PUTOPIS y SICILIJA
“BELLA ITALIA” I MANJE “BELLA SICILIA” Već tradicionalno poslije svake sezone razgovaramo o destinaciji za slijedeće putovanje. Od pretprošlogodišnje loše procjene vremena i skretanja s pravca Helsinki za Rumunjsku, te prošlogodišnjeg opisivanja hrvatske granice, naučili smo jedno - idemo u toplije krajeve. Sjever Italije prožvakali smo nekoliko puta, ali ostao nam je jug. Tisuću puta opisana Sicilija i dva vulkana biti će nam cilj ove godine
Napoli. Vezuv, ali ne dimi vulkan nego Siniša vejpa PIŠE I SNIMA: SINIŠA NOVAK
V
adim planove iz 2014/2015. Opcije Tunisa i Malte brzo izbacujemo iz plana radi ograničenog vremena od 10 dana. Platiti trajekt pogledati luku i vratiti se isti dan nije baš normalno. Razmatramo opcije trajekta Zadar Ancona i Dubrovnik - Bari. Međutim, kada smo vidjeli cijene i shvatili da ćemo noć provesti na palubi sa stotinjak hrčućih Talijana... Ne hvala, ipak smo mi moto putnici. Idemo okolo na 2 kotača. Kako smo dosta uštedjeli na trajektu, odlučili smo čak prvi dan i noćiti u blizini kosog tornja u Pisi. Putuje se običnim cestama i izbjegavamo gradove. Putovanje smo odlučili realizirati sredinom lipnja, kada još nema puno turista, a tem-
106 y MOTO PULS srpanj 2018.
perature su izdržive toliko da budemo samo ‘reš pečeni’. Postava je opet ista - Robert na BMW-u GS i moja malenkost na Banditu 1250SA. Dan prvi svodi se na prolazak Slovenije po dužini. Do Ferrare stižemo relativno brzo prateći obalu i to je drugi grad u koji danas ulazimo namjerno. Renesansni gradić uvršten na UNESCO baštinu nas je intrigirao kod svakog prolaska, ali nikad nismo stali. Odlučili smo to učiniti početkom ovog putovanja i nismo požalili. Popili smo kavu, pogledali dvorac Estense i krenuli dalje. I opet smo povjerenje u žurbi nesvjesno dali Robertovom Garminu, iako se već godinama borimo s njime. Trebali smo proći Monte Cimone, no poslije Bologne u mjestu Savigno put mi postaje sve uži i čudan. Stajemo i vidimo da su nas „ameri“ odveli
južnijim pravcem. Korigiramo rutu koliko je to moguće da ne izgubimo još vremena i iz provincije EmigliaRomana ulazimo u Toskanu. Vjerujte nam, nije vam potrebna karta da bi vidjeli da ste ušli u Toskanu jer okoliš to vjerno odaje. S 800 km ispod kotača, kasno uvečer stižemo u Pisu. Hotel Royal Victoria ima zatvorenu garažu i zadnju slobodnu sobu, a smješten je nedaleko kosog tornja i idealan je za razgled grada. Jedini problem je garaža koja se nalazi u sklopu objekta, ali iza hotela. Zahvaljujući labirintu jednosmjernih ulica trebalo nam je skoro pola sata. Zaboravite navigacije. Zgrade su visoke, prijem satelita je jako loš. Adrese netočne, jednosmjerne ulice neucrtane. Uhvatili smo pouzdanu navigaciju, Talijana pomoćnika šefa restorana
na skuteru. I skrušeno ćemo priznati da dan danas takvu rutu ne bi znali ponoviti ni u 99 pokušaja. Dovoljno je reći da je i domaćin jednom promašio jer je ulica bila zatvorena radi koncerta. Kosi toranj je stvarno kosi. Jako kosi. Toliko kosi da ne znam bi li se popeo. Nijedna slika ne prikazuje u kolikoj mjeri je toranj nagnut, a trudili smo se svojski načiniti barem jednu koja će to dočarati.
Dan drugi Neki putovi vode kraj Rima
Debelo iza ponoći popadali smo u krevete kao velebitski balvani pod Feničanima. Drugi dan puta za mene nije počeo dobro. Po prvi puta nakon dekade moto putovanja, budim se sa žestokom glavoboljom i mučninom. Znam što to potencijalno zna-
