5-04 - Divrej Tora - Ree 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Re’e

Parša Re'e nam kaže da služimo B-gu "na mjestu koje B-g izabere". To "mjesto" odnosi se na brdo Morija u Jeruzalemu, mjesto Svetog hrama. Upravo na ovom mjestu dogodili su se neki od najvećih duhovnih događaja u povijesti - tamo je Noah prinio životinjske žrtve kada je izašao iz arke; to je mjesto na kojem je Abraham vezao svog sina, Izaka, na žrtveniku; i tu je Jakov usnio ljestve s anđelima koji idu gore-dolje. Sve je to na mjestu koje B-g izabere.

Ali zašto ne možemo sami odabrati svoje vlastito mje- sto? Što se dogodilo s individualnošću?!

Pogledajmo dublje. Stih kaže da sagradimo Hram na mjestu koje B-g odabere - ali moramo ga "tražiti". Iako su naši preci uspostavili duboku vezu s B-gom i odredili mnoga temeljna pravila, mi ga ipak moramo sami otkriti. Uzimamo tradicionalne okvire, te ga uz predanost i trud učinimo svojim.

Čovjek mora tražiti ideju Jeruzalema – zapitati se: Gdje je Jeruzalem?

Da, judaizam ima specifične tradicije - držanje košer prehrane, svetkovanje šabata i molitva iz teksta. Ali to je samo okvir. Suština je ono što ulažemo od sebe. Židovska duhovnost nalazi se na mjestu koje B-g odabere - ali morate je tražiti.

"Vidite," reče Moše narodu, "stavljam pred vas danas blagoslov i prokletstvo" – blagoslov – budu li ispunjavali B-žje zapovijedi, a prokletstvo ako ih napuste. To će biti objavljeno na brdima Gerizim i Ebal kad narod uđe u svetu zemlju.

Hram treba podići "na mjestu koje će B-g za prebivalište svog imena odabrati, tamo" gdje će narod svoje žrtve njemu prinositi; zabranjeno je prinositi žrtve na nekom drugom mjestu. Životinje koje služe kao hrana, a ne kao žrtva, dozvoljeno je klati i drugdje; krv (koju se u Hramu prolijeva po žrtveniku) ne smije se jesti.

Lažnog proroka ili onoga tko druge navodi na idolopoklonstvo, treba osuditi na smrt; grad idolopoklonika treba razoriti. Slijedi ponavljanje obilježja

i popis nekošer ptica.

Desetinu svega proizvedenog treba jesti u Jeruzalemu ili je zamijeniti za novac kojim će biti kupljena hrana koju će se tamo jesti. Određenih godina tu se desetinu daje siromašnima. Prvorođeno govedo ili ovca bit će prineseno kao žrtva u Hram, a njihovo meso će pojesti kohen

Micva davanja milodara obvezuje svakog Židova da pomogne svom bližnjem poklonom ili pozajmicom. Na šabatnu godinu sve se pozajmice opraštaju. Sve sluge vezane ugovorom slobodne su nakon šest godina služenja.

Paraša završava nabrajanjem zakona o tri hodočasna blagdana – Pesah, Šavuot i Sukot – kad svi trebaju "vidjeti i biti viđeni" pred B-gom u Svetom hramu.

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Nakon što je postavio temeljna načela judaizma (uključujući formativnu povijest naroda, Aseret HaDibrot, Šma i drugo) u prve tri sedre D'varima, Moše Rabeinu nastavlja s dijelom knjige "Tahlis" - njenim micvot Sedre R'ei, Šoftim i Ki Tece sadrže 170 micvot, najveću koncentraciju za 3 uzastopne sedre, 3 od 6 najbogatijih micva-sedri Tore.

Blagoslov = držanje micvot; prokletstvo = ne držanje. To su jednostavne jednadžbe koje Moše ovdje iznosi, a Jehošua će ih ponovo predstaviti kada će narod stajati na Har Grizim i Har Eivalu.

Imajte na umu fraze koje se koriste u početnim p'sukim: Blagoslovda ćete držati micvot. Prokletstvoako nećete ... Tu je ugrađena "preporuka" da se odabere blagoslov (istovjetno tome, "A vi ćete odabrati život"). Braha, naravno, kada to odaberete ... Prokletstvo, ako ste dovoljno zabludjeli da krenete ovim putem ...

Još jedan komentar u vezi neravnoteže tih dviju strana: Blagoslov dolazi od "slušanja micvot", čak i prije nego li ih vršite. Suprotno dolazi od "ne slušanja i skretanja s pravog puta". Ovo je u skladu s idejom da B-g odvaguje naše dobre misli kao djela, ali ne čini tako s pokvarenim mislima. Tek kada uistinu učinimo nešto loše, tada smo podložni kazni. (Idolopoklonstvo je izuzetak – smatra nas se odgovornima za idolopokloničke misli.)

Narod je rođen u Egiptu, rane godine proveo je u pustinji, a narast će i procvjetati u Obećanoj zemlji. "Ovo su micvot koje treba čuvati u Zemlji ..." (primijetite da nisu sve micvot koje slijede strogo povezane s

Izraelom, no ipak je moguće sugerirati da su sve micvot predodređene da se drže u Erec Jisraelu).

Mjesta, žrtvenici, idoli, itsl. nacija u Erec Jisraelu moraju biti uništeni. Međutim, moramo paziti da ne učinimo isto B-gu - ova micva uključuje zabranu brisanja B-žjih Svetih Imena.

Pazite ovo, molim vas, Tora nam zapovijeda da uništimo predmete idolskog štovanja, te ne učinimo isto s B-žjima. Pretpostavili bismo da se to odnosi na uništavanje svetih židovskih predmeta, sinagoga, Tore, itd. Pa, gdje vidimo da ova zabrana uključuje ne brisanje B-žjeg imena? Ne vidimo to. Tome smo podučeni kao dio Usmenog zakona. Ne rabinskog prava nadahnutog Torom stvarnim zakonom Tore, jednakim onome što je napisano u Tori. To je priroda Pisane i Usmene Tore.

Dok njihova mjesta trebaju biti uništena, Mjesto (mjesto Mikdaša) treba biti žarište židovskog duhovnog života i energije. Sve žrtve i prinosi trebaju biti prineseni tamo i jedino tamo, kao što je viđeno kod prvog blagdana. U takvim prigodama (hodočasnim blagdanima), ta se sveta hrana (poput ma'aser šeni, neta reva'i) jela u Jeruzalemu. Stvari se neće odvijati na način kao u pustinji, "učinite po svome". Uskoro ćemo ući u zemlju u "trajniji", konkretniji oblik života.

S gledišta micvi

Postoji prilično uobičajena situacija između tarjag micvot pozitivnog i zabranjenog koje u osnovi zapovijedaju isto. Imamo micvu da postimo na Jom kipur i zabranu da ne jedemo ili pijemo. Ista stvar. Ne smijemo raditi melaha na šabat i moramo se uzdržati od melaha na šabat. Ista stvar. U ovotjednoj sedri, zapovijeđeno nam je da "otpišemo" nenaplaćene zajmove na kraju godine Š'mita. Zabranjeno nam je naplaćivati zajmove nakon što prođe godina Š'mita. Od nas se traži da damo darove židovskom sluzi kada završi svoju službu za nas. Zabranjeno ga je otpustiti praznih ruku. I ponovo. Ista stvar. Postoje mnogi primjeri o ove "dvije strane istog novčića" micvot. I postoje razlozi i za pozitivnu micvu i za zabranu. No nećemo sada o tome.

Za sada ćemo reći da je to još jedno očitovanje micve. Manje je učestalo od savršeno usklađenih i preklapajućih pozitivnih micvi i zabrane, da se par micvot preklapa, ali ne u potpunosti. Vratimo se na trenutak na prvi tip. Ako osoba na Jom kipur jede (bez halahičkih sankcija), ona istodobno krši zabranu jedenja na Jom kipur i neispunjavanje micve da posti. Ako jedete, niste postili. Ako postite, onda ne jedete.

Ali pogledajte na micvu da se izvrši zavjet korbana ili druge donacije Beit HaMikdašu. Postoji partnerska zabrana (u Ki Tece), koja zabranjuje odgađanje ispunjenja zavjeta Mikdašu. Te micvot nisu savršeno usklađene. Da bi se ispunila pozitivna micva, čovjek mora "podmiriti dug" do sljedećeg hodočasnog blagdana (regela). Međutim, on nije prekršio zabranu sve dok ne prođu tri rega-

lim otkako je dao zavjet. Da danas imamo Beit HaMikdaš, i da netko danas odredi jednu od svojih životinja kao korban, on je mora prinijeti kao korban do Sukota da bi ispunio zavjet. Ako je prinese tek u vrijeme Hanuke, on nije ispunio zavjet, ali nije ga prekršio, bal t'aher. Jedino ako je životinja još uvijek kod njega i nakon sljedećeg Šavuota to bi bilo kršenje. Postoje i drugi parovi micvi poput ovog, ali nema ih toliko kao prve vrste.

Levi - druga alija - 18 p'sukim (12,11-28)

Tamo će biti određeno posebno mjesto za donošenje svih prinosa. Tamo će se odvijati duhovno radovanje i tamo ćemo pomoći levitu i onome koji nije takve sreće (siromašnom) da također dobiju razlog da se raduju. Bit će zabranjeno prinositi žrtve na bilo kojem drugom mjestu. Korbanot treba prinositi samo u Mikdašu. Samo one posvećene životinje koje su zbog neke mane postale nepodobne za žrtvenik treba otkupiti (bez mane koja je čini nevaljanom, životinja se ne smije otkupiti), i zatim ih se može jesti kao "obično" meso. Naravno, životinjska krv se ne smije jesti.

I sada dolazimo do istinski izvanrednog pasuka (12,17). Zabranjeno je jesti ma'aser šeni izvan Jerušalajima, od žita, od vina, od maslinovog ulja, kao i jesti svete prvine životinja izvan Jeruzalema, te svetije žrtveno meso izvan dvorišta Hrama, i jesti meso od ola (potpuno spaljene žrtve), te druge korbanot prije nego što se njihova krv na ispravan način poškropi na žrtvenik, kao i jesti prve plodove prije nego li su položeni pred žrtvenikom.

Ovaj pasuk sadrži 8 micvot! Prvi sljedeći pasuk po brojnosti donosi 5

micvot (također iz ove sedre). I ovdje se nalazi primjer koliko bismo bili izgubljeni u pokušaju da razumijemo sve što nam taj pasuk zapovijeda bez Usmenog zakona. Ponovno, nije riječ o rabinskom tumačenju ili davanju zakona, već je to Tora koja dolazi od HaŠema jednako kao i Anohi HaŠem Elokeha

Imajte na umu uvodnu rečenicu u ovom pasuku: "Nećete moći jesti ..." Ne kaže "Nemoj jesti". Torat hajim primjećuje da je ovo ideal života po Tori - zapravo bismo trebali biti nesposobni da učinimo ono što B-g zabranjuje.

Svu gore spomenutu hranu treba jesti na mjestima na kojima je određeno da se jede. Pazite da ne zaboravite na Levija, njegove darove i druge oblike pomoći.

"Kada će B-g proširiti tvoje granice kao što je obećao ..."

Zapazite da Tora o prosperitetu govori neposredno nakon dijela o velikodušnom dobrotvornom davanju i brizi za druge. Ovo je B-ž-je "nelogično" obećanje: što više dajete, to ćete više imati.

Ako i kada poželimo jesti mesa (osim svetog mesa korbanot), možemo to učiniti na bilo kojem mjestu koje odaberemo, ali prethodno moramo primjereno zaklati životinju koju ćemo jesti.

U pasuku koji zapovijedi š'hita, B-g kaže "(zakoljite životinju) kao što sam vam zapovjedio." No, mi ne nalazimo detalje š'hita u Pisanoj riječi. Ovaj pasuk jedno je od ishodišta za koncept da se Tora sastoji od pisanog dijela i Usmenog zakona – i oboje se smatra riječju B-žjom.

Na nesveto meso ne odnose se ista ograničenja kao na sveto meso (npr.

ritualna nečistoća - vaša ili životinje - nije prepreka). Međutim, mnoge druge halahot se primjenjuju.

Životinja mora biti ubijena prije nego li se uzme njeno meso. To je univerzalna zabrana (ona je jedna od 613 micvot, te jedan od 7 noahidskih zakona) o "udovima žive životinje". Krv mora biti uklonjena iz mesa prije nego ga smijemo jesti. Korbanot će se dovoditi iz svih krajeva (čak i izvan Izraela) na "Mjesto koje B-g izabere" - Mikdaš. Ove korbanot će biti prinesene na žrtveniku, njihova krv po njemu poprskana, meso (kada je dopušteno) će tamo biti pojedeno. Pazite da činite sve što B-g traži, kako bi stvari bile dobre za nas i našu djecu.

Šliši - treća alija - 22 p'sukim (12,29-13,19)

Ponovno je izrečeno upozorenje: nemojte se zainteresirati za idolopokloničke prakse naroda koje ćemo mi zamijeniti u Zemlji, da ne bismo razgnjevili B-ga, te da nas On ne bi kaznio.

Činit ćemo sve što nam je zapovjeđeno, ne nadodajući, niti oduzimajući od Tore i micvot

Ako (kada) se među nama pojavi prorok ili onaj koji sanja sne - čak i onaj koji izvodi čuda ili znake kojima će potvrditi svoje riječi - koji prorokuje u ime idolopoklonstva, zabranjeno je poklanjati mu pažnju. Ovo je B-žji ispit naše vjere u Njega. Moramo biti vjerni B-gu, slijediti ga, poštovati ga, držati se Njegovih micvot, služiti Mu i držati Ga se.

Prije spomenuti lažni prorok bit će pogubljen zbog svog pokušaja da nas odvrati od B-ga. Na taj način uklanjamo zlo iz naše sredine.

Čak i ako bi nas bilo koji drugi Židov (makar to bio bliski rođak ili

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

dragi prijatelj) pokušao privući ka idolopoklonstvu bilo koje vrste (poznatom ili nekom stranom i egzotičnom), mi ne smijemo pokazati ljubav prema takvoj osobi, niti svladavati svoju mržnju prema njoj, niti je izbaviti od opasnosti, niti govoriti njoj u prilog na sudu, niti se suzdržavati od toga da govorimo protiv nje.

S gledišta micvi

Tora mora biti vrlo jasna i čvrsta u ovim zapovijedima, jer je postalo dijelom naše naravi da volimo svog bližnjeg, da ga ne mrzimo, i da ga pokušamo spasiti. No ne i u ovom slučaju.

