NEVER READY RETRO y HONDA NR 500
Honda je nedavno proslavila 700. Grand Prix pobjedu, a dozlaboga komplicirani NR 500 nije zaslužan ni za jednu od njih. Zapravo, nije osvojio ni jedan jedini bod, a ipak se sa svojim ovalnim klipovima, gotovo svemirskom tehnologijom i nikad riješenim dječjim bolestima upisao u povijest. Pri skoro 20.000 okr/min
K
PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ FOTO: HRC
Ovalni klipovi su imalo po dvije klipnjače i u čelu utisnute utore za 8 ventila. I dan danas taj genijalni komad mehanike djeluje kao osmo svjetsko čudo
120 y MOTO PULS rujan/listopad 2015.
ad su se krajem sedamdesetih, nakon cijelog desetljeća pauze, odlučili vratiti u Grand Prix prvenstvo, u Hondi su mislili da su najpametniji. Iako su do tada i u klasi 500 u potpunosti prevladala dvotaktni motocikli, Honda je vidjela budućnost isključivo u četverotaktnoj tehnologiji. Kako bi se suprotstavili dvotaktnoj konkurenciji, koja je u to vrijeme već razvijala 110 KS pri visokih 10.000 okr/min, u Hondi su odlučili zavrtjeti četverotaktni agregat do 20.000 okr/min i tako istisnuti potrebnih 130 KS. Što, dakako, nije bilo rješenje, nego problem. Veliki problem. Nakon nekoliko neuspjelih eksperimenata pala je odluka da se razvi-
je dotad neviđeni V4 stroj s ovalnim klipovima. Na neki način, bio je to ekvivalent V8 agregata, kod kojeg su po dva cilindra činila jednu cjelinu. Dakle, u svakom od 4 cilindra se gibao ovalni klip s dvije klipnjače, iznad kojeg je plesalo 8 ventila. Time je Honda dobila propuh u glavi itekako potreban za brzu izmjenu plinova pri željenih 20.000 okr/min, no zbog ogromnog provrta ovalnih cilindara, hod klipova je iznosio samo 36 mm. Na kraju je prva generacija ovog motocikla raspolagala sa 108 KS pri 18.000 okr/min, što su svakako bile dovoljno impresivne brojke, no motocikl je bio do te mjere nepouzdan da je ubrzo po svojoj premijeri na britanskom Grand Prixu 1979. godine njegova oznaka NR 500 dobila posprdno značenje „Never Ready“, odnosno „Nikad spreman“. Svoj udio u svemu tome je imala i izuzetno složena konstrukcija ostatka motocikla, s monocoque konstrukcijom kod koje su donje oplate imale nosivu ulogu, hladnjacima smještenim na boku i neobičnom aerodinamikom s okomitim vjetrobranom. Pokušavajući spasiti projekt, u Hondi razvijaju drugu generaciju NR-a s klasičnim cjevastim okvirom, a i potencijali agregata rastu na nekih 115 KS pri 9.000 okr/min. No, i takav je motocikl tijekom 1980. godine uspio samo dva puta završiti utrku, po jednom na 15. i 12. mjestu, a budući su tada samo prva desetorica osvajala bodove, NR 500 je ostao na nuli. Najbliži bodovima bio je 1981. godine, na svojoj posljednjoj utrci, kada je buduća zvijezda Freddie
