Perspektive 1-2 2022

perspektive ISSN 1848-140X, lipanj 2022., godina 12, broj 1-2

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

Demografske zamke i zagonetke

Europa u energetskom labirintu

SADRŽ AJ

Perspektive – lipanj 2022.

Pismo glavnog urednika TEMA BROJA: DEMOGRAFSKE ZAMKE I ZAGONETKE

1991. Hrvatska je imala 4.784.265 stanovnika. Danas, prema posljednjem popisu stanovništva, ta je brojka manja za gotovo milijun stanovnika. Što je sve dovelo do toga stanja, gdje stručnjaci predviđaju da će nas 2050 biti ispod 3,5 milijuna? Može li se uopće taj nepovoljni trend zauustaviti i kako?

SMJENJUJU SE VLADE, NEUČINKOVITOST TRAJE Demografija – uzročnik ili posljedica (ne) uspješnosti države Mladen Vedriš

HRVATSKI DEMOGRAFSKI IZAZOVI – PRETPOSTAVKE OPSTANKA I UKUPNOG RAZVOJA S mladim iseljenicima odlazi i hrvatska budućnost Stjepan Šterc

DEMOGRAFSKA KRETANJA I NJIHOV UTJECAJ NA BUDUĆNOST EU-a? Europa žrtva vlastitog uspjeha Dubravka Šuica

REGIONALNI KONTEKST DEMOGRAFSKOG PRAŽNJENJA HRVATSKE Upozoravajuće demografsko izumiranje Dražen Živić

ŠTO DEMOGRAFSKA NERAVNOTEŽA ZNAČI ZA HRVATSKO GOSPODARSTVO? Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta Nataša Drvenkar

STARENJE I DUGOVJEČNOST U HRVATSKOJ I EUROPI Više socijalni nego biološki problem Ivan Čipin

100 GODINA HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Učvršćuju se temelji mirovinske stabilnosti Ivan Serdar

UZROCI ISELJAVANJA MLADIH IZ HRVATSKE – DEMOGRAFSKA STRUKTURA, MOTIVI I NAMJERE Marina Perić Kaselj, Filip Škiljan Aleksandar Vukić

OBILJEŽJA HRVATSKOG ISELJENIŠTVA U KONTEKSTU POVRATNIČKOG POTENCIJALA Mnogi bi se vratili, ali uz uvjete Katica Jurčević, Marija Florencia Luchetti, Ozana Ramljak, Natasha Ružić

Godina 12, broj 1-2 – lipanj 2022. Izdavači: ZAGREBAČKA INICIJATIVA Zaklada Konrad Adenauer Seniko studio (suizdavač) Glavni urednik: Ante Gavranović Urednik: Franjo Žilić Priprema: Seniko studio, Zagreb Tisak: Tiskara Zelina, Zelina Tiskano u 475 primjeraka ISSN 1848-140X Ovaj primjerak je besplatan zahvaljujući Financijskoj podršci zaklade Konrad Adenauer, Zagreb e-mail: info@inicijativa.com.hr Perspektive online Sve dosadašnje brojeve časopisa možete čitati u online verziji: vidi stranicu 171.

ODRŽIVOST MIROVINSKOG SUSTAVA Demografski pričuvni fond Darko Horvatin

142 GLOBALIZACIJA Nedovoljno ispunjena očekivanja Drago Kojić

DEMOGRAFSKA KRETANJA I FISKALNA POLITIKA Srednjoročna i dugoročna održivost Ivana Rukavina

147 TRŽIŠTE KAPITALA Sinkronizirani pad konvencionalnog portfelja Darko Horvatin

102 MLADI, DEPOPULACIJA I SOCIOEKONOMSKA NESIGURNOST Budući nositelji razvoja Hrvatske odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti Ivan Majstorić 111 PODUZETNIČKI KUT GLEDANJA Rješenje uvijek postoji Nikola Serdar

156 POTROŠAČKA FARMACEUTIKA Laboratorij u džepu pacijenta Drago Kojić

NOVE KNJIGE

114 POTOMCI HRVATSKIH ISELJENIKA KAO DEMOGRAFSKI POTENCIJAL I NJIHOVA PERCEPCIJA HRVATSKE Realni optimizam, uz uočavanje minusa Božo Skoko

163 SUKOB DIVOVA

124 ODLUČNIJI ODGOVOR NA DEMOGRAFSKE IZAZOVE Izlaz je u povećanju produktivnosti Ante Gavranović

168 ZAŠTO PRIBJEGAVAJU NASILJU?

U FOKUSU 133 ENERGETSKA STRATEGIJA U NOVOM LABIRINTU Pogubna ovisnost o nepouzdanom dobavljaču Žarko Primorac

151 ZAPOSTAVLJENE KOMPONENTE KVALITETE ŽIVOTA Standard kao strateška odrednica? Ante Gavranović

perspektive

166 KRIVOTVORITELJI POTKOPAVAJU STVARALAŠTVO 168 PET PRIČA NAŠLO TUMAČA

169 MOSTOVI SU DJELOTVORNIJI 169 BEZ LANACA, ALI… 170 RADIKALNI POTEZI PROTIV „STOLJETNE STAGNACIJE“ 170 SKROVITA DEMOGRAFIJA

Pismo glavnog urednika

Demograﬁja i energija Sve bliži smo spoznaji da demografska kretanja odlučuju uvelike našu budućnost. Činjenica je da nam zaista prijeti demografski kolaps. Tako pitanje demografskog oporavka prerasta u jednu od najvažnijih strateških odrednica naše buduće ekonomske i socijalne politike. Pri tome se cijela ekonomska struka slaže da dosadašnji model gospodarstva nije adekvatan novim izazovima. Upravo iz tih razloga pripremili smo ovaj broj časopisa PERSPEKTIVE koji je tematski posvećen viziji: Demografska kretanja i odraz na hrvatsko društvo. Smatramo da su demograﬁja i iseljeništvo dva ključna pitanja hrvatskoga gospodarstva i da moramo pronaći jasne odgovore na pitanje kako zaustaviti nepovoljne trendove i tendencije.

perspektive ISSN 1848-140X, lipanj 2022., godina 12, broj 1-2

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

Demografske zamke i zagonetke

Europa u energetskom labirintu

Za hrvatsko društvo i gospodarstvo to je očiglednno od presudne važnosti. No, prije toga moramo s iskreno odgovoriti na mnogobrojna pitanja koja su Hrvatsku dovela u takvu poziciju. KAKO ĆE HRVATSKA EKONOMIJA PREŽIVJETI DEMOGRAFSKI UDAR? Ako je demograﬁja naša sudbina, globalni rast ide prema usporavanju. Kakva je sudbina Hrvatske u tim okvirima? Povijest sugerira da bi produktivnost mogla priskočiti u pomoć. Hoćemo li pronaći prave odgovore ovisi o sposobnosti Vlade da pronađe potrebne mehanizme koji će zaustaviti te izrazito nepovoljne trendove. Druga velika spoznaja je da je temeljna materijalna pretpostavka za razvoj svakog društva energija. To važi i za Hrvatsku koja objektivno ima sve preduvjete da bude energetski vrlo malo ovisna. Nažalost, pretežito smo okrenuti uvozu. U Perspektivama broj 2/lipanj 2014 upozorili smo kroz članak: Energija kao političko oružje što se sve krije u

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Pismo glavnog urednika

nedostatku te samostalnosti. Nakon 8 godina pokazalo se da su se, nažalost, ostvarila predviđanja da će nafta i plin (p)ostati oružje, ne samo političko, nego i ekonomsko, medijsko i, na kraju, eksplozivno.. U članku je, već tada, upozoreno da je Europa veoma ranjiva radi visoke energetske ovisnosti o Rusiji. Također je upozoreno da Europa mora redefinirati svoju energetsku strategiju, tražiti nove izvore i dobavne pravce za opskrbu fosilnim gorivima, zatim pojačati napore u izgradi interkonekcije /plinovode/ između država da bismo bili spremni na promjenu dobavnih pravca. Isto tako, upozoreno je da se moraju uložiti veći napori na bržoj izgradnji i razvoju upotrebe zelenih energija: vjetra, sunca, biomase, hidro i nuklearnih energetskih izvora. U članku je analizirana i energetska strategija Hrvatske i preporučena je izgradnja LNG terminala na Krku, koji su mnogi osporavali, a sada se vidi koliko je potrebna ta instalacija u kriznim uvjetima. Naša preporuka da se gradi LNG imala je u vidu baš ovakvu SOS /kriznu/ situaciju, jer se tada već moglo zaključiti da će se s ruskim plinom doći u krizu. Napravljena je i dobra procjena da će izgradnja „Južnog toka“ doći u pitanje, jer je Rusija, nakon aneksije Krima, nastojala promijeniti trasu da bi u potpunosti isključila transport plina preko Ukrajina i, na taj način, Europu totalno „zarobiti“ kada se radi o energetskoj sigurnosti. Kao što je poznato izgradnja Južnog toka je prekinuta iako je trasa sa cijevima već bila došla do Bugarske. Nažalost, članak je odlično pogodio razvoj događaja Ostaje otvoreno pitanje zašto se nije reagiralo na vrijeme na takva upozorenja, i u Europi, ali i u nas.

perspektive

Tema broja:

Demografske zamke i zagonetke SMJENJUJU SE VLADE, NEUČINKOVITOST TRAJE

Demografija – uzročnik ili posljedica (ne)uspješnosti države Hrvatska nije izgubila samo radnike već je na minimum svela mogućnost da izbjegne put bez povratka u ekonomsku i društvenu stabilnost. Piše: prof. dr. Mladen Vedriš1

Autor je nastavnik na Visokom učilištu Effectus i predsjednik Zagrebačke inicijative.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Hrvatska je stoljećima iseljenička zemlja. U Austrougarskoj, staroj i novoj Jugoslaviji, ali, i to ponajviše danas – u samostalnoj Hrvatskoj. Uzroci iseljavanja bili su različiti – od ekonomskih razloga: peronospora u Dalmaciji i gašenje pojedinih gospodarskih djelatnosti u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Ali - u svim tim proteklim razdobljima često i zbog politički potaknutih migracija od ove ili one strane vlasti: Beč, Budimpešta, Beograd. Što su uzroci masovnih migracija danas? Što su razlozi novog vala migracija, zašto traju, kada će (ako će?) početi trendovi povratka. Teorijska istraživanja i praktični događaji pokazuju da se snažan val iseljavanja pojavio iz niza novih članica EU-a, poglavito nakon 2004., te dijelom i 2007. nakon ulaska u EU Bugarske i Rumunjske u 2008. Ali, i to je bitno ali, nakon razdoblja od 5 do 7 godina počeo je i postupni val povratka u matične države, što znači da je kod kuće standard življenja porastao, a i otvorena je mogućnost zapošljavanja na atraktivnijim radnim mjestima, kako po primanjima, tako i profesionalnim izazovima. I više od toga, u dijelu njih otpočeo je i proces uključivanja dolaska radnika – migranata iz drugih država, poglavito EU-a, željnih poslovnih prilika i/ili promjene u vlastitoj poslovnoj karijeri.

Ne odlaze pojedinci nego obitelji U Hrvatskoj je val odlazaka iz zemlje, poglavito u europske zemlje, dominantno usmjeren prema Njemačkoj i Austriji, dijelom Irskoj i Velikoj Britaniji, naročito za mlađu populaciju zbog poznavanja engleskog jezika, intenzivnije nastavljen od ulaska RH u EU – 2013. Regrutirao se (znatnim) dijelom od radno sposobne, ali ekonomski nezaposlene populacije, ali sve više i selektivno po kvaliteti i prioritetima – medicinsko osoblje, socijalne usluge, IT i tehničke discipline, … diktirano potrebama i deficitima na tržištu rada u zemljama prijema. Uz nadprosječne kvalifikacije onih koji su otišli važan je i novi socijalni trend – odlazak obitelji u cjelini, a ne više dominantno muškog člana koji tada u inozemstvu zarađuje i šalje doznake za uzdržavanje obitelji u Hrvatskoj te se prije ili kasnije odlučuje i sam na povratak. Aktualna vlast u proteklom desetljeću, ovog ili onog političkog predznaka, to je iskazivala kao ekonomski uspjeh – konstantno je padala stopa nezaposlenosti; a još uvijek je prisutan dotok deviznih doznaka koji pomaže uz turistički priljev, u održavanju ekonomskog status quo stanja. Istovremeno – smanjuje pritisak na potrebu podizanja razine efikasnosti javnog sektora i više razine konkurentnosti nacionalne ekonomije – elemenata neophodnih za privlačenje i ostvarenje novih investicija. Ekonomski je sve jasno – ako nove investicije nisu prisutne, tada radna snaga postaje mobilna. U pravcu država – gdje nove investicije zapošljavaju. I sada se postupno shvaća – ali ne (još uvijek) i prihvaća što je to nova realnost. To je činjenica da Hrvatska nije izgubila samo radnike. Izgubila je ljude – i tu počinje socijalno i ekonomsko poniranje, a ekonomsko se nastavlja. 6

perspektive

Demografija – uzročnik ili posljedica (ne)uspješnosti države

Neizmjerni ljudski gubitci Istraživanja koja su vršena u jednoj drugoj zemlji emigracije – Grčkoj2 pokazuju da je vrijednost ulaganja u obrazovanje i stasanje jedne 25-godišnje osobe trošak obitelji i društva u iznosu od otprilike 250.000 eura. Dodajmo toj brojci i višestruko veći iznos nove vrijednosti koje ta osoba stvara u godinama i desetljećima rada na svojoj novoj adresi. Takva kalkulacija pokazuje koliko su u odnosu na taj kumulativ skromna sredstva koja se (tek dijelom) nepovratno vraćaju u zemlje emigracije po ovoj ili onoj EU fondovskoj osnovi. No, ljudski gubitci su znatno kompleksniji; iza definitivno otišlih neće se roditi niti stasati nove generacije koje će demografski obnavljati zemlju i – koje će raditi i živjeti u svojoj zemlji. Kako (već sutra) osigurati postojanje obrazovanih ljudi za potrebe javnih službi (zdravstvo, obrazovanje, vojska, policija i drugi oblici javnih servisa), a isto tako za zapošljavanje u realnom sektoru, kako kao zamjena postojećih, tako i presudno važnih snaga za uspjeh novih investicija. Zvuči drastično, ali u cijelosti realistično i ni malo patetično. Osigurati humanu reprodukciju, ključ je opstanka društva i države. Puke su iluzije, svjesne ili nesvjesne, da će gotovo 400.000 u zadnjem desetljeću iseljenih hrvatskih građana kvantitativno i kvalitativno zamijeniti dojučerašnji stanovnici Filipina i Nepala, možda Ukrajinci dijelom natjerani dramom vlastite države, ili … tko već pristigne. Istovremeno, ako im je moguće, strana radna snaga tranzitno kroz hrvatsku odlazi nakon prvotnog iskustva, u države prosperitetnijeg gospodarskog rasta i više razine BDP-a. A kada bi ostali, ukupni troškovi integracije daleko premašuju novu vrijednost koju stvaraju u pretežito rubnim zanimanjima: servisne usluge, građevinarstvo i komunalije.

Traži se: konkurentan ekonomski model U kontekstu svega izrečenog, čini se izuzetno važan fokus urednika časopisa Perspektive da ovaj broj posveti ovoj temi s prilozima niza kompetentnih autora, koji su svaki sa svog aspekta dali bitan doprinos analizi ovog fenomena. Ostaje ključno pitanje: kako stvoriti svijest i aktivnu poziciju da se kao društvo i država, poglavito od strane onih koji su dobili mandat na izborima, kreira i provede jedini mogući odgovor na ovaj izazov, a to je konkurentan ekonomski model koji zapošljava svoje građane. Nešto usporedivo s klimatskim promjenama; kada se prođe određena točka, to postaje put bez povratka. Ovaj put – u vlastitoj režiji, što znači u samostalnoj Hrvatskoj bez ekonomskih, a tada demografskih i socijalnih odgovora na izazove globaliziranog svijeta.

Joannis Pournaras: Mega – Trends of Work and Impact on the Labor Market: „The Danger of Brain Drain“, 2018.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

HRVATSKI DEMOGRAFSKI IZAZOVI – PRETPOSTAVKE OPSTANKA I UKUPNOG RAZVOJA

S mladim iseljenicima odlazi i hrvatska budućnost Malo koga u stručnim i znanstvenim krugovima iznenađuju konstatacije stručnjaka UN-a da se Hrvatska nalazi u demografski najugroženijem području svijeta. Piše: dr. sc. Stjepan Šterc1 Demografski su pokazatelji i trendovi svojim negativnostima i vremenom trajanja postali u slobodnoj, demokratskoj, suvremenoj i europskoj Hrvatskoj poseban izazov i ključna pretpostavka naše buduće uređenosti i razvijenosti. Nezavisno od različitih znanstvenih područnih i granskih pristupa, moguće je u stručno-znanstvenoj racionalnosti i projekcijskoj složenosti prihvatiti kako upravo demografska problematika postaje ključno, strateško i primarno razvojno pitanje. Politička se razlikovanja o tom pitanju unutar hrvatskog političkog miljea mogu u osnovi svesti na racionalnost ili iracionalnost sagledavanja, prihvaćanja i nužnog provođenja demografske obnove ili pojednostavljeno na anacionalno političko djelovanje ili političko djelovanje prema hrvatskom nastavku i opstanku. Izazove pritom ne pojačavaju samo sve izrazitiji negativni podaci službene demografske statistike koji nas sustižu, već i opća neuređenost, podijeljenost i apatičnost hrvatskog društva i prostora kao posljedica načina upravljanja i političke dominacije praktički u svemu što nas okružuje. Hrvatska ima više umrlih nego rođenih (prirodni pad stanovništva) i depopulaciju ukupnog stanovništva već preko 30 godina, izumiranje stanovništva kao tip općeg kretanja stanovništva ima već u trećem međupopisnom razdoblju, smanjivanje broja učenika osnovnih i srednjih škola koje bi apsolutno trebalo svakog racionalnog zabrinuti, starenje domicilne 1

Autor je Pročelnik Odsjeka za demografiju i hrvatski iseljeništvo i voditelj istoimenog studija Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

perspektive

S mladim iseljenicima odlazi i hrvatska budućnost

populacije koje nas je dovelo među najstarije europske i svjetske populacije, ukupne demografske negativnosti koje izravno utječu na gospodarski i ukupni razvoj zemlje i klasični demografski slom u slobodi. Malo koga u stručnim i znanstvenim krugovima iznenađuju stoga konstatacije stručnjaka UN-a kako se upravo Hrvatska nalazi u demografski najugroženijem području u svijetu. Unutar takve Hrvatske nalaze se pak područja koja su prema rezultatima popisa stanovništva 2021. godine izgubila samo u deset godina preko 50 % svog stalnog stanovništva, županije koje sve redom imaju prirodni pad stanovništva (više umrlih nego rođenih) i strateška pri granična područja čija demografska praznina ugrožava i sigurnost zemlje. Posljedica je to i velike siline iseljavanja uglavnom mladih i mladih obitelji s djecom (naročito nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju) pa je sasvim izvjesno kako hrvatsko iseljeništvo postaje brojnije od populacije u Hrvatskoj i posebno bogatstvo i potencijal za demografsku revitalizaciju i ukupni razvoj. Hrvatsko brojno iseljeništvo s njegovom identitetskom snagom i njegovim idealizmom prema zemlji svojih predaka zato treba prihvatiti kao stanovništvo koje nije izgubljeno za Hrvatsku i stanovništvo koje treba funkcionalno uključiti kroz poticajne modele u sve društvene, političke, gospodarske, investicijske, istraživačke, razvojne i ine procese u Hrvatskoj, a ne politički mirno promatrati njegovo udaljavanje od Hrvatske i isto tako mirno promatrati prirodni nestanak.

Prirodni nestanak Primarni problem sadašnje i buduće Hrvatske postaje silina nestanka prirodnim putem koja se prema podacima s protokom vremena ubrzava, što potvrđuju i podaci službene statistike (Tablica 1. i Slika 1. i 2.). Tablica 1. Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske 2011. – 2021. godine. Godine 2011.

Stope na 1 000 stanovnika

Živorođeni

Umrli

Prirodni pad

Živorođeni

Umrli

Prirodni pad

41 197

51 019

-9 822

9,6

11,9

-2,3

2012.

41 771

51 710

-9 939

9,8

12,1

-2,3

2013.

39 939

50 386

-10 447

9,4

11,8

-2,51

2014.

39 566

50 839

-11 273

9,3

12,0

-2,7

2015.

37 503

54 205

-16 702

8,9

12,9

-4,0

2016.

37 537

51 542

-14 005

9,0

12,3

-3,41

2017.

36 556

53 477

-16 921

8,9

13,0

-4,1

2018.

36 945

52 706

-15 761

9,0

12,9

-3,9

2019.

36 135

51 794

-15 659

8,9

12,7

-3,91

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Stope na 1 000 stanovnika

Živorođeni

Umrli

Prirodni pad

Živorođeni

Umrli

Prirodni pad

2020.

35 845

57 023

-21 178

8,9

14,1

-5,2

2021.

36 505

63 611

-27 106

9,4

16,3

-7,01

Ukupno

419 499

588 312

-168 813

Godine

Stopa prirodnog prirasta nije jednaka razlici stope živorođenih i umrlih zbog zaokruživanja podataka. Izvor: Priopćenje 7.1.1., Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2019., Državni zavod za statistiku RH, 22.7.2020., Zagreb; Statistika u nizu, Prirodno kretanje stanovništva-privremeni podaci, Stanovništvo, 29.4.2022., DZS RH, Zagreb. 1

Izvor: Priopćenje 7.1.1., Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2019., Državni zavod za statistiku RH, 22.7.2020., Zagreb.

Slika 1. Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske 2011. – 2020. godine.

perspektive

S mladim iseljenicima odlazi i hrvatska budućnost

Nevjerojatno zvuči podatak da je Hrvatska u relativno kratkom vremenu 2011. do 2021. godine samo prirodnim putem izgubila gotovo 170.000 osoba (točnije 168.813) i kako je prirodni pad stanovništva prekrio praktički sve županije, općine i gradove.

Izvor: Statistika u nizu, Prirodno kretanje stanovništva-privremeni podaci, Stanovništvo, 29.4.2022., DZS RH, Zagreb.

Slika 2. Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u razdoblju od veljače 2021. do veljače 2022. godine.

Dramatična neodgovornost Proces ide dalje što potvrđuju i službeni podaci Državnog zavoda za statistiku (Statistika u nizu, Stanovništvo, Prirodno kretanje stanovništva. DZS RH, 29. 4. 2022.) za prva tri mjeseca 2022. godine u kojima je Hrvatska prirodnim putem izgubila već 8 868 osoba. S obzirom na veliku starost hrvatske domicilne populacije, virusnu krizu, socijalnu izdrživost, opću demografsku uvjetovanost i prethodne trendove, za očekivati je da će Hrvatska do kraja godine izgubiti vjerojatno oko ili preko 25.000 osoba ili više od 70.000 osoba samo u tri godine ili od ulaska u Europsku uniju nevjerojatnih preko 150.000 osoba! Posebno pritom iznenađuje mirnoća promatranja takvih negativnosti s političkih, poslovnih, ostalih područnih akademskih i sličnih razina, uz objašnjenja kako se to eto događa i drugima, kako je europski modernizam otvorenih granica, sloboda kretanja, tržišta rada i ljudskih sloboda učinio svoje i kako se nastoji kroz forme ostavljanja političkog dojma, državnih ureda i općenito resornih formi sve učiniti za najvažniju problematiku današnje i sutrašnje Hrvatske, s velikim postignućima malo ili nikako vidljivim u egzaktnoj službenoj statistici.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Odlasci i starenje Neumoljivost popisnih rezultata posljednjeg popisa stanovništva iz 2021. godine i razina depopulacije bile su pravi šok za politički programirani optimizam, ali i potvrda kako iz Hrvatske još i više ljudi iseljava od prirodnog nestanka. Službeno prema podacima popisa i Državnog zavoda za statistiku preko 250.000 je osoba iselilo iz Hrvatske između dva posljednja popisa, a službeno prema podacima država useljavanja i preko 450.000 osoba. Ukupna je međupopisna depopulacija zabilježena popisom 2021. godine iznosila -396.360 osoba, dok je ukupna politička mirnoća bila definitivna potvrda kako se demografska problematika promatra kao usputni problem umjesto njezinog postavljanja u temelje ukupnog razvoja Hrvatske. Usputni je problem i nestanak brojnih učenika osnovnih i srednjih škola kao potvrda siline iseljavanja; naime od 2005. do 2018. školske godine čak je gotovo 120.000 učenika manje u školskim klupama diljem Hrvatske (točnije 119.817). Hrvatska je to mladost koja odlazi sa svojim roditeljima, a s njima odlazi i hrvatska budućnost pred našim očima i očima političara zaduženih za hrvatsku uređenost i tu istu budućnost. Tablica 2. Dobni sastav stanovništva Republike Hrvatske prema popisu stanovništva 2021. godine. Ukupno

3.888.529

100,0

0–4

175.783

4,52

5–9

181.804

4,68

10 – 14

195.987

5,04

15 – 19

189.982

4,89

20 – 24

212.089

5,45

25 – 29

215.983

5,55

30 – 34

229.247

5,90

35 – 39

257.111

6,61

40 – 44

268.919

6,92

45 – 49

261.751

6,73

50 – 54

261.573

6,73

55 – 59

280.776

7,22

60 – 64

288.886

7,43

65 – 69

278.989

7,17

70 – 74

228.403

5,87

75 – 79

146.768

3,77

80 – 84

122.627

3,15

85 i više

91.851

2,36

Dobne skupine

100,0

743.556

19,12

2.276.335

58,54

868.638

22,34

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2021. godine, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2022.

perspektive

S mladim iseljenicima odlazi i hrvatska budućnost

Izrazito je starenje hrvatske domicilne populacije potvrdio također popis stanovništva 2021. godine (Tablica 2.), kao uostalom i niz drugih demografskih negativnosti vezanih za iseljavanje i starenje. Najbrojnija je pet godišnja dobna skupina starosti 60 – 64 godine, stanovništva starosti 55 do 69 godina ima 105.095 više od mladog stanovništva do 19-ste godine starosti, a starijeg i starog stanovništva iznad 65 godina starosti ima više čak za 125.082 od mladog do 19 godine starosti. Upravo nas ti podaci i trendovi koji su doveli do njih svrstavaju među najstarije europske i svjetske populacije i prema demografskoj tipizaciji dobnog sastava stanovništva na prag izrazito duboke starosti (0-19 godina ≤ 20 % i ≥ 65 godina starosti ≥ 25 % u ukupnom stanovništvu). Samo je u deset godina između dva posljednja popisa stanovništva udio starih i starijih osoba 65 i više godina starosti porastao sa 17,7 % na 22,4 % u ukupnom stanovništvu. Posljedice će odlaženja (iseljavanja i odlaženja prirodnim putem) i starenja ukupne hrvatske domicilne populacije biti izravne na sve temeljne sustave na kojima počiva hrvatska država (mirovinski, obrazovni, zdravstveni, financijski radni…) na nacionalnu sigurnost, na uređenost i razvojnost hrvatskog društva i prostora, praktički na sve djelatnosti i općenito na hrvatsku budućnost. Demografsku dekadenciju i supstituciju stanovništva u osnovi ne prihvaća kao slijed i rješenje niti jedno uređeno društvu i niti jedna racionalna nacionalna politika, nezavisno od vladajućih političkih opcija i ostalih društvenih i inih različitosti.

Politička volja protiv nečinjenja Neumoljivost službenih podataka demografske i popisne statistike, svih negativnosti koje potvrđuju brojni parametri i trendovi i posebno utvrđenih znanstvenih zakonitosti i projekcija konačno bi trebala pokrenuti politički volju prema rješavanju hrvatskog strateškog pitanja. Nije to tako složeno kako se politički opravdavane činjenje, samo treba slijediti znanstvenu logiku i pomaknuti se iz zatvorenog kruga tumačenja i postupanja prema osobnom i interesnom političkom osjećaju. Niti su to složeni postupci koji bi nakon ovakvih demografskih slika Hrvatske trebali uslijediti zbog hrvatske mladosti koja želi uređenu i razvijenu Hrvatsku. 1. Hrvatski bi izvršitelji trebali primarno prihvatiti hrvatsku demografsku stvarnost kakva je po nizu znanstveno utvrđenih zakonitosti i sukladno znanstvenim prijedlozima i rješenjima početi postupati. 2. Demografsku bi problematiku prema njezinom značenju i utjecaju na praktički sve što nas okružuje trebalo u izvršnom sustavu postaviti na primjereno mjesto. Značilo bi to formiranje strateškog ureda pri Vladi iznad resora i na njegovo čelo postaviti stručnu osobu razvijene osobnosti, snage i potvrđenog djelovanja izvan političkog sustava. 3. Nužno je prihvatiti ljudsku populaciju kao najvrjedniji dio i čimbenik hrvatskog društva i razvoja, a u njoj djecu i mlade kao jedine donositelje izvjesne budućnosti. broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

4. Potrebno je odmah pokrenuti revitalizaciju hrvatske domicilne populacije po oba revitalizacijska modela i po primjerima zemalja koje su to jasno uočile i primijenile; po klasičnom modelu poticajne populacijske politike kojim se potiče rađanje i po selektivnom imigracijskom modelu kojim se potiče useljavanje. 5. Prvi model klasične populacijske politike uključuje sve poticajne tzv. tehničke mjere prema mađarskim iskustvima i uvođenjem najvažnijeg poticajnog sustavaporeznog. Iako su rezultati za pojedine sustave (npr. sustav radne snage) dugoročne, one se trebaju početi primjenjivati odmah. 6. Drugi model oslanja se na veliko hrvatsko demografsko i svako drugo bogatstvo u iseljeništvu i njegov povratak, ali ne pozivom ili novčanim privlačenjima, već primarno poticajnim investicijskim modelima kroz porezni sustav ili sustav poreznih oslobađanja prema irskim iskustvima. Tim modelom revitalizacija Hrvatske počinje odmah jer u useljavanju primarno sudjeluju mladi i mlade obitelji s djecom. 7. Primjena oba modela treba krenuti istovremeno uz političku svijest i naročito političku volju, ne želi li se mirno i dalje promatrati hrvatski demografski nestanak i starenje i ne žele li se i dalje proračunska sredstva usmjeravati u odnosu na demografski problem na iracionalne stavke i iracionalna pokrivanja političkih interesa. 8. Hrvatsko je iseljeništvo svojim potencijalom, bogatstvom i posebno idealizmom prema zemlji svojih predaka ključ hrvatskog demografskog opstanka i nastavka i ono se treba funkcionalno uključivati u društveni, politički, akademski, gospodarski i naročito investicijski život u Hrvatskoj. 9. Konačno svi trebaju u Hrvatskoj shvatiti kako demografski problem nije politički, svjetonazorski, etnički, ideološki, religijski, socijalni i ini, nego ključni strateški nacionalni. 10. Sukladno značenju demografske problematike za ukupni razvoj zemlje i njezinu sigurnost i sukladno dosegnutom stupnju demografske devastacije, Hrvatska bi trebala pokazati upravo u ovom pitanju političko i ukupno jedinstvo. Primjereno bi bilo javno obraćanje s najvećih političkih visina i izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora samo na temu hrvatskog demografskog nestanka i strateških pomaka prema rješenjima. 11. Mirnoća s političkih visina i očekivanja kako će se demografski problem riješiti sam po sebi dovest će u nastupajućem međupopisnom razdoblju do ubrzavanja depopulacije, starenja, izumiranja, odlazaka i ugrožavanja osnovnih sustava na kojima počiva država. 12. Hrvatskoj je potreban novi idealizam kao s početka devedesetih prošlog stoljeća i nova snaga vjerovanja u jedinstvo hrvatske populacije ma gdje bila.

perspektive

S mladim iseljenicima odlazi i hrvatska budućnost

Literatura Akrap, A., (2019.), Stanovništvo u Hrvatskoj: čimbenici silaznih trendova// Obnovljeni život, 74, 3; 335-350 doi:10.31337/oz.74.3.4. Akrap, A., Ivanda, K., (2019.), Najnovija iseljavanja i promjene u demografskim strukturama Hrvatske // Socijalno-demografska reprodukcija Hrvatske / Puljiz, V. (ur.). Zagreb: Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, str. 25-41. Grizelj, M., Akrap, A., (2011.), Projekcije stanovništva Republike Hrvatske 2010. – 2061., Zagreb: Državni zavod za statistiku, Zagreb. Koprić, I., (2020.), Domicilno stanovništvo, migracije i integracija migranata: Globalni i europski okviri hrvatske prilike // Izazovi migracija i integracije za javnu upravu / Barbić J. (ur.), Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, str. 21-37. Nejašmić, I., Toskić, A., (2016.), Ostarjelost stanovništva seoskih naselja Republike Hrvatske// Migracijske i etničke teme, 32, 2; 191-219. Šterc, S., (2018.), Programski i operativni raskorak u provođenju demografske revitalizacije, Kamo ide istočna Hrvatska? Demografsko stanje, prognoze i traženje izlaska iz krize Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema; Šanjek F., Aračić, P., Ćurić, M. (ur.). Zagreb-Ðakovo: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, str. 261-280 Šterc, S., Brekalo, M., (2017.), Imigracija stanovništva – utopijska (sigurnosna) varijanta demografske revitalizacije Europe, Europa u mijeni, progon i egzodus kao univerzalniproblem, Šarac, I. (ur.), Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, str. 27-57. Šterc, S.; Crkvenčić, I., (1996.), ThePopulationof Croatia, GeoJournal, 38, 5; 417-424. Šterc, S., Komušanac, M., (2012.), Strateška promišljanja hrvatskih demografa, Demografija u Hrvatskoj, Akrap, A., Čipin, I., Gelo, J. (ur.), Zagreb: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 23-25. Šterc, S., Komušanac, M., (2012.), Neizvjesna demografska budućnost Hrvatske- izumiranje i supstitucija stanovništva ili populacijska revitalizacija ...?, Društvena istraživanja, 21, 3; 693712 doi:10.5559/di.21.3.05. Šterc, S., Milićević, M., Herceg, N., (2017.), Revitalizacijski potencijal hrvatskog naroda, Motrišta, Časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja, 93-94, 1; 7-25. Turk, I., Šimunić, N., Živić, D., (2018.), Demografska kriza u Hrvatskoj: zrcalo društvene, ekonomske i vrijednosne krize, Hrvatsko društvo: 25 godina nakon Vukovara 91., Živić, D., Žanić, M., Macut, P. (ur.), Zagreb – Vukovar, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Ogranak Matice hrvatske u Vukovaru, str. 73-93.

Izvori podataka Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2021. godine, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2022. Priopćenje 7.1.1., Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2019., Državni zavod za statistiku RH, 22.7.2020., Zagreb. Statistika u nizu, Prirodno kretanje stanovništva-privremeni podaci, Stanovništvo, 29.4.2022., DZS RH, Zagreb.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

DEMOGRAFSKA KRETANJA I NJIHOV UTJECAJ NA BUDUĆNOST EU-a?

Europa žrtva vlastitog uspjeha Europljani nikad nisu uživali tako dug i zdrav život kao sada Europska komisija je u lipnju 2020 usvojila prvo Izvješće Demografskakretanja i njihovutjecajnabudućnost o utjecaju demografskih promjena u kojem seEU-a? daje pregled Europa žrtva vlastitog uspjeha stanja u zemljama članicama EU-a i o dugoročnim Europljani nikad nisu uživali tako dug i zdrav život kao sada posljedicama tih promjena. U ovom Izvješću opisani su Europskakomisija je u lipnju 2020 usvojilaprvoIzvješće o utjecajudemografskihpromjena u glavni pokretači demografskih promjena i njihovEU-a utjecaji nao kojem se dajepregledstanja u zemljamačlanicama dugoročnimposljedicamatihpromjena. U Europsku uniju i njene članice. ovomIzvješćuopisanisuglavnipokretačidemografskihpromjena i njihovutjecajnaEuropskuuniju i njenečlanice.

1 Piše: Dubravka Šuica 1

Piše Dubravka Šuica

Autorica je potpredsjednica Europske komisije zadužena za područja demokracijei demografije.

perspektive

Europa žrtva vlastitog uspjeha

Izvor: EuropskaKomisija Izvor: EuropskaKomisija Izvor: Europska Komisija

Izvor: Europska Komisija

Izvor: EuropskaKomisija Svi oviEuropskaKomisija podaci govore o ozbiljnim promjenama koje će utjecati na europsko društvo Izvor:

i za koje je potrebno prilagoditi niz politika od socijalnih, obrazovnih, zdravstvenih pa do politika infrastrukturnih ulaganja, na svim razinama odlučivanja.

Svi ovipodacigovore o ozbiljnimpromjenamakojećeutjecatinaeuropsko društvo Svi ovipodacigovore o ozbiljnimpromjenamakojećeutjecatinaeuropsko društvo potrebnoprilagoditinizpolitikaodsocijalnih, obrazovnih, zdravstvenih potrebnoprilagoditinizpolitikaodsocijalnih, obrazovnih, zdravstvenih politikainfrastrukturnihulaganja, nasvimrazinamaodlučivanja. politikainfrastrukturnihulaganja, nasvimrazinamaodlučivanja.

i za koje je i za koje je pa do pa do

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Starenje i mirovinski sustavi U Europskoj uniji, u posljednjih pedeset godina, očekivani životni vijek pri rođenju povećao se za deset godina i za muškarce i za žene. To je, u kombinaciji s činjenicom da živimo dulje i u boljem zdravlju, veliko postignuće našeg socijalnog tržišnog gospodarstva. Danas je 20 % stanovništva starije od 65 godina. Do 2070. taj udio iznosit će 30 %. Demografski trend je jasan. Broj starijih osoba u budućnosti će se dodatno povećati. Europska Komisija je Zelenom knjigom o starenju pokrenula raspravu o starenju na razini EU-a. Države članice već prepoznaju potrebu za promjenama jer su neke prilagodile svoj mirovinski sustav. Te su promjene ključni elementi rasprave o uvođenju mirovinskih sustava u demografsko okruženje koje se znatno promijenilo od onoga koje je postojalo kad su se ovi sustavi uspostavljali. Moramo razmotriti nove načine kako naše politike učiniti svrsishodnima u doba velikih promjena i izazova. U ovom kontekstu Europa je na neki način žrtva vlastitog uspjeha: mnogi Europljani nikad prije nisu uživali tako dug i zdrav život. Ovo će rezultirati znatnim povećanjem omjera ovisnosti starijih osoba. Kada govorimo o mirovinama moramo naglasiti kako su one u nadležnosti država članica EU-a. One prilagođavaju svoje mirovinske sustave glavnim smjernicama i posebnostima nacionalnih politika. Važno je da se u svim reformama uzme u obzir primjerenost mirovina za buduće umirovljenike i održivost mirovina. Uloga Unije je da podupire uzajamno učenje i analizu politika pružanjem političkih smjernica u okviru europskog semestra. Nadalje, EU pruža različite zakonodavne okvire za potporu sustavima dopunskih mirovina, poticanje pravilno reguliranih mirovinskih ulaganja europskih štediša i smanjenje razlika među državama članicama. EU je donijela zakone u područjima kao što su bonitetni zahtjevi za pružatelje mirovinskog osiguranja, zaštita potrošača, prekogranična djelatnost i jedinstveno tržište dopunskih mirovina. Moramo pažljivo razmotriti aspekte preraspodjele i pravednosti mirovinskih sustava. To je pitanje međugeneracijske pravednosti. Mirovinski sustavi mogu pomoći u rješavanju tih izazova, a moraju se prilagoditi fleksibilnoj i mobilnoj radnoj snazi. To bi moglo pomoći u ublažavanju nejednakosti na tržištu rada ako se prošire na različite vrste gospodarskih djelatnosti, uključujući i samozaposlene osobe. Visokokvalitetne, sigurne i troškovno učinkovite dopunske mirovine koje nadopunjuju zakonske mirovinske sustave mogu osigurati dodatnu mirovinsku štednju.

perspektive

Europa žrtva vlastitog uspjeha

Mirovine i dulji radni vijek Dulji radni vijek ključan je politički odgovor na starenje stanovništva. Primjerene mirovine sve će više ovisiti o duljim karijerama. Dulji radni vijek također će poboljšati održivost mirovina. Ako ljudi u budućnosti možda neće moći imati dulji radni vijek, mirovine i dalje moraju omogućavati dostojanstven životni standard u starijoj dobi.

Europski stup socijalnih prava Mnoga načela europskog stupa socijalnih prava odnose se na starenje stanovništva. U sinergiji sa Zelenom knjigom akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava, jedan je od naših glavnih načina za poticanje jednakih, solidarnih i dostojanstvenih rješenja za pitanje starenja stanovništva. Njime se utvrđuje niz načela povezanih s područjima na koja utječe starenje. Mirovine su ključne za ostvarivanje cilja smanjenja siromaštva u okviru akcijskog plana stupa. Iako se siromaštvo u starijoj dobi smanjuje od 2008., apsolutni broj starijih osoba izloženih riziku od siromaštva vjerojatno će se povećati. Zbog toga će odgovarajuće mirovine postati još važnije. Mirovinski sustavi mogu osigurati bodove za razdoblja smanjenog ili prekinutog zaposlenja zbog obiteljskih razloga ili nezaposlenosti. To su učinkovite poluge politike za zaštitu mirovinskih prava. Razvidno je da nije moguće na sve dijelove Unije primijeniti isti pristup. Upravo zato oblikovanje politika treba prilagoditi i usmjeriti na stvarno stanje svake države članice kao i regije i lokalne zajednice. Odgovor na demografske promjene u korist svih Europljanazajednički je interes Europske unije, država članica i regija. Brojne i duboke krize pogodile su Europsku uniju i cijeli svijet nakon objavljivanja ovoga Izvješća. Nakon krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID 19 usmjeravanje europskog oporavka od krize započeto je kroz Mehanizam za Oporavak i Razvoj. Uslijedila je ruska agresija na Ukrajinu,donoseći dodatne izazove osobito u energetskom sektoru i posljedičnim inflatornim pritiscima u brojnim sektorima gospodarstva.

Mladi i posljedice pandemije Europska komisija je izdavanjem Zelene knjige o starenju, čiji puni naziv uključuje i: „Solidarnost i odgovornost među generacijama“, naglasila važnost koju pridajemo rješavanju pitanja međugeneracijske pravednosti. Buduće generacije suočit će se s posljedicama smanjenja radno sposobnog stanovništva.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

U Hrvatskoj mnogi mladi postavljaju pitanje kako ostati i opstati nakon pandemije Covida-19 i globalne nesigurnosti uzrokovane agresijom Rusije na Ukrajinu. Ono je relevantno, i iz europske perspektive, jer se vrlo lako može preslikati i na druge države članice: na Bugarsku, Rumunjsku, Latviju, Litvu, na dijelove Španjolske ili Portugala. Pandemija je nažalost samo pogoršala već postojeće nepovoljne demografske trendove u Europskoj uniji. Statistički podaci kojima već raspolažemo ukazuju na daljnje smanjenje nataliteta u većini država članica te na odgađanje ili otkazivanje odluke o roditeljstvu kod mladih. Istu demografsku sliku bilježimo i u Hrvatskoj. Dodatni problem uz negativni prirodni rast predstavlja i iseljavanje mladih koje mijenja strukturu stanovništva na način da u pojedinim područjima ostaju samo stariji, dok aktivno stanovništvo praktički nestaje. Naš je cilj, koliko je to moguće s razine Europske unije, pripomoći stvaranju uvjeta koji će mlade motivirati da ostanu doma, a da ne budu zakinuti u privatnom i profesionalnom životu, već da svojim znanjem i poduzetničkim duhom učine vlastite države i regije, a posebno Hrvatsku, uspješnima i atraktivnima za život i za rad, ne samo za sebe, već i za druge.

Sloboda kretanja i migracije Sloboda kretanja jedan je od temelja Europske unije. Prilika koju su naši građani i naši mladi dobili ulaskom u EU nesagledivih je razmjera. Unutarnje granice više praktički ne predstavljaju nikakvu prepreku. Možemo se obrazovati gdje želimo, tražiti prilike za stručna usavršavanja u bilo kojoj državi članici ili se zaposliti tamo gdje će naše znanje biti najbolje vrednovano. Cilj, kad razmišljamo o demografiji, ne smije biti kako spriječiti ljude da odlaze i traže bolju budućnost negdje drugdje. Upravo suprotno! Trebamo iskoristiti sve prednosti koje nam članstvo u Europskoj uniji nudi te stvoriti, ovdje i danas, takve prilike da sami postanemo toliko atraktivni da demografske promjene koje bilježimo krenu u drugom, pozitivnijem smjeru.

Inicijative Europske Komisije Europska Komisija u ovom mandatu napravila je važni iskorak u radu na demografskim pitanjima kroz niz inicijativa poput Izvješća o utjecaju demografskih promjena, Zelene knjige o starenju, s Dugoročne vizije za ruralna područja, i strategije za djecu.Stvorili smo temelje za iznalaženje dugoročnih rješenja koja s razine Europske unije mogu pomoći državama članicama da se optimalnije nose s demografskim promjenama koje su u tijeku.

perspektive

Europa žrtva vlastitog uspjeha

U tu svrhu smo pokrenuli i novi alat, Atlas demografije, koji je postao nezaobilazna stavka pri svakoj značajnijoj europskoj inicijativi jer vrlo konkretno, od europske do najlokalnije razine, dokazuje u kojoj mjeri demografske promjene zaista određuju uspjeh svih naših napora, posebice kad dopunjuju one nacionalne. Također smo pokrenuli detaljnu reviziju svih europskih uredbi koje se odnose na prikupljanje statističkih podataka povezanih s demografijom – što je velik zakonodavni posao kojeg radimo s Eurostatom. Posebno su važne te uredbe jer je kvaliteta demografskih statističkih podataka – kojima raspolažemo putem Eurostata – temelj za kvalitetne inicijative i odlučivanje o politikama koje imaju utjecaj na svakodnevne živote ljudi. Hrvatska je, primjerice, zemlja koja, sukladno tim podacima, ima najveći broj mladih u dobi od 18 do 34 godine koji i dalje žive s roditeljima. Taj podatak se može činiti malo relevantnim, ali primjerice puno govori o opterećenjima mladih u Hrvatskoj, poput nezaposlenosti, nesigurne stambene situacije, ali i nedostatnog uključivanja mladih u procese donošenja odluka. Pandemija COVID-a otvorila je i neke nove mogućnosti – prvenstveno na tržištu rada putem sve učestalijeg rada na daljinu. Digitalne i zelene tranzicije s COVID-om su postale ključem uspjeha, a posao i život odjednom su postali mogući od svuda gdje postoji kvalitetan spoj na internet. To je otvorilo prilike i za Hrvatsku. Ne samo u pitanju naših mladih koji ponovno u vlastitoj domovini mogu pronaći poslovne prilike, već i atraktivnosti Hrvatske za državljane drugih zemalja Europske unije. No očito je da stvaranje poticajnog poduzetničkog okruženja ne dolazi samo od sebe. Jer ako želimo zadržati mlade u domovini, te Hrvatsku potencijalno učiniti atraktivnom i drugima, potrebno je uložiti u regionalni razvoj, u infrastrukturu, u broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

prometno povezivanje, u digitalnu hiper-povezanost. Za sve to neophodna su znatna financijska sredstva. A tu veliku ulogu igra upravo Europska unija. Next Generation EU prdstavlja jedinstvenu priliku da iz pandemije izađemo snažniji, zeleniji i digitalniji uz pomoć više od 800 milijardi Eura, od kojih više od 6 samo za Hrvatsku. Komponenta hrvatskog plana oporavka i otpornosti koja se odnosi na jačanje gospodarske i socijalne otpornosti Hrvatske posebno je značajna za stvaranje novih radnih mjesta, prvenstveno za mlade. Dodatna sredstva osigurana su putem REACT-EU upravo za očuvanje radnih mjesta u sektorima koji su nerazmjerno pogođeni krizom te za izgradnju održivih temelja za zelenu i digitalnu tranziciju te održivi socijalno-gospodarski oporavak. Ovo su samo neka od sredstava koja su dostupna iz Europske unije, ali ima ih znatno više kroz razne fondove EU za vrijeme razdoblja 2021-27.

Natalitet i obiteljske politike Ovlasti europske unije u pitanju nataliteta i obiteljske politike veoma su ograničene. No težimo da sve mjere koje poduzimamo na europskoj razini budu pozitivna premisa i nadopuna nacionalnim mjerama i politikama koje će naše mlade ohrabriti, osnažiti te im dati poticaj i u pitanju važnih osobnih odluka, kao što je ona o roditeljstvu. U tom zaslužuju pozornost mjere i zakonske izmjene poput onih koje su predložene u Hrvatskoj, a kojima bi se primjerice uveo obvezni očinski dopust, u skladu s direktivom EU o ravnoteži poslovnog i privatnog života, ili osigurale dostatne roditeljske naknade.

Konferencija o budućnosti Europe Na kraju i nekoliko riječi o Konferenciji o budućnosti Europe, u kojoj mladi imaju najznačajniju ulogu. Stavljanjem upravo njih u fokus, kao što to radimo ovom Konferencijom, činimo našu europsku demokraciju otpornijom i prilagodljivijom te spremnijom odgovoriti na izazove budućnosti. Rasprave u sklopu Konferencije o budućnosti Europe, jasno su pokazale kako svako razmišljanje o budućnosti Europe, bez uzimanja u obzir demografskih promjena koje pred našim očima preoblikuju Uniju te utječu na njezin razvoj, ne bi imale smisla. Hrvatski izazovi, pa tako i ovi demografski, usporedivi su s onima s kojima se suočavaju i druge države članice. Svi dijelimo zajedničku sudbinu i dio smo zajedničkog rješenja.

perspektive

REGIONALNI KONTEKST DEMOGRAFSKOG PRAŽNJENJA HRVATSKE

Upozoravajuće demografsko izumiranje Rijetka su naselja ili administrativne jedinice lokalne razine u kojima se mogu prepoznati pozitivni demografski parametri. Piše: dr. sc. Dražen Živić1 Prema formalnim statističkim kriterijima i teorijskim konceptima Hrvatska se već više od šest desetljeća nalazi u procesu depopulacije, koja je evoluirala od početne/ parcijalne reprodukcijske depopulacije utvrđene 1958. godine, preko generacijske depopulacije od kraja 1960-ih godina i prirodnoga pada od 1991. godine do danas, do ukupne depopulacije kao općeg ili globalnog depopulacijskog procesa koju na temelju službenih rezultata popisa, neovisno o promjenama u metodologiji pojedinih popisa, možemo u kontinuitetu pratiti već tri međupopisna razdoblja (1991. – 2021.). Navedeno upućuje na prevladavajuća posttranzicijska obilježja demografskog razvoja. Kroz drugu polovinu 20. stoljeća, naročito od početka 1960-ih godina, Hrvatska je bilježila i jaku vanjsku emigraciju, ubrzano demografsko starenje i sve izraženiju prostornu populacijsku polarizaciju, naročito u odnosu urbana – ruralna naselja/područja. To znači da su demografski trendovi, procesi, odnosi, pojave i strukture u Hrvatskoj uglavnom negativnog predznaka i, sukladno tomu, prilično jasno sugeriraju zaključak o snažnoj, dubokoj i dugotrajnoj demografskoj krizi koja danas više nego ikada prije traži neodgodiv, sveobuhvatan, afirmativan i dugoročan odgovor hrvatskoga društva u najširem smislu te riječi. Prostorni/regionalni kontekst hrvatske demografske krize ukazuje da je demografsko pražnjenje uzelo tolikoga maha da su doista vrlo rijetka naselja ili administrativne jedinice lokalne razine u kojima se mogu na formalnoj razini prepoznati pozitivni demografski parametri kada je u pitanju demografska dinamika, odnosno kada je riječ o bioreprodukciji, migracijama i ukupnom kretanju stanovništva. 1

Autor je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

U ovom će se radu, stoga, sažeto prikazati aktualni demografski trendovi u prirodnom, mehaničkom i ukupnom kretanju stanovništva Hrvatske u regionalnom kontekstu, s posebnim naglaskom na NUTS klasifikaciju Hrvatske, odnosno podjelu državnoga teritorija na četiri statističke (neadministrativne) regije NUTS-2 razine – panonska Hrvatska, jadranska Hrvatska, Grad Zagreb i sjeverna Hrvatska i 21 administrativnu jedinicu NUTS-3 razine (20 županija i Grad Zagreb).2 Razlozi takvom prostornom okviru demografske analize leže u činjenici da NUTS klasifikacija čini „statističku osnovu za učinkovito vođenje regionalne razvojne politike, za socioekonomske analize i za postizanje ciljeva socijalne i ekonomske kohezije“.3 Vremenski okvir analize kretanja ukupnog stanovništva omeđen je popisima stanovništva 2011. i 2021. godine (prvi rezultati), dok su vitalna (rađanje, umiranje i prirodna promjena) i migracijska statistika (prema parametrima: odseljeni iz Hrvatske i doseljeni u Hrvatsku) obuhvatili period od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2020. godine. U vrijeme nastanka ovoga teksta podatci iz popisa 2021. godine bili su dostupni samo na razini prvih rezultata objavljenih sredinom siječnja 2022. godine. Navedena činjenica umanjuje preciznost izračunatih indikatora, ali ne sprječava osnovnu ocjenu o dominantnim dinamičkim trendovima tijekom posljednjega međupopisnog razdoblja.

Međupopisne promjene Prema prvim rezultatima popisa 2021. godine (referentni trenutak popisa 31. kolovoza), u Hrvatskoj je živjelo 3.888.529 stanovnika, što u odnosu na rezultate popisa 2011. predstavlja apsolutni pad od 396.360 stanovnika, indeks međupopisne promjene od 90,7, stopu međupopisne promjene od -9,3% te stopu prosječne 2

U procesu pristupanja Europskoj uniji, kao dio njezine pravne stečevine, Republika Hrvatska je bila dužna prihvatiti i uskladiti statističke prostorne jedinice prema NUTS metodologiji koja predstavlja hijerarhijsku klasifikaciju na tri osnovne statističke regije u svakoj državi-članici EU: NUTS-1, NUTS-2 i NUTS-3. U hrvatskom kontekstu NUTS-1 čini Republika Hrvatska u cjelini kao administrativna jedinica, NUTS-2 čine statističke regije kao neadministrativne jedinice, a NUTS-3 čine hrvatske županije i Grad Zagreb kao administrativne jedinice. Osnovni kriterij za formiranje NUTS regija bio je njihov demografski okvir. Od 2007. do 2020. godine, Hrvatska je usvojila i primijenila tri nacionalne klasifikacije prostornih jedinica: prvu 2007. godine, kada su uspostavljene tri statističke regije – Sjeverozapadna Hrvatska, Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska i Jadranska Hrvatska); drugu 2012. godine, kada su uspostavljene dvije statističke regije – Kontinentalna i Jadranska Hrvatsku; te, treću 2019. godine, kada su uspostavljene četiri statističke regije – Panonska Hrvatska, Sjeverna Hrvatska, Jadranska Hrvatska i Grad Zagreb. Potonja podjela na statističke regije stupila je na snagu 1. siječnja 2021. godine (Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku, Narodne novine broj 35/2007. od 2. 4. 2007.; Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku 2012., Narodne novine broj 96/2012 od 22. 8. 2012.; Nacionalna klasifikacija statističkih regija 2021., Narodne novine broj 125/2019 od 20. 12. 2019.).

perspektive

Upozoravajuće demografsko izumiranje

godišnje relativne promjene od -0,97% (tablica 1). Ovi su rezultati potvrdili ranije pretpostavke hrvatskih demografa da je broj ukupnog stanovništva u Hrvatskoj smanjen ispod 4 milijuna, premda su procjene Državnoga zavoda za statistiku bile manje pesimistične. Naime, na dan 31. prosinca 2020. godine (posljednja procjena prije popisa), broj procijenjenog stanovništva u Hrvatskoj iznosio je 4.036.355 stanovnika.4 Budući da se procjena radi na temelju podataka vitalne i migracijske statistike, a da je potonja aproksimativnog karaktera jer Državni zavod za statistiku ne raspolaže cjelovitim i pouzdanim podatcima o broju odseljenih iz Hrvatske,5 očekivano je bilo da će procijenjeni broj ukupnog stanovništva biti u stanovitoj mjeri precijenjen u odnosu na stvarno populacijsko stanje. To su i potvrdili prvi rezultati popisa, uz napomenu da će konačni biti još nepovoljniji, što znači da će stopa ukupne depopulacije biti još izraženija. Prvi rezultati popisa stanovništva 2021. godine očekivana su, dakle, posljedica sinergijskog djelovanja brojnih dugoročnih i destabilizacijskih odrednica kretanja i razvoja stanovništva Hrvatske. Samo u proteklih stotinjak godina na demografsku su dinamiku djelovali brojni čimbenici – od brojnog prekomorskog i europskog iseljavanja, preko izravnih i neizravnih demografskih gubitaka u Prvom i Drugom svjetskom ratu te Domovinskom ratu, do negativnih utjecaja zakašnjele modernizacije te čestih i dubokih društvenih, političkih i gospodarskih kriza.6

Nacionalna klasifikacija statističkih regija 2021., Narodne novine broj 125/2019 od 20. 12. 2019. Procjena stanovništva Republike Hrvatske krajem godine. Tablica 7.3.2., DZSRH, Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 21. travnja 2022.). Pokos, N., 2021., Demografski aspekti suvremenog iseljavanja iz Hrvatske. U: M. Žanić, D. Živić, S. Špoljar Vržina i G.-M. Miletić (ur.), Suvremene migracije u Republici Hrvatskoj. Uzroci, posljedice i aktualni trendovi, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 11-33. Detaljniju retrospektivnu i komparativnu razradu čimbenika i sastavnica demografskih promjena u Hrvatskoj vidjeti u: Akrap, A., 2012., Demografska putanja u Hrvatskoj, Hrvatska revija, 1-2, str.4-25; Akrap, A., 2019., Stanovništvo u Hrvatskoj: čimbenici silaznih trendova, Obnovljeni život, 74, 3, str. 335-350; Nejašmić, I.,2014., Iseljavanje iz Hrvatske od 1900. do 2001.: demografske posljedice stoljetnog procesa, Migracijske i etničke teme, 30, 3, str. 405-435; Wertheimer-Baletić, A., 1992., Demografske promjene i globalni demografski procesi u Hrvatskoj u poslijeratnom razdoblju, Encyclopaedia moderna, XIII, 2 (38), str. 238-251; Wertheimer-Baletić, A., 2004., Depopulacija i starenje stanovništva – temeljni demografski procesi u Hrvatskoj, Društvena istraživanja, 13, 4-5 (72-73), str. 631-651; Živić, D., Pokos, N., Turk, I., 2005., Basic Demographic Processes in Croatia, Hrvatski geografski glasnik, 67, 1, str. 27-44.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Tablica 1. Promjena broja ukupnog stanovništva Republike Hrvatske između 2011. i 2021. godine (prvi rezultati) po županijama

2011.

