STIHOVI KAO MOSTOVI
Uplela bih svoju ljubav Prijem pisaca iz Austrije u gradu Rodgau, s lijeva na desno, gradonačelnik Rodgau Juergen Hoffmann, članovi grada prijateljstva Rodgau-Hainburg a.D. Hannelore Hackbarth, Teresia Thomae, predsjednik kluba Hans-Peter Hermann, Erwin Matl, Ljubica Perkman,Gertrud Hauck, Maks Perkman, Jana Machčaova, Nahid Ensafpour, Šef odjeljenja za kulturu Winno Sahm, Vijećnik Michael Schuessler,und presjednik ureda za strance Baya Fara Sall.
Na večeri poezije u gradu Rodgau, u Njemačkoj, pjesma naše saradnice Ljubica Perkman kazivana je na deset jezika. Mnogo je naših sugrađana, saradnika i našeg magazina, koji u Evropi, pa i širom svijeta, svojim stvaralaštvom daju pečat i novim sredinama u kojima žive. Među njima je i pjesnikinja i prozaista Ljubica Perkman, koja već niz godina živi i stvara u Njemačkoj, u mjestu Rodgau. Njeni stihovi, kao i slike, jer se bavi i slikarstvom, na najljepši su se način utkali u program internacionalne književne večeri, u okviru septembarskih interkulturnih dana koji se održavaju širom Njemačke. Izložbom slika i pratnjom muzičara iz Turske, pjesnici i počasni gosti iz Hainburga-Austrije s predsjednikom kluba Autorenrunde Erwin Matl, Gertrud Hauck, Jana Mahacova iz Slovačke, Nahid Ensafpour iz Koelna čitali su svoje pjesme. Klavirska pratnja Csongora Berzaje stvarala je divnu atmosferu. Nedim Yeşilfiliz na Kanunu (citru) i Engin Eğilmez na Sazu (lutnji dugog vrata) stvarali su u pozadini tepih zvuka koji je tiho pratio poeziju. Veliki interes pobudile su i slike Ljubice Perkman, Nedima Yeşilfiliza i Güzide Sevin. Vrhunac večeri je bila jedna od najljepših pjesama Ljubice Perkman, koja je imala veliku ulogu u umjetničkom doživljaju večeri. Pjesma „Željela bih da sam pauk“ govori o čežnji za predenjem tanke mreže koja u ljubavi i miru obavija sve ljude i sva sela i gradove svijeta. Program je i završen tom pjesmom Ljubice Perkman koju je te večeri čitalo deset pisaca iz deset zemalja, na svojim jezicima. (Priredila Redakcija) ŠEHER 42 BANJA LUKA
Voljela bih Voljela bih da sam pauk, da razapnem zlatnu mrežu, da se ljudi tu prepletu, da se zbliže i povežu. Iako je nevidljiva razapeta mreža meka, tanke niti isplela bih od čovjeka do čovjeka. Voljela bih da sam pauk, i da pletem, pletem sada, nepreglednu, čvrstu mrežu, do svakoga sela, grada. Voljela bih da sam pauk, da opletem mrežu svijeta, uplela bih samo Ljubav, kad se javi, kad procvjeta… Ljubica Perkman