Ovo je pasuk s 5 micvi koji smo ranije spomenuli. Te micvot stoje u zapanjujućem kontrastu s micvot iz K'došim koje naređuju ljubav prema drugom Židovu, da ga se ne mrzi, da ga spasimo od opasnosti, itd. Ove micvot (iz ovotjedne sedre) naglašavaju ozbiljnost kojom Tora tretira onoga koji nas vabi. On je karcinom u našoj sredini koji se mora ukloniti. Poziv na idolopoklonstvo smatra se čak ozbiljnijim i od samog idolopoklonstva. Ili se barem smatra ozbiljnijom prijetnjom židovskom životu.

Da je tako pokazuje nam talmudski savjet da netko smije/treba uhvatiti u zamku primamljivača. Ako govori samo jednoj osobi, onda neće biti dovoljno svjedoka protiv njega. Podučava nas se da ga zatražimo da svoje prijedloge ponovi pred drugima. Ako on to odbije, onda postavimo skrivene slušatelje koji će postati svjedoci protiv njega. Kada ti svjedoci zauzmu svoja mjesta, onda primamljivaču moramo odgovoriti izazovom da nije pravo napustiti B-ga zbog druge religije ili vjere. Ako se primamljivač povuče, onda

ga ostavimo na miru. Ako nastavi sa svojim pokušajima da nas zavede, onda se svjedoci otkriju i "optuže" ga beit dinu

No, primamljivača treba pogubiti (nakon suđenja i osude) kamenovanjem, s time da svjedoci koji ga optužuju pokrenu izvršenje. I (to se gotovo samo po sebi podrazumijeva) zabranjeno je zavesti svog bližnjeg Židova da napusti B-ga i štuje idole.

Ako saznamo da je jedan cijeli grad zaveden na idolopoklonstvo, moramo vrlo pažljivo istražiti tu stvar. Ova zapovijed je uopćena kako bi zahtijevala temeljitu istragu i ispitivanje svjedoka u svim vrstama slučajeva. Ako optužbe budu potvrđene, stanovništvo "grada koji je zabludio" treba pogubiti mačem, njihovu imovinu spaliti i sam grad uništiti. Grad se više nikada ne smije ponovno sagraditi (osim ako sigurnosna procjena ne zahtijeva drugačije). Nitko ne može imati koristi od bilo čega iz tog grada kako se ne bi izazvao B-žji gnjev. Pravilno izvršenje ovih i drugih micvot naći će naklonost u B-žjim očima.

R'vi'i - četvrta alija - 21 p'sukim (14,1-21)

Kao "B-žjoj djeci", zabranjeno nam je činiti si porezotine (zbog idolopokloničkih razloga ili tugovanja za preminulim) niti čupati kosu od žalosti. Naša je sudbina da budemo izabrani među narodima zemlje. Zabranjeno je jesti korbanot koje su postale "neprihvatljive".

Tora zatim iznosi popis 10 vrsta sisavaca koji su košer (3 domaće i 7 divljih životinja), a zatim daje znakove po kojima se određuje jesu li životinje košer (razdvojeni papci i

preživanje). Nakon toga slijede četiri primjera životinja koje ne smijemo jesti. (za vašu informaciju, u Š'mini, poimence su navedene samo ne-košer životinje.)

Rabi Aryeh Kaplan z ”l identificira sedam divljih košer životinja (hajot t'horot) kao gazelu, jelena, antilopu, kozoroga, divokozu, bizona, žirafu. Postoje različita mišljenja o hebrejskim nazivima za različite životinje.

Ribe je dopušteno jesti ako imaju ljuske i peraje. Ono što nema ljuske ili peraje zabranjeno nam je. Ljuske (koje se preklapaju i koje se lako uklanjaju) određuju kašrut ribe.

Smijemo jesti košer ptice. Stoga smo dužni provjeriti i odrediti košer status ptice koju želimo jesti. (Odgovarajuće micvot za druge vrste životinja ubrojene su iz paršat Šmini.)

U duhu pozitivne zapovijedi da provjerimo kašrut životinje, ovo pravilo ne uključuje samo provjeru posjeduje li riba ljuske, već i da potražimo znak kašruta na pakiranim proizvodima ili kašrut certifikat u restoranu.

Tora navodi 21 vrstu ptica koje su zabranjene.

Karakteristike košer i ne-košer ptica ne spominju se u Tori (za razliku od životinja i ribe). Gemara nam daje smjernice koje nam pomažu razlikovati košer i ne-košer ptice. Praktično govoreći, ni popis niti smjernice ne određuje koje ptice jedemo. Tradicija to određuje. U osnovi, ne vjerujemo da možemo ispravno prepoznati ptice čiji su nazivi dani u Tori (suvremeni hebrejski ponekad se ne podudara s biblijskim ili mišnajskim hebrejskim). Ako imamo tradiciju u našim zajednicama da je određena vrsta ptica košer, onda ćemo je jesti. U proti-

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

vnom zauzimamo oprezno stajalište safeka (sumnje) i odlučimo biti strogi prema sebi.

Također je zabranjeno jesti nekošer skakavce i ostale krilate kukce. Bez obzira na dopuštenje da jedemo meso životinja, zabranjeno je jesti životinju koja je uginula na način drugačiji od š'hite. Ova se zabrana naziva "n'vela". Od "n'vela" se smije ostvariti korist ali ne i od mješavina mlijeka i mesa.

Iako nas ovo treće pojavljivanje mesa u mlijeku uči zabrani ostvarenja koristi, nju ne brojimo kao zasebnu micvu, već je ona obuhvaćena zabranom jedenja mesa u mlijeku iz Ki Tisa

Hamiši - peta alija - 8 p'sukim (14,22-29)

(Približno 2% prinosa usjeva dajemo kohenu kao t'ruma, a od ostatka se odvaja desetina kao ma'aser da bi se dala Leviju.) Jedna desetina onoga što je preostalo odvaja se kao ma’aser šeni, koji ostaje u posjedu vlasnika, ali se smatra svetim i mora se donijeti u Jerušalajim i tamo pojesti u stanju obredne čistoće. Ako je iznos ma’aser šenija velik, čovjeku je dopušteno da otkupi proizvod po poštenoj tržišnoj cijeni te pridoda petinu. Ako netko otkupi ma’aser šeni od svog susjeda, poštena tržišna cijena je dovoljna. Prihod od otkupljivanja treba potrošiti na hranu i piće u Jerušalajimu. Još jednom nas Tora podsjeća da se brinemo o Leviju, koji nema vlastite imovine. (Ovo pravilo o ma’aser šeni vrijedi 1., 2., 4., i 5. godine Šmita ciklusa.) U

trećoj (i 6-oj) godini ciklusa Šmita drugu desetinu treba predati siromašnima. Ovaj velikodušni čin cedake bit će nagrađen blagoslovima od B-ga.

Šiši - šesta alija - 18 p'sukim (15,118)

Ako godina Šmita prođe, ne može se tražiti otplata osobnih zajmova. To se pravilo primjenjuje kada su i zajmodavac i zajmoprimac Židovi. Zajmovi koje duguju ne-Židovi moraju se prikupljati, ali je micva otpisati osobni dug svog bližnjeg Židova nakon godine Šmita. Ako se židovski narod vlada kako valja prema Tori i micvot, bit ćemo blagoslovljeni time da među nama neće biti siromaštva. A imat ćemo i vladajući položaj među narodima svijeta.

Međutim, kada smo suočeni sa siromaštvom, ne smijemo potiskivati velikodušnost prema siromaštvu, ne smijemo potiskivati velikodušnu potporu onima koji su siromašni. Naprotiv, velika je micva dati cedaka i potpomoći one koji nisu tako sretne ruke kao mi, davanjem i to na dostojanstven način. Budite posebno oprezni da ne uskratite zajmove siromašnima jer se približava godina Šmita. Ako siromašna osoba zavapi B-gu, on će vas smatrati odgovornim što niste pomogli. Budite velikodušni na polju cedaka i heseda, i time zaslužite blagoslov od B-ga. Siromaštvo će biti "realnost života" u normalnim okolnostima – cedaka dajte bez zadrške.

Ako Židov postane prinudni sluga svom bližnjem Židovu, on će raditi najviše šest godina i biti oslobođen sedme godine. Nitko ne smije oslobođenog "eved ivrija" otposlati praznih ruku, već će mu dati velikodušni dar kada ga otpušta iz službe. Moramo se sjetiti da smo bili "ava-

dim" u Egiptu i da nas je B-g otkupio, te On očekuje od nas da budemo osjetljivi prema onima koji nisu tako sretne ruke kao mi. Ako "eved ivri" ne želi biti oslobođen, obredno mu se probuši uho i on ostaje u službi svog gospodara do jovela. Nemojte biti škrti sa slugom, jer vam je služio naporno i dugo.

Š'vi'i - sedma alija - 22 p'sukim (15,19-16,17)

Prvina od krava, koza i ovaca je sveto. S njima se ne smije raditi niti od njih ostvarivati korist. Oni su dani kohenu kao jedan od njegovih darova što mu ih dodjeljuje Tora (nakon 30-50 dana otkako dođu na svijet). Oni će biti hrana za kohena i njegovu obitelj nakon što budu prineseni kao korban – tijekom prve godine, osim ako "nisu prikladni za žrtvenik". U tom slučaju oni su kohenova imovina, da radi s njima što mu drago. B'hor ove vrste vrijedi čak i u naše vrijeme, kada nema Beit HaMikdaša. Samo što nam učenjaci zabranjuju da vršimo tu micvu, jer dok smo trenutno bez Beit HaMikdaša, to bi bilo tegoba nametnuta kohenu koji prima b'hor, te iskušenje za različite prijestupe kohena.

Čuvajte proljetni mjesec i donesite korban Pesah. (To je ponavljanje micve da se kalendar prema potrebi prilagodi dodavanjem mjesecadrugog adara – kako bi se Pesah pogurnuo u proljeće.) Hamec je zabranjen na poslije podne Erev Pesaha Hagiga (dobrovoljna žrtva koja se prinosi uz pashalno janje na Pesah, op.pr.) ne može biti ostavljena duže od dva dana. Korban Pesah se ne smije prinijeti na osobnom žrtveniku. Radujte se na blagdane. Donesite korbanot u Mikdaš na hagim. Ne pojavljujuj se tamo praznih ruku.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

436. Bam!: Obveza da se unište idoli

Potpuno ćete uništiti mjesta na kojima su narodi ... obožavali svoje idole ... (Ponovljeni zakon 12,2)

437. Nije li ovo u knjizi Šemos?: Zabrana uništavanja

B-žjeg Imena

To nećete činiti Vječnom, B-gu vašemu. (Ponovljeni zakon 12,4)

438. Pravodobnost: Obveza da se na sljedeći blagdan donesu u Hram dobrovoljni prinosi

Tamo ćete prinijeti svoje paljenice ... (Ponovljeni zakon 12,6)

439. A Elijahu (Ilija)? Zabrana prinošenja žrtava izvan Hrama

... pazi da ne prinosiš svoje žrtve paljenice na bilo kojem mjestu koje ugledaš. (Ponovljeni zakon 12,13)

440. Bez iznimaka: Obaveza da se žrtve prinosi jedino u Hramu

Samo na mjestu koje će Vječni odrediti ... tamo ćeš prinositi ... (Ponovljeni zakon 12,14)

441. Dobrotvorno društvo: Obaveza da se otkupi neprikladne posvećene životinje

Kada ti srce zaželi zaklat ćeš i jesti meso ... obredno nečisto i čisto ... (Ponovljeni zakon 12,15)

442. Zabrana za žito: Zabrana jedenja žita od druge desetine izvan Jeruzalema

U svojim gradovima ne smiješ jesti desetinu od svog žita ... (Ponovljeni zakon 12,17)

443. Grožđe: Zabrana pijenja vina od druge desetine izvan Jeruzalema

... ni od svog vina ... (Ponovljeni zakon 12,17)

444. Maslinarstvo: Zabrana jedenja ulja od druge desetine izvan Jeruzalema

... ni svog ulja ... (Ponovljeni zakon 12,17)

445. Širom zemlje: Zabrana kohanim da jedu prvine od životinja izvan Jeruzalema

... ni prvine... (Ponovljeni zakon 12,17)

446. U Domu: Zabrana jedenja žrtava za grijeh ili krivnju izvan Hrama

... od svojih goveda i svojih ovaca i koza ... (Ponovljeni zakon 12,17)

447. Ona ide gore, a ne unutra: Zabrana jedenja žrtava paljenica

... svojih zavjetnih žrtava ... (Ponovljeni zakon 12,17)

448. Škropljenje: Zabrana jedenja žrtava prije nego li se krv poškropi ... ni svojih dobrovoljnih prinosa ... (Ponovljeni zakon 12,17)

449. Ne skači pred rudo: Zabrana da se prve plodove prerano jede ... i što podižeše svojim rukama. (Ponovljeni zakon 12,17)

450. Ne zaboravi me: Zabrana nebrige za levita Pazi da ne zaboraviš levita ... (Ponovljeni zakon 12,19)

451. Ljudi koji jedu ukusne životinje: Obaveza da se životinje obredno zakolju prije nego li ih se jede Klanje svoje stoke i svojih ovaca vršit ćeš... kao što sam ti Ja zapovjedio ... (Ponovljeni zakon 12,21)

452. Iznenađujuće sveobuhvatno: Zabrana jedenja udova otrgnutih sa žive životinje ... nećeš jesti život (zajedno) s mesom. (Ponovljeni zakon 12, 23)

453. Dođi amo: Obaveza da donesete žrtve koje potječu izvan Izraela u Hram

... donesi na mjesto koje će B-g odrediti. (Ponovljeni zakon 12,26)

454. Sve u vezi Eve: Zabrana da se pridodaje micvos ... ništa ne domeći tome ... (Ponovljeni zakon 13,1)

455. Ništa ne oduzimaj: Zabrana da se ne oduzima od micvos ... i ništa ne oduzimaj od toga. (Ponovljeni zakon 13,1)

456. Kontraproduktivno: Zabrana slušanja lažnog proroka

Nemojte slušaj riječi toga "proroka ..." (Ponovljeni zakon 13,4)

457. Ne moj susjed: Zabrana da se voli meisisa* *meisis je onaj koji pokušava navesti druge Židove da štuju idola govoreći im kako je divan

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag

Nećeš gajiti naklonosti prema njemu ... (Ponovljeni zakon 13, 9)