2021. (prvi rezultati)

Apsolutna promjena (2011. – 2021.)

Indeks međupopisne promjene (2021./2011.)

Zagrebačka

317.606

301.206

-16.400

94,8

Krapinsko-zagorska

132.892

120.942

-11.951

91,0

Sisačko-moslavačka

172.439

140.549

-31.890

81,5

Karlovačka

128.899

112.596

-16.303

87,4

Varaždinska

175.951

160.264

-15.687

91,1

Koprivničko-križevačka

115.584

101.661

-13.923

88,0

Županija

Bjelovarsko-bilogorska

119.764

102.295

-17.469

85,4

Primorsko-goranska

296.195

266.503

-29.692

90,0

Ličko-senjska

50.927

42.893

-8.034

84,2

Virovitičko-podravska

84.836

70.660

-14.176

83,3

Požeško-slavonska

78.034

64.420

-13.614

82,6

Brodsko-posavska

158.575

130.782

-27.793

82,5

Zadarska

170.017

160.340

-9.677

94,3

Osječko-baranjska

305.032

259.481

-45.551

85,1

Šibensko-kninska

109.375

96.624

-12.751

88,3

Vukovarsko-srijemska

179.521

144.438

-35.083

80,5

Splitsko-dalmatinska

454.798

425.412

-29.386

93,5

Istarska

208.055

195.794

-12.261

94,1

Dubrovačko-neretvanska

122.568

115.862

-6.706

94,5

Međimurska

113.804

105.863

-7.941

93,0

Grad Zagreb

790.017

769.944

-20.073

97,5

4.284.889

3.888.529

-396.360

90,7

Republika Hrvatska

Izvori: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. (prvi rezultati); Dostupno na: www.dzs.hr(pristupljeno 24. 1. 2022.).

Prostorni kontekst promjene broja ukupnog stanovništva Hrvatske u posljednjem međupopisnom razdoblju jasno upozorava na izrazitu prostornu/regionalnu homogenost demografskog pražnjenja. Navedeno ilustriraju sljedeći pokazatelji:

Opći negativan predznak dinamike Sve regionalne/područne administrativne (NUTS-3) jedinice u Republici Hrvatskoj zabilježile su negativan predznak demografske dinamike, tj. međupopisno smanjenje broja ukupnog stanovništva (tablica 1). Raspon stopa ukupne depopulacije kretao se od -19,5% u Vukovarsko-srijemskoj županiji do -2,5% u 26

perspektive

Upozoravajuće demografsko izumiranje

Gradu Zagrebu. U apsolutnom smislu najveći je pad broja ukupnog stanovništva zabilježila Osječko-baranjska (-45.551), a najmanji pad Dubrovačko-neretvanska županija (-6.706). Čak dvanaest hrvatskih županija depopuliralo je za više od 10,0% (Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Koprivničko-križevačka, Bjelovarskobilogorska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Požeškoslavonska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Šibensko-kninska i Vukovarskosrijemska županija; osam hrvatskih županija zabilježilo je smanjenje broja ukupnog stanovništva u rasponu od -5,0% do -10,0% (Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Zadarska, Splitsko-dalmatinska, Istarska, Dubrovačko-neretvanska i Međimurska županija); samo je u Gradu Zagrebu depopulacija bila manja od -5,0%. Prema intenzitetu međupopisne promjene,7 dakle, sve su administrativne jedinice zabilježile regresiju kao tip promjene, s tim da je deset jedinica (Bjelovarskobilogorska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Osječkobaranjska, Vukovarsko-srijemska, Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Ličko-senjska i Koprivničko-križevačka županija) imalo demografsko izumiranje kao najnepovoljniji tip, pet jedinica (Primorsko-goranska, Šibensko-kninska, Međimurska, Varaždinska i Krapinsko-zagorska županija) jaku depopulaciju, pet jedinica (Zadarska, Splitskodalmatinska, Istarska, Dubrovačko-neretvanska i Zagrebačka županija) osrednju depopulaciju te samo jedna jedinica (Grad Zagreb) slabu depopulaciju kao tip intenziteta međupopisne promjene broja ukupnog stanovništva. Agregiraju li se navedene administrativne jedinice u statističke regije NUTS-2. razine (tablica 2), s jedne se strane potvrđuje prostorna homogenost opće depopulacije hrvatskoga državnog prostora, ali se, s druge strane, ipak uočava stanovita diferenciranost populacijske polarizacije. Naime, jasno se izdvaja panonska Hrvatska8 kao izrazito negativan pol demografske dinamike (stopa međupopisne promjene iznosila je -16,5%), dok se na nešto manje negativnom polu brojčane (popisne) dinamike nalaze jadranska9 (-7,7%) i sjeverna Hrvatska10 (-7,7%), te, dakako, Grad Tip intenziteta međupopisne promjene određen je prema tipizaciji I. Nejašmića (Nejašmić, I., 2014., Demogeografija – stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb). 8 Na NUTS-3 razini Panonska Hrvatska obuhvaća sljedeće županije: Bjelovarskobilogorsku, Virovitičko-podravsku, Požeško-slavonsku, Brodsko-posavsku, Osječkobaranjsku, Vukovarsko-srijemsku, Karlovačku i Sisačko-moslavačku. Prema prvim rezultatima popisa 2021. u Panonskoj Hrvatskoj živjelo je 26,4% ukupnog stanovništva Hrvatske. 9 Na NUTS-3 razini jadranska Hrvatska obuhvaća sljedeće županije: Primorsko-goransku, Ličko-senjsku, Zadarsku, Šibensko-kninsku. Splitsko-dalmatinsku, Istarsku i Dubrovačkoneretvansku. Prema prvim rezultatima popisa 2021. u jadranskoj Hrvatskoj živjelo je 33,5% ukupnog stanovništva Hrvatske. 10 Na NUTS-3 razini Sjeverna Hrvatska obuhvaća sljedeće županije: Međimursku, Varaždinsku, Koprivničko-križevačku, Krapinsko-zagorsku i Zagrebačku. Prema prvim rezultatima popisa 2021. u sjevernoj Hrvatskoj živjelo je 20,3% ukupnog stanovništva Hrvatske. 7

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Zagreb11 (-2,5%). Panonska je Hrvatska u apsolutnom smislu zabilježila dvostruko veću depopulaciju od jadranske Hrvatske, tri puta snažniju depopulaciju od Sjeverne Hrvatske i deset puta jaču depopulaciju od Grada Zagreb. Dok je panonsku Hrvatsku karakteriziralo demografsko izumiranje kao najnepovoljniji tip intenziteta međupopisne promjene, dotle su jadranska i sjeverna zabilježile jaku depopulaciju, a Grad Zagreb slabu depopulaciju kao tip regresije. Iz navedenog je očito posvemašnje demografsko pražnjenje istočnohrvatskog i dijela središnjeg, ravničarskog, pretežno ruralnog, a dijelom i perifernog područja nacionalnog teritorija, kao posljedice razvojnog zaostajanja u odnosu na druga hrvatska područja, osobito u odnosu na Zagrebačku urbanu aglomeraciju/socioekonomsku regiju. Ako se analiza brojčane (popisne) dinamike spusti na još nižu prostornu razinu – na jedinice lokalne uprave i samouprave (gradovi i općine) – aktualno stanje se doima još dramatičnijim. Naime, od ukupno 556 gradova i općina u Hrvatskoj, demografski je porast zabilježilo njih samo 37 ili 6,7%, od kojih je 13 imalo slabu progresiju, 15 je imalo osrednju progresiju, šest je imalo jaku progresiju, te su samo 3 jedinice (grada/općine) imale vrlo jaku progresiju kao tip intenziteta međupopisne promjene. U gradovima i općinama s demografskom ekspanzijom živjelo je, prema prvim rezultatima popisa 2021. godine, ukupno 183.364 stanovnika. U odnosu na brojčano stanje iz 2011. godine (174.271), ovi su gradovi i općine zabilježili demografski porast od svega 9.093 osobe, odnosno relativan porast za skromnih 5,2%, što je osrednja progresija kao tip intenziteta međupopisne promjene. S druge strane nalazilo se točno 500 gradova i općina u Hrvatskoj (89,9%) koji su, između 2011. i 2021. godine, zabilježili pad ukupnog stanovništva različitog intenziteta demografskog regresa: 27 jedinica pripadalo je tipu slaba depopulacija, 67 jedinica tipu osrednja depopulacija, 111 jedinica tipu jaka depopulacija i čak 295 jedinica (53,1% svih gradova i općina u Hrvatskoj) pripadalo je najnepovoljnijem tipu intenziteta međupopisne promjene – demografsko izumiranje. U gradovima i općinama s demografskim regresom živjelo je, prema prvim rezultatima popisa 2021. godine, ukupno 3.567.258 stanovnika. U odnosu na brojčano stanje iz 2011. godine (3.972.780), ovi su gradovi i općine zabilježili demografski pad od ukupno 405.522 osobe, odnosno relativan je pad iznosio -10,2%, što indicira jaku depopulaciju kao tip intenziteta međupopisne promjene. Konačno, 19 jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj (3,4%) je između 2011. i 2021. godine imalo stagnaciju kao tip intenziteta međupopisne promjene. U njima je, prema prvim rezultatima popisa 2021. godine, živjelo ukupno 137.907 stanovnika, što je svega 69 osoba ili 0,1% više nego 2011. godine. Pridodaju li se gradovi i općine sa stagnacijom međupopisne promjene drugim jedinicama lokalne samouprave, ovisno o predznaku ukupnog kretanja stanovništva, dolazi se do podatka da je 46 jedinica (8,3%) zabilježilo porast, 509 jedinica (91,6%) smanjenje, a samo 11

Na NUTS-3 razini riječ je o Gradu Zagrebu, administrativnoj jedinici sa statusom županije. Prema prvim rezultatima popisa 2021. u Gradu Zagrebu živjelo je 19,8% ukupnog stanovništva Hrvatske.

perspektive

Upozoravajuće demografsko izumiranje

jedna jedinica (0,2%) jednak broj stanovnika 2011. i 2021. godine. Većina gradova i općina s demografskim porastom vezana je uz tri najveća grada u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka, Split), te uz priobalje i dio otoka, pri čemu za ove posljednje postoji određeni oprez zbog potencijalnoga „fiktivnog“ popisivanja. Dakako, nakon objave konačnih rezultata popisa bit će moguće korigirati broj jedinica lokalne samouprave s porastom, padom ili stagnacijom broja ukupnog stanovništva.

Izumrlo 127 naselja Od ukupno 6.757 samostalnih naselja, u njih 5.508 ili 71,9% ukupan broj stanovnika je smanjen, u 971 naselju ili 14,4% broj stanovnika je povećan, u 127 naselja ili 1,9% broj stanovnika ostao je isti, dok je 127 naselja (1,9%) izumrlo, odnosno u njima 2021. godine više nije bio popisan niti jedan stanovnik. Dodatno, 24 naselja su izdvojena nakon popisa 2011. godine i u njima je, prema prvim rezultatima popisa 2021. godine, živjelo 12.056 stanovnika. Potrebno je, dalje, istaknuti da je u depopulacijskim naseljima 2011. godine živjelo 3.838.980 stanovnika, dok je prema prvim rezultatima popisa 2021. godine, u njima ukupno živjelo 3.410.058 stanovnika. To znači da je u njima apsolutna međupopisna promjena iznosila -428.922 stanovnika, dok je stopa relativne međupopisne promjene iznosila -11,2%, dakle iznad hrvatskoga prosjeka (-9,3%). U naseljima s demografskom ekspanzijom živjelo je 2011. ukupno 429.287, a 2021. godine 458.922 stanovnika, pa je apsolutna međupopisna promjena u njima iznosila 29.635 osoba, dok je stopa relativne međupopisne promjene iznosila 6,9%.

Statistička regija

Broj stanovnika 2011.

Broj stanovnika 2021. (prvi rezultati)

Apsolutna promjena

Indeks međupopisne promjene

Stopa međupopisne promjene (%)

Tablica 2. Promjena broja stanovnika Hrvatske 2011. – 2021. (prvi rezultati) prema statističkim regijama NUTS klasifikacije

Panonska Hrvatska

1.227.100

1.025.221

-201.879

83,5

-16,5

Jadranska Hrvatska

1.411.935

1.303.428

-108.507

92,3

-7,7

Grad Zagreb

790.017

769.944

-20.073

97,5

-2,5

Sjeverna Hrvatska

855.837

789.936

-65.901

92,3

-7,7

Republika Hrvatska

4.284.889

3.888.529

-396.360

90,7

-9,3

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., DZSRH, Zagreb; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. (prvi rezultati), DZSRH, Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnja 2022.).

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Aktualni trendovi u bioreprodukciji (2011. – 2020.) Prirodno kretanje stanovništva ili bioreprodukcija, jedna je od dinamičkih odrednica i sastavnica demografske bilance, odnosno ukupnog kretanja stanovništva. Sastavnice prirodnoga kretanja su natalitet (rodnost) kao aktiva i mortalitet (smrtnost) kao pasiva demografske bilance. Ako je broj živorođene djece veći od broja umrlih osoba (prirodni prirast) onda bioreprodukcija ima pozitivan utjecaj na formiranje demografske bilance. I vice versa, ako broj umrlih nadvisuje broj živorođene djece (prirodni pad) onda bioreprodukcija ima negativan utjecaj na formiranje demografske bilance. I u jednom i u drugom slučaju, bioreprodukcija je važna determinantna intenziteta, trenda i predznaka međupopisne dinamike stanovništva. Dinamika bioreprodukcije posljedica je, ali i funkcija demografskog, društvenog i gospodarskog razvoja i nezaobilazna je komponenta ocjene demografske održivosti nekog geografskog ili administrativnog prostora. Za potrebe ovoga rada formirana je usporediva vremenska serija podataka vitalne statistike u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2020. godine, na razini administrativnih jedinica NUTS-3 razine, koji su agregirani prema statističkim (NUTS2) regijama. Uz apsolutne pokazatelje (grafikoni 1 i 2) prikazani su i relativni indikatori – opće stope nataliteta, mortaliteta i prirodne promjene (tablica 3) te vitalni indeks (grafikon 3) kroz predmetno razdoblje (2011. – 2020.). Premda je riječ o relativno kratkom vremenskom razdoblju ono je dovoljno indikativno za ocjenu aktualnih trendova u bioreprodukciji kao i za prepoznavanje prostorne diferenciranosti prirodnog kretanja stanovništva Hrvatske, a ono je, pak, signifikantna odrednica trenutnog stanja prostorne populacijske polarizacije. Od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2021. godine u Hrvatskoj je ukupno živorođeno 382.994 djece, od kojih je 100.515 ili 26,2% rođeno u županijama panonske Hrvatske, 123.512 ili 32,2% u županijama Jadrana, 81.908 ili 21,4% u Gradu Zagrebu te 77.059 ili 20,1% u sjevernim županijama. U odnosu na stupanj koncentracije naseljenosti, u Gradu Zagrebu živorođen je iznadprosječan, a u panonskoj, jadranskoj i sjevernoj Hrvatskoj ispodprosječan broj djece. U istom je razdoblju umrla ukupno 524.701 osoba, od kojih 166.195 ili 31,6% u panonskom, 166.312 ili 31,7% u jadranskom dijelu i 104.736 ili 20,0% u sjevernom te 87.458 ili 16,7% u Gradu Zagrebu. U odnosu na stupanj koncentracije naseljenosti (prvi rezultati popisa 2021.), u panonskom dijelu je umro iznadprosječan, a u jadranskom i sjevernom dijelu kao i u Gradu Zagrebu ispodprosječan broj osoba. Konačno, premda je u sve četiri statističke regije ostvaren veći broj umrlih osoba od živorođene djece, ipak se po apsolutnoj vrijednosti prirodnoga pada iznad svih ističe panonski dio (-65.68) što je čak 46,3% ukupnog prirodnog smanjenja u Hrvatskoj u predmetnom razdoblju. U jadranskoj (-42.800 ili 30,2%) i sjevernoj Hrvatskoj (-27.677 ili 19,5%) apsolutni iznos prirodnoga pada manjeg je obujma, dok je u Gradu Zagrebu prirodni pad iznosio „svega“ -5.550 stanovnika (3,9% ukupnog prirodnog pada u Hrvatskoj). To znači da je u Gradu Zagrebu te jadranskoj i sjevernoj Hrvatskoj u odnosu na stupanj koncentracije stanovništva (prvi rezultati 30

perspektive

Upozoravajuće demografsko izumiranje

popisa 2021.) zabilježena ispodprosječna, a u panonskoj Hrvatskoj signifikantno iznadprosječna vrijednost prirodnoga smanjenja stanovništva. Aritmetičke sredine relativnih vrijednosti nataliteta i mortaliteta izračunatih iz podataka prikazanih u tablici 3,12 jasno sugeriraju zaključak da županije panonske Hrvatske imaju najnepovoljnije, a Grad Zagreb najmanje nepovoljno prirodno kretanje stanovništva. Aritmetička sredina opće stope nataliteta u panonskoj Hrvatskoj iznosila je u promatranom desetljeću 8,8 promila, u jadranskoj Hrvatskoj 8,9 promila, u sjevernoj Hrvatskoj 9,2 promila te u Gradu Zagrebu 10,2 promila. Istodobno, aritmetička sredina opće stope mortaliteta u Gradu Zagrebu iznosila je 10,9 promila, u jadranskoj Hrvatskoj 12,0 promila, u sjevernoj Hrvatskoj 12,5 promila te u panonskoj Hrvatskoj čak 14,5 promila.

2011

2014

2015

2016

2017

2018

2019

11642 9036

7865 7302

11653 9097

8062 7323

9273

11953

Sjeverna Hrvatska

8235 7484

11817 9319 8076 7344

9725

12152

Grad Zagreb

8120 7540

8039 7423

8452 7775

9830

10631

2013

12211

Jadranska Hrvatska

12708

12762 10861

2012

8254 8062

8394 8397

8411 8409

11233

11510

13144

13470

Panonska Hrvatska

2020

Izvor: Priopćenja o prirodnom kretanju stanovništva Republike Hrvatske, Stanovništvo, Prirodno kretanje IZVOR: Priopćenja o prirodnom kretanju stanovništva Hrvatske, Stanovništvo, stanovništva, DZSRH, Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljenoRepublike 13. travnja 2022.).

Prirodno kretanje stanovništva, DZSRH, Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnja 2022.). Grafikon 1. Kretanje broja živorođene djece u Hrvatskoj prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. Iz iznesenih podataka nedvojbeno je da sve četiri statističke regije imaju opadajuću bioreprodukciju stanovništva i da je ona izrazito negativna odrednica formiranja demografske bilance i trenda, odnosno predznaka ukupnog kretanja stanovništva u posljednjem međupopisnom razdoblju. Navedeno potvrđuje kretanje vrijednosti vitalnog indeksa u razdoblju 2011. – 2020. (grafikon 3), a na osobit način njegova aritmetička sredina. Tako je u Gradu

Opće stope nataliteta i mortaliteta izračunate su na vrijednosti (broja)u Zagrebu aritmetička sredina vitalnog indeksa iznosila, zatemelju hrvatskeapsolutnih prilike, vrlo visokih 93,99, živorođene djece i umrlih osoba te procijenjenog broja stanovnika sredinom svake jadranskoj Hrvatskoj 74,52, u sjevernoj Hrvatskoj nešto niže – 73,72, a u panonskoj Hrvatskoj kalendarske godine (30. lipnja) u promatranom razdoblju kojega je objavio Državni vrlo niskih što znači da je uHrvatske. toj statističkoj regiji broj umrlih već gotovo dvostruko veći od zavod za60,55, statistiku Republike

broja živorođene djece, a to implicira dalekosežne i vrlo nepovoljne demografske, društvene i gospodarske posljedice..

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Zaključno, neovisno o činjenici da Hrvatska pokazuje vrlo visok stupanj prostorne

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Iz iznesenih podataka nedvojbeno je da sve četiri statističke regije imaju opadajuću bioreprodukciju stanovništva i da je ona izrazito negativna odrednica formiranja demografske bilance i trenda, odnosno predznaka ukupnog kretanja stanovništva u posljednjem međupopisnom razdoblju. Navedeno potvrđuje kretanje vrijednosti vitalnog indeksa u razdoblju 2011. – 2020. (grafikon 3), a na osobit način njegova aritmetička sredina. Tako je u Gradu Zagrebu aritmetička sredina vitalnog indeksa iznosila, za hrvatske prilike, vrlo visokih 93,99, u jadranskoj Hrvatskoj 74,52, u sjevernoj Hrvatskoj nešto niže – 73,72, a u panonskoj Hrvatskoj vrlo niskih 60,55, što znači da je u toj statističkoj regiji broj umrlih već gotovo dvostruko veći od broja živorođene djece, a to implicira dalekosežne i vrlo nepovoljne demografske, društvene i gospodarske posljedice. Zaključno, neovisno o činjenici da Hrvatska pokazuje vrlo visok stupanj prostorne homogenosti s obzirom na negativnu bioreprodukciju stanovništva, ipak se na razini statističkih regija jasno uočavaju dva pola – izrazito negativan pol kojega GRAFIKON 2. Kretanje broja umrlih osoba u Hrvatskoj prema statističkim NUTS čine županije panonske Hrvatske i manje nepovoljan pol kojegaregijama čini Grad Zagreb. klasifikacije 2011. – 2020.

2016

2017

2018

17757 17947

16095 16658 2019

9938 11381

2015

8865 10176

10620

16373 16868

16453 17578 10304

10802

Sjeverna Hrvatska

9036 10429

2014

8826

2013

8528

2012

16063 16647

17305 17277

2011

Grad Zagreb

8821

8359

10115

16427 15938

8360

10224

16210 15592

8329

10428

Jadranska Hrvatska

8396

10257

16745 15621

16767 16186

Panonska Hrvatska

2020

Izvor: Priopćenja o prirodnom kretanju stanovništva Republike Hrvatske, Stanovništvo, Prirodno kretanje

IZVOR: Priopćenja o prirodnom stanovništva Republike stanovništva, DZSRH, Zagreb. Dostupno kretanju na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnjaHrvatske, 2022.). Stanovništvo, Prirodno kretanje stanovništva, DZSRH, Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnja 2022.). Grafikon 2. Kretanje broja umrlih osoba u Hrvatskoj prema statističkim regijama NUTS

klasifikacije 2011. – 2020.

TABLICA 3. Relativni pokazatelji bioreprodukcije stanovništva Hrvatske prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. Godina Opća stopa Panonska Jadranska Grad Zagreb Sjeverna Hrvatska Hrvatska Hrvatska 2011. Nataliteta 9,2 9,3 10,6 9,8 Mortaliteta 13,7 11,1 10,6 12,0 2012. Nataliteta 9,5 9,6 10,6 9,8 Mortaliteta 13,8 11,5 10,5 12,2 2013. Nataliteta 9,0 9,1 10,4 9,5 Mortaliteta 13,5 11,1 10,5 12,0 perspektive 2014. Nataliteta 8,9 9,0 10,6 9,2

Upozoravajuće demografsko izumiranje

Tablica 3. Relativni pokazatelji bioreprodukcije stanovništva Hrvatske prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. Godina

Panonska Hrvatska

Opća stopa

Jadranska Hrvatska

Sjeverna Hrvatska

Grad Zagreb

2011.

Nataliteta 9,2 9,3 10,6 9,8 Mortaliteta 13,7 11,1 10,6 12,0 2012. Nataliteta 9,5 9,6 10,6 9,8 Mortaliteta 13,8 11,5 10,5 12,2 2013. Nataliteta 9,0 9,1 10,4 9,5 Mortaliteta 13,5 11,1 10,5 12,0 2014. Nataliteta 8,9 9,0 10,6 9,2 Mortaliteta 13,8 11,3 10,5 11,9 2015. Nataliteta 8,4 8,7 10,1 8,8 2017. Nataliteta 10,1 8,9 Mortaliteta 14,98,4 12,48,6 11,0 12,8 Mortaliteta 12,7 11,0 12,9 2016. Nataliteta 8,514,8 8,7 10,1 9,0 2018. Nataliteta 10,2 9,1 Mortaliteta 14,08,5 12,08,7 10,6 12,3 Mortaliteta 12,3 11,2 12,7 2017. Nataliteta 8,415,0 8,6 10,1 8,9 2019. Nataliteta 10,0 Mortaliteta 14,88,5 12,78,5 11,0 12,99,0 Mortaliteta 12,1 11,0 12,5 2018. Nataliteta 8,515,0 8,7 10,2 9,1 2020. Nataliteta Mortaliteta 15,08,6 12,38,5 11,29,7 12,79,0 Mortaliteta 13,1 12,3 14,0 2019. Nataliteta 8,516,9 8,5 10,0 9,0 Mortaliteta 15,0 12,1 11,0 12,5 2020. Nataliteta 8,6 8,5 9,7 9,0 GRAFIKON 3. Vitalni indeks stanovništva regijama NUTS 14,0 Mortaliteta 16,9 Hrvatske prema 13,1 statističkim 12,3

klasifikacije 2011. – 2020.

2012

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

64,87 50,89

64,16

79,14

90,94 71,96

69,95 56,52

71,76

70,86 56,64

69,15

56,64

67,23

91,5

91,14

Sjeverna Hrvatska

95,22 60,54

91,13 70,68

68,72

79,73

76,87

64,72

56,8 2011

Grad Zagreb

73,18

Jadranska

101,11

98,73 81,85

78,85

83,22

80,52

68,65

84,14 67,08

81,98

100,18

100,78

Panonska Hrvatska

2020

Grafikon 3. Vitalni indeks stanovništva Hrvatske prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020.

AKTUALNI TRENDOVI U MEHANIČKOM KRETANJU STANOVNIŠTVA (2011. – 2020.)

Mehaničko kretanje stanovništva ili migracije, druga su dinamička odrednica formiranja broj 1-2 :: lipanj 2022.

demografske bilance i trenda, odnosno predznaka ukupnog kretanja stanovništva. Slično

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Aktualni trendovi u mehaničkom kretanju stanovništva (2011. – 2020.) Mehaničko kretanje stanovništva ili migracije, druga su dinamička odrednica formiranja demografske bilance i trenda, odnosno predznaka ukupnog kretanja stanovništva. Slično prirodnom kretanju, i migracije mogu imati pozitivan ili negativan utjecaj na ukupno kretanje stanovništva, pri čemu doseljavanje (imigracija) čini aktivu, a odseljavanje (emigracija) pasivu demografske bilance. U ovom radu mehaničko je kretanje stanovništva Hrvatske i njezinih statističkih regija NUTS-2 razine promatrano isključivo u kontekstu vanjske migracije, dok unutarhrvatska i unutaržupanijska prostorna pokretljivost nisu razmatrane.

Mnogo više iseljenih nego doseljenih Podatci migracijske statistike prikazani su u grafikonima 4, 5 i 6 te u tablici 4. Riječ je o službenim podatcima Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske te ih treba interpretirati s odgovarajućim oprezom zbog već ranije spomenute necjelovitosti, a time i nepouzdanosti podataka o broju odseljenih iz Hrvatske. Vremenska serija podataka obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2020. godine. U vrijeme nastanka ovoga rada podatci o migraciji stanovništva Hrvatske za 2021. godinu još uvijek nisu bili dostupni. Dakle, u predmetnom je razdoblju u Hrvatsku iz inozemstva doselilo ukupno 176.913 osoba, od kojih u panonske županije 31.331 ili 17,7%, u jadranske županije 81.476 ili 46,1%, u sjeverne županije 23.888 ili 13,5% te u Grad Zagreb 40.218 osoba ili 22,7%. U odnosu na stupanj koncentracije naseljenosti (prvi rezultati popisa 2021.), panonski i sjeverni dio bilježe ispodprosječan, a jadranski i Grad Zagreb iznadprosječan udio imigranata. Osobito se u tom smislu ističe jadranska na koju „otpada“ gotovo polovica svih doseljenika u Hrvatsku, što ukazuje na njezinu jaku privlačnost za novo stanovništvo, napose radnu snagu u djelatnostima tercijarnog sektora (ponajprije turizam i ugostiteljstvo). Aritmetička sredina opće stope imigracije13 iznosila je u panonskoj Hrvatskoj 2,8%, u jadranskoj Hrvatskoj – najviše – 5,9%, u Gradu Zagrebu 5,0% te u sjevernoj Hrvatskoj 2,9%. U istom su razdoblju iz Hrvatske odselile 288.844osobe, od kojih iz panonskih županija 108.553 ili 65,3%, iz jadranskih županija 91.320 ili 31,6%, iz sjevernih županija 43.290 ili 15,0% te iz Grada Zagreb 45.681 osoba ili 15,8%. U odnosu na stupanj koncentracije naseljenosti (prvi rezultati popisa 2021.), panonska Hrvatska bilježi izrazito iznadprosječan, a jadranska i sjeverna Hrvatska te Grad Zagreb 13

Opće stope imigracije i emigracije izračunate su na temelju apsolutnih vrijednosti (broja) doseljenih iz inozemstva i odseljenih u inozemstvo te procijenjenog broja stanovnika sredinom svake kalendarske godine (30. lipnja) u promatranom razdoblju kojega je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.

perspektive

Upozoravajuće demografsko izumiranje

ispodprosječan udio emigranata. Aritmetička sredina opće stope emigracije u panonskom dijelu zemlje iznosila je 9,6%, u jadranskom 6,6%, u Gradu Zagrebu GRAFIKON 4. Kretanje broja doseljenih osoba u Hrvatsku iz inozemstva prema statističkim 5,7% te u sjevernom 5,2%. regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020.

Grad Zagreb

Sjeverna Hrvatska

2014

2015

2016

6698 6086

6302

7645 6432

6509

6388 3556

4677

3715 1753

2811

3330 1303

2452

2758

2163

1193

912

2740

5392

2013

1594

943

2594

5280

2012

1561

4154 2307 811

1687

4017 2043 899

1575

2011

5592

6900

7274

11398

14329

Jadranska Hrvatska

17140

Panonska Hrvatska

2017

2018

2019

2020

Izvor: Priopćenja o migraciji stanovništva Republike Hrvatske, Stanovništvo, Migracija stanovništva, DZSRH,

IZVOR: Priopćenja o migraciji stanovništva Republike Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnja 2022.). Hrvatske, Stanovništvo, Migracija stanovništva, DZSRH, Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnja 2022.). Grafikon 4. Kretanje broja doseljenih osoba u Hrvatsku iz inozemstva prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. Iz navedenih je podataka razvidno da Hrvatska u cjelini, kao i sve četiri statističke regije NUTS-2 razine imaju negativnu neto bilancu vanjske migracije, odnosno veći broj odseljenih u

Iz navedenih je doseljenih podataka izrazvidno da Hrvatska u cjelini, kaoneto i svemigracijska četiri statističke inozemstvo nego inozemstva. Za Hrvatsku u cjelini bilanca

regije NUTS-2 razine imaju negativnu neto bilancu vanjske migracije, odnosno veći broj odseljenih u inozemstvo nego doseljenih iz inozemstva. Za Hrvatsku u 77.222), 17,3%migracijska na županije sjeverne 8,8% stanovnika, na županije jadranske Hrvatske cjelini neto bilancaHrvatske iznosila(-19.402), je -111.931 od kojih se čak(9.844), samo 4,9% na Grad panonske Zagreb (-5.463). Aritmetička sredina općena stope neto migracije 69,0%teodnosi na županije Hrvatske (-77.222), 17,3% županije sjeverneu Hrvatske (-19.402), 8,8% na županije jadranske Hrvatske (-9.844), te samo 4,9% nai panonskoj Hrvatskoj iznosila je -6,8%, u sjevernoj Hrvatskoj -2,3% te u jadranskoj Hrvatskoj Grad Zagreb (-5.463). Aritmetička sredina opće stope neto migracije u panonskoj Gradu Zagrebu po -0,7%. Hrvatskoj iznosila je -6,8%, u sjevernoj Hrvatskoj -2,3% te u jadranskoj Hrvatskoj Navedeni podatci jasno sugeriraju zaključak da je negativna bilanca vanjske migracije u i Gradu Zagrebu po -0,7%. iznosila je -111.931 stanovnika, od kojih se čak 69,0% odnosi na županije panonske Hrvatske (-

cjelini gledajući važna odrednica populacijskog pražnjenja Hrvatske kako na nacionalnoj tako i

Navedeni podatci jasno sugeriraju zaključak da je negativna bilanca vanjske

na regionalnoj razini, gledajući ali i to da između statističkih regija postoje znatne razlike u Hrvatske intenzitetu migracije u cjelini važna odrednica populacijskog pražnjenja kako na nacionalnoj i na regionalnoj ali i to da između statističkih regija migracijskih gubitaka. tako Po veličini negativnograzini, migracijskog salda prednjači panonski dio

postoje znatne razlike u intenzitetu migracijskih gubitaka. Po veličini negativnog 14 migracijskog salda prednjači panonski dio Hrvatske gdje se jako demografsko pražnjenje odvija sinergijom prirodnoga pada i brojnog odseljavanja. broj 1-2 :: lipanj 2022.

odseljavanja. GRAFIKON 5. Kretanje broj odseljenih osoba iz Hrvatske u inozemstvo prema statističkim Tema broja: Demografske zamke i zagonetke regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. Jadranska Hrvatska

Grad Zagreb

Sjeverna Hrvatska

2011

2012

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

6008 5905

6569 6702

7257 6794

9524

12609

13862 12235

11176

11459 6814 7316

10390

5046 4201

4876 6195

7380 7240 3121 3117

5847 5921 2004 1490

4635 5433 1987 822

1999 748

4647 5305

10852 9552

14975

15068

21763

Panonska Hrvatska

2020

Izvor: Priopćenja o migraciji stanovništva Republike Hrvatske, Stanovništvo, Migracija stanovništva, DZSRH, IZVOR: Priopćenja o migraciji stanovništva Republike Hrvatske, Stanovništvo, Migracija Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnja 2022.).

stanovništva, DZSRH, Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnja 2022.). Grafikon 5. Kretanje broj odseljenih osoba iz Hrvatske u inozemstvo prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. GRAFIKON 6. Neto saldo vanjske migracije stanovništva Hrvatske prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. Jadranska Hrvatska

Grad Zagreb

Sjeverna Hrvatska

-362 -7353

-3222

-3146 -10391

-12523

1720 690 181

388

222 -181 -4185 -3099 -5563

-3490 -1546 -4892

-3960 -2288 -3008 -8689

-1848 -381 -2205 -5786

-547

590 -641 -4286

-11

320 -2948 -1279

-3072 -1288

44 151

4905

Panonska Hrvatska

-18952

2011

2012

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

2020

Izvor: Priopćenja o migraciji stanovništva Republike Hrvatske, Stanovništvo, Migracija stanovništva, DZSRH, IZVOR: Priopćenja o migraciji stanovništva Republike Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnja 2022.). Hrvatske, Stanovništvo, Migracija

stanovništva, DZSRH, Zagreb. Dostupno na: www.dzs.hr (pristupljeno 13. travnja 2022.). Grafikon 6. Neto saldo vanjske migracije stanovništva Hrvatske prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. TABLICA 4. Aritmetička sredina pokazatelja vanjske migracije stanovništva Hrvatske prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. Statističke regije Aritmetička sredina Aritmetička sredina Aritmetička sredine perspektive opće stope imigracije opće stope emigracije opće stope neto (%) (%) migracije

Upozoravajuće demografsko izumiranje

Tablica 4. Aritmetička sredina pokazatelja vanjske migracije stanovništva Hrvatske prema statističkim regijama NUTS klasifikacije 2011. – 2020. Statističke regije

Aritmetička sredina opće stope imigracije (%)

Aritmetička sredina opće stope emigracije (%)

Aritmetička sredine opće stope neto migracije (%)

Panonska Hrvatska

2,8

9,6

-6,8

Jadranska Hrvatska

5,9

6,6

-0,7

Grad Zagreb

5,0

5,7

-0,7

Sjeverna Hrvatska

2,9

5,2

-2,3

Duboka i zabrinjavajuća demografska kriza Iz prezentiranih analitičkih nalaza moguće je izvesti zaključak da se Hrvatska nalazi u složenoj, dubokoj i zabrinjavajućoj demografskoj krizi koja se jakim intenzitetom manifestira i na nacionalnoj razini kao i na regionalnim/administrativnim razinama. Recentni podatci popisne, vitalne i migracijske statistike upozoravaju da Hrvatska gubi stanovništvo i prirodnim i mehaničkim putem te da se demografsko pražnjenje ubrzava i da u prostornom/regionalnom smislu, uz pojedine rijetke iznimke, zahvaća gotovo cijeli državni teritorij. No, i u toj se depopulacijskoj homogenosti mogu izdvojiti područja s izrazito negativnim u odnosu na prostore s nešto manje nepovoljnim demografskim trendovima. U ovom je radu naglasak bio na komparativnoj analizi demografskih indikatora s obzirom na NUTS klasifikaciju Hrvatske prema statističkim regijama NUTS-2 i administrativnim jedinicama NUTS-3 razine. U tom smislu izraziti negativan pol čine županije panonske Hrvatske koje imaju jake silazne trendove u bioreprodukciji i uzlazne u emigraciji te koje imaju iznadprosječno demografsko pražnjenje koje u kontekstu intenziteta međupopisne promjene upućuje na homogenost najnepovoljnijeg obilježja demografske dinamike – demografskog izumiranja. Manje nepovoljan negativan pol demografske dinamike predstavlja Grad Zagreb, koji kao nacionalna metropola s još uvijek jakim socioekonomskim razvojnim kapacitetima, djeluje privlačno za novo stanovništvo, manje poticajno za odseljavanje i s najmanje negativnosti u prirodnom kretanju stanovništva koje se još uvijek nalazi na svojevrsnoj razdjelnici između prirodnoga prirasta i prirodnoga pada, preciznije rečeno između jednostavne i opadajuće bioreprodukcije. Budući da je prostorna populacijska polarizacija posljedica, ali i funkcija neravnomjernog društveno-gospodarskog razvoja Hrvatske, usporavanje negativnih demografskih trendova i ublažavanje regionalnih razlika, treba biti jedan od ključnih prioriteta u osmišljavanju i provedbi afirmativnih mjera demografske politike u najširem smislu te riječi, a to uključuje i problematiku redistribucije stanovništva i deperiferizacije razvojnih koncepata.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

ŠTO DEMOGRAFSKA NERAVNOTEŽA ZNAČI ZA HRVATSKO GOSPODARSTVO?

Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta Često se kritizira državno neuplitanje u gospodarstvo i društvo, a ako instrumenti zaostanu, onda se žestoko ukazuje na tu manjkavost. Piše: izv. prof. dr. sc. Nataša Drvenkar1

Što demografska neravnoteža znači za hrvatsko gospodarstvo? Uzimajući u obzir noviju i nešto stariju hrvatsku (ekonomsku) povijest, iskustva pokazuju kako često ne znamo odgovoriti na jednostavna pitanja počevši od onih temeljnih ekonomskih „što?“, „kako?“ i „za koga?“ proizvoditi uz dodatak pitanja lokacije, „gdje?“. Nastavno na to, logično je i pitanje zašto uopće neka gospodarstva rastu i na koji način održavaju svoj ekonomski rast. Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta i razvoja je neupitna. Jedan od prvih mogućih odgovora, jest jer raste stanovništvo, ako promatramo razvijene zemlje, a ne zanemarujući pri tome značenje (i značaj) inovativnosti i tehnologije. Ako stanovništvo raste sporije od rasta ukupne produktivnosti (BDP) neke zemlje, logično je da će prosječni ekonomski rast biti veći (BDP po stanovniku). Više radne snage pretpostavlja veći broj ljudi koji može biti zaposlen (aktiviran) i proizvoditi proizvode i usluge, a ujedno to znači i više potrošača na tržištu. Kroz vrijeme, upravo to stanovništvo akumulira više kapitala što doprinosi akumulaciji „više znanja“ (tzv. know how, tackt knowledge, learning by doing, technology leapfrogging), a „više strojeva i opreme“ ostvaruje tehnološki

Autorica je izvanredni profesor na Katedri za nacionalnu i međunarodnu ekonomiju Ekomomskog fakulteta u Osijeku.

perspektive

Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta

napredak koji povećava (iznova) proizvodnost kapitala i rada.2 Pri tome, ne treba zanemariti veliki suvremeni demografski izazov koji proizlazi iz poboljšanja životnih uvjeta koji produžavaju životni vijek stanovništva, a stanovništvo stari usporedno s niskim i padajućim stopama nataliteta i fertiliteta.

„Sukob licemjerstva“ Usto, pomalo je zastupljen licemjeran stav prema „ulozi države u gospodarstvu“. Naime, često se kritizira državno ne uplitanje u gospodarstvo i društvo, a ako instrumenti izostanu, onda se vrlo žustro kritizira ta manjkavost. Demografija, kao društvena znanost koja proučava stanovništvo s kvantitativnog i kvalitativnog aspekta zasigurno je područje koje karakterizira upravo ovaj „sukob licemjerstva“. A zbog dugoročnosti „uzroka i posljedica“, vrlo je lako odustati ili ne biti dosljedan s politikom demografske obnove. Ne smije se zanemariti činjenica kako su osnovna demografska pitanja, iako mjerena vrlo sofisticirano, usmjerena na vrlo intimna područje ljudskog života: rođenje, školovanje, bračni status, zapošljavanje, umirovljenje. Pokazatelji reprodukcije radnog kontingenta su koeficijent ulaska u radnu dob, koeficijent izlaska iz radne dobi te koeficijent zamjene, a određeni su, grubo rečeno, donjom (potražnja za radnom snagom, trajanje općeg obveznog školovanja, zakonska regulativa po pitanju obuhvata djece i mladih školovanjem, zakonski određena minimalna dob stupanja u radni odnos, tradicija i običaji) i gornjom razinom radnog kontingenta (potražnja za radnom snagom, zakonski određena dob stjecanja prava na mirovinu i uvjeti rada osoba starije životne dobi, opći uvjeti rada, tradicija i običaji). Problem starenja odozgo (produljenje života) te starenja odozdo (smanjenje udjela mlađeg stanovništva, odgoda ulaska u brak, starije prvorotkinje) ugrožavaju stabilnost.

Jesmo li opravdano (a možda i licemjerno) zabrinuti zbog Popisa stanovništva 2021.? Privremenim objavama rezultata Popisa stanovništva 2021. godine „svi su u čudu“ i „odjednom zabrinuti“. Demografi dugi niz godina upozoravaju na problem sve većeg demografskog deficita u Hrvatskoj (Wertheimer-Baletić, 1996., 1999., 2003., 2

Modiglianijeva teorija životnog ciklusa objašnjava kako se bogatstvo prenosi s generacije na generacije jer umirovljenici ušteđeno bogatstvo troše i time iznova bogatstvo kruži u gospodarstvu pa ga stječu mlađe generacije u fazi akumulacije. Ipak, treba voditi računa kako pad prihoda pri odlasku u mirovinu utječe negativno na potrošnju stanovništva. Nažalost, ako se nastave negativni populacijski trendovi u Hrvatskoj, dodatno će se otežat cirkulacija „bogatstva“ među generacijama što će uzrokovati negativne neto uštede, a to će se odraziti, dugoročno, i na ekonomski prosperitet. Više o tome: u Ando i Modigliani (1963), Deaton (1992) Beblo i Schreiber (2022).

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

2004., 2005., 2006.; Akrap, 2011., 2019.; Živić, 1998. i ostali). Razlozi nepovoljne demografske slike duboko su ukorijenjeni u specifične okvire našeg političkog i ekonomskog života. Tako Wertheimer-Baletić (2005) ističe parcijalne generacijske depopulacijske procese i to: depopulaciju ženskog stanovništva koja traje od kraja 1950- ih godina i depopulaciju ukupnog stanovništva od druge polovice 1960ih godina, a Akrap (2019) podsjeća na sporu modernizaciju jer je sredinom 20. stoljeća još oko 80% stanovništva živjelo u seoskim naseljima uz broju ratovanja na ovim područjima koja su nanijela velike demografske i gospodarske gubitke. Kada se promotre pokazatelji Popisa 2001., 2011. i 2021., hrvatsko se stanovništvo smanjilo za 14 posto, a 40,3 posto ukupnog smanjenja stanovništva Hrvatske u razdoblju od 2001. do 2021. godine odnosi se na smanjivanje broja stanovnika pet slavonskih županija3. U odnosu na 2001. godinu, promatrajući novu NUTS II klasifikaciju, u Panonskoj Hrvatskoj4 je preko 255 tisuća stanovnika manje (prema DZS, 2022) i ova regija, gotovo kontinuirano, u posljednje 23 godine čini oko 42 posto negativnog prirodnog prirasta Hrvatske. Nastavno na to, zabrinjava indeks starenja5 koji je, prema posljednjem Popisu stanovništva, u Panonskoj Hrvatskoj 166, a u Hrvatskoj je prosječno 156! Stanovništva starijeg od 65 godina je više od mladog stanovništva do 14 godina za više od 93 tisuće (autorica prema DZS, 2022e) (pogledati Grafikon 2). Ukupan broj radno-sposobnog stanovništva smanjio se za oko 122.192 stanovnika između 2007. i 2019. godine pa se, logično, smanjio i broj aktivnog stanovništva i to za oko 126.133 stanovnika u istom razdoblju. Iako se stopa rizika od siromaštva kontinuirano smanjuje od 2010. do 2020. godine, za skupinu stanovništva od 65 godina i više kontinuirano raste. Ako se uzme u obzir činjenica kako je hrvatskom gospodarstvu 2019. godine bilo potrebno čak sedam godina da dosegne razinu BDP-a po stanovniku iz 2008. godine, a realna stopa rasta prosječno je iznosila 2,3% od 1996. godine do 2019. godine (DZS, odabrane godine), zabrinutost je opravdana. Osim toga, bruto dodana vrijednost (tržišna vrijednost svih proizvedenih roba i usluga) bilježi povećanje od 26.525 milijuna kuna od 1995. do 2019. godine, ali zabrinjava pokazatelj kako je sama struktura BDV u istom razdoblju smanjena, posebice u produktivnim sektorima gospodarstva. Ne čude, stoga, niti sljedeći podaci. U razdoblju 2015. – 2019. godina, u Panonskoj Hrvatskoj prosječne neto plaće bile su niže za gotovo 740 kuna u odnosu na prosjek Hrvatske, odnosno 1.770 kuna u odnosu na Grad Zagreb u istom razdoblju. Prosječne isplaćene bruto plaće prerađivačke industrije u 2021. godini su bile za oko 1456 kune niže u Panonskoj Hrvatskoj nego su bile isplaćene, prosječno, u prerađivačkoj industriji na razini Hrvatske (DZS, 2022c). 3

Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Brodsko-posavska županija Uz prethodne županije, dodatno i: Sisačko-moslavačka, Karlovačka i Bjelovarskobilogorska županija Misli se na omjer stanovništva starijeg od 65 godina i stanovništva do 14 godine života

perspektive

Hrvatskoj nego su bile isplaćene, prosječno, u prerađivačkoj industriji na razini Hrvatske (DZS, 2022c).

Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta Grafikon 2. Osnovna demografska obilježja Republike Hrvatske i Panonske Hrvatske od 1998. do 2020. godine 70000 60000 50000 40000 30000 20000 10000 0 -10000 -20000 -30000

Živorođeni, Republika Hrvatska

Živorođeni, Panonska Hrvatska

Umrli, Republika Hrvatska

Umrli, Panonska Hrvatska

Prirodni prirast, Republika Hrvatska

Prirodni prirast, Panonska Hrvatska

Izvor: izračun autorice prema odabranim pokazateljima 2022. Izvor: izračun autorice prema odabranim pokazateljima DZS,DZS, 2022.

Grafikon 2. Osnovna jedemografska obilježja Republike Hrvatske Hrvatske od Stopa nezaposlenosti u Panonskoj Hrvatskoj (ne zaboravimo, riječ ijePanonske o 8 županija) bila čak 1998. do 2020. godine. osam godina iznad 30 posto (a do 2018. godine nije išla niže od 23 posto) dok, prosječno, u Hrvatskoj nikada nije dosegla niti približnu razinu (čak i onih „najgorih godina“), ne trebaju nas čuditi alarmantni demografski pokazatelji za ovaj dio Hrvatske. Dodatno zabrinjava činjenica kako Stopa nezaposlenosti je u Panonskoj Hrvatskoj (ne zaboravimo, riječ je o 8 županija) je broj zaposlenog stanovništva oko 1,7 na jednu osobu stariju od 65 godina. Zanimljivo, u bila čak osam godina iznad 30 posto (a do 2018. godine nije išla niže od 23 posto) pravnim je osobama oko 11.268 osoba više zaposleno nego 2011. godine, nezaposlenih je bilo dok, prosječno, u Hrvatskoj nikada nije dosegla niti približnu razinu (čak i onih prosječno 190.850 2007. godine, a 2021. godine 138.187, dok je zaposlenih za oko 54.280 „najgorih godina“), ne trebaju nas čuditi alarmantni demografski pokazatelji za ovaj prosječno manje u 2019. godini u odnosu na 2007. godinu (autorica prema: DZS, 2021) (Pogledati dio Hrvatske. Dodatno zabrinjava činjenica kako je broj zaposlenog stanovništva Grafikon 2). Ne treba zaboraviti: migracije nisu sinonim za mobilnost i to je važno napomenuti. oko 1,7 na se jednu od 65 godina. Zanimljivo, u pravnim je osobama Usporedba možeosobu povućistariju i s procesom deagrarizacije nakon kojeg se na selima stvorio oko 11.268 osoba više zaposleno nego 2011. godine, nezaposlenih je bilo prosječno ekonomski "višak stanovništva" koji nije mogao pronaći ikakvo ili barem zadovoljavajuće radno

190.850 2007. godine, a 2021. godine 138.187, dok je zaposlenih za oko 54.280 prosječno manje u 2019. godini u odnosu na 2007. godinu (autorica prema: DZS, 2021) (Pogledati Grafikon 2). Ne treba zaboraviti: migracije nisu sinonim za mobilnost i to je važno napomenuti. Usporedba se može povući i s procesom deagrarizacije nakon kojeg se na selima stvorio ekonomski „višak stanovništva“ koji nije mogao pronaći ikakvo ili barem zadovoljavajuće radno mjesto u gradovima te je dobrim dijelom iseljavao u inozemstvo. Nakon ulaska Hrvatske u EU, 37,5% negativnog migracijskog salda Hrvatske s inozemstvom su odseljeni iz pet slavonskih županija, a zanimljivo je primijetiti kako je 2001. godine ostvaren pozitivni migracijski saldo s udjelom pet slavonskih županija od čak 28%. Stoga, kako Ivanda (2017) naglašava, nažalost, ovu suvremenu „selidbu obitelji s djecom vjerojatnije možemo okarakterizirati trajnom, ne privremenom migracijom“.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

suvremenu „selidbu obitelji s djecom vjerojatnije možemo okarakterizirati trajnom, ne privremenom migracijom“. broja: Demografske zamkei nezaposlenih i zagonetke Grafikon 2. Kretanje aktivnogTema stanovništva, zaposlenih u Panonskoj Hrvatskoj od 1998. do 2020. godine 500000 400000 300000 200000 100000 0 -100000 Zaposleni, Panonska Hrvatska

Aktivno stanovništvo, Panonska Hrvatska

Nezaposleni, Panonska Hrvatska

Saldo ukupne migracije, Panonska Hrvatska

Izvor:izračun izračunautorice autorice prema odabranim pokazateljima 2022. Izvor: prema odabranim pokazateljima DZS, DZS, 2022.

Grafikon 2.upozorava Kretanje aktivnog i nezaposlenih u Panonskoj Hrvatskoj Živić (1998) na „lošu,stanovništva, neprimjerenuzaposlenih i neprilagođenu agrarnu gospodarstvenu strukturu od 1998. do 2020. godine. i politiku“ koja je sustavno desetljećima pustošila mala i usitnjena poljoprivredna gospodarstva, osiromašivanje poljoprivrednika i njihov nepovoljan socijalni položaj i, samim time, neperspektivnost za mlado stanovništvo, „a kad plodna zemlja nije više privlačila nove Živić (1998) upozorava na „lošu, neprimjerenu i neprilagođenu agrarnu doseljenike, Slavonija je postala emigracijska“ (Akrap, 2019). U suvremeno doba, industrije i gospodarstvenu strukturu i politiku“ koja je sustavno desetljećima pustošila mala usluge koje se oslanjaju na poljoprivredu osiguravaju više od 44 milijuna radnih mjesta u EU i usitnjena poljoprivredna gospodarstva, osiromašivanje poljoprivrednika i njihov uključujući redoviti rad preko 20 milijuna samo u poljoprivredi. EU čini 17% ukupnog svjetskog nepovoljan socijalni položaj i, samim time, neperspektivnost za mlado stanovništvo, izvoza hrane. Kroz efikasnu agrarnu politiku osigurava se stabilnost cijena (i opskrbe), „a kad plodna zemlja nije višegrađana privlačila nove doseljenike, je postala i EU troši se na hranu) te se Slavonija sprječava deruralizacija samodostatnost (četvrtina prihoda emigracijska“ (Akrap, 2019). U suvremeno doba, industrije i usluge koje se oslanjaju i iseljavanje. Mjere agrarne politike nužno moraju uključiti, izuzev agronomskih i organizacijskih na osiguravaju više od 44 milijuna radnih mjesta u EU EU, uključujući onepoljoprivredu ekonomske prirode (efikasan sustav poticaja, investicijsko planiranje, fondove shvaćanje redoviti rad preko 20 milijuna samo u poljoprivredi. EU čini 17% ukupnog svjetskog da je poljoprivreda (i) poduzetništvo i profesija). Iako se ponekad čini kako je struktura hrvatskog izvoza hrane. Kroz efikasnu agrarnu stabilnost cijena (i opskrbe), poljoprivrednog gospodarstva značajno politiku drugačijaosigurava od prosjekaseEU, preko 60% gospodarstava iu samodostatnost (četvrtina prihoda građana EU troši se starijih na hranu) se sprječava EU i u Hrvatskoj obrađuje do 5 hektara zemljišta, poljoprivrednika od 64 te godine je na razini deruralizacija iseljavanje. Mjere oko 30% dok ih jei svega oko 6% mlađe odagrarne 35 godina.politike Suviše sunužno se brzomoraju donosileuključiti, i provodileizuzev odluke „iz fotelje“ zanemarujući poljoprivrednu i stanje „na terenu“. Specijalizacija je mjera agronomskih i organizacijskih i one osnovicu ekonomske prirode (efikasan sustav poticaja, kojom se ispituje koliko je neka županija u jedan (i) ili nekoliko sektora, investicijsko planiranje, fondove EU,specijalizirala shvaćanje svoje da jeaktivnosti poljoprivreda poduzetništvo koncentracija je mjera koja ukazuje koncentriranost u županiji. ia profesija). Iako se ponekad čini na kako je strukturaekonomskih hrvatskogaktivnosti poljoprivrednog Poljoprivreda je mogla biti izvor stabilnogod zaposlenja dijela60% ruralnog stanovništva čime gospodarstva značajno drugačija prosjekaznačajnog EU, preko gospodarstava iu

EU i u Hrvatskoj obrađuje do 5 hektara zemljišta, poljoprivrednika starijih od 64 godine je na razini oko 30% dok ih je svega oko 6% mlađe od 35 godina. Suviše su se brzo donosile i provodile odluke „iz fotelje“ zanemarujući poljoprivrednu osnovicu i stanje „na terenu“. Specijalizacija je mjera kojom se ispituje koliko je neka županija specijalizirala svoje aktivnosti u jedan ili nekoliko sektora, a koncentracija je mjera koja ukazuje na koncentriranost ekonomskih aktivnosti u županiji. Poljoprivreda je mogla biti izvor stabilnog zaposlenja značajnog dijela ruralnog stanovništva čime bi se podigla razina produktivnosti poljoprivrede, osuvremenila proizvodnja, razvili 42

perspektive

Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta

funkcionalni proizvodi dodanih vrijednosti te bi se izbjeglo iseljavanje, poboljšala kvaliteta života u ruralnim sredinama i doprinosilo gospodarskom rastu županija. Ali ako je prioriteta previše (ili su samo politički orijentirani na kupovinu socijalnog mira), onda prioriteta nema, pogotovo u situaciji (uvijek) ograničenih resursa (prirodnih i gospodarskih). Takav je razmještaj u pravilu posljedica neravnomjernoga gospodarskog razvoja, ističe Wertheimer-Baletić (2005), a privredno zaostalija područja su ujedno područja slabije prirodne demografske dinamike i istodobno emigracijski intenzivna. Osim toga, ako se promotri gospodarsko stanje zemlje od osamostaljenja do danas, moguće je uočiti kako je industrija, prvenstveno ona prerađivačka, bila poprilično „teška tema“ u javnosti, nedovoljno atraktivna, a pojam reindustrijalizacija izazivao je blago zgražanje.

