Izgubljena racionalnost Foto: Mirsad Filipović
Piše: Ismet BEKRIĆ
Zašto je teže voljeti a lakše mrziti? Zašto je teže graditi a lakše uništavati? Zašto je teže poštovati a lakše ponižavati? Zašto je teže govoriti istinu a lakše lagati? Zašto se u crkvama molimo a napolju koljemo? Zašto drugome želimo loše a ne do Bog isto to nama? Zašto se u ratove ide sa bajracima na kojima se viore krstovi i sveci a pod barjakom se čine klanje i silovanja? Teško je sve ovo razumjeti , posebno kada se radi o shvatanima današnjih mlađih ljudi. U svojoj novoj knjizi ”Why We´r Polarized” novinar Ezra Klein zastupa tezu kako smo “razvili neku vrstu polarizovanog, političkog “megaidentiteta” koji se zasniva na tome da se mrzi sve što “drugi” zagovaraju. Dakle ne radi se o politici, niti racionalnim razmišljanima već sve više o našoj grupnoj i etničkoj pripadnosti. Sve manje su nam važne stvari koje život čine osmišljenim i sadržajnim poput ljubavi i relacije, osobe sa kojima dijelimo svakodnevicu, naših komšija. Ona u svom istraživanju dolazi do zaključka 22
da su muškarci konzervativniji u odnosu na žene pravdajujući to činjenicom da mlađe žene u većem obimu nastavljaju školovanje na visokim školama te njihovom voljom da nastave svoju karijeru preseljenjem u druge garadove koji im pružaju bolje mogućnosti. Zašto se stvari postavljaju naopako i je li to razlog opravdanja naših neuspjeha ? Da li su nam drugi krivi za naše probleme? Da li je stanje stalnog straha razlog naše iracionalnosti? Naravno da nisu i takva shvatanja predstavljaju strašnu zabludu u kojoj se bježi od realnosti i odgovornost za svu moralnu, ekonomsku i političku mizeriju u kojoj se nalazimo . Jaki su oni ljudi koji se uhvate u koštac sa svojim slabostima poput mržnje, sujete i gordosti i odupru stanju života stalnog straha i strepnje. Elem danas je to pandemija, juče su bile izbjeglice, prekjuče referendumi. Sto je sljedeće? Marlon Brando je bio i ostao veliki. Ali ne samo što je bio briljantan glumac, već zato što je podržao Martina Luthera Kinga u borbi protiv rasne diskriminacije kao jedan od rijetkih bijelaca onda kad je trebalo biti hrabar i suprostaviti se rasističkom mišljenju većine. Veliki Muhamed Ali je bio i ostao veliki. Zato što je bio šampion i onda kada se suprostavio ratu u Vijetnamu sarkastično pravdajući svoj potez kako ga tamo ne zovu ”nigerom” za razliku od SAD. Samo ljudi koji su duhovno slabi nalaze izgovore za svoje slabosti dok oni koji se stavljaju na čelu pravde ne postaju saučesnicima nepravde. U članku AlJazera Balkan „Zašto većina prezire mirovnjake a
