Neučinkovita jednosmjerna koncepcija
podizanje broja hotelskih kapaciteta u narednoj su fazi razvoja podjednako odgovorne lokalna zajednica i država. Zašto? Zato što postavljanjem investicijskih poticaja za nove luksuzne hotele (ne samo igrati na kartu poreznih poticaja kao dosad), država ako želi ozbiljni turizam mora biti znatno aktivnija. S druge strane uspostavom regulirane izgradnje tzv. mixed use resorta s 5 star i luksuznim hotelima i resortima (hoteli, vile, rezidencije, apartmani itd.) u mjeri koja na balansiran način povezuje poslovanje hotela i nekretnina, mora se postići suglasnost i suradnja lokalne zajednice. U pravilu riječ je o luksuznim resortima kapaciteta od 200 do 600 ključeva koji u mješovitoj funkcionalnoj (hoteli, vile, apartmani i sadržaji sporta, rekreacije i zabave) te poslovnoj strukturi (dio za komercijalni a dio za real estate business) osiguravaju investitore od rizika.
Moramo biti poželjni i investitorima Drugi korak u poticanju nove i kvalitetne hotelske izgradnje jest potreba hitnog oblikovanja i pokretanja hrvatskog added value turističkog investicijskog plana. Kad se zbroje potencijali brownfield i greenfield investicija sadašnjeg korporativnog sektora, investicije povezane s aktivacijom državne i privatne imovine (Kupari, Brijuni, Muzil, Duilovo, Tri Sestrice i dr.) te programi malih hotelskih i sličnih infrastrukturnih investicija za turizam (golfovi, marine i sl.) dolazi se do 25-30 milijardi eura u narednih 10 do 12 godina. Ovaj paket turizmu orijentiranih investicija s mjerama i poticajima za njegovu izvedbu treba hitno staviti u kontekst ne samo europskih fondova (obnova, nove generacije i redoviti 7-godišnji plan) nego i mogućih budžetskih poticaja koje Hrvatska može podnijeti za naredno razdoblje. Posebno je važno dokazati Europskoj uniji da je promjena smještajne strukture ne samo suštinski gospodarski interes Hrvatske nego u konačnici i Europske unije pa je za ovu nužnu strukturnu promjenu nužno inzistirati na dobivanju grantova, dakle bespovratnih sredstava za tu namjenu. U tom kontekstu hrvatski added value turistički investicijski plan postaje iznimno osjetljivo političko pitanje jer će se bez ovog plana znatno umanjiti snaga turizma kao pokretača gospodarskog rasta u godinama koje dolaze. Projekt integracije i kooperacije turističke i agroindustrijske proizvodnje u Hrvatskoj iz određenih razloga stoji neriješen već više od 30 godina. Nije samo prevladavajući sirovinski model turizma tomu pridonio jer ispada da je logičnije da publika u privatnom smještaju i kampovima kupuje u Lidlu, a ne na OPG-ovima. Riječ je o izostanku ispravnih stimulacija i napose dostupnosti lokalne organske proizvodnje za turističko tržište. Stoga je ovo jedna od ključnih tema za narednu fazu razvoja jer turizam je tržište za nacionalnu ekonomiju posebno građevinarstvo, poljoprivredu i industriju opreme i napose ICT industriju koja se na praksi u našem turizmu posebno dobro razvila. Reforma marketinškog sustava hrvatskog turizma neproduktivno čeka već duži niz godina.
broj 1-2 :: lipanj/srpanj 2021.
81