Od neravnoteža prema stabilnosti: iluzija ili stvarnost? Stanovništvo EU živi dulje, zdravije i sigurnije, a potreba za solidarnošću između generacija jedna je od ključnih pokretačkih snaga za oporavak EU (Europska komisija, 2020). Do 2070. godine predviđa se kako će očekivani životni vijek dosegnuti, prosječno, 86,1 godinu u odnosu na 78,2 godine koji je bio 2018. godine. Između 2001. i 2018. godine žene su, prosječno, godinu i osam mjeseci starije kod prvog poroda. Pretpostavlja se kako je vrijednost od 2,1 djece po ženi minimalna razina koja je potrebna za zadržavanje stanovništva konstantnim (isključujući migracije) u EU, a u današnjim je okolnostima to, prosječno gledajući, 1,55 djece po ženi. Nadalje, očekuje se kako će do 2070. godine doći do smanjenja radno spodobnog stanovništva s oko 59% na 51% ukupnog stanovništva, uz smanjivanje djece i mladih za preko 12 milijuna na razini EU (Europska komisija, 2020). Očekuje se smanjenje radne snage za oko 45 milijuna do 2070. godine. Ovakvi izazovi uvijek mogu biti preformulirani u ciljeve razvoja i stimulans za nove poduzetničke ideje. Kako bi stanovništvo neke zemlje osjetilo ekonomski rast, nužni su okidači industrijskog razvoja: 1) znati prepoznati sektore i/ili aktivnosti unutar nekog sektora koji su „obećavajući“, odnosno imaju potencijal rasta, 2) imati mogućnost sudjelovanja u inter-ili-intra industrijskoj razmjeni, 3) posjedovati tehnološku osnovicu (između ostalog) koja se može transformirati (nadograditi i unaprijediti) 4) imati stručan kadar koji može biti nositelj i predmet promjena (svih hijerarhijskih razina) i, naravno 5) omogućiti što kvalitetnije (i jednostavnije) poduzetničko okruženje. Pri tome, važno je napomenuti kako industrija omogućava razvoj kompleksnih znanja i vještina koje se onda reflektiraju na kompleksne industrijske proizvode koje je teže kopirati. Do restrukturiranja i rasta produktivnosti dolazi zahvaljujući inovacijama. Pri tome, Inovacije nužne za restrukturiranje gospodarstva niskog dohotka nisu ograničene samo nedostatkom obrazovanih znanstvenika i inženjera, nepostojanjem istraživačkih i razvojnih laboratorija ili slabom zaštitom intelektualnog vlasništva. broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Inovacije su onemogućene i nepostojanjem potražnje kod potencijalnih korisnika u stvarnoj ekonomiji – kod poduzetnika! Ulazak u EU znatno se pozitivno odrazio na zemlje članice. Kao primjer, ako se promotri razmjena unutar EU u ukupnom izvozu, udio izvoza strojeva, vozila i transportne opreme Slovačke je bio na razini od 39,8% u 2002. godini, a 2019. godine je na čak 74,1%, u Češkoj 51,5% u 2002. godini i 62,4% u 2019. godini. Tržište ne stvara proizvode, tržište je samo poligon za igru, a pravila igre određuje društveno-ekonomski sustav države! Uz osobne heterogenosti stanovništva, postoje i one objektivne. Uzimajući u obzir kretanje realnog BDP-a, kapitala i broja zaposlenih, svjedočimo 35-o godišnjem najgorem gospodarskom razdoblju zbog dugogodišnjeg problema s infleksibilnom gospodarskom strukturom, patrimonijalnim sustavom, otežanom tranzicijom ne samo iz netržišnog u tržišno već i iz političkog u poduzetnički kapitalizam, Domovinskim ratom i ratnim štetama (54% nacionalnog teritorija), kasnim ulaskom u EU, nerazvojnim karakterom investicija, amaterizmom versus profesionalizmom, financijskom i ekonomskom krizom te šestogodišnjim oporavkom, ali i mentalitetom koji se opire promjenama. Hrvatska je za razliku od zapadnoeuropskih zemalja na relativno nižem stupnju ekonomskog razvoja te ostvaruje prirodno smanjenje stanovništva s tendencijom pogoršanja, uz istovremeno negativni migracijski saldo s tendencijom povećanja, u kojem prednjači poglavito iseljavanje mladih osoba (NPOO, 2021). Povezujući to s demografskim izazovima, zanimljiva su zapažanja Ivande (2017) koji ističe kako je „najpogubnija zabluda ona da Hrvatska prati europske demografske trendove. Takva tvrdnja bi značila kako u biti rješenja nema jer i naše puno bogatije i uređenije šire okruženje pati od istih boljki suvremenog društva“. Naime, upravo u ovim bogatim društvima cjelokupno tržište rada dostupno je ženama, a društveno i ekonomsko uređenje im ne nameće odabir između majčinstva i karijere već podrazumijeva i jedno i drugo. Akrap (2011) naglašava prirodnu dvojbu žene „između prevelikih zahtjeva koji joj se postavljaju (zbog kumulacije uloga – zaposlena žena, majka, supruga, kućanica) i osamljenja (zbog gubitka važnoga interakcijskog polja pri napuštanju zaposlenosti)“.

„Penali za majčinstvo“ Prema nekim istraživanjima OECD-a, „penali za majčinstvo“ dosežu čak 7% smanjenja plaće ženama po djetetu na svjetskoj razini! Neplaćeno radno vrijeme žena varira od 6 do 8 sati u nordijskim zemljama do čak preko 15 sati u Italiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Malti, Grčkoj i Cipru. Čak i prije COVID-19 utjecaja, zemlje u razvoju su izgubile bogatstvo od gotovo 48 bilijuna američkih dolara zbog razlika u životnoj zaradi između žena i muškaraca (WEF, 2020.). Ne čude stoga niti podaci Europske komisije (EK, 2019.), koji naglašavaju važnost uključivanja žena na tržištu rada koje mora biti što fleksibilnije upravo zbog česte dvojake uloge žene – kao obiteljske i poslovne žene. Kako istraživanje HÉFTA (2020.) naglašava, u Mađarskoj 2 sata više za obitelj znači minimalno 1 sat manje za posao, a 72% poduzeća koje 44

perspektive

Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta

vode žene negativno je pogođeno COVID-19 te dodatnih 10% gotovo ne može dalje upravljati poslovanjem. Što zbog nedostatka samopouzdanja, što zbog nedostatka podrške obitelji, ali, ponajviše zbog nedostatka podrške „servisa“ poput produženog radnog vremena vrtića ili vrtića koji radi u dvije smjene, potom odgovarajućih mogućnosti za internu ili eksternu njegu starijih i/ili nemoćnih, svojevrsne „zrelosti“ sustava radnog zakonodavstva i fleksibilnosti tržišta rada. Dodatan problem se javlja i u situaciji povratka s porodiljnog dopusta kada je ženi ipak otežana ponovna integracija u poslovne procese, a svojevrsna „utrka za karijerom“ determinira i poslovni (propušteno promaknuće, delegiranje poslovnih kontakata i sl.) kao i obiteljski život (suviše brzo odvajanje od djeteta i prekidanje porodiljnog dopusta). Upravo i akademkinja Wertheimer-Baletić (2005) naglašava kako su, uz stvaranje odgovarajućih materijalnih i društvenih uvjeta za osnivanje obitelji, od posebne važnosti promjene u sustavu vrijednosti i stilu života, relevantne za motiviranje mladih da imaju djecu. Istraživanje Akrapa i Čipina (2008) pokazuje kako za demografski deficit nisu zaslužni pojedinci „koji imaju drugačiji sustav životnih vrednota, koji su okrenuti poslu i zaradi i koji ne vole djecu, kako ih se vrlo često zna okarakterizirati, već je riječ o običnim ljudima kojima je vrlo široki splet objektivnih i subjektivnih životnih okolnosti bio prepreka u imanju djece“. Mjere za pomoć gospodarstvu uslijed COVID-19 pandemije horizontalne i sektorske odnosno vertikalne prirode, potom Nacionalni plan za oporavak i otpornost, pristup fondovima EU značajno pozitivno utječu na stabilizaciju nacionalnog, ali i regionalnog (županijskog) gospodarstva, očuvanje proizvodnje i radnih mjesta, a posebice su značajne jer su usmjerene na poduzeća koja su „ekonomski zdrava“. Između ostaloga, upravo i EU naglašava kako jedino industrija može biti nositelj zelene, digitalne i otporne ekonomije uvažavajući geopolitičke i geoekonomske izazove! EU ciljano unaprjeđuje (manje razvijene) regije, utječe na poboljšanje konkurentnosti, sadržaja i infrastrukture gradova te jača ukupne konkurentske (urbane) kapacitete, a ujedno utječe i na ruralne regije.

Dolaze ipak bolja vremena Štoviše, evidentni su značajni pomaci, ali je naša ekonomska osnovica bila slaba pa je teško očekivati brze pozitivne pomake. Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026. teškom oko 6,3 milijarde eura planira se oko trećine sredstava usmjeriti izravno na privatni sektor kao neposredni korisnik pa uz efikasnije korištenje sredstava fondova EU (pritom mislim na privatne investicije s mulitiplikativnim efektom osim onih javnih), sređivanje pravosuđa, administrativno rasterećenje, postojeće fiskalne napore i pomake, prisutan rast hrvatskog izvoza, vjerujem kako dolaze bolja vremena. Kao posljedica pristupanja Hrvatske EU, već se od 2014. godine bilježe visoke stope rasta robnog izvoza, raste udio kompleksnijih industrijskih proizvoda, dolazi do izmjena u sustavu poreza na dohodak kojima su povećani porezni razredi i povećan osobni odbitak. Pet slavonskih županija ostvaruje osjetno veće udjele u ugovorenim sredstvima fondova EU u razdoblju 2017. – 2019. nego što je njihov broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

udio u gospodarstvu Hrvatske, a samo korištenje fondova EU znatno utječe na njihova gospodarstva. Stoga, u kojim je prostranstvima radnog kontingenta moguće tražiti aktivno stanovništvo koje može biti nositelj gospodarstva? Uz efikasne (čitaj: brze, transparentne i zdravo-razumske) javne servise, domaći kapital i oplođivanje kapitala dodatnim inozemnim kapitalom u produktivne projekte (a što olakšavaju fondovi EU), dodatno je potrebno osvijestiti aktere kako su: 1.) gotovo sve razvijene zemlje zahvaćene negativnim demografskim problemima kao posljedicom „modernih“ trendova u društvu (započetih industrijalizacijom, pojavom radničke klase i promjenom uloge žene u obitelji), 2.) populacijske mjere kompleksne, a efekti vidljivi tek u dugom roku i pri tome nema pravila - postoje bogati s malo i bogati s puno djece, kao i obrnuto; pri tome, mjere zadiru u privatnu sferu (želim li imati djecu, mogu li imati djecu, kada ću imati djecu…), 3.) sigurnost ili mogućnost zaposlenja (više alternativa) važan motivator koji otvara bolje perspektive za „ostanak“, osnivanje ili proširivanje obitelji, a to nužno mora uključiti gospodarski rast, zakonske mjere, sustav materijalnih stimulacija (rodiljne/roditeljske naknade, sustav kreditiranja), mjere usmjerene na zaposlene žene (rodiljni/roditeljski dopust, fleksibilno radno vrijeme, dostupnost vrtića i radno vrijeme vrtića, školski dnevni boravci, interna/eksterna njega starijih i/ili nemoćnih) i 4.) proces stvaranje svijesti o važnosti obitelji i poimanje stanovništva kao važnog (strateškog) resursa za dugoročno održiv gospodarski rast i razvoj neupitni. Ipak, prisutan je i društveni izazov, a ne samo ovaj ekonomski: opća društvena „mlakost, sebičnost, ljubomora, lijenost, taština, niska razina kompetentnosti, često precijenjena sposobnost“ te veliko oslanjanje na „država treba“ i subvencije „svega i svačega“ uz pomanjkanje osobne odgovornosti. Prosječno radimo oko godinu i pol kraće nego u EU. Stoga, trebamo realno sagledati našu ekonomsku stvarnost, postaviti je u europske i svjetske okvire, raditi na stvaranju dodanih vrijednosti, ali i osobnih odgovornosti.

Literatura Akrap, A. (2019). Stanovništvo u Hrvatskoj: čimbenici silaznih trendova, Obnovljeni Život, Vol. 74, No. 3, str. 335 – 350 Akrap, A. (2011). Sektor zaposlenosti žena i fertilitet u Hrvatskoj, Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, Vol. 20, No.1, str. 3 – 23 Akrap, A. & Čipin, I. (2008). Socijalni sterilitet u Hrvatskoj – zašto smo neoženjeni i neudani, recenzija, Revija za socijalnu politiku, Vol. 15, No. 2, str. 269 – 271 Ando, A. & Modigliani, F. (1963). The „Life Cycle“ Hypothesis of Savings: Aggregate Implications and Tests, The American Economic Review, vol. 53, No. 1, Part 1, str. 55 – 84 Beblo, M. & Schreiber, S. (2022). Leisure and housing consumption after retirement: evidence on the life-cycle hypothesis, Review of Economic of the Household, No. 20, str. 305 – 330

perspektive

Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta Deaton, A. (1992). Understanding consumption, Oxford University Press, ISBN-13: 978-0198288244 DZS (2022a). Osnovni pokazatelji RH, Excel baza DZS (2022b). Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti, Excel baza DZS (2022c). Zaposlenost i plaće – pregled po županijama, Excel baza DZS (2022d). Doseljeno i odseljeno stanovništvo – pregled po županijama, Excel baza Europska komisija (2020). European Commission report on the Impact of Demographic Change Europska komisija (2020). Women’s employment in the EU Europska komisija (2021). CAP Eurostat (2022). EU trade in food Ivanda, K. (2017). Demografija Hrvatske: stanje, zablude i perspektive, Političke analize: tromjesečnik za hrvatsku i međunarodnu politiku, Vol. 8, No. 31, str. 10 – 15 OECD (2020). Women at Work in G20 countries: Policy action since 2020, ILO & OCD Vlada RH (2021). Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026. Wertheimer-Baletić, A. (1996). Specifičnosti demografskog razvitka u Hrvatskoj i njegove implikacije, Revija za socijalnu politiku, Vol. 3, No. 3, 251 – 258 Wertheimer-Baletić, A. (1999). Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb Wertheimer-Baletić, A. (2003). Razvoj stanovništva Hrvatske – reprodukcijske odrednice, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Vol. 21, No. 2, str. 29 – 47 Wertheimer-Baletić, A. (2004). Depopulacija i starenje stanovništva – temeljni demografski procesi u Hrvatskoj, Društvena istraživanja, Vol. 13, No. 4-5, str. 631 – 351 Wertheimer-Baletić, A. (2005). Polazišta za populacijsku pronatalističku politiku u Hrvatskoj, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Vol. 23, No. 2, str. 217 – 236 Wertheimer-Baletić, A. (2006). Eksplicitna i implicitna populacijska politika u europskim zemljama, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 4, No. 1, str. 1 – 22 Wertheimer-Baletić, A. (2005). Demografija Hrvatske – aktualni demografski procesi, Diacovensia: teološki prilozi, Vol. 13, No.1, str. 97 – 118 World Economic Forum (2019). Global Gender Gap Report 2020, dostupno na: https://www. weforum.org/reports/gender-gap-2020-report-100-years-pay-equality Živić, D. (1998). Neki pokazatelji i posljedice deagrarizacije i deruralizacije u istočnoj Slavoniji, Sociologija i prostor: časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja, (139-142), str. 103 – 125

broj 1-2 :: lipanj 2022.

STARENJE I DUGOVJEČNOST U HRVATSKOJ I EUROPI

Više socijalni nego biološki problem Današnji 60-godišnjak može očekivati približno jednako trajanje života kao ne tako davni 40-godišnjak Piše: prof. dr. sc. Ivan Čipin1 Demografsko starenje u Europi i Hrvatskoj se u zadnjih nekoliko desetljeća intenziviralo, rađa se sve manji broj djece i produžuje očekivani životni vijek, no posljedice takve demografske tranzicije imat će veliki utjecaj na gospodarstvo i društveni razvoj u većini europskih zemalja. Mogli bismo reći da je demografsko starenje relativno novi fenomen u ljudskoj povijesti, a 21. stoljeće bi moglo biti stoljeće još bržeg starenja. Premda je starenje stanovništva proces koji je obilježio 20. stoljeće, tek se u posljednjih nekoliko desetljeća o demografskom starenju češće govori kao o problemu ili izazovu. Demografsko starenje uglavnom je potaknuto nižim fertilitetom (tzv. starenje odozdo) i nižim mortalitetom (tzv. starenje odozgo), ali je u zemljama poput Hrvatske dodatno potaknuto emigracijom. Opadanje fertiliteta bilo je glavni uzrok demografskog starenja tijekom prve demografske tranzicije, no danas je taj uzrok u razvijenim zemljama manje bitan nego ranije. U njima je starenje odozgo, koje je u velikoj mjeri posljedica povećanja dugovječnosti, važniji uzrok starenja populacije. Bonus u obliku duljeg očekivanog trajanja života može se kvantificirati na otprilike 2,5 godine po desetljeću. Ako bi se dinamika rasta očekivanog trajanja života u razvijenim zemljama nastavila kao u proteklom stoljeću, većina djece rođene u 21. stoljeću u najrazvijenijim europskim državama doživjela bi stotu. Vrlo dug životni vijek više ne predstavlja daleku budućnost, vjerojatno sudbina većine djece koja se danas rađaju u razvijenim zemljama.

Autor je izvanredni profesor na Ekonomskom fakultetu Zagreb.

perspektive

Više socijalni nego biološki problem

Niti u Hrvatskoj situacija nije ništa drugačija. Stariji ljudi iz godine u godinu čine sve veći udio stanovništva, i po udjelu starijih (65+) u stanovništvu Hrvatska se nalazi pri svjetskom vrhu. Nedavno objavljeni preliminarni podaci popisa pokazali su da je oko 22% stanovnika Hrvatske u dobnoj skupini 65+. Iako su sve županije u zadnjem među popisnom razdoblju zabilježile depopulaciju, povećanje broja i udjela starijih, te smanjenje broja i udjela mladih, intenzitet tih procesa nije bio podjednak među županijama. Dok ukupan broj stanovnika Hrvatske opada, stanovništvo u starijoj dobi bilježi porast (vidjeti dobno-spolnu piramidu). Najveći relativni porast populacije u dobi 60+ zabilježen je u Međimurskoj županiji, dok je pad zabilježen jedino u Ličko-senjskoj županiji. Najstarije županije prema većini demografskih u starijoj dobi bilježi porast (vidjeti dobno-spolnu NajvećiMeđimurska relativni porast pokazatelja stanovništvo su Ličko-senjska i Šibensko-kninska, a piramidu). najmlađe županija populacije u dobi 60+ zabilježen je u Međimurskoj županiji, dok je pad zabilježen jedino u Ličkoi Grad Zagreb. Istovremeno, najbrži intenzitet procesa demografskog starenja u županiji. Najstarije županije prema većini demografskih pokazatelja su Ličko-senjska i zadnjih desetsenjskoj godina, mjeren promjenom medijalne starosti stanovništva, zabilježen Šibensko-kninska, a najmlađe Međimurska županija i Grad Zagreb. Istovremeno, najbrži intenzitet je u slavonskim županijama, znatnim dijelom potaknut i negativnim migracijskim procesa demografskog starenja u zadnjih deset godina, mjeren promjenom medijalne starosti kretanjima. stanovništva, U većini zabilježen županija, na jednog stanovnika iz tzv. ovisnih dobnih skupina je u slavonskim županijama, znatnim dijelom potaknut i negativnim (djeca mlađa od 15 i stariji u dobi 65+) dolazi manje od dvoje onih u radnomigracijskim kretanjima. U većini županija, na jednog stanovnika iz tzv. ovisnih dobnih skupina sposobnoj dobi (15-64). (djeca mlađa od 15 i stariji u dobi 65+) dolazi manje od dvoje onih u radno-sposobnoj dobi (15-64). 85+

80-84

75-79 70-74 65-69 60-64 55-59 50-54 45-49 40-44 35-39 30-34 25-29 20-24 15-19 10-14

5-9 0-4

200000

150000

100000

M2021

50000

Ž2021

50000

M2011

100000

Ž2011

150000

200000

Prema projekcijama Ujedinjenih naroda do 2030. godine otprilike svaki četvrti Prema projekcijama Ujedinjenih naroda do 2030. godine otprilike svaki četvrti stanovnik Hrvatske stanovnik Hrvatske imat će 65 i više godina, a do sredine stoljeća polovina imat će 65 i više godina, a do sredine stoljeća polovina stanovništva Hrvatske bit će starija od 50 stanovništvagodina. Hrvatske bit će starija od 50 godina. Ti brojevi bi zasigurno mogli Ti brojevi bi zasigurno mogli biti dosegnuti i ranije ako se nastave trenutni demografski biti dosegnuti i ranije ako se nastave trenutni demografski trendovi (niski fertilitet i trendovi (niski fertilitet i pojačano iseljavanje mlađe populacije). Stoga ne čudi zašto je pozornost pojačano iseljavanje mlađe populacije). Stoga ne čudipromjene zaštokoje jećepozornost tvoraca tvoraca i nositelja različite javne politike usmjerene na demografske zasigurno i nositelja različite javne politike usmjerene na demografske promjene koje će uvelike diktirati smjer i intenzitet budućeg ekonomskog i socijalnog razvoja. zasigurno uvelike diktirati smjer i intenzitet budućeg ekonomskog i socijalnog razvoja. Ako pitamo ljude oko sebe što znači biti star, većina će povezati starenje s fizičkim promjenama poput sijede kose, bora na licu, problemima sa sluhom, vidom, otežanim kretanjem i gubitkom pamćenja. No za državu i društvo starenje je više broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

socijalni nego biološki fenomen. U prošlosti su ljudi uglavnom odlazili u mirovinu kada bi osjetili zdravstvene probleme. Danas ljudi koji se umirove sa 65godina zdravstvene poteškoće počinju osjećati tek u kasnijim godinama i još uvijek su sposobni za rad.

Mlađahni umirovljenici Često se kaže, star si onoliko koliko staro se osjećaš. No kada bi demografi tu uzrečicu doslovno interpretirali morali bi odustati od svog posla, jer teško bi mogli točno izračunati osjećaje ljudi o tome koliko staro se osjećaju. S napretkom u zdravstvu i produljenju očekivanog trajanja života, mjerenje demografskog starenja predstavlja problem za demografe, jer značenje doživljenih godina se s vremenom promijenilo. Trebaju li, bez obzira na poboljšanja u zdravlju i dugovječnosti, 65-godišnjak prije 100 godina i danas biti tretirani jednako? Svakako ne. Primjerice, 60-godišnjak danas ima približno isto očekivano trajanje života kao 40-godišnjak prije 200 godina. Stariji ljudi danas su aktivniji nego prijašnje generacije. Stariji redovito rade one poslove koji su prije bili rezervirani samo za mlađe. Stariji imaju manje ograničenja (invalidnosti) nego ljudi iste dobi u ranijim desetljećima, a postoje i neki dokazi o tome da se i opadanje kognitivnih funkcija odgodilo. Uz korištenje novih znanstvenih spoznaja lakše će biti educirati javnost o mogućim poboljšanjima u zdravlju i dugovječnosti. Polagane i predvidive promjene u dobi umirovljenja npr. opravdane povećanim brojem godina zdravog života može biti politički prihvatljivije od naglih promjena pravdanih proračunskim ograničenjima. Nedavna financijska i gospodarska kriza pojačala je utjecaj demografskog starenja. Države članice Europske unije pokušale su brzo reagirati i prilagoditi se promjenama na tržištima rada. To su učinile kroz različite reforme poput poticanja što većeg broja ljudi da rade duže, a to je rezultiralo povećanjem dobne granice za umirovljenje. Glavni cilj te mjere bio je poboljšanje ravnoteže između aktivnog i umirovljenog stanovništva. Neke nordijske zemlje poput Danske nemaju službenu dobnu granicu odlaska u mirovinu i ljudi sami mogu odlučiti kada će u mirovinu. Umjesto da se prisiljavaju u mirovinu nakon navršenih 65. godina, produljenim ostankom na tržištu rada omogućava se mogućnost da mlađi plaćaju niže poreze, koji bi u suprotnom bili veći kada imate veliku populaciju u prijevremenoj mirovini, što je slučaj u Hrvatskoj.

Neizbježno produljenje radnog vijeka? Prije svega, potrebno je razbiti kriva vjerovanja i mitove kako će se zapošljavanjem starijih smanjiti prostor za zapošljavanje mladih. Europsko longitudinalno istraživanje o starenju SHARE (Survey of Health, Aging and Retirement in Europe) potvrdilo je da je u onim europskim zemljama gdje ljudi ranije idu u mirovinu nezaposlenost

perspektive

Više socijalni nego biološki problem

mladih viša. Broj radnih mjesta u gospodarstvu nije ni nepromjenjiv, niti fiksan, već ovisi o mnoštvu čimbenika, a ekonomisti kažu u najvećoj mjeri o cijeni rada. Zapadni Europljani, i to ne samo u prezaduženim zemljama poput Grčke, Španjolske ili Italije, svjesni su da će morati raditi duže, a uz to moraju već sada štedjeti za starost jer se boje da im mirovina neće biti dovoljna. Stariji ljudi u tim i sličnim zemljama poput Hrvatske odlaskom u mirovinu otežano će sebi priuštiti kvalitetan život jer mirovinski sustav loše podnosi starenje stanovništva zbog čega mogu očekivati relativno niske mirovine. Vrlo vjerojatne su i veće nejednakosti među starijom populacijom u budućnosti. Razumna strategija za borbu s ekonomskim učincima starenja stanovništva je podizanje dobne granice za umirovljenje, odnosno zapošljavanje starijih osoba na radnim mjestima za koje nije potrebna snaga već znanje. To podrazumijeva da je sve veći broj ljudiu60-im i70-im godinama života sposoban pridonositi razvoju gospodarstva zemlje. Budući da bi većina njih radila skraćenim radnim vremenom, to bi dovelo do povećanja broja radnih mjesta na poslovima za koje treba primjerice 20 sati rada tjedno. Skraćivanje radnog tjedna tijekom cijelog radnog vijeka moglo bi još više doprinijeti povećanju očekivanog trajanja života zdravlja. Kažu da je dvadeseto stoljeće bilo stoljeće preraspodjele dohotka, a 21. stoljeće bi moglo biti stoljeće preraspodjela rada. Važno je da se cjelokupno društvo prilagodi ideji duljeg radnog vijeka, ali i da se radna mjesta također prilagode starenju radne snage. Ipak, to nije realna opcija za sve poslove – primjerice za one koje se odnose na fizičke poslove ili one na kojima je brzo donošenje odluka ključ produktivnosti. Ljudi mogu ostati fizički i mentalno zdravi dulji vremenski period, te sretniji ako su i dalje aktivni i u mogućnosti više doprinijeti za održivo društvo. Starijim radnicima bismo upravo zbog toga trebali pružiti veće izglede na tržištu rada. To bi se moglo postići poticanjem ljudi na cjeloživotno učenje i stjecanje novih vještina, zaustavljanjem dobne diskriminacije, osnivanjem službi koje bi zapošljavale starije osobe te poticanjem starijih osoba da prenose stečeno radno iskustvo na mlađe radnike.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Neopravdani katastrofični scenariji Kao nepovoljni učinci demografskog starenja, kojičine veliki izazov za državu i društvo u cjelini, posebno se izdvajaju rastući troškovi mirovinskog, zdravstvenog i sustava socijalnog osiguranja, niža potrošnja i potencijalni ekonomski rast, te pad broja radno-aktivnih, čime je veći teret na radno-aktivnima u okviru međugeneracijskih transfera. Demografsko starenje se dosta često navodi kao pokretač rasta troškova zdravstva i socijalne skrbi, no veza između demografskog starenja i korištenja usluga je složena, i pojednostavljene projekcije mogu precijeniti buduće troškove stoga bi te katastrofične scenarije trebalo odbaciti. Demografsko starenje je neizbježna sudbina svih populacija. Starija dobna struktura će ostati i teško će je biti preokrenuti. Ona je posljedica demografske tranzicije uzrokovane značajnim smanjenjem stopa smrtnosti. Održiva mlada populacija zahtijevala bi povratak na visoke stope rodnosti kakve smo imali prije pola stoljeća i ranije, što nije realno. Premda problemi s demografskim starenjem u mnogim zemljama nisu došli u kritičnu fazu, treba djelovati odmah kako bi se budući učinci demografskog starenja ublažili. Starenje stanovništva nije isključivo demografski problem, stoga se njegovi negativni učinci ne mogu rješavati samo demografskim politikama. Uz pronatalitetnu politiku, imigracija je samo djelomično rješenje. Gotovo sve studije o „zamjenskoj migraciji“ pokazale su da je broj imigranata potreban da se održe određeni parametri dobne strukture izvan svih prihvatljivih granica. Imigracija može držati populaciju, ili veličinu radne snage, približno konstantnom i usporiti demografsko starenje. S druge strane, povećanje fertiliteta može djelovati na veličinu populacije u dugom roku no bez imigracije nema kratkoročnih rješenja. Ove projekcije pokazuju da bi se dugoročne posljedice demografskih promjena trebale početi rješavati već danas, jer bi sutra moglo biti kasno. Mjere koje bi tu pomogle su one usmjerene na: povećanje stope fertiliteta, povećanje stope ekonomske aktivnosti i reforme mirovinskog sustava. To bi trebale biti ključni dijelovi strategije prilagodbe socijalnog i ekonomskog sustava novom demografskom režimu. Demografske promjene se ne mogu riješiti parcijalnim mjerama i malim reformama. Te reforme, koje će kompenzirati pad broja stanovnika i demografsko starenje će biti bolne, utjecat će na sve nas, i socijalna situacija za buduće generacije će biti prilično drugačija.

perspektive

100 GODINA HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE

Učvršćuju se temelji mirovinske stabilnosti Budućnost i održivost hrvatskog mirovinskog sustava ugrožena je nepovoljnim demografskim kretanjima, ali provedene i predstojeće reforme trebale bi biti jamstvo povoljnijega ishoda. Piše: Ivan Serdar, univ. spec. oec.1 Zbog visoke inflacije i propasti Austro-Ugarske Monarhije, nakon Prvog svjetskog rata propali su svi mirovinski fondovi osiguranja radnika i službenika, koji su zapravo bili u začetku. Nakon toga, u novoj državi Kraljevini SHS, kreće novo razdoblje u razvoju hrvatskog mirovinskog osiguranja. Temelj tog sustava predstavlja donošenje Zakona o socijalnom osiguranju radnika (ZOR) 1922. godine koji se temelji bismarckovim načelima socijalnog osiguranja – doprinosi radnika i poslodavaca, fondovi i tripartitno upravljanje. Tim je zakonom propisano jedinstveno obvezno osiguranje radnika od glavnih socijalnih rizika (bolest, starost, nesreća na poslu) osim rizika nezaposlenosti. Zakonom je proklamirano obvezno mirovinsko osiguranje radnika na području čitave države, a njime su bili pokriveni rizici starosti, invalidnosti i smrti (gubitka hranitelja). Predviđeno je da se mirovinski fondovi financiraju doprinosima radnika i poslodavaca. Osiguranje od nesreće na radu trebali su financirati poslodavci. Zbog provedbe tog zakona u Zagrebu je osnovan Središnji ured za osiguranje radnika (SUZOR) – preteča današnjeg Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Ove godine HZMO postaje stogodišnjak. U kakvom nam je stanju mirovinski sustav, kakve izazove pred njega stavljaju demografski trendovi i što nam donosi budućnost? Više o tome u nastavku teksta.

Ivan Serdar je ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Važnost sustava socijalne sigurnosti za društvo danas je široko prihvaćena. Osiguranje primjerene egzistencije usmjerene na zaštitu pojedinca u slučajevima starosti, nezaposlenosti, bolesti ili invalidnosti osnovna je zadaća modernog društva. Ubrzano starenje stanovništva istovremeno povećava potrebu za povećanjem razine socijalne sigurnosti, pri čemu posebnu ulogu ima mirovinski sustav. Naime, osnovna je svrha mirovinskog sustava da pojedincima i njihovim obiteljima omogući raspodjelu potrošnje tijekom cijelog životnog vijeka, a posebice u razdobljima radne neaktivnosti. Osim toga, mirovine predstavljaju oblik individualne i nacionalne štednje koja je važna kako za građane, tako i za društvo u cjelini. Također, ne smije se zanemariti ni bitna funkcija mirovinskog sustava u održanju socijalne solidarnosti unutar društva. Mirovinski sustav sastoji se od nekoliko podsustava definiranih s obzirom na kategorije osiguranika, način financiranja, raspodjelu mirovina i slično. Danas postoje dvije vrste mirovinskih sustava, sustav generacijske solidarnosti te sustav koji se temelji na mirovinskoj štednji. Za sustav generacijske solidarnosti bitna je komponenta međuovisnosti duljine i visine uplaćivanja doprinosa u mirovinsko osiguranje i redistribucije sredstava od bogatijih prema siromašnijim kategorijama umirovljenika, a u sustavu individualne mirovinske štednje visina mirovina isključivo ovisi o uplaćenim doprinosima pojedinca i njihovoj kapitalizaciji. Javni mirovinski sustavi, posebice oni koji se temelje na tekućem financiranju, posljednjih desetljeća suočavaju se s dvojakim izazovom, s očuvanjem financijske održivosti i osiguranjem primjerenih prihoda umirovljenicima. Prije svega, nepovoljni demografski trendovi utječu na smanjenje udjela mlađeg radno aktivnog stanovništva i povećanje udjela starijeg stanovništva, što predstavlja velik izazov u kreiranju mirovinske politike. Stoga je u protekla dva desetljeća izražena potreba za provedbom reformi mirovinskog sustava radi stvaranja uvjeta za socijalno adekvatan te financijski stabilan sustav. Pri tome je ključno uspostaviti ravnotežu između primjerenih mirovina i financijske održivosti mirovinskog sustava u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju, što je vrlo zahtjevan i složen proces. Demografska i gospodarska kretanja te zakonska regulativa u najvećoj mjeri određuju stabilnost i održivost mirovinskog sustava, a omjer osiguranika i umirovljenika, uz udio mirovinskih izdataka u BDP-u i udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći, tzv. zamjenska stopa, je ključni pokazatelj primjerenosti mirovina i održivosti javnog mirovinskog sustava. Međutim, za osiguranje stabilnosti i održivosti mirovinskog sustava ključna je provedba reformi i u nizu drugih društvenih segmenata, posebice na tržištu rada i u obrazovanju, kojima se stvaraju preduvjeti za povećanje zaposlenosti i dulji ostanak u svijetu rada. Zbog intenzivnog demografskog starenja, umirovljenici su najbrojnija kategorija stanovništva, a samim time mirovinski sustav ima sve veću i značajniju ulogu u modernom društvu te je, stoga, čest predmet političkih, stručnih i znanstvenih rasprava. 54

perspektive

Učvršćuju se temelji mirovinske stabilnosti

Dvije reformske faze Transformiranjem mirovinskog sustava reformom iz 1999. godine uveden je kombinirani trostupni sustav radi osiguranja dugoročne održivosti i primjerenosti mirovina. Mirovinski sustav izložen je općim gospodarskim rizicima i nepovoljnim demografskim kretanjima, a svaki dio ima svoje prednosti, ali i specifične rizike kojima je (više) izložen. U trodijelnom javno-privatnom mirovinskom sustavu rizici se dijele na više razina i načina financiranja, što bi prema ciljevima reforme za umirovljenike i gospodarstvo trebalo biti povoljnije od mirovinskog osiguranja koje se temelji isključivo na generacijskoj solidarnosti i financira samo na jedan način. Reforma je provedena u dvije faze. U prvoj fazi reformirano je mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti, a od toga je najvažnije bilo povećanje dobi za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu. Nadalje, promijenjena je formula za izračun mirovine, povećano je obračunsko razdoblje plaća koje se uzimaju za izračun mirovine i promijenjena je formula usklađivanja mirovina. Također, promijenjena je definicija invalidnosti te su ukinuta prava uvjetovana dohodovnim ili imovinskim cenzusom (zaštitni dodatak uz mirovinu i pravo na tuđu pomoć i njegu) koja su prebačena u sustav socijalne skrbi Mirovine iz I. stupa generacijske solidarnosti određuju se prema zakonom propisanoj formuli koja uspostavlja izravnu međuovisnost duljine mirovinskog staža, visine plaća i visine mirovine. Solidarnost i socijalna preraspodjela u korist osiguranika s nižim mirovinama ostvaruje se putem instituta najniže i najviše mirovine, preraspodjelom sredstava unutar mirovinskog sustava, od bogatijih prema siromašnijim kategorijama umirovljenika. Umirovljenici koji su tijekom radnog vijeka ostvarivali niže plaće i uplaćivali manje doprinose za mirovinsko osiguranje, zahvaljujući najnižoj mirovini ostvaruju više mirovine od mirovina koje bi im na temelju njihovih plaća pripadale. S druge strane, umirovljenicima koji su u radnom vijeku imali plaće veće od određene razine, mirovine se ograničavaju primjenom instituta najviše mirovine te oni ostvaruju manju mirovinu nego što bi im na temelju plaća i doprinosa pripadala. Na taj se način ostvaruje socijalna solidarnost u mirovinskom sustavu i ublažava siromaštvo među umirovljenicima. Pojedine skupine ostvaruju prava pod povoljnijim uvjetima prema posebnim zakonima, a veći opseg prava u odnosu na opće uvjete financira se iz državnog proračuna.

Jačanje individualne odgovornosti Od 2002. godine započela je druga faza reforme, u kojoj je počelo izdvajanje jedne četvrtine doprinosa u obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (drugi stup). Obveznici drugog stupa bili su osiguranici koji su 2002. godine imali manje od 40 godina života, a osiguranici u dobi između 40 i 50 godina imali su pravo izbora. Konstituiranjem drugog i trećeg stupa planirano je jačanje ovisnosti mirovina o doprinosima uplaćenim tijekom radnog vijeka, broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

smanjenje javnih mirovinskih izdataka, jačanje individualne odgovornosti pojedinca za starost te dugoročno stabiliziranje mirovinskog sustava. Prvi mirovinski stup (obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti) je javan i utemeljen je na osiguranju zaposlenih. Riječ je o tekuće financiranom sustavu u kojem doprinosi za mirovinsko osiguranje aktivne generacije osiguranika služe za isplatu mirovina sadašnjih korisnika. U prvom stupu osiguranicima se na temelju načela uzajamnosti i solidarnosti osiguravaju prava za slučaj starosti, invalidnosti (smanjenje, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti), a članovima njihovih obitelji u slučaju smrti. Mirovinska prava u prvom stupu ostvaruju se na temelju unaprijed definiranih uvjeta i kriterija i financiraju se iz tekuće uplaćenih doprinosa te prihodima iz državnog proračuna. Stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje iznosi 20% te 15% za osiguranike obvezno osigurane u oba mirovinska stupa. Dodatni doprinos za mirovinsko osiguranje za staž osiguranja s povećanim trajanjem iznosi od 4,86% do 17,08%, koji se za osiguranike koji su i u drugom stupu razmjerno dijeli u oba stupa. Važno je istaknuti načelo solidarnosti prema kojem se redistribuiraju dohoci u korist umirovljenika s manjim mirovinama primjenom instituta najniže i najviše mirovine. Ključnu ulogu u prvom stupu ima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji je nadležan za provedbu ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti. Za razliku od prvog, drugi stup (obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje) provode subjekti privatnog prava, a doprinosi aktivne generacije ne koriste se za isplatu sadašnjih mirovina, nego se ulažu u imovinu koja ostvaruje prinos te se mirovina ostvaruje i isplaćuje na temelju vlastite akumulirane štednje. U obveznim mirovinskim fondovima prikupljaju se doprinosi iz drugog stupa, a osiguranici mogu izabrati mirovinski fond (trenutačno posluju četiri društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima – AZ, Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen). Doprinosi osiguranika vode se na osobnim računima, kapitaliziraju se različitim vrstama ulaganja radi ostvarivanja što većih prinosa uz što manji rizik. Isplata mirovina iz drugog stupa obavlja se preko mirovinskog osiguravajućeg društva (Hrvatsko mirovinsko osiguravajuće društvo d.d. i Raiffeisen mirovinsko osiguravajuće društvo d.d.) Mirovine iz II. stupa određuju se prema načelu definiranih doprinosa, primjenom aktuarske računice. Visina mirovina izravno ovisi o visini kapitaliziranih doprinosa, starosti osiguranika u trenutku ostvarivanja prava na mirovinu i drugim elementima putem kojih se uspostavlja međuovisnost između visine osobne mirovinske štednje i visine mirovine, bez elemenata solidarnosti izraženih u I. stupu mirovinskog osiguranja. Za osiguranike koji ostvaruju mirovinu iz oba stupa, redistribucija se također ostvaruje primjenom instituta najniže i najviše mirovine, ali u manjem opsegu nego za osiguranike koji ostvaruju mirovinu samo u prvom stupu, jer su osnovne mirovine ovih osiguranika u prvom stupu manje od mirovina ostvarenih samo u prvom stupu. 56

perspektive

Učvršćuju se temelji mirovinske stabilnosti

Treći stup (dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje) namijenjen je osobama koje se žele dodatno dobrovoljno osigurati. Također se temelji na kapitalizaciji doprinosa, međutim šire su mogućnosti ulaganja mirovinske štednje i ugovaranja oblika mirovina nego u drugom obveznom stupu. Država potiče dobrovoljnu mirovinsku štednju isplaćujući članovima dobrovoljnih mirovinskih fondova poticajna sredstva u iznosu od 15% od ukupno uplaćenog doprinosa u prethodnoj kalendarskoj godini, a maksimalni poticaj iznosi 750 kn. Uplate poslodavca u dobrovoljnu mirovinsku štednju za zaposlenike ne smatraju se plaćom do iznosa od 500 kuna mjesečno, odnosno 6.000 kuna godišnje, nego su porezno priznat izdatak. Središnji registar osiguranika (REGOS) je javna institucija zadužena za sve aspekte mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje. Također, važna je i uloga Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koja provodi nadzor nad poslovanjem društava za upravljanje mirovinskim fondovima, mirovinskih osiguravajućih društava i REGOS-om. Stručna i znanstvena literatura te dosadašnja iskustva u Hrvatskoj i drugim državama upućuju na činjenicu kako uvjeti za ostvarivanje mirovine (dob, mirovinski staž) te način određivanja mirovina (međuovisnost duljine staža i visine plaća s visinom mirovine, povoljniji izračun za one koji kasnije odlaze u mirovinu) znatno pridonose održivosti mirovinskog sustava i adekvatnosti mirovina, što je osobito važno u uvjetima starenja stanovništva, koje se ogleda u smanjivanju broja mlađeg, a povećanju broja starijeg stanovništva. Stoga je bila potrebna cjelovita reforma mirovinskog sustava kojom bi sustav postao fiskalno održiv i kojom bi se u najvećoj mogućoj mjeri postigla i primjerena razina mirovina.

Šest zakona za tri stupa Promjene u mirovinskom sustavu bile su nužne radi njegovog prilagođavanja promjenama na tržištu rada, gospodarskim prilikama i demografskim izazovima. Tadašnje Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava zajedno s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, Središnjim registrom osiguranika i Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga je u 2018. godini, nakon sveobuhvatne analize mirovinskog sustava, izradilo paket od šest mirovinskih zakona, koji su stupili na snagu 1. siječnja 2019., kojim su bila obuhvaćena sva tri mirovinska stupa. U prvom stupu je izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju: 1. ubrzano izjednačavanje dobi za prijevremenu starosnu i starosnu mirovinu za žene u odnosu na muškarce, i to na način da se od 2033. pravo ostvaruje s navršene 62, odnosno 67 godina života 2. povećana je dob za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika sa 60 na 61 godinu od 1. siječnja 2027. broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

3. proširen je krug umirovljenika koji mogu raditi i primati mirovinu i na korisnike starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika i prijevremene starosne mirovine, a korisnici starosne mirovine prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba mogu raditi do polovice punog radnog vremena uz isplatu cijele mirovine ili u punom radnom vremenu uz isplatu 50% mirovine 4. omogućeno je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje osnivanje mirovinskog osiguravajućeg društva za isplatu mirovina iz drugog i trećeg stupa 5. povećana je dob za stjecanje prava na profesionalnu rehabilitaciju s 53 na 55 godina života te je povećana naknada plaće za vrijeme profesionalne rehabilitacije 6. povećana je najniža mirovina za 3,13% 7. povećana je osnovica za novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja za 15% 8. povećana je tzv. bonifikacija s 0,15% na 0,34% po mjesecu odlaska u starosnu mirovinu nakon propisane starosne dobi 9. uvedeno je smanjenje prijevremene starosne mirovine od 0,3% za svaki mjesec ranijeg umirovljenja, tj. 3,6% po godini do maksimalno 18% za 5 godina ranijeg odlaska u mirovinu 10. uveden je institut dodanog staža prema kojem se majkama za svako rođeno i posvojeno dijete pri ostvarivanju prava za izračun mirovine dodaje šest mjeseci; to je demografska mjera u okviru mirovinskog sustava kojom se na odgovarajući način, u skladu s gospodarskim mogućnostima, štiti majčinstvo i nastoje ublažiti razlike u visini mirovina između muškaraca i žena 11. promijenjeno je usklađivanje mirovina, koje se usklađuju svako polugodište tako da se stopa usklađivanja računa kao zbroj stopa promjene indeksa potrošačkih cijena i rasta plaća u prethodnom polugodištu u omjeru 70 : 30 ili 30 : 70, ovisno je li bio veći rast plaća ili cijena. Izmjenama Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju omogućen je osiguranicima obvezno osiguranim u drugom stupu (godište 1962. i mlađi) izbor mirovine te se time oni dovode u isti pravni položaj s osiguranicima koji su se dobrovoljno uključili u drugi stup i koji su već nekoliko godina imali tu mogućnost. U postupku ostvarivanja prava osiguranici drugog stupa mogu birati u kojem će sustavu ostvariti mirovinu: mirovinu samo u prvom stupu s dodatkom od 27%, uz prijenos sredstava iz obveznog mirovinskog fonda u državni proračun ili mirovinu iz oba obvezna stupa. Ako izaberu mirovinu iz oba stupa, na mirovinu iz prvog stupa određuje se dodatak od 27% za mirovinski staž ostvaren do 2001. godine, a na dio osnovne mirovine koja im pripada za staž od uvođenja drugog stupa, od 1. siječnja 2002., dodatak iznosi 20,25%.

perspektive

Učvršćuju se temelji mirovinske stabilnosti

Novim Zakonom o stažu osiguranja s povećanim trajanjem institut tzv. beneficiranog staža prilagođen je tehnologijama 21. stoljeća. Na osnovi stručne analize, ukinut je povećani staž na onim radnim mjestima gdje nema zaposlenih te je smanjen stupanj povećanja staža na radnim mjestima gdje su uvjeti rada zbog uvođenja novih tehnologija te općih i posebnih mjera zaštite na radu olakšani, čime se potiče dulji ostanak u svijetu rada i za te kategorije osiguranika. Izmjenama Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, Zakona o dobrovoljnim mirovinskim fondovima i Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima dodatno je osnažen i unaprijeđen drugi i treći mirovinski stup. Liberalizirana je mogućnost ulaganja obveznih mirovinskih fondova u infrastrukturne projekte na području Hrvatske, proširene su mogućnosti ulaganja putem uređenih sustava za prikupljanje kapitala, čime se potiče razvoj start-upova. Pri odlasku u mirovinu omogućena je i djelomična jednokratna isplata 15% sredstava ušteđenih u drugom stupu. Također su smanjeni administrativni troškovi smanjivanjem naknada koje mogu zaračunati društva koja upravljaju mirovinskim fondovima. Iako je reformom od 1. siječnja 2019. napravljen značajan iskorak u prilagodbi sustava demografskim kretanjima te su otklonjene uočene generacijske nejednakosti u mirovinskom sustavu i ostvareni pozitivni pomaci za sadašnje i buduće umirovljenike, Građanska inicijativa „67 je previše“ podnijela je Zahtjev za raspisivanje državnog referenduma o Zakonu o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju. Uvažavajući volju hrvatskih građana, pristupilo se izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 2020., kojim su u cijelosti preuzeti prijedlozi iz referendumskog Zahtjeva – dob za starosnu mirovinu smanjena je na 65, prijevremenu starosnu mirovinu na 60 te za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika na 60 godina. Također je smanjeno smanjenje za prijevremeno umirovljenje s 0,3% na 0,2% za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu.

Srednjoročne i dugoročne projekcije Zbog naravi mirovinskog sustava i njegovog velikog utjecaja na socijalnu sigurnost starijih osoba i javne financije, nužne su srednjoročne i dugoročne projekcije demografskih i gospodarskih kretanja te mirovinskog sustava. Sažetak mirovinskih projekcija za Hrvatsku (Croatia: Country fiche on pension projections) sadrži najvažnije srednjoročne i dugoročne rezultate projekcija. Prihvatila ga je Europska komisija u okviru pripreme Izvješća o starenju stanovništva (The Ageing Report – Economic and Budgetary Projections for the EU Member States) i Izvješća o primjerenosti mirovina (The Pension Adequacy Report: current and future income adequacy in old age in the Europe). Izvješća se pripremaju svake tri godine na temelju dugoročnih projekcija demografskih i makroekonomskih kretanja, broja umirovljenika i visine mirovina, odnosno sadašnje i buduće fiskalne održivosti mirovinskih i drugih socijalnih sustava (socijalne skrbi, osiguranja za nezaposlenost i zdravstvenog osiguranja). Služe za praćenje i planiranje fiskalnih prihoda i rashoda te planiranje i donošenje odluka broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

za unaprjeđenje mirovinskih i drugih socijalnih sustava. Projekcije se temelje na trenutačno važećem zakonodavnom okviru. U slučaju značajnijih izmjena zakona izrađuje se izvanredno izvješće, koje je za Hrvatsku izrađeno 2019. zbog izmjene mirovinskih propisa iz 2019. godine. Prema izvješćima Europske komisije (EK) o starenju i primjerenosti mirovina, problem starenja stanovništva i nepovoljnih demografskih trendova prisutni su u većini država članica te nepovoljno utječu na javne financije i socijalne sustave, osobito na mirovinski sustav. Smanjenjem stope nataliteta, starenjem i produženjem životnog vijeka stanovništva smanjuje se udio radno aktivnog stanovništva te povećava udio starijeg stanovništva. Demografske projekcije pokazuju da stanovništvo u Hrvatskoj brzo stari i broj stanovnika se znatno smanjuje, tako da se do 2070. očekuje smanjenje stanovništva za približno 34%. Istovremeno, očekivani životni vijek osoba u dobi od 65 godina povećat će se za 6,3 godine za muškarce i 5,9 godina za žene. Ujedno se očekuje udvostručenje broja osoba koje imaju 80 i više godina. Međutim, istovremeno se predviđa povećanje stope zaposlenosti za radnu populaciju u dobi 20 – 64 godina do 2070. Razlog tome je povećanje dobi za prijevremenu i starosnu mirovinu za žene. Posebno je značajan projicirani rast stope zaposlenosti za dobnu skupinu 65 – 74 godine, s 5% u 2019. na 8,1% u 2070. godini. Projicirani su i pozitivni trendovi povećanja prosječne dobi za umirovljenje te navršenom mirovinskom stažu. U razdoblju 2020. – 2070. prosječna dob za umirovljenje za muškarce povećat će se sa 63,4 god. u 2019. na 64,1 god. do 2070., a za žene sa 61,8 god. na 63,1 god., a prosječni mirovinski staž povećat će se za muškarce s 32,1 na 33,7 god. i za žene s 32,0 na 33,7 god. Također, projicirano je da će se javni izdaci za mirovine smanjiti s 10,2% BDP-a u 2019. na 9,5% u 2070. Istovremeno, udio doprinosa za mirovinsko osiguranje povećat će se sa 6% BDP-a u 2019. na približno 7,1% u 2070. godini, prvenstveno zbog prijenosa sredstava iz drugog stupa u državni proračun za osiguranike II. stupa koji odluče da će primati mirovinu samo iz I. stupa. Slijedom toga, očekuje se postupno smanjivanje deficita javnog mirovinskog sustava koji se pokriva iz državnog proračuna s 4,2 % na 2,4% BDP-a u 2070. godini. Izdaci za mirovine iz drugog stupa trebali bi se postupno povećati na 0,3% BDP-a do 2070. te bi ukupni izdaci za mirovine iznosili 9,8% BDP-a. Stoga, unatoč nepovoljnim demografskim trendovima, ne očekuje se znatnije povećanje rashoda za mirovine zbog sljedećih razloga:

–

30% populacije koja je tek trebala ići u mirovinu već koristi prijevremenu starosnu, invalidsku ili mirovinu hrvatskog branitelja

–

projicirano je smanjenje rashoda za invalidske mirovine s 1,8% BDP-a u 2019. na 0,7% BDP-a u 2070. godini zbog strožih uvjeta

perspektive

Učvršćuju se temelji mirovinske stabilnosti

–

projicirano je smanjenje broja korisnika obiteljskih mirovina zbog demografskih kretanja te povećanja zaposlenosti i ublažavanja razlika u primanjima žena i muškaraca

–

projicirani budući rast mirovina niži je od projiciranog rasta plaća.

Drugi stup trebao bi imati značajniju ulogu od 2030. godine nadalje, kada se očekuje da će sve više osiguranika izabrati isplatu mirovina iz oba, umjesto samo iz prvog stupa.

Strateški dokumenti u sustavu U idućem razdoblju poseban izazov predstavlja povećanje adekvatnosti mirovina, stoga su u strateškim dokumentima, Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. – 2026. (NPOO) te Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. (NRS), predviđene mjere za daljnje unaprjeđenje mirovinskog sustava. U prvom stupu predviđeno je poticanje duljeg ostanka u svijetu rada i smanjenje broja prijevremenih umirovljenja te redefiniranje modela obiteljske mirovine i povećanje najniže mirovine. Povećanje adekvatnosti mirovina iz drugog stupa želi se postići povećanjem prinosa kroz snažnije uključivanje mirovinskih fondova u infrastrukturne projekte, veća ulaganja u trgovačka društva u državnom vlasništvu te daljnje smanjivanje administrativnih troškova vezanih uz poslovanje obveznih mirovinski fondova. Nadalje, planirano je poticanje, daljnje jačanje i unaprjeđenje dobrovoljne mirovinske štednje kako bi se budućim korisnicima osigurale veće mirovine i dostojanstvena starost. Također, i u Programu Vlade 2020. – 2024. kao jedan od glavnih ciljeva navodi se održivost mirovinskog sustava u sklopu kojega je predviđen nastavak mirovinske reforme povećanjem adekvatnosti mirovina. Ističe se nužnost poticanja duljeg ostanka u svijetu rada izmjenom radnog zakonodavstva, omogućavanjem rada nakon navršene 65. godine života. Time bi se, uz predviđeno dodatno proširenje kruga umirovljenika koji mogu raditi uz istodobnu isplatu mirovine, osigurala veća participacija osoba starije životne dobi na tržištu rada. Poseban naglasak stavljen je na korisnike obiteljskih mirovina za koje je predviđeno omogućavanje pravednijeg načina izračuna mirovine. Isto tako, jasno je opredjeljenje za jačanje trostupnog mirovinskog sustava daljnjom liberalizacijom ulaganja obveznih mirovinskih fondova te stimuliranjem pojedinaca i poslodavaca na dobrovoljnu mirovinsku štednju koju država odgovarajuće nagrađuje poticajima. U NRS-u posebno je naglašen izazov u osiguravanju održivosti i primjerenosti mirovinskog sustava, a to je podizanje omjera broja zaposlenih i broja umirovljenika. Stoga je nužno dodatno jačati potencijale za rast gospodarstva i povećanje zaposlenosti. Važan čimbenik u osiguranju primjerenosti mirovina budućih umirovljenika je osobna odgovornost i motiviranost građana za mirovinsku štednju.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Stoga je potrebno poboljšati pristup programima za povećanje financijske pismenosti građana. Posebno su značajne aktivnosti predviđene u okviru mjera NPOO-a. Povećanje adekvatnosti mirovina nastavkom mirovinske reforme i planirana reforma radnog zakonodavstva pozitivno će se odraziti i na mirovinski sustav te pridonijeti povećanju adekvatnosti mirovina. Prije svega, revidiranje zakonske odredbe o prestanku radnog odnosa zbog navršene životne dobi (65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, ako se poslodavac i radnik ne dogovore drugačije) omogućilo bi, ne samo dulji ostanak u svijetu rada i dulji staž, već bi se time ostvarilo i dodatno povećanje mirovine za 0,34% za svaki mjesec umirovljenja nakon propisane dobi, odnosno najviše 20,4% za pet godina kasnijeg umirovljenja. Pri tome treba voditi brigu o tome da se omogućavanjem duljeg rada radnicima koji ispunjavaju uvjete za starosnu mirovinu ne stvori dodatno neopravdano opterećenje za poslodavce. Isto tako, aktivnosti u području „borbe“ protiv neprijavljenog rada povećat će plaćanje doprinosa te posljedično osigurati veće mirovine. Osnaživanje uloge posebnog savjetodavnog tijela nadležnog za praćenje kretanja u području minimalne plaće također će znatno utjecati na osiguravanje primjerenih plaća, a ne samo minimalnih, što će imati pozitivan utjecaj i u mirovinskom sustavu, jer će veće plaće uz dulji staž i kasniji odlazak u mirovinu rezultirati većim mirovinama.

