ili mali, jak ili nemoćan, voljen ili usamljen – dok se polako kreće po tom strmom i vijugavom životnom putu... Muhamed Kulenović je rođen u brojnoj porodici (osam sinova i dvije kćeri) u Banjaluci, u Mejdanu.Pohađao je osnovnu školu „Kasim Hadžić“, zatim Tehničku školu (strojarska).Sljedeća stepenica bio je Strojarski fakultet u Rijeci (pedagoški smjer), gdje je diplomirao 1964. godine i postao profesor strojarstva.Stručno usavršavanje dovršava ma10 Š E H E R
BANJA LUKA
gistraturom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. S obzirom na stečeno stručno znanje, njegova radna karijera je bila vezana za školovanje, obrazovanje i vaspitanje mladih ljudi u banjalučkim srednjim školama.Zato ga mnogi Banjalučani pamte iz vremena kada je bio profesor i direktor u raznim školama tog vremena – gdje je podučavao đake predmetima mašinske struke.Škola učenika u privredi, Tehnička škola,Metalska škola –bile su njegova prva radna mjesta. Obavljao je dužnosti šefa odsjeka,direktora školeM (Metalska), direktora SŠC.Nije ga mimoišao ni angažman u tadašnjim institucijama: u Privrednoj komori bio je sekretar udruženja malih privrednika.Društveni rad bio je ispaljen kroz angažman u sindikatu, kao i funkciju odbornika u SO Banjaluka.Dao je doprinos bi u formiranju i radu VIB fonda. Ipak, većina nas ga pamti najviše po angažmanu u ZUG (Zajednica udruženja građana BL), gdje je od osnivanja učestvovao u kreiranju većine aktivnosti, okupljanju svih kreatora iz sfere kulture u manifestaciji najpoznatijoj pod nazivom - Susreti Banjalučana „Vezeni most“ - koja je zauzela značajno mjesto u kulturnom životu našeg grada.Nažalost, zdravstvene poteškoće su ga omele da se uvjeri da je manifestacija nastavila da živi i bez njegovog aktivnog učešća i da, zasad, uspijeva da drži nivo bez kojeg bi njeno odvijanje bilo neopravdano i besmisleno. Pridružujemo se oproštajnom bolu supruge Džemile, sina Edina i kćeri Jasminke i upućujemo posljednji pozdrav našem Muhamedu, a radom koji ćemo uložiti trudeći se da nastavimo djelo koje su on i nekolicina vrijednih Banjalučana započeli i pokazati punu vrijednost i smisao tih napora i tako ispunjenog života.
