RETRO y MV AGUSTA 750 S AMERICA I 850 SS MONZA Iako atraktivan i brz, model 750 S America nije uspio osvojiti američko tržište
Zadnje se pamte Netom prije će se 1977. obustaviti proizvodnju, iz pogona MV Aguste konačno izlaze uzbudljivi sportski motocikli. I dok s modelom 750 S America nisu uspjeli osvojiti Ameriku, od preostalih su dijelova uspješno sklepali Monzu 850 SS, navodno najbrži, vjerojatno najskuplji i možda najrjeđi motocikl svog vremena TEKST: TOMISLAV BEŠENIĆ
G
rof Domenico Agusta je vjerojatno još 1950. godine, kad je u posljednji tren zaustavio proizvodnju cestovne Grand Prix replike R19, donio kontroverznu odluku da se, dok je on živ, neće proizvesti serijska MV Agusta pogodna da je neki „privatnik“ pretvori u natjecateljski model i onda na utrkama eventualno osramoti slavnu marku. Zbog toga je MV Agusta svojim tvorničkim specijalkama dominirala na trkalištima, a poprilično neuzbudljivim serijskim modelima gubila borbu na tržištu. No, nitko ne živi vječno, pa tako nije ni Domenico Agusta, koji je otišao u vječna trkališta 1971. godine. Ubrzo nakon smrti osnivača tvrtke, u uredima MV Aguste se osjeti bla-
gi propuh promjene. Prvo su ugradili dvostruke prednje diskove na model Sport 750, koji je još za Domenicova života mogao biti vrhunski sportski motocikl da nije nastao po tradicionalnoj „grofovskoj recepturi“, što će reći s kardanskim završnim prijenosom te namjerno preslabim okvirom i isto takvim bubanj kočnicama. Nakon toga su na istoj bazi, a na inzistiranje svog američkog zastupnika s Wall Streeta, stvorili model 750 S America. Pomak je bio itekako vidljiv. Za početak tu je uglatiji dizajn, krom ustupa mjesto crnoj boji, a osjećaju vožnje modernijeg motocikla, uz nekolicinu sitnih detalja, pridonosi i seljenje poluge mjenjača na lijevu stranu. Isto tako, America ima za 2 mm veći promjer cilindara te bez
124 y MOTO PULS srpanj/kolovoz 2015.
obzira na oznaku 750, zapravo broji 789 ccm. Tako umjesto s dotadašnjih 69 KS raspolaže sa 75 KS pri 8.500 okr/min, dostatnih za tada vrhunskih 215 km/h. Pritom inženjerima uspijeva zadovoljiti stroge američke ekološke propise, no spuštanje buke ispod granice od 80 decibela znači da su četverostruki „tromboni“ začepljeni do te mjere da postaju „frule“. I ne samo to. Osim što su se izgubile prepoznatljive note od koji se ježe dlake na vratu, stišavanje ispuha dovodi do toga da se odjednom previše čuju zupčanici razvoda, zbog čega 750 S America melje poput motocikla u raspadnom stanju. No, daleko od toga da je to najveći problem. Za početak, i dotad nedovoljno čvrst okvir praktično nije
mijenjan, pa se tako u ovoj izvedbi još teže nosio s probuđenom snagom. Njegova sklonost uvijanju prenosila se i na rad Ceriani prednjeg ovjesa i Sabac dvostrukih amortizera, zbog čega je America opasno lelujala u brzim zavojima, posebno onim koji se prolaze s više od 150 km/h. Da drama bude veća, motocikl je bio poprilično podmukao ako je usred zavoja trebalo aktivirati kočnice, a zadovoljstvu vožnje na samoj granici svakako nije pomoglo ni zadržavanje kardanskog završnog prijenosa. Istina, u to vrijeme se isto grubo rješenje nalazi i kod nekih glavnih konkurenata, kao što su BMW R 90 S i Moto Guzzi Le Mans, no 750 S America je uz sve dosad nabrajano još i bezobrazno skuplja od njih, tako da taj model na kraju nije dovoljno