Novi model obiteljske mirovine Iako je mirovinskom reformom iz 2019. napravljen pozitivan iskorak u poboljšanju razine adekvatnosti mirovina, i dalje je posebno značajan broj umirovljenika s niskim mirovinama u kategoriji korisnika obiteljskih mirovina, a u ukupnoj strukturi korisnika vezan je isključivo uz kratko razdoblje navršenog mirovinskog staža. Statistički podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje upućuju na pozitivan trend povećanja mirovinskog staža za nove korisnike mirovina, ostvarene u 2021. godini, koji je iznosio 32 godine i 9 mjeseci, što je više od prosječnog mirovinskog staža svih korisnika, koji je u prosincu 2021. iznosio 30 godina i 11 mjeseci. Udio prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći, bez mirovina ostvarenih prema međunarodnim ugovorima, u prosincu 2021. iznosio je 40,60%, a prosječne obiteljske mirovine 32,79%. S obzirom na projicirano dugoročno smanjivanje udjela mirovine u plaći, što je između ostalog i posljedica povećanja broja korisnika mirovina iz prvog i drugog mirovinskog stupa, postupno će se smanjiti i transferi iz državnog proračuna za pokrivanje deficita mirovinskog sustava. Međutim, korisnici mirovine iz oba stupa primat će veća ukupna mirovinska primanja. Stoga mjere za povećanje adekvatnosti mirovina trebaju prije svega biti usmjerene na zaštitu ranjivih kategorija umirovljenika koje će primati mirovinu samo iz prvog stupa, a znatan broj takvih umirovljenika je među korisnicima obiteljske, starosne, prijevremene starosne i invalidske mirovine, 62

perspektive

Učvršćuju se temelji mirovinske stabilnosti

Poboljšanje drugog stupa Obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi od osnutka ostvarili su iznadprosječne prinose u usporedbi s rezultatima poslovanja mirovinskih fondova u ostalim državama srednje i istočne Europe. Nesporno je da će drugi i treći mirovinski stup imati značajnu ulogu u poboljšanju materijalnog položaja budućih generacija umirovljenika, a nije zanemariv ni pozitivan utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Mjere iz mirovinske reforme već daju pozitivne rezultate, jer se trenutačno od ukupnog broja osiguranika osiguranih u oba stupa njih oko 40% odlučuje za isplatu mirovine iz prvog i drugog stupa, a povećanjem prosječnog razdoblja uplate u drugi stup taj broj će se postupno povećavati. Daljnje unaprjeđenje drugog stupa svakako pretpostavlja snažnije uključivanje mirovinskih fondova u infrastrukturne projekte i daljnju liberalizaciju ulaganja, čime bi se stvorio potencijal za ostvarivanje viših prinosa, a time i većih mirovina. U idućem razdoblju treba razmotriti i prilagodbu trenutačne stope doprinosa za drugi stup od 5%, vodeći brigu o tome da povećanje stope doprinosa dodatno ne optereti državni proračun. kojima se u slučaju smrti bračnog odnosno izvanbračnog partnera znatno smanjuju prihodi, te korisnika najniže mirovine. Statistički podaci Zavoda o prosječnim mirovinama korisnika obiteljske i najniže mirovine upućuju na nužnost promjene zakonodavnog okvira radi povećanja socijalne sigurnosti osjetljivih skupina umirovljenika. Redefiniranjem modela obiteljske mirovine predviđeno je povećanje adekvatnosti mirovina u slučajevima značajnijeg gubitka prihoda nakon smrti bračnog odnosno izvanbračnog druga. Naime, sadašnji zakon ne omogućava korištenje dvije ili više mirovina iz sustava generacijske solidarnosti, već korisnik može odabrati samo jednu, povoljniju mirovinu. Izmjenom pravnog okvira, omogućit će se korištenje dijela obiteljske mirovine korisnicima starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine nakon smrti bračnog odnosno izvanbračnog druga. Također, planirano je povećanje mirovinskog faktora za izračun obiteljske mirovine. Ovime bi se obuhvatilo približno 300 tisuća korisnika obiteljske mirovine kojima bi se na odgovarajući način povećalo ukupno mirovinsko primanje. Uvođenjem novog modela obiteljske mirovine može se očekivati povećanje prosječne obiteljske mirovine za korisnike obuhvaćene izmjenama zakonskih propisa za približno 10%. Korisnicima starosne, prijevremene starosne i invalidske mirovine u slučajevima smrti bračnog odnosno izvanbračnog druga, s nižim mirovinskim primanjima, u skladu s gospodarskim mogućnostima povećat će se ukupno mirovinsko primanje omogućavanjem istovremenog korištenja i dijela obiteljske mirovine, što će dodatno doprinijeti smanjenju rizika od siromaštva. Planirano je i dodatno povećanje mirovine za korisnike najniže mirovine koji su u povećanom riziku od siromaštva s obzirom na niska mirovinska primanja. Predviđeno broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

je povećanje najniže mirovine od 1. siječnja 2023. za 1,5% i od 1. siječnja 2025. za 1,5%, ukupno za približno 3%, čime bi se podigla donja razina prava za približno 275 tisuća umirovljenika.

Planovi za unaprjeđenje kapitaliziranog sustava U sustavu kapitalizirane štednje podaci pokazuju da drugi i treći mirovinski stup ostvaruju solidne rezultate te će imati značajnu ulogu za buduće umirovljenike. Ukupna neto imovina obveznih mirovinskih fondova na dan 31. siječnja 2022. iznosila je 133,12 mlrd. kn, od toga tek 1,11% je imovina fondova kategorije A, 6,83% je imovina fondova kategorije C – namijenjenog starijim osiguranicima, a najveći dio, 92,06% je imovina fondova kategorije B. Od početka djelovanja 2002. do kraja siječnja 2022., prosječni godišnji prinos obveznih mirovinskih fondova za kategoriju A iznosio je 7,69%, kategoriju B 5,47%, a za kategoriju C 4,37%. Ukupna neto imovina dobrovoljnih mirovinskih fondova na dan 31. siječnja 2022. iznosila je 7,82 mlrd. kn (imovina otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova iznosila je 6,44 mlrd. kn, a zatvorenih fondova 1,38 mlrd. kn). Od početka poslovanja, 2002., do danas, prosječni godišnji prinos otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova iznosi 5,20%, a zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova 5,59%. Prije provedbe mirovinske reforme iz 2019. godine, praksa ulaganja mirovinskih fondova na domaćem tržištu pokazala je određene nedostatke, poput ograničenih preduvjeta za ulaganja u infrastrukturne projekte, strožih ograničenja ulaganja imovine fondova kategorije A i B te ograničenja izloženosti od maksimalno 2% NAV-a (Net Asset Value). Mirovinski fondovi najviše su ulagali u obveznice, a za ulaganja u infrastrukturne projekte nemaju ostvarene sve preduvjete. Prema projekcijama koje EK izrađuje za države članice, u budućem razdoblju očekuje se nastavak trenda niskih kamatnih stopa, što bi moglo rezultirati niskim prinosima mirovinskih fondova u slučaju pretežitog ulaganja u državne obveznice. Alokacijom navedenog dijela portfelja u imovinu koja omogućava veće prinose, mirovinski fondovi potencijalno bi ostvarili veće prinose, što je preduvjet za povećanje mirovina iz drugog stupa. Povećala bi se adekvatnost mirovina iz II. stupa, što je moguće ostvariti jedino povećanjem prinosa od ulaganja obveznih mirovinskih fondova. Kako bi se ovaj rizik umanjio, planirana je daljnja diversifikacija ulaganja i snažnije uključivanje mirovinskih fondova u infrastrukturne projekte te veća ulaganja u poduzeća u vlasništvu Hrvatske, čime bi se stvorio potencijal za ostvarivanje viših prinosa, a time i većih mirovina za buduće generacije umirovljenika. Dodatni državni poticaj tržištu kapitala trebao bi doći iz segmenta upravljanja državnom imovinom. S obzirom na velik broj udjela i trgovačkih društava u državnom vlasništvu i pokretanja procesa aktivnijeg upravljanja tim društvima, 64

perspektive

Učvršćuju se temelji mirovinske stabilnosti

potrebno je napraviti analize ulagačkog potencijala za mirovinska društva. Obvezni mirovinski fondovi mogu već sada ulagati u infrastrukturne projekte na području Hrvatske. Preduvjet za takva ulaganja je da Vlada odredi projekt kao infrastrukturni. Stoga je u tu svrhu predviđeno angažiranje neovisnih stručnjaka za izradu stručnih studija isplativosti ulaganja u tvrtke u vlasništvu Hrvatske u kojima je pokrenuta ili planirana privatizacija, a koje bi poslužilo kao podloga za odluku Vlade za određivanje projekta infrastrukturnim. Time bi se osigurao preduvjet za povećanje ulaganja mirovinskih fondova u infrastrukturne projekte te generiralo kvalitetnije korporativno upravljanje, disperzija rizika i povećanje efikasnosti trgovačkih društava u djelomičnom ili većinskom državnom vlasništvu.

Dugoročna održivost i primjerenost Unatoč provedenoj mirovinskoj reformi, nužno je kontinuirano provoditi mjere usmjerene na poboljšanje adekvatnosti mirovina, osobito u duljem roku, i to ne samo reformiranjem mirovinskog sustava, nego i reformom radnog zakonodavstva te provedbom mjera aktivne politike zapošljavanja. Međutim, reforma iz 2019. godine otvorila je perspektivu za osiguranje dugoročne održivosti i primjernosti mirovina. Pri tome je važno naglasiti kako buduće promjene u mirovinskom sustavu u najvećoj mjeri ovise o demografskim i gospodarskim trendovima te kretanjima na tržištu rada. Unatoč nepovoljnim demografskim trendovima, podaci upućuju na povećanje broja osiguranika, uz istodobno stabiliziranje broja umirovljenika te povećanje staža kod novih korisnika mirovine. Naime, u razdoblju od 2016. do 2021. razvidno je značajnije povećanje zaposlenosti, što se ogleda i u povećanju broja osiguranika s 1 440 188 (2016.) na 1 571 672 (2021.), čime je povećan omjer osiguranika broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

u odnosu na umirovljenike s 1,17 na 1,28. Pri tome, iznimno je važno konstantno naglašavati potrebu duljeg ostanka u svijetu rada, jer se jedino duljim radom i odlaskom u mirovinu u starijoj životnoj dobi mogu osigurati veće mirovine. Od posebne važnosti je osigurati veću zastupljenost starije populacije, 55+ na tržištu rada. Također, pri kreiranju budućih mjera u mirovinskom osiguranju generacijske solidarnosti potrebno je voditi brigu o ravnoteži između osnovnih načela – uzajamnosti i solidarnosti, odnosno da se jačanjem zaštite najranjivijih skupina umirovljenika bitno ne naruši ovisnost mirovine o prethodnoj uplati doprinosa. Isto tako, važno je i nadalje poticati dobrovoljnu mirovinsku štednju poboljšanjem pristupa programima za povećanje financijske pismenosti, kako bi se kod mlađe generacije pobudila svijest o potrebi osiguranja prihoda za dostojanstvenu starost. Prema tome, mirovinska reforma promijenila je osnovne parametre u mirovinskom sustavu – uvjete za ostvarivanje prava, način određivanja i usklađivanja te način financiranja mirovina. Ove promjene Hrvatsku približavaju uvjetima za ostvarivanje prava u europskim državama, a s tri stupa mirovinskog osiguranja uveden je i kapitalni oblik financiranja mirovina, koji u različitim oblicima i opsegu postoji u svim razvijenim državama. Uvođenje drugog stupa uzrokovalo je smanjenje doprinosa u prvi stup i dugoročne izdatke državnog proračuna za namirivanje tog manjka. Teret tranzicijskog troška smanjuje se kada u prvom stupu osiguranici drugog stupa počnu brojnije ostvarivati manje, osnovne mirovine, uz mirovinu iz drugog stupa, te zahvaljujući pozitivnim učincima reforme na razvoj tržišta kapitala i gospodarski rast, što je, uz socijalni, osnovni cilj mirovinske reforme. Ipak, legitimaciju mirovinska reforma prije svega stječe svojim ciljevima i učincima u osiguranju socijalne sigurnosti osiguranika odnosno članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova za rizike starosti, invalidnosti i smrti hranitelja obitelji. Složenost sustava, visoki troškovi i velika socijalna i gospodarska važnost mirovinskog osiguranja traže stalno praćenje i projekciju učinaka i prema potrebi prilagodbu pojedinih instituta u trodijelnom mirovinskom sustavu. Dakle, ključno je i dalje jačati i razvijati trodijelni mirovinski sustav, posebno uzimajući u obzir demografske trendove i omjer osiguranika i umirovljenika. Kombiniranim sustavom može se osigurati dugoročno održiv mirovinski sustav i primjerena razina mirovina, a što je u skladu s preporukama brojnih međunarodnih organizacija, kao i primjerima najbolje prakse u razvijenim državama Europe i svijeta. Jačanje trodijelnog mirovinskog sustava doprinosi podjeli tereta osiguranja adekvatnih mirovina između državnog proračuna i osiguranika i dugoročno je najpovoljnija opcija. Hrvatska mirovinska reforma započela je svoj put, a za njezin uspješan nastavak treba tražiti prikladan odgovor na izazove koji proizlaze iz promjena na tržištu rada i sve izraženijeg starenja stanovništva.

perspektive

Uzroci iseljavanja mladih iz Hrvatske – demografska struktura, motivi i namjere Pišu: dr. sc. Marina Perić Kaselj, dr. sc. Filip Škiljan, dr. sc. Aleksandar Vukić1 Glavni problemi s kojima se suočava Hrvatska nakon deset godina provedenih u Europskoj uniji može se ukratko sažeti: „1991. godine Hrvatska je imala 4.784.265 stanovnika. Danas, prema posljednjem popisu stanovništva ta je brojka manja za milijun stanovnika. Što je sve dovelo do toga stanja, gdje stručnjaci predviđaju da će nas 2050 biti ispod 3,5 milijuna? Može li se uopće taj nepovoljni trend zaustaviti i kako?“ Ova pitanja omogućiti će nam da se osvrnemo na dosadašnji tok istraživanja, da sistematiziramo početne ideje te da produbimo naše razumijevanje problema kojim se bavimo. Odgovor na postavljena pitanja mogu se pronaći u odnosu na društvene strukture Hrvatske, povijesnih kretanja dugoga trajanja, biti Europske unije kao društveno-političkog sistema, globalnog kapitalističkog sistema te pojedinaca (hrvatskih građana, od kojih su neki bili i naši ispitanici).

Povijesna kretanja i posljedice migracija na demografsku strukturu Hrvatske Djelovanje svjetskog kapitalističkog sistema počelo se na hrvatskim prostorima osjećati u zadnjoj četvrtini 19. stoljeća. U Hrvatsku su se počele doseljavati Nijemci, Mađari, Česi Slovaci i mnogi drugi narodi, dok su mnogi Hrvati iseljavali prema SAD i Južnoj Americi. Glavni razlog treba tražiti u agrarnoj prenaseljenosti Europe i procesu odvajanja ljudi od zemlje. Prelazak stanovništva iz sela u gradove, industrijska revolucija i prva globalizacija (1815. – 1914.), u političkoj terminologiji poznata kao pax Britanica, glavni su čimbenici demografskih promjena i migracijskih kretanja. U to doba gradovi su bili opasna mjesta za život koja nisu mogla, u demografskom smislu reproducirati same sebe, nego su ovisili od priljeva stanovništva sa sela. Stanovnicima prenapučenih i infrastrukturno neuređenih gradova kao jedino rješenje nametao se odlazak u SAD i Južnu Ameriku. Kao i obično, u Hrvatskoj kao periferiji Europe, taj se proces odigrao s kojim desetljećem zakašnjenja. 1

Autori su znanstvenici Instituta za migracije i narodnosti.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

U vremenu između dva svjetska rata iseljavanje iz Hrvatske se nastavilo, ali usprkos tome nije došlo do smanjenja broja stanovnika. Razlog za to treba tražiti i u globalnoj krizi svjetskog kapitalističkog sistema i raspadu prvog globalnog kapitalističkog sistema u kojem su se Sovjetski savez i Kina nalazile izvan sistema dominacije kapitalističkog tržišta. Migracije su u doslovnom smislu bile ograničene „željeznom zavjesom“. U periodu nakon Drugog svjetskog rata iseljavanje iz Hrvatske, zbog specifičnog položaja Jugoslavije u svjetskom sistemu, intenzivnije je započelo od šezdesetih godina kada se jedan dio građana odlučuje na iseljavanje u Zapadne zemlje Europe. To je iseljavanje uzrokovano nedovoljnom razvijenošću, agrarnom prenapučenošću i siromaštvom zemlje, ali i političko-geografskim prilikama, a od 1963. godine liberalizacijom državne politike prema odlasku na privremeni rad u inozemstvo. Taj trend iseljavanja nastavio se sve do posljednjeg rata (1991. – 1995.). I u vrijeme rata jedan dio građana Hrvatske napušta svoja naselja te se zbog ratnih opasnosti seleu zemlje zapadne Europe te u Bosnu i Hercegovinu i u Srbiju. Nakon rata nastavlja se trend iseljavanja iz Hrvatske te pad broja stanovnika u popisima 2001., 2011. i 2021. godine. Premaprognozama Ujedinjenih naroda Hrvatskoj do 2050. godine prijeti pad broja stanovnika za više od 15%, a prema procjenama časopisa Lancet Hrvatska bi 2100. godine mogla imati 1,9 milijuna stanovnika. Prema mišljenju mnogih svjetski priznatih demografa rast svjetske populacije ide svojem kraju pa se ozbiljniji rast stanovništva predviđa samo za zemlje subsaharske Afrike. Situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska nakon ulaska u Europsku uniju i u drugi globalni kapitalistički sistem „pax Americana“ (1989. – 2022.) prilično je jednostavno objasniti opisom biti kapitalističkog projekta i ulogom Europske unije u njemu. Migracijska i demografska kretanja, držimo, posljedica su unutarnje logike kapitala i kapitalističkog načina proizvodnje. Na određenom stupnju društveno-ekonomskog razvoja većina razvijenih zemalja suočava se s padom broja stanovnika dok se većina siromašnih zemalja, te zemalja u razvoju suočava s rastom stanovništva, za što se rješenje traži u migracijama. Tome je tako, zato što u logici kapitalizma nije proizvođenje i samoreprodukcija života već profit. Razina današnje tehnologije omogućuje da cjelokupnu proizvodnju svijeta obavlja 20% stanovništva, dok je 80% populacije u produkcijskom smislu višak, ali potrošača nema dovoljno (jer većina svjetskog stanovništva nije platežno sposobna), pa bi u interesu kapitala bilo da je svjetska populacija veća barem još za 3 milijardi ljudi ili da se standard siromašnih zemalja dovede na pristojnu razinu. Time bi u velikoj mjeri bio riješen i problem legalnih ili ilegalnih migracija koji je ugrađen u logiku kapitala. Kapital migrira u zemlje u kojima je cijena rada niža, a ljudi migriraju prema odredištima u kojima je cijena rada viša. Dugoročna posljedica bi bila izjednačavanje dohodaka po državama i rast BDP na globalnoj razini. Kapital se samoreproducira i organizira po načelu centar-poluperiferija-periferija, kako na makro, tako i na regionalnom i lokalnom nivou što se, naravno, reflektira i na demografska i migracijska kretanja. Centrima kapitalističke privrede su potrebni ljudi a njih je na tržištu uvijek više nego što je potrebno, pa to utječe na cijene rada. 68

perspektive

Uzroci iseljavanja mladih iz Hrvatske – demografska struktura, motivi i namjere

Visokorazvijenim zemljama je potrebna jeftina kvalificirana radna snaga zbog skrbi o sve starijem stanovništvu i punjenju mirovinskih fondova, nekvalificirana radna zbog rada u proizvodnim i uslužnim, niskoplaćenim sektorom, a, s druge strane, potrebni su i stručnjaci. EU, recimo, od migrantske krize 2015. godine plaća Turskoj milijarde dolara kako bi izbjeglice držala u svojim granicama i ondje „na terenu“ odabire potrebne IT stručnjake, liječnike i inženjere. Subsaharska Afrika je na dnu „hranidbenog lanca“ globalnog korporacijskog kapitalizma, na neki način na njegovom rubu i zbog toga dolazi do, nekontrolirane produkcije života. Nakon ulaska u Europsku uniju 2013. godine nije odmah započet migracijski proces Hrvata jer se moralo pričekati na otvaranje tržišta rada pojedinih članica. Već ta činjenica dosta govori o prirodi zajedničkog ekonomskog prostora koji se naziva Europska unija. Pritom se često ili namjerno zaboravlja da je to povijesna tvorevina koja se sastoji od građana, etničkih grupa, nacija, država i regija. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku moguće je vidjeti kako je broj odseljenih iz Hrvatske posljednjih godina višestruko premašivao broj doseljenih u Hrvatsku. Tako je samo 2017. godine broj odseljenih hrvatskih građana iz Hrvatske iznosio 45.367, a doseljenih u Hrvatsku tek 7.911. Ta se razlika smanjila u 2020. godini (godini nametnutih karantena i „zaključavanja“ svjetske ekonomije) kada je broj odseljenih iznosio 20.886 hrvatskih građana, a broj doseljenih 8.460. Najveće migracije su bile na područje Njemačke (54,9%), Austrije (10,9%), Bosne i Hercegovine (7,3%) i Srbije (4,9%). Prema dobno-spolnoj strukturi u 2020. najveći broj odseljenih su predstavljali muškarci u dobi između 25 i 34 godine, a najveći broj iseljenika bio je iz Grada Zagreba, Splitsko-dalmatinske županije, Primorskogoranske županije, Istarske županije i Osječko-baranjske županije što je i logično kada se radi o županijama s najvećim gradskim centrima. Od 20.886 hrvatskih državljana koji su iselili iz Hrvatske u 2020. njih 16.388 odselilo je na područje država Europske Unije, a 3.972 na područje ostalih europskih zemalja te 63 u Aziju, 1 u Afriku, 215 u Sjevernu i Srednju Ameriku, 6 u Južnu Ameriku i 54 u Australiju.

Istraživanje Namjera ovoga članka je informiranje javnosti o preliminarnim rezultatima empirijskog istraživanja UZROCI I POSLJEDICE ISELJAVANJA MLADIH IZ HRVATSKE koje provodi Institut za migracije i narodnosti u sklopu projekta Mreža 2050 – Demografija, od izazova do odgovora je odobren i sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda.2 Projekt se temelji na međusektorskoj suradnji koja 2

Mreža 2050 okuplja 11 partnera iz civilnog sektora, znanstvene zajednice, predstavnike lokalne samouprave i socijalnih partnera koji će aktivnostima su-upravljati na participativan, odgovoran i demokratski način; Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu, Udruga mladih i diplomiranih studenata Fakulteta ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ Sveučilišta Jurja Dobrile

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

je izostala u području bavljenja problematikom učinaka negativnih demografska kretanja na društveni i ekonomski razvoj Hrvatske. Nositelj projekta je Svjetski savez mladih Hrvatska (SSMH), a od znanstvenih institucija sudjeluju Institut za migracije i narodnosti i Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. U okviru projekta sprovest će se tri istraživanja: iseljavanje mladih iz Hrvatske, Migracije i nacionalna sigurnost i Demografski potencijal hrvatskog iseljeništva. Pokušat ćemo ukratko razjasniti smisao i faze istraživanja. Problem od kojeg smo mi pošli u istraživanju je pad broja stanovnika Hrvatske i njegova povezanost s iseljavanjem stanovništva mlađe životne dobi. U našem istraživanju koristili smo dvije metode prilikom istraživanja namjere odlaska mladih u inozemstvo. Proveli smo kvalitativno istraživanje putem šest fokus grupa3 i empirijsko istraživanje putem anketnog upitnika na temu iseljavanje mladih. Kvantitativnim istraživanjem (anketa), čije preliminarne rezultate predstavljamo u članku, bilo je obuhvaćeno 1037 ispitanika, od čega 391 muškaraca i 646 žena, a istraživanje je izvršeno putem anketnog upitnika koji je ispunjavan on line putem. Ispitanici su bili u dobnoj skupini između 18 i 30 godina (1991. – 2003. godište), s područja cijele Hrvatske. Najveći broj ispitanika bio je s područja grada Zagreba, Splitsko-dalmatinske i Brodskoposavske županije. Potrebno je istaknuti kakoje istraživanje obuhvaćalo nekoliko velikih cjelina koje su se ticale općih demografskih obilježja, socioekonomskog statusa ispitanika, psiholoških odrednica koje utječu na odluku o odlasku u inozemstvo, procjene gospodarskih i političkih prilika u Hrvatskoj kao motiv za odlazak u inozemstvo, namjere o odlasku u inozemstvo, stavova o odlasku mladih u inozemstvo, zemalja u koje se namjerava emigrirati, načina boravka u inozemstvu, razloga iseljavanja i razloga povratka iz inozemstva.

u Puli, Centar za karijere mladih Dubrovnik, Klub studenata geografije Zagreb, Udruga mladih i studenata Split Misli, Udruga obitelji s četvero i više djece Cetinskog kraja, Udruga iseljenika, povratnika i useljenika, Mladi Sikirevaca i Jaruga, Općina Antunovac i Sindikat radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske. Fokus grupe su vodili znanstvenici Instituta za migracije i narodnosti: Sudionici su bili mladi iz različitih dijelova Hrvatske u dobi od 18. – 29. godina. Predviđeno trajanje fokus grupa bilo je oko 90 minuta. U jednoj fokus grupi bilo je između pet i osam sudionika. Ukupno je sudjelovalo 38 sudionika u svih šest fokus grupa. Od toga je bio 21 muškarac i 17 žena. Fokus grupe obuhvaćale su geografski sudionike iz Splita, Dubrovnika, Sinja, Zagreba, Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske. Uvodno su sudionici bili upoznati s temom projekta i svrhom istraživanja, kao i znanstvenicima koji su provodili fokus grupe. Protokol vođenja fokus grupa unaprijed je definiran kroz šesnaest pitanja putem kojih su se od ispitanika prikupljali sociodemografski podaci, razlozi eventualnog iseljavanja, stavovima o iseljavanju mladih iz Hrvatske, o iseljavanju poznanika i rodbine i njihovoj kvaliteti života u inozemstvu, prednostima života u Hrvatskoj i inozemstvu, željenoj zemlji iseljenja, utjecaju epidemije i iseljenja, doprinosu njih kao pojedinaca u lokalnoj sredini, primjerima dobre prakse pojedinaca u lokalnoj sredini itd.

perspektive

Uzroci iseljavanja mladih iz Hrvatske – demografska struktura, motivi i namjere

Već preliminarni pogled na rezultate istraživanja pokazuje da su nezaposlenost, neriješeno stambeno pitanje, nepovoljni uvjeti rada glavni razlozi iseljavanja. Odluku o iseljavanju mladih dodatno potiče negativno društveno-političko okruženje, kao i prevladavajuće mišljenje u javnom diskursu da u Hrvatskoj nema perspektive za mlade. U hrvatskim društvenim znanostima postoje pojedina sociološka istraživanja o novom migracijskom valu, a istraživanja o „odljevu mozgova“ obavljana su već devedesetih godina prošlog stoljeća. Taj tip migracija je prisutan i danas. Svega Radi se o znanstvenicima iz oblasti prirodnih, biomedicinskih i informatičkih znanosti. Odlazak znanstvenika iz društvenih i humanističkih znanosti je znatno rjeđi jer tu postoji jezična barijera. Oni prodiru na Zapad ako su potrebni kao stručnjaci za, da tako kažemo, balkanska pitanja. S druge stranei zemlje Zapadne Europe se susreće s tim problemom, i njihovi najtalentiraniji znanstvenici odlaze u SAD. Prema nekim podacima u SAD permanentno studira i 200.000 Kineza. Zanimljivo je da se oko 40 % posto vraća u Kinu. Vraćaju se i vrhunski znanstvenici i sa sobom donose znanje i informacije. Kako je već rečeno, naša anketa obuhvatila je 1037 ispitanika, a uzorak je, koliko je to bilo moguće, pravilno raspoređen prema hrvatskim županijama, kako ilustrira sljedeći dijagram.

Graf I. Županija prebivališta

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

U našem uzorku najveći broj ispitanika završio je srednju školu, a po veličinu sljedeću skupina čine ispitanicu koji su završili preddiplomski studij, a slijede diplomirani studenti. Najmanje ih ima sa završenom osnovnom školom i onih koji su magistri ili doktori znanosti što je u skladu s obrazovnom strukturom hrvatskog društva.

Graf II. Završena razina obrazovanja ispitanika

Graf III. Status ispitanika

Ako ispitanike promatramo prema radnom statusu u uzorku tada najveći broj ispitanika čine studenti (54 %), a potom zaposleni (31 %).

perspektive

Uzroci iseljavanja mladih iz Hrvatske – demografska struktura, motivi i namjere

Graf IV. Preseljenje izvan Hrvatske

Uz mnogobrojna pitanja vezana za zadovoljstvo življenja u Hrvatskoj jedno od pitanja bilo je vezano za preseljenje izvan Hrvatske. Pokazuje se da 72% ispitanika stalno, često ili ponekad razmišlja o odlasku u inozemstvo. Nama se čini da optimizam ulijeva činjenica da 28% posto ispitanika uopće ne razmišlja o napuštanju Hrvatske jer je od razmišljanja o odlasku i realizacije tog razmišljanja dugačak put. Prema odgovorima ispitanika razvidno je da o odlasku u inozemstvo najviše razmišljaju mladi iz velikih gradova i regija oko njih – Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. To znači da je glavni dio migracija, onaj iz Slavonije, čini se završio. Plodna ravnica ispražnjena je od mladih ljudi i spremna za prodaju agrarnim kapitalistima iz Danske, Nizozemske i Njemačke nakon 1.1. 2023. Mogućnost kupovine poljoprivrednog zemljišta je kao što je poznato, prema ugovoru sa EU trebala biti moguća već 1.1.2022. ali je Hrvatska Vlada zbog pandemije uspjela dobiti odgodu.

Graf V. Preferencije iseljavanja

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Najveći broj iseljenika žele iseliti u zemlje članice Europske Unije. O tome govori i činjenicada 420 od ukupno 1037 ispitanika to žele, a njih 505 namjeravaju ostati u Hrvatskoj. Najveći broj iseljenika od zemalja Europske Unije preferira iseljavanje u Njemačku (17,2%), Austriju (12%) i Irsku (8,1%). Od zemalja izvan Europske unije najveći broj bi iselio u Švicarsku (23,4%) i Ujedinjeno Kraljevstvo (15,2%), Norvešku (12,2%) Dužina boravka u inozemstvu kreće se od perioda ’kratko’ do perioda ’zauvijek’. Vidljivo je da je ipak najviše onih koji ne znaju koliko će dugo ostati.

Graf VI. Dužina boravka u inozemstvu

Iz prikaza preliminarnih rezultata vidljivo je da je gotovo polovica ispitanika izrazilo nevoljkost da se isele iz Hrvatske, a veliki broj mladih se dobro osjeća u Hrvatskoj te smatra da imaju visoku kvalitetu života koju ne bi mogli postići u inozemstvu. Oni koji su skloniji odlasku u inozemstvo ističu, kako u inozemstvu već imaju rođake i prijatelje koji su otišli ondje zbog zaposlenja, a kao razloge odlaska iz Hrvatske ističu život u neuređenoj zemlji i odlazak u uređeniju zemlju, nepotizam, političke prilike i društvo u kojem će se njihove sposobnosti i obrazovanje više cijeniti. Dakako, dužina boravka u inozemstvu ovisi o planovima i životnim iskustvima pojedinaca, a demografski će razvoj naše zemlje uvelike ovisiti o tome koliko će pojedine državne i lokalne mjere pomoći da mladi pronađu razloge za ostanak u Hrvatskoj.

perspektive

Uzroci iseljavanja mladih iz Hrvatske – demografska struktura, motivi i namjere

Zaključci Istraživanja o novom valu migracija podržavaju hipotezu da se radi o novoj „političkoj emigraciji“. Taj se dojam može steći iz odgovora sudionika naše ankete. No, mi bi smo prije usmjerili pozornost na društvenu strukturu i ekonomske zakonitosti. Prije svega ljudi migriraju ako mogu migrirati. Ulaskom u EU ta opcija je u mnogome olakšana. Prvo je svoja vrata građanima Hrvatske otvorila Velika Britanija, koju su uz veću ili manju odgodu slijedile ostale zemlje. Austrija je to trebala napraviti u šestom mjesecu 2020. godine, ali je to je onemogućila situacija sa „Koronom“. Drugo ljudi migriraju iz zemalja s manjom plaćom ka zemljama s većom plaćom, dok kapital u uvjetima dereguliranog kapitalizma migrira uzemlje u kojima je cijena rada niža. Naša je pretpostavka da je novi val migracija sasvim drugačijeg tipa jer se većina migranata vraća u Hrvatsku kad god može zbog bolje i brže prometne povezanosti. Migranti uvijek žive u dva sistema i gledaju da iskoriste povoljne prilike u oba. Treće, mnogi odlaze, recimo u Njemačku, (trenutno je 55% migranata „novog vala“ u Njemačkoj, a većina ostalih u Irskoj i Švedskoj), jer znaju da će već nakon samo pet godina rada imati pravo na minimalnu njemačku mirovinu. Taj novac će svakako dobro doći nakon odlaska u hrvatsku mirovinu. Većina novih migranata se zapošljava u uslužnim djelatnostima, u građevinskoj i brodograđevnoj industriji, u sustavu socijalne skrbi za stare i nemoćne. Značajan broj Hrvata posljednjih dvije godine vratio se iz Australije, Kanade, Austrije i ostalih zapadnih zemalja zbog provođenja restriktivne politike/mjera tih zemalja protiv suzbijanja pandemije Covid 19. Korona kriza usporila je iseljavanje iz Hrvatske i omogućila rad „od doma“ pa sve više raste model rada – rad u Hrvatskoj za strane firme. broj 1-2 :: lipanj 2022.

OBILJEŽJA HRVATSKOG ISELJENIŠTVA U KONTEKSTU POVRATNIČKOG POTENCIJALA

Mnogi bi se vratili, ali uz uvjete Brojni su motivi koji potiču iseljavanje, a među najvažnijima su kvalitetnija i bolje plaćena radna mjesta. Pišu: dr. Katica Jurčević, dr. sc. Marija Florencia Luchetti, dr. sc. Ozana Ramljak, dr. sc. Natasha Ružić1 Na temelju procjena hrvatskih diplomatskih misija i konzularnih ureda, hrvatskih katoličkih misija, kao i popisa stanovništva u državama u kojima borave hrvatski iseljenici i njihovi potomci, a na temelju procjena hrvatskih zajednica u nekim od tih država, procjenjuje se da oko 3.200.000 hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka živi izvan Hrvatske i širom svijeta.2 Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju započeo je novi val iseljavanja hrvatskoga stanovništva. Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2017. godini u inozemstvo su se odselile ukupno 47 352 osobe, što je šest puta više nego deset godina ranije3. Neka istraživanjima navode kako RH trenutačno prolazi kroz osmi iseljenički val potaknut ulaskomu Europsku uniju. Migracijski saldo nastavlja negativan trend – Republiku Hrvatsku je od 2013. do2017. godine napustilo gotovo 6 % stanovništva (Jerić, 2019, str. 1 – 11) Iako je opći trend emigracija iz novih članica Europske unije u, prvenstveno, zemlje zapadne Europe, trendove iseljavanja mladih koji pogađaju Hrvatsku mnogi smatraju zabrinjavajućima. Prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva koji je objavio 1

Autori su znanstveni suradnici Instituta za migracije i narodnosti; dr. Ramljak je profesorica na Sveučilištu VERN https://hrvatiizvanrh.gov.hr/hrvati-izvan-rh/hrvatsko-iseljenistvo/hrvatski-iseljenici-uprekomorskim-i-europskim-drzavama-i-njihovi-potomci/749 8 (pristupljeno 21. travnja 2022.) ht tps://w w w.scr ib d.com/presentation/552778186/ Pr vi-rezultati-popisastanovni%C5%A1tva-2021#download&from_embed(pristupljeno 21. travnja 2022.)

perspektive

Mnogi bi se vratili, ali uz uvjete

Državni zavod za statistiku, u Hrvatskoj živi 3 888 529 ljudi, što je za skoro 10 posto manje u odnosu na popis iz 2011. Hrvatska je u 10 godina izgubila gotovo 400 tisuća stanovnika.4 Stoga se ovo istraživanje fokusiralo na demografski potencijal hrvatskog iseljeništva u Europi koji je u uvjetima siline recentnog iseljavanja iz Hrvatske neizostavan u kreiranju demografskih revitalizacijskih mjera.

Projekt Mreža 2050 – Demografija, od izazova do odgovora Potaknuti aktualnim stanjem Hrvatski savez mladih Hrvatske (u daljnjem tekstu SSMH) pokrenuo je projekt Mreža 2050 – Demografija, od izazova do odgovora koji je odobren i sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda. Projekt se temelji na međusektorskoj suradnji koja je izostala u području bavljenja problematikom učinaka negativnih demografska kretanja na društveni i ekonomski razvoj Hrvatske. Mreža 2050 okuplja 11 partnera iz civilnog sektora, znanstvene zajednice, predstavnike lokalne samouprave i socijalnih partnera koji će aktivnostima suupravljati na participativan, odgovoran i demokratski način; Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu, Udruga mladih i diplomiranih studenata Fakulteta ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Centar za karijere mladih Dubrovnik, Klub studenata geografije Zagreb, Udruga mladih i studenata Split Misli, Udruga obitelji s četvero i više djece Cetinskog kraja, Udruga iseljenika, povratnika i useljenika, Mladi Sikirevaca i Jaruga, Općina Antunovac i Sindikat radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske. Njime će se učvrstiti suradnja 12 postojećih i 8 novih partnera kako bi se kroz dijalog s javnom upravom postigao glavni cilj – kreiranje smjernica za razvoj javnih politika temeljenih na znanstvenim dokazima. Nakon ostvarenja tog cilja, SSMH će zajedno s partnerima ponuditi odgovore na izazove koji negativni demografski trendovi stavljaju pred hrvatsko društvo. U svrhu toga u sklopu projekta provest će se 3 istraživanja iz područja: iseljavanje mladih iz Hrvatske, migracija i nacionalne sigurnosti te demografskih potencijala hrvatskog iseljeništva. Projekt Mreža 2050 – Demografija, od izazova do odgovora je nastavak uspješnog osluškivanja potreba mladih i aktivnog sudjelovanja SSMH u pronalasku rješenja za probleme iseljavanja mladih u Hrvatskoj. SSMH vjeruje da će ovim projektom doprinijeti stvaranju poticajnog okruženja u kojem će javne politike iz područja demografije imati pozitivan učinak na društveno-ekonomski razvoj Hrvatske.5 4

ht tps://w w w.scr ib d.com/presentation/552778186/ Pr vi-rezultati-popisastanovni%C5%A1tva-2021#download&from_embed(pristupljeno 21. travnja 2022.) https://mimladi.hr/2021/01/13/mreza-2050-demografija-od-izazova-do-odgovoranovi-esf-projekt-svjetskog-saveza-mladih-hrvatska/(pristupljeno 20. travnja 2022.)

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Metodologija rada Za istraživanje potencijala hrvatskog iseljeništva korištena je kvantitativna metoda i prigodni uzorak. Instrument za prikupljanje podataka bilo je online anketni upitnik, koji su ispitanici samostalno ispunili. Upitnik se sastojao od 62 pitanja, većinom zatvorenog tipa, dok je samo nekoliko pitanja bilo otvorenog tipa. Pitanja su bila podijeljena u 5 tematskih poglavlja: sociodemografski podaci, migracijski status, socioekonomski status, povratničko-motivacijski status te identitet i sustav vrednota. Anketiranje je provedeno od lipnja do listopada 2021. godine. Dobiveno je ukupno 500 odgovora, od kojih je 497 bilo valjano, dok su tri upitnika bila samo djelomično neispunjena.

Sociodemografski opis podaci Sociodemografski podaci pokazuju da su šest od deset ispitanikažene, a četiri muškarci (Tablica 1). U odnosu na dob, gotovo su svi ispitanici u radnom dobu, većina ima između 30 i 39 godina (39 %), slijede oni između 40 i 49 godina (24,3 %), zatim između 18 i 29 godina (22 %), a najmanje je ispitanika u dobi od 50 i 59 godina (9,5 %). Prosječna je dob 38 godina (Tablica 2). Tablica 1. Spol Frequency

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

Muški

208

41,9

Ženski

289

58,1

100,0

Ukupno

497

100,0

Frequency

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

18 – 29

109

22,0

30 – 39

194

39,0

61,0

40 – 49

121

24,3

85,3

50 – 59

9,5

94,8

60 – 69

3,2

98.0

70 – 81

2,0

100,00

Ukupno

497

100,0

Tablica 2. Starost

perspektive

Mnogi bi se vratili, ali uz uvjete

Prema obiteljskom statusu, većina je ispitanika u braku (51,7 %) ili izvanbračnoj zajednici (12,5 %), dok su gotovo jedna trećina samci (27,6 %). Polovica ih nema djece (49,3 %), a u obiteljima s djecom najfrekventniji broj djece su dva djeteta (21,9 %) ili jedno dijete (17,1 %). Rjeđi su ispitanici koji imaju tri djeteta (8 %), četiri djeteta (2,4 %) ili pet djece (1,2 %) (Tablica 3). Tablica 3. Bračni status Frequency

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

neoženjen/neudata

137

27,6

oženjen/ udata

257

51,7

79,3

izvanbračna zajednica

12,5

91,8

razveden/a

6,0

97,8

udovac/ica

0,8

98,6 100,0

ne želim se izjasniti Ukupno

1,4

497

100,0

U odnosu na razinu obrazovanja, vidljivo je da je najveći broj ispitanika završio srednju školu (32 %) te sličan broj diplomski studij (28,2 %). Preddiplomski studij završilo je 16,3 % ispitanika, magistarski studiji 14,1 %, a doktorski studij samo 7 % ispitanika. Najmanje ispitanika ima nepotpunu ili završenu osnovnu školu. Polovica ispitanika nije završila diplomski studij (Tablica 4). Tablica 4. Obrazovni status Frequency

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

osnovna škola (nepotpuna ili završena)

2,4

srednja škola

159

32,0

34,4

preddiplomski studij ili viša škola (prvostupnik/ca ili VŠS/bacc.)

16,3

50,7

diplomski studij (magistar/ra struke ili VSS/mag., dipl.)

140

28,2

78,9

magisterij (mr. sc., mr. spec.)

14,1

93,0 100,0

završen doktorat (dr. sc.)

7,0

Ukupno

497

100,0

Velika većina ispitanika je zaposlena na neodređeno vrijeme (62 %) i na određeno vrijeme (15,1 %), manjina ima nepuno radno vrijeme (4,9 %), obavlja privremene,

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

povremene i sezonske poslove (3 %) ili radi samostalno (2,8 %). Samo je 2,8 % ispitanika nezaposleno (Tablica 5). Tablica 5. Trenutni status zaposlenja Frequency

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

308

62,0

zaposlen/a na određeno vrijeme

15,1

77,1

radim u nepunom radnom vremenu

4,9

82,0

radim privremene, povremene, sezonske poslove

3,0

85,0

samostalnirad

2,8

87,8

nezaposlen/a

2,8

90,6

u mirovini

3,6

94,2

zaposlen/a na neodređeno vrijeme, za stalno

student

4,2

98,4

ostalo

1,6

100,0

Total

497

100,0

Prema radnom mjestu, najveći broj ispitanika radi kao visokostručni kadar (38,7 %), sljedeća su skupina oni koji rade kao kvalificirani radnici (27, 2 %), potom znanstvenici (7,6 %), nekvalificirani radnici (7,2 %), poduzetnici (5 %), namještenici (2,8 %) i slobodni umjetnici (1,4 %). Većina ispitanika zaposlena je u struci (57,8 %) (Tablica 6). Tablica 6. Trenutno radno mjesto

Frequency

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

nekvalificirani radnik

7,2

kvalificirani radnik

135

27,2

34,4

visokostručni kadar

192

38,7

73,1

poduzetnik

5,0

78,1

namještenik

2,8

80,9

slobodni umjetnik

1,4

82,3

znanstvenik

7,6

89,9

bez podataka

10,1

100,0

Total

497

100,0

perspektive

Mnogi bi se vratili, ali uz uvjete

Gotovo su svi ispitanici rođeni u Hrvatskoj (78,3 %) i Bosni i Hercegovini (13,1 %). Od manje skupine ispitanika rođenih u inozemstvu (8,6 %), najviše ih je rođeno u Njemačkoj, Sloveniji, Srbiji, Austriji i Makedoniji (Tablica 7). Hrvatski gradovi u kojima je rođen najveći broj ispitanika su Zagreb (27,8 %) Split (8,5 %), Rijeka (6,7 %), Osijek (5,4 %), Slavonski Brod (5,1 %), Pula (3,6 %), Vinkovci (3,1 %), Sisak (2,3 %), Zadar, Šibenik i Varaždin (2,1 %). Navedena su ukupno 42 mjesta, tako da postoji velika rasprostranjenost u odnosu na mjesto iseljavanja. Tablica 7. Država rođenja Frequency

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

Austrija

0,8

Bosna i Hercegovina

13,1

13,9

Finska

0,4

14,3

Francuska

0,2

14,5

Honduras

0,2

14,7

Hrvatska

389

78,3

93,0

Kosovo

0,4

93,4

Makedonija

0,8

94,2

Norveška

0,2

94,4

Njemačka

2,4

96,8

Rusija

0,2

97,0

Slovenija

1,4

98,4

Srbija

1,4

99,8

Švicarska

0,2

100,0

Ukupno

497

100,0

Najveći broj ispitanika trenutno živi u Njemačkoj (26 %), zatim u Ujedinjenom Kraljevstvu (10 %), Irskoj (9 %) i Švedskoj (8,4 %), slijede oni koji žive u Austriji (5,8 %), Finskoj (5,6 %), Španjolskoj (4,8 %), Sloveniji (4,4 %), Švicarskoj (4,2 %) i Belgija (4 %) te mani broj u Norveškoj (3,4 %), Francuskoj (2,8 %), Italiji (2,4 %) te ostalim zemljama (Češka, Litva, Nizozemska, Danska, Luksemburg, Island, Poljska, Portugal, i dr.). Gotovo svim ispitanicima hrvatski je materinski jezik (87,3 %), manjina je dvojezična (11,1 %). Također gotovo svi ispitanici imaju hrvatsko državljanstvo (96,8 %), no skoro 20 % ima i neko drugo državljanstvo ili je u postupku dobivanja nekog drugog državljanstva. S obzirom na to da neki ispitanici nisu rođeni u Hrvatskoj (21,7 %), razvidno je da gotovo svi oni također imaju hrvatsko državljanstvo (18,5 %) (Tablica 8). broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Prema nacionalnosti, velika se većina ispitanika izjašnjava kao Hrvati (91,6 %), manji se broj ispitanika (5,6 %) izjašnjava pripadnicima drugih nacionalnosti (uglavnom albanske, bosanske, francuske, slovenske, srpske) ili su binacionalni, osjećaju se pripadnicima hrvatske i neka druge nacionalnosti (2,8 %) (uglavnom britanske, češke, finske, luksemburške, nizozemske, njemačke, norveške, španjolske, srpske, švicarske, talijanske). Tablica 8. Državljanstvo Frequency hrvatsko

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

383

77,1

hrvatsko i drugo

15,1

92,2

hrvatsko i drugo (postupak u tijeku)

4,6

96,8

drugo

3,0

99,8 100,0

drugo (postupak u tijeku) Ukupno

0,2

497

100,0

Migracijski i socioekonomski status Većina je ispitanika prva generacija u dijaspori (66,4 %), a manja su skupina druga (13,3 %) ili treća generacija (7,8 %) iseljenika. Polovica je ispitanika živjela u jednoj zemlji osim Hrvatske (53,9 %), jedna četvrtina u dvije zemlje, a 12,3 % u tri zemlje. Najveći broj ispitanika nije imao planove o duljini boravka u trenutku preseljenja (42,1 %), malo više trećine ih je namjeravala ostati trajno, a svaka peta osoba namjeravala je ostati privremeno. Većina ih nije imala obitelj (76, 7 %), prijatelje (59,4 %) ni poslovne partnere (85,3 %) u zemlji iseljenja. U odnosu na godinu odlaska u inozemstvu, vidljivo je da se velika većina ispitanika preselila nakon 2012. godine. Prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju samo je trećina ispitanika živjela u inozemstvu. Drugi je bitan zaključak da je tijekom Domovinskog rata iseljavanje bilo nešto intenzivnije nego u prethodnim godinama. Od šezdesetih do kraja osamdesetih godina izvan Hrvatske ih je živjelo manje od 10 %, između 1989. i 1992. iselio se 7 % ispitanika, u razdoblju 1993. – 2012. iseljavanje ispitanika bilo je umjereno, ali kontinuirano. Trenutni je val iseljavanja najintenzivniji u zadnjih pedeset godina. U samo devet godina, od 2013. do 2021. godina iselio se 67,5 % ispitanika (Tablica 9).

perspektive

Mnogi bi se vratili, ali uz uvjete

Tablica 9.

2000

0,8

2001

0,2

1,0

2002

0,2

1,2

2003

0,8

2,0

2004

1,0

24,4

0,8

2,8

2005

0,8

25,3

0,2

3,0

2006

0,8

26,1

0,6

3,6

2007

0,6

26,7

0,2

3,8

2008

1,4

28,1

0,4

4,2

2009

0,6

28,7

0,2

4,4

2010

0,6

29,3

0,4

4,8

2011

0,8

30,1

0,2

5,1

2012

2,4

32,5

0,8

5,9

2013

5,0

5,1

37,6

0,6

6,5

2014

6,2

6,3

43,8

0,2

6,7

2015

11,1

54,9

1,4

8,1

2016

9,9

64,8

1969

0,2

1970

0,4

1971

0,2

1972

0,2

1973

0,8

1974

0,8

1979

0,2

1980

0,6

1981

0,2

1982

1983

1984

1985

1986

0,8

1987

0,6

1988

1989

Cumulative Percent

0,4

0,2

Valid Percent

0,2

Percent

1999

1962

Frequency

Cumulative Percent 0,2

Percent

0,2

Frequency

Valid Percent

Godina odlaska

0,4

19,6

1,0

20,6

1,0

21,6

0,8

22,4

1,0

23,4

1990

1,6

9,7

2017

6,6

6,7

71,5

1991

2,0

11,7

2018

8,0

8,1

79,6

1992

2,0

13,7

2019

10,7

90,3

1993

0,8

14,5

2020

6,0

6,1

96,4

1994

1,0

15,6

2021

3,6

100,0

Ukupno

495

99,6

100,0

1995

1,0

16,6

1996

1,0

17,6

1997

1,0

18,6

1998

0,6

19,2

Missing

System

Ukupno

0,4

497

100,0

Većina ispitanika živi izvanHrvatske manje od deset godina (70,8 %), najviše ih je iseljeno unutar zadnjih 6 godina. Gotovo 10 % žive više od trideset godina u drugim zemljama. Ukupni prosjek dužine boravka u inozemstvu je 11 – 12 godina (Tablica 10).

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Tablica 10. Godine u iseljeništvu Frequency

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

0–5

223

44,9

45,1

6 – 10

127

25,6

25,7

70,8

11 – 15

4,0

74,8

16 – 20

4,6

79,4

21 – 25

4,0

83,4

26 – 30

6,8

6,9

90,3

31 – 59

9,7

100,0

Ukupno

495

99,6

100,0

System

0,4

497

100,0

Motivi koji su najviše utjecali na odluku o iseljavanju većinom su ekonomske prirode, kao što su mogućnosti boljeg životnog standarda (prosjek procjene 3,97), napredovanja i razvoj karijere (prosjek procijene 3,91), bolje zarade (prosjek procijene 3,79), pronalaska posla (prosjek procjene 3,78). Također se ističu osobni, politički i socijalni motivi. To je uočeno prema procjeni njihovih utjecaja na odluku o preseljenju: stjecanje novog iskustva (prosjek procijene3,67), socijalna situacija (prosjek procijene 3,62), politička situacija (prosjek procjene 3,58), sklapanje novih poznanstava (prosjek procjene 3) te studiranje, učenje i doškolovanje (prosjek procjene 2,8). Navedeni prosjeci su rezultati procjena prema sljedećim kategorijama: (1) nije uopće utjecao, (2) vrlo malo je utjecao, (3) malo je utjecao, (4) puno je utjecao, (5) presudno je utjecao. S obzirom na to da je prisutna znatna disperzija, informaciju o procjeni može se dopuniti prema ukupnim vrijednostima za svaku kategoriju. Primjetno je kako su za polovicu ispitanika (51,7 %) motivi koji su presudno utjecali na odluku o preseljenju, bili mogućnost boljeg životnog standarda u inozemstvu i napredovanja te razvoj karijere, te mogućnost bolje zarade (skoro 48 %) i mogućnost pronalaska posla (45,5 %). Stjecanje novog (poslovnog, kulturnog ili životnog) iskustva u inozemstvu, kao politička i socijalna situacija u domovini presudno su utjecali kod 43,9 %, odnosno 40,5 % ispitanika (Tablica 11 i 12).

perspektive

Mnogi bi se vratili, ali uz uvjete

Tablica 11. Procjena utjecaj motiva na odluku o preseljenju 1 N

Minimum

Maximum

Mean

Std. Deviation

mogućnost pronalazak posla

497

1,00

5,00

3,7867

1,40663

mogućnost bolja zarada

497

1,00

5,00

3,7928

1,44500

mogućnost boljeg životnog standarda

497

1,00

5,00

3,9779

1,32193

mogućnost napredovanja

497

1,00

5,00

3,9135

1,37905

politička situacija u domovini

497

1,00

5,00

3,5835

1,52187

socijalna situacija u domovini

497

1,00

5,00

3,6197

1,44463

ratne okolnosti u domovini

497

1,00

5,00

2,0121

1,45492

studiranje učenje doškolovanje

497

1,00

5,00

2,7928

1,64712

stjecanje novog iskustva

497

1,00

5,00

3,6740

1,46683

sklapanje novih poznanstava

497

1,00

5,00

3,0040

1,47560

poduzetničke aktivnosti

497

1,00

5,00

2,2072

1,43238

Valid N (listwise)

497

Tablica 12. Procjena utjecaj motiva na odluku o preseljenju

Mogućnost pronalaska posla

227

Mogućnost bolje zarade u inozemstvu (u slučaju da ste imali posao u Hrvatskoj)

239

Mogućnost boljeg životnog standarda u inozemstvu

258

Mogućnost napredovanja i razvoj karijere

258

Politička situacija u domovini

219

Socijalna situacija u domovini

202

Ratne okolnosti u domovini

305

Studiranje, učenje, doškolovanje

188

131

Stjecanje novog (poslovnog, kulturnog ili životnog) iskustva u inozemstvu

219

Sklapanje novih poznanstava ili obiteljske okolnosti u inozemstvu

120

128

118

Pokretanje ili proširenje svojih privatnih poduzetničkih aktivnosti u inozemstvu

243

U odluci za destinaciju u kojoj trenutno borave (otvoreno pitanje), ispitanici su kao presudne razloge uglavnom navodili konkretne radne/poslovne ponude i mogućnosti zapošljavanja (23%), ljubav ili obiteljski razlozi (20%), poznavanje jezika (10 %), kvalitetu života (životni standard, bolji život) i više gospodarske i

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

socijalne mogućnosti, perspektive, prilike i uvjete (8 %) te obrazovni i znanstveni sustav (studiranje, školovanje, doškolovanje, stipendije, praksa, razvijanost znanosti, kvaliteta istraživanja i sveučilišta, rad u znanosti, itd.) (8 %). Drugi najčešći motivi su bili napredovanje u struci ili profesionalni razvoj, bolja zarada, radni uvjeti i poštovanje zakona, pravedni sustav, uređenost, sigurnost, stabilnost, organiziranost i razvoj ili naprednost države i zemlje, kulturni parametri (način života, mentalitet, otvorenost, prihvaćanje, tolerancija, razlikovnost, kozmopolitizam, umjetnost), blizina domovine, prijateljstvo, poznanstva ljudi ili preporuka drugih. Odgovori na pitanje o zadovoljstvu radnim uvjetima u Hrvatskoj pokazali su da 34 % ispitanika uopće nije bilo zadovoljno plaćom, 23,3 % uopće nije bilo zadovoljno radnim uvjetima. Radnim uvjetima je donekle zadovoljno bilo 29,4 % ispitanika, a plaćom 24,7 %, dok je a zadovoljno i izuzetno zadovoljno bilo njih 33 %, i to radnim uvjetima 19,7 % te plaćom 13,3 % (Tablica 13). Tablica 13. Zadovoljstvo radnim uvjetima i plaćom u domovini Valid Percent

Radnim uvjetima

Plaćom

Radnim uvjetima

Plaćom

Radnim uvjetima

Plaćom

Cumulative Percent

Plaćom

Percent

Radnim uvjetima

Frequency

uopće nisam bio zadovoljan/na

116

170

23,3

34,2

23,3

34,2

23,3

34,2

donekle sam bio zadovoljan/na

146

123

29,4

24,7

29,4

24,7

52,7

59,0

bio sam zadovoljan/ na

13,9

9,3

13,9

9,3

66,6

68,2

bio sam izuzetno zadovoljan/na

5,8

4,0

5,8

4,0

72,4

72,2

nisam bio zaposlen

137

138

27,6

27,8

27,6

27,8

100,0

Ukupno

497

100,0

Velikoj se većini ispitanika prihod u inozemstvu u odnosu na prihod u domovini poboljšao, znatno (78,8 %) ili donekle (12 %). Prihode procjenjuje prosječnima u odnosu na prihode zemlje u kojoj žive polovica ispitanika (51,3 %) te iznad prosječnima 40,4 %. Samo 8,2 % procijenili da su prihodi ispod prosjeka (Tablica 14). Što se tiče zadovoljstva, velika je većina ispitanika zadovoljna radnim uvjetima (80,5 %), plaćom (81,5 %) i cjelokupnom životom u inozemstvu (84,5 %) (Tablica 15 i 16).

perspektive

Mnogi bi se vratili, ali uz uvjete

Tablica 14. Procjena prihoda Frequency ispod prosjeka države u kojoj živim

Valid Percent

Percent

Cumulative Percent

8,2

255

51,3

59,6

iznad prosjeka države u kojoj živim

201

40,4

100

Ukupno

497

100

prosječna

Tablica 15. Zadovoljstvo radnim uvjetima i plaćom u zemlji iseljenja Valid Percent

Radnim uvjetima

Plaćom

Radnim uvjetima

Plaćom

Radnim uvjetima

Plaćom

Cumulative Percent

Plaćom

Percent

Radnim uvjetima

Frequency

uopće nisam zadovoljan/na

2,4

donekle sam zadovoljan/na

9,1

10,1

9,1

10,1

11,5

12,5

zadovoljan/na sam

171

220

34,4

44,3

34,4

44,3

45,9

56,7

izuzetno sam zadovoljan/na

229

185

46,1

37,2

46,1

37,2

92,0

94,0

nemam plaću/radno mjesto jer ne radim

8,0

6,0

8,0

6,0

100,0

Ukupno

497

100,0

Tablica 16. Zadovoljstvo životom u inozemstvu Frequency

Percent

Valid Percent

Cumulative Percent

jako sam nezadovoljan/na u inozemstvu - osjećam se usamljeno i otuđe

3,8

jako sam zadovoljan/na u inozemstvu - osjećam se kao kod kuće

201

40,4

44,3

ni nezadovoljan/na ni zadovoljan/na

8,7

52,9

uglavnom sam nezadovoljan/na

3,0

55,9 100,0

uglavnom sam zadovoljan/na

219

44,1

Total

497

100,0

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Prema stambenom statusu, prije iseljenja najveći je broj ispitanika (54,2 %) živio u roditeljskoj stambenoj jedinici (43,7 %) ili kod rodbine, prijatelja ili poznanika (10,5 %) bez plaćanja najamnine. Sljedeća su skupina oni koji su plaćali najamninu privatnoj osobi (20,3%) te oni koji su bili vlasnici bez hipoteke ili obveze stambenog kredita (14 %) ili s hipotekom ili obvezom stambenog kredita (6,4 %). U inozemstvu je najveći je broj ispitanika (58,3 %) stanar koji plaća puno najamninu, potom slijede vlasnici s hipotekom ili obvezom stambenog kredita (23,5 %) ili bez hipoteke ili obveze stambenog kredita (9,7 %). Gledajući stupanj integriranosti u zemlji iseljenja, većina ispitanika ga smatra visokim (37,3 %) ili vrlo visokim (29,5 %), dok ga jednoj trećina (29,1 %) smatra srednjim. Odluku o iseljavanju požalilo je 28,7 % ispitanika.

