ZAŠTO HRVATSKA EKONOMSKI ZAOSTAJE
Među najvećim smo gubitnicima tranzicijskog procesa Ponižavajući podaci o neformalnim institucijama: Hrvati se mnogo više pouzdavaju u sreću nego u marljivost kao „alat“ za uspjeh u životu. Piše: prof. dr. Josip Tica1 Ekonomski podbačaj Hrvatske koji se dogodio od osamostaljenja do danas je činjenica koju malo tko danas osporava. Više je nego jasno da smo jedan od najvećih gubitnika tranzicijskog procesa. Kada se nastavno na tu činjenicu raspravlja o uzrocima ekonomskog zaostajanja, često se špekulira (namjerno naglašavam riječ „špekulira“) sa čitavim nizom potencijalnih uzroka zaostajanja. Kao potencijalna objašnjenja vrlo često se koristi „kriminalna“ privatizacija, a popularan je i strateški odabir razvoja temeljenog na turizmu i poljoprivredi, odnosno tzv. rentijerski kapitalizam 19. stoljeća baziran isključivo na eksploataciji prirodnih bogatstava promoviran pod sintagmom „plava i zelena Hrvatska“. Od događaja iz devedesetih godina često se spominje i šok terapija primijenjena u stabilizacijskom programu te pogrešno odabrana razina apsolutnog tečaja. Iako se i u početnim godinama tranzicije govorilo o institucionalnom okviru, navedena tema je došla pod povećalo krajem devedesetih. Prema institucionalnom objašnjenju, razorni efekti sporog i netransparentnog pravosuđa, inertne i neefikasne javne administracije, usitnjenih i neodrživih jedinica lokalne samouprave stvorili su uvjete nepovoljne za razvoj poduzetništva, otežavali investiranje, obeshrabrivali uključivanje Hrvatske u svjetske dobavne lance te onemogućili održivu reindustrijalizaciju i razvoj sektora temeljenih na ljudskom kapitalu i povjerenju u socijalnu infrastrukturu. Iz neoliberalnog bazena mjera tu je naravno stalna teza o rigidnom tržištu rada koje tobože priječi poslodavce u novom zapošljavanju (iako paralelno imamo manjak radne snage i jedan od najvećih udjela privremenih ugovora o radu), kao i preveliko 1
Autor je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu Zagreb
broj 1-2 :: lipanj/srpanj 2021.
23
