Vertikalno ili horizontalno usmjerenje
kao rezultat ponovnog uvođenja poreznih poticaja28.Pri tome je potrebno imati na umu kako su koristi koji se odnose na poduzeća od ovih poticaja koncentrirani na manji broj velikih poduzeća (v. Aralica, Botrić, Švaljek, 2011), tako da je mali broj uspješnih aplikacija uz visoku prolaznost mogao uzrokovati povećanje ukupnih investicija u aktivnosti istraživanja i razvoja. U razvoju policy prakse industrijske politike kod nas je i važna Strategija pametne specijalizacije. Više je razloga za ovu tvrdnju. Prvi je konceptualni a to je da se ova strategija može smatrati i jednim oblikom nove industrijske politike (Radošević, 2017)29, pri čemu ova strategija promovira inovativnost kao glavno oruđe u postizanju ciljeva ove strategije kao i što definira tematska područja i potpodručja30 kao ona područja/potpodručja unutar kojih pojedina regija/nacija postiže vlastitu specijalizaciju. Drugi je razlog veća ambicija Strategije pametne specijalizacije (S3) u odnosu na industrijsku strategiju. Tako je S3 strategija (MINGORP, 2015: 75) odredila viziju prema kojoj će Republika Hrvatska biti prepoznata kao gospodarstvo koje se temelji na znanju i koje potiče kreativnost i inovacije na svim razinama društva za bolju kvalitetu života svih svojih stanovnika. S druge strane cilj industrijske strategije je bio repozicioniranje identificiranih strateških djelatnosti unutar globalnoga lanca dodane vrijednosti razvojem aktivnosti koje stvaraju višu dodanu vrijednost (NN 126/14). Treći je razlog postojanje konzistentnih programa koji proizlaze iz Strategije pametne specijalizacije. Postoji naime 42 programa koji se ubrajaju u Strategiju pametne Drugi su razlozi u manjoj mjeri su imali također utjecaja kao što je korištenje EU strukturnih fondova kao i postojanja poticaja koji se odnose na Zakone o poticanju ulaganja koji u različitim varijantama postoje u praksi od 2015.godine. To znači kako povećanje ukupnih investicija u aktivnosti istraživanja i razvoja važne za razvoj industrijske proizvodnje mogu u konačnici tumačiti dijelom postojanja i rezultatom više usporednih mjera. 29 Ovim pojmom pokušavaju se opisivati nova poimanja industrijske politike, koja se razlikuju od vertikalne (sektorske) industrijske politike i horizontalne industrijske politike. Prema Radoševiću (2017) osnovna obilježja su: 1) Uspostava interakcije agenata iz različitih sektora zainteresiranih za uspješno djelovanje ove politike; 2) Policy proces mora voditi prema novim specijalizacijama; 3) Provedba politike je endogena varijabla unutra postupka otkrivanja, koordinacije i implementacije industrijske politike koja podupire postupak samo otkrivanja (en. self - discovery) od strane agenata. Još se ovim obilježjima mogu pridodati 4) Usmjerenost policy procesa ne samo prema uklanjanju nesavršenosti tržišta već prema uklanjanju nesavršenosti u upravljanju 5) Veća usmjerenost prema teritorijima koja postaju važna domena unutar koje se događaju različite specijalizacije. 30 Ovaj je pristup nešto drugačiji od izbora klasičnih sektora u industrijskoj politici a razlikuje se ponajprije u konceptu kao i postupku odabira tih područja/potpodručja. Što se konceptualne razlike tiče ode se ne govori o klasičnim sektorima već o područjima koja su pojmovno šira od sektora. Što se tiče postupka, selektivni postupak uključuje mapiranje područja stvaranja konkurentskih područja, zatim postupak poduzetničkog otkrivanja unutar kojega sudjeluju sudionici iz različitih područja (akademija, državni sektor i privatni sektor) otkrivaju područje kompetencija. 28
broj 1-2 :: lipanj/srpanj 2021.
95