Povratničko-motivacijski status Namjeru povratka iskazao je svaki peti ispitanik, sličan broj je rekao da možda bi se vratio, 29 % nema namjeru povratka, a 29 % ne zna. Kao najvažnije uvjete za povratak (Tablica 17), ispitanici su većinom naveli uvjete koje bi država trebala zadovoljiti, dok je manjina kao uvjete povratka navela osobne motive. Opcije su bile: (1) nimalo važan uvjet, (2) malo važan uvjet, (3) relativno važan uvjet, (4) važan uvjet, (5) presudan uvjet. Među prvim uvjetima povratnici su procijenili poboljšanje ekonomske situacije, poslovnih prilika i političke situacije, reformu pravosuđa te poboljšanje zdravstvenog sustava i socijalne skrbi (prosjek iznad 4). Među osobnim motivima, kao najvažniji istaknuti su ostvarivanje ekonomskih ciljeva i profesionalnih ambicija, određene obiteljske okolnosti, odlazak u mirovinu, želja da stečenim iskustvom doprinose razvoju Hrvatske, mogućnost rada na daljinu, nostalgija za obitelji i prijateljima, ostvarivanje poduzetničkih ambicija te nostalgiju za domovinom (prosjek od 3,86 do 2,92). Analiza ukupnih vrijednosti za svaku kategoriju, pokazuje da su za većinu ispitanika (između 62 i 64 %) poboljšanje ekonomske situacije, poslovnih prilika, političke situacije i reformu pravosuđa presudni uvjeti te poboljšanje zdravstvenog sustava i socijalne skrbi (47,7 %). Što se tiče osobnih motiva, ostvarivanije ekonomskih i profesionalnih ciljeva su presudni uvjeti za 46 % i 42 % ispitanika, dok su drugi osobni motivi presudni za trećinu ispitanika (između 36 % i 24 %).

perspektive

Mnogi bi se vratili, ali uz uvjete

Tablica 17. Uvjeti za povratak N

Minimum

Maximum

Mean

Std. Deviation

Poboljšanje ekonomske situacije

497

Poboljšanje političke situacije

497

4,39

0,984

4,32

1,083

Poboljšanje zdravstveni sustav i socijalna skrbi

497

4,10

1,067

Reforma pravosuđa

497

4,32

1,056

Poboljšanje poslovnih prilika

497

4,37

1,033

Ekonomski ciljevi

497

3,86

1,308

Profesionalne ambicije

497

3,75

1,329

Poduzetničke ambicije

497

3,14

1,436

Doprinos razvoju Hrvatske

497

3,48

1,404

Mogućnost rada na daljinu

497

3,46

1,429

Odlazak u mirovinu

497

3,56

1,433

Određene obiteljske okolnosti

497

3,65

1,311

Nostalgija za obitelji

497

3,33

1,427

Nostalgija za prijateljima

497

3,23

1,383

Nostalgija za domovinom

497

2,92

1,502

Valid N (listwise)

497

Pitanje povratka iznimno je važno, naime činjenica da je samo 29 % ispitanika jasno otklonilo namjeru povratka u Hrvatsku, ukazuje na veliki postotak od 70 % onih koje se ili žele vratiti ili tu odluku još nisu donijeli. To je temelj za novo istraživanje koje bi fokusirano provjerilo uvjete povratka, na osnovi podataka koji su ovdje prezentirani prema provedenom ispitivanju, osobito s obzirom na ekonomski potencijal koji iseljeništvo ima.

Izvori Jerić, M. Suvremeno iseljavanje Hrvata: kakva je budućnost Republike Hrvatske? Oeconomica Jadertina 2/2019., Zadar, str. 1-11 https://hrvatiizvanrh.gov.hr/hrvati-izvan-rh/hrvatskoiseljenistvo/hrvatski-iseljenici-u-prekomorskim-i-europskim-drzavama-i-njihovi-potomci/749 8 (pristupljeno 21. travnja 2022.)

ht t p s://w w w.s cr ib d.co m/p r e s e nt a t io n/55277818 6/ Pr v i- r ezul t a t i- p o pis a stanovni%C5%A1tva-2021#download&from_embed (pristupljeno 21. travnja 2022.) https://mimladi.hr/2021/01/13/mreza-2050-demografija-od-izazova-do-odgovora-novi-esf-projektsvjetskog-saveza-mladih-hrvatska/(pristupljeno 20. travnja 2022.)

broj 1-2 :: lipanj 2022.

ODRŽIVOST MIROVINSKOG SUSTAVA

Demografski pričuvni fond Zadnji popis stanovništva potvrdio je crne slutnje – sve nas je manje, ali i duže živimo. Eurostat procjenjuje da će se do 2070. u Hrvatskoj životni vijek muškaraca povećati na 84, žene na 89 godina. Sve to stvara pritisak na održivost mirovinskog sustava, a doprinos njegovoj stabilnosti mogao bi biti demografski pričuvni fond, po uzoru na mnoge zemlje. Piše: dr. sc. Darko Horvatin1 Negativni demografski trend ne pogađa samo Hrvatsku, već i čitavu Europsku uniju. To za mirovinske i zdravstvene sustave postaje sve veći teret i postavlja se pitanje kako osigurati kvalitetnu skrb i mirovine za sve stariju populaciju, dok se na drugoj strani smanjuje baza mlađeg, radno aktivnog stanovništva. Do 2070. starosna piramida bit će inverzna te će na vrhu dominirati starija populacija. U takvoj situaciji mirovinski sustav generacijske solidarnosti (kod nas poznatiji kao 1. mirovinski stup), u kojem radno aktivno stanovništvo plaća doprinos za mirovinsko osiguranje iz čega se osiguravanju sredstva za isplatu mirovina sadašnjim umirovljenicima, već i sada nije u stanju pokriti sve izdatke za mirovine, a manjak se pokriva iz državnog proračuna. Možemo tek zamisliti kakva će biti situacija za 50 godina. Zbog toga treba snažiti i očuvati jedinu reformu koju smo kvalitetno odradili – mirovinsku – koja je dovela to toga da naš mirovinski sustav danas počiva na tri stupa : 1. stup (međugeneracijska solidarnost); 2. mirovinski stup (individualna kapitalizirana obvezna mirovinska štednja); 3. stup (individualna kapitalizirana dobrovoljna mirovinska štednja). S ovakvim demografskim kretanjima izgledno je da će mirovine iz 1. stupa s vremenom biti nedostatne za dostojan život – jer ih neće imati tko osigurati. Iz tog razloga treba jačati svijest o važnosti individualne kapitalizirane štednje, pogotovo dobrovoljne, jer moramo postajati svjesniji vlastite odgovornosti za prihode koje ćemo primati u starosti. Velik broj zemalja ima neki oblik pričuvnog fonda za „crne dane“. I za Hrvatsku bi bilo oportuno krenuti osnivanjem takvog pričuvnog fonda koji bi aktivnom investicijskom politikom očuvao i povećao vrijednost imovine te osigurao rezervu za buduće generacije. 1

Autor je predsjednik Uprave HMID-a, Hrvatskog mirovinskog investicijskog društva.

perspektive

Demografski pričuvni fond

Izgubljen Split s okolicom U posljednjih 150 godina na razvoj stanovništva u Hrvatskoj djelovalo je više čimbenika, od kojih su najvažniji kontinuirano iseljavanje stanovništva u europske i prekomorske zemlje kao i svjetski ratovi i Domovinski rat. Iako se u razdoblju od 150 godina stanovništvo Hrvatske udvostručilo, to je malen porast u usporedbi s drugim zemljama. Do kraja 19. stoljeća stanovništvo je uglavnom raslo, no početkom 20. stoljeća povećava se iseljavanje, dolazi do Prvog svjetskog rata i epidemije Španjolske gripe pa se prvi put smanjuje i broj stanovnika. Nakon blagog oporavka ponovo su uslijedila ratna zbivanja i drugo smanjenje broja stanovništva. Porast stanovništva od 1960-ih do 1980-ih usporavao je smanjeni prirodni prirast, izravno povezan sa smanjenom stopom nataliteta, te je izraženo iseljavanje na privremeni rad. U takvim je okolnostima hrvatsko stanovništvo ubrzano prošlo kroz demografsku tranziciju. Već je kraj 1980-ih obilježen niskom stopom prirodnog prirasta, što ni u kom slučaju nije bilo u skladu sa stupnjem gospodarskoga razvoja. S tako oslabljenom bazom stanovništva, osobito onoga reproduktivnoga, Hrvatska je 1990-ih prošla kroz još jedan rat, a posljedica je treće smanjenje broja stanovnika. Popis stanovništva proveden 2021. godine pokazao je da je koncem lanjskog kolovoza Hrvatska brojila 3.888.529 stanovnika i da je situacija puno gora nego što se očekivalo. Ako to usporedimo s rezultatom prethodnog popisa iz 2011., to znači pad za 369.360 osoba (-9,25%). To je otprilike kao da smo izgubili grad veličine Splita s okolicom. Takav saldo posljedica je dva glavna fenomena. Prvi je negativan prirodni prirast. Iz tablice 1 možemo vidjeti da je u razdoblju od 2011. do 2020. svake godine prirast bio negativan, brojke su rasle iz godine u godinu. Zbirni podaci pokazuju da smo samo u tom razdoblju gledajući zbirnu razliku živorođenih i umrlih u manjku za 141.707 osoba. Tablica 1: Prirodno kretanje stanovništva u RH 2011.

2012.

2013.

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Živorođeni

41.197

41.771 39.939 39.566 37.503

Umrli

51.019

51.710 50.386 50.839 54.205 51.542 53.477 52.706 51.794

Prirodni prirast

-9.822

-9.939 -10.447 -11.273 -16.702 -14.005 -16.921 -15.761 -15.659 -21.178

37.537 36.556 36.945 36.135 35.845 57.023

Izvor: Državni zavod za statistiku

Da se ne radi o kratkoročnom fenomenu već o dugotrajnom trendu pokazuje slika 1, iz koje je razvidno da da se radi o strukturnom problemu, koji je sve izraženiji u zadnjih desetak godina kada se jaz između živorođenih i umrlih stanovnika Hrvatske počeo naglo širiti, čemu je zadnje vrijeme kumovala i pandemija virusa COVID-19. broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Izvor: Državni zavod za statistiku

Slika 1. Prirodno kretanje stanovništva u RH

Drugi razlog za pad stanovništva je iseljavanje. Oduzmemo li od ukupnog pada broja stanovnika Hrvatske ukupan negativan prirast dolazimo do zaključka da se gotovo 230.000 ljudi odselilo iz Lijepe naše. Za razliku od ranije, kada su u pečalbu odlazili roditelji, a djecu u domovini čuvali djedovi i bake, danas odlaze čitave obitelji s malom djecom. Jednom kada djeca krenu u školu u inozemstvu, privremeni boravak najčešće postaje trajan. Tako se smanjuje fond nove generacije na kojoj počiva budućnost naše zemlje, a povećava onih zemalja u koje odlaze naši dojučerašnji sugrađani.

Stara Europa postaje starija Prema Izvješću Europske komisije o utjecaju demografskih promjena iz ožujka 2020. godine, stanovnici Europe žive dulje, zdravije i sigurnije. Očekivani ljudski vijek produljio se za 10 godina u proteklih pet desetljeća. Očekuje se da će do 2070. godine prosječna starost muškarca porasti na 86,1 a žena na 90,3 godina života. Odnosno, procjenjuje se da će prosječna starost stanovnika Europe u 2070. godini iznositi 49 godina i da će 30% imati 65 ili više godina (danas čine 20% stanovništva). U isto vrijeme se do 2070. procjenjuje pad udjela radno-aktivne populacije (2064 godine), koja je 2019. godine predstavljala 59% ukupne populacije, na 51%. Također se previđa da će se u istom razdoblju broj djece i mladih (0-19 godina) u Europi smanjiti za 12,6 milijuna. Broj stanovnika Hrvatske, prema istom Izvješću, pada od 1990. godine, te se procjenjuje da će imati stalan pad stanovništva u cijelom razdoblju do 2070. godine. Starenje stanovništva sve je češći problem modernog razvijenog društva i jedan od najvažnijih problema s kojima se suočava svjetsko gospodarstvo, posebice razvijene, ali i zemlje u razvoju, među kojima je i Hrvatska. Proces demografskog starenja stanovništva ima izuzetne demografske, socijalne i druge posljedice. Gospodarske posljedice starenja stanovništva očituju se 92

perspektive

Demografski pričuvni fond

u povećanim javnim izdacima za zdravstvo, socijalnu skrb, mirovine i promjenama u strukturi potrošnje. Važnost dobne strukture stanovništva proizlazi ponajprije iz činjenice da je demografski okvir ključan za formiranje vitalnog i radno aktivnog potencijala populacije, te da tendencije u njezinom razvoju izravno determiniraju prirodno i mehaničko kretanje stanovništva, a time i ukupnu demografsku dinamiku na određenom području. Prema procjenama Eurostata, hrvatsko će se stanovništvo u desetogodišnjim intervalima smanjivati za 200 tisuća ljudi. Danas je očekivani životni vijek Hrvatskoj oko 76 godina za muškarce i 82 godine za žene, dok će se a prema procjenama Eurostata do 2070. godine produljiti na 84 godine za muškarce i 89 godina za žene.

Izvor: Eurostat

Slika 2. Projekcija udjela dobnih skupina u ukupnom stanovništvu Hrvatske 2019. u odnosu na projekcije za 2070. (%)

S obzirom na to da je životni vijek društva sve duži i da je stanovništvo sve zdravije, ne čudi činjenica da raste broj umirovljenika, a shodno tome rastu i rashodi za mirovine, koji u našem slučaju čine nešto više od 10 posto BDP-a, što je nešto manje od prosjeka Europske unije, koji je negdje oko 12 posto. Najveći udjel mirovina u BDP-u imaju Grčka i Italija (oko 16 posto), a znamo s kakvim su se izazovima i krizama te zemlje suočavale zadnjih godina zbog proračunskih manjkova, opterećenih između ostalog i (pre)visokim izdacima za mirovine koje nemaju pokriće u mirovinskim doprinosima.

Mirovinski sustavi pod pritiskom Nepovoljni demografski trendovi stvaraju snažan pritisak na javne financije i predstavljaju velik izazov za javne institucije zbog čega je nužno provođenje odgovarajućih mjera i reformi u skladu s promijenjenom dobnom strukturom broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

stanovništva. Uz produženje radnog vijeka, jedna od sve prisutnijih mjera u svijetu je osnivanje demografskih pričuvnih fondova s ciljem osiguravanja dodatnih sredstava za isplate mirovina koje nisu pokrivene doprinosima građana, čime se dugoročno smanjuje pritisak na transfere iz državnog proračuna za pokriće mirovina. Takve fondove, između ostalih, imaju Francuska, Australija, Norveška, Poljska, Irska, Španjolska i Novi Zeland. Možda najpoznatiji takav fond je tzv. Norveški naftni fond, osnovan 1966. godine kako bi zemlja prihode od prodaje nafte sačuvala za buduće generacije kada više neće biti prihoda od „crnog zlata“. Održivost sustava mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj predstavlja sve veći izazov zbog čega bi ulaganja kroz demografski pričuvni fond mogla akumulirati sredstva za doprinos financiranja mirovina iz 1. mirovinskog stupa (međugeneracijska solidarnost) u budućim razdobljima. Mi nemamo nafte, ali imamo prekrasnu zemlju koja privlači mnogo turista, pa bismo možda mogli dio prihoda od turizma preusmjeriti u neki „turistički fond“ iz kojeg bi se u budućnosti mogli financirati i projekti zaštite okoliša, kako bismo sačuvali prirodne ljepote za buduća pokoljenja te onima koji ostaju iza nas osigurali održive prihode od turizma. Državni demografski pričuvni fondovi (eng. Public Pension Reserve Funds – PPRF) su posebni namjenski fondovi u vlasništvu države, osnovani od strane države ili njezinih jedinica.

Uravnoteženje prihoda mirovinske kase Korištenjem niza investicijskih strategija upravljaju imovinom za postizanje makroekonomskih financijskih ciljeva, što uključuje i investicije u inozemna financijske instrumente. S tog stanovišta demografski fondovi imaju važnu ulogu u makroekonomskom upravljanju i globalnoj financijskoj stabilnosti. Javljaju se u različitim pravnim, institucionalnim i upravljačkim oblicima. U tu heterogenu skupinu pripadaju stabilizacijski fondovi, štedni fondovi, pričuvne investicijske korporacije, razvojni fondovi te mirovinski pričuvni fondovi. U državama koje imaju uspostavljene državne demografske pričuvne fondove, oni imaju središnju ulogu kod poboljšanja upravljanja javnim financijama i u postizanju makroekonomske stabilnosti te poticanju gospodarskog rasta. Takvi fondovi namijenjeni su brzoj prilagodbi, odnosno odgovoru na nepredviđene demografske promjene u budućnosti, osiguravanjem rezervi financijskih sredstava. Primarna svrha demografskog pričuvnog fonda je doprinos održivosti mirovinskog sustava. To znači osiguravati financijska sredstva koja će postati dio dodatnog sustava mirovinskog osiguranja u vrijeme kada će rashodi iz mirovinske blagajne biti veći od prihoda. Pored toga svrha fonda je i osiguravanje uravnoteženog prihoda mirovinskoj kasi. Namjena fonda je dakle, akumuliranje sredstava za neko dulje vremensko razdoblje u budućnosti (duljina tog razdoblja ovisi od demografskim promjenama te visini prikupljenih sredstava). Pored osiguravanja održivosti mirovinskog sustava posredna je svrha demografskog pričuvnog fonda i rast javne i nacionalne štednje, reguliranje porezne neravnoteže (koja je posljedica demografskog kretanja stanovništva) te ograničavanje potrošnje države. 94

perspektive

Demografski pričuvni fond

Državna imovina u pričuvni fond Svrha našeg potencijalnog demografskog pričuvnog fonda bio bi doprinos osiguravanju dugoročne održivosti prvog mirovinskog stupa (prema načelu međugeneracijske solidarnosti). Prema planu financijskog poslovanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), koji vrši isplatu mirovina iz prvog mirovinskog stupa, izdaci za mirovine u 2022. iznosit će 43,75 milijardi kuna. Iz doprinosa za mirovinsko osiguranje očekuje se priljev od 26,04 milijardi kuna, dok će se ostatak pokriti transferima iz državnog proračuna. S obzirom na negativan demografski trend (umirovljenici će zbog produženog životnog vijeka duže primati mirovinu, dok će se istovremeno smanjivati broj zaposlenih koji uplaćuju doprinose i poreze) izvjesno je da će se sve veći dio izdataka za mirovine morati pokrivati iz proračuna, razumno je promišljati načine za amortiziranje pritisaka na proračun, od koji je jedan i pokretanje demografskog pričuvnog fonda. Takav fond bi kroz određeno vrijeme akumulirao/investirao sredstva te nakon toga isplaćivao dobit za djelomično pokriće izdataka za mirovine. Naravno da takav fond ne bi spasio sustav, ali bi se stvorila određena rezerva koja bi se mogla iskoristiti za doprinos mirovinama ili za neke druge demografske svrhe (dječji doplatak, subvencije za mlade obitelji i sl.). Hrvatska, što direktno, što indirektno, kroz razne državne institucije posjeduje znatan portfelj dionica čije je upravljanje rascjepkano i često nekoordinirano. Profesionalnim upravljanjem takvom imovinom i slaganjem portfelja na način da je u stanju isplaćivati vlasniku nekoliko desetaka milijuna kuna godišnje, ostvarili bi se dodatni prihodi za sustav. Kako bi se takav fond formirao te kako ga i čime napuniti? Primarni izvor je svakako portfelj dionica nestrateških poduzeća u vlasništvu RH. Osim toga, u fond bi se mogao prenijeti i udjel od 20% u svakom strateškom poduzeću u vlasništvu RH (tako da država zadrži kontrolni paket od 75% udjela u vlasništvu). Tu je i dio prihoda od privatizacije koji bi se mogao uplatiti u fond (npr. 10 %), kako ne bi sve odmah otišlo u potrošnju, već bi se dio reinvestirao i s vremenom uvećao. Moguće su i dodatne uplata iz proračuna (kad se stvore uvjeti). Valjalo bi promisliti i o dodatnim potencijalnim izvorima poput dijela poreza na nekretnine (kad se jednom uvede), dio koncesija za priređivanje posebnih igara na sreću, ali i priljev sredstava iz EU fondova namijenjenih rješavanju demografskih problema (ne trebamo zaboraviti da Hrvatska ima potpredsjednicu Europske komisije za demokraciju i demografiju). Da je takav fond osnovan pred 30-ak godina, mogao je doista postati ozbiljan alternativan izvor za pokriće minusa mirovinskog sustava. Danas država raspolaže sa znatno manjom imovinom nego tada, ali još uvijek respektabilnom, koja bi se na taj način stavila u funkciju osiguravanja prihoda za buduće generacije. Tako bi se očuvala i povećala vrijednost te imovine, ali i osiguralo jedinstveno i profesionalno upravljanje njome, na dobrobit svih građana, sadašnjih i budućih.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

DEMOGRAFSKA KRETANJA I FISKALNA POLITIKA

Srednjoročna i dugoročna održivost Problematičnost daljnjeg smanjenja radne snage. Piše: dr. sc. Ivana Rukavina1 Snažni zamjetni negativni demografski procesi i kretanja potenciraju dugoročno neodrživu stabilnost gospodarskog sustava. Masovna iseljavanja i raseljavanje stanovništva povezuju se s osnovnim pitanjem opstojnosti društva i gospodarstva. Ljudski kapital usko vezan uz ekonomske ishode predstavlja osnovni faktor proizvodnje, a u Hrvatskoj je čini se postojao značajan višak tog kapitala. Odumiranje stanovništva i konstantno više stope mortaliteta u odnosu na natalitet zahtijevaju određene strukturne promjene koje pak u kratkom roku iziskuju određene troškove, ali prvenstveno ekspertizu. S druge strane, prisutne demografske promjene otvaraju pitanja srednjoročne i dugoročne fiskalne održivosti, kroz statički pristup povećanje troškova zdravstvenog sustava, održivosti mirovinskog sustava, smanjenje poreznih prihoda, ali i sadašnjim osjetnim prisustvom deficitarnih zanimanja i jačih sindikalnih zahtjeva u pogledu korigiranja plaća. Kroz dinamički pristup, razvoj i izgradnja infrastrukturnih, stambenih i inih objekata, potreba jačeg ulaganja u sustave znanosti, obrazovanja i obrane, sustav osiguranja kvalitete i efikasnosti na svim razinama naglašavaju buduće izazove i ostavljaju otvorena pitanja kako neutralizirati i nadomjestiti potrebne buduće korisnike istoga.

Pozadinski i neekonomski razlozi Demografske promjene dulji niz godina bilježe nepovoljna kretanja, ne samo u promjeni broja stanovnika nego i u demografskoj strukturi. I prije od 90-tih godina 1

Dr. sc. Ivana Rukavina je predavač na EFFECTUS poduzetnički studiji – visoko učilište u Zagrebu.

perspektive

pojedine medije mogu iščitati snažni pro-emigracijski motivi hrvatskih državljana koji

Srednjoročna održivost govore u prilog tezi o nedostatku željei dugoročna za ostankom ili povratkom u domovinu. Za

razborito vođenje ekonomske politike nužno je posvetiti značajnu pozornost prirodnoj prošlog stoljeća vidljive su znatne demografske promjene. Nakon 90-tih jedan i ukupnoj depopulaciji kojaratna je dosegla neviđeni razmjer, a nastavak se dio može shvatiti kroz zbivanja i tranzicijske procese, jedantakvih dio se trendova može rastumačiti posljedicom financijske krize. Ostaje za odgovoriti koji su još pozadinski neminovno dovodi do nepovratnih gubitaka za cijelo društvo. i neekonomski razlozi doveli do masovnih iseljavanja s obzirom na to da se kroz pojedine medije mogu iščitati snažni pro-emigracijski motivi hrvatskih državljana Demografska kretanja na lokalnim i županijskim jedinicama otvaraju instant pitanje koji govore u prilog tezi o nedostatku želje za ostankom ili povratkom u domovinu. opstojnosti. U odnosu popis stanovništva 2011., podaci izznačajnu popisa pozornost stanovništva Za razborito vođenjena ekonomske politike nužno je posvetiti prirodnoj i ukupnoj depopulaciji koja je dosegla neviđeni razmjer, a nastavak takvih 2021. rezultiraju znatnim promjenama u broju stanovnika, a izgledno je da će konačni trendova neminovno dovodi do nepovratnih gubitaka za cijelo društvo. rezultati popisa pokazati i znatnu izmjenu u dobnoj strukturi stanovništva. Sumirajući, Demografska kretanja na lokalnim i županijskim jedinicama otvaraju instant pitanje U odnosujedinica na popis stanovništva 2011., podaci iz popisa stanovništva na opstojnosti. razini 556 lokalnih samo njih 10,9% bilježe povećanje broja stanovnika, 2021. rezultiraju znatnim promjenama u broju stanovnika, a izgledno je da će dok preostalih 89,1% ostvaruje smanjenje ili pad ukupnog broja stanovnika. Kada se konačni rezultati popisa pokazati i znatnu izmjenu u dobnoj strukturi stanovništva. na razini 556 lokalnih jedinica samojedinica njih 10,9% bilježe povećanje padSumirajući, broja stanovnika komparira s brojem stambenih za stalno stanovanje, koje broja stanovnika, dok preostalih 89,1% ostvaruje smanjenje ili pad ukupnog broja su u posljednjih 10 godina povećane u prosijeku za 4,6% i ukupnim koje su povećane stanovnika. Kada se pad broja stanovnika komparira s brojem stambenih jedinica stalno stanovanje, koje regionalne su u posljednjih 10 godinaOd povećane prosijeku za za za 5,4%, postavlja se pitanje (ne)jednakosti. ukupnogubroja stambenih 4,6% i ukupnim koje su povećane za 5,4%, postavlja se pitanje regionalne (ne) jedinica 10,5% se odnosi na jedinice locirane u jadranskim županijama, a svega 2% jednakosti. Od ukupnog broja stambenih jedinica 10,5% se odnosi na jedinice otpada na ostale lokalne jedinice. locirane u jadranskim županijama, a svega 2% otpada na ostale lokalne jedinice.

37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49

Promjena broja stanovnika

Promjena stambenih jedinica

2011.-2021.

50 51

% 10 - 20 0 - 10 -10 - 0 -20 - -10 -30 - -20 -40 - -30 -52 - -40

2011.-2021.

% 40 - 250 30 - 40 20 - 30 10 - 20 0 - 10 -20 - 0 -65 - -20

Izvor: obrada na temelju podataka popisa stanovništva 2011. i 2021., DZS (https://dzs.gov.hr/).

Zaostajanje ključnim kontingentima S aspekta u budućeg ekonomskog razvoja, ali i zamki koje mogu proizaći iz dobne strukture stanovništva, ispada relevantno osvrnuti se na ovaj indikator. Usporedbom podataka dva zadnja popisa stanovništva primjetno je zaostajanje u svim ključnim (pred, radni i post) radnim kontingentima. Predradni kontingent (0-14 godina) u posljednjih 10 godina se smanjio za 15,5%, radni kontingent (15-65) se smanjio za 14,2%, dok se postradni kontingent (65+) povećao za 14,5%. Dakle,

Zaostajanje u ključnim kontingentima

broj 1-2 :: lipanj 2022.

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

trendovi upućuju na smanjenje kohorte mlađeg i radno sposobnog stanovništva uz istovremeno povećanje starijeg stanovništva. Sa strane ekonomskog razvoja, problematičnim se izdvaja daljnje smanjenje radne snage i povezano generiranje buduće potrošnje i privređivanja. Nadalje, povećanje udjela stanovništva starijeg od 65 godina problematizira troškove mirovinskog izdvajanja, pridoda li se tome još i očekivani dulji životni vijek generalni zaključci idu u smjeru jačeg troškovnog izdvajanja za zdravstveni sustav. Treba spomenuti i ostale naknadne troškove proizašle iz strukturnih nedostataka, primjerice nastale iz neadekvatne obrazovne strukture, nedovoljno usklađene sektorske usmjerenosti gospodarstva, nepostojanja suglasja pri provođenju zacrtanih smjernica. Implikacije za kreatore ekonomske politike koje proizlaze iz starosne strukture mogu se pokušati rastumačiti sljedećim. S jedne strane, smanjenje udjela predradnog kontingenta, osoba u dobi do 14 godina, postavlja važnost pitanja (pro) natalitetne politike, a s druge strane postavljeno je pitanje dugoročne opstojnosti i održivosti. Mladi kontingent u narednim godina dobiva na vitalnoj važnosti kao nadolazeći i nadomjesni radni sektor. Isto tako, kada se promatra opći pad radnog kontingenta mogu se sagledati njegove buduće posljedice na cjelokupno društvo. Tako, primjerice, kroz dugi rok dolazi do znatnog gubitka porezne baze, što implicira ili novo zaduženje ili povećanje postojećeg poreznog opterećenja, što u konačnici može pojačati negativnu demografsku spiralu s novim iseljavanjima. Kroz dugi rok su nezanemarivi i mogući društveni troškovi proizašli iz pojačanih fiskalnih izdvajanja za mirovinski i zdravstveni sustav. Povećanje udjela osoba iznad 65 godina dodatno se može sagledati u kontekstu troškova koji iziskuju osiguranje dostojanstva umirovljenika i starijih osoba te unaprijeđena kvalitete njihovih života.

Fiskalne posljedice Velika iseljavanja hrvatskog stanovništva nose određene srednjoročne i dugoročne posljedice na fiskalni sustav koje je i djelom moguće sagledati kroz pravce međusobne povezanosti s tržištem rada, mirovinskim i zdravstvenim sustav. S aspekta tržišta rada primjetni su određeni trendovi u posljednjih 10-ak godina. Broj korištenih naknada nezaposlenih osoba smanjuje se, što stvara određene pozitivne učinke na proračunsku prilagodbu. Međutim, gotovo 50%-tno smanjenje korisnika naknada za nezaposlene stvara određene implikacije u vidu ili ekspanzije gospodarstva ili procesa iseljavanja stanovništva. S obzirom na to da se hrvatsko gospodarstvo suočavalo sa šestogodišnjom recesijom do 2014., lako se može izvući zaključak da je situacija na tržištu rada primarno rezultat iseljavanja stanovništva. Nadalje, s kratkoročnog pozitivnog fiskalnog okvira, a s aspekta oporavka gospodarstva, valja još istaknuti blago povećanje broja zaposlenih osoba nakon 2013. uz drastično smanjenje broja nezaposlenih osoba.

perspektive

Srednjoročna i dugoročna održivost

Primarno, razlozi su povezani uz pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji koje je otvorilo mogućnosti pronalaska zaposlenja u nekoj od država članica. Isto tako razlike u plaćama utjecale su na spremnost preseljenja dijela zaposlenih osoba. Unatoč tome, od 2014. godine u hrvatskom su gospodarstvu primjetni počeci oporavka u gotovo svim ključnim makroekonomskim indikatorima.

Odabrana statistika tržišta rada (2010=100) Aktivno stanovništvo

Ukupno zaposleni

Nezaposleni

120 100 80 60 40 20 0

104

2010

2012

2014

2016

2018

2020

Izvor: obrada na temelju podataka iz Godišnjaka HZZ, razna izdanja (https://publikacije.hzz.hr/statisticke-pu

105 blikacije/#analitickibilten). Izvor: obrada na temelju podataka iz Godišnjaka HZZ, razna izdanja (https://publikacije.hzz.hr/statisticke106 publikacije/#analitickibilten). 107

Slabija imovinska i kupovna moć umirovljenika Slabija imovinska i kupovna moć umirovljenika

108

U Usrednjem srednjemi idugom dugom roku, roku, uzimajući uzimajući uu obzir obzir ii kasniji kasniji ulazak ulazak na na tržište tržište rada, rada, neusklađenu obrazovnu strukturu te postojanje većeg broja deficitarnih zanimanja neusklađenu obrazovnu strukturu te postojanje većeg broja deficitarnih zanimanja mogući su i negativni gospodarski učinci kroz odljev novčanih sredstava iz mogući su ekonomije. i negativni gospodarski kroz odljev novčanihradne sredstava iz nacionalne nacionalne Naime, iz učinci potrebe nadomještanja snage sve su jači pritisci za radnicima trećih zemalja. U zadnje brze ekonomije. Naime, iziz potrebe nadomještanja radnevrijeme snage bazen sve su relativno jači pritisci za i jednostavne integracije radnika iz susjednih zemalja presušuje pa se javljaju potrebe radnicima iz trećih zemalja. U zadnje vrijeme bazen relativno brze i jednostavne za radnicima iz dalekih zemalja, koji su za sada u Hrvatskoj isključivo štedno integracije aradnika iz susjednih zemalja presušujebuduća pa se javljaju potrebe za radnicima orijentirani, prijavom ostvaruju potencijalna mirovinska prava. Mogući problem je taj što se koji čestosuHrvatska isključivo kaoštedno tranzitna zemlja na iz dalekih zemalja, za sada promatra u Hrvatskoj isključivo orijentirani, a putu ka zapadnoeuropskim državama. Neopreznom politikom se može dovesti do prijavom ostvaruju potencijalna buduća mirovinska prava. Mogući problem je taj što situacije dugoročno teško nadoknadive domicilne porezne baze. Slabija imovinska se često moć Hrvatska promatraslabi isključivo kao prodajom tranzitna zemlja na osobama putu ka i kupovna umirovljenika rast BDP-a, nekretnina izvan domicilnog gospodarstva, prvenstveno na Jadranu, dodatno se do jačasituacije utjecaj zapadnoeuropskim državama. Neopreznom politikom se može dovesti turizma koji sam po sebi nosi visoke troškove saniranja negativnih eksternalija koje dugoročno teško nadoknadive domicilne porezne baze. Slabija imovinska i kupovna proizvodi. Neobrađena i zapuštena poljoprivredna zemljišta donose izgubljene moć umirovljenika slabi dodana rast BDP-a, prodajom nekretnina osobama izvan financijske mogućnosti, vrijednost prerađivačke industrije kaodomicilnog stabilnog

109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120

gospodarstva, prvenstveno na Jadranu, dodatno se jača utjecaj turizma koji sam po

121

sebi nosi visoke troškove saniranja negativnih eksternalija koje proizvodi. broj 1-2 ::Neobrađena lipanj 2022.

122

i zapuštena poljoprivredna zemljišta donose izgubljene financijske mogućnosti,

124

neutralizatora šokova u razdoblju od 1995. do 2020. pala je za 33,7% što sve govori o

125

izgubljenim fiskalnim prihodovnim benefitima.zamke i zagonetke Tema broja: Demografske

Broj korisnika mirovine zajedno s prosječno isplaćenom mirovnom u porastu je. pokretača gospodarstva i/ili neutralizatora šokova u razdoblju od 1995. do 2020. 127 pala Imajući vidu prosječno trajanje života umirovljenika i ulazak novihbenefitima. korisnika u je zau33,7% što sve dulje govori o izgubljenim fiskalnim prihodovnim 126

138

mirovinski sustav nisu vidljivi fiskalni benefiti koje je mogućemirovnom nadomjestiti blagaje. Broj korisnika mirovine zajedno s prosječno isplaćenom u kroz porastu Imajući u vidu prosječno dulje trajanje života umirovljenika i ulazak novih korisnika povećanja broja zaposlenih osoba. Stoga se očekuju daljnji pritisci mirovinskog u mirovinski sustav nisu vidljivi fiskalni benefiti koje je moguće nadomjestiti kroz blaga sustava nabroja državni proračun osoba. što krozStoga nesrazmjer uplaćenih doprinosa, a što kroz povećanja zaposlenih se očekuju daljnji pritisci mirovinskog sustava državninaproračun kroz nesrazmjer uplaćenih doprinosa, a što kroz jačanjena pritisaka povećanješto mirovina. Naime, dugoročna je situacija nesrazmjer u jačanje pritisaka na povećanje mirovina. Naime, dugoročna je situacija nesrazmjer u obliku prihoda od doprinosa i isplaćenih mirovina, konkretnije država je iz proračuna obliku prihoda od doprinosa i isplaćenih mirovina, konkretnije država je iz proračuna u 2019.izdvojila izdvojiladodatno dodatno oko oko 4,5% 4,5% BDP-a BDP-a za za financiranje financiranje isplate u 2019. isplatemirovina, mirovina,a a dosadašnji trendovi ne navode na tendenciju ka smanjivanju tog omjera. aspekta dosadašnji trendovi ne navode na tendenciju ka smanjivanju tog omjera. SSaspekta trenutnih i budućih demografskih trendova (dulji životni vijek, smanjenje udjela trenutnih i budućihstanovništva demografskih uz trendova životni smanjenjejeudjela radno radno sposobnog kratak(dulji radni staž)vijek, za očekivati produljenje radnog vijekastanovništva i kasniji odlazak u mirovinu, za određene sektorske djelatnike sposobnog uz kratak radni staž)što zapak očekivati je produljenje radnog vijeka može biti vrlo problematično. Dobra je odluka da se s 15%, a najviše do 750,00 i kasniji odlazak u mirovinu, što pak za određene sektorske djelatnike može biti vrlo kuna državnih poticajnih sredstava dodatno godišnje sufinancira ulaganje u treći problematično. Dobra je biti odluka da se s 15%, najviše doosiguranja. 750,00 kuna državnih mirovinski stup koji može niskorizičan jamaca budućeg

139

poticajnih sredstava dodatno godišnje sufinancira ulaganje u treći mirovinski stup koji

128 129 130 131 132 133 134 135 136 137

može biti niskorizičan jamac budućeg osiguranja. Broj korisnika mirovina i prosječno isplaćena (2010=100) 141 mirovina Broj korisnika mirovina i prosječno isplaćena mirovina (2010=100) 140

Korisnici mirovina

Prosječna mirovina

120 115 110 105 100 95 90 85

142

2010

2012

2014

2016

2018

2020

Izvor: obrada na temelju podataka Žene i muškarci u Hrvatskoj, razna izdanja, DZS (https://podaci.dzs.hr/hr/ na temelju podataka Žene i muškarci u Hrvatskoj, razna izdanja, DZS

143 publikacije/). Izvor: obrada 144

(https://podaci.dzs.hr/hr/publikacije/).

Kao posljedica mirovinske neusklađenosti, zdravstveni sustav se isto tako suočava s određenim izazovima posebice u pogledu održavanja sustava dugoročne skrbi. Kada se uzmu indikatori ranog upozorenja poput broja liječnika i sestara, broja bolničkih kreveta i ležaja, broja nemedicinskog osoblja ili duge liste čekanja na određene 100

perspektive

Srednjoročna i dugoročna održivost

neophodne specijalističke usluge jasno je da postoje trenutne veće neusklađenosti između korisnika i pružatelja zdravstvenih usluga koje narušavaju funkcioniranje zdravstvenog sustava, ali i općenito sustava dugoročne skrbi starijih osoba.

Potencijal rada od kuće i na daljinu U zadnje dvije godine rad na daljinu postavio je ključna pitanja o mogućnosti njegova implementiranja u dužem roku. Radni zadaci orijentirani na efikasnost i izvršenje pružaju potencijal ka mogućim pravcima daljnjeg razvoja pojedinca. Suočavajući se s izazovima današnjeg brzog načina života i rada, a imajući na raspolaganju prirodna bogatstva, logično pitanje je zašto ne dopustiti harmoniju prirode i društva. Procesima digitalizacije i njihovim jačanjem, što je zajedno s demografskim izazovima ujedno i jedan od prioriteta postavljen u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine, mogućnost rada izvan mjesta prebivališta postaje sve više dostupna. Uz dobro osmišljenu nacionalnu demografsku strategiju, kreiranu na bazi stručnosti, voljom za provedbom bez političkog oportunizma i otklonom od ideoloških novotarija, bez parcijalnih djelovanja i sa snažnom regulatornom i političkom podrškom moguće je potaknuti revitalizaciju društva uz obnovu zapuštenih prirodnih ljepota i površina. Predstavlja li odmak od tradicionalnog ekonomskog shvaćanja prema konceptu „trećeg puta“ jedan od mogućih pravaca u djelovanju te aktivnom angažiranju fiskalne politike i sredstava proračuna u poticanju razvoja svih segmenata kao i dobnih dijelova društva, uz istodobno osmišljavanje dobre integracije i plana u novoj liniji promišljanja sve većeg broja pojedinaca koja glasi iz grada na selo? broj 1-2 :: lipanj 2022.

101

MLADI, DEPOPULACIJA I SOCIOEKONOMSKA NESIGURNOST

Budući nositelji razvoja Hrvatske odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti Piše: Ivan Majstorić, mag. geog., bacc. oec.1 Mladi se tijekom odrastanja susreću s brojnim izazovima. Proces preuzimanja trajnih društvenih uloga koji prati njihovo odrastanje pod utjecajem je, s jedne strane, individualnih težnja i nastojanja da se ostvare u odabranim društvenim ulogama te, s druge strane, društva u kojem žive, odnosno očekivanja da uspješno usvoje društvene vrijednosti i ponašanja kojima će doprinijeti društvenoj stabilnosti i kontinuitetu te povećanju razvojnih i drugih kapaciteta društva (Gvozdanović i dr., 2019). Polazeći od toga, zbog razumijevanje potreba, problema i potencijala mladih važno je istaknuti da svaka nova generacija mladih sazrijeva u općim društvenim uvjetima koji se znatno razlikuju od onih u kojima su odrastale ranije generacije (SDUDM, 2022a). Nove tehnologije koje su na raspolaganju svakoj idućoj generaciji mladih mijenjaju njihov dosadašnji način života, otvaraju brojne mogućnosti i pokreću nove trendove. Stoga dinamični društveni, ekonomski i politički procesi izravno utječu na njihove živote i tranziciju u odraslu dob. Pritom su posebno izazovna razdoblja ekonomskih kriza, pandemija, prirodnih katastrofa, ratova i dr. Odrastanje mladih u Hrvatskoj posljednjih desetak godina bilo je obilježeno upravo takvim pojavama, prvenstveno recesijom od 2009. do 2015. i pandemije koja traje od 2020. čije posljedice imaju globalne razmjere. Tome se može dodati rat u Ukrajini 2022. čije će se posljedice neizravno odraziti na živote mladih u Hrvatskoj. Također, neizostavne su poplave 2014. i potresi 2020. čije su posljedice, iako regionalnih razmjera, utjecale na živote brojnih mladih. U skladu s tim, stvaranje poticajnog okruženje za razvoj potencijala mladih radi podizanja kvalitete njihovog života i

102

Autor je voditelj projekta „Mreža 2050 – Demografija, od izazova do odgovora“ u Svjetskom savezu mladih Hrvatska i koordinator Radne skupine za mlade u ruralnim i udaljenim područjima Savjeta za mlade Vlade Republike Hrvatske.

perspektive

Budući nositelji razvoja Hrvatske odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti

njihove optimalne društvene integracije, što je cilj Nacionalnog programa za mlade, neophodno je zbog dugoročne dobrobiti za društvo i ekonomiju. Cilj ovog rada je analizirati promjenu broja i udjela mladih po županijama prema zadnjem popisu stanovništva, njihov položaj u društvu i ulogu u budućem razvoju Hrvatske u uvjetima depopulacije i socioekonomske nesigurnosti. Svrha rada je osvijestiti važnost prepoznavanja potencijala mladih i ulaganja u kvalitetu njihova života zbog neizbježne depopulacije i demografskog starenja. Zbog manje istraženosti ove tematike, valja napomenuti da ovaj tekst predstavlja polazište za buduća promišljanja i istraživanja o temama mladih i demografskih izazova..

Depopulacija Činjenica da ekonomski, socijalni, zdravstveni, obrazovni, prostorni, povijesnopolitički, socio-psihološki i drugi čimbenici tijekom nekog razdoblja djeluju na razvoj stanovništva pojedine zemlje (Wertheimer-Baletić, 2017), trebala bi u središte javnih politika pojedine države staviti upravo mlade budući da će oni u budućnosti biti roditelji, zaposlenici, porezni obveznici, potrošači i općenito nositelji razvoja i napretka društva. Objašnjenje takve tvrdnje leži u dubokoj i široko rasprostranjenoj depopulaciji Hrvatske koja ugrožava sve aspekte funkcioniranja socijalne države, ekonomije i tržišta rada. Neće svi današnji mladi živjeti u Hrvatskoj i istodobno postati roditelji, no većina njih to ipak želi2. Zato trebaju postojati kvalitetni životni uvjeti te poticajna okolina koja će ih podržati da to i ostvare. Doduše, takve težnje moguće je problematizirati sljedećim pitanjem: Kako su ranije generacije uspjele živjeti, raditi i postati roditelji usprkos životnim neprilikama? Prirodno smanjenje stanovništva (više živorođenih od umrlih) znatno je pod utjecajem ekonomsko-socijalnih, psiholoških i kulturoloških čimbenika, dok je negativni migracijski saldo (više iseljenih od doseljenih) pretežno pod utjecajem čimbenika društveno-ekonomskog razvoja (Wertheimer-Baletić, 2017). Zbog toga je stanovništvo Hrvatske, kao i stanovništvo u zapadnoeuropskim zemljama, dulje od šest desetljeća obilježeno glavnim demografskim procesima; depopulacijom i starenjem stanovništva, odnosno smanjivanjem stope porasta ukupnog broja stanovnika (Wertheimer-Baletić, 2017). Demografski procesi razlikuju se po smjeru i intenzitetu pa se Hrvatska danas nalazi među europskim zemljama s najlošijim

Što se tiče iseljavanja, rezultati istraživanja koje je Institut za društvena istraživanja proveo tijekom siječnja, veljače i ožujka 2018. na reprezentativnom uzorku od 1500 mladih u dobi od 14 do 29 godine pokazuje da 63,0 % mladih ne namjerava iseliti iz Hrvatske (IDIZ, 2019). Kada je u pitanju želja za imanjem djece, rezultati istraživanja koje je proveo Svjetski savez mladih Hrvatska tijekom rujna, listopada, studenog i prosinca 2021. na prigodnom uzorku od 660 mladih u dobi od 18 do 30 godina pokazuju da svega 11,7 % mladih ne želi imati djecu (SSMH, 2022).

broj 1-2 :: lipanj 2022.

103

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

demografskim pokazateljima, a posebno se ističu nizak fertilitet, demografsko starenje i iseljavanje3 (Ivanda, 2017). Naposljetku, demografski trendovi povlače za sobom mnoge društvene i ekonomske izazove: manje potencijalnih poreznih obveznika znači i manje prihoda središnje države za uzdržavano stanovništvo; manjak radne snage mogao bi smanjiti ionako loš životni standard umirovljenika; manji broj stanovnika smanjuje osobnu potrošnju zbog čega slabi ekonomski rast; manje živorođenih utjecat će i na manji broj učenika, odnosno smanjenje broja nastavnika, profesora itd. (Čipin i Međimurec, 2017).

Broj i udio mladih po županijama Mladi u Hrvatskoj su osobe od navršenih 15 do 30 godina života. Međutim, granice određivanja nisu jedinstvene. Suglasje je postignuto oko određivanja donje granice na 15. godinu života, dok se gornja granica najčešće zaustavlja na 30. godini, ali s tendencijom pomicanja granice do 35. godine života. Podizanje mladosti je, između ostalog, uvjetovano produženjem prosječnog životnog vijeka stanovništva i duljim zadržavanjem sve većeg broja mladih u obrazovnom sustavu (Bušljeta Tonković i Puđak, 2021). Ove definicije valja razlikovati od demografskih. Naime, demografska teorija mladim stanovništvom smatra osobe u dobi do 14. ili 19. godine života (Nejašmić, 2005). Prema trenutno4 dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, rezultati popisa stanovništva govore da u Hrvatskoj živi 618.054 mladih u dobi od 15 do 29 godina, što je 15,9 % od ukupnog stanovništva Hrvatske. Za usporedbu, najviši udio mladih imaju Požeško-slavonska (17,1 %; 10.994), Brodsko-posavska (17,0 %; 22.244), Splitsko-dalmatinska (17,0 %; 72.350) i Vukovarsko-srijemska županija (16,9 %; 24.371) (DZS, 2022a). Udio mladih manji od nacionalnog prosjeka imaju Sisačko-moslavačka (15,3 %; 21.446), Ličko-senjska (15,0 %; 6.433), Šibensko-kninska (14,9 %; 14.353), Karlovačka (14,2 %; 16.003), Primorsko-goranska (13,5 %; 36.094) i Istarska županija (13,5 %; 26.475) (DZS, 2022a). Iako među županijama postoje razlike u udjelu mladih u ukupnom stanovništvu, u svim županijama je udio mladih poprilično nizak. 3

104

U Hrvatskoj je posljednjih deset godina u kontinuitetu prisutan veći broj umrlih od živorođenih (prirodno smanjenje stanovništva) i veći broj iseljenih od doseljenih (mehaničko smanjenje stanovništva), što rezultira ukupnim smanjenjem stanovništva koje je potvrđeno nedavno objavljenim rezultatima popisa stanovništva. Državni zavod za statistiku još uvijek obrađuje podatke prikupljene popisom stanovništva. Dosad su objavljeni podaci za popisane osobe, kućanstva i stambene jedinice po županijama, gradovima, općinama, naseljima i gradskih četvrtima Grada Zagreba te stanovništvo prema starosti i spolu po županijama (DZS, 2022a).

perspektive

Budući nositelji razvoja Hrvatske odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti

Izvor: DZS, 2022b

Slika 1. Udio mladih u dobi 15-29 godina u ukupnom stanovništvu Hrvatske po županijama 2021. (%)

Prethodno potvrđuje usporedba s podacima iz ranijih popisa stanovništva. Premda se metodologija popisivanja stanovništva s vremenom mijenja, za potrebe ovog rada dovoljno je istaknuti promjenu postotnih udjela mladih u dobi 15-29 godina između popisa 2001. i 2021. Naime, popisom 2001. u Hrvatskoj je utvrđen broj od 898.734 mladih u dobi 15-29 godina odnosno 20,3 % ukupnog stanovništva. Prema tome, u navedenom razdoblju broj mladih u toj dobi smanjen je za čak 280.680 odnosno 4,4 %. S jedne strane, zanimljivo je primijetiti da najveći relativni pad bilježe ekonomski razvijeniji dijelovi Hrvatske, posebice Istarska (-6,6 %) i Primorsko-goranska županija (-6,5 %) (DZS, 2022a; 2022b). Objašnjenje za to svakako leži u dobnoj strukturi tih županija, što može biti vezano i uz povoljna prirodno-geografska obilježja prostora koji su važan čimbenik kvalitete života starijeg stanovništva. Nadalje, vidljivo je da manji relativni pad imaju županije koje su posljednjih godina imale značajnu emigraciju, posebice slavonske županije. Štoviše, najmanji relativni pad ima Ličko-senjska županija (-1,9 %) (DZS, 2022a; 2022b). Objašnjenje za to također je vezano uz dobnu strukturu stanovništva tih dijelova Hrvatske. Na primjeru slavonskih županija valja imati na umu povoljniju dobnu strukturu stanovništva, što je u suprotnosti od Ličko-senjske županije koja je demografski ispražnjena desetljećima prije. U uvjetima depopulacije i starenja stanovništva, takvo stanje predstavlja poseban razvojni izazov Hrvatske. Ponajviše to vrijedi za slabije razvijene dijelove Hrvatske broj 1-2 :: lipanj 2022.

105

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Izvor: DZS, 2022a; 2022b

Slika 2. Promjena udjela mladih u dobi 15-29 godina u ukupnom stanovništvu Hrvatske po županijama između popisa 2001. 2021. (%)

među kojima su velikim dijelom ruralna područja. To će se izravno odraziti na bioreprodukcijske, obrazovne i radne potencijalne, što će nesumnjivo zahtjevati reformiranje (pa i redefiniranje) javnih sustava utemeljenih na međugenercijskoj solidarnosti. Osim toga, imajući na umu smjerove unutarnje migracije (prema Zagrebu i makroregionalnim središtama), mnoge županije će uslijed manjka mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje ostati bez ljudskog kapitala koji je potreban za ekonomski rast i razvoj te ukupni društveni napredak.

Izazovi odrastanja i povezanost s depopulacijom Početkom druge polovice prošlog stoljeća prijelazno razdoblje iz djetinjstva u odraslu dob u većini industrijaliziranih zemalja uglavnom su obilježavala tri ključna životna događaja: završetak školovanja, zapošljavanje i zasnivanje obitelji. Ti događaji su se najčešće odvijali brzo, jedan za drugim, prije 25. godine života. Međutim, od sedamdesetih godina dolazi do pojave novih demografskih ponašanja, poput kohabitacije, samačkog života, života bez djece i izvanbračnog roditeljstva, koja 106

perspektive

Budući nositelji razvoja Hrvatske odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti

postaju sve češća i prihvaćenija, čime je proces tranzicije u odraslu dob postao složeniji nego ranije. Zbog svega toga se promijenila i kronologija važnih životnih događaja. Završetak formalnog obrazovanja, pronalazak plaćenog posla, odlazak iz roditeljskog doma u vlastiti stambeni prostor, sklapanje braka i roditeljstvo se odgađaju za kasniju dob i počinju se odvijati nestandardnim redoslijedom (Čipin i Međimurec, 2021). Općenito, današnje mlade generacije, za razliku od ranijih, žive i odrastaju u uvjetima veće socioekonomske nesigurnosti. To je ponajviše prisutno u zemljama južne Europe u kojima veliki broj mladih zbog otežanog rješavanja stambenog pitanja, nesigurnih radnih uvjeta i produljenog obrazovanja živi s roditeljima čak i u tridesetim godinama života. Stoga odgoda životnih događaja poput završetka školovanja, zapošljavanja i zasnivanja obitelji izravno može dovesti do neostvarenja fertilnih namjera i povećanja udjela ljudi bez djece (Čipin i Međimurec, 2021). Najnoviji podaci Eurostata potvrđuju da mladi u Hrvatskoj napuštaju roditeljski dom tek s 33. godine (33,3). Jedino mladi u Portugalu roditeljski dom napuštaju kasnije (33,6). To je u suprotnosti s mladima u Sjevernoj i Zapadnoj Europi gdje se roditeljski dom napušta puno ranije (primjerice u Finskoj s 21,2 ili Belgiji s 23,3) (Eurostat, 2021). Navedeno se može objasniti utjecajem jačih međugeneracijskih obiteljskih veza i slabije individualističke kulture u zemljama Južne Europe naspram zemalja Sjeverne i Zapadne Europe (Čipin i Međimurec, 2021). Dakle, odgovor na pitanje s početka teksta (Kako su ranije generacije uspjele živjeti, raditi i postati roditelji usprkos životnim neprilikama?) može se sažeti u današnjem načinu života i rada svojstvenom po socioekonomskoj nesigurnosti, prvenstveno vezanoj uz nesigurno tržište rada. Istraživanja potvrđuju da je to uzrokovano globalizacijskim procesima i tehnološkim promjenama koje su nastupile zadnjih desetljeća (Čipin i Međimurec, 2021). Zbog svega toga se i javlja potreba za kvalitetnom obrazovnom, stambenom i obiteljskom politikom, kao i politikom zapošljavanja, ponajviše jer izravno utječu na migraciju i fertilitet. U konačnici, kasnije osamostaljivanje mladih u uvjetima depopulacije (njihovog manjeg broja i udjela) dovodi u pitanje njihov utjecaj na javne politike, odnosno uspješnost daljnjeg suočavanja mladih s socioekonomskom nesigurnosti. Ako je sve veći udio starijeg stanovništva, to znači i da će izbori vjerojatnije presuditi u smjeru onih političkih opcija koje su usmjerene na javne politike za starije stanovništvo. Zato se, uz kvalitetne javne politike, javlja potreba za većim angažmanom mladih u zajednici te njihovom većom političkom participacijom. Tko može, dakle, poboljšati položaj mladih i percepciju o njima u društvu ako neće oni sami?

Uloga u budućem razvoju zemlje Nedavno provedeno istraživanje Svjetskog saveza mladih Hrvatska pokazalo je da 58 % ispitanih mladih uvijek glasuje na parlamentarnim izborima, 65% uvijek glasuje na predsjedničkim, a 60% uvijek glasuje na lokalnim izborima, dok se udio broj 1-2 :: lipanj 2022.

