USPOREDBE DVIJU PRIJESTOLNICA
„Čudo“ Donjega grada Zagreb bi u obnovi mogao koristiti iskustva Dubrovnika koji je u razmaku od samo desetak godina stradao od zemaljske trešnje i razaranja u Domovinskome ratu. Piše: Miljenko Domijan1 Dvije su, danas hrvatske, prijestollnice obilježene istovrsnim usudom zemljine tršnje Dubrovnik i Zagreb. Usporedba se ovim prirodnim fenomenom naprosto sama od sebe nameće, bilo bi znakovito kada bismo i obnovu na taj način mogli obilježiti. Možemo li? Nisam siguran jer ova zagrebačka zapravo još nije na odgovrajući način niti počela, dok je ona dubrovačka, bitno nažalost nadopunjena zamašnim i znatno većim, ratnim štetama u prvim godinama Domovinskog rata, već gotovo cijelo destljeće dovršena. Štoviše, prepoznata je na razini UNESCO-ve kvalifikacije kao najbolja poslijeratna obnova neke povijesne urbane jezgre u svijetu. Bijah tada, dva desetljeća, voditeljom Stručno savjetodavne komisije za obnovu Dubrovnika. Zvala se je UNESCO-vom zbog petorice vrhunskih međunarodnih eksperata od navedene institucije u nju kooptiranih. Ovaj kratki uvod smatram pomalo obvezujućim, posebno u mojem određenju zasnovanom na institucionalnoj zasadi, a još više na onoj koja postade prava vokacija i gotovo svojevrsni profesionalni i emocionalni zavjet. Ovakvo se stajalište nadopunja u vođenju obnova cijelog niza, u ratu oštećenih ili razorenih, vrhunskih graditeljskih spomenika od kupole katedrale u Šibeniku, kneževe palače, katedrale i Kopnenih vrata u Zadru, ranokršćanskih i starohrvatskih crkava u zadarskom zaleđu do posebno znakovite i kompleksne obnove franjevačkog samostana u Karinu, pa mi tako na žalost ili na sreću iskustva ne nedostaje.
Miljenko Domijan aktivno je djelovao na zaštiti i obnovi hrvatske kulturne baštine obnašajući dužnosti ravnatelja Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru, zatim glavnog konzervatora Republike Hrvatske, pomoćnika ministra kulture za zaštitu kulturne baštine i predsjednika Nacionalne komisije ICOMOS-a
1
108
perspektive
