Sjećanje na akademika Muhameda Filipovića (1929-2020)
ČEMU SE VALJA ČUDITI Foto: Slobodan Rašić Bobara
jenih, pravih pjeskovitih plaža, kao što je bila ona na Halilovcu, ili prekrasnih sjenovitih kakve su bile sofe iznad Vrbasa, uz obalu koja se nazivala Pod orasima, i pješčanih kakva je bila ona na Adi, iza Rebrovačke crkve na putu prema Vrbanji“ ... Otkako je Banjaluka postala...
Piše: Fikret TUFEK „Pošteni ljudi, njih 345 muslimana (u Banjaluci pr. autora), na čelu sa muftijom Nurkićem, gradonačelnikom Halidbegom Đinićem su potpisali tekst Rezolucije u kojoj su oštro osudili ubijanje, progone i svaku vrstu terora, te kazali da ne mogu poštovati i podržavati državu koja progoni svoje građane samo zato što su druge vjere i nacije. Bio je to jedinstven gest građanskog morala i hrabrosti, može biti zadnji u nas uopće. Nikada se više, naime, jedan takav gest, kao što su bile poznate muslimanske rezolucije protiv ustaškog terora iz 1941. godine, na ovim prostorima nije ponovio. Ali ubijanja jesu i to multiplicirana, tj. u mnogo većoj mjeri i okrutnije. ... Vodeći ljudi koji su potpisali Rezoluciju protiv progona Srba i Jevreja i organizirali protest, ubrzo su završili (marta 1942. godine) u logoru Stara Gradiška.“ (Muhamed Filipović, „Bosanska pošta“ 14.10.2005, serijal prenesen iz Oslobođenja „Otkako je Banjaluka postala“ – tekst „Čemu se valja čuditi“, str. 14. i 15). Ovim citatom iz „Bosanske pošte“ iz 2005. godine, koja je članak prenijela iz Oslobođenja, akademik prof. dr. Muhamed Filipović (3.8.1929 - 26.2.2020), pisao je o stanju u svom rodnom gradu Banjaluci na početku Drugog svjetskog rata (1941). Vrijeme je to kada su banjalučki muslimani potpisali „Rezoluciju protiv progona Srba i Jevreja“ 1941. godine, jedinstven dokument u historiji BiH. Veliki čovjek Sjećanja na akademika prof. dr. Muhamed Filipović su jaka i svježa (umro u Sarajevu 26. februara 2020. godine), jer je bio vjerovatno i najpoznatiji Banjalučanin dosada, mada je njegova veličina premašila granice rodne Banjaluke, BiH i bivše Jugoslavije, te akademik dr. Mirko Pejanović kaže: „Muhamed Filipović bio je jedan od najuticajnijih akademika u modernoj Bosni i Hercegovini.“ Opijen ljepotama rodne Banjaluke „Kao rođeni Banjalučanin uvijek sam se radovao mjesecu augustu. Glavni razlog bilo je beskrajno uživanje u vodi. Mada smo mi u Banja Luci imali više rijeka za kupanje, kao što su Vrbanja i Suturlija, pa čak nekada i Crkvina, naravno kad je još bila rijeka a ne gradski kanal. Puna sezona radosti kupanja i života na vodi dolazila je u augustu, tj. u vrijeme kada je i voda u Vrbasu postajala toplija i kad su gomile kupača zaposjedale plaže oko rijeke. Plaže su se pružale od Gornjeg Šehera i Nanutove brane, pa preko niza bašta i brana do Abacije, Studenca, Halilovca, Venecije i Ade, sve do Trapista. Plaža je bilo bezbroj, uređenih i neured54
Muhamed Filipović je u „Oslobođenju“ i „Bosanskoj pošti“ objavio serijal „Otkako je Banjaluka postala“, a o njemu je „Bosanska pošta“ pisala u više navrata, pa i prilikom posjete Švedskoj iza rata (1992-1995), na poziv BH saveza omladine u Švedskoj, kada je na Tribini u Malmöu govorio mladima iz BiH, kazavši: „Istina se mora pamtiti i ne smije zaboraviti jer su Bošnjacima stoljećima činjene nepravde i sistematski su uništavani kao narod“. Izvještavao sam kao novinar sa tog skupa, bio u organizacionom odboru, dočekao ga, da bi mi odmah kazao: „Vidi mog vrlog studenta Fikreta“, pamćenje profesora nikad nije blijedilo, sjetio me se kao studenta pedagogije/psihologije, jer sam kod njega slušao i polagao logiku (bio je prof. na Odsjeku filosofije Filosofskog fakulteta Sarajevo), zapamtio ga jer sam odbio „devetku“, on mudro kazao da su samo profesori za najvišu ocjenu, ali nakon više propitivanja dao mi „desetku“! Bogata naučna i politička karijera Objavio je 14 knjiga, od kojih su neke i prevedene na druge jezike. Najveći broj prevoda doživjela je knjiga „Lenjin - monografija njegove misli“, koja je prevedena na danski, švedski, francuski, bugarski, slovački, italijanski, kineski... Filipović je bio član Akademije nauka BiH i predsjednik Bošnjačke akademija nauka i znanosti (BANU). Autor je monografija iz logike, historije filozofije, historije kulturnog života BiH, estetike i politike. Bio je urednik redakcije Enciklopedije za Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1975. godine do kraja 1982. godine. Filipović je autor i koautor više od 50 monografija, 160 članaka u naučnim časopisima. Filipović je bio jedan od osnivača bosanskohercegovačke političke partije Stranke demokratske akcije (SDA), gdje je bio član sve do 1990. Nakon toga osniva s Adilom Zulfikarpašićem Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO). Tokom rata u Bosni i Hercegovini, bio je ambasador Republike Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zajedno sa Adilom Zulfikarpašićem učestvovao u neuspjelim pregovorima jula 1991. sa tadašnjim vodstvom SDS-a o budućnosti SRBiH unutar Jugoslavije (Sporazum Karadžić–Filipović). Sjećanja na život prije Drugog svjetskog rata „Svi smo u toj našoj Banjaluci bili izmješani, nismo se ni po kojem kriteriju dijelili, osim po tome da li je neko dobro ili loše odgojen, ili je neko prgav i svadljiv, a neko dobroćudan, da li je neko oštar u igri, a neko fini tehničar i slično... Dobroćudni su u tadašnjoj Banjaluci bili u ogromnoj većini..., jer teško se razaznavalo ko je koje vjere i nacije.“