107

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Izvor: Eurostat, 2021

Slika 3. Dob napuštanja roditeljskog doma u 2021. (%)

onih koji nikada ne glasuje kreće od 7 do 9% ovisno o vrsti izbora (SSMH, 2022). Budući da je navedeno istraživanje provedeno na nereprezentativnom uzorku, za usporedbu može poslužiti istraživanje Instituta za društvena istraživanja koje je pokazalo da bi 47% mladih, da se izbori održavaju danas (odnosi se na trenutak provođenja istraživanja), izašlo i glasovalo. Osim toga, isto istraživanje je pokazalo da se 56% mladih potpuno ili uglavnom slaže s tvrdnjom da je dužnost svakog građanina u demokraciji da glasuje na izborima (IDIZ, 2019). U svakom slučaju, pozitivno je što dio mladih glasuje i da su svjesni važnosti političke participacije, no slaba spremnost izlaska na izbore ne može biti zadovoljavajuća za budućnost hrvatske demokracije. Važnost veće političke participacije mladih je i mogući utjecaj na odluku o iseljavanju iz Hrvatske. Rezultati istraživanja Svjetskog saveza mladih Hrvatska su pokazali da je statistički značajna razlika u želji za iseljavanjem ovisno o tome koliko često sudionici glasuju na izborima. Preciznije, na primjeru parlamentarnih izbora vidljivo je da najveću želju za iseljavanjem imaju oni mladi koji rijetko glasuju ili nikad ne glasuju. S druge strane, najmanju želju za iseljavanjem imaju oni koji najčešće ili uvijek glasuju (SSMH, 2022). Isto istraživanje pokazalo je značaj djelovanja mladih u udrugama, političkim strankama, kulturno-umjetničkim društvima i vjerskim zajednicama u prilog 108

perspektive

Budući nositelji razvoja Hrvatske odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti

demografskoj revitalizaciji. Tako ispitanici koji su članovi pojedine udruge, između ostalog, u prosjeku žele više djece od onih koji to nisu te želju za iseljavanjem procjenjuju nižom od onih koji nisu članovi udruga. Nadalje, ispitanici koji su članovi neke političke stranke u prosjeku žele manje iseliti od onih koji to nisu. Što se tiče članstva u kulturno-umjetničkom društvu, ispitanici koji su članovi istih vjerojatnost iseljavanja procjenjuju statistički značajno višom, što je svakako povezano s perspektivom mladih u ruralnim područjima. Kada je riječ o ispitanicima koji su pripadnici određene vjerske zajednice u prosjeku žele više djece od onih koji to nisu, žele imati prvo dijete u prosjeku ranije od onih koji nisu članovi vjerske zajednice. Također, oni želju za iseljavanjem procjenjuju nižom od onih koji ne pripadaju vjerskoj zajednici, ali i procjenjuju da je manja vjerojatnost iseljavanja od onih koji nisu članovi vjerske zajednice (SSMH, 2022). Na temelju rezultata istraživanja može se zaključiti da društveni angažman i politička participacija mladih mogu imati izravan utjecaj na demografske trendove. Dakako, njihove želje se ne moraju ostvariti, što uglavnom pokazuju objektivni pokazatelji, ali to još jednom potvrđuje važnost kvalitetne javne politike i poticajnog okruženja u kojem će se mladi moći ostvariti i doprinijeti zajednici. Jedan od mogućih oblika društvenog angažmana i političke participacije, pored navedenih, je i djelovanje mladih u Savjetu za mlade, međuresornom savjetodavnom tijelu Vlade Republike Hrvatske sa zadaćom sudjelovanja u razvoju javne politike za mlade (SDUDM, 2022b), kao i savjetima mladih regionalne i lokalne razine, savjetodavnim tijelima koja promiču i zagovaraju prava, potrebe i interese mladih na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini (SDUDM, 2022c) Usprkos zakonskoj obvezi osnivanja, većina jedinica lokalne i regionalne samouprave danas nema osnovan Savjet mladih (SDUDM, 2021). Ipak, nadolazeće izmjene i dopune Zakona o savjetima mladih, kao i dugo očekivani Nacionalni program za mlade5 trebali utkati put boljim prilikama i većim mogućnostima za mlade, poboljšanju njihovog položaja i općoj dobrobiti za društvo.

Potreba za kvalitetnim javnim politika i poticajnim okruženjem Budućnost Hrvatske neizvjesna je zbog činjenice da se depopulacija i starenje stanovništva odražavaju na sve aspekte života. K tome treba uzeti u obzir da današnji mladi odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti. Oni su danas sve duže u sustavu obrazovanja, kasnije ulaze na tržište rade i teže se osamostaljuju od roditelja. Sve navedeno navodi na zaključak da je mlade potrebno što prije prepoznati kao buduće nositelje razvoja Hrvatske te ih ispravno usmjeriti prema preuzimanju društvenih uloga. Na kraju, nositelji državne, regionalne i lokalne vlasti nužno će 5

Strateški dokument za područje mladih zadnji put je donesen za razdoblje 2014. – 2017. (SDUDM, 2022d)

broj 1-2 :: lipanj 2022.

109

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

trebati osmisliti kvalitetne javne politike i stvoriti poticajno okruženje da bi zadržali mlade u Hrvatskoj kako bi oni na tim temeljima zaista mogli ostvarili svoj puni potencijal i doprinijeti razvoju zemlje.

Literatura Bušljeta Tonković, A., Puđak, J., 2021: Organizacije mladih i za mlade u ruralnoj Hrvatskoj: Studija slučaja Ličko-senjske i Zadarske županije. Elaborat. Čipin, I., i Međimurec, P., 2017: Fertilitet i obiteljska politika u Hrvatskoj, Političke analize, 8(31), str. 3-9. Čipin, I., i Međimurec, P., 2021: Kako su odrastale europske generacije? Demografski i socioekonomski događaji povezani s tranzicijom u odraslu dob u Europi, Revija za sociologiju, 51(3), str. 461-493. Gvozdanović, A., Ilišin, V., Adamović, M., Potočnik, D., Baketa, N., Kovačić, M., 2019: Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018./2019.. Zagreb, Friedrich Ebertt Stiftung. Ivanda, K., 2017: Demografija Hrvatske: stanje, zablude i perspektive, Političke analize 8 (31), 10-15. Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb. Wertheimer-Baletić, A., 2017: Demografski procesi u Hrvatskoj i u zapadnoeuropskim zemljama – razlike, sličnosti i specifičnosti, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti, (529=52), str. 1-28.

Izvori Državni zavod za statistiku (DZS), 2022: Prvi rezultati Popisa 2021., https://popis2021.hr/ Državni zavod za statistiku (DZS), 2022: Arhiva, Popis stanovništva 2001, https://web.dzs. hr/arhiva.htm Eurostat, 2021, Age of young people leaving their parental household, https://ec.europa.eu/ eurostat/statistics-explained/index.php?oldid=494351#Geographical_differences Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2021: Izvješća o savjetima mladih, https://demografijaimladi.gov.hr/UserDocsImages/Broshure/Godi%C5%A1nje%20 izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20pra%C4%87enju%20provedbe%20Zakona%20 o%20savjetima%20mladih%20u%202020.%20godini.pdf Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Mladi, https:// demografijaimladi.gov.hr/mladi-5987/5987 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Nacionalni program za mlade, https://demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/nacionalniprogram-za-mlade-4072/4072 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Savjeti mladih, https:// demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/savjeti-mladih-4069/4069 Središnji državni ured za demografiju i mlade (SDUDM), 2022: Savjet za mlade VRH, https:// demografijaimladi.gov.hr/istaknute-teme/mladi-4064/savjet-za-mlade-vrh/4068 Svjetski savez mladih Hrvatska (SSMH), 2022: Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji, https://issuu.com/wyacroatia/docs/ssmh_motivacija_mladih_ za_migracijom_i_zasnivanjem

110

perspektive

PODUZETNIČKI KUT GLEDANJA

Rješenje uvijek postoji Zagovornik sam ideje i prakse da svatko tko može ode na određeno vrijeme izvan zemlje u želji i nastojanju da stekne nova znanja, sa željom da se šire obrazuje, stječe nove vještine i, svakako dragocjeno novo iskustvo. Vrlo je korisno, čak i potrebno za neko vrijeme ići van; to je moja preporuka. Povratkom u zemlju takvi ljudi više obogaćuje naše tržište rada, unose više discipline u radne procese i – što je najvažnije – unose novi poduzetnički duh u okoštalo hrvatsko gospodarstvo. Piše: Nikola Serdar1 Kako zaustaviti nepovoljne trendove u natalitetnoj i iseljeničkoj politici? Može li uvoz nadoknaditi izgubljenu radnu snagu. Hoćemo li i kako prihvatiti inozemne radnike? Kao poduzetnik uglavnom polazim od stanovišta da uvijek postoji rješenje. Koliko god u tom stavu ima naivnosti, hrabrost i isto toliko ima i odgovornosti jer takav stav podrazumijeva i više od same trenutačne odluke DA ili NE. Pitanje demografije i iseljavanja u nas nije pitanje samo ovoga trenutka. Obje ove nemile pojave događaju se nama godinama i postaju naša svakodnevica. I nisam bas siguran da bi ove ili neke druge mjere mogle promijeniti tijek! Zagovornik sam ideje i prakse da svatko tko može ode na određeno vrijeme na rad izvan zemlje u želji i nastojanju da stekne nova znanja, sa željom da se šire obrazuje, stječe nove vještine i, svakako dragocjeno novo iskustvo. Vrlo je korisno, 1

Autor je poduzetnik, vlasnik tvornice žestokih pića NIMCRO i osnivač neprofitne marketing organizacije „Hrvatski gospodarski forum“.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

111

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

čak i potrebno za neko vrijeme ići van, to je moja preporuka. Povratkom u zemlju takvi ljudi više obogaćuju naše tržište rada, unose više discipline u radne procese i – što je najvažnije – unose novi poduzetnički duh u okoštalo hrvatsko gospodarstvo.

Dobrodošlica „nomadima“ Što se događa s „nomadima“ koji se useljavaju u Hrvatsku, u kojoj trenutačno boravi 94.000 stranih radnika. Dovoljno je pogledati profil tih ljudi i brzo ćemo uočiti da se uistinu razlikuju od profila našeg čovjeka koji se iseljava. Jesmo li zaista spremni prihvatiti te ljude ne samo kao korisnu (i neophodnu) radnu snagu, nego I filozofiju njihovog načina života? U kojoj mjeri uspijevamo integrirati ih u naše običaje, kulturu? Bojim se da još nismo pripravni za takav iskorak, iako smo svjesni da nam je potreban contingent stranih radnika, jer će nam se inače urušiti zdravstveni I mirovinski sustav s ozbiljnim teškoćama za cjelokupno gospodarstvo. Hrvatska treba kontinuirano odgajati poduzetnike, ljude koji će mijenjati sliku nekog ruralnog kraja i osobno preuzeti na sebe teret izlaska iz apatije u kojoj se nalazi naše društvo. Izvanredan primjer su robotići iz Lovinca u Lici. Jedan čovjek je pokrenuo sekciju robotike i sada ti klinci (7-12 godina) osvajaju vrijedne nagrade. Moramo priznati da smo iz Like prije očekivali priču o tamburici dangubici, a ne o robotićima. Iz toga možemo izvući određene pouke. Puno je važnije da su upravo oni „novi most“ prema budućnosti. Bitno je da ovakve šanse ne smijemo propustiti! Pitanje je hoće li i kako RH nadoknaditi izgubljenu radnu snagu. Trebamo ciljano razvijati (turizam, poljoprivredu, IT itd.). No, da bismo u tome uspjeli trebaju nam ne dobri već vrhunski kadrovi.

Trebamo i kadrove s pet zvjezdica Za visoko kvalitetne hotele i turizam kakav želimo trebamo i kadrove s 5 zvjezdica. Kako takvih uglavnom nemamo (ili ih imamo vrlo malo), trebali bismo takve kadrove animirati da dođu u RH. To bi sigurno pridonijelo kvaliteti naše turističke ponude. Za takav pristup, međutim, nema puno razumijevanja. Zanimljivo je, recimo, kako nitko ne komentira ili osuđuje tvrtku Rimac što već sad ima 35 posto kadrova koji nisu iz RH. Isto je tako s Infobipom ili još nekim progresivnim tvrtkama koje nešto znače i u svijetu. Zašto takvu praksu ne bismo primijenili I na drugim područjima? Kod proizvodnje hrane, u poljoprivredi ili prerađivačkoj industriji – a to su naši glavni resursi – nije pitanje koliko imaš zemlje ili raspoloživih proizvodnih kapaciteta – već prije svega koliko imaš znanja za stvaranje dodane vrijednosti, pa makar se radilo i o proizvodnji krumpira. I tu je odgovor na mnogobrojne problem I naše

112

perspektive

Rješenje uvijek postoji

dileme – znanje, obrazovanje, nove vještine su nam potrebne da bismo krenuli prema razvijenim zemljama. Nisam oduševljen našom glorifikacijom OPG-ova. Naravno da s nečim treba započeti, ali već nakon 4-5 godina treba donositi odluku hoće li to i dalje raditi 65 godišnjaci ili će to preuzeti njihovi obrazovani nasljednici koji maju veliku prednost što su odrasli u OPG okruženju. Na kraju moja prognoza budućih kretanja: Predstoje nam brojni veliki izazovi. Procesi s korištenjem EU sredstava dobro su došli jer nam daju šansu da raspoloživi kapital iskoristimo na racionalan i učinkovit način. No, na nama je da konačno krenemo u potrebne promjene u društvu (namjerno neću spominjati reforme), jer bez korjenitih promjena, prije svega u mentalitetu, neće biti velike ni dugoročne koristi. Dakle, u pitanju je naš čovjek, odnosno naša pomalo izgubljena percepcija sustava vrijednosti!

broj 1-2 :: lipanj 2022.

113

POTOMCI HRVATSKIH ISELJENIKA KAO DEMOGRAFSKI POTENCIJAL I NJIHOVA PERCEPCIJA HRVATSKE

Realni optimizam, uz uočavanje minusa Poteškoće smatraju privremenim i otklonjivim, a za razliku od voditelja spremniji su na rizik. Piše: prof. dr. sc. Božo Skoko1 Hrvatska je izrazito iseljenička zemlja, a jedna od velikih zabluda na početku samostalnosti bila je kako će se iseljenici, nakon desetljeća provedenih u inozemstvu, početi masovnije vraćati u domovinu. Međutim, čak i oni koji su se optimistično vratili iz uređenih društava u domovinu tijekom prvog desetljeća teško su se navikavali na hrvatsku stvarnost, neučinkovitu administraciju i pravosuđe, te ispolitiziranost javnog života. Tako smo svjedočili i razočarenjima, pa i ponovnim odlascima u emigraciju. Koliko god emotivno iščekivali neovisnu i slobodnu Hrvatsku i svesrdno materijalno podržavali njezinu obranu i obnovu, donošenje odluke o preseljenju bilo je sve teže tim iseljenicima starije generacije, ne samo zbog straha od snalaženja u novim hrvatskim okolnostima, već i zbog objektivnih obiteljskih obveza, vezanosti za unuke i navike života u inozemstvu... No, posljednja dva desetljeća se počeo događati trend o kojem se nedovoljno izvještavalo. A to je činjenica da se na preseljenje jednostavnije odlučuju pripadnici druge i treće generacije hrvatskih iseljenika, koji su rođeni u tuđem svijetu, nisu opterećeni povijesnim stereotipa, koji su pokretljiviji, te koji više koriste prednosti umreženog svijeta i globalizacije. Tako, dok svakodnevno slušamo kako mladi iz Hrvatske odlaze u inozemstvo u potrazi za boljim životom te se počinjemo i sami utapati u beznađu i uzimati zdravo za gotovo priče kako u našoj zemlji nema baš nikakve perspektive, gotovo potpuno nam promiče činjenica kako se ne zaustavlja trend useljavanja stranaca i mladih potomaka hrvatskih iseljenika,

114

Autor je redoviti profesor strateškog komuniciranja na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

perspektive

Realni optimizam, uz uočavanje minusa

rođenih i odgojenih u bogatom i razvijenom svijetu. Dok novi val iseljenika sreću traži u Irskoj, Njemačkoj ili Kanadi, oni napuštaju dobro plaćene poslove po Torontu, New Yorku, Sydneyu i Londonu i žele živjeti u Hrvatskoj. Čime se to oni vode, kako doživljavaju Hrvatsku i što vide u njoj, a mi ne vidimo? – logična su pitanja, a kako bismo na njih dobili odgovor proveo sam istraživanje među pripadnicima drugog i trećeg naraštaja Hrvata iz dijaspore te među strancima, koji su se odlučili živjeti u Hrvatskoj. Tako smo, koristeći znanstvenu metodu dubinskog intervjua, intervjuirali dvadeset i jednog useljenika kako bismo istražili imidž Hrvatske iz njihove perspektive, odnosno razloge njihova preseljenja u domovinu svojih roditelja, a rezultati su (u koautorstvu s Adrianom Beljom, koji je i sam useljenik iz Kanade) objavljeni u zborniku Hrvatska izvan domovine II. (Skoko i Beljo, 2017.).

Očevi i djeca Središnji cilj istraživanja bilo je utvrditi kakvu su sliku ranije stvarali o Hrvatskoj zahvaljujući utjecaju svojih roditelja i rođaka, a kako ju percipiraju danas, na temelju vlastitog iskustva. Bilo nam je važno otkriti njihovu percepciju prednosti i nedostataka života i rada u Hrvatskoj, te ju usporediti s percepcijom stranaca, koji su doselili u Hrvatsku, a koji nam služe kao svojevrsni korektiv istraživanja. Pošli smo od pretpostavke kako pripadnici drugog i trećeg naraštaja hrvatskih iseljenika, Hrvatsku doživljavaju više racionalno, nego emocionalno, objektivnije sagledavaju njezine mogućnosti jer imaju iskustvo života i rada u različitim državama. Također naša je pretpostavka bila da su manje opterećeni povijesno-ideološkim podjelama od svojih roditelja te da su se odlučili na život u Hrvatskoj na temelju vlastitih interesa. To im daje mogućnost kvalitetnije procjene imidža Hrvatske, i od domicilnog stanovništva, i od njihovih roditelja – iseljenika i povratnika. S druge strane, za razliku od stranaca koji su se odlučili živjeti u Hrvatskoj i s kojima dijele mnogobrojne sličnosti, ipak su povezaniji s Hrvatskom i njezinim identitetom.

Dvostruko iskustvo „Povratnici imaju životno iskustvo u obje države; oni retrospektivno procjenjuju svoje živote u novoj i staroj domovini, uspoređujući obje države, prisjećajući se svojih romantiziranih ideja ili sjećanja svojeg djetinjstva, odnosno svoje domovine u kojoj nikada prije nisu živjeli“ (Kilinc, 2014: 3). Vertovec (2005, prema Kilinc, 2014: 14) podsjeća kako druga generacija ima „iseljeničku svijest“, koja je stvorena u okruženju „obiteljskih priča“. Oni svoju generaciju nazivaju „izgubljenom“ generacijom i generacijom „između“; osjećaju da su zapeli između svijeta svojih roditelja, gdje se isprepliću tradicionalne prakse i sjećanja, te „prostora dijaspore“, gdje stalno nanovo redefiniraju svoje hibridne identitete. (Kilinc, 2014: 14) Zbog toga nam se čine kao iznimno zanimljiv izvor saznanja o prednostima i nedostacima Hrvatske. broj 1-2 :: lipanj 2022.

115

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Imidž Hrvatske iz njihove perspektive istraživali smo na temelju polu-strukturiranih intervjua. Ukupno je intervjuiran 21 ispitanik – 15 mladih useljenika, hrvatskoga podrijetla (SAD, Kanada, Australija, Argentina, Njemačka, Velika Britanija; Švedska, Južnoafrička Republika) te 6 useljenika, stranaca (SAD, Velika Britanija, Austrija). Iako je uzorak bio namjeran potvrdila se teza Jean-Pierre Cassarina (2004), koji je analizirao mogućnosti povratka kod druge generacije. Naime, teorija društvenih mreža vidi povratnu migraciju kao rezultat aktivnosti koje se razvijaju unutar socijalnog područja migranta, uključujući njegovu obitelj i rodbinske veza sa zemljom podrijetla. Ako su te veze snažne i pozitivne povratak je izgledniji; ako je migrant (druge generacije) društveno i emocionalno odsječen od svoje matične države, povratak je manje vjerojatan. Svi ispitanici su uspješno održavali veze s hrvatskom zajednicom i rođacima u domovini. Kod stranaca koji su sudjelovali u istraživanju motivi useljenja su bili različiti – neki su zbog ženidbe/udaje doselili u Hrvatsku, drugi su doselili zbog posla pa su procijenili Hrvatsku idealnom za stalni boravak, a treći su je izabrali na temelju prednosti za život, u komparaciji s drugim državama.

Zašto je Hrvatska njihov izbor i kako ju percipiraju? Prvi dio intervjua bio je fokusiran na razloge – zašto su se doselili u Hrvatsku, odnosno u kojoj mjeri su presudili emocionalni, a u kojoj racionalni razlozi. Istraživanje je pokazalo kako je dio sugovornika, koji su doselili devedesetih godina, došao zbog obiteljskog preseljenja. Smatraju da su se njihovi roditelji vodili emocionalnim razlozima, a oni nisu imali izbora. Kasniji doseljenici i oni koji su došli individualno uglavnom su se vodili racionalnim razlozima, kao i useljenici – stranci. Izdvajamo neke upečatljive odgovore.

116



Moj otac se silno želio vratiti u Hrvatsku kao umirovljenik. Ja sam imao 19 godina kad smo se vratili i mnoštvo pitanja o svojoj budućnosti i bio sam nesiguran. (Paul, Kanada)



U trenutku kad je Hrvatska postala dio EU-a shvatio sam da svoj posao mogu voditi iz Hrvatske gdje su troškovi života i poslovanja znatno manji. (Stjepan, JAR)



Nakon rata sam počeo dolaziti na ljetovanje u Hrvatsku i sanjati o selidbi ovamo. Dakle, sve je počelo zbog pretežno emocionalnih razloga, ali sam nakon završetka faksa u Torontu pokrenuo i racionalne korake koji su bile temelji realnog života u Hrvatskoj; upisao sam se na postdiplomski studij u Zagrebu i počeo istraživati teren za mogućnosti bavljenja poslom kojim se bavila moja obitelj u Kanadi od 1988. Ti koraci su bili uspješni, a konačna odluka je pala kad sam upoznao svoju buduću suprugu u Zagrebu u 2005. (Mike, Kanada)



Oduvijek mi se ovdje sviđalo. Sanjala sam da ću baš tu podizati svoju djecu. Roditelji su me podržavali u tome. (Vida, Australija) perspektive

Realni optimizam, uz uočavanje minusa



Moji su roditelji cijeli život govorili o tome kako se trebamo vratiti u Hrvatsku, a kad sam jednog dana odlučio odseliti u Hrvatsku imali su stotinu razloga zašto još nije vrijeme. Međutim, procijenio sam da ovdje lakše mogu uspjeti zbog posla kojim se bavim i zahvaljujući ranijem iskustvu, znanju jezika i životopisu dobio sam odličan posao u velikoj banci. Zadovoljan sam što danas živim u Europi. (Josip, Australija)



Kao rođeni Amerikanac iz Philadelphije nikada nisam ni sanjao da bih mogao živjeti u Hrvatskoj. Slučajno sam se našao ovdje i shvatio da je ovo idealna zemlja u kojoj bi mogao živjeti i podizati obitelj. Zagreb mi je grad po mjeri. Svjestan sam svih prednosti koje Hrvatska ima, unatoč gospodarskim poteškoćama s kojima se susreće. (Joe, SAD)



Došao sam raditi za austrijsku tvrtku, ali sam se zaljubio u ovu zemlju i odlučio ostati. (Markus, Austrija)

Drugi dio intervjua se odnosio na prednosti života u Hrvatskoj. Među odgovorima prevladavaju hrvatski način života, sigurnost, ali i ljepote zemlje. Međutim, pojavljuju se i argumenti poput kvalitete obrazovnog i zdravstvenog sustava, cijene života, poslovnih mogućnosti i sl. 

Osjećam prirodnu pripadnost ovom društvu. Mogu se kvalitetnije posvetiti slobodnom vremenu u odnosu na prije. Što se posla tiče nema većih razlika. (Pavo, Australija)



Klima je puno bolja nego u Kanadi. Sve je prilagođenije obiteljskom načinu života i puno sigurnije za djecu. (Paul, Kanada)



Tempo života je normalniji, radno vrijeme je kraće, a godišnji odmor je duži. (Anna, Kanada)



Hrvatska je sigurna zemlja, skrb za djecu je dobro organizirana, život je daleko manje stresan nego u drugim državama, a ljudi imaju puno više vremena jedni za druge. (Marija, Kanada)



Hrvatska ima sasvim drugačiji stil života nego SAD. Tamo se cijeni rad, a ne odmor. Hrvati znaju uživati u slobodnom vremenu. S ovim stilom života lakše je imati bliske prijatelje. (Romana, SAD)



Prirodne ljepote su nevjerojatne. Kao da živite u nacionalnom parku. (Ivan, SAD)



Niski troškovi života u usporedbi s drugim europskim gradovima te niska cijena obrazovanja na državnim sveučilištima. (Stjepan, JAR)



Hrvatska je smještena u srce Europe. Sve nam je blizu. Pogotovo ako radite međunarodni business. (Paola, Argentina)



Teško je poštenim radom u Hrvatskoj zaraditi milijune ali ako pristojno radite možete imati visoku kvalitetu života. Tu mislim na odličnu klimu, zdravu hranu, broj 1-2 :: lipanj 2022.

117

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

kvalitetno provedeno slobodno vrijeme, dobro obrazovanje za djecu… (Ana, Velika Britanija) 

U Njemačkoj je konkurencija postala nemoguća. Ovdje sam s manje truda napravila još bolji posao. (Dijana, Njemačka)



U Švedskoj uopće nisam imao vremena za obitelj i prijatelje, ovdje se živi daleko sporije i kvalitetnije. (Jens, Švedska)



Hrvatska je izrazito socijalna država. U početku me fasciniralo kako je sve besplatno – bolnice, škole… U Americi sam sve te usluge morao plaćati cijelo bogatsvo. (Joseph, SAD)



Ovdje su snažne obiteljske veze, svi se druže i međusobno pomažu. Bake i djedovi redovito čuvaju unuke. Svi su gostoljubivi. (Mark, Velika Britanija)



Najvažnija mi je klima, jer sam u Kanadi imao praktički 8 mjeseci zime. Blizina Jadrana i velikih europskih destinacija je velika prednost. Za Kanađane su to egzotične i skupe destinacije, a mi do Beča, Budimpešte, Milana i drugih idemo automobilom. Provodim malo vremena u autu jer mi je sve blizu. U Kanadi je sve udaljeno, a u autu sam svaki dan provodio između 3 i 4 sata. Zbog toga se ljudi rijetko viđaju s obitelji i prijateljima, pogotovo za zimskih mjeseci. Prednost su i sitnice koje i ne zamjećujemo. U Kanadi nema pješačkih zona, kave se kupuju kroz ’drive’ prozore i piju se u vožnji. To su sve sitni detalji, ali kad se zbroje, dođeš do zaključka da je kvaliteta života bolja u Hrvatskoj (naravno ako imaš od čega živjeti, imaš svoju firmu ili poštenu plaću).



Kao poduzetnik mislim da u nezrelom gospodarstvu kao što je hrvatsko ima više prilika nego u zrelom gospodarstvu u Torontu. Tamo, što god da pokreneš, ima već takvih desetak ili stotine firmi. U Hrvatskoj je teže za pokrenuti firmu, ali nagrada može biti znatno veća zbog nedostatka konkurencije. (Mike, Kanada)

Otvorenost i prema nedostatcima Sugovornici su bili prilično otvoreni i kad su nedostaci života u Hrvatskoj. Najčešće navode razloge s kojima se i inače susrećemo, od neučinkovitosti državnih službi do loših uvjeta poslovanja. Međutim, kod hrvatskog mentaliteta smeta ih ovisnost o državi, kukanje, jal i sl. što je dobrim dijelom nasljeđe naše prošlosti, koju nisu imali priliku iskusiti. Budući da se pojedine tvrdnje redovito ponavljaju kod različitih sugovornika navodimo ih bez imena sugovornika po učestalosti: Državne institucije su pretjerano birokratske i nefleksibilne; Porezi su previsoki; Ljudi vrlo teško mogu do vlastitog stana i posla te osamostaliti se; Ima puno korupcije; Plaće su upola manje nego u zemlji odakle sam došao; Etičnost u poslu je na niskim granama; Jako je teško pokrenuti mali posao; Država se petlja u sve, umjesto da podrži poduzetničku inicijativu; Društvena klima je previše pesimistična; Previše se gubi dragocjenog vremena na administraciju; Državne institucije ne služe građanima, već 118

perspektive

Realni optimizam, uz uočavanje minusa

su same sebi svrha; Kukanje je nacionalni sport u Hrvatskoj; Ljudi nemaju inicijative i spremnosti na rizik; Nema prilika za napredovanje kao u Americi; Previše je sve statično; Ovdje su velike društvene nejednakosti i nepravedna raspodjela moći i dobara… Uistinu odlična dijagnoza hrvatskoga društva! Mladi poduzetnik koji je doselio iz Kanade najveći problem vidi u pravosuđu: „Po meni je najveći problem pravosuđe u Hrvatskoj. Srećom nisam do sada imao previše dodira sa sudom, ali u jednom jedinom slučaju gdje mi je susjed uzurpirao zajednički prostor, osjetio sam tešku neučinkovitost tog sustava. Ljepše je za živjeti ako imaš od čega, ali ako imaš, ne možeš toliko uživati kad vidiš siromaštvo oko sebe, pogotovo u Slavoniji, Lici i ostalim bivšim ratnim zonama.“ (Mike, Kanada) Zanimljivo je kako su neki svjesni mogućih uzroka društvene i gospodarske krize: „Previše je ostalo socijalističkog mentaliteta. Hrvati moraju shvatiti da su već godinama u kapitalizmu i mijenjati svoje institucije, administraciju i mentalitet.“ (Joseph, SAD) Središnji dio razgovora se odnosio na razlike u percepciji Hrvatske – na temelju priča roditelja i rodbine i vlastitog iskustva. Upravo u tom pitanju se vidi velika razlike između slike njihovih roditelja, uz koju su odrastali i njihove percepcije Hrvatske te velik emocionalni i subjektivni utjecaj njihovih roditelja u stvaranju slike o Hrvatskoj. 

Kad su me roditelji tjerali da učim o Hrvatskoj, to me nije zanimalo, a danas sam otkrivam njezino bogatstvo. (Ivan, SAD)



Očekivala sam prilično zaostalu zemlju, a iznenadila sam se kad sam vidjela moderne gradove, autoceste i infrastrukturu. (Paola, Argentina)



Hrvatsku sam oduvijek doživljavao kao zemlju s puno prirodnih ljepota i bogate povijesti. (Pavo, Australija)



Hrvatsku sam doživljavao samo kroz političke teme. (Paul, Kanada)



Percepcija je bila da bi Hrvatska bila idealna kad ne bi postojala Jugoslavija, ali se nije puno toga promijenilo otkako je propala Jugoslavija. (Ana, Kanada)



Prve asocijacije na Hrvatsku su bile folklor i Crkva, onda sam shvatila da Hrvatska ima i puno toga modernoga. (Dijana, Njemačka)



Očekivala sam ovdje puno više domoljublja i poštovanja vlastitog naroda i identiteta. (Vida, Australija)



Hrvatsku sam kao dijete upoznavala samo kroz priče iz Drugog svjetskog rata i o tragičnoj sudbini moje obitelji. Kad sam prvi put stigla ovamo osamdesetih Hrvatsku sam doživljavala isključivo turistički i odmah mi se činila kao idealno mjesto za život – srdačni ljudi, savršeno vrijeme, prekrasni gradovi i sela i sve što vam treba da bi stvarno uživali u životu. A kad sam 2000. doselila osjećala sam se kao „persona non grata“, „outsider“. Ubijala me komplicirana i ridikulozna birokracija. Osjećala sam se potpuno nekompetentna za bilo što. (Marija, Kanada)



Mislio sam da su u Hrvatskoj daleko prisutnije posljedice rata. (Mark, Velika Britanija) broj 1-2 :: lipanj 2022.

119

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke



Nisam znao da je Hrvatska po kulturi toliko slična zapadnim državama. (Jens, Švedska)



Hrvati uopće nisu svjesni da je njihov način života najveća vrijednost i „najazarazniji“ dio Hrvatske. (Ana, Velika Britanija)



U pričama i mislima roditelja dok se još nismo doselili, Hrvatska je bila idealna država za život i rad samo da se oslobodi okova Jugoslavije i da se uvede demokratski sustav te da hrvatski narod preuzme svoju sudbinu u svoje ruke. U stvarnosti, iako je lijepa država za život i rad, neke se stvari jednostavno nisu promijenile preko noći s osamostaljenjem i s demokracijom (npr. korupcija i mentalitet ljudi – još uvijek je važnije koga poznaješ, nego vlastita znanja i vještine). (Stjepan, JAR)



Moji su roditelji otišli krajem 60-tih godina iz siromašnog ličkog sela. Priče o Hrvatskoj su bile duhovite, pretežno pozitivne. Obitelj, vjera, i domovina su bile glavne teme. Zbog toga me iznenadio veliki postotak Hrvata koji imaju mržnju prema ljudima koji njeguju te vrijednosti, ili u najmanju ruku gledaju na njih kao primitivce. (Mike, Kanada)

Temeljem svega iznesenoga, pokušali smo fokusirati razgovor na najveće komparativne prednosti Hrvatske u odnosu na druge europske države ili državu iz koje dolaze, upravo kako bismo subjektivne elemente imidža Hrvatske pokušali zamijeniti racionalnima. Izneseni odgovori nam mogu pomoći u kreiranju novog brenda Hrvatske, odnosno njezine promocije u svijetu.

120



Dobar i jeftin sustav skrbi za djecu (vrtići i škole), sigurno okruženje za njihovo odarstanje. (Marija, Kanada)



Tempo života je po mjeri čovjeka. (Ana, Kanada)



Hrvatska je idealno mjesto zbog kvalitete života, klime, prirodnih ljepota i pozicije u Europi, ali nije lako pokrenuti posao. (Paul, Kanada)



Ovo je zemlja velikih mogućnosti za poslovanje u odnosu na europske države gdje su mogućnosti iscrpljene. (Pavo, Australija)



Ovdje je moguće na poslu steći prave prijatelje što je kod nas na zapadu nemoguće. (Mark, Velika Britanija)



Sve važne europske metropole su na sat ili dva leta, a Hrvatska je opet sačuvala autentičnost kakvu je teško naći u svijetu. (Joseph, SAD)



Ovdje možete živjeti, raditi i istodobno uživati u životu, što mi je drugdje bilo nemoguće. (Ivan, SAD)



Sigurnost, relativno niski troškovi života. (Stjepan, JAR)



Većina mojih prijatelja u Kanadi su također Hrvati druge generacije. Ukratko, ja živim njihov san. Kad bi im netko pružio poslovnu priliku pa makar to bilo za trećinu manja plaća, većina bi došla bez previše razmišljanja. (Mike, Kanada) perspektive

Realni optimizam, uz uočavanje minusa



U vrijeme globalizacije više nije važno gdje imaš ured, jer iz Zagreba mogu raditi za bilo koju svjetsku korporaciju. Zato razmišljam o sadržajima koji se nude izvan posla, za mene i obitelj, a Hrvatska je odlično mjesto za život u Europi. (Markus, Austrija)



Hrvatska je sigurna, lijepa i socijalno osjetljiva. Još je ekološki očuvana, jede se zdravo i uspjeli smo sačuvati neke vrijednosti o kojima sam slušala od roditelja, a u Australiji su se davno izgubile. (Vida, Australija)

Neopterećeni roditeljskim dvojbama Očito je kako su mladi u dijaspori svoju prvu percepciju o Hrvatskoj stvorili u obitelji. Često je ona bila opterećena slikom i emocionalnim odnosom njihovih roditelja prema tadašnjoj jugoslavenskoj državi. Naime, iz nje su najčešće odlazili zbog političkih razloga i(li) teške socijalne situacije te su bili svjesni kršenja ljudskih prava i jednoumlja koje je promovirala. Istodobno je to bio i svojevrsni žal za rodnom grudom i zavičajem, te stalna nada i iščekivanje u pogledu stvaranja samostalne i suverene hrvatske države, koja je mnogima od njih bila preduvjet za život u domovini. Međutim, nakon demokratskih promjena i raspada Jugoslavije, dio iseljenika se odlučio za povratak bez zadrške, dok je drugi dio (koji je idealizirao samostalnu hrvatsku državu) postao razočaran ili je zadržao svojevrsnu skeptičnost i prema državnim institucijama i stanju u zemlji i nakon stvaranja hrvatske države. Treći dio je nastavio živjeti u nadi povratka, ali to nije bilo moguće zbog posla, obiteljskih veza i sl. U odnosu na njih mladi su mogli bez opterećenja i puno slobodnije birati svoju budućnost te su često pokazivali više odlučnosti pa i avanturizma u pogledu povratka i(li) useljenja. Neki od njih su učinili čak i ono što se njihovi roditelji nisu usudili. Pritom su itekako bile važne veze s domovinom koje su razvijali od rođenja u obiteljskom ozračju, te su dvojni identitet pretvorili u prednost života u globalizaciji. Nekima su baš roditelji usadili ljubav prema domovini i želju za povratkom (useljenjem), a neki su se kroz stalne kontakte s domovinom, na temelju interesa, odlučili za život u Hrvatskoj. Danas sami istražuju i otkrivaju domovinu svojih roditelja. U tom odnosu dakako ima i emocionalnog pristupa, ali ipak prevladavaju racionalne prosudbe prednosti i nedostataka u odnosu na zemlju rođenja ili odrastanja. Ako analiziramo razloge života u Hrvatskoj, onda vidimo kako je mladima posebno važna kvaliteta života i često su za nju spremni žrtvovati i zaradu. Imidž Hrvatske iz njihove perspektive govori o lijepoj zemlji po mjeri čovjeka, koja je odlično pozicionirana u Europi i čije tržište se tek razvija i nije zasićeno, ali i čija je državna administracija obilježena socijalističkim mentalitetom i ima mnogobrojne prepreke za poslovanje. broj 1-2 :: lipanj 2022.

121

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Mladi druge i treće generacije po svojim razmišljanjima i stajalištima o Hrvatskoj prilično su slični useljenicima strancima. Oni su optimisti koji navedene poteškoće smatraju privremenima i otklonjivima. Za razliku od svojih roditelja oni su spremniji na rizik, avanturu, pa i davanje dodatne šanse Hrvatskoj. Čak su realniji u sagledavanju prilika, mogućnosti i nedostataka, te nisu opterećeni ideološkim podjelama iz prošlosti, iako su itekako svjesni teškog bremena socijalističkog nasljeđa. Možemo pretpostaviti kako je među njihovim roditeljima bilo više idealiziranja Hrvatske pa su time i razočaranja veća.

Izniman demografski potencijal Imajući u vidu kako su doselili iz razvijenijih dijelova svijeta, kojemu teže mnogobrojni naši mladi u potrazi za boljim životnim standardom, te da su globalno umreženi, s pravom možemo reći kako mladi useljenici mogu biti idealni promotori Hrvatske i njezina nova veza sa svijetom budući da odašilju sasvim novu sliku Hrvatske, lišenu bilo kakvih pretjerivanja, ali činjenično točnu. Nažalost, vrlo često prednosti koje navode, mi u domovini smo kadri omalovažavati ili nedovoljno isticati, vjerujući kako je uvijek negdje drugdje bolje. Pripadnici druge i treće generacije hrvatskih iseljenika, odnosno njihovih potomaka, kao i mladi talentirani useljenici stranci, izniman su demografski potencijal, kojim bi se hrvatska država trebala ozbiljnije pozabaviti, a isto tako mogu biti suvremeni globalni promotori zemlje. Kako kvaliteta života u Hrvatskoj nije subjektivna kategorija ispitanika, već je prepoznata i kod relevantnih institucija te može biti dodatni motiv useljavanja svjedoči sve relevantniji američki indeks Best Countries, koje provodi U.S. News2. Poredak država na njihovoj godišnjoj ljestvici temelji se na globalnoj percepciji država, s posebnim naglaskom na niz kvalitativnih karakteristika, koje mogu potaknuti na trgovinu, putovanja i ulaganja te izravno utjecati na nacionalno gospodarstvo. Istraživanjem su zahvaćene 73 države, a anketira se više od 20 tisuća ljudi iz cijelog svijeta. Metodologiju su razvili BAV Group i The Wharton School sa Sveučilišta Pennsylvania, u suradnji sa U.S. News & World Report. Svaka zemlja se promatra kroz 65 različitih atributa, koje smatraju važnima za uspjeh moderne države te sukladno mišljenjima ispitanika svaka država se boduju prema tim kategorijama. Sukladno tome, poredak za 2020. izgleda ovako (top 20): Švicarska, Kanada, Japan, Njemačka, Australija, Velika Britanija, SAD, Švedska, Nizozemska, Norveška, Novi Zeland, Francuska, Danska, Finska, Kina, Singapur, Italija, Austrija, Španjolska i Južna Koreja. Hrvatska je 2019. bila na 36., a 2020. na 44 mjestu. Primjera radi, Hrvatska je ovako rangirana prema pojedinim kategorijama 2020.: doživljaj, 19. (prijateljska, zabavna, srdačna, dobra klima, lijepa, privlačna…), građanska prava, 25. (razina ljudskih prava, briga za okoliš, jednakost, prava manjina, religijske 2

122

„Overall Best Countries Ranking“, https://www.usnews.com/news/best-countries/overallrankings (preuzeto 1. svibnja 2020.)

perspektive

Realni optimizam, uz uočavanje minusa

slobode, napredna, poštuje pravo vlasništva, pouzdane institucije, dobra raspodjela političke moći…), kvaliteta života, 29. (kvalitetno i pristupačno tržište rada, politička i ekonomska stabilnost, sigurnost, ugodno okruženje, primjereno za obitelj, dobar javni sustav obrazovanja, visoka razina zdravstvene zaštite i kvalitetne medicinske usluge…), otvorenost za posao, 37. (birokracija, jeftini troškovi proizvodnje, razina korupcije, razina prihvatljivosti poreznih nameta, razina transparentnosti djelovanja vladinih institucija…), kulturni utjecaj, 34. (globalni utjecaj nacionalne kulture, prepoznatljivi i značajni kulturni doprinosi u smislu industrije zabave, moderna, prestižna i trendovska zemlja, razina sreće…), baština, 35. (dostupnost, ima bogatu povijest, ima kvalitetnu gastronomiju, brojnost kulturnih atrakcija…), poduzetništvo, 37. (povezanost s ostatkom svijeta, obrazovano stanovništvo, poduzetnost, inovativnost, dostupnost kapitala, kvalificirana radna snaga, tehnološka ekspertiza, transparentne poslovne prakse, razvijena infrastruktura, razina pravne zaštite i funkcioniranja pravosuđa…). Uvjetno govoreći najlošije stoji u kategorijama pokretač / kreator trendova – 54. (različitost, profiliranost (osobnost), dinamičnost, jedinstvenost…) te moć, 67. (globalni utjecaj, snaga političkog i gospodarskog liderstva, razina međunarodne umreženosti, razina vojne moći, meka moć…). Dakle, kad su u pitanju doživljaj, razina ljudskih prava i kvaliteta života, Hrvatska se ubraja među vodećih 30 zemalja svijeta. Predstoji joj poboljšati ulagačke mogućnosti, otvorenost za posao i globalni utjecaj kako bi bila još atraktivnija za useljavanje. No, kao što smo vidjeli među mladim useljenicima Hrvatska već sada ima useljeničke adute, koje nažalost nije dovoljno osvijestila, a još ih manje promovira i pretvara u strateški alat privlačenja mladih i talentiranih ljudi.

Literatura Bravo, V. (2014). The Importance of Diaspora Communities as Key Publics for National Governments Around the World. U: Golan, G., Yang, S., Kinsey, D. (ur.), International Public Relations and Public Diplomacy (279-296). New York, NY: Peter Lang. Cassarino, J.P. (2004). Theorising return migration: a revisited conceptual approach to return migrants. International Journal on Multicultural Societies, 6(2), 253-279. Kilinc, N. (2014). Second-Generation Turkish-Germans Return ’Home’: Gendered Narratives of (Re-)negotiated Identities, Working Paper No. 78, Sussex: University of Sussex, Sussex Centre for Migration Research. Preuzeto s: https://www.sussex.ac.uk/webteam/gateway/file. php?name=mwp78.pdf&site=252, 20.8.2016. „Overall Best Countries Ranking“, https://www.usnews.com/news/best-countries/overallrankings (preuzeto 1. svibnja 2020.) Skoko, B. i Beljo, A. (2017.) Imidž Hrvatske iz perspektive drugog i trećeg naraštaja hrvatskih iseljenika – povratnika i useljenika u Hrvatsku, Hrvatska izvan domovine II – Zbornik radova predstavljenih na Drugom hrvatskom iseljeničkom kongresu u Šibeniku 1. – 3. srpnja 2016. (Sopta, Marin; Lemić, Vlatka; Korade, Mijo; Rogić, Ivan i Perić Kaselj, Marina, ur.), Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva, Zagreb, str. 401. – 408.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

123

ODLUČNIJI ODGOVOR NA DEMOGRAFSKE IZAZOVE

Izlaz je u povećanju produktivnosti Konzultantska kuća Kinsey Global Institute u jednoj od najnovijih analiza ukazuje da je demografija globalna sudbina, posebno u razvijenim industrijskim zemljama. Posljedica tih nepovoljnih kretanja jest logično globalno usporavanje budućeg rasta. Izlaz makroekonomski eksperti vide u globalnom povećanju produktivnosti. Mnogi primjeri, među kojima je i Hrvatska, pokazuju da u mjerenju stupnja dstignute produktivnost vrlo često zapostavljamo društvenu produktivnost. Bez koordinacije produktivnosti vrlo je teško, gotovo nemoguće, očekivati sigurniju budućnost. Piše: Ante Gavranović Država smo s najnižom stopom radno aktivnog stanovništva. U pravnim subjektima radi ispod 1,5 milijuna stanovnika od otprilike 3,77 milijuna potencijalno radno sposobnog stanovništva. Drugim riječima, više od polovine potencijalno radno sposobnog stanovništva privremeno je ili trajno izvan tokova zapošljavanja. To je vjerojatno najbolnija točka ukupne ekonomske politike, gdje kreatori nisu znali (ili nisu htjeli) stvoriti preduvjete da se taj strukturni problem razriješi. Hrvatska je, iza Irske, zemlja je s relativno najviše iseljenika u 20. stoljeću. Odlazi „cvijet mladosti“, najčešće obrazovani kadrovi u najboljim godinama. U Hrvatskoj je također zabilježen najsporiji rast broja stanovnika od svih europskih zemalja te je prva europska zemlja u kojoj je već 1968. stopa fertiliteta pala ispod 2,1 i – nikada više nije porasla. Istodobno, ukupno stanovništvo u prosjeku stari. Prema međunarodnoj klasifikaciji starim se stanovništvom smatra ono kod kojeg je udio 124

perspektive

Izlaz je u povećanju produktivnosti

osoba starijih od 65 godina veći od 7 posto. Prema posljednjem popisu, u Hrvatskoj taj je udio iznad 20 posto. Taj se trend nastavlja i u 2021. i 2022. Godinama se upozorava na neravnotežu u demografskom nepovoljnom utjecaju na ekonomska kretanja, ali se ni u tragovima ne naziru elementi drukčije pronatalitetne politike. Pritom se zaboravlja da je pronatalitetna politika poticaj za „proizvodnju buduće radne snage“.

Demografski kolaps prijeti održivosti razvoja Veliku opasnost za održivi razvoj u hrvatskom društvu krije u sebi demografski kolaps, koji prijeti urušavanju gospodarskog, a – vezano na to – zdravstvenog i mirovinskog sustava. Naglašeni proces starenja stanovništva, nerazmjer smrtnosti i rađanja, sve manji broj radno sposobnog stanovništva, a time i sve manje noovih radnih mjesta, ugrožavaju temelje na kojima počiva održivost ukupnog društvenoekonomskog sustava. Loši demografski trendovi pokazuju da se u Hrvatskoj nije vodila dobra demografska politika. Broj se stanovnika smanjuje i postaju sve stariji, a nezaposlenost mladih raste. Za preokretanje tih trendova treba promijeniti demografsku politiku kako bi se izbjegli negativni efekti demografske tranzicije u politiku koja će znatnije stimulirati natalitet. Bez stimuliranja nataliteta neće se moći dugoročno osigurati važan proizvodni faktor – rad. Da bi se osigurao porast rada za 20-ak godina potrebno je već sada početi s demografskim rastom. A s obzirom na društvenu i ekonomsku klimu to neće doći spontano, već se treba osigurati ekonomskom politikom. Ako se iz temelja ne izmijeni odnos prema poremećenim demografskim (ne)prilikama nećemo imati potomaka, ali ni budućnosti.

Neravnoteža između broja rođenih i umrlih Hrvatska je u mnogo čemu vrlo zanimljiva i posebna zemlja. Recimo, broj stanovnika u svijetu stalno, čak rapidno raste; u Hrvatskoj se smanjuje. Nedavno je proglašen 7-milijarditi stanovnik planeta Zemlja, s naznakom da će do 2050. taj broj porasti na 9 milijardi. U Hrvatskoj je nedavni popis ponovno ukazao na veliku boljku i opasnost hrvatskog naroda – broj stanovnika stalno se smanjuje. Prema stručnim prognozama, 2050. bit će nas samo 3,5 milijuna. Od 2011. do 2021 godine, broj stanovnika smanjio se za više od deset posto u 12 županija, broj kućanstava smanjio se za više od deset posto u pet županija, dok se broj stambenih jedinica povećao za više od deset posto u četiri županije Taj svojevrsni paradoks govori o teškom povijesnom nasljeđu, u kojem je Hrvatska gubila, trajno ili u najboljim godinama života, svoje najpotencijalnije kadrove, zahvaljujući prije svega ratu i ratnim posljedicama, ali – još bolnije – trajnom iseljavanju. Ranije su to bili uglavnom neobrazovani i nekvalificirani kadrovi; danas se iseljavaju upravo obrazovani ljudi. broj 1-2 :: lipanj 2022.

125

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

Treći, svakako najbolniji i dugoročno s nesagledivim posljedicama, problem demografskog kolapsa odnosi se na trajnu neravnotežu između novorođenih stanovnika i smrtnosti. Upravo starenje stanovništva ima nepovoljne posljedice i šire implikacije na porast i smanjivanje broja stanovnika u radnoj dobi te na stupanj aktivnog stanovništva. Broj novorođene djece u posljednjih dvadeset godina stalno je manji od a umrlih osoba. Analize pokazuju kako je demografski deficit vjerojatno naš najvažniji, najteži i najdalekosežniji strukturni problem. U razdoblju od 2011. do 2020. godine prirodni prirast, odnosno razlika između rođenih i umrlih, je 141.707 stanovnika u korist umrlih. Pridodamo li tome privremene podatke za 2021. godinu koje Zavod do sada objavio, prirodni prirast je još nepovoljniji. Umro je 164.641 stanovnik više nego što ih se rodilo. A prema objavljenim podacima DZS-a o vanjskim migracijama stanovništva RH, migracijski saldo u razdoblju od 2011. do 2020. iznosi minus od 111.922 stanovnika.

Nužna jasna populacijska politika Vodeći hrvatski demografi već godinama upozoravaju na važnost definiranja nacionalne populacijske politike smatrajući je prvorazrednim političkim i gospodarskim pitanjem. Ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj opasno se smanjuje i nastavi li se ovakav trend sredinom 21. stoljeća imat ćemo samo 3,5 milijuna stanovnika, a krajem ovog stoljeća, prema procjenama stručnjaka, tek oko 1,3 milijuna stanovnika. Demografski potencijali sve su veći ograničavajući čimbenik razvoja. Za takav razvoj nemamo demografskih potencijala. Hrvatska je danas država s najnižom stopom radno aktivnog stanovništva u Europi.. Ujedno, sve je izraženiji manjak kvalificirane i stručne radne snage koja je godinama bila čvrsta okosnica hrvatskog gospodarstva.

Sve malobrojniji, sve starije stanovništvo Opada nam populacija u dobi od 25 do 30 godina čak za 30 posto, ali istodobno, znatno raste broj starijih od 59 godina koji se smatraju nisko aktivno ili potpuno radno neaktivnim dijelom stanovništva. Ovo pitanje se zaoštrava jer se u nas ni u tragovima ne naziru elementi drukčije pronatalitetne politike. Pritom se zaboravlja da je pronatalitetna politika poticaj za „proizvodnju“ buduće radne snage. To, uostalom, potvrđuju i najnovije analize mirovinskog sustava gdje je prosjek umirovljenika ispod 60 godina uz drastično nepovoljan odnos aktivnog stanovništva i umirovljenika, koji iznosi 1:1,20, jedan je od najnepovoljnijih u svijetu. Nažalost, taj se trend i dalje pogoršava.

126

perspektive

Izlaz je u povećanju produktivnosti

Struktura nezaposlenih odražava sve slabosti našeg obrazovnog sustava, koji je godinama zapostavljao proizvodna zanimanja. Hrvatska danas zapravo nema potrebni potencijal radnika za bilo kakav širi investicijski ciklus. Godinama se u Hrvatskoj uništavalo kult rada, razvijajući do besmisla tezu kako se u nas ne isplati ništa proizvoditi, a da je naša „svjetla budućnost“ samo u razvoju usluga. Danak toj glupoj tezi obilato plaćamo. Očigledno je da nam nedostaju visokostručni kadrovi u elektrotehnici i računarstvu, pa i strojarstvu. Nedostaju kvalificirani građevinski radnici, tesari , zidari, elektrozavarivači, ali sve više i strojobravari, tokari. Ukratko, nedostaju specijalizirani radnici, majstori određenih struka, koji su pravi nositelji industrijske proizvodnje i bez kojih je nemoguć kvalitetan proizvod, ali i ukupan razvoj. Analiza strukture radne snage koja se nudi preko Zavoda za zapošljavanje pokazuje da više od 80.000 ljudi nije osposobljeno za bilo kakve osim pomoćne poslove, a najbrojnija skupina nezaposlenih vrlo teško pronalazi posao, osobito u uvjetima kad industrija i obrtništvo smanjuju svoje prihvatne kapacitete. Razlog ozbiljnom raskoraku između ponude i potražnje radne snage leži u činjenici da su dugoročniji razvoj privrede i smjerovi njenih kretanja u nas totalne nepoznanice. Logično je da se prema utvrđenim ciljevima i smjerovima priprema i potrebna kvalifikacijska struktura budućih zaposlenika, što kod nas nije slučaj. Potpuno je drukčija struktura budućih kadrova potrebna ako se razvijamo u pravcu tradicionalnih ili u pravcu visokih tehnologija. No, u jednom i drugom slučaju potrebna je – ravnoteža. Nema ozbiljnog novog zapošljavanja bez nove proizvodnje, koja može apsorbirati dio raspoložive nove radne snage. Konačno, u prerađivačkoj industriji Hrvatske bilo je 1990. godine 562.000 zaposlenih; danas ih je jedva nešto iznad 200.000.. Groteskno je u tome što privreda treba te radnike, ali oni nemaju gdje raditi, jer smo uništili industriju, posebno prerađivačke kapacitete. Jasno, ta neravnoteža pokazuje da su u tim uvjetima znatno teži, složeniji i urgentniji problemi sve izrazitije oskudice radno sposobnog stanovništva, adekvatno kvalificirane radne snage i razumnog ukupnoga privrednog razvoja. Hrvatska nema jasnu razvojnu, posebno industrijsku politiku. Uvijek iznova s velikom nelagodom ponavljamo da smo tijekom proteklih dvadeset godina izgubili snažne poluge industrijskog razvitka i osjetno smanjili udio industrije u stvaranju BDP-a. Najtragičnije je da smo od 1990. do danas u prerađivačkoj industriji izgubili više radnih mjesta nego što ih sada imamo u tom dijelu proizvodnje. Perjanice hrvatske izvozne industrije ostale su bez perja, a nove nismo ni stvarali niti imamo ideju kako ih stvarati. Jednostavnije rečeno, Hrvatska ne zna kamo ide! Najbolji, a zapravo jedini, realni model razvitka jest ukupno osnažena izvozna orijentacija koja potiče stalan rast, novo proizvodno zapošljavanje i uravnoteženje trgovinske bilance. Na to nas pojačano prisiljava sve nepovoljnija slika inozaduženja. Nažalost, klatno sve naglašenije ide na negativnu stranu. U tom se

broj 1-2 :: lipanj 2022.

127

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

očekivanju krije krupna zabluda naše dugogodišnje ekonomske politike. Izlazak iz krize, kako rekosmo, pretpostavlja visoke stope rasta uz novu industrijalizaciju i novo zapošljavanje. Jedno i drugo godinama izostaje.

Zašto nas izbjegavaju (strani) ulagači? Zašto Hrvatska nema više inozemnih ulaganja i uopće kako strani investitori gledaju na gospodarska i druga kretanja? „Bijela knjiga“ stranih ulagača na određeni način je barometer toga raspoloženja, u posljednjem se izdanju bavila i fokusirala na jasan cilj i manji broj konkretnih mjera koje se mogu provesti odmah kako bi se gospodarski rast ubrzao. Polazna ideja je da kriza povezana s pandemijom COVID-19 dodatno naglašava zahtjev za promjenama. Izlazak iz krize u velikoj će mjeri ovisiti o buđenju gospodarske i društvene dinamike na koju će vlada zbog smanjenja fiskalnog kapaciteta, unatoč dodatnim EU sredstvima, sve manje moći utjecati. Pritom je naglasak na konstataciji da Hrvatska nema ni mogućnosti ni želje biti troškovno atraktivna kao „jeftina“ poslovna lokacija koja se oslanja na niske troškove rada, pa se postavlja pitanje koji su ostali realni sadržaji pojma konkurentnost pored smanjenja poreznih i parafiskalnih nameta i reforme sustava državnih poduzeća. Transformacija složenosti gospodarstva sadrži kao vrlo ključnu stavku troškovnu efikasnost na koju se nadograđuje institucionalna efikasnost, do treće faze u kojoj se na prva dva procesa nadovezuju kreativnost, inovativnost, nove tehnologije i ulaganja u istraživanja i razvoj. Prethodne faze – troškovna i institucionalna – nužni su uvjeti kasnijih razvojnih faza. Međutim, jasno je da je postizanje ambicioznih razvojnih ciljeva povezano s brzinom odlučivanja, ulaganja i odvijanja poslovnih procesa. Brzina se u širem smislu može povezati s konceptom lakoće poslovanja. Hrvatska je (v.Doing business) bolja samo od Bugarske, uz bok Mađarske i Rumunjske, te zaostaje za ostalim tranzicijskim državama. Rezultat, nažalost, jasno pokazuje da Hrvatska nije konkurentna zemlja za poslovanje i to treba hitno promijeniti.