458. Nemojte to zaboravljati: Zabrana ublažavanja svoje mržnje prema meisisu

... ne slušaj ga ... (Ponovljeni zakon 13,9)

459. Okrutno je biti blag: Zabrana spašavanja meisisa ... neka ga ne žali oko tvoje... (Ponovljeni zakon 13,9)

460. Neće dobiti odvjetnika: Zabrana branjenja meisisa ... ne pokazuj mu suosjećanje ... (Ponovljeni zakon 13,9)

461. Nemoj da ne progovoriš: Zabrana da se suzdrži od toga da se govori protiv meisisa

Ne prikrivaj ga. (Ponovljeni zakon 13,9)

462. E, da – nemojte to činiti: Zabrana da se postane meisis

…ne činite to zlo. (Ponovljeni zakon 13,12)

463. Zapamti, nalaziš se pod prisegom: Obveza da se pažljivo ispita svjedoka …dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi... (Ponovljeni zakon 13,15)

464. Gori, dušo, gori!: Obaveza da se spali idolopoklonički grad ... te spali sav grad vatrom... (Ponovljeni zakon 13,17)

465. Ostani dolje: Zabrana obnove idolopokloničkog grada

... i neka se više nikada ne sazida. (Ponovljeni zakon 13,17)

466. Bez uzimanja plijena: Zabrana ostvarivanja koristi od idolopokloničkog grada

Ništa od njegovih zabranjenih stvari da ti se ne prilijepi za ruku ... (Ponovljeni zakon 13,18)

467. Samoozljeđivanje: Zabrana da se radi ureze na svom tijelu

... nećeš na sebi praviti ureza... (Ponovljeni zakon 14,1)

468. Opsjednutost čupanjem kose: Zabrana da se čupa svoju kosu u žalosti

... niti načiniti ćelavo područje ... zbog pokojnika. (Ponovljeni zakon 14,1)

469. Ovaj mali pigul: Zabrana da se jede defektne ili na drugi način nepodobne žrtve Nemojte jesti ništa gnusno. (Ponovljeni zakon 14,3)

470. Provjeri je!: Obaveza da se ptice pregleda kako bi se utvrdilo jesu li košer Svaku košer pticu možete jesti. (Ponovljeni zakon 14,11)

471. Z-z-z-z!: Zabrana jedenja insekata

Svako leteće stvorenje što se roji za vas je nečisto... (Ponovljeni

- 613 zapovijedi

zakon 14,19)

472. Crkni!: Zabrana jedenja životinje koja je uginula bez primjerenog klanja

Nećete jesti ništa uginulog ... (Ponovljeni zakon 14,21)

473. Od sedam četiri: Obaveza da se odvoji druga desetina

Odvojit ćeš desetinu od svog usjeva koji si posadio ... (Ponovljeni zakon 14,22)

474. Od sedam dva: Obaveza da se odvoji desetine za siromašne

Na kraju tri godine, uzet ćeš svaku desetinu ... (Ponovljeni zakon 14,28)

475. Agent za naplatu dugova: Zabrana da se zahtijeva plaćanje Šemita zajmova

... neće utjerivati duga od svoga bližnjega ili brata ... (Ponovljeni zakon 15,2)

476. Agent za naplatu dugova 2. dio: Obaveza da se naplati od ne-Židova

Od tuđinca ćeš utjerati ... (Ponovljeni zakon 15,3)

477. Otpiši: Obaveza da se u Šemita ponište dugovanja ... onoga što ti brat duguje, odreći ćeš se (Ponovljeni zakon 15,3)

478. Ne budi škrt ...: Zabrana uskraćivanja milostinje siromašnima

... ne otvrdni svoje srce niti stisni šaku svoju ... (Ponovljeni zakon 15,7)

479. Budite darežljivi!: Obaveza dobrotvornog davanja ... otvorit ćeš mu ruku svoju ... (Ponovljeni zakon 15,8)

480. Daj, budi prijatelj…!: Zabrana da se prije Šemita suzdržava od pozajmljivanja

Pazi da ti se u srcu ne javi nedostojna pomisao ... (Ponovljeni zakon 15,9)

481. Velikodušni oproštajni darovi: Zabrana da se eved Ivrija otpusti praznih ruku

... nećeš ga poslati praznih ruku. (Ponovljeni zakon 15,13)

482. Ho-ho-ho: Obaveza da se eved Ivriju daju darovi kada odlazi

Daj mu velikodušno od svojih stada, od svog vršenja žita i svog vinskog podruma ... (Ponovljeni zakon 15,14)

483. Nema posla za Ferdinanda: Zabrana rada posvećenih životinja

... nećeš raditi sa svojim prvorođenim bikom ... (Ponovljeni zakon 15,19)

484. Šišanje: Zabrana strizanja posvećenih životinja

(nastavak sa 7. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag -

... nećeš strizati prvence svoga stada. (Ponovljeni zakon 15,19)

485. Sedam dana - i polovina: Zabrana jedenja homeca u popodnevnim satima Erev Pesaha

Ništa kvasno ne jedi nad njom... (Ponovljeni zakon 16,3)

486. Uvijek ima mjesta za hagiga: Zabrana da nešto ostane od blagdanskih žrtava

... niti će išta od mesa ... preostati do jutra... (Ponovljeni zakon 16,4)

487. Micva 487 ... recimo ...: Zabrana prinošenja korban Pesaha na osobnom žrtveniku

Ne smiješ zaklati žrtvu Pesah u nekom od svojih gradova ...

Sefer Hamicvot Hakacar

613 zapovijedi

(Ponovljeni zakon 16,5)

488. Ne brini se, budi sretan: Obaveza da se raduje na blagdan

Radovat ćeš se na svoj blagdan ... (Ponovljeni zakon 16,14)

489. Gosti Kuće: Obaveza da se pojaviš u Hramu na blagdane

Tri puta godišnje svi se muškarci moraju pojaviti pred B-gom na mjestu koje će On odrediti ... (Ponovljeni zakon 16,16)

490. Donio sam ti nešto: Zabrana da se u Hram dođe praznih ruku

... neće se pojaviti pred B-gom praznih ruku. (Ponovljeni zakon 16,16)

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

52. Pozitivna je zapovijed odstraniti hamec (ukvasalu hranu) na četrnaesti dan nisana

jer Pismo kaže, samo, prvoga ćeš dana odstraniti ukvasalo iz svojih domova (Š'mot 12,15); a Usmenom tradicijom se uči da taj "prvi" znači četrnaesti dan nisana, prije trenutka u kojem postaje zabranjeno jesti hamec. Čišćenje od hameca znači da čovjek treba uništiti znani mu hamec koji se nalazi u njegovom posjedu; a za ono što ne zna, učinit će to ništavnim i nevažećim u svom srcu, i smatrati to za ništa – neće to upotrijebi ni na koji način.

Po zakonu učenjaka čovjek ima pretraživati i pregledavati [svoje prostorije] te očistiti [sav hamec] na početku večeri [prije] četrnaestog, uz svjetlost svijeće: jer svi ljudi uvečer trebaju biti kod svoje kuće, a svjetlo svijeće je dobro za pretraživanje.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

Negativne zapovijedi

55. Negativna je zapovijed ne posuđivati uz kamatu od Židova

jer Pismo kaže, Nećeš davati kamate svome bratu. (D'varim 23,20), što je opomena za onoga koji uzajmljuje. On bi također prekršio i nalog [§76], niti ćeš kamen spoticanja stavljati pred slijepca (Va-jikra 19,14).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

56. Negativna je zapovijed ne uskratiti posudbu novca kome od Židova zbog bojazni od godine š'mita (oprosta), kako pozajmica ne bi bila poništena

kao što Pismo kaže, Čuvaj se, da se ne rodi u srcu tome nedostojna pomisao: "Blizu je sedma godina, godina oprosna"; i oko ti postane zlo, itd. (D'varim 15,9). To je velik grijeh, budući ga Tora osuđuje, nazivajući ga nedostojnim i podlim.

Ovo je na snazi kako za muškarca tako i za ženu: prema zakonu Tore, u vrijeme kada je propis o jubileju na snazi; a u današnje je vrijeme prema zakonu učenjaka. Dakle, Rabenu Jona je zapisao: U doba kada neće izgubiti svoju pozajmicu, koliko je izvjesnije ako netko otvrdne svoje srce pa ne da pozajmicu, da će njegov grijeh biti izuzetno velik.

57. Negativna je zapovijed ne zahtijevati povrat pozajmice nad kojom je prošla sedma godina [š'mita]

jer Pismo kaže, on neće utjerivati dug od svoga bližnjega ni od svoga brata jer je od Vječnoga proglašeno otpuštanje dugova. (D'varim 15,2). Sve se ovo primijenjuje na vrijeme kada je propis o jubileju na snazi . Međutim, u današnje vrijeme kada je zakon o š'mita (oprostu) u novčanim pitanjima na snazi samo po odluci učenjaka, čovjek neće prekršiti zabranu već će učiniti nešto što je zabranjeno od strane učenjaka.

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Centralizacija bogoslužja

Devarim 12 zabranjuje izgradnju

osobnih žrtvenika i opetovano naglašava potrebu da Vječnom služimo "na mjestu koje će On izabrati".

• Zašto je problematično štovanje na osobnim žrtvenicima? Koje su prednosti i mane centraliziranog bogoslužja?

U čemu se služba Vječnom razlikuje ako čovjek svaki puta treba putovati do Mikdaša da bi prinio žrtve i ako ih prinosi u svom vlastitom dvorištu?

• U kojem je periodu povijesti Izraela prinošenje žrtava bilo zabranjeno izvan Mikdaša?

Svrha Šemita

Koja je svrha godine Šemita? Dok se Ramban fokusira na to kako Šemita olakšava duhovni rast i prepoznavanje Vječnoga, Šadal naglašava da ona usađuje društvenu jednakost i brigu za one koji nemaju toliko sreće. Rambam nudi treću mogućnost, sugerirajući da Šemita služi praktičnoj svrsi očuvanja plodnosti zemlje.

• Je li moguće da su neke zapovijedi uspostavljene samo u praktične svrhe? Za koje druge micvot je dano takvo objašnjenje?

• Da li Tora podupire kapitalizam ili socijalizam? Što sugeriraju zakoni Šemita?

Mjesto koje je Hašem izabrao

Paraša Ree govori o "mjestu koje će Vječni izabrati". U konačnici, to se odnosilo na Beit HaMikdaš u Jerušalajimu, ali je li taj pojam oduvijek imao takvo značenje, još od vremena Mošea? Jesu li postojale druge mogućnosti za sveto mjesto Vječnoga?

• Kada i zašto je izabran Jerušalajim? Je li to bio izbor Vječnoga ili Davidov izbor? Zašto Tora to mjesto ne navodi po imenu?

• U čemu je sličnost između Šemita i Šabata? Kakva se korist dobiva od prisilnog odmora i suzdržavanja od posla?

Devarim 12 sugerira dva uvjeta za zabranu: nasljeđivanje zemlje Izrael i sigurnost od neprijatelja. Kakav je odnos između to dvoje? Kakvu to svjetlost baca na moguće razumijevanje zapovijedi? ■

• To što poznajemo krajnji izbor mjesta Beit HaMikdaša mnoge čitatelje navodi da pretpostave da je to bio jedini izbor i oni tako čitaju sve te prethodne stihove Tore. Možete li se sjetiti drugih slučajeva kada bi "sveznajući čitatelj" mogao doći do određenih pretpostavki o tekstu ili njegovim likovima?

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook:

Iskorjenjivanje idolatrije iz zemlje Izrael

Kao uvjet za nastanjivanje zemlje Izrael, Tora zapovijeda da svi oblici idolatrije moraju biti uništeni:

"Uništite do temelja sva mjesta na kojima narodi, koje ćete otjerati, služe svojim bogovima… Srušite njihove žrtvenike, oborite njihove obredne stubove, spalite vatrom njihova obredna stabla, uništite rezbarene likove njihovih bogova i istrijebite njihova imena sa tog mjesta." (Devarim 12,2-3)

Tora naglašava da obveza uništenja idolopokloničkih objekata vrijedi primarno za zemlju Izrael. Kao što mudraci komentiraju,

"'Istrijebite njihova imena iz tog mjesta' – u zemlji Izrael zapovjeđeno je u potpunosti istrijebiti idolopoklonstvo, ali ne i izvan zemlje." (Sifri; vidi Majmonides, Zakoni o idolatriji 7,2)

Idolatrija je očigledna antiteza judaističkoj poruci monoteizma. Zapovijed o borbi protiv idolatrije ne bi trebala biti ograničena na određenu lokaciju. Pa zašto onda Tora ograničava uništenje idolatrije samo na zemlju Izrael?

Suprotni svjetonazori

Konflikt između monoteizma i idolatrije zapravo je nadmetanje iz-

među dvaju fundamentalno suprotnih svjetonazora. Idolatrija svijet gleda kao podijeljen i rascjepkan, kao mjesto gdje se suparnički bogovi/prirodne sile sukobljavaju jedni s drugima. U takvom sumornom svjetonazoru, materijalno nadvladava duhovno, a život je sveden na zadovoljavanje fizičkih potreba.

S druge strane, monoteizam uči da je u pozadini svijeta jedinstvo. Kako se čovjekov osjećaj harmonije svemira produbljuje, jača i njegova težnja za duhovnim rastom. Veće težnje pak daju životu veći značaj –svijet napreduje i postupno se prosvjetljava.

Zemlja Izrael i monoteizam

Mudraci pišu da "zrak zemlje Izrael čini čovjeka mudrim" (Baba Batra 158b). Erec Jisrael povezan je s duhovnim životom Izraela – sa Torom, a srž mudrosti Tore je istina o jedinstvu stvarnosti. Posebna atmosfera zemlje Izrael ulijeva veću svijest o jedinstvu temelja svijeta. Iz tog razloga je uništenje idolatrije osobito važno u zemlji Izrael.

Izvan zemlje Izrael, harmonična vizija jedinstva svijeta ne može biti u potpunosti otkrivena. Tamo vlada rascjepkani svjetonazor koji naglašava podijeljenost i izolaciju. Sumo-

ran osjećaj egzistencijalnog otuđenja prožima sve aspekte života. Svaki pokušaj otkrivanja skrivenog jedinstva svijeta spriječen je 'nečistoćom zemalja drugih naroda.' Zemlje izvan Izraela trpe smrad idolatrije. Mudraci pišu da su Židovi koji žive izvan Izraela "Idolopoklonici u čistoći" (Avoda Zara 8a). Drugim riječima, oni su pod utjecajem kulturnog okruženja stranih zemalja u kojima žive.

