Rabbi dr. Abraham J Twerski:
Učinkovit život
Kontroliranje ljutnje (nastavak)
novi automobil bio oštećen možda je bio naslijeđen, no njegova reakcija se dramatično promijenila kada je vidio da je drugi vozač bila njegova vlastita majka. Da je u pitanju bio neki stranac, on bi mu vjerojatno uputio oštre primjedbe. Možda bi svoje ponašanje branio govoreći, "Ne mogu si pomoći. Njegova vožnja me navela da eksplodiram. Sreća da ga nisam udario." Očigledno, on si je mogao pomoći. Nitko te ne može natjerati da eksplodiraš. Ti odabireš da eksplodiraš.
Ramban je dobro poznavao ljudsku narav. Anivus je osjećaj, a osjećaje je vrlo teško razviti. Mi imamo izravnu kontrolu nad našim djelima, no ne i nad našim osjećajima. Međutim, i Mesilas Ješarim i Tanja nam kažu da naša djela mogu utjecati na naše osjećaje. Stoga, Ramban započinje s kontrolom bijesa, što je čin nad kojim imamo kontrolu, i kada uspijemo u kontroliranju bijesa, taj trud može rezultirati pozitivnom promjenom u našim osjećajima – te će rezultat toga biti anivus. Usporedba: Žena je zaključila da je ležaljka u dnevnom boravku otrcana pa je kupila novu. No, sada je sofa odudarala, pa je kupila novu sofu. Sada pak tepisi nisu pasali, pa je kupila nove tepihe; zatim su došle nove zavjese, nove slike, nove lampe, nove tapete. Sve je započelo s novom ležaljkom. Isto vrijedi i za midos. Postoje neke midos koje su nekompatibilne sa drugima. Ako unaprijedimo jednu midu, to može dovesti do unaprjeđenja mnogih drugih. Kontroliranje bijesa nije lako, i čovjek koji uspije u tome uvelike je na putu poboljšanja drugih midos.
Ramban je uputio svog sina da čita njegovo pismo barem jednom tjedno i uvjerio ga da će na dan kad ga bude čitao, njegove tefilos biti odgovorene. Iz toga možemo izvući da i kada to činimo, ishod će biti isti. Podsjetnik: ljutnja = osjećaj nakon provokacije bijes = reakcija na osjećaj ljutnje (umjerene do ozbiljne) ozlojeđenost = zadržavanje gorčine Pitanja i odgovori o ljutnji Pitanje: Čitao sam da neki osjećaji mogu biti nasljedni. Je li to istina? Odgovor: Da. Pitanje: Onda sam ja možda naslijedio ljutnju, dok neki drugi ljudi moStrana 26
žda nisu naslijedili ljutnju. Je li to točno?
Odgovor: Da. Pitanje: Onda zapravo nije moja krivica ako se naljutim, i ne bih trebao biti odgovoran za to, zar ne? Odgovor: Pogledajte ovo malo poglavlje. Ljutnja je osjećaj koji doživljavate kad ste isprovocirani i vi ste možda naslijedili tendenciju prema tom osjećaju. Vi niste naslijedili bijes. Način na koji reagirate ili izražavate svoju ljutnju je naučena reakcija koju možete kontrolirati. Vi ste odgovorni za to kako izražavate svoju ljutnju. Naravno, čovjeku može biti teško u svako se vrijeme suzdržati od reakcije, no odgovoran čovjek trebao bi uvijek imati kontrolu nad svojim ponašanjem. Jedan je čovjek vozio svoj novi automobil kad se drugi automobil, kojeg je vozila neka postarija žena, zabio u njegov potpuno novi auto. Čovjek je bio bijesan, izjurio iz auta, spreman reći gospođi kako je ona nesmotreni vozač koji ugrožava promet. Dok je prilazio njenom autu, prepoznao je tu ženu i zabrinuto upitao, "Majko, jesi li povrijeđena?" Osjećaj koji je imao kad je njegov
Ponekad se upustimo u raspravu i onda shvatimo da je drugi čovjek u pravu. Međutim, mi možda ne želimo uvidjeti da je drugi čovjek u ■ pravu, jer to znači da smo poraženi; ako imamo poteškoća s prihvaćanjem toga da ikada možemo biti u krivu, mi možemo napasti drugog čovjeka. Razmislite o trenucima kad se netko ljutio na vas jer vas je pogrešno razumio ili mu nisu bile poznate sve okolnosti. Sljedeći put, prije nego što reagirate na neku provokaciju, dajte si vremena da razmislite jeste li možda vi krivo shvatili drugog čovjeka ili možda postoje okolnosti kojih niste svjesni. Ako ne reagirate ishitreno i date sebi vremena da razmislite, možete izbjeći reagiranje na način zbog kojeg ćete kasnije možda zažaliti. Ranije smo primijetili da je ljutnja najčešće rezultat frustracije, povrede, ili straha. Istaknuli smo da do frustracije općenito dolazi zbog razočaranja koje osjećamo jer se naša očekivanja nisu ostvarila, te da je važno da ponovno promislimo o svojim očekivanjima. Ponekad možemo ustanoviti da naša očekivanja nisu baš realistična. Ljutnja je prirodna reakcija na povrijeđenost i sasvim je svejedno odakle ta ljutnja dolazi, pa čak i je li netko kriv ili ne. Kad se netko posklizne na ledu i padne, to nije ničija krivnja, pa ipak čovjek je ljut. Možda je ljut na sebe što nije bio Divrej Tora