Ciljevi i preporuke Glavna poruka Bijele knjige 2020. glasi: ako Hrvatska želi ubrzati razvoj, zaustaviti iseljavanje, stimulirati povratak i privući ljude koji idejama, kapitalom i osobnom produktivnošću mogu doprinijeti razvoju zemlje, onda konkurentnost nema alternativu. A konkurentnost je, prije svega, kreativnost, brzina. Ubrzanje poslovnog života zemlje treba postati glavna mjera povećanja konkurentnosti. Hrvatska ne može biti poslovna destinacija koja privlači ulaganja niskim troškovima poput jeftinoga rada. Osim općim ubrzanjem procesa i postupaka, troškovni položaj naspram drugih država treba poboljšati poreznom reformom koja 128

perspektive

Izlaz je u povećanju produktivnosti

će imati za cilj uspostavu međunarodne porezne konkurentnosti. Stoga se preporuke za ostvarenje cilja – povećana konkurentnost kroz učinkovitiju produktivnost – mogu svesti na nekoliko najvažnijih: • • • • •

Poboljšanje međunarodne porezne konkurentnosti Ubrzanje administrativnih i sudskih postupaka Jačanje vladavine prava Ubrzanje javne nabave i borba protiv korupcije Reforma javne administracije

Pri razmatranju možemo li postavljene ciljeve u pogledu konkurentnosti uopće postići (I to relativno brzo), sa žaljenjem moramo zaključiti da strepimo nad odgovorom na pitanje. Može li se u Hrvatskoj ostvariti ambiciozan cilj ubrzanja rasta kroz modernizaciju gospodarske strukture i okretanje istraživanju, razvoju, inovacijama i industrijama više dodane vrijednosti? Dosadašnje iskustvo upućuje na niječan odgovor. Nužni uvjeti za prijelaz u fazu kreacije i gospodarske dinamike još nisu zadovoljeni zbog slabog institucionalnog okvira. Duboka promjena ipak zahtijeva nešto više – promjenu društvene paradigme. To se odnosi na način funkcioniranja javnog sektora u najširem smislu, što uključuje i politički sustav. Poučak je jednostavan: nije dovoljno mjeriti samo učinke produktivnosti na pojedinim područjima, jer od toga nema velike koristi. Ako sve to ne možemo ukomponirati u jedinstvenu društvenu odgovornost za ukupan učinak na širokom području djelovanja, pojedinačni napori i nastojanja padaju u vodu.

Kako dostići granicu produktivnost? Kroz povijest su gospodarski rast poticala dva čimbenika: sve veći broj radnika i njihova rastuća produktivnost. Iz perspektive sadašnjih nepovoljnih demografskih kretanja tu dolazi do narušavanja međuodnosa. Sve je jasnije kako nepovoljna demografska kretanja smanjuju broj radno sposobnih ljudi (povećava broj ljudi( 65+), pa u mnogim razvijenim zemljama dolazi do nedostatka potrebne radna snage, posebno kvalificirane. Ako je demografija sudbina, globalni rast ide prema usporavanju. Povijest, međutim, sugerira da bi produktivnost mogla priskočiti u pomoć. Ujedinjeni narodi predviđaju prosječni godišnji rast broja zaposlenih od samo 0,03 posto u sljedećih 50 godina, u usporedbi sa 1,8 posto u posljednjih 50 godina. Stope rasta moraju stoga proizaći iz povećanja produktivnosti rada. Možemo li, čak i hipotetički, zamisliti što bi se dogodilo kada bi prosječne stope rasta produktivnosti pojedinih zemalja tijekom posljednjih pola stoljeća ostale nepromijenjene? U razmatranju scenarija koji su mogući i predvidljivi stručnjaci se oslanjaju na desetke studija o zemlji i industriji kako bi istakli dvije široke kategorije pitanja koja će pobliže odgovoriti na perspektivu koja nas očekuje u godinama koje su pred nama. Prvi je sposobnost pojedinih zemalja da sustignu razinu broj 1-2 :: lipanj 2022.

129

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

produktivnosti najvećeg svjetskog proizvođača, ili ono što bi se moglo nazvati granicom produktivnosti rada. Drugi je potencijal da se ta granica dalje pomakne kroz napredak u upravljanju, alatima, tehnologiji i organizaciji funkcija i zadataka. Ogromne prilike za rast dolazile bi od sustizanja granice produktivnosti rada. Kad bi svaka zemlja imala učinak na toj razini, globalni BDP bi narastao gotovo tri i pol puta od sadašnje veličine. Trenutno, međutim, mnoge zemlje znatno zaostaju, posebno na tržištima u nastajanju. Gledajući naprijed, koje zemlje i sektori bi mogli imati sličan potencijal? Je li moguće identificirati vodeće pokazatelje stvarnih prilika za rast, posebno tamo gdje je velika razlika između trenutne izvedbe i globalnog mjerila? Mogućnosti se ističu na tri razine: među gospodarstvima, unutar gospodarstava i unutar industrija: Opadanje prepreka trgovini i izravnim stranim ulaganjima. Studije slučaja MGI pokazuju da zemlje i sektori mogu brzo povećati produktivnost kada padaju međunarodne prepreke trgovini i izravna strana ulaganja. U 1990-ima, uklanjanje ovih prepreka dovelo je do brzog rasta u različitim područjima poput automobilskih sektora, europske industrije teretnog prometa i poljoprivrede. Regulatorne promjene koje povećavaju konkurenciju i pritisak na performanse. Ove vrste reformi, koje se događaju unutar, a ne među gospodarstvima, posebno su važne u lokalnim uslugama. Sektori s velikim potencijalom za nadolazeća poboljšanja produktivnosti uključuju maloprodaju. Liberalizacija okruženja za europske pružatelje profesionalnih usluga – od arhitekata do javnih bilježnika također ima snažan potencijal s obzirom na restriktivne zakone koji ih trenutno ograničavaju. Gotovo sve industrije ako se uklone zaštite male proizvodnje, što bi omogućilo ekonomiju razmjera. Javne usluge, čija bi učinkovitost i kvaliteta mogle dramatično porasti kroz nove poticaje i upravljačke prakse, još su jedna vrlo velika prilika širom svijeta. 130

perspektive

Izlaz je u povećanju produktivnosti

U kojoj mjeri će svijet prihvatiti ove nove izazove? Jasno je da nepovoljna demografska kretanja ne ostavljau mnogo prostora.za neka druga rješenja. Produktivnost u cjelini, a time i ukupna društvena produktivvnost postaju ključni faktori budućnosti.

Bez proizvodnih investicija nema rješenja Previše je upitnika u našoj privrednoj svakodnevici. Upitno je hoće li se ostvariti program reformi i investicija koji je najavila Vlada; upitna je dinamika ostvarenja; upitno je u kojoj će se mjeri strani i domaći kapital usmjeravati na te investicije. Međutim, zaokret prema snažnoj investicijskoj politici jedina je realna poluga koja bi mogla bitnije promijeniti stanje u hrvatskom gospodarstvu. Isto tako, bez ulaska u reforme nema očekivanog napretka. Svi realni ekonomski analitičari slažu se u ocjeni da bez jačanja industrijske proizvodnje nema realnih mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta ni povećanog prostora za intenzivniju orijentaciju prema izvozu. Bez novih radnih mjesta i većeg zapošljavanja, napose mladih, nema ni većih uplata za mirovinski i zdravstveni, pa ni školski sustav, a svaki daljnji pomak u nepovoljnom pravcu ozbiljno ugrožava sve te sustave na kojima i počiva socijalna država. Investicije su pritom najvažnija karika, pa treba učiniti ozbiljne dodatne napore da se privuku strana ulaganja u domaću proizvodnju. Isto tako, nastojanja su usmjerena na jačanje modela privatno-javnog partnerstva. Osim ovih problema nepoznat je i način sučeljavanja s dugoročnim rizicima poput nepovoljnih demografskih trendova. Sve je nepovoljniji odnos zaposlenih i umirovljenika. Hrvatska jednostavno nema dovoljno aktivnog stanovništva da bi mogla promijeniti te odnose.

Potrebni odlučnost i odgovornost Činjenica je da svi ti elementi neizvjesnosti bitno utječu na provođenje ozbiljnih reformi i potrebnih rezova u cijelom društvu, što će se nepovoljno odraziti i na ukupna gospodarska kretanja. Očito je da Vlada mora preuzeti više odgovornosti i s većom odlučnošću, bez stranačkih kalkulacija, ući u bitku za provođenje reformi koje bi ubrzale gospodarski rast, otvorile nova radna mjesta, stvorile mogućnost povećanog izvoza te – udahnule određenu realnu dozu optimizma u našu svakodnevicu. Upravo je pomanjkanje realnog optimizma trenutno najveća boljka cijeloga društva. Najveći problem je u tome što realni sektor nije u posljednjim desetljećima restrukturiran, pa razina njegove konkurentnosti i učinkovitosti ostaje niskom. Teško je očekivati da će se u 2022. slika bitno mijenjati. Pogledamo li kako realizacije takvih ciljeva zaista izgleda u domaćoj gospodarskoj praksi, vidimo da je ona bez jasne vizije, bez novih ideja i zapravo reciklaža nekih starih rješenja. Praksa očigledno broj 1-2 :: lipanj 2022.

131

Tema broja: Demografske zamke i zagonetke

pokazuje da smo potpuno nepripremljeni ušli u ciklus obnove industrijalizacije. Kako bez jasne strategije odrediti pravce te obnove? Cilj je, na koji se svi zaklinjemo, otvoriti što više novih radnih mjesta.

Rast i razvoj bez alternative Proizvodnja i izvoz su dvije glavne postavke na kojima se zasniva naša ukupna gospodarska budućnost. Udio prerađivačke industrije u BDP-u u nas, međutim, stalno se smanjuje. Kako u tim uvjetima mijenjati praksu? U složenoj i problemima bremenitoj svakidašnjici kao da se zaboravlja da je nepogovorna orijentacija na izvoz neka vrsta naše gospodarske sudbine i da o sposobnosti razrješavanja toga pitanja uvelike ovisi i budući ukupni razvoj gospodarstva. Hrvatskoj su danas, kao nikada u njenoj povijesti, potrebni rast i razvoj. Imamo dobre logističke i geografske pretpostavke kao investicijska destinacija, ali Vlada mora stvarati atraktivno poslovno okruženje, poduzetničku klimu i potrebnu infrastrukturu. Ključnom ostaje poruka kako su velika i mala ulaganja, strana ili domaća, državna ili privatna, najvažniji pokretač i kotač-zamašnjak u gospodarstvu. Uz njih se vezuje ili pada (realni) optimizam koji je Hrvatskoj u ovom trenutku jako potreban. Kako ostvariti ambiciozne ciljeve? Uspjeh ili neuspjeh Vlade upravo na tom planu može biti odlučan za oporavak gospodarstva. Ovako smo sučeljeni s godinom strepnje, ali i pritajene nade da će gospodarski trendovi krenuti ipak drugim pravcem. Ma koliko stanje bilo nepovoljno, Hrvatska nema širokog izbora: moramo se prihvatiti nove proizvodnje, revitalizirati industriju, stvoriti manevarski prostor za visoke stope ekonomskog rasta, a time odgovoriti i na sve naglašenije zahtjeve stanovništva koje bi željelo osjetiti blagodati ukupne gospodarske i razvojne politike. To znači da stvari i prioritete u gospodarskoj filozofiji i politici teba postaviti naglavce. Najvažniji je, u svakom slučaju, povratak cijeloga društva realnoj ekonomiji, bez virtualnog blagostanja zasnovanog na prevelikom zaduživanju stanovništva. Odgovor je u stvaranju realnih preduvjeta i poticaja (ne samo materijalnih ili financijskih) da se razvija poduzetnički duh, da se pri ulasku u novi posao razmišlja o širem tržištu,što uključuje odmah i razmišljanje o izvozu, i da se nastoji domaćom proizvodnjom,kvalitetom i prihvatljivom cijenom, supstituirati preveliki uvoz svega i svačega. Odgovor je, konačno, u rasterećenju privrede, smanjenju javne potrošnje, racionalnijoj javnoj upravi, boljim mehanizmima prikupljanja poreza, smanjivanju raznih doprinosa, prireza i drugih davanja koja guše proizvodnju i poduzetništvo. Nažalost, ni najnovija gospodarska kretanja ne pokazuju da se logika pogrešnog modela ekonomske politike imalo mijenja.

132

perspektive

U fokusu ENERGETSKA STRATEGIJA U NOVOM LABIRINTU

Pogubna ovisnost o nepouzdanom dobavljaču Najnovija ruska agresija na Ukrajinu učinila je krajnju neizvjesnu energetsku sadašnjost, budućnost Europe i Hrvatske, što ukazuje na koban propust i propuštanje strategije političkih i stručnih ekipa. Piše: dr. sc. Žarko Primorac1 Nakon što je nešto popustila tenzija oko pandemije C-19 virusa, našu svakidašnjicu opterećuje pošast ruske agresije na Ukrajinu. Malo tko je u Europi, ali i znatno šire, spokojan živeći u vremenima kojasu opterećena strahovima od upotrebe oružja za masovno uništavanje. Sadašnja ukrajinska nesreća podsjeća narode s naših prostora na devedesete godine, kada su prolazili kroz slične kalvarije i čije posljedice osjećaju još i danas.

Autor je ekonomski analitičar i stručnjak za energetiku.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

133

U fokusu

U sjeni rata nekako je potisnuto u drugi plan pitanje o kojima će ovisiti ukupna konfiguracija međunarodnih odnosa. To pitanje je energetska budućnost Europe, kako neposredna, tako i dugoročna. U medijima se dosta piše o energetskim strategijama i politikama koje nameće ukrajinski rat i njegove posljedice.Ipak, imajući u vidu da je pitanje energije – ruske nafte i plina -jednako važno za samu agresorsku Rusiju, kao i za Europsku uniju i ostale europske zemlje, još uvijek sene sagledavaju prave dimenzije ovog fenomena. Ruska nafta i plin još teku ukrajinskim cjevovodima, dolari i euri se „slažu“ na računima Gazprombanke /prema nekim procjenama oko 850 milijuna dolara dnevno/, još nema zatvaranja ventila, osim nekim zemljama radi „opomene“ /Bugarska i Poljska/. Uz to, približavaju se ljetni dani, manja je potrošnja energije, nema nestašica goriva na benzinskim stanicama, u elektranama, tvornicama i širokoj potrošnji, pa se ljudi nadaju da će sve dobro svršiti. Nitko još nema odgovora na pitanje kako će se završiti ovaj rat jer njegov glavni protagonist ne posustaje s razornim akcijama. Sve će se promijeniti, a posebno svijet energije koja predstavlja „krv civilizacije“, njezini izvori, dobavni pravci, cijene, tehnologije, državne strategije i politike.

Zanemarena nova dimenzija Za definiranje adekvatnih energetskih strategija europskih zemalja bilo je prilika i potrebe i prije nego je ruski „medvjed“ pokazao svoju pravu narav. Posebno je trebalo trezveno procijeniti visokuzavisnost zemalja - članica Europske unije od ruskih energetskih sirovina – uglja, nafte, plina i drugih deficitarnih sirovina. Ako ne prije, a onda sigurno nakon aneksije Krima, zatvaranja ventila za protok plina kroz Ukrajinu u zimu 2009. godine, izazivanja nereda u Donbasu i agresije na te Donjeck i Lugansku 2014. godini. Preko svih tih „incidenata“ Europa, ali i čitavi zapadni svijet su, nekako, mirno prešli. Javljala su se upozorenja da treba smanjivati energetskuovisnost Europe jer se Rusija sve više pokazivala kao nepouzdan partner.Povećavajući ovisnost o energetskim izvorima iz Rusije, Europska unija je postajala „energetski“ sve više ranjiva.Njezino energetsko osamostaljivanje je kasnilo: planovi brzog prelaska na obnovljive izvore nisu se mogli brzo ostvariti, za veće oslanjanje na američki ukapljeni plin trebalo je izgraditi masivnu infrastrukturu na obje strane Atlantika, novi dobavni pravci instalacije nisu građeni, interkonekcijaizmeđu država na kontinentu je bila nedovoljna. Mnogo elemenata je utjecalo da Europa dublje razmisli o strategiji energetskog osamostaljivanja od, loših procjena da je to nepotrebno, do zablude o sigurnim i jeftinim izvorima energije iz Rusije. U svijesti političkih i energetskih europskih stratega posebno je bila zanemarena jedna nova dimenzija ruske energetske strategije. Dominirajući europskim energetskim tržištem, ruski energenti, posebno plin i nafta, postajali su „oružje“, ne samo 134

perspektive

Pogubna ovisnost o nepouzdanom dobavljaču

energetsko, nego i političko, ekonomsko, medijsko, a na kraju – danas i eksplozivno - ono koje razara i ubija ljude. Konsolidirana ruska industrija energetskih goriva u modelu državnog giganta Gazproma, koji je, u rukama Kremlja postala je efikasan instrument agresivnih strategija i politika kojima se dovode u pitanje sigurnost drugih država i naroda. Jučer Gruzija, Azerbejdžan, Sirija, danas Ukrajina, sutra možda Moldavija ili netko drugi. Sve te strategije, imale su u temeljima nadmoćnu, rusku, energetsku politiku koja je „zarobila“ i nekako podčinila veliki broj europskih zemalja.Sutra ili prekosutra, ako se ovim ratom odnosi ne promjene, iste politike mogle bi biti upotrijebljene /ako već nisu/ protiv drugih europskih zemalja, sve od najmanjih – baltičkih do najvećih Njemačke, Poljske. Dakle sviju onih, čija se ovisnost o ruskom plinui naftimjeri od tridesetak do sto postotaka ukupne domaće potrošnje.

Ciljevi „Agende 2030“ u svijetlu novih odnosa u Europi Imajući u vidu veliki značaj Rusije za opskrbljivanje europskih zemalja strateškim energetskim sirovinama, pokušat ćemo razmotriti posljedice ruske agresije na europske energetske potrošače, naravno u mjeri u kojoj je to, u ovom momentu velike neizvjesnosti,uopće moguće. Dok rat traje, dok se ne znaju stvarne namjere agresorske strane, dok se još poneko, možda oni naivni, nadaju da će zlo uskoro prestati i da će se vratiti ono, jučerašnje, „normalno“ vrijeme. Europska energetska strategija za naredno desetljeće utvrđena je početkom 2019. godine u formi Povelje/Agende Europa 2030, koja sadrži 17 strateških ciljeva i opredjeljenja i 169 konkretnih programa. Strategija je temeljena na strateškom zaokretu u pogledu raznovrsnosti izvora, uvođenja tehnologija nisko-ugljičnih energija i povećanja učinkovitosti u potrošnji energije. Preciznijeizražena strateška opredjeljenja za naredno desetljeće temeljila su se na: –

diverzifikaciji energetskih izvora,

–

osiguravanju energetske sigurnosti s pomoću solidarnosti i suradnje među članicama Europske unije,

–

povećanju energetske učinkovitosti,

–

dekarbonizacije gospodarstva,

–

povećanju ulaganja u istraživanja na područjima nisko ugljičnih i čistih energija.

Na gornjim ekonomsko- političkim premisama i temeljima definirani su konkretni ciljevi koje je Europska unija treba ostvariti do 2030. godine. Neke od tih ciljeva treba posebno istaknuti jer će nove okolnosti sigurno utjecati na njihovo ostvarenje. Tako je među glavnim ciljevima Agende, bilo predviđeno: –

smanjenje emisije stakleničkih plinova za 40% u odnosu na ostvarenje u 1990. godini, broj 1-2 :: lipanj 2022.

135

U fokusu

–

povećanje udjela obnovljive energije u potrošnji na 32%,

–

poboljšanje energetske učinkovitosti za 32,5%,

–

povećati međupovezanost energetskih sustava članica EU za 15%.

Europska komisija je nakon Brexita, u drugoj polovini 2021. godine modificirala neke ranije utvrđene ciljeve na ovom sektoru. Tako je, naprimjer, znatno povećalapostotak smanjenja emisije stakleničkih plinova u odnosu na 1990. godinu, s ranije predviđenih 40% na 55%. Sve članice EU-a su bile obvezne donijeti energetske i klimatske planove za razdoblje 2021. – 2030. godine i razviti dosljedne nacionalne strategije. I Hrvatska je, u sklopu svoje obaveze kao članica Europske unije, donijela energetsku strategiju do 2030.. Realizacija EU energetske strategije „Europa 2030“ suočila se sa problemima izazvanih pandemijom Covid – 19, koja je, u mnogome, poremetila ekonomske i druge tokove u posljednje dvije godine. Katastrofalna ugroza za EU energetsku strategiju predstavljaruska agresija na Ukrajinu. Sve zemlje Europske unije, a pored njih i sve važnije svjetske sile, osim Kine i Indije i još nekih manje značajnih zemalja, reagirale su energičnim ekonomskim sankcijama prema Rusiji. Do sada je provedeno nekoliko serija ekonomskih i drugih sankcija, a upravo je predsjednica Europske komisije Ursula Van derLeyenpriopćila da se uvode šeste sankcije prema Rusiji, koje će, između ostalog, dovesti do totalnog embarga na uvoz nafte iz Rusije u narednih šest mjeseci. Možda će se napraviti neka izuzeća/ olakšanja za Mađarsku i Slovačku, koje su među najviše ovisnim zemljama o ruskim energentima. Zanimljivo je da je i Hrvatska najavila mogućnost traženja izuzeća zbog ugroženog opskrbe riječke rafinerije ruskim plinskim uljima.

Sankcije izazvale višedimenzionalne poremećaje Njemačka je još u prvom krugu sankcija „umrtvila“ tek završeni, vrlo eksponirani NordStream 2, najveći plinovod iz Rusije, kojim je trebalo biti godišnje transportirano 55 milijardi kubika prirodnog plina za Njemačku i ostale europske zemlje. Njemačka se pridružila embargu na uvoz nafte, dok je vrlo rezervirana kada se radi o eventualnom embargu na uvoz plina, jer bi to dovelo do veoma visokog pada BDP-a te zemlje. Procjenjuje se da bi pad bio oko 6% /podaci The Economist/. Uvođenje ekonomskih sankcija Rusiji na energetske sirovine već je dovelo do velikih poremećaja na energetskom tržištu. Između ostalog, cijena prirodnog plina povećana je oko pet puta u odnosu na ranije „mirnodopske“ cijene. Doduše, treba imati u vidu da je drastičan porast cijena u potrošnji nafte i plina rezultat i špekulantskog ponašanja velikih igrača na plinskom tržištu. Očigledno, oni ne propuštaju priliku za enormne zarade, koja im se pružila radi pandemije i rata. Za sada nitko ne može pouzdano procijeniti kakve će sve posljedice na energetskom 136

perspektive

Pogubna ovisnost o nepouzdanom dobavljaču

tržištu donijeti sam rat, ali je sigurno da će promjene biti drastične i dugoročno će promijeniti dosadašnji model poslovanja ove djelatnosti. Ipak, nekoliko stvari, odnosno potrebe za promjenom dosadašnje energetske strategije Europske unije su sasvim jasne, premda se posljedice tih promjena još ne mogu procijeniti. Spomenuti ćemo samo sljedeće: –

energija, posebno plin, u rukama monopolista kakva je Rusija, postala je oružje, ne samo ekonomsko, nego i političko sredstvo pritiska i ucjene svake vrste,

–

Europska unija je vrlo „ranjiva“ uopskrbi energetskim, pa i nekim drugim, rijetkim, sirovinama,

–

Rusija je nepredvidiv i nepouzdan opskrbljivač energetskim sirovinama i na nju se više ne može dugoročno računati,

–

Europske zemlje moraju iznaći i definirati nove dobavne pravce,

–

Europska unija mora ubrzati energetsku tranziciju, uključivši i razvoj upotrebe novih energetskih sirovina /vodik i dr./,

–

Europska strategija opskrbe energetskim sirovinama mora se oslobađati od vezanja za monopole. Svaki monopol je opasan; neki „ubija“ cijenama, a neki drugim, opasnijim sredstvima,

–

Cijene energetskih sirovina su visoke, a u budućnosti će biti, vjerojatno, još više.

–

Treba hitno graditi novu energetsku infrastrukturu /nuklearke, LNG terminale, interkonekcije između članica EU, pojačavati transportne mogućnosti u lukama i slično/.

–

Europska unija treba ubrzati korake prema punoj integraciji energetskog tržišta, kao i strategija i politika upravljanja ovom sektorom.

Sve spomenuto vodi jednom kardinalnom zaključku: Europska unija mora izgraditi novu energetsku strategiju, daleko složeniju i sveobuhvatniju nego je što je ona predstavljena u Agendi 2030.Nova strategija mora riješiti dva kapitalna cilja, jedan kratkoročni i drugi dugoročni. Kratkoročno, mora se iznaći najmanje bolna rješenja za savladavanje energetskih teškoća, koje su vrlo izvjesne, u narednoj sezoni jesen/zima. Dugoročna strategija mora trasirati politike kako osigurati energetsko funkcioniranje Europske unije u narednom i kasnijim desetljećima. Završetak rata u Ukrajini i ukupne posljedice toga rata će imati znatnog utjecaja na nove, europske energetske strategije. Još se ne može s dovoljno pouzdanosti kako će Rusija reagirati na nove poteze Europske unije. Rusija će sigurno biti jako pogođena ovim strateškim zaokretom Europske unije i njezina reakcija može biti /ne/predvidiva. Istina, prema najavama njezinih vodećih ljudi /Medvedov/, ruska energetska strategija će se orijentirati prema azijskim tržištima, Kini ponajprije. To jeste mogući odgovor na prestanak isporuka nafte i plina u Europu, ali za realizaciju takve strategije trebaju ogromna sredstva za izgradnju infrastrukture, broj 1-2 :: lipanj 2022.

137

U fokusu

mnogo vremena da se postrojenja izgrade. I još jedno: i Rusija će se čuvati da ne upadne u „škare“ jednog, velikog kupca – naprimjer Kine, jer bi onda morala vršiti veoma izraženu redukciju prodajnih cijena. S druge strane, postavlja se jedno ključno pitanje: Da li Europska unija može, pored svega ranije spomenutog, planirati ekonomsko, totalno „zaobilaženje“ Rusije, kad je u pitanju energija i druge esencijalne sirovine? Odgovor na takvo pitanje, u ovom momentu, može biti samo hipotetične naravi. Ali, doći će moment kada će se na njega morati naći dugoročan odgovor. Zato ćemo ovu temu ostaviti za analizu u Perspektivama u doglednoj budućnosti. Vratimo se Europskoj uniji i problemima koje mora savladati da prevlada narednu zimu sa što manje posljedica i izgradi novu dugoročnu energetsku strategiju na osnovama koje smo ranije spomenuli. EU neće žuriti s otkazivanjem plinskih ugovora s Rusijom, ako ne bude na to prisiljena kontra-mjerama sa druge strane (plaćanje u rubljima, otkazivanje ugovora pojedinim zemljama i sličnim mjerama pritiska i ucjena). Za opskrbu naftom EU se, izjasnila da zatvara taj kanal dobave do kraja godine. O ugljenu, koji se također uvozi u velikim količinama iz Rusije nije bilo puno vijesti, osim da neke članice Unije otkazuju i te ugovore.

Nužne promjene skladišta Da bi savladala ovogodišnje probleme, EU treba poduzeti sve mjere da ubrzano napuni skladišta plina, bez obzira na sadašnje visoke cijene, zatim da ubrza uvoz tlačnog plina do granica fizičkih kapaciteta transporta i skladištenja. Vjerojatno će ojačati napori da oživi strategija zajedničkih nabavki za čitavu Uniju. Na taj bi se način osigurale veće količine i povoljniji financijskiuvjeti. Osiguravanje novih dobavnih pravaca za naftu je nešto lakši problem s obzirom na stanje tržišta, transportnih kapaciteta i skladištenja. U sklop ovih „vatrogasnih“ mjera će vjerojatno biti uključen i povratak termoelektranama i nuklearnim elektranama u Njemačkoj. Uz sve navedeno, forsiranje izgradnje i eksploatacije obnovljivih energetskih izvora, vode, sunca, vjetra, bioplina, vodika će biti među prioritetima. Kombinacijom spomenutih, a vjerojatno i drugih, složenijih mjera, bit će moguće savladati „energetski stres“ koji će nastupiti u jesen ove godine, naravno ako ne dođe do zaustavljanja rata u Ukrajini i smirivanja sadašnjih neprijateljstava između Rusije i europskih zemalja, odnosno Sjedinjenih država, Kanade, Australije, Japana i drugih zemalja. Bez obzira kako će biti savladani tekući problemi i „prebrođena“ naredna zima, temeljita promjena europske energetske strategije je neizbježna.

138

perspektive

Pogubna ovisnost o nepouzdanom dobavljaču

Quo vadis Hrvatska Hrvatska je, u skladu seuropskom agendom, još početkom 2020. godine, usvojila Strategiju energetskog razvoja do 2030. s pogledom na 2050. godinu. Našu Strategiju predstavlja obimna i dobro pripremljena studija o dugoročnom razvoju energetskog sektora s mnogo analiza, podataka, prognoza. Ovako pripremljena studija je, ustvari, podloga za izradu strateškog dokumenta koji je trebao biti precizan u pogledu ciljeva i instrumenata za njihovo ostvarenje. Umjesto toga, Hrvatskaje, kao strategiju dobila obimnu studiju s različitim varijantama razvojne politike i dinamike od kojih svaka ima prednosti i manjkavosti. Nadležno ministarstvo nije , na temelju spomenute Studije, izradilo odgovarajući strateški dokument s jasnim opredjeljenjima, definiranim ciljevima i instrumentima za njihovo ostvarivanje. Ovakva praksa pripreme i usvajanja odgovarajućih razvojnih strategija u djelovanju naše vlade nije neuobičajena. Većina naših razvojnih strategija usvaja se radi formalne obveze, više služe kao „dekoracije“ na policama, nego kao upravljački razvojni dokumenti. Kakva god je naša, aktualna, dugoročna energetska strategija, ona će kao i europska, morati doživjeti znatne promjene radi novonastalih okolnosti, ponajprije radi agresije na Ukrajinu i posljedično nove situacije na europskom, energetskom tržištu. Treba dodati da su epidemija virusa Covid – 19, kao i 2 razorna potresa / Zagreb i Banija/, također doprinijeli da bismo neke ciljeve dugoročne, energetske strategije trebali redefinirati. Cjelovito gledano, bitno promijenjene okolnosti primorat će odgovarajuće institucije u Hrvatskoj da izrade i usvoje praktično, novu dugoročnu energetsku strategiju. Fokus naših energetskih ciljeva mora se usmjeriti na kratkoročnu i dugoročnu perspektivu. Kratkoročno gledano, hitno se moraju donijeti mjere koje će omogućiti da savladamo energetske izazove u razdoblju jesen – zima ove godine, a dugoročne ciljeve definirati za najmanje, narednih desetak godina. broj 1-2 :: lipanj 2022.

139

U fokusu

Dugotrajni deficit Kao što je poznato Hrvatska je deficitarna energetskim izvorima i sirovinama.Dobar dio energetskih potreba zadovoljavamo uvozom iz Rusije.Zato je pozornostnaše javnosti,u ovom momentu, ponajviše usmjerena na opskrbu plinom za narednu jesen, ali i na dugoročnu perspektivu. Olakšavajuća je okolnost da je proradio LNG terminal na Krku, može osigurati oko 2,9 milijardi kubika ukapljenog plina.Sada se pokazuje koliko je bila ispravna odluka da se LNG izgradi, premda suoko toga vođeneduge, proturječne i nepotrebne rasprave u posljednjih petnaestak godina. U sadašnjoj kriznoj situaciji LNG djeluje kao spasitelj; u javnosti vlada uvjerenje da smo se time oslobodili od sveproblematičnijeg uvoza ruskog plina. Međutim, dobar dio kapaciteta LNG terminala zakupljen je od inozemnih korisnika, većinom Mađara /oko 70%/, pa Hrvatska, praktično, osim krajnje nužde, ne može bilancirati te plinske rezerve. Naravno, može ih otkupiti, ako se sporazumije sa zakupcem, ili, u kritičnoj situaciji rekvirirati. Nadamo se da do tog scenarija neće doći. Drugo „osiguranje“ za našu situaciju je podzemno skladište plina u Okolima, koje je mnogo manjeg kapaciteta, ali je praktično ispražnjeno. Zakupci očekuju snižavanje cijena i oklijevaju s punjenjem rezervoara, ponajviše radi sada vrlo visokih cijena prirodnog plina.Vlada mora hitno intervenirati i poduzeti mjere da se skladište napuni do maksimalnog kapaciteta. Situacija sa nabavom plina je krajnje neizvjesna, a samo punjenje skladišta, u normalnim uvjetima, traje oko tri mjeseca. O ostalim mjerama za osiguranje potrebnih energenata, Hrvatska će vjerojatno usuglašavati stajališta s ostalim članicama u okvirima politike zajedničke nabave energenata. Nadamo se da ćemo koristiti podršku EU-a, ali najveći dio odgovornosti za normalnu opskrbu plinom i drugim energentima je na hrvatskoj vladi.Nismo sigurni da je ona kadrovski optimalno kapacitirana za ovako izazovna vremena i složene prilike na energetskom tržištu. Vlada bi morala poduzeti još neke mjere da osigura „mirnu“ plinsku jesen i zimu, ali i za kasnije sezone. Izvjesno je da se mora „požuriti“ puštanje u pogon Riječke rafinerije, zatim provesti ozbiljnija provjera i obnova robnih rezervi, ozbiljnije pratiti dinamika punjenja i upravljanja zalihama plina, poduzimati mjere za efikasnije upravljanje upotrebnom energije i druge.

Dugoročne potrebe Na dugoročnom planu, naša energetska strategija, kao i europska, će se morati mijenjati u skladu sa razvojem ukrajinske krize i promjenama energetske politike Europske unije. Ne možemo ulaziti u detaljniju analizu ciljeva inovirane energetske strategije. Ipak nam se čine neki krupni zaokreti energetske politike kao neizbježni.U tom sklopu istaknuli bismo slijedeće:

140

perspektive

Pogubna ovisnost o nepouzdanom dobavljaču

–

Hrvatska mora ozbiljno razmotriti mogućnosti povećanja kapaciteta Jadranskog naftovoda i njegova osposobljavanja za reverzibilni transport sirove nafte. Originalni projekt Jadranskog naftovoda, iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bio je projiciran za promet 34 milijuna tona sirove nafte. U prvoj fazi, naftovod je bio osposobljen za transport 20 milijuna tona, a danas se koristi za transport od oko 7 – 8 milijuna tona sirove nafte. Originalni projekt se temeljio na procjenama da će se tim pravcem transportirati nafta, osim za hrvatske rafinerije u Rijeci i Sisku, za rafineriju u BiH, kao i za srpske, mađarske i slovačke rafinerije. Izgleda da će ta strategija, nakon rusko-ukrajinskog rata, ponovo oživjeti, pa treba poduzeti mjere za osposobljavanje naftovoda za novu, kompleksniju ulogu.

–

Hrvatska treba odmah početi pripremu za izgradnju novog LNG terminala. Za to ima izvanredne prirodne uvjete, a već je stekla i određena iskustva i kadrove za upravljanje tim postrojenjima. Zato je prava šansa da se izgrade novi LNG i odgovarajuće konekcije, da bi se osigurala naša opskrba, ali i znatno veće količine plina za europsko tržište.

–

Hrvatska treba iznaći mogućnost nastavka suradnje sa Slovenijom za izgradnju druge faze nuklearke u Krškom, kao i zajedničkih objekata za skladištenje ozračenih materijala.

–

Treba intenzivirati ulaganja u obnovljive izvore energije, od hidro potencijala do veće iskoristivosti sunca, vjetra, biomase i drugog. Naravno da se treba intenzivirati ulaganje u nove izvore energije.

–

Isto tako, potrebno je intenzivirati ulaganja u daljnja istraživanja ugljikovodika na kopnu i moru u cilju pronalaženja novih nalazišta ili bolje korištenje postojećih.

–

Vlada treba uspostaviti energičnije i stručnije upravljanje energetskom politikom i energetskim sektorom u cjelini. To znači, da treba mnogo ozbiljnije nego do sada, pristupiti izradi dugoročne energetske strategije. Istovremeno, je potrebno znatno unaprijediti upravljačke kapacitete u državnim organima i javnim poduzećima da bi bili dorasli vrlo ozbiljnim izazovima na energetskom tržištu u Europi i svijetu uopće.

Olakšavajuća okolnost za Hrvatsku je da će, kao članica Europske unije, sudjelovati u kreiranju zajedničke politike i odlukate koristiti odgovarajuću pomoć i podršku s te strane. Ali olakšavajuće okolnosti ne smiju osloboditi nadležne organe od obveze da kreiraju, prate i provode odgovornu energetsku politiku, kako bi naša privreda i građanstvo, sa što manje štetnih posljedica, savladali ozbiljnu energetsku krizu u Europi.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

141

GLOBALIZACIJA

Nedovoljno ispunjena očekivanja Slobodniji protok ljudi, robe, novca i ideja donio je važne pluseve, ali neke su nade ostale neuslišane. Ipak, čini se da je prerano za pisanje nekrologa ekonomskoj pojavi iza koje je dugačka povijest. Piše: Drago Kojić Kada čelnik goleme tvrtke za upravljanje financijskom imovinom najavi kraj globalizacije, to se ne može ignorirati. Larry Fink, osnivač kompanije Black Rock, nedavno je u priopćenju svojim dioničarima neuvijeno iskazao upravo takvu presudu. Obrazložio je to ratom u Ukrajini koji se razbuktao usred pandemije covida-19 i općenito nepovoljnih kretanja na svjetskoj ekonomskoj pozornosti. Hoće li, dakle, iščeznuti pojava koja traje već dugo, a posebno je bila intenzivna u protekla tri desetljeća? On očekuje da će se kompanija i vlada sve više u proizvodnji i opskrbi oslanjati na domaće izvore, kako regionalno tako i globalno. Po njegovim riječima rat označava odlučujuću „prekretnicu svjetskog geopolitičkog poretka makroekonomskih trendova i tržišta kapitala“. U medijima se već dosta dugo javljaju pesimističke prognoze o opstanku globalizacije, ali ni jedan od vodećih ekonomskih poslovno-financijskih tjednika i dnevnika nije kategorički objavljivao „nekrolog“ u tom trendu. Na svoj način učinio je to Financial Times, koji je i objavio Finkovo priopćenje. Doduše, nije to učinio posve kategorično, ali ipak jest prilično neuvijeno. Deglobalizacija koja se najavljuje dulje od desetljeća mogla bi se razmahati. Postupno uzajamno udaljavanje najvećih svjetskih privreda, američke i kineske, počelo je nakon prošle financijske krize, tj. onog dana je propala američka banka Lehman Brothers, zakotrljavši sveopću financijsku krizu od koje se svijet dugo oporavljao. Kina je tada formulirala opsežan program stimuliranja vlastite privrede i počela revidirati tržišnu liberalizaciju anglo-američkog stila.

142

perspektive

Nedovoljno ispunjena očekivanja

Populistički otpor Beijing nije bio usamljen u prigovorima, tj. u zagovaranju revizionističkoga stila ponašanja. Mnoge zemlje tvrde da je globalni kapital u proteklih 40-ak godina predaleko iskoračio ispred nacionalnih privreda, prouzročujući stresove i nejednakosti u mnogim državama. Ti su stresovi ponegdje izazvali populističke reakcije protiv globalizacije, koja se definira kao sposobnost da se ljudi, roba, kapital i ideje kreću smjerovima koji su najpovoljniji. Dio toga je ostvaren, ali ima i nezadovoljnika. Neke zapadne zemlje upozoravaju da im je globalizacija prouzročila smanjenje plaća i nesigurnost radnih mjesta. U svom kritičkom osvrtu Financial Times napominje da je, bez obzira na (ne) utemeljene prigovore globalizacija u nekoliko proteklih desetljeća stvorila prosperitet bez presedana na planetarnoj razini. Ali u nekim je zemljama porasla nejednakost, ekonomsku stagnaciju i gubitak radnih mjesta, posebno među manuelnim radnicima i nižom srednjom klasom u bogatim zemljama. Promatrači drže da su uočene negativnosti prouzročili poremećaji na tržištu rada, ali ponešto nezadovoljstva pripisuje se i onomu što stručnjaci nazivaju „kineskim šokom“. Potonje se odnosi na ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Od početka 21. stoljeća odljev zapadnoga kapitala u zemlje s jeftinom radnom snagom kočio je industrijske nadnice i rast broja radnih mjesta u SAD-u. To je pridonijelo dinamici formule „pobjednik uzima sve“, što u konkretnom slučaju znači da većinu rasta dohotka grabe najveće multinacionalne kompanije, Kina i druge azijske zemlje s visokim ekonomskim rastom. Tomu je pogodovao izostanak američke antitrustovske politike kao i neadekvatna korporativna deregulacije diljem Zapada. U stvari, globalizacija nikada nije bila potpuna jer je Beijing ograničio svoje tržište kapitala i zaštitio strateške industrije, ne kršeći pri tomu pravila Svjetske trgovinske organizacije. Manje države u razvoju već dugo se žale da će ih potpuno slobodna trgovina ugroziti. Sada i mnogim bogatim zemljama smeta trgovinska nesputanost. Rješenje nije u trgovinskim (a ponajmanje oružanim) ratovima nego u promjeni poslovne politike u većini zemalja te u adekvatnom reagiranju međunarodnih institucija kako bi se sačuvalo ono što je globalizacijom postignuto. To bi pomoglo novom povezivanju globalne ekonomije i domaćeg prosperiteta, na način da glasači imaju povjerenje u svoje lidere, tj. da od njih mogu očekivati optimalno ponašanje, sa što manje uskogrudnosti, a što više poslovne objektivnosti.

Prijetnje bipolarnosti Financijske krize, pandemije poput koronavirusa i ratovi poput ovoga u Ukrajini prisiljavaju svijet na traženje optimalne zaštite globalnih dobavnih lanaca koji su uvijek dodatno ugroženi u takvim stresovima. Kineski planovi provedbe kružne (cirkularne) privrede mogli bi dovesti do naglašenije izraženoga bipolarnoga svijeta, uz novo jačanje regionalizma. Porast plaća u Aziji, opće poskupljenje energije, uz

broj 1-2 :: lipanj 2022.

143

U fokusu

primjenu viših standarda zaštite okoliša i životnoga standarda, uvjetuju porast cijene dobavnih kanala. Pojedina svjetska područja razlikuju se u stajalištima o načinu kako najdjelotvornije regulirati zaštitu podataka i digitalnu ekonomiju. Ekonomsko njihalo nikad ne miruje. Valjalo bi očekivati da se, uzu posustajanje globalizacije, ne zanjiše previše u suprotnom smjeru pri ulasku u opći svjetski poredak, ma kakav bio. Bez mnogo pretjerivanja moglo bi se tvrditi da je globalizacija, makar i u rudimentarnom obliku, stara koliko i naša civilizacija. Nije se kretala ravnomjerno nego u ciklusima, iščezavala je i opet se pojavljivala, a čak i u drevnim razdobljima znala je stvarati manje prepreka slobodnoj trgovini i kretanju ljudi nego u moderno doba. U protekla dva stoljeća globalizacijska trgovina kretala se ovisno o tome kako su vlade, kompanije i pojedinci reagirali na krize, uključujući ratove, pandemije, klimatske promjene i druge prirodne i neprirodne događaje. Često su razdoblja uspona rastuće međunarodne ekonomske i političke integracije ili barem zbližavanja smanjivale krize, tj. destruktivni uzmaci. Primjerice, poslije Velike depresije svijet je bio utonuo u autarkiju, nacionalizam, autoritarizam i na koncu u razarajući Drugi svjetski rat. Bio je to niz događaja s obeshrabrujućim izgledima u optimističniju budućnost. Ipak, kako sugerira dvomjesečnik Foreign Affairs, krize, ma kako bile dramatične, gotovo neizostavno uvjetuju više, a ne manje globalizacije. Izazovi nerijetko potiču stvaranje nove kreativne energije, bolje komunikacije, veću sklonost da se primijene djelotvorna rješenja otkrivena na različitim geografskim područjima. I vlade često uviđaju da njihova sposobnost da primijene rješenja koja traže dodatne napore pa i ustupke, uz angažiranje svih potencijala, može biti potpomognuta tuđim iskustvima.

Šokovi postavili temelje otpornosti Moderna globalizacija počela je 1840-ih godina, kao odgovor na tadašnje socijalne i financijske katastrofe (kojih nikada nije nedostajalo). Najnoviji val globalizacije počeo je 1970-ih, potaknut opasnim ekonomskim poremećajima izazvanim tadašnjom naftnom krizom. U oba slučaja šokovi su postavili temelje za nova međunarodna povezivanja i rješenja, a volumen svjetske trgovine (i industrije) ubrzano je povećavan do spektakularnih razmjera. Navedena dva primjera uvjerljivo pokazuju da „nije svako zlo za zlo“, tj. da povijesni potresi često otvaraju i ubrzavaju globalnu povezanost pa i tolerantnost. Uostalom, valja se prisjetiti kako je to izgledalo tijekom spomenutih 1840-ih kada su dramatično stradali usjevi, tj. ukupna poljoprivreda na mnogim područjima. U Irskoj, ali i u Dalmaciji, desetkovan je urod krumpira zbog krumpirove zlatice pa su s oba ta područja seljaci masovno emigrirali u Ameriku. Financijska su tržišta bila pala „na pola koplja“, ali ipak su se relativno brzo oporavila. Ako bi se moglo govoriti o zlatnome dobu globalizacije, onda bi to moglo biti posljednje desetljeće 20. stoljeća. Kako podsjeća The Economist, tada je cvjetala 144

perspektive

Nedovoljno ispunjena očekivanja

trgovina. Godišnji globalni dotok izravnih stranih ulaganja, uključujući preuzimanja kompanija i gradnju novih tvornica, porastao je za faktor šest. Prvi ruski McDonald’s otvoren je 1990. u Moskvi, nekoliko godina kasnije tamo je počeo trgovati dućan KFC-a. Ruske kompanije počele su usmjeravati izvoz nafte prema Zapadu. U razdoblju od 1985. i 2015. izvoz kineske robe u Ameriku porastao je za faktor 125. Životni standard u gotovo svim zemljama bilježio je brzi rast. Neke do tada zatvorene zemlje doživjele su preporod. Današnji je prosječni Estonac neznatno siromašniji od prosječnog Talijana.

Zatajila politička liberalizacija Neki su efekti globalizacije zatajili, prije svega politička liberalizacija. Doduše, politički režimi koji su dostigli liberalnu demokraciju porasli su od 11 posto 1970. na 23 posto 2010, ali tada je uslijedio uzmak. Većina od 1,9 milijardi ljudi koji žive u zemljama zatvorene autokracije sada živi u jednoj zemlji – Kini. Ali u porastu su niži oblici autokracije, kao npr. u Turskoj, gdje je predsjednik Recep Tayip Erdogan učvrstio vlast tijekom dva desetljeća duge vladavine. Autokracije su sada ozbiljni rivali demokracijama kada je riječ o investicijama i inovacijama. Vlade i kompanije takvih zemalja 2020. su investirale ukupno devet bilijuna dolara u različite pothvate, od strojeva i opreme do izgradnje cesta i željezničkih pruga, lokomotiva i tračnica. 2018. do 2020. autokracije su dobile više izravnih stranih ulaganja nego demokracije. A njihov udio u primjeni patenata od sredine 1990-ih do danas povećan je od pet na 60 posto. Kina je dominirala u patentiranju, a u gotovo svim ostalim mjerilima ekonomske snage autarkije su napredovale, čak i ako se Kina isključi iz računice. Mnoge su autokracije zadržale merkantilistički stil ekonomskog djelovanja. Kina je primjerice, otvorila svoja tržišta tamo gdje joj to odgovara, ali je zadržala zatvorene sektore u kojima želi omogućiti uspon svojim industrijskim šampionima. Ipak, autokracije su se integrirale s demokracijama u mjeri koja nije bila zamisliva broj 1-2 :: lipanj 2022.

145

U fokusu

u vrijeme hladnoga rata. Primjerice, Vijetnam koji je desetljećima imao vladavinu jednostranačkoga sustava postao je uporišni oslonac u globalnome lancu razmjene. Kraljevine i emirati na Srednjem istoku zasad su vitalni izvori nafte i plina za znatan dio potrošača.

Domoljubi protiv globalista Kočnice globalizmu znale su se pojaviti i u posve neočekivanim okolnostima, kao npr. prateće obilježje populizma u zapadnoeuropskim zemljama. Ilustrativan je primjer Francuska, zemlja koja je svijetu podarila podjelu na ljevicu i desnicu, a u verbalnome smislu bratstvo, jedinstvo i jednakost. Na žalost od ovoga potonjega malo je tragova ne samo u izvornoj domovini. Nedavna utrka za mjesto predsjednika Francuske u kojoj su snage odmjerili izabrani Emmanuel Macron i poražena protukandidatkinja Marine Le Penn bio je i obračun između patriota i globalista. Le Penn, koja globaliste omalovažava i prigovara im da Francuze tretiraju kao puke potrošače, umjesto kao građane privržene svojoj kulturi i jeziku. Iako su je mediji prikazivali kao kandidatkinju krajnje desnice, ona je odbacivala takvu kvalifikaciju kategorički, tvrdeći da više nema ljevice ni desnice, odnosno da je aktualno razdvajanje između patriota (hrvatski domoljuba) i globalista. I Macron odavno tvrdi da nije ni ljevičar ni desničar. Svojoj biografkinji Sophie Pedder rekao je: „Nova je politička podjela između onih koji se boje globalizacije u koji u globalizaciji vide priliku.“ Bez obzira na retorička prepucavanja za Francusku i za svijet dobro je što zemlji nije na čelu netko tko bi iznudio nove podjele prije svega u Europskoj uniji, ali i diljem svijeta. Vidjeli smo da je globalizacija tijekom desetljeća i stoljeća uspijevala preživjeti raznovrsne elementarne i političke nepogode. Trebalo bi vjerovati da će preživjeti i obračune koji već mjesecima potresaju izravno Ukrajinu, posredno čitav svijet. Na žalost, rat što ga vodi Putin uz pomoć istomišljenika nadmašuje okrutnosti i bezosjećajnosti, kao i po globalnoj opasnosti i prijetnjama sve što je viđeno. „Najgori tiranin je vladar koji je istodobno demon i budala.“ Tako glasi aforizam kojemu autor nije slavni poljski satiričar Stanislaw Jerzylec nego njegov još slavniji sunarodnjak Henryk Sienkiewicz, koji je u svome Quo Vadisu opisao zlodjela sličnoga kalibra. Uzgred rečeno, netko je svojedobno izjavio da oružje velikoga kalibra proizvode ljudi maloga kalibra. A upotrebljavaju ga i prijete njime intelektualni i mentalni liliputanci. To se odnosi na scenariste i režisere krvoprolića u Ukrajini. Nemamo izbora, valja se nadati da će globalizacija preživjeti i sadašnje ne baš blage prijetnje. Odnosno, da literatura na temu globalizacije, koja je i do sada bila obilna, neće presahnuti jer je to uvijek inspirativna tema.

146

perspektive

TRŽIŠTE KAPITALA

Sinkronizirani pad konvencionalnog portfelja Rijetko koreliran pad glavnih oblika imovine (dionica i obveznica) fond menadžere dovodi u situaciju preispitivanja klasične alokacije portfelja – 60 posto dionice, 40 posto obveznice. Upravitelji naših obveznih mirovinskih fondova do sada su prednost davali državnim obveznicama. Rat u Ukrajini samo je pogoršao inflatorne pritiske, gurajući cijene sirovina u nebesa i podrivajući tako očekivani gospodarski rast. Slijedi vrlo izazovno vrijeme za sve koji se bave ulaganjima, u potrazi za prinosima trebat će dodatno diverzificirati portfelje. Piše: dr. sc. Darko Horvatin1 Republika Hrvatska se sredinom travnja plasmanom 10-godišnjih obveznica zadužila na međunarodnom tržištu za 1,25 milijardi eura uz godišnju kuponsku kamatnu stopu od 2,875 posto i ostvareni prinos za ulagatelje od 2,975 posto. Tu se najbolje vidi kako eri jeftinog novca dolazi kraj. Pred godinu dana slično izdanje 12-godišnjih obveznica plasirali smo uz godišnju kuponsku kamatnu stopu od 1,125 posto i prinos za ulagatelje od 1,257 posto. Cijena našeg duga u godinu dana se više nego udvostručila, unatoč činjenici da je neposredno prije zadnjeg izdanja obveznica S&P potvrdio BBB– kreditni rejting Hrvatske. Rezultat je to globalnog miksa napada Rusije na Ukrajinu, što je samo povećalo pritisak na ionako već rastuću inflaciju, te najavu centralnih banaka (pogotovo američkog Feda) na postupno podizanje ključnih kamatnih stopa kao mjere za suzbijanje inflacije. Takvo kretanje dovelo

Autor je predsjednik Uprave HMID-a, Hrvatskog mirovinskog investicijskog društva.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

147

U fokusu

je i do snažnog pada cijena već izdanih obveznica (uz nižu kamatu) jer ulagatelji traže tržišnu kamatnu stopu (prinos). Kako je cijena državnog duga polazište za formiranje duga poduzeća i građana, jasno je da nam svima slijedi razdoblje skupljeg zaduživanja nego što je bilo u zadnjih nekoliko godina.

Mirovinski portfelj 20-60 Obvezni mirovinski fondovi svih kategorija završili su prvo tromjesečje u minusu, prosječno oko dva posto, pri čemu su najveći, kategorije B, u državne obveznice plasirali nešto više od 60 posto imovine, a u dionice malo više od 20 posto portfelja, dok je ostatak bio u ostalim financijskim instrumentima (novac, trezorski zapisi, depoziti, investicijski fondovi). S obzirom na okolnosti to zapravo i nije tako loše. Mirovinske fondove treba gledati u dugoročnom kontekstu. Prinos od osnutka kreće im se od oko sedam posto za kategoriju A, pet posto za kategoriju B i četiri posto za kategoriju C, što je vrlo zadovoljavajući rezultat. Ipak, novonastale makroekonomske i političke okolnosti stavljaju i upravitelje naših mirovina pred velika iskušenja. Ukupna neto imovina obveznih mirovinskih fondova iznosi 132,12 milijardi kuna, što često golica maštu političara te svako malo netko pusti probni balon u medije o opravdanosti drugog mirovinskog stupa, s obzirom na to da je prvi mirovinski stup (generacijska solidarnost) u deficitu i mora se krpati transferima iz proračuna. Posezanjem u drugi mirovinski stup, možda bi se kratkoročno popravila krvna slika mirovinskog sustava, ali bismo dugoročno ostavili problem upravo onima koji danas pune mirovinske kase svih stupova.

Jačati 2. i 3. mirovinski stup S obzirom na negativna demografska kretanja i produženje životnog vijeka (posljedično i dužeg primanja mirovina) rješenje nije ukidanje već jačanje drugog mirovinskog stupa. Pritom treba podizati svijest građana da je riječ o njihovoj osobnoj imovini i da se trebaju aktivnije uključiti u izbor mirovinskog fonda. Nužno je i dalje poticati treći (dobrovoljni) mirovinski stup koji je koncem ožujka upravljao s imovinom od 7,72 milijardi kuna raspoređenom u osam otvorenih i 20 zatvorenih fondova. Kako je uplata do 500 kuna mjesečno u treći mirovinski stup po zaposleniku za poslodavce neoporeziva, valjalo bi podići svijest kod svih socijalnih partnera da se iskoristi takva mogućnost, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru. Kod otvorenih investicijskih fondova (UCITS), koji upravljaju s 18 milijardi kuna, situacija je ozbiljnija. Većina ih je prvi kvartal završila u minusu dok su i fondovi koji su više izloženi Rusiji pretrpjeli u ovoj godini dvoznamenkasti minus, a jedan je čak u minusu većem od 50 posto. Pred onima kojima je dato povjerenje da ulažu naše novce velika je odgovornost i neizvjesno razdoblje. O tome i izazovima klasično balansiranog portfelja 60 posto u dionice, a 40 posto u obveznice u više je navrata pisao ugledni financijski dnevnik Financial Times, čiji se naglasci koriste u nastavku. 148

perspektive

Sinkronizirani pad konvencionalnog portfelja

Kraj konvencionalnog 60-40 portfelja? Prvi kvartal ove godine obilježio je globalni pad dionica i obveznica u tandemu, zbog čega su se upravitelji investicijskih fondova (fond menadžeri) našli u nebranom grožđu. FTSE globalni dionički indeks (na dan 31.3.2022. uključivao je 4.130 dionica iz 48 zemalja – razvijenih i onih u razvoju) koji obuhvaća 98 posto svjetske tržišne kapitalizacije i uključuje primljene dividende, pao je za 5,1 posto u prva tri mjeseca 2022. To je reakcija na porast referentnih kamatnih stopa te izbijanje ratnih sukoba u Ukrajini. Istovremeno je rastuća inflacija i restriktivnija monetarna politika „pojela“ šest posto Bloomberg Global Agregate Bond indeksa, globalnog mjerila dužničkih instrumenata (obveznica) s investicijskim rejtingom (državnih i korporativnih) u lokalnoj valuti iz 24 zemlje, ostavljajući one koji zaziru od dionica bez pouzdanog utočišta i alternative. Nije čest slučaj da se kretanja dva ključna tržišta (dioničkog i obvezničkog) koja dominiraju globalnim financijama poklapaju i takva situacija iznimno je rijetka i uglavnom kratkotrajna. Ovogodišnje kvartalno proklizavanje, najgori sinkronizirani pad od praćenja navedenih indeksa, postavio je pred investitore izazov kako izbalansirati rizike svojih portfelja. Godinama je diverzifikacija 60-40 bila sveto pismo i oslonac investicijskih portfelja gdje se 60 posto imovine držalo u rizičnijim dionicama, očekujući porast vrijednosti i dividendu, dok se 40 posto alociralo u sigurnije instrumente – obveznice od kojih je dolazio prihod od kamata. Takva se strategija pokazala učinkovitom tijekom proteklih desetljeća kako su dionice dosegle rekordne visine, a kamatna stope pale na najniže razine, što je pak rezultiralo rastom cijena obveznica. No sada je došla pod upitnik.

