Rabbi Shaul Rosenblatt:
Zahvalnost je zbog mene, a ne zbog tebe B-g kaže Abrahamu da napusti svoju zemlju. On ne oklijeva, shvaćajući da to što nekad ne razumiješ B-žje razloge ne znači da On nije u pravu. Po dolasku u Kanaan, nastupa glad i Abraham odlazi u Egipat, te ponovno shvaća nešto bitno, a to je da kada ideš s B-gom, stvari će se uvijek na kraju posložiti, no to će biti onda kada B-g to odluči, a ne nužno onda kada ti to želiš.
Uslugu? Moše je smatrao da židovski narod duguje nešto Ogu zato što je pokušao Abrahama natjerati u smrt?! S prijateljima poput Oga, kome su potrebni neprijatelji? Međutim, za mene ova priča umnogome govori o zahvalnosti. Vidim da Tora zapravo sugerira da zahvalnost ne zahtijeva namjeru. Ja trebam biti zahvalan ako je nešto učinjeno na moju dobrobit – bez obzira je li ta osoba imala u planu tu moju dobrobit.
Vraća se u Kanaan i sa nekolicinom svojih slugu započinje rat protiv četiri moćne vojske kako bi oslobodio svog nećaka. S B-gom na svojoj strani, kako bi mogao izgubiti? Abraham je blagoslovljen sinom Jišmaelom – ocem arapskog naroda. On obrezuje sebe i svoje ukućane (mora da je imao mirnu ruku sa svojih 99 godina, osobito s obzirom na to da njegov nož vjerojatno nije bio oštar kao ovi današnji) i konačno mu je dato obećanje da će mu se roditi još jedan sin koji će preuzeti njegovo naslijeđe buđenja svijeta za istinu i prave vrijednosti etičkog monoteizma. U ovoj parši upoznajemo jedan zanimljiv, pomalo neugodan lik, imenom Og. On je bio 'div', štogod to značilo. Svakako je bio snažan, hrabar i karizmatičan. No, nažalost bio je i zao čovjek, kao što nam je ilustrirano u priči koju čitamo u ovotjednom odjeljku. Abrahamovog nećaka zarobila su četiri kralja. Og odlazi javiti Abrahamu što se dogodilo. Zvuči kao da je dobra duša? Daleko od toga. Rabini nam objašnjavaju da je on bacio oko na Abrahamovu ženu Saru. On je smatrao da će Abraham u takvoj bitci s moćnim kraljevima biti ubijen. A Og bi se tada slučajno našao
Godina 17 9 Broj 3 Strana
tamo da pruži utjehu njegovoj usamljenoj udovici. No, Abraham odlazi u bitku i pobjeđuje. Tako je Ogov plan propao u samom začetku. . Međutim…
Zahvalnost je temeljni dio čovjekove prirode. Bez nje, sve uzimamo zdravo za gotovo
Četiri stotine godina kasnije, Og je i dalje tu. (Rekao sam vam da je riječ o zanimljivom liku). I dolazi sa svojom vojskom kako bi napao židovski narod dok luta pustinjom. Moše susreće Oga u bitci jedan na jedan, ali boji se oduzeti mu život. Zašto? Zato što je Og jednom učinio uslugu njegovom praocu Abrahamu.
Jer zahvalnost je zbog onoga tko ju izražava, a ne zbog onoga ■tko ju prima. Ja kažem hvala, ne samo zato da zahvalim osobi za ono što je učinila (iako je to svakako jedna komponenta), već također zato da bih živio u osjećaju zahvalnosti. Onaj tko izražava zahvalnost je ponizniji, duhovniji i povezaniji sa B-gom te je jednostavno bolji čovjek. Nije potrebna nečija namjera da ti učini dobro kako bi mu izrazio zahvalnost. Čak i ako je namjera sebična – poput one kada plaćaš onome tko ti pomaže. Jer zahvalnost je temeljni dio čovjekove prirode. Bez nje, sve uzimamo zdravo za gotovo, očekujemo, zahtijevamo i budemo razočarani. Naravno, postoje ekstremi. Na kraju, Moše je ubio Oga – jer je predstavljao jasnu i konkretnu opasnost za židovski narod. Ali Og je izuzetak iz kojeg možemo naučiti pravilo. Tražite da budete zahvalni gdjegod možete – za mala djela, za nenamjerne usluge, za djela učinjena iz pogrešnih motiva. Jer, što smo zahvalniji, to će bolji biti naš život. A tko od nas ne želi bolji život??? Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar Strana 9