Ta razlika manifestira se i u razlici između Tore Erec Jisraela i Tore u izgnanstvu. Tora izvan Izraela odlikuje se detaljnim argumentima i finom dijalektikom pilpula. Njene kvalitete odražavaju opći osjećaj podijeljenosti koji se tamo osjeća. S druge strane, Tora zemlje Izrael je osvjetljena uzvišenom mudrošću koja povezuje detalje sa moralnim principima koji njima vladaju. "Nema Tore poput Tore zemlje Izrael" (Berešit Raba 16,7).

Samo životom u zemlji Izrael čovjek može biti istinski slobodan od utjecaja idolatrije. Tora daje poveznicu između života u Izraelu i monoteističke vjere:

"Izveo sam te iz zemlje egipatske kako bih ti dao zemlju Kanaan, i kako bih bio tvoj B-g" (Lev. 25,38).

(nastavak s 10. stranice) Rav Kook: Iskorjenjivanje idolatrije iz zemlje Izrael

Osobno i javno oslobođenje Kada se dogodio Izlazak?

U koje doba dana je židovski narod izašao iz Egipta? Tora je naizgled proturječna kada su u pitanju sati izlaska. U Devarim 16,1 čitamo, "Bio je proljetni mjesec aviv u kojem te B-g tvoj izveo iz Egipta u noći." Očigledno, ovaj stih tvrdi da su Izraelci izašli u noći.

Međutim, Tora prethodno kaže u Brojevima 33,3 da su oni izašli po danu: "Dan nakon pashalne žrtve, Izraelci su pobjednički izašli pred očima Egipćana."

Pa kada su onda uistinu izašli –noću ili usred bijela dana, "pred očima Egipćana"?

Dvije faze oslobođenja

Talmud u Berahot 9a razrješava ovu kontradikciju objašnjavajući da su oba stiha točna. Oslobođenje je započelo u noći, no dovršeno je bilo sljedećeg jutra.

Nakon pošasti u kojoj su stradali prvorođenci, faraon je otišao Mošeu, moleći da Izraelci odmah napuste Egipat. U tom trenutku, hebrejski robovi bili su slobodni da odu. Službeno je tada, u noći, završilo njihovo ropstvo.

Međutim, B-g nije htio da se Njegov narod išulja "poput lopova u noći." Izraelcima je bilo zapovjeđeno da pričekaju do zore, prije no što s ponosom završe svoje robovanje u Egiptu. Tako se, zapravo, oslobođenje dogodilo tijekom dana.

Noć i dan

Rav Kook objasnio je da postoji korelacija između dana i noći te dvije faze oslobođenja.

Početno oslobođenje noću bila je

unutarnja sloboda. Egipatsko ropstvo bilo je službeno završeno, ali njihova sloboda još se nije realizirala u praksi. Radost oslobođenja, iako velika, bila je samo unutarnja radost. Njihova radost nije bila vidljiva drugima pa stoga odgovara skrivenom dijelu dana – noći.

Druga faza oslobođenja bio je stvarni izlazak židovskog naroda iz Egipta. To je bio javni događaj, pred očima Egipta i cijelog svijeta. Njihovo se oslobođenje dogodilo u zoru, naglašavajući time javni karakter njihovog oslobođenja. Kada je sunce izašlo, "Izraelci su pobjedonosno marširali" (Šemot 14,18).

"Riječ Šemite"

Šabatna godina više je od samog uzdržavanja od poljoprivrednih radova. Naziva se šemita, godina oprosta, jer se te godine poništavaju svi dugovi.

No, što se događa ako dužnik inzistira na tome da otplati zajam koji je uzeo? Mišna nas uči:

"Ako dužnik želi otplatu zajma tijekom sedme godine, zajmodavac samo mora reći, ‘Ja poništavam dugove. ’ Ako dužnik odgovori, ‘Svejedno, ja ih vraćam,’ zajmodavac može primiti otplatu. To se uči iz stiha, "Ovo je riječ šemite" (Devarim 15,2) (tj. dovoljno je riječima poništiti dug, čak i ako je on u stvarnosti otplaćen)." (Ševi'it 10,8)

Mišna zaključuje da, ne samo da dužnik može otplatiti svoje dugove, već je to i preporučljivo učiniti.

Koja je svrha poništavanja dugova u godini šemite? Zašto je dovoljno samo riječima poništiti dugove? Zašto mudraci pohvaljuju dužnike koji inzistiraju na tome da otplate svoje dugove?

Ispravljanje društvenih zala

Sedma godina služi ispravljanju društvenih zala i nejednakosti koje se tokom godina akumuliraju u društvu. Kada siromašniji segmenti društva posuđuju od bogatih, oni se osjećaju dužnima imućnoj eliti. "Dužnik je sluga pozajmljivaču" (Izreke 22,7). Ovaj oblik pokornosti može korumpirati čak i najiskrenije pojedince u njihovom odnosu prema bogatima i moćnima.

Šabatna godina dolazi kako bi ispravila tu situaciju nejednakosti i društvenog jaza, uklanjajući glavni izvor moći elite: dugove.

Međutim, Tora naglašava da se zdravo i uspješno društvo ne postiže kroz poništavanje privatne imovine i preraspodjelom bogatstva. Samo u ekstremnim slučajevima nejednakosti i društvene nepravde Tora traži lijek u otpuštanju privatnih dugova, djelomičnim ispravljanjem društvenih nejednakosti jednom u svakih sedam godina.

Međutim, važno je da lijek nema štetnih nuspojava, poput umanjivanja osobnog prava na vlasništvo. Stoga, Tora dozvoljava da poništenje dugova bude svedeno samo na formalnost, tehničku deklaraciju poništenja duga –"Ovo je riječ šemite." Već i samo verbalno izražavanje prava na oslobađanje svih financijskih obveza dovoljno je da neutralizira osjećaj ovisnosti i ulagivanja prema bogatom pozajmljivaču.

Tora ne traži da se umanji iskrenost i integritet dužnika. Stoga, dužnik može odbiti poništenje duga iz iskrene želje da nema koristi od tuđeg bogatstva. Ustvari, mudraci su hvalili to časno inzistiranje u otplaćivanju dugova.

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Lord Jonathan Sacks zt”l:

Druga desetina i snažna društva

Biblijski je Izrael od vremena Jošue do uništenja Drugog hrama pretežno bio poljodjelsko društvo.

Shodno tome, Tora je svoj vjerski i društveni program ostvarivala putem poljoprivrede. On ima tri ključna elementa.

Prvi je bio ublažavanje siromaštva. Iz mnogo razloga, Tora prihvaća osnovne principe onoga što danas nazivamo tržišnom ekonomijom. Ali iako je tržišna ekonomija dobra u stvaranju bogatstva, manje je dobra u pravednoj raspodjeli istog. Stoga je socijalno zakonodavstvo Tore imalo za cilj, prema riječima Henryja Georgea, "postaviti temelje socijalne države u kojoj bi krajnje siromaštvo i ponižavajuća oskudica trebali biti nepoznati."

Otuda i institucije koje su dijelove žetve ostavljale za sirotinju: leket, šiheha i pe’a – otpalo klasje, zaboravljeni snopovi i uglovi polja. Bili su tu plodovi sedme godine, koji nisu pripadali nikome i svima, i ma’aser ani – desetina za siromašne koja se davala u trećoj i šestoj godini sedmogodišnjeg ciklusa. Šmita i Jovel –sedma i pedeseta godina s otpuštanjem dugova, oslobođenjem robova i povratkom posjeda predaka izvornim vlasnicima, vraćali su osnovne elemente gospodarstva u njihovu početnu poziciju pravednosti. Dakle, prvo načelo bilo je: nitko ne smije biti očajnički siromašan.

Drugi, koji je uključivao teruma i ma’aser rišon – svećenički dio i prvu desetinu, išao je za uzdržavanje svećenika i levita. To je bila vjerska elita nacije u biblijska vremena bez vlastite zemlje, čija je uloga bila osigurati da služba B-gu – posebno služba u Hramu – bude neprestano u srcu nacionalnog života. Imali su i druge bitne funkcije, među njima obrazovanje i pravosuđe, kao učitelji i suci.

Treći je bio osobniji i duhovniji. Postojali su zakoni poput donošenja prvih plodova u Jeruzalem i tri hodočasnička blagdana – Pesah, Šavuot i Sukot – koji su označavali razdoblja u poljoprivrednoj godini koja su bila povezana s isticanjem pouka o zahvalnosti i poniznosti. Učili su da zemlja pripada B-gu, a mi smo samo Njegovi stanari i gosti. Kiša, sunce i sama zemlja svoje plodove daju samo zahvaljujući Njegovom blagoslovu. Bez takvih redovitih podsjetnika, društva polako ali neumitno postaju materijalistička i samozadovoljna. Vladari i elite zaboravljaju da je njihova uloga da služe narodu, i umjesto toga očekuju da narod služi njima. Tako narodi na vrhuncu svog uspjeha počinju propadati, nesvjesno utirući put svom porazu.

Sve ovo je jedan zakon u našoj parši – zakon o drugoj desetini – težak za razumijevanje. Kao što smo prethodno spomenuli, u trećoj i šestoj godini sedmogodišnjeg ciklusa, ona se davala siromašnima. Međutim, u prvoj, drugoj, četvrtoj i petoj godini, uzgajivači su je trebali odnijeti u Jeruzalem i tamo je pojesti u stanju čistoće.

Jest ćeš desetinu svoga žita, mladog vina i maslinova ulja, i prvorođeno od svojih goveda i ovaca u prisutnosti Vječnog, svoga B-ga, na mjestu koje On izabere kao prebivalište za Svoje Ime, tako da možeš naučiti da uvijek poštuješ G-spoda svoga B-ga. (Pnz 14,23)

Ako je poljodjelac živio na većoj udaljenosti od Jeruzalema, bila mu je dopuštena alternativa:

Možeš zamijeniti desetinu za novac. Smotaj novac u svojoj ruci, otiđi na mjesto koje će G-spod vaš B-g izabrati, i potroši novac na što god želiš: goveda, ovce, vino, žestoko piće ili

što god drugo poželiš. (Pnz 14, 25-26)

Problem je očit. Druga desetina nije išla siromašnima, ili svećenicima i Levitima, tako da nije bila dio prvog ili drugog načela. Možda je bila dio trećeg, da podsjeti poljodjelca da zemlja pripada B-gu, ali i to se čini malo vjerojatnim. Nije bilo izjave, kao što je to kod prvih plodova, niti posebne vjerske službe, kao što se događalo na svetkovinama. Osim što se odvijala u Jeruzalemu, institucija druge desetine naizgled nije imala nikakav spoznajni ili duhovni sadržaj. Koja je onda bila logika druge desetine?

Učenjaci su, fokusirajući se na frazu, "kako biste mogli naučiti štovati G-spoda svog B-ga", rekli da je to poticanje ljudi na učenje. Ostajući neko vrijeme u Jeruzalemu dok su konzumirali desetinu ili hranu kupljenu novčanom zamjenom, na njih bi utjecalo raspoloženje koje je vladalo u svetom gradu, s njegovim stanovništvom koje je bilo uključeno ili u božansku službu ili u sveto proučavanje.

To bi bilo otprilike ono što se danas događa sinagogalnim grupama koje organiziraju studijska putovanja u Izrael.

Majmonides, međutim, daje sasvim drugačije objašnjenje.

Za drugu desetinu bilo je zapovijeđeno da je se potroši na hranu u Jeruzalemu: na taj je način vlasnik bio prisiljen dati dio u dobrotvorne svrhe. Budući da je nije mogao koristiti na drugi način osim za jelo i piće, mora da ga je bilo lako navesti da je malo-pomalo daruje. Ovo je pravilo okupilo mnoštvo ljudi na jednom mjestu i ojačalo veze ljubavi i bratstva među sinovima ljudskim.

Za Majmonidesa druga je desetina

s 12. stranice) Rabbi Lord Jonathan Sacks zt”l:

služila društvenoj svrsi. Ona je jačala civilno društvo. Stvarala je spone povezanosti i prijateljstva među ljudima. Poticala je posjetitelje da blagoslove žetve podijele s drugima. Stranci bi se upoznali i postali prijatelji. Među hodočasnicima bi zavladala atmosfera drugarstva. Postojao bi osjećaj zajedničke pripadnosti i kolektivnog identiteta. Doista, Majmonides kaže nešto slično o samim blagdanima: Svrha održavanja blagdana je jasna. Čovjek ima koristi od takvih skupova: emocije koje se rode obnavljaju privrženost vjeri; dovode do prijateljskog i društvenog odnosa među ljudima.

Atmosfera u Jeruzalemu, kaže Majmonides, potakla bi društvenu angažiranost. Hrane bi uvijek bilo u izobilju, budući da bi se tamo donosili plodovi voćaka u njihovoj četvrtoj godini, desetina od stoke te žito, vino i ulje druge desetine. Njih se nije moglo prodati niti ih se moglo sačuvati za iduću godinu; stoga bi se mnogo toga davalo u dobrotvorne svrhe, posebno (kao što Tora precizira) "levitu, strancu, siročetu i udovici." (Pnz 14,29)

Pišući o Americi 30-ih godina devetnestog stoljeća, Alexis de Tocqueville otkrio je da mora skovati novu riječ za fenomen s kojim se ondje susreo i u njemu uočio jednu od opasnosti po demokratsko društvo. Ta je riječ bila individualizam. Definirao ju je kao "zreo i smiren osjećaj koji svakog člana zajednice navodi da se odvoji od mase svojih bližnjih te razdvoji od svoje obitelji i svojih prijatelja", prepuštajući "društvo u cjelini samo sebi".

Tocqueville je vjerovao da demokracija potiče individualizam. Kao rezultat toga, ljudi bi posao za opće dobro u potpunosti prepuštali vlastima, koje bi postajale sve moćnije, i na kraju postale prijetnja samoj

slobodi.

Druga desetina i snažna društva

Bio je to briljantan uvid. Dva nedavna primjera to ilustriraju. Prvi je mapirao Robert Putnam, veliki harvardski sociolog, u svojoj studiji talijanskih gradova 1990-ih.

Tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća sve su talijanske regije dobile lokalnu vlast pod jednakim uvjetima, no tijekom sljedećih dvadeset godina, neke su bile uspješne, a druge stagnirale; neke su imale učinkovito upravljanje i gospodarski rast, dok su druge zaglibile u korupciju i neuspjeh. Ključna je razlika bila, otkrio je, u kojoj je mjeri stanovništvo te regije bilo aktivno i društveno angažirano za javno dobro.

Drugi se primjer fokusira na ponašanje poput "švercanja" u tramvaju. Često je primamljivo iskoristiti javne sadržaje bez plaćanja (na primjer, putovati javnim prijevozom bez plaćanja karte: otuda i izraz "švercanje"). Tada stječete korist bez da snosite razmjeran dio troškova. Kada se to dogodi, narušava se povjerenje, i volja za postupanjem na opće dobro opada. To je ilustrirano u eksperimentu poznatom kao "igra švercera", osmišljenom za testiranje angažmana za opće dobro unutar grupe.

U igri svaki od sudionika dobiva određeni iznos novca, a zatim ih se poziva da daju neki iznos u zajedničku kasu. Taj se iznos zatim množi i u jednakim dijelovima vraća igračima. Tako, na primjer, ako svatko priloži 10 dolara, svaki će dobiti po 30 dolara. Međutim, ako jedan igrač odluči ne pridonijeti ništa, onda ako ima šest igrača, bit će 50 $ u kasi i 150 $ nakon množenja. Svaki od igrača tada će dobiti 25 dolara, ali jedan će sada imati 35 dolara: novac iz kase plus 10 dolara koje su prvotno dobili.

Kad se igra nekoliko rundi, drugi igrači ubrzo primijete da ne dopri-

nose svi jednako. Nepravda uzrokuje da drugi manje pridonose zajedničkoj blagajni. Grupa trpi i nitko ne dobiva. Međutim, ako se drugim igračima pruži prilika kazniti osumnjičenog za prevaru plaćanjem jednog dolara kako bi on izgubio tri dolara, oni to obično i učine.

Eksperiment pokazuje da uvijek postoji potencijalni sukob između osobnog interesa i općeg dobra. Kada pojedinci djeluju samo u svoju korist, grupa pati. Kad se šverceri prestanu ponašati sebično, svi imaju koristi.

Dok sam 2015. godine pisao o ovome, grčko je gospodarstvo bilo u kolapsu. Godinama ranije, 2008., ekonomist, Benedikt Herrmann, testirao je ljude po različitim gradovima diljem svijeta kako bi vidio postoje li geografske i kulturološke varijacije u načinu na koji ljudi igraju igru švercera. Otkrio je da su u gradovima poput Bostona, Kopenhagena, Bonna i Seula dobrovoljni prilozi u zajedničku kasu bili visoki. U Istanbulu, Rijadu i Minsku, gdje je ekonomija bila manje razvijena prilozi su bili puno niži. Ali najniži od svih bili su u Ateni. I ne samo to, kada su igrači u Ateni kažnjavali švercere, kažnjeni se nisu prestali švercati. Umjesto toga osvećivali su se kažnjavajući one koji su ih kažnjavali. Zaključak je bio da tamo gdje je društvena angažiranost niska, društvo se ne uspijeva povezati i gospodarstvo ne uspijeva rasti.

Otuda briljantnost Maimonidesovog uvida da je druga desetina postojala kako bi stvorila društveni kapital, što znači veze povjerenja i uzajamnog altruizma među stanovništvom, do čega je došlo dijeljenjem hrane sa strancima u svetoj sredini Jeruzalema. Ljubav prema B-gu pomaže nam da postanemo bolji građani i velikodušniji ljudi, čime se suprotstavljamo individualizmu zbog kojeg demokracije na kraju propadaju.

(nastavak

Koncentriraj se!

Ključna riječ u ovotjednoj parši je riječ kojom parša započinje – re'e. Ta riječ znači "vidi!" – imperativ koji odmah razumijemo. Moše je htio da židovski narod razumije da je nedovoljno intelektualno razumjeti pa čak i emocionalno vjerovati u B-žju ulogu u našim životima. Čovjek mora biti sposoban jasno vidjeti, identificirati i izmjeriti to u svakodnevnom životu.

U jednoj od svojih čudesnih metafora, Talmud nam opisuje scenu na Nebu gdje pravednici okružuju

B-ga, i gdje ukazuju na B-žju prisutnost koju vide jasno i izoštreno. Tijekom razdvajanja Crvenog mora, Židovi su također ukazivali na

B-žju prisutnost koja ih je spasila od faraona i rekli su: "Ovo je naš B-g."

Postoje vremena u životu pojedinaca, a svakako i u povijesti židovskog naroda, u kojima B-ga možemo, da tako kažemo - "vidjeti" u svijetu.

No, kako bi čovjek vidio, on mora gledati i mora se usredotočiti.

Nedovoljno je samo baciti pogled.

Istinsko gledanje zahtijeva razinu koncentracije, pažnju usmjerenu na detalje, prepoznavanje dubine, boje i oblika. I to je mjesto na kojem ideja rituala i zapovijedi stupa na scenu u židovskom životu i pogledu na svijet. Zapovijedi Tore namijenjene su da budu naše 'leće' koje ispravljaju naš pogled kako bismo 'vidjeli' stvari ispravno. Neki ljudi imaju bolji vid od drugih. Isto se može reći i u pogledu duhovnog vida.

Postoje ljudi koji ne mogu vidjeti stvari izdaleka. Oni se toliko zagledaju u stabla da postanu nesvjesni šume koju ta stabla čine. Znati sve detalje oko zapovijedi je važno i hvalevrijedno. No, jednako je tako važno i hvalevrijedno vidjeti vrijednosti i principe koji leže iza tih zapovijedi. Postoje ljudi koji su dalekovidni, no spotiču se o objekte koji se nalaze ravno pred njima.

Ignoriranjem poštivanja zapovijedi i fokusom samo na 'židovske vrijednosti', vjerojatnost grijeha uvelike raste. B-g je rekao Kainu da "gri-

jeh vreba na vratima (da samo iskoračiš iz svog doma)" kako bi nas zarobio. Tako, da bismo ispravno 'vidjeli' stvari u židovskom životu, ne smijemo biti ni kratkovidni, ni dalekovidni. Moramo održavati balans i imati gotovo savršenu viziju. U svijetu gdje je tako dobar vid rijetkost, postoje mnoge medicinske procedure koje reklamiraju vraćanje savršenog vida.

Moše takav proizvod, da tako kažemo, predstavlja u ovotjednoj parši. Razumijevanje potrebe učenja i držanja zapovijedi kombinirano sa dubokim razumijevanjem pravih židovskih vrijednosti jesu korektivne leće koje nam pomažu obnoviti našu izbalansiranu i fokusiranu viziju života. Uistinu, judaizam se slaže s aforizmom da "vidjeti znači vjerovati"

Židovski kalendar

Moše naizgled prekida svoj dugi govor o povijesti i sudbini židovskog naroda ponavljanjem blagdanskih dana u godišnjem kalen-

Rabbi Berel Wein:

daru. Kalendar je uvijek bio centralna stvar židovskog života i preživljavanja. Pod krutim režimom Staljina, sovjetskim Židovima bilo je zabranjeno posjedovati židovski kalendar.

Dubina vjernosti sovjetskih Židova vidi se u činjenici da su milijuni tih Židova na neki način ipak znali kada su židovski praznici – osobito Simhat Tora. Jer kalendar je ritam našeg života i ispunjava ga uspomenama, nadom i osjećajem bezvremenosti židovskog života i tradicije.

Zato je samo postojanje židovskog kalendara predstavljalo prijetnju ateističkom okrutnom komunističkom režimu koji je tada vladao nad velikim dijelom ljudske rase. Kalendar u židovskom životu i razmišljanju ne predstavlja samo vrijeme koje je prošlo, već se više fokusira na vrijeme koje tek ima doći, na budućnost, koja nekako uvijek može biti svjetlija no što je to bila prošlost.

Jedan od mojih mlađih unuka ponosno mi je rekao da je izračunao za koliko će se godina u budućnosti dogoditi određene anomalije u židovskom kalendaru, vezano uz erev Pesah. Želim mu da doživi te godine, no on je već sada entuzijastičan vezano uz tu vjerojatnost i iščekuje da se to dogodi.

Židovski kalendar je prijelaz s jednog svetog dana na drugi. Mi smo uvijek na putu slavljenja i obilježavanja naše dužnosti da služimo Stvoritelju. Iako su od vremena Mošea u naš kalendar uvedeni mnogi tužni dani, židovski kalendar svejedno ostaje kalendar radosti, obitelji, gostoprimstva, suosjećanja i zahvalnosti za život i njegovo obilje.

i za cijelu godinu koja slijedi.

Iako je budućnost uvijek zagonetna, mi svejedno možemo imati utjehu i osjećati se sigurno zbog konzistentnosti našeg kalendara koji je pratio putovanje židovskog naroda kroz stoljeća. Židovski kalendar nas svakodnevno podsjeća na jedinstvenost nas kao naroda te na vječnost Tore i naše vjere. Zato se tako lijepo uklapa u Mošeovu cjelokupnu poruku koja je zabilježena u knjizi Devarim. Prolazak vremena je sam po sebi jedan od velikih darova života što nam ih je B-g, naš Stvoritelj, darovao.

Parša Re'e gotovo uvijek pada u mjesecu elulu, koji vodi ka mjesecu tišriju u kojem se nalaze dani straha i milosti, te velika proslava Tore i njenih zapovijedi na Sukot. Pregled židovske godine, kojim se u velikoj mjeri bavi ovotjedna parša, stoga je najprikladniji jer ne samo da nas priprema za nadolazeći mjesec, već

Šabat šalom.

Kalendar nam daje viziju budućnosti i dopušta nam osjećaj da smo sami kovači vlastite sudbine, te da, svojim trudom, možemo utjecati na svoju sudbinu. ■

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Koncentriraj se!

Prevela Anja Grabar

Rabbi Yissocher Frand:

Prvo pozitivno

"Ali ove nećete jesti od preživača ili od životinja s razdvojenim papcima: devu, zeca i kunića, jer oni preživaju, ali nemaju razdvojenih papaka; oni su nečisti za vas. A svinja, jer ima razdvojene papke, ali ne preživa: one je nečista za vas." (14,7-8)

Popis košer i nekošer životinja koji Tora donosi, i koji pomalo djeluje kao iznošenje tehničkih detalja, u sebi nosi mnoge pouke, pored samih pojedinosti oko toga što možemo, a što ne možemo jesti.

Rav Noach Weinberg, Roš ješiva

Aish HaTore, koji osobno ima zasluge za povratak desetaka tisuća jidiškajtu, a još mnogostruko više

njih putem svojih studenata, isticao bi (bazirajući se na Gemari u Hulin

60b) da postoji dokaz da je sveznajući B-g napisao Toru od redaka koji navode popis životinja koje preži-

vaju ali nemaju razdvojene papke, i životnja koje imaju razdvojene papke ali ne preživaju. Da li bi čovjek riskirao svoju vjerodostojnost predviđajući da se niti u jednom momentu u budućnosti negdje u svijetu neće naći niti jedna životinja koja se ne nalazi na tom popisu?

I doista, oko tri tisuće godina nakon davanja Tore, i svih istraživanja neznanih vrsta koje je znanost poduzela, nije pronađena niti jedna takva životnja!

Međutim, uz jačanje naše vjere, ovi retci nas također podučavaju pouku o tome kako da gledamo i odnosimo se prema drugim ljudima.

Svrha ovih redaka koji donose popis životinja koje imaju samo jednu košer karakteristiku je da nas poduči da one nisu košer. Činilo bi

se, dakle, primjerenim da se prvo iznese popis karakteristika koje ih čine nekošer životinjama. No, ipak, vidimo da ih Tora nabraja kao devu, zeca i kunića, koji preživaju, ali nemaju razdvojene papke, i svinju koja ima razdvojene papke, ali ne preživa.

Zašto Tora prvo nabraja košer karakteristike tih životinja, ako su karakteristike koje manjkaju jedino što nam je potrebno da bismo te životinje označili kao nekošer?

Midraš objašnjava da nas Tora nastoji naučiti da moramo, čak i kada nešto nije košer, pronaći način da prvo kažemo nešto pohvalno. Čak i nešto toliko trefe kao što je to hazir (svinja) zaslužuje da se istakne njezina pozitivna osobina.

Ako to Tora čini za ne-košer životinje, koliko bismo više morali naučiti da tako gledamo na ljude?

Šefovi, zaposlenici, djeca, učenici, kolege na poslu i susjedi neizbježno će imati neke negativne osobine. Možda ćemo morati, s vremena na vrijeme, iznijeti im koju negativnu poruku.

Ovaj nas midraš uči da čak i onda kada moramo drugima iznijeti negativnu poruku reći im da su na neki način "nekošer" uvijek trebamo naći način da prvo istaknemo njihove pozitivne osobine ili kvalitete.

"Danas pred vas stavljam blagoslov i prokletstvo. Blagoslov, budete li slušali zapovijedi Svevišnjeg koje vam zapovijedam danas. A prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Svevišnjeg "

Ovim teškim riječima Tore rabin Sforno nadodaje: "Nema srednjeg puta. Ako čovjek slijedi Toru, život će mu biti blagoslovljen. Ne bude li živio prema zapovijedima, život će mu biti proklet."

treba svrhu u životu, treba znati da život ima smisla. Svijest o Stvoriteljevom postojanju i izvršavanje njegove volje, omogućava čovjeku da iskusi najveći od svih blagoslova u ovom svijetu. Na taj je način svaki dan uzbudljiva avantura puna veselja zbog izvršavanja volje Svevišnjeg.

Izbor je na nama.

Prihvatimo li stav po kojem život ili ima smisao i svrhu ili ih uopće nema, shvatit ćemo i da je život sa smislom blagoslovljen život. Život bez smisla je život lišen zadovoljstva i prožet osjećajem da razlike ionako nema jer je život ovako ili onako konačan (a što može biti veće prokletstvo od toga?).

Shvatiti da postoji B-g koji je stvorio svijet, podržava ga i nadgleda –životu će dati pravi smisao. Čovjek

Pružite emocionalnu podršku onima koji je trebaju

"Ako se među tobom nađe čovjek u potrebi, jedan od tvoje braće unutar tvojih kapija u tvojoj zemlji koju ti je Svemogući dao, ne otvrdni svog srca i nemoj stisnuti šaku svoju protiv svog brata u potrebi. "

Ibn Ezra tumači da ove riječi znače da se nećeš suzdržavati da njegovom srcu govoriš ljubazne riječi. Kada je neka osoba siromašna, njezina je patnja mnogo veća od same

patnje zbog financijske neimaštine. Lako može biti da ona jako pati zbog emocionalne boli. Stoga je naša obaveza otvoriti svoje srce takvoj osobi i razgovarati s njom sa suosjećanjem. Samo davanje novca nije dovoljno. Jednom su RavMoshe Feinstein, zt'l, i jedan njegov student žurili na važan sastanak, i već su poprilično kasnili. Neki siromašni stari Židov zaustavio ih je da mu nešto udijele, a onda nastavio pričati Rav Feinsteinu o svojim problemima. Rav Feinstein mu je dao nekoliko dolara i stajao slušajući ga kao da ima vremena napretek. Student je pomislio da je možda Rav Feinstein shvatio da je ipak prekasno za sastanak. Međutim, kada je ovaj siromah završio, Rav Feinstein je počeo hodati još brže nego prije. Student ga je upitao: "Zašto ste stajali tamo i slušali ga? Niste li mu mogli samo dati novac i otići dalje kada smo u takvoj žurbi?" Rav Feinstein mu je odgovorio da slušanje nekoga koji skida teret sa svog srca može toj osobi biti vrednije od novca.

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Zelig Pliskin: Srednji put

Darivanje

Ovotjedna paraša govori o židovskoj ideji o davanju najmanje 10% svoje neto plaće u dobrotvorne svrhe (D'varim 14,22). Dvadeset posto je idealnija brojka, no i 10% je zadovoljavajuće.

Komentirajući riječ koja se ponavlja u Tori, učenjaci iznose sljedeću tvrdnju: Svaka osoba treba davati 10% da bi postala imućna! Oni kažu da je nemoguće postati siromašan zbog davanja u dobrotvorne svrhe, i ako to ne vjerujete, pokušajte i vidjet ćete!

To je jedino područje za koje učenjaci kažu da je dozvoljeno iskušati B-ga da bismo vidjeli da li On čini što kaže. Pokušajte dati 10% svog prihoda u dobrotvorne svrhe, kažu oni, i gledajte kako vaš novac raste. Očito, ideja je da ako upotrebljavate svoj novac na način na koji B-g to želi, tada će vam On dati više da s njime činite to isto.

Osnovni princip dobrotvornosti je ovaj: što je smislenije činiti sa svojim novcem – utrošiti ga na sebe ili ga iskoristiti za pomoć drugima?

Što će vam pružiti dublje i trajnije zadovoljstvo? Naravno, možemo zbijati šale i smijati se na tu temu, no na koncu, svatko zna da je da-

upotrijebili da njegov svijet učinimo boljim. Naravno, i mi trebamo uživati u njemu, i zato ne treba davati više od 20%. Ali pravo zadovoljstvo novca je prilika da ga koristimo za pomoć drugima.

Čak i najbolje investicije koje možete naći neće vam se isplatiti, jednom kada krenete dalje s ovoga svijeta, kao što ćemo svi jednoga dana otići. Jedino ono što investirate u dobrotvorne svrhe može trajati zauvijek.

Svatko tko želi posuditi neka dođe i posudi (Avos 3,20)

vanje drugima ono što će s nama živjeti u sva vremena – ne ona velika kuća koju smo podigli ili snažan automobil kojeg vozimo (ili nas možda netko drugi vozi u njemu).

Prema židovskom poimanju, B-g nam daje novac zato da bismo ga

Mi na ovom svijetu ne 'posjedujemo', mi tek posuđujemo. Naša su tijela uzeta na zajam, ono što imamo uzeto je na zajam; naši najbliži i najdraži uzeti su na zajam. Prije ili kasnije, sve ćemo to morati vratiti. Ništa nije trajno. Najbolje što možemo učiniti je uživati u svemu tome dok to imamo i biti nevjerojatno zahvalni što to imamo.

Želim vam dobro zdravlje i sreću tokom sljedećeg tjedna.■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Jeruzalem za čitav svijet

"Ali mjesto koje će G-spod, B-g tvoj, izabrati među svim tvojim plemenima da tamo postavi svoje Ime, za Svoje prebivalište, tražit ćete i doći tamo. I donijet ćete tamo sve svoje paljenice i svoje žrtve ... "(Ponovljeni zakon 12, 5-6).

Očito je da Tora ovdje govori o našem Svetom gradu Jeruzalemu, jer se pojavljuje u kontekstu ulaska Izraela u Obećanu zemlju i nužnosti uništenja idolopokloničkih žrtvenika prije uspostavljanja našeg Hrama B-gu. Ali zašto nije navedeno ime Jeruzalema?

Biblija je već identificirala MalkiCedeka kao kralja Salema (Jeru-Salem, grad mira) još u doba Abrahama (Postanak 14,18), a brdo Morija je bilo određeno kao mjesto na kojem će Svemogući "biti viđen" odmah nakon vezivanja Izaka (Postanak 22,14). Štoviše, Biblija ne oklijeva u identificiranju mjesta; vidite konkretne geografske opise brda Gerizim i brda Eival (Ponovljeni zakon 11,29.30.). Pa odakle ovo ustezanje da se imenuje Jeruzalem u ovom konkretnom kontekstu Biblije?

Maimonides se bavi tim pitanjem u svom velikom filozofskom remek djelu Vodič za zbunjene (3. dio, poglavlje 45). On uspostavlja načelo da je B-žanska služba u Hramu uglavnom bila usmjerena protiv idolopoklonstva. Brdo Morija je bilo najviša gora u regiji, pa ga je B-g upravo zbog toga odabrao za Sveti Hram kako bi potvrdio superiornost B-ga nad svim ostalim idolima! I ta B-žanska namjera je, kao što smo vidjeli, prethodno bila otkrivena Abrahamu. Ako je tako, zašto Mojsije ovdje skriva točan identitet B-žjeg grada?

Maimonides nudi tri razloga. Prije svega, smatrao je da bi objavljivanje imena ovog jedinstvenog grada samo potaknulo ostale narode na rat

protiv Izraela kako bi za sebe uzeli Jeruzalem. Drugo, druge bi države mogle čak pokušati uništiti gradmakar samo zato da ga Izraelci ne steknu. I na kraju, Mojsije se bojao da bi se plemena međusobno borila oko njega, svako pleme sa željom da Jeruzalem bude unutar njegovih vlastitih granica!

Vjerujem da pored Maimonidesovih proročanskih uvida, postoji još nešto važno u pozadini Mojsijevog oklijevanje da otkrije konkretno ime grada. U drevnom je svijetu svaka nacionalna država imala svog boga - u koga su vjerovali građani koji su živjeli unutar granica te nacionalne država. Jeruzalem je trebao biti grad u kojem će se smjestiti Sveti B-žji Hram - ali B-g ne bi boravio ni isključivo unutar Hrama, niti unutar toga grada; B-g je bio Gospodar čitavog svemira, kojega ne mogu obuhvatiti niti nebesa nad nebesima, čitav kozmos, pa svakako ne niti jedna građevina ili čak jedan grad.

Jedna od najtežih poruka koju je Mojsije imao za prenijeti svom narodu bila je da B-g nije ograničen fizičkim dimenzijama. Da, Maimonides je zapisao u svojoj knjizi Mišne Tora da je svetost Jeruzalema svetost B-žanske Prisutnosti (Šehine), i baš kao što je B-žanska Prisutnost vječna i nikada ju se ne može uništiti, tako je i svetost Jeruzalema vječna i nikad ne može postati zastarjelom (Zakoni Izabranog hrama, 6,14). Poanta velikih mudraca je da B-žanska prisutnost nikada ne može biti fizički uništena jer B-ž-anska prisutnost nije fizički subjekt, ona ni na koji način ne podliježe stvaranju ili uništavanju.

Postoji jedno mjesto na svijetu, podučava Mojsije, gdje je B-g dosljedno prepoznat kao Stvoritelj svijeta i temelj etičkog monoteizma za ci-

jelo čovječanstvo. Ime čovjeka ne predstavlja njegovo fizičko biće, već je njegovo ime sredstvo kojim ga se prepoznaje i poziva. Malki-Cedek, drevni kralj Jeruzalema, poistovjećen sa Šemom, sinom Noaha, prepoznao je B-ga kao snagu koja je osposobila Abrahama da pobijedi u svojoj bitci protiv četvorice despotskih kraljeva i tako spasi Lota iz zatočeništva; sam Abraham je priznao B-ga za najvišeg suca nad životom i smrti, onoga kome moramo podložiti sebe i svoju budućnost, kada je doveo svoga voljenog sina Izaka na akeda (vezivanje) na brdo Morija (Jeruzalem). B-žje je ime na Jeruzalemu; to je grad u kojem treba prepoznati i služiti B-gu etičkog monoteizma!

Konačno, ime Jeruzalem ne spominje se izrijekom jer je ovo prepoznavanje B-ga kao čuvara pravde i samilosti, ljubavi i istine neophodno ne samo narodu Jeruzalema, ne samo svim izraelskim plemenima, već čitavom svijetu. Kad je B-g u početku izabrao Abrahama, Svemogući je zadužio njega i njegove potomke univerzalnom misijom: "Kroz vas će biti blagoslovljene sve zemaljske obitelji". (Postanak 12,3). Prorok Izaija govori o našem viđenju kraja dana, kada će se Sveti Hram uzdići s vrha planina i svi će narodi pohitati prema njemu kako bi učili iz naših postupaka: "Iz Siona će izići Tora i riječ B-žja iz Jeruzalema ... tako da narod više neće podizati mač protiv naroda i čovječanstvo više neće učiti ratovati". (Izaija 2,3-4)

Neka B-g kojeg se ne može ograničiti ni na koje fizičko mjesto otkrije Svoje učenje mira i sigurnosti iz Jeruzalema Svog grada svakom ljudskom biću širom svijeta.

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

Ozer Bergman, Breslov Research Institute: Odluke, odluke

"Vidite, danas postavljam pred vas blagoslov i prokletstvo. Blagoslov - da izvršavate B-žje zapovijedi ... i prokletstvo - ako ne poštujete B-žje zapovijedi "(Ponovljeni zakon 11,26-28).

Biti poslušan ili ne biti poslušan, pitanje je sad. Naravno da jednostavno, mehaničko vršenje micvot, nije krajnji cilj Židova, ali to je dobar početak. Ipak, odluka da se napravi (ili kaže, ili misli) prava stvar umjesto onog suprotnoga može biti kušnja. Kao što je Rebe Nahman jednom rekao Reb Nosonu: "Sve što vidite na svijetu - sve što postoji – tu je zbog slobodne volje, kako bi se iskušalo ljude".

Život nije statičan, stoga moramo biti spremni na promjene i biti dovoljno fleksibilni da im se prilagodimo. Na primjer, ne daj B-že da bismo se na šabat odvezli do plaže. Ali također "Ne daj B-že!" da kritično bolesnu osobu na šabat vozimo u bolnicu.

Potpuno je prikladno popiti četiri čaše vina na Sederu i za Purim. Ali piti vino poslije podne radnog dana da bismo se približili B-gu nije dobra strategija (Avot 3,14). I ponekad manja micva koja je na korist mnogima, nadilazi veću micvu koja koristi manjem broju ljudi.

To također funkcionira i na drugi način. Čovjek koji se suočava s dva iskušenja može izabrati manje, ali da mu bude gore nego da je izabrao veće iskušenje. Kako to? Rebe Nahman objašnjava da čovjek može potonuti tako duboko u želju – biti ovisan – da to potpuno zasjeni čak i veliku želju, na primjer, želju za

bogatstvom. Budući da je toliko ovisan da je postao nesvjestan drugih iskušenja, napasti, on se nalazi u vrlo lošem stanju.

Je li moguće u potpunosti kontrolirati svoju slobodnu volju tako da –sami od sebe – uvijek možemo izvršiti ispravan odabir? U redu, moguće je, ali trebati će malo vremena da dođemo do toga. Rebe piše da postoje dvije vrste/razine tešuve (povratka B-gu). Postoji tjedna tešuva, vrsta koja treperi i gasi se, tako da ste u jednom trenutku sigurni da ćete postati novi Moše Rabeinu, a već sljedećeg trenutka gajite naklonost prema svom "prijatelju", đavolu (B-že sačuvaj!).

Druga tešuva je poput šabata - potpuno mirna. Zlo je odbačeno i više se ne morate boriti kada se suočite s izborom između dobra i zla. Postoje (barem) dva načina da se postigne šabat-tešuva. Jedan od načina je da postanete učenik cadika koji je postigao šabat-tešuva. Rebe Nahman podučava da kada je Moše Rabeinu rekao: "B-žji štap je u mojoj ruci" (Izlazak 17,9), on nam je dao do znanja da on ima potpunu vlast nad svojom slobodnom voljom. Učenja i molitve takvog cadika mogu spasiti osobu od grijeha i pakla i priskrbiti mu ulazak u edenski vrt. Time što smo u neposrednoj blizini takvog

cadika osmozom možemo zadobiti mjeru njegove svijesti i stava. Odbacivanje zla počinje nam dolaziti prirodno.

No, čovjek mora ponijeti svoj dio tereta. Tako je drugi način da se dosegne šabat-tešuva redovita praksa hitbodeduta, razgovaranja s B-gom vlastitim riječima, o onome što god čovjek osjeća primjerenim. Strahovi i želje koji zlostavljaju neku osobu mogu se izbaciti samo ako ona misli jasno. To se, kaže Rebe Nahman, događa samo onda kada je osoba mrtva. Kada nema kuda otići i ne može ništa učiniti, osoba može uvidjeti da ju ni ljudi niti iskušenja ne mogu prisiliti da učini ono što ona ne želi učiniti.

Slično tome, šabat i hitbodedut su situacije u kojima se "nema kuda otići i ništa se ne može učiniti", koje nam pružaju vrijeme da iskreno preispitamo same sebe. S obzirom da imamo slobodnu volju da donesmo svoj izbor, mi možemo obučiti svoje umove da odbace iskvarene, nečiste utjecaje koji nam kradu naše dobre izbore koje smo donijeli. Tada možemo izabrati da budemo poslušni i izabrati blagoslov.

Amen.

agutn Shabbos! Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

Rana obuka I. dio

Svemogući je blagoslovio sedmi dan, i proglasio ga je svetim. Jer na taj je dan Svemogući prestao sa svim poslom koji je stvarao. (Berešit 2,3)

Bilo je vrijeme kada su Židovi gajili veliko strahopoštovanje prema šabosu, jer on je dan kad je B-žje veličanstvo vidljivo i dan koji nadilazi svjetovnu prirodu zemlje. Naši mudraci bi izlazili dočekati šabos kao da dolazi kraljica. Danas većina ljudi nema takav stupanj strahopoštovanja prema šabosu. Ipak, čak i u naše doba, ako netko tko je neuk u zakonima Tore tvrdi da je od njegova uroda odvojena desetina, ne vjeruje mu se, no ako tako kaže na šabos, vjeruje mu se. Gemara kaže da se čak i onome u koga se obično sumnja da laže, vjeruje na šabos, jer "strahopoštovanje šabosa će osigurati da će on govoriti istinu."