Dolazak medvjeda Konvencionalna alokacija portfelja je u problemu jer je korelacija glavnih imovinskih klasa viša nego ikad, dok je sektorska diverzifikacija sve iluzornija, zbog čega svi ulagači bilježe lošije rezultate nego što su očekivali. Prema analizi Goldman Sachs Asset Management klasični 60-40 portfelj je u razdoblju od 2011. do 2021. bilježio prinos od 11 posto, odnosno 9 posto, korigirano za inflaciju. Fond menadžeri upozoravaju da je takav povrat na klasičan portfelj neodrživ u sljedećoj dekadi. Dionice su blizu povijesnih vrhunaca, valuacije su nategnute, dok su američke dionice koncentrirane na šest tehnoloških kompanija, tzv. FAANGM (Facebook, Apple, Amazon, Netflix, Google, Microsoft). Istovremeno su cijene obveznica porasle u okruženju ultra niskih prinosa, inflacije i očekivanog ciklusa rasta kamatnih stopa. Michael Hartnett, glavni investicijski strateg u Bank of America smatra da rastuća inflacija vodi prema novom valu medvjeđeg tržišta za američke obveznice (bear market – u engleskom poslovnom jeziku označava tržište na kojemu padaju cijene vrijednosnica ili robe, što potiče njihovu daljnju prodaju). Analitičari iz Bank of America očekuju da će prinos dugoročnih obveznica premašiti četiri posto tijekom 2024. dok će podizanje kamatnih stopa američkog Feda (kao reakcije na višu inflaciju) vršiti daljnji pritisak na pad cijena američkih dionica. U takvom okruženju broj 1-2 :: lipanj 2022.

149

U fokusu

predviđaju da će se burzovni indeks S&P 500 ove godine spustiti ispod 4.000 bodova, što predstavlja pad od 15 posto u odnosu na vrhunac u prosincu.

Alternativna ulaganja Rat u Ukrajini još je otežao situaciju dodatnim pritiskom na rastuću inflaciju, kompromitirajući potencijal gospodarskog rasta i pogoršavajući već ionako tešku situaciju u kojoj su se našli kreatori ekonomske politike. U takvoj situaciji upravitelji investicijskih fondova savjetuju klijentima diverzifikaciju portfelja uz snižavanje očekivanih povrata na ulaganja. Vanguard’s LifeStrategy Moderate Growth fond koji alocira 60 posto imovine na globalna dionička tržišta, a 40 posto u obveznice, kroz proteklih je deset godina ostvarivao prosječni godišnji prinos od 9,1 posto. Sada pak upozorava da će se prinosi balansiranog portfelja 60-40 u sljedećoj dekadi prepoloviti – i to čak prije nego se korigiraju za stopu inflacije. Stoga će diverzifikacija morati uključivati i dodatne klase imovine (valute, robe, infrastruktura i nekretnine), makar je i tu sužen prostor jer su primjerice sirovine već zabilježile snažan rast cijena. Ivesco, kompanija koja upravlja imovinom od preko 1.500 milijardi dolara, preporuča portfelj 50-30-20, podjelu između dionica, obveznica i alternativnih oblika imovine. Ovo je definitivno godina koja podsjeća ulagatelje na značaj diverzifikacije na što upućuje glavni globalni strateg u Invescu, Kristina Hooper, koja smatra da se više ne može egzistirati samo na dionicama i obveznicama već da se treba diverzificirati ne samo između imovinskih klasa već i unutar njih.

Rebalans portfelja Dok investitori polako prihvaćaju činjenicu da strategija 60-40 koja im je dobro služila desetljećima sada dolazi u pitanje, neki su odahnuli nakon što su dionice i obveznice pale tek za nešto više od pet posto u prvom tromjesečju. Pogotovo uzevši u obzir što se sve strmoglavilo na financijska tržišta od početka godine. Rat u Europi koji prijeti globalnim širenjem, snažan rast cijena sirovina, sve restriktivnija monetarna politika središnjih banaka, pad i oporavak kineskog tržišta, pa čak i privremena obustava trgovanja niklom (nazivaju ga i novim zlatom – najvažniji metal za proizvodnju baterija električnih automobila) na burzi London Metal Exchange, nakon što je cijena samo u 24 sata skočila za 250 posto. Uzevši sve u obzir, učinak tržišta kapitala za sada i nije tako loš. Moglo je biti daleko gore. Vrijeme pred nama pokazat će hoće li se strahovi s početka teksta pokazati opravdanima. Investitori će morati smanjiti apetit za prinosom, a na profesionalnim upraviteljima imovinom je da pronađu najbolji investicijski miks dionica, obveznica i alternativnih ulaganja (nekretnine, infrastruktura, robe…) koji će osigurati najbolji mogući prinos uz preuzetu razinu rizika.

150

perspektive

ZAPOSTAVLJENE KOMPONENTE KVALITETE ŽIVOTA

Standard kao strateška odrednica? Piše: Ante Gavranović Hrvatska je u mnogočemu vrlo zanimljiva i posebna zemlja. Recimo, broj stanovnika u svijetu stalno, čak rapidno raste; u Hrvatskoj se smanjuje, s naznakom stručnih prognoza i analiza da će do 2050. taj broj pasti na samo 3,5 milijuna stanovnika. U Hrvatskoj je upravo novi popis vidno ukazao ponovno na tu veliku boljku i trajnu opasnost hrvatskog naroda – broj stanovnika stalno se i neumitno smanjuje. Hrvatska je 1948. imala 3.779.858 stanovnika, da bi prema najnovijem popisu stanovništva brojila 3,888.529 stanovnika. Matematički izraženo, za 73 posljednje godine broj stanovnika se povećao samo za 108.671 stanovnika. Kad te brojke usporedimo, recimo s 1991., kada smo imali 4.784.265 stanovnika, proizlazi da smo za 30 godina izgubili čak 895.736 stanovnika. Vrsni stručnjaci objašnjavaju razloge depopulacije i odljeva stanovništva, pa ih nećemo ponavljati. Jedno je ipak jasno: zaista nam prijeti demografski kolaps i pitanje demografskog oporavka jedno je od najvažnijih strateških odrednica naše buduće ekonomske i socijalne politike. Pri tome se cijela ekonomska struka slaže da dosadašnji model gospodarstva nije adekvatan novim izazovima. Sve dosadašnje Vlade u Hrvatskoj zapostavile su dva važna područja, Jedno je pitanje produktivnosti, osobito društvene produktivnosti. Drugo je pitanje standarda.. Teško je, međutim, u zadanim okvirima postići ono što građane najviše zanima: bolji i kvalitetniji život. Običan građanin još uvijek ne vidi „sebe“ u kolopletu svih zamršenih brojki i mnogobrojnih zbivanja. Naime, gospodarska uspješnost neke zemlje se može doživljavati na dva način. Samozadovoljno, kad je uporišna točka na niskoj razini, pa je svaki uspjeh i apsolutan i relativan. Puno je, međutim, sadržajniji i prihvatljiviji put tzv. benchmarkinga, dakle uspoređivanja s drugima. Tu ozbiljno padamo na ispitu.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

151

U fokusu

Privid ili opsjednutost? Činjenica da smo tek 2019. dostigli gospodarske rezultate na razini 2008. sama po sebi dovoljno govori o ozbiljnom zaostajanju. Ostale zemlje u tranziciji ostvarile su u tom razdoblju porast BDP-a od 10 do 30 posto. Bolna je spoznaja da su Hrvatsku pretekle zemlje koje su 1990. ozbiljno zaostajale za nama. Prema podacima Instituta za međunarodna istraživanja iz Beča vrlo zorno je prikazano da Hrvatska ni u razdoblju 1990. do 2007., a niti kasnije sve do danas, svoj BDP, mjeren paritetom kupovne moći, u usporedbi s austrijskim ekvivalentom nije promijenila ni za mrvicu. Gdje je bila prije 12, ili prije 29 godina nalazi se i sada. Stagnacija mjerena tim gospodarskim parametrom pokazuje da životni standard prosječnoga Hrvata nije sustizao životni standard prosječnoga Austrijanca. A životni standard je ono što želi osjetiti prosječan građanin i on po tome mjeri našu prisutnost, ali i uspješnost činjenice da smo članica velike ekonomske zajednice. Strateški okvir za razvoj Hrvatske pokušava, istina, odgovoriti na pitanja kako djelotvorno osigurati prosperitet, ali i blagostanje svojih građana u konkurentnom tržišnom gospodarstvu u okvirima socijalne države prilagođene uvjetima 21. stoljeća. Inzistiranje na učinkovitosti i konkurentnosti, ali i na socijalnoj sigurnosti znači usredotočenje interesa na društveno uravnoteženom razvoju, u kojem će rezultate gospodarskog napretka osjećati svi slojevi stanovništva. Nitko ne spori određeni napredak i u tom pogledu, ali zapaža i apsolutno zaostajanje u usporedbi s drugima. A to je ono što nas najviše boli, jer smatramo da Hrvatska može i mora – bolje. Redovito se već godinama upozorava kako godine bez recesije opet nisu iskorištene za suštinske promjene u društvu i gospodarstvu. Brži gospodarski rast, zaustavljanje odljeva radne snage i iseljavanja moguće je postići jedino razvojem industrije. Hrvatska treba gospodarski rast od najmanje pet posto, kako bi i građani osjetili te promjene, a to mogu samo kroz povećanje standarda. Sadašnje stanje u tom pogledu nepovoljno se održava na demografske promjene, te treba stvoriti uvjete za trajno poboljšanje kvalitete života. Naši ljudi ne traže socijalnu pomoć nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto. Upravo to je velkiki ispit zrelosti, odgovornosti i sposobnosti svake Vlade, pa i sadašnje.

Ubrzana erozija mirovina Tri su konstante stalno prisutne u našoj svakidašnjici. Jednom je to inflacija (ne službena nego stvarna) koja je uvijek viša od prosječne plaće. Druga je prosječna plaća koja uvijek brže raste od usklađivanja mirovina. Treće, najnepovoljnija, odnosi se na stalni pad postotka prosječne mirovine u prosječnoj plaći. I taj redoslijed se ne mijenja već godinama,i čini zatvoreni krug iz kojeg se ne nazire izlaz. Stoga je logičan zahtjev Sindikata i Matice umirovljenika kako je potreban ozbiljan zahvat u mirovine, jer već sada velik broj umirovljenika ne može održati najnižu razinu 152

perspektive

Standard kao strateška odrednica?

dostojanstvenoga života i primjerenoga standarda. Izraziti rast inflacije, kojem se ne nazire kraj, tu obvezu samo pojačava. To se može učiniti samo korjenitim promjenama u odnosu na starije osobe u društvu i tu svaka Vlada, uključujući i sadašnju, polaže ispit odgovornosti, istinske solidarnosti i socijalne društvene tolerancije. Europska unija vodi dosta računa o suradnji socijalnih partnera unutar EU. Cilj te suradnje je jasan: aktivno sudjelovanje socijalnih partnera u procesu oblikovanja zajedničkoga tržišta. Međutim, pokazuje se da su potrebni novi poticaji, kako bi se cijeli proces suradnje ubrzao s jedne strane, ali i oblikovaou jedinstvenu, zajedničku politiku socijalne politike. S obzirom na kretanja posljednjih godina, posebno nakon snažne financijske i gospodarske krize untar EU, koja je rezultirala porastom nezaposlenosti (osobito mladih naraštaja), osiromašenjem velikog broja ljudi, udarom na srednji stalež, ubrzanim raslojavanjem društva i usporenom gospodarskim rastom, ali i demografskom nepovoljnom slikom EU javlja se potreba novih promišljanja o ulozi i mjestu socijalnog dijaloga. Europska komisija se trudi, zajedno sa socijalnim partnerima, ojačati SUDJELOVANJE I UTJECAJ poslodavaca i sindikata prema pojedinim vladama i političkim strankama unutar EU i u pojedinim zemljama upravo kroz SNAŽENJE SOCIJALNOG DIJALOGA. Razlozi za za promišljanje o novim inicijativama u socijalnom dijalogucije višestruki su i vrlo slojeviti. No, u suštini se svode na tri glavna prigovora dijela socijalnih partnera: NEUVAŽAVANJE, NERAZUMIJEVANJE i NEPOŠTIVANJE PARTNERA. S obzirom na ukupna kretanja i vrlo nejasne obrise budućih trendova došlo je vrijeme da se utvrde neka nova pravila igre. Naime, iskustva nekih europskih zemalja gdje taj socijalni dijalog funkcionira ima i rezultata. Tamo se društvenim konsenzusom utvrđuju mjere koje pridonose boljitku stanovništva, što i jest glavna funkcija toga dijaloga.

Socijalni dijalog ili monolog Koliko mi u Hrvatskoj držimo do socijalnog dijaloga ? Bilo bi nekorektno reći da ga nema. Posljednji primjer dogovora oko povećanja osnovnice za plaće u javnim službama pokazalo je da je bilo potrebno čak 14 sjednica, a da se do kompromisnoga rješenja došlo tek kroz osobnu intervenciju Predsjednika Vlade. To ne znači da toga dijaloga nema, ali očito boluje od istih slabosti koje smo ranije naveli kao globalne: socijalni partneri se ne uvažavaju, njihovi stavovi počesto ne razumiju, a sve to u konačnici rezultira neučinkovitošću što se onda pretvara u društvene frustracije i međusobno nepovjerenje. Priča oko socijalnog dijaloga pretvara se najčešće u monolog državnih organa, a pojedine primjedbe jednostavno nisu nailazile na plodno tlo, jer birokratski aparat (koji kreira zakone) uvijek ima prevlast i njegova je posljednja. Time je osjetno broj 1-2 :: lipanj 2022.

153

U fokusu

umanjena značenje GSV-a, ali i drugih institucija gdje se odvija taj društveni dijalog. Zaboravljamo da time gubimo snažan alat u uspostavljanju društvene ravnoteže u sve težim gospodarsko-socijalnim okvirima. Ako želimo da socijalni dijalog donosi rezultate koji vuku zemlju iz duboke političke, ekonomske i socijalne krize potrebno je STRATEŠKO PROMIŠLJANJE o značajnim društvenim kretanjima. U našim uvjetima jako je narušen odnos prema poduzetništvu i privatnom sektoru uopće. Prevlast ima javni sektor, država koja se previše upliće, a sputava zamah poduzetništva. U zemlji gdje više od 99 posto svih gospodarskih subjekata čine mala i srednja poduzeća to je ne samo nedopustivo, već i štetno. Uostalom, to je vidljivo po rezultatima koje postižemo. U tim okvirima je konstruktivan bipartitni dijalog (poslodavci i sindikati) i tripartitni dijalog (vlada, poslodavci i sindikati) neophodan alat za stvaranje povoljnije poslovne klime i povratka povjerenja u institucije.

Kako suzbiti siromaštvo? Siromaštvo nije samo hrvatski problem, nego globalna pojavai. O potrebi drukčijeg odnosa prema suzbijanju i smanjivanju siromaštva u svjetskim okvirima počesto govori i veliki moralni autoritet našeg vremena, papa Franjo. Prema posljednjim raspoloživim podacima Hrvatska je,nažalost, neslavni rekorder među članicama Europske unije: ima najvišu stopu rizika od siromaštva. Konkretno to znači da se u razdoblju od 2008. do današnjih dana stopa rizika od siromaštva u RH povećala na čak oko 20 posto! Činjenica je da smo prema spomenutim pokazateljima – europski rekorderi siromaštva. Vlada i Sabor usvojili su Strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Na papiru se sve doima studiozno, ambiciozno, ali i vrlo pretenciozno. Strategija sadrži prikaz postojećeg stanja siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj, uzroke koji su doveli do tog stanja, te društvenu i gospodarsku projekciju kao osnovu za djelovanje. U dokumentu se također navodi, uz načelo orijentiranosti na pojedinca i njegove potrebe, koje su to najranjivije skupine društva izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Osim toga, iz Strategije se može iščitati da su „među četiri velike skupine“ u najvećem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti: djeca i mladi, starije osobe i umirovljenici, nezaposlene osobe te osobe s invaliditetom.

Kriza produbljava raslojavanje društva U tim uvjertima je najvažnije pitanje kako smanjiti stopu siromaštva. Mnogi hrvatski ekonomski analitičari i sociolozi upozoravaju već godinama na nužnu sveobuhvatnu provedbu promjena kako bi se gospodarstvo postavilo na zdrave temelje, privukli

154

perspektive

Standard kao strateška odrednica?

strani ulagači i smanjio broj nezaposlenih. Da bi se stopa siromaštva značajnije smanjila, potrebno je učiniti bitne promjene na makroplanu društva kao što su: ubrzati smanjivanje regionalnih razlika u stupnju razvijenosti između pojedinih regija u Hrvatskoj, poreznim i drugim mjerama smanjiti prevelike razlike u plaćama između pojedinih sektora gospodarstva, ostvariti godišnje stope rasta BDP-a između 5 i 7 posto uz povećanje stope zaposlenosti, uvesti sustav progresivnog oporezivanja koji bi se primijenjivao prema tvrtkama koje ostvaruju kroz duže razdoblje ekstraprofite. Godinama se upozorava na neravnotežu u demografskom pogledu i nepovoljnom utjecaju na ekonomska kretanja, ali se ni u tragovima ne naziru elementi drukčije pronatalitetne politike. Pritom se zaboravlja da je pronatalitetna politika poticaj za „proizvodnju buduće radne snage“. Struktura nezaposlenih odražava sve slabosti našeg obrazovnog sustava, koji je godinama zapostavljao proizvodna zanimanja. Hrvatska danas zapravo nema potrebni potencijal takvih radnika za bilo kakav širi investicijski ciklus. Godinama se u Hrvatskoj uništavalo kult rada, razvijajući do besmisla tezu kako se u nas ne isplati ništa proizvoditi, a da je naša „svjetla budućnost“ samo u razvoju usluga. Danak toj glupoj tezi obilato plaćamo. Ukratko, nedostaju specijalizirani radnici, majstori određenih struka, koji su pravi nositelji industrijske proizvodnje i bez kojih je nemoguć kvalitetan proizvod, ali i ukupan razvoj. Razlog ozbiljnom raskoraku između ponude i potražnje radne snage leži u činjenici da su dugoročniji razvoj privrede i smjerovi njenih kretanja u nas totalne nepoznanice. Logično je da se prema utvrđenim ciljevima i smjerovima priprema i potrebna kvalifikacijska strukura budućih zaposlenika, što kod nas nije slučaj. Potpuno je drukčija struktura budućih kadrova potrebna ako se razvijamo u pravcu tradicionalnih ili u pravcu visokih tehnologija. No, u jednom i drugom slučaju potrebna je – ravnoteža. Jedno je ipak jasno: nema ozbiljnog novog zapošljavanja bez nove proizvodnje. Jedino ona može apsorbirati dio sada raspoložive i buduće nove radne snage.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

155

POTROŠAČKA FARMACEUTIKA

Laboratorij u džepu pacijenta Digitalna ponuda liječničkih usluga konkurira klasičnoj Piše: Drago Kojić 1. Farmaceutske kompanije koje se već dugo ne mogu potužiti da im posao slabo napreduje jer su u prošloj godini spektakularno povećale prihode, dostigavši ukupno oko 1,4 bilijuna USD. Vodeće mjesto na svjetskoj tablici zauzeo je Pfizer, koji je zahvaljujući spektakularnoj prodaji cjepiva protiv Covida-19 (37 milijardi USD) dostigao ukupan prihod od 81,30 milijardi USD gotovo dvostruko više nego u prethodnoj 2020. godini. Ne mogu se na poslovni učinak požaliti ni ostali farmaceutski divovi kojima je poslovne pokazatelje uvelike nabubrila epidemija Covida-19, odnosno prodaja cjepiva. 2. Ipak, valja biti oprezan u procjeni zarade od cjepiva. Primjerice čelnik AstraZeneke nedavno je u The Economistu izjavio da ta kompanija proizvodi cjepivo protiv Covida-19 prvenstveno iz altruističkih, a ne komercijalnih motiva te da bi ga vlastita djeca ubila kada ne bi tako postupio. Dodao je da tek u ovoj godini kompaniju očekuje profit od prodaje tog cjepiva. Siromašnim zemljama prodaje se po cijeni koštanja, a bogatijim jeftinije nego drugi proizvođači. 3. U svakom slučaju s Covidom ili bez njega, ne treba strahovati da će farmaceutske kompanije propasti. Tehnologija i zdravlje odavno imaju bliske veze. Početkom ove godine poduzetnici i investitori okupili su se na virtualnom godišnjem sastanku banke JP Morgan Chase na temu zdravlja. Glavne su teme bile umjetna inteligencija, digitalna dijagnostika i telemedicina. Nije izostavljen ni novi val ulaganja kapitala u farmaceutsku industriju. 4. Golemi, nezgrapni vrlo regulirani zdravstveni sustavi, u kojima često dominiraju nezasitni posrednici, uzdrmani su tvrtkama koje se izravno obraćaju pacijentima, komuniciraju s njima putem interneta, omogućujući im bržu dostupnost liječničke usluge. E-ljekarne izrađuju lijekove prema receptima, nosivi aparati nadziru zdravlje i korisnike u realnom vremenu, telemedicinske platforme povezuju pacijente s liječnicima, a kućni testovi omogućuju samodijagnozu. 5. Cijena je divovska. Zdravstvena zaštita u SAD-u stoji 18% BDP-a, tj. 3,6 bilijuna USD na godinu. U drugim razvijenim zemljama izdatak je razmjerno 156

perspektive

Laboratorij u džepu pacijenta

niži, oko 10%, ali uz starije stanovništvo on raste. Pandemija je pridonijela da ljudi ovladaju internetskim uslugama, uključujući digitalno uvjetovanu skrb. Investicijski kapitalisti otkrivaju sektor koji je prikladan za temeljite promjene. CB Insights, tvrtka za prikupljanje i distribuciju podataka, procjenjuje da su ulaganje u nova poduzeća koja se bave digitalnim zdravstvenim uslugama gotovo udvostručena u prošloj godini, dostigavši 57 milijardi USD, što je četiri puta više nego 2017. Broj novonastalih kompanija, s vrijednošću od milijardu USD, koje ne kotiraju na burzi, narastao je na 90, četiri puta više nego prije pet godina. Takvi „jednorozi“ konkuriraju davno ustaljenim kompanijama i tehnološkim divovima u poboljšanju zdravstvenih usluga i prije svega u očuvanju zdravlja. U tom procesu novonastali konkurenti pretvaraju pacijente u potrošače. 6. Potrošačka zaštita zdravlja već je dugo sinonim za slobodnu prodaju bez recepta sredstava za ublažavanje bolova, sirupa protiv kašlja, krema za lice ili flastera u velikim drogerijama. 7. Shvaćajući da su njihovi zastarjeli potrošački odjeli postali zapreka poslovanju, Johnson & Johnson, donedavno najvrjednija američka i (svjetska) farmaceutska kompanija, kao i britanski div GlaxoSmithKline, odlučili su ih razdvojiti. Očekuje se da će ostatak biznisa biti unosniji i rasterećeniji. 8. Neki igrači skloniji riziku već eksperimentiraju s digitalizacijom i konsumerizacijom. Izraelska kompanija Teva, koja djeluje od 1901., razvila je digitalni inhalator opremljen senzorima koji korisniku ukazuju koristi li ih ispravno. 9. Druga skupina kompanija s novim ambicijama za zdravlje potrošača čine velike tehnološke tvrtke. Nakon niza neuspjelih pokušaja da se uključe u zdravstveni biznis tehnološki divovi najzad su u tomu uspjeli. Kako navodi CB Insights, tvrtke kao Alphabet, Amazon, Apple, Meta (Facebookova nova matična kompanija) i Microsoft, lani su ukupno uložili 3,6 milijardi USD u poslove povezane sa zdravstvom. Naročito su aktivne u dva područja: napravama i podacima. 10. Savjetnička tvrtka Deloitte računa da će 2022. diljem svijeta biti distribuirano 320 milijuna osobnih medicinskih naprava. Lani je Google za 2,1 milijardi USD kupio tvrtku Fit Bit, koja proizvodi pomodne trake za fitnes. Najnoviji sat što ga proizvodi Apple uz ostale podatke (osim pokazivanja vremena) nudi i elektrokardiogram, a na tržištu će se uskoro pojaviti senzori koji će pokazivati količinu kisika u krvi, kao i termometar koji će pomoći ženama da prate ovulaciju. Najnoviji smartwatch iz Samsunga, Appleovog južnokorejskog rivala, uz elektrokardiogram sadrži i monitore krvnoga tlaka. Amazon je još prije dvije godine lansirao svoj koji košta 100 USD. Novi farmaceutski divovi istodobno ugrađuju usluge povezane sa zdravljem u svoju ponudu obrade podataka temeljenih na tehnologiji „oblaka.“ S takvom svrhom Microsoft je lani za 20 milijardi USD dolara kupio Nuance, tvrtku koja se bavi razvojem umjetne inteligencije. Amazon web services, cloud odjel elektroničkoga diva, također se uključio u ponudu zdravstvene zaštite. Oracle, kompanija afirmirana broj 1-2 :: lipanj 2022.

157

U fokusu

Uporna tuberkuloza Do pojave virusa SARS-COV-2 najpogubniji patogen na planetu bio je Mycobacterium tuberculosis, koji uzrokuje tuberkulozu. Prema izvještaju svjetske zdravstvene organizacije ta je bakterija 2020. odnijela 1,5 milijuna ljudskih života, tj. čak 100.000 više nego u prethodnoj godini. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je to prvi porast nakon 2005. prvenstveno kao posljedica poremećaja globalnih zdravstvenih usluga zbog Covida. To je samo jedan od pokazatelja da će ukupan učinak pandemije tj. broj žrtava biti znatno porazniji nego što se odnosi na primarno djelovanje. Vjerojatno se nikad neće saznati koliki je broj ljudi stradao zbog uskraćenih drugih zdravstvenih usluga, srčanih oboljenja, raka itd. Osobe kojima je imuni sustav poremećen HIV-om posebno su ugrožene rizikom. Od oko 680.000 ljudi koji su u 2020. umrli od AIDS-a čak 200.000 su žrtve sekundarne infekcije tuberkulozom. Više od desetak antibiotika i drugih lijekova koriste se u liječenju TB-a. Ali sojevi u kategoriji M. tuberculosis koji ne reagiraju na jedan ili više tih lijekova šire se alarmantnom brzinom. Od 10 milijuna slučajeva tuberkuloze 2019. čak 500.000 je bilo rezistentno na lijekove. Lani u listopadu suradnja brojne međunarodne istraživačke ekipe uz proučavanje 15.000 uzoraka pacijenata iz 27 zemalja otkrila je način detektiranja mutacija koje uzrokuju promjenu u određenom bakterijskom genomu. u poslovnom softweru temeljenom na cloud tehnologiji, zaključila je kupnju tvrtke Cerner, specijaliziranu u zdravstvenoj tehnologiji za 18 milijardi USD. Kako upozorava The Economist, sve je više i novonastalih tvrtki koje nastoje ugraditi dio obećavajućeg tržišta, nudeći proizvode i usluge različitog stupnja složenosti. Neke od njih naprosto su internetske ljekarne. Primjerice Truepill, američka kompanija nastala prije šest godina, kojoj se vrijednost procjenjuje na 1,6 milijardi USD, sada podmiruje 20.000 recepata na dan i priprema logistiku za niz usluga u sektoru zdravstvene tehnologije. Potrošačkom zdravstvenom ponudom bavi se i velika američka e-ljekarna Hims & Hers Health, koja je počela kotirati na burzi lani nakon spajanja sa sličnim konkurentom. U tu kategoriju spada i Nurx koja nudi tehnološku profilaksu za osobe ugrožene HIV-om. Indijska internetska ljekarna Pharma & Easy lani je pribavila 500 milijardi USD kapitala i upustila se u tržišnu utrku digitalne medicine. 11. Telemedicinske kompanije koje nude opsežan izbor usluga pojačano su poslovale u okolnostima jačanja pandemije covida-19 kada su kapaciteti klinika diljem svijeta bili preopterećeni sve većim brojem zaraženih. Vrlo je otežana bila i komunikacija s ostalom populacijom oboljelih. U takvim je okolnostima privatni zdravstveni operator WeDoctor, koji je sebe proglasio „internetskom bolnicom“ lani dostigao vrijednost od gotovo 7 milijardi USD. Američka tvrtka Teladoc 158

perspektive

Laboratorij u džepu pacijenta

s tržišnom vrijednošću od 13 milijardi USD u lanjskom trećem tromjesečju zabilježila je prihod od 520 milijardi USD, uz porast od 80% u odnosu na godinu ranije. 12. Još jedno, sofisticiranije područje koje bilježi brzi rast jest kućna dijagnoza. Skandal s Theranos kompanijom kompromitirao je potrošačku dijagnostiku. Sadašnja kvalitetnija tehnologija i bolje shvaćanje što se može ostvariti postupno rehabilitiraju to područje, nakon što je pandemija navikla ljude na kućno testiranje. To uključuje naprave za analizu različitih pojedinosti od šećera u krvi do uzorka stolice. Nova američka kompanija Levels Health prodaje trajno sinkronizirane monitore glukoze izravno potrošačima, nakon što pacijente internetski poveže s liječnicima koji izrađuju recepte. Osnivač kompanije Josh Clemente dobio je inspiraciju nakon što je zamolio nekog prijatelja da mu iz Australije prokrijumčari monitor kako bi provjerio svoju slutnju, da mu, kao i čak trećini Amerikanaca prijeti dijabetes. U SAD-u su takve naprave dostupne samo na recept pacijentima s dijabetesom koji se ne može kontrolirati. Na listi čekanja za nabavku takvih aparata početkom ove godine bilo je 150.000 ljudi. Digbi Health, još jedna američka tvrtka, koristi fekalne tvari za analizu mikrobioma pacijentovih crijeva, kako bi se poboljšalo gastrointestinalno (želučano-crijevno) stanje organizma. 13. Britanska kompanija Skin+Me ušteđuje ljudima odlazak dermatologu, pribavljajući im lijek za kožna oboljenja na recept na bazi selfija. Britanska Thriva analizira krv iz vrška prsta kako bi se otkrile anomalije, uključujući povećane količine kolesterola i anemija. Razlog zašto je potrošačkoj tehnologiji trebalo tak dugo vremena da se umiješa u zaštitu zdravlja valja tražiti u činjenici da se visoko regulirani sektor ne predaje lako u ruke kredu Silicijske doline koji glasi „kreći se brzo i lomi te stvari.“ Ali proteklih godina pokazalo se da je moguć upad u pravilno usmjerene industrije. Hamid Grierson utemeljio je tvrtku Thriva nakon što je uočio digitalno razbuđivanje u svom nekadašnjem poslu, financijama. Jedna od strategija je uvođenje proizvoda „općeg poboljšanja“ koji izbjegavaju strogu kontrolu i medicinske profesionalce, konzultiraju samo za savjetodavne svrhe ili da bi uvjerile potencijalne investitore da proizvodi imaju znanstveni oslonac. Primjerice Thriva kaže da njezini krvni testovi nude uvid umjesto službene dijagnoze. Druge kompanije, naročito one s višom tehnološkom ponudom, posluju oprezno. Manny Montalvo, stručnjak koji nadzire prodaju digitalnog inhalatora u kompaniji Teva, kategorički tvrdi da to nije potrošački proizvod. „To je još uvijek medicina, a prava medicina mora biti namijenjena pacijentu“ kaže on kategorički. Apple je zatražio odobrenje od američke Uprave za hranu i lijekove (Food and Drug Administration-FDA) za svoj novi sat s funkcijom elektrokardiograma. Regulatori također pokušavaju brže djelovati. Nedavno ustoličeni FDA-a čelnik bivši je savjetnik tvrtke George Health, odjela tehnološkog diva za zdravstvenu djelatnost. Industrija se nada da će pod njegovom paskom FDA napokon primijeniti odavno potrebne standarde broj 1-2 :: lipanj 2022.

159

U fokusu

Zar opet i ospice?! Kao da svijetu nije dovoljno nevolja, što ih izazivaju učestali potresi, nevremena, Putinove nuklearne pretnje i upornost Corona -virusa, Svjetska zdravstvena organizacija nas je upozorila na novu epidemiju-dramatično brzo širenje ospica, diljem zasad uglavnom nerazvijenog svijeta. U prva dva ovogodišnja mjeseca broj zaraženih porastao je 79% u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Najviše su pogođene zemlje u Africi i istočnom djelu Sredozemlja. Glavni uzrok epidemije što se cijepi premalo djece, dijelom i zato što su siromašne zemlje prisiljene novac preraspodijeliti za druge preventivne zdravstvene potrebe. Sukobi i ratovi u Ukrajini, Etiopiji, Somaliji i Afganistanu prisilili su milijune ljudi da napuste domove, a djeci je uskraćeno cijepljenje jer borave u tijesnom prostoru, nedostupnom zdravstvenim ekipama. Pojava epidemije ove vrlo zarazne bolesti predstavlja ozbiljnu opasnost. Ospice se šire kapljičnim putem pri govoru, kihanju ili kašljanju. Infekcija počinje simptomima sličnim gripi, nakon čega slijedi osip na koži, a može dovesti i do upale pluća, srednjeg uha ili čak mozga. Bolest može biti i smrtonosna, odnosno oslabiti imunološki sustav pa zaraženi postaju podložniji i drugim oboljenjima. Nije nerealno očekivati da bi se epidemija mogla proširiti i na Hrvatsku. Ne zato što bi nedostajalo cjepiva – koje je i obvezno – nego će se vjerojatno opet aktivirati sveznajući roditelji – antivakseri koji ne vjeruju u stručnu medicinu.

za softver digitalnoga zdravstva. Australija, Japan, Singapur i Europska unija uspostavili su strategije digitalnoga zdravlja i zdravstva, kako bi definirale slične standarde za određivanje kvalitete, sigurnosti i kliničke vrijednosti novih zdravstvenih naprava. Mnoge zemlje uvode pravila za zaštitu podataka, koja će poduzetnicima, investitorima i potrošačima potpunije objasniti koje podatke mogu podijeliti, s kime i kako. Procvat potrošačkog zdravlja i zdravstva nailazi i na zapreke. Investitori koji su potakli rast cijena dionica internetskih preprodavača pilula i digitalnih bolnica, kad je Covid-19 bio u uzlaznoj putanji, smanjili su interes za takve tvrtke, nakon što je prijetnja Corona virusa donekle ublažena. Nakon što je tržišna vrijednost tvrtke Heladic bila premašila 30 milijardi USD početkom 2021. sada je pala na razinu kakva je bila prije početka epidemije. Izgledi kompanije Him & Hers, čija je cijena dionice u prošloj godini pala za 75%, dodatno su ugroženi, nakon što je Amazon pokrenuo biznis e-ljekarne. Kineske kompanije u sektoru digitalnog zdravstva zahvaćene su oštrim mjerama Komunističke partije. Tvrtka WeDoctor odgodila je namjeru javne ponude visoko kotirajućih dionica u Hong Kongu. Teranos sada nudi upozoravajuću priču o tomu koliko biologija uvelike nalikuje kompjutorskoj znanosti.

160

perspektive

Laboratorij u džepu pacijenta

Neki će proizvodi i usluge u ovoj kategoriji biti poslovni promašaji, a regulatori mogu poremetiti planove uljezima. Ali kako upozorava Scott Melville, čelnik strukovnog tijela Consumer Health Care Products Association „Nema povratka na stari paternalistički sustav u kojemu ovisite isključivo o medicinskim profesionalcima u zaštiti zdravlja“. Poduzetne kompanije žele pomoći ljudima da se brže oporave i ozdrave, ili što je još bolje, da spriječe oboljenja. To je nepovoljna prognoza za bolničko-industrijski kompleks, koji profitira od najbolesnijih ljudi. Za sve druge takav je scenarij obećavajući i privlačan.

Dramatični hrvatski dugovi Gdje se nalazi Hrvatska na svjetskoj zdravstvenoj mapi? Na to pitanje u našim medijima, posebno na društvenim mrežama, ali i u istupima stručnjaka i državnih službenika, nalazimo na milijune odgovora. Odbacimo li ocean neargumentiranih, subjektivnih pristranih i sličnih prigovora, ostaje zaključak da nam je zdravstvo preskupo i preopterećeno dugovima. Na konferenciji o budućnosti zdravstva, održanoj krajem travnja u Zagrebu, u organizaciji Američke gospodarske komore, upozoreno je da bolnice duguju oko 3,5 milijarde kuna, dok HHZO pozamašnu sumu novca duguje ljekarnama. Pandemija Corona-virusa samo dodatno opterećuje naš zdravstveni sustav. Javnost i stručnjaci učestalo zagovaraju zdravstvene reforme, koje bi jamačno dobro došle. Ali iluzorno je očekivati da će formalne promjene uroditi plodom, ako izostanu temeljiti i sveobuhvatni zahvati, kako se u nas najčešće reagira. Nerealno je očekivati da se golemo raskorak između zdravstvenih prihoda i rashoda može poništiti ili ublažiti povećanjem doprinosa zaposlenika. Primjerenije bi bilo uvesti opću racionalnost i štednju, što podrazumijeva ravnomjernije korištenje svih bolničkih kapaciteta, umjesto da se putuje u Zagreb ili u županijska središta da bi se zakrpala ranica na prstu. Liječenje je uznapredovalo do divovskih razmjera, ali na žalost sve usluge nisu svima dostupne, čak ni u obećanoj zemlji Americi. Ukratko, s Coronom ili bez nje, zdravstvo će nam još dugo zadavati glavobolju, koja će se moći izliječiti onoliko koliko će nam država biti odgovorna i djelotvorna u svim aspektima.

Zrakoplovi puni žrtava Dok u razvijenim dijelovima svijeta, uz sve prepreke i manjkavosti, zdravstveni sustavi postupno postaju sve djelotvorniji, na nekim područjima planeta još uvijek je vidljiv razvojni deficit, s katastrofalnim posljedicama. Upečatljiv je primjer Nigerije, najmnogoljudnije afričke države, s 210 milijuna stanovnika. Ta zemlja visoko kotira u ekonomskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu. Čak i u svijetu su tražene i afirmirane tamošnje filmske zvijezde, romanopisci, glazbenici i dizajneri, neki

broj 1-2 :: lipanj 2022.

161

U fokusu

nigerijski tehnokrati drže utjecajna mjesta u svijetu. Banke su im među najvećim na kontinentu. Prijestolnica Lagos sjedište je brojnih uspješnih kompanija, tzv. jednoroga, s pojedinačnom vrijednošću od jedne milijarde USD. Ali po nekim drugim pokazateljima Nigerija je nalik na krajnje zaostalu zemlju. Kako navodi Svjetska banka očekivana životna dob je samo 55 godina, dvije godine manje od Somalije (koja jedva da funkcionira kao država), 10 godina manje od Gane i 20 od Mauritanije. Posebice je katastrofalan zdravstveni sustav. Prema vlastitim procjenama vlade, prije pojave Covida-19 barem 10 milijuna djece (dvije trećine otpadaju na djevojčice) nije pohađalo školu. Prema UNICEF-u svakog dana od izlječivih bolesti umire 2350 djece mlađe od 5 godina. Stopa mortaliteta rodilja – 600 na svakih 100.000 – najviša je u svijetu (uz Demokratsku Republiku Kongo). „To je kao da se svakog dana sruši golemi zrakoplov pun nosećih žena“, komentirao je jedan visoki zdravstveni dužnosnik. To je zastrašujuća statistika neuspješnosti vlada, vojnih i civilnih. Golemo bogatstvo u nafti te ukupan ekonomski i intelektualni potencijal treba što prije pretvoriti u održiv razvoj.

162

perspektive

Nove knjige Sukob divova Adam Tooze, profesor povijesti na Sveučilištu Columbia, u Financial Timesu objavio je prikaz knjige Nicholasa Wapshotta o nadmetanju Paula Samuelsona i Miltona Friedmana o slobodnom tržištu. Izdavač WW Norton.

Kada biste morali imenovati dvojicu najutjecajnijih ekonomista tijekom nekoliko desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata jamačno ne biste pogriješili, ako biste se opredijelili za Paula Samuelssona i Miltona Friedmana. Uostalom tako drži Nicholas Wapshott u knjizi Samuelson Friedman: Bitka o slobodnom tržištu. Biografije su im imale sličnosti, obojica su rođeni u židovskim obiteljima koje su se doselile u SAD iz istočne Europe. Obojica su pohađala Sveučilište Chicago 1930-ih. Samuelson se afirmirao na MIT-u postavši autor dominantnoga udžbenika i tvorac vjerojatno najvažnije u svijetu katedre za ekonomiju. Tko je studirao ekonomiju u razdoblju između 1950-ih i 1980-ih velika je vjerojatnost da je bio pod utjecajem Samuelsona

i njegovih snažnih, zanimljivih sinteza Kynesove makroekonomike i na tržištu utemeljenom mikroekonomikom. Friedman je svoje sjedište formirao u Chicagu, odakle je emitirao kampanje za ekonomiku slobodnoga tržišta. Kao što sugerira Wapshott, argumenti dvojice ekonomista o opsegu vladinih intervencija i o kontroli inflacije dosižu i do naših dana.

Prijatelji i protivnici Dvojica čuvenih ekonomista cijeloga su života bili prijatelji i protivnici. Samuelson je bio figura establišmenta, a Friedman, barem do 1970-ih, nekonformistička ličnost, tj. slobodni strijelac. Friedman je rano odmjerio svoj teren, zalažući se za broj 1-2 :: lipanj 2022.

163

Nove knjige

plivajuće devizne tečajeve, umjesto za fiksni sustav Bretton Woodsa. Friedman je sa svojom suradnicom Annom Schwartz oživio napuštenu teoriju kvantitete u publikaciji Monetarna povijest Sjedinjenih Država 1867.-1960. Suprotno Keynesijancima, koji su se usredotočivali na investicijske uspone i padove, Friedman i Schwartzova su u središte ekonomske povijesti stavljali novac. Nakon 1929. Federalna rezerva (središnja banka) dopustila je poplavu bankovnih kriza i slom ponude, što je prouzročilo Veliku depresiju. To je moglo naličiti na recept za aktivizam Središnje banke. U krizi je tako i bilo. Ali štos je bio u tomu da se izbjegne ciklus procvata i sloma ponudom novca na stabilan i predvidiv način. Centralni bankari ne bi smjeli biti super-heroji, nego skromna posluga monetarnoga stroja. Za Samuelsona je teorija kvantitete u najboljem slučaju bila sirova simplifikacija. Suviše simplificirana bila su i ekonomska stajališta Johna F. Kennedya. Samuelson je 1961. odbio funkciju u administraciji Demokrata. Nije mu trebalo biti u „zapadnom krilu“ Bijele kuće, njegov ekonomski brand bio je posvuda.

Kada je 1976. dobio Nobelovu nagradu na proslavi su u Stockholmu protestirali su nezadovoljnici. Nažalost, umjesto da iskoristi bogatu povijesnu literaturu za prikaz nastanka nove desnice i uspon neoliberalizma, Wapshott ograničava svoju priču na prijateljski dvoboj između Samuelsona i Friedmana na stranicama magazina Newsweek, gdje su imali protivničke kolumne.

Autorova nedorečenost

Svi znamo kako je ta bitka završila, ili mislimo da znamo. Ali kao što autor jasno uočava, Friedmanova pobjeda bila je neuvjerljiva. Iako je povećanje kamata što ga je 1979. uveo Paul Volcker zaustavilo inflaciju u SAD-u, Friedman je odbacio taj eksperiment. Šok terapija Volckerove administracije nije bila monetarizam kakav je zamišljao Friedman. Thacherina vlada u UK-u

Suprotno tomu, Friedman je najprije igrao na kartu okorjelog desničara Barryja Goldwatera, a zatim Richarda Nixona. Opskrbio je savjetom krvlju omašćenog čileanskog diktatora Pinocheta i usprotovio se sankcijama protiv bjelačke kontrole u Rodeziji nakon jednostranog proglašenja neovisnosti.

164

perspektive

Nove knjige

eksperimentirala je s monetarnim ciljevima, ali ubrzo ih je napustila. Ni Thatcher ni Reagan nisu slijedili dosljednu liniju fiskalne discipline. Snižavanje poreza i pobjeda na izborima bili su previše važni. Na kraju Friedman nije prigovarao. U prvom mu je planu bio poraz ljevice.

Ponovljeni promašaji Clinton je vladao s ekipom u kojoj su dominirali stručnjaci koji su diplomirali na MIT-u. Samuelsonovi sljedbenici su potkopali socijalnu državu i progurali budžetski suficit. Republikanci su pak napustili svaku pretenziju na fisklanu krutost. Alan Greenspan kao predsjednik Federalne rezerve prilagođavao je kamate u homeopatskim dozama. Obilježavajući Friedmanov 90. rođendan 2002. godine Ben Bernanke, tadašnji član upravnoga odbora Federalne rezerve, odao mu je priznanje.

Ali koliko je vrijedilo to priznanje? Bernanke i njegovi kolege dopustili su 2008. da propadne banka Lehman Brothers. Rezultat je bio da je svijet doveden u najveću financijsku krizu od 1930-ih. Tek tada je Bernanke opet prihvatio monetaristički scenarij, te napojio sustav novcem. Kako bi tada reagirao Friedman nećemo nikada saznati. I. Samuelson je bio zatečen financijskim šokom 2008. Iako je favorizirao fiskalnu politiku, bio je uvjeren, ništa manje od Friedmana, da će se uz ispravnu makroekonomiku tržišta pobrinuti sama za sebe. To se pokazalo naivnim. Friedman, Samuelson i njihovi suradnici podcijenili su golemu nestabilnost kapitalističke privrede. A precijenili su sposobnost tehnokrata da se suglase o najboljem načinu reagiranja i o sklonosti razjedinjene demokratske politike, da ju primjene, zaključuje Adam Tooze.

Osvrćući se na pogubnu ulogu u Velikoj depresiji, primijetio je: „U pravu ste. Učinili smo to. Vrlo nam je žao, ali zahvaljujući Vama nećemo ponoviti grešku.“

broj 1-2 :: lipanj 2022.

165

Nove knjige

Krivotvoritelji potkopavaju stvaralaštvo Autori knjige „Umjetnost i zločin“ Stefan Koldehoff i Tobias Timm razotkrivaju (ne)spretne varalice Pranje novca, utaja poreza, kriumčarenje, pljačkanje kulturnog blaga, krivotvorenje, krađa i nacistička otimačina samo su neke od aktivnosti koje možete naći u svijetu što se voli prezentirati kao vrhunac rafinirane osjetljivosti i kulturnog izraza tržišta umjetnina. Tako pišu dvojica njemačkih istraživačkih novinara koji već dugo prate tamnu stranu umjetničkoga biznisa u publikacijama kao što je Die Zeit. To je jamačno široko istraživačko područje. FBI procjenjuje da zločini povezani s umjetninama i kulturnim blagom svake godine odnose milijarde dolara. Također se čini da se stanje pogoršava jer cijene dostižu stratosferske razine (kao npr. pola milijarde USD za sliku „Salvator Mundi“ Leonarda da Vincia na dražbi prije četiri godine). Priče koji autori iznose zastrašujuće su. Neke su dobro poznate i sežu više desetljeća u povijest, druge su novijeg datuma i prikazuju istaknute međunarodne ličnosti. Budući da se umjetnost danas smatra i financijskom stavkom, dijelom imovine i investicijom golemih razmjera, važno je shvatiti tmurniju stranu tržišta. Uzmimo kao primjer nasljedstvo Modiglianija, gdje je mnoštvo konkurentskih stručnjaka, od kojih su neki službeno

166

perspektive

potvrđivali autentičnost falsifikata, to uvrštavalo u svoje publikacije. Čitave izložbe Modiglijanijevih radova u Španjolskoj, Njemačkoj i Italiji policija je zatvarala jer su izlagale krivotvorine. Pariški kustos Marc Restellini i Institut Wildenstein-Platner vodili su sudsku bitku o autentičnosti njegovog rada. Autori su uronili i u problematičan svijet antikviteta, od slučaja kustosice

Nove knjige

Marion True i kupovine što ju je ona 1980-ih obavila za muzej Getty i nezakonito izvezenih starih umjetnina, do današnjeg mračnog „sivog tržišta“. Neki od opljačkanih antikviteta tijekom ratova u Iraku i Siriji prokrijumčareni su i vjerojatno se koriste za financiranje terorizma, drugi su grube krivotvorine. Knjiga navodi detalje njemačkog umjetničkog savjetnika Helgea Achenbacha koji je prevario kolekcionare za desetke milijuna eura. Počevši od 1970ih, „umjetnost je postala statusni simbol za velike kompanije i njihove menadžere“, pišu autori. A moderna umjetnost ukrašavana je izrazima koji snažno odzvanjaju u korporativnom svijetu: dinamično, otvoreno, kreativno, inovativno, kratko i odlučno. Kako navode autori, neumoran vlastiti promotor i promućuran operativac Achenbach prodavao je radove Pabla Picassa, Oscara Kokoschke, Gerharda Richtera, Jörga Immendorffa i Günthera Ueckera brojnim korporativnim liderima. Trgovina je prestala kada je 2015. Achenbach za prijevaru i pronevjeru osuđen na šest godina zatvora. „Kada diktatori stvaraju kolekciju“ naslov je jednog poglavlja knjige koje opisuje nedjela Ferdinanda i Imelde Markos. Nekadašnji vodeći bračni par Filipina sakupio je impresivnu zbirku opljačkanog blaga svoje zemlje.

Našlo se tamo obilje umjetnina, od starih majstora uključujući sliku „Michelangelo“ vrijednu 3,5 milijuna dolara, do modernih radova, među kojima je Monetovo djelo plaćeno 35 milijuna dolara. U knjizi nije izostavljen ni pokušaj Donalda Trumpa da poveća vrijednost vlastitog portreta na dražbi. Dva milijuna dolara po odluci suda u New Yorku platio je bivši američki predsjednik zbog neumjesnog korištenja dobrotvorne imovine. Zabilježeno je i nuđenje kolekcije od 1800 avangardnih slika u Londonu, iako je sud u Wiesbadenu među eksponatima otkrio da ih je 19 krivotvorenih. Kriminalcima posao olakšava nesposobnost i neodgovornost onih kojima je povjereno čuvanje umjetnina, tvrde autori. Neki muzeji žmire prema sumnjivim umjetninama, drugi zanemaruju elementarnu zaštitu, kao što se dogodilo 2017. kada je iz muzeja Bode u Berlinu ukradeno više od 100 kg zlatnika. Vjerojatno zbog ustupka njemačkom pravnom sustavu knjiga „Umjetnost i zločin“ izbjegla je imenovanje mnogih aktera čija se nedjela navode u tekstu, ograničavajući se na inicijale ili samo na ime bez prezimena. To se čini suvišnim oprezom jer se sve afere može identificirati putem interneta. Unatoč galeriji zločinaca prema umjetnosti, autori zaključuju: „golema većina trgovaca umjetninama ponaša se korektno“.

broj 1-2 :: lipanj 2022.

167

Nove knjige

Pet priča našlo tumača Glavni ekonomski komentator Financial Timesa Martin Wolf osvrće se na najnovije knjige koje sugeriraju mostove prema budućnosti Martin Wolf, glavni ekonomski komentator Financial Timesa nedavno je u tom londonskom poslovnom dnevniku pod svoju promatračku lupu stavio nekoliko nedavno objavljenih knjiga. U osvrtu na Zašto se borimo (Why We Fight, Viking Press) tvrdi da je autor Christopher Blattman, sa sveučilišta Chicago, napisao izvrsnu, originalnu knjigu koja ne može biti aktualnija s obzirom na ono što se zbiva u Europi.

Zašto pribjegavaju nasilju? Blattman postavlja naglavce ono što većina promatrača misli o nasilju. Upozorava da se diljem svijeta učestalo javlja na tisuće potencijalnih sukoba, ali većina završava (ili traje) bez žestokoga nasilja i krvoprolića jer je to skupo, a ishod nepredvidiv. Znatno je bolje obuzdati se i prepustiti se uzajamnom preziru i tihom neslaganju nego se odmah laćati na oružja. Ako je tako glupo i „nerentabilno“ upuštati se u ratna razračunavanja, zašto to uopće činimo, retorički pita autor. Odgovori se, kaže Blattman, mogu tražiti (i možda naći) u nekoliko naoko logičnih postupaka koji potkopavaju poticaj za kompromis. To su nesputani interesi (kada vladari poput Putina od drugih traže da se bore i ginu); neopipljivi porivi (npr. Bog ili slava); nesigurnost (ili njezin bliski rođak blef); sprečavanje protivničke sile da vas dočeka (ili napadne) nespremne; pogrešna percepcija (npr. preveliko samopouzdanje).

168

perspektive

Nove knjige

Mostovi su djelotvorniji Glenn Hubbard bio je predsjednik američkoga Vijeća ekonomskih savjetnika Georga W. Busha, od 2001. do 2003. Imao je izvrsne kvalifikacije zagovornika slobodnoga tržišta. Što ga je onda ponukalo da u svojoj novoj knjizi Zid i most (The Wall and The Bridge, izdavač Yale University Press) pronalazi probleme u postojanju slobodnoga tržišta? Ekonomske promjene i gubitnici. Velike ekonomske promjene imaju mnogo gubitnika, kaže autor. Kao odgovor netko može podizati zidove ili mostove. Zidovima je svrha da čuvaju društvene i ekonomske izvore od poremećaja. Mostovi bi pak trebali pomoći ljudima da pronalaze nove mogućnosti. Ljevičarski i desničarski populisti podižu zidove. Donald Trump osvojio je Republikansku stranku obećanjem da će podignuti zidove protiv ljudi i robe. Uvijek je lako za nedaće okriviti strance. Ali zidovi ograničavaju ljude na aktivnosti koje ne donose ništa dobrog. Mnogo je isplativija aktivnost graditi mostove prema boljoj budućnosti. Oni koji su na dobitku u toj promjeni trebali bi nadoknaditi gubitnicima manjak uspješnosti. Ali nadoknada nije ček koji će dobitnici isplatiti gubitnicima, nego uspostavljanje socijalne sigurnosti u prihvaćanju tržišne promjene.

Bez lanaca, ali… Indija će uskoro postati najmnogo-ljudnija zemlja u svijetu. Autori Ajay Chhibber i Salman Anees Soz u svojoj knjizi Indija koja se oslobađa lanca (Unshackling India, izdavač Harper Collins) koju Martin Wolf smatra izvrsnom, prosperitetna Indija će, zahvaljujući svojoj populaciji, biti i supersila. Njezina je budućnost važna ne samo za nju nego i za cijeli svijet. Knjiga, međutim, pokazuje da je željeni prosperitet daleko od zajamčenog. Prije malo više od desetak godina činilo se da je kontinuirani rast nezaustavljiv. Sada optimizam iščezava. Knjiga argumentirano ukazuje što je krenulo krivim putem i što valja učiniti da se uklone razvojne prepreke. Hoće li premijer Narendra Modi i njegovi savjetnici obratiti pozornost na tu analizu i primijeniti ukazane smjernice? broj 1-2 :: lipanj 2022.

169

Nove knjige

Radikalni potezi protiv „stoljetne stagnacije“ U knjizi Novčana revolucija (The Money Revolution, izdavač Wiley) Richard Duncan, poznati heterodoksni mislilac, iznosi radikalne stavove o novčanim tržištima. Drži da SAD u budućnosti treba obilno investirati putem središnje banke (Federalne rezerve). Investicije su zaista nedovoljne pa je Larry Summers sa Sveučilišta Harvard upozorio na „stoljetnu stagnaciju“. Duncan smatra da bi porast investicija pojačao dinamičnosti američke privrede. Tvrdi da bi Fed trebao financirati investicije kreditiranjem. Posljedice takve ekspanzije kredita i novca mogu se regulirati podizanjem potrebnih rezervi banaka do razine dovoljne za uklanjanje ekscesnih rezervi, kao i prestankom sadašnje prakse plaćanja kamata na rezerve.

Skrovita demografija Završna ključna tema ovoga prikaza odnosi se na demografiju. Amlan Roy je vodeći stručnjak za to. U knjizi Skrovita demografija (Demographics Unrevelled, izdavač Wiley) on osvjetljava sve aspekte ovog krucijalnog i nedovoljno shvaćenog pitanja. Prije svega, knjiga ukazuje da demografija nije samo dob: dvije osobe iste dobi mogu biti vrlo različite po mnogočemu. Autor naglašava važnost shvaćanja heterogenosti stanovništva pojedinih zemalja. „Grupiranje zemalja i područja na temelju geografskoga položaja i prosječne dobi često dovodi do pogrešnih zaključaka“. To je lucidan iskaz o iznimno važnoj temi, zaključuje Martin Wolf u svome komentaru.

170

perspektive

Cijeli sadržaj ove publikacije može se vidjeti na: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2022 3-4-2021: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2021 1-2-2021: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2021 3-4-2020: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2020 1-2-2020: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2020 3-4-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2019 1-2-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2019 3-4-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2018 2-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_2_2018 1-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_1_2018 3-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2017 2-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2017 1-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2017 4-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2016 3-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2016 2-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2016 1-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2016 4-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2015 3-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2015 2-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2015 1-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2015

Perspektive 1-2 2022

Articles inside

KRIVOTVORITELJI POTKOPAVAJU STVARALAŠTVO

SUKOB DIVOVA

ZAPOSTAVLJENE KOMPONENTE KVALITETE ŽIVOTA Standard kao strateška odrednica?

ENERGETSKA STRATEGIJA U NOVOM LABIRINTU Pogubna ovisnost o nepouzdanom dobavljaču

GLOBALIZACIJA Nedovoljno ispunjena očekivanja

TRŽIŠTE KAPITALA Sinkronizirani pad konvencionalnog portfelja

ODLUČNIJI ODGOVOR NA DEMOGRAFSKE IZAZOVE Izlaz je u povećanju produktivnosti

POTOMCI HRVATSKIH ISELJENIKA KAO DEMOGRAFSKI POTENCIJAL I NJIHOVA PERCEPCIJA HRVATSKE Realni optimizam, uz uočavanje minusa

PODUZETNIČKI KUT GLEDANJA Rješenje uvijek postoji

ODRŽIVOST MIROVINSKOG SUSTAVA Demografski pričuvni fond

UZROCI ISELJAVANJA MLADIH IZ HRVATSKE – DEMOGRAFSKA STRUKTURA, MOTIVI I NAMJERE

100 GODINA HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Učvršćuju se temelji mirovinske stabilnosti

MLADI, DEPOPULACIJA I SOCIOEKONOMSKA NESIGURNOST Budući nositelji razvoja Hrvatske odrastaju u socioekonomskoj nesigurnosti

ŠTO DEMOGRAFSKA NERAVNOTEŽA ZNAČI ZA HRVATSKO GOSPODARSTVO? Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta

SMJENJUJU SE VLADE NEUČINKOVITOST TRAJE Demografija – uzročnik ili posljedica (ne) uspješnosti države

DEMOGRAFSKA KRETANJA I NJIHOV UTJECAJ NA BUDUĆNOST EU-a? Europa žrtva vlastitog uspjeha

Pismo glavnog urednika