SIROČE ISPOD SLJEMENA
Džepna metropola važnija od države Ni gradske ni državne vlasti nisu nikoga uvjerile da se s obnovom ne može čekati. Piše: Mirko Galić1 Zašto su se prema zemljotresu u Zagrebu hrvatske vlasti na svim razinama ponijele kao da Zagreb uopće nije u Hrvatskoj, ili da nije njen glavni grad, pa mirno odgodile za jesen odluku o tome po kome će se modelu obnavljati oštećena hrvatska metropola? Što su morale danas odgodile su za sutra! Koliko je potres teško pogodio Zagreb, toliko je i ravnodušnost gradskih i državnih vlasti pogodila Zagrepčane. Uz nesreću koja je došla iz utrobe zemlje, Zagreb je imao i drugu nesreću da ga zadesi i planetarna zaraze koja je sve ostalo potisnula u drugi plan. Imao je Zagreb i jedan tipično hrvatski peh, da se i jedna i druga nesreća dogode uoči parlamentarnih izbora. Datum izbora prilagođavao se coroni, kad se već corona nije mogla prilagoditi izborima; a zagrebački je potres pao baš između ta dva događaja, pa je kao siroče ostao bez oba roditelja koji su otišli za prječim poslovima. Teško je razumjeti da jedan grad, ne mora biti glavni, nema svoju upravu koja će ga prva uzeti u zaštitu kad ga zadesi zlo: Zagrebu se upravo dogodilo to da mu nitko nije poklonio ni srce, koje je izgledalo prazno, a ni glavu, koja je bila negdje drugdje. Tako je postalo moguće da ni tri mjeseca poslije potresa, nema pravoga odgovora – zapravo, nikakvog odgovora - od gradskih vlasti: nemaju ideja; vjerojatno nemaju ni novca u blagajni. Nije lako razumjeti ni to što su državne vlasti propustile priliku da izađu pred birače s jakim adutom da su na vrijeme riješile probleme oštećenog Zagreba i njegove sigurne budućnosti. Slabo je opravdanje da nije bilo vremena; mogao je Sabor čekati i jesen, a moglo se, da sve bude na vrijeme, na Markovu trgu zasjedati i danju i noću. Struka je bila na nogama, mogle su vlasti okupiti u enklavi inženjere, arhitekte, konzervatore i povjesničare umjetnosti, pridružiti im pravnike i Autor je novinar i diplomat
1
broj 1-2 :: lipanj 2020.
57