Ako strahopoštovanje šabosa može natjerati čovjeka da govori samo istinu, onda sigurno i strahopošto-

vanje Istine – B-žjeg pečata koji je prisutan svih sedam dana u tjednu – može učiniti to isto. Detektor laži je pokazao da ljudsko tijelo ulazi u fiziološko stanje straha kad osoba laže. Ljudi koji nisu uništili ovaj prirodni instinkt, obično se pomalo plaše lagati. Kako bismo educirali našu djecu da budu istinoljubivi, u svim okolnostima moramo graditi na tom urođenom strahu, te im dodatno usaditi strahopoštovanje prema istini, i razumijevanje kakvu težinu nosi laž, što nam ilustrira sljedeća priča.

U svojim spisima Š'la spominje čovjeka koja nikada ne bi lagao, bez obzira na to kakve bi potencijalne koristi od toga mogao imati. Š'la je pitao tog čovjeka kako je razvio takvu ljubav prema istini. Čovjek mu je odgovorio: "Kao malo dijete, kad bih se svađao sa svojom braćom i sestrama, moj otac bi nam rekao da tko prizna krivicu i obeća da će se u

budućnosti lijepo ponašati, bit će mu oprošteno, ali tko god zaniječe odgovornost i kasnije bude uhvaćen u laži, primit će dvostruku kaznu. Otac je postupao u skladu sa svojim riječima: onome tko je priznao svoju krivicu bilo je oprošteno i dobio je nekoliko novčića kao nagradu što je rekao istinu, dok je onaj koji je lagao bio strogo kažnjen."

Tako vidimo da ako se shvaćanje koliku težinu nosi laž usadi u srce malog djeteta, dijete će uvijek govoriti istinu kad odraste. S druge strane, ako propustimo u ranoj dobi ostaviti snažan dojam na svoje dijete, bit će iznimno teško naučiti ga da se kloni laži kada bude stariji. To se može vidjeti iz gore navedene halahe koja kaže da strah šabosa samo osigurava da neobrazovana osoba ne laže, Međutim, ako je netko postao po naravi "iskvaren", šabos ne može osigurati da on neće lagati.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis:

Paraša (priča) Re'e nam govori o moći, sposobnosti da vidimo ono što je važno i vrijedno.

Paraša Re'e jedna je od rijetkih parašot u Tori za koju u Zoharu nema tumačenja, što znači da se u njoj nalazi nešto duboko skrovito i skriveno.

Samo ime ove paraše, "Re'e" (gledati, vidjeti) povezuje nas s temom vida i s očima koje, prema mudrosti kabale, predstavljaju Sefiru Hohma Ovoj se sefiri pripisuje sirova iskonska energija, svjetlo mudrosti, vrlo snažna energija koja nas okružuje ovog tjedna.

Paraša započinje riječima: "Evo, stavljam pred vas danas blagoslov i prokletstvo". Postoji prekrasan komentar koji je napisao Ohev Yisrael (Apta Rav), u kojem on objašnjava da i prije nego li smo rođeni mnoge su stvari već određene, izuzev onih koje ovise o našoj slobodnoj volji, na primjer pravednost ili zlo. Mi ustajemo svakog jutra i tad smo suočeni s emocijama i osjećajima koji nam daju priliku da biramo između blagoslova i prokletstva, a to je istinska suština naših života.

Apta Rav dalje razjašnjava da je riječ "dati", koja se na hebrejskom piše "n-t-n", palindrom, riječ koja se jednako čita u oba smjera. Cilj Stvoritelja je činiti na dobro Njegovim stvorenjima, i utjecaj koji On vrši na nas je samo dobar. Stoga se "blagoslov ili prokletstvo" promatra u odnosu na to kako se mi odnosimo prema stvarnosti, koja je pod našom kontrolom, i o kojoj sami odlučujemo. Ohev Yisrael ovu pojavu naziva "istina i laži" - način na koji se mi odnosimo i reagiramo na situacije u našim životima."Laž" je vlastita zaokupljenost trivijalnostima, sporednim stvarima u životu: Tko je

što rekao? Tko je nešto učinio i zašto? To je ljutnja, potištenost, osjećaj da ste žrtva, i tako dalje i tako dalje. "Istina" je ono kada smo uspjeli doći u prosvijećeno stanje, što i jest svrha naših života. Iz tog razloga, naše misli trebaju biti usmjerene na "istinu", jer nam to omogućava da budemo "posuda" za prosvjetljenje koje će potom biti prisutno u nama u svakom trenutku.

Moramo shvatiti da smo mi uvijek svjesni sjaja "Sjedišta" u beskrajnoj B-žanskoj Svjetlosti, koja ne pravi razlike, i pitanje koje nam se postavlja je što ćemo učiniti s tim sjajem. Kabalisti objašnjavaju da postoje dvije vrste svjetlosti: Izravno Svjetlo i Svjetlo koje se reflektira. Izravno Svjetlo zrači izravno iz Izvora, te se također naziva i Svjetlošću mudrosti, što je sirova koncentrirana energija; njena je priroda da spali i opeče, pa se još naziva i Intenzivno Svjetlo i Svjetlost života. Jedini način da primimo Svjetlost mudrosti i da je zadržimo, je da znamo da ona nije naša, da ne posjedujemo ništa osim onoga što dajemo drugima. Promjenom smjera, iz želje da primamo samo za sebe u želju da dajemo, mi stvaramo novo svjetlo koje se naziva "Reflektirajuće svjetlo". Ako želimo svjetlo, moć i snagu, moramo se pobrinuti da to i drugi imaju. Ne možemo si dopustiti da

budemo "kraj", jer Svjetlo ne može prebivati u posudi koja je krajnji rezultat (sebičnost i uskogrudnost).

Misao Stvaranja, koja je na dobro stvorenih bića, materijalizira se kada su naša djela povezana s namjerom da dovedemo do promjene i izazovemo zadovoljstvo drugih. Povezivanje s B-žanskim prosvjetljenjem tada je uravnoteženo i naš vlastiti interes postaje oplemenjen, te nam omogućuje da se još snažnije povežemo s prosvjetljenjem i primanjem. Razina naše sebičnosti određuje da li je obilje koje primamo od Stvoritelja prokletstvo ili blagoslov.

Realnost naših života je subjektivna, i njegova dvojakost, oscilacija između blagoslova i prokletstva ovisi isključivo o nama. Paraša počinje s "Vidi" i završava s pričom o "lažnom proroku", podsjećajući nas da mi zapravo ne znamo što vidimo i da li je ono što vidim istina. I tako su jedine valjane leće kroz koje možemo vidjeti stvarnost u našim životima "voli svog bližnjeg kao što voliš sebe", ljubav, suosjećanje, i ciklus primanja kako bi se dalo i kako bi doveli do promjene, što je pravi, istinski put kojeg se trebamo držati.

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Prevela Tamar Buchwald

Biseri hasidske mudrosti

Konji i ljudi

Neki se hasid požali rebu Meiru iz Premišlana na čovjeka koji je u njegovoj blizini započeo konkurentski posao:

"On me lišava osnovnih sredstava za život," počne se jadati hasid. "Moraš mu narediti da zatvori svoj dućan!"

Reb Meir pričeka da se čovjek smiri, pa mu odgovori:

"Jesi li ikada promatrao kako se konj ponaša kad ga dovedu do potoka da pije? On počne ljutito mlatarati svojim kopitima po vodi; tek kada se voda dobrano zamuti, on nastavi piti. Što misliš, zašto se konj tako čudno ponaša?"

Čovjek je nepomično promatrao svog rebea, nesretan što ovaj ne razumije ozbiljnost njegovog problema:

"Ne znam i ne razumijem kakve veze ima taj konj sa mnom."

Da bismo spoznali istinu, da bismo načas vidjeli stvarnost, moramo naučiti gledati naše postojanje na nov način. Zbog samih ograničenja prirode, naš način gledanja je "izvana prema unutra." Ono što naši ljudski instrumenti mogu primijetiti i iskusiti – senzorno, intelektualno i emocionalno – samo je pokazatelj onoga što leži ispod površine. Počinjemo s promatranjem fizičkih fenomena oko nas, a onda koristimo naše umove i osjećaje kako bismo odstranili vanjske slojeve pokušavajući razumjeti unutrašnje snage zbog kojih je priroda onakva kakva je. Kada bismo bili u stanju odstraniti sve te slojeve, počeli bismo nazirati stvarnost. Na način kako to uobičajeno radimo, mi u najboljem slučaju dopiremo do nekoliko vanjskih slojeva stvarnosti, a unutrašnje ostavljamo netaknutima.

Ako ne možemo spoznati stvarnost, zašto bismo onda mogli imati bilo kakvu stvarnu percepciju B-ga? Zato što B-g želi da ljudi teže k Njemu, traže Ga i sjedine se s Njime. I zato je B-g odlučio da se definira putem Biblije, da nam dozvoli da ga upoznamo i razumijemo pa potom obistinimo Njegovu stvarnost u svojim životima.

"Ja ću ti objasniti," nastavi reb Meir. "Ti si poput tog konja koji vidi svoj odraz u vodi i misli da je neki drugi konj došao piti vodu. Zato on udara kopitima sve dok ne otjera tog uljeza i sačuva svu vodu za sebe. Nesretni konj nikako ne može razumjeti da u prirodi ima dovoljno vode za sve konje ovoga svijeta." ■

Sve na ovom svijetusve što postoji i događa sepredstavlja ispit, postavljen pred tebe da bi imao slobodu izbora.

Biraj mudro

~ R. Nahman iz Breslova ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

Učinkovit život

Senzitivnost

Ključ suosjećajnosti, razumijevanja i pažljivost je senzibilnost. Mi reagiramo na ljude, mjesta i stvari u skladu s onime kako ih doživljavamo, i ako je naša percepcija narušena, naše reakcije mogu biti nerealistične i neprikladne. Uzmite za primjer slučaj čovjeka koji ima fobiju od pasa, i koji možda doživljava paničnu reakciju i bježi pred bezopasnim štenetom. Iz nekog razloga, on to štene doživljava kao ogromnog bijesnog psa. Baš kao što naš vid, sluh ili dodir mogu biti narušeni, tako može biti narušena i naša emocionalna senzibilnost

Prorok Izaija izrazio je to najjasnije. "Ovaj narod je otvrdnuo svoje srce, zatvorio svoje uši i zatvorio svoje oči; tako da očima ne vidi, ušima ne čuje i srcem ne razumije te da se ne pokaje i ne bude iscijeljen" (Izaija 6,10). Budući da se ljudi opiru promjeni, oni ne vide, ne čuju, niti ne tumače realnost ispravno.

Mnogi faktori mogu se umiješati u našu sposobnost ispravnog tumačenja realnosti. Mnogi od tih faktora su nam nepoznati jer se oni nalaze u našem podsvjesnom umu. Uvijek moramo biti na oprezu i biti svjesni toga da stvari možemo krivo shvatiti i donijeti pogrešne presude.

Hesed (suosjećanje) je temelj svijeta (vidi Psalmi 89,3, gdje se govori o Hašemovoj vječnoj dobroti). Prorok kaže, "Što Hašem traži od vas, osim da činite pravdu, da volite hesed i da hodate ponizno sa svojim B-gom"

(Mihej 6,8). No, kako bismo činili hesed, bili obzirni i donosili ispravne presude, mi moramo biti senzibilni.

U šulu u kojem je molio R'Yisrael iz Salanta, praksa je bila da samo jedan čovjek govori Kadiš ožalošćenog. Prioritet se određivao prema halahi. R'Yisrael je obilježavao jarcajt za svog oca, što je najviši prioritet. Drugi čovjek obilježavao je jarcajt za svoju kćer. R'Yisrael je prepustio tom čovjeku pravo da kaže Kadiš.

Budući da je kazivanje Kadiša za oca ispunjavanje micve kibud av, upitali su R'Yisraela zašto se odrekao ispunjavanja te micve. R'Yisrael je objasnio da je kazivanje Kadiša za njegovog oca uistinu velika stvar. Međutim, čovjek koji je plakao nad smrću svoje kćeri osjetio bi određenu utjehu ako bi rekao Kadiš za nju. "Vjerujem da je to što sam tom čovjeku dao neku utjehu veća stvar za mog oca nego da sam izgovorio Kadiš za njega."

Senzitivnost R'Yisraela omogućila mu je da ima suosjećanja i obzira kako bi donio takvu prosudbu.

U spavaonicama ješive, nekoliko je momaka dijelilo sobu. Jedan od njih ustajao je rano kako bi učio. R'Yirael ga je poučio da ostane u krevetu

i u mislima ponavlja ono što je naučio, jer bi njegovo rano ustajanje moglo smetati snu njegovih kolega u sobi.

Čovjek je pozvao R'Yisraela iz Salanta na obrok u petak uvečer. R'Yisrael je prihvatio, pod uvjetom da s raspravom o divrej Tora pričekaju dok ne završe obrok. Nakon što je obrok završio, kuharica je došla i zahvalila što su požurili objed. "Obično, oni raspravljaju o Tori tijekom obroka i ja moram ostati ovdje do kasno uvečer. Zahvalna sam vam što mogu otići ranije kako bih bila sa svojom obitelji." …

Suosjećanje i razumijevanje moraju otpočeti kod kuće. R'Nosson Zvi Finkel, Alter (starješina) iz Slabodke, upitao je jednog mladića je li pomogao svojoj ženi u pripremama za Šabos. "Naravno," odgovorio je mladić. "Talmud govori o tome kako su neki mudraci sudjelovali u pripremi hrane za Šabos."

R'Nosson Zvi je rekao, "Slušaj me, cadik. Ti mi govoriš kako ispunjavaš rabinsku micvu poštivanja Šabosa. Ja te pitam ispunjavaš li pisanu micvu dijeljenja tereta sa svojom ženom u pripremi kuće za Šabos, brisanja i pranja podova, i pomaganja sa djecom."

Jednom su okupljeni u sinagogi bili iznenađeni što je R'Nosson Zvi zamuckivao izgovarajući riječi Kadiša. Kasnije je čovjek koji je kazivao Kadiš imao poteškoća sa izgovaranjem riječi Kadiša, ali budući da je i R'Nosson Zvi zastajkivao dok je

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

govorio, to nije privuklo mnogo pozornosti.

