OBNOVITELJSKE DVOJBE
Hoće li metropola zadržati identitet? Moramo vjerovati da će započeti multidisciplinirani pristup obnovi te u znanje i vještine hrvatskih stručnjaka rezultirati u konačnici uspjehom. Piše: Katarina Horvat-Levaj1 Kada neki grad pogodi razoran potres, njegova je budućnost neminovno na prekretnici. Prvo temeljno pitanje koje se postavlja pred organizatore obnove jest čemu dati prednost – obnovi starog ili izgradnji novog. Izbor između spomenutih pristupa ovisio je kroz povijest o stupnju razorenosti pojedinih gradova, o njihovim urbanističko-arhitektonskim karakteristikama te na kraju i o razdoblju kada se potres dogodio. No u svim je slučajevima ključno bilo želi li se (i može li se) zadržati postojeći identitet grada ili mu se namjerava dati novi. Ovisno o tome je li izabrana metoda obnove primjerena značajkama razorenog grada i kvalitativni ishodi često su različiti, od gubitka izvornih odlika do ostvarenja u urbanističkom i arhitektonskom smislu kvalitetnijeg grada. Kada je u pitanju obnova Zagreba jasno je da svi priželjkujemo još bolji grad od onoga kakvog smo imali, tim više što je riječ o glavnom gradu, o političkom, obrazovnom, kulturnom i gospodarskom središtu države. Za odluku kojom metodom to postići, i žrtvovati li radi toga nešto od identiteta grada ili ne, potrebno je najprije istaknuti neka temeljna urbanistička i arhitektonska obilježja Zagreba, te analizirati njegovo stanje u trenutku u kojem je dočekao potres.
1
72
Autorica je ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti
perspektive