Ahavas Jisrael ovisi o senzibilnosti. R'Moshe Leib iz Sasova rekao je da je naučio što je ahavas Jisrael kad je čuo razgovor između dva pijanca. Prvi je rekao drugome, "Stefane, volim te."

"Ne, ne voliš me, Ivane" rekao je Stefan.

Ivan je plakao, "Kunem se, Stefane, volim te."

Stefan je rekao, "Ako me stvarno voliš, Ivane, onda mi reci što me boli."

R'Moshe Leib je rekao, "Voljeti drugoga znači osjećati što ga boli." To je senzibilnost.

Za mudraca naše generacije, Rava Shlomoa Zalmana Auerbacha, govori se da je njegova genijalnost u midos nadmašivala njegovu genijalnost u Talmudu.

Rav Shlomo Zalman Auerbach vozio se autobusom prema ješivi, kad je u autobus ušla nepristojno odjevena žena i sjela pored njega. Kad je autobus krenuo, Rav Auerbach je stisnuo zvonce i rekao, "Oprostite, ali ja moram izaći ovdje." Zatim je čekao sljedeći autobus.

Netko tko je to primijetio upitao je, "Zašto se niste samo pomakli na drugo sjedalo?"

Rav Auerbach je odgovorio, "Imam li pravo da ju, samo zato što nije pristojno odjevena, osramotim?"

Dozvolite da podijelim s vama osobnu priču o obzirnosti.

Moj otac, koji je posjećivao židovske pacijente u bolnicama, stekao je

veliko znanje iz medicine dok je o tim slučajevima raspravljao s njihovim liječnicima. Kad je obolio od raka gušterače, rekao je, "Kemoterapija za rak gušterače ne djeluje, zar ne?"

"To je točno," rekao sam.

"Onda nema smisla ići na kemoterapiju i trpjeti sve nuspojave ako u tome nema svrhe," rekao je. Složio sam se.

"Onda se razumijemo da neće biti kemoterapije," rekao je.

Liječnik je razgovarao sa mojom majkom i rekao joj, "Ne možemo mnogo učiniti za rabina. Možemo pokušati kemoterapiju i možda možemo dobiti tri mjeseca."

"Tri mjeseca?" upitala je moja majka. "Trebali biste to učiniti makar i za tri dana," te je rekla mom ocu da bez pogovora mora ići na kemoterapiju.

Moj mi je otac rekao, "Žao mi je što je liječnik dao krive informacije Imi.

To neće produžiti moj život za tri mjeseca. Ali ako odbijem, onda će kada umrem Ima reći, 'Zašto nisam inzistirala na kemoterapiji. Mogao je još biti živ,' i osjećat će se krivom. Ne želim da se Ima osjeća krivom, pa ću ići na kemoterapiju bez obzira

na nuspojave. Učinio sam mnogo stvari za Imu, a ovo mi daje priliku da učinim još jednu posljednju stvar za nju."

To je senzitivnost i obzir.

R' Yeruchem Levovitz iz Mira citirao je izjavu iz Talmuda da je dijeljenje tereta s drugim čovjekom osnovna osobina za stjecanje Tore (vidi Rečenice otaca 6,6). On ističe da to ide i dalje od micve "Voli svog bližnjeg kao samog sebe," te da to iziskuje trud da se identificiraš sa nevoljom drugog čovjeka. On citira midraš u kojem je Mojsije išao među porobljene Izraelce te je nosio teško kamenje na svojim ramenima kako bi osobno osjetio njihovu patnju.

Talmud kaže da je R'Zeira pripisivao svoju dugovječnost tome što se nije radovao tuđem neuspjehu (Megila 28a). Komentari pitaju, "Zašto bi to donosilo dugovječnost? Nakon svega, radovati se nevolji drugog čovjeka je grozna osobina." Oni objašnjavaju da je R'Zeira rekao, "Nikada se nisam mogao radovati u svojim vlastitim simahos ako sam znao da drugi pate."

Slijepac je sjedio na ulici sa čašom u koju je skupljao novčiće, no svega nekoliko ljudi dalo mu je novac. Zatim je netko dodao par riječi njegovom natpisu "Slijep sam". Dopisao je, "Danas je predivan proljetni dan, no ja ga ne mogu vidjeti". Nakon toga, svatko tko je prošao spustio je novčić u njegovu čašu.

Pozvani smo pomoći drugima kada možemo dijeliti njihovu nevolju. To je senzitivnost.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 24. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Sudite druge pozitivno

Mahri'o le'haf zehut

Dok se ona molila Vječnom, Eli je promatrao njena usta. Hana se molila u svom srcu, te su joj se usne micale, ali glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je rekao: "Koliko dugo ćeš još biti pijana? Ostavi se vina. "Nije tako, gospodine", odgovorila je Hana, "Ja sam žena koja je duboko potresena. Nisam pila ni vina ni piva; ja sam izlila svoju dušu Vječnome."

IZGLEDA DA SMO svi suci, svima koje susretnemo izričemo presude o tome kako govore, što su odjenuli, s kim sjede. Ovdje nam se nalaže da razvijamo pozitivan način gledanja i da ne budemo toliko kritički raspoloženi. Trebamo ostaviti mogućnost da su drugi u pravu, i za to postoji dobar razlog, ako ni zbog čega drugog onda zato što su naši zaključci tako često pogrešni. Koliko često, bez imalo krzmanja, zaključimo da je netko lijen, da bismo potom saznali da boluje od artritisa? Ili da je netko previše popio, dok je, zapravo, nedavno pretrpio moždani udar?

Jeste li toliko skloni prenagliti sa zaključcima kao što sam ja? Čini mi se da imam nesvjesni refleks da izvršim procjenu, čak i kad mi nisu poznate sve činjenice. I sklon sam pretegnuti na stranu optuživanja. Da se donekle opravdam, mislim da je to odlika ljudske prirode. Ne bi bilo tako strašno da sam samo ja

toliko vremena griješio. No općenito gledano, većina nas je sklono generalnom kritičkom pogledu, a ovdje nas se usmjerava ka njegovanju pozitivnog pogleda na život, posebno u odnosu na druge ljude. Negativni sud odvaja nas od drugih ljudi i zatvara naša srca za njih, onemogućujući razvijanje ljubavi i bliskosti koje želimo i trebamo.

Pošaljete e mail ili ostavite govornu poštu kojima zatražite da vam se netko javi, no prolaze dani bez odgovora. Zar ljudi nemaju izvanrednih situacija u obitelji koje imaju prednost pred e-mailom?

Tvoj prijatelj drži košer, a ugledaš ga kako izlazi iz ne-košer restorana brišući ruke. Nije li nekad neophodno hitno obaviti nuždu?

Nekome se povjerite i gledate kako on/a odlazi razgovarati upravo s onom osobom za koju osobito ne želite da sazna što ste upravo rekli. Ne razgovaraju li ljudi o svim mogućim stvarima, a ne nužno o vašim tajnama?

Beskonačan je broj scenarija. Naša je tendencija da pripišemo krivicu i osudimo bez da smo uopće razmotrili bilo koju drugu - posebno bezazlenu - mogućnost. To što često tako jako pogriješimo u svojim procjenama drugih dovoljan je razlog da prevagu (našom prosudbom) skrenemo na stranu dobrog. I doista, fraza mahrio l'haf zehut doslovno znači "naginjati ravnotežu na stranu vrline".

Možda je ironično da su ljudi koji teže duhovnom rastu posebno podložni tome da skliznu prema negativnoj perspektivi. Rav Wolbe prepoznaje kritičnost prema drugima kao jednu od glavnih zamki duhovnog rasta. Dok idemo naprijed svojim duhovnim putem možda će biti neophodno propitati vlastite nedostatke, i dok to činimo, skloni smo biti kritički raspoloženi prema drugima. Duhovni rast trebao bi poticati skromnost i ljubav, ali vrlo često on potiče nadmenost i osjećaj superiornosti. Moramo sebe uvježbavati u suprotnoj tendenciji. Ako je negativno prosuđivanje ljudska narav, mi moramo sebe podučiti i odgojiti tako da damo priliku sumnji.

Predodžbu o idealu u vezi toga dobili smo u priči u Talmudu** koja govori o radniku koji je dobio posao daleko od svog doma. Nakon tri godine, rekao je svom šefu da želi da mu plati za njegovu službu kako bi se mogao vratiti svojoj obitelji. Njegov šef mu je odgovorio da nema ništa čime bi mu platio. Radnik je kući otišao praznih ruku i tužan,

1. Samuel 1,12 15

ali bez prigovaranja.

Nedugo potom poslodavac se pojavio u domu ovog radnika s gomilom finih stvari kao naknadom za nadnice tog čovjeka. Upitao je zaposlenika: "Kad sam rekao da nemam novaca, što si pomislio? Pomislio sam da si upotrijebio svoj imetak za kupovinu robe", odgovorio je radnik. "A kad sam rekao da nemam nijednu životinju koje bih ti dao, što si pomislio?" "Da si ih iznajmio drugima", odgovorio je zaposlenik. I tako je za svaki mogući oblik plaćanja radnik posvjedočio da nije upao u negativnu prosudbu.

"U svemu si bio u pravu", rekao je šef, "ali danas sam te u mogućnosti isplatiti." I tada je blagoslovio svog radnika govoreći: "Onako kao što si ti mene prosuđivao na dobro, tako neka Vječni tebe prosudi na dobro."

Ova praksa je toliko značajna da mnogi povoljno prosuđivanje drugih ubrajaju kao jednu od 613 biblijskih zapovijedi, na osnovu stiha "Pravedno prosuđujte prijatelja svojega", što se tumači da se ovo ne odnosi samo na suce na sudu, već i na svakoga od nas. u našem svakodnevnom životu.

Čak i dok radite na aspektima svoje ličnosti u kojima biste mogli biti bolji, potrudite se povoljno prosuđivati druge i ostavite mogućnost da su u pravu. Gledajte na sebe kao na učenika koji ima još toliko toga za postići, a ne kao na onoga koji se "uzdigao" iznad drugih. Tražite pozitivno u drugima, a zatim proširite to iskustvo u svoj život općenito. Na taj način ćete postati pozitivna osoba koja voli druge, a to je sigurno

znak duhovne prakse koja je otišla u pravom smjeru.

Praktični savjet o tome kako da prevagnemo ravnotežu prosudbe na stranu pozitivnog učimo s drugog mjesta, jednoj varijanti izraza u kojem se pojavljuje značajka ovog učenja, u Pirkei Avot 1,6. U tom slučaju, učenje glasi "Heve dan et kol ha'adam l'haf zehut", što u prijevodu znači "Ostaviti svakome mogućnost da je u pravu". No, izraz "kol ha'adam", koji se obično prevodi kao "svi" može značiti i "cijelu osobu."

Irving Bunim ističe da, ako uzmete u obzir čitavu osobu, u njenoj cjelokupnosti, zasigurno ćete otkriti da postoje olakšavajuće okolnosti koje bi trebalo uzeti u obzir, a možda čak i njima zamijeniti vaše impulzivne negativne prosudbe.

Naši nastojanja da duhovno rastemo ne smiju nas navesti da gazimo ljude oko sebe. Svoje živote uvijek moramo prožeti širenjem ljubavi i prijateljstva, a ne onim suprotnim, jer, u konačnici, to je ono što bi duhovni rast trebao činiti.

PRAKSA

Urođeno nam je da osuđujemo druge, ali je potrebno mnogo napora da se razvije pozitivan način gledanja. Imajući to u vidu, prizovite si u sjećanje nekoga koga ste skloni nega-

tivno procjenjivati. Ne sviđa vam se ta osoba; ne sviđa vam se što on ili ona čini ili kako čini. Možda je ta osoba čak u nečemu na neki način pogriješila.

A sada onaj teži dio - vaš je zadatak da pronađete najmanje jednu dobru osobinu u toj osobi.

Evo ekstremnog primjera. Muškarac kome se sudilo za ubojstvo drugog čovjeka priznao je da je to učinio i objasnio okolnosti. Navodno je danima pratio svoju žrtvu kako bi utvrdio njene dnevne navike, tražeći pravo vrijeme da izvrši svoj čin. Primijetio je da njegova žrtva svako jutro prati svoje dijete u školu, pa je ubojica to vrijeme isključio kao priliku za ubojstvo, jer, kako je rekao na sudu, on zasigurno nije tip osobe koja bi ubila nekoga pred djecom. Razmislite na trenutak. Svakako imamo pravo negativno suditi o tako podloj osobi. No, je li ona bez vrline?

Sad razmišljajte bliže svom domu. Prema kome ste neskloni, makar i s dobrim razlogom? Je li i ta osoba bez vrline? Prepoznajte barem jednu dobru osobinu u toj osobi.

Kao način da ovu praksu proširite izvan obične vježbe razmišljanja, stavite nešto prepoznatljivo u džep u koji ćete moći lako rukom posegnuti. To može biti kamenčić, neka veća kovanica ili nešto slično. Kad postanete svjesni da vam na um dolazi prosudba, posegnite u džep i dodirnite ono što ste tamo stavili. Neka vas to podsjeti da ostavite mogućnosti da je drugi u pravu.

** usp. s komentarom na Šiši, str. 5

(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

IZRAELU

Vrhovni sud razmatra Netanyahuovu

pravosudnu reformu

IUSinfo,3.8.2023.

Izraelski Vrhovni sud u četvrtak je započeo saslušanje prve u nizu žalbi na pravosudne reforme koje provodi premijer Benjamin Netanyahu i njegova desna koalicija i koje su dovele do unutarnje krize bez presedana.

Amandmanom na "osnovni zakon" u ožujku je Netanyahuova vlada ograničila uvjete pod kojima premijer može biti proglašen nesposobnim i biti uklonjen s dužnosti.

Podnositelji žalbe, koji imaju podršku glavnog tužitelja, žele

povlačenje tog amandmana, tvrdeći da je parlament zloupotrijebio svoje ovlasti time što ga je osobno prilagodio Netanyahuu, kojem se odvojeno sudi zbog korupcije. Zagovornici mjere pak tvrde da se time demokratski izabran čelnik štiti od neprimjerenog svrgavanja.Slučaj je suprotstavio Vrhovni sud izraelskom parlamentu Knessetu, dvije institucije smještene jedna blizu druge u Jeruzalemu.

Između njih su se u četvrtak tijekom saslušanja okupili prosvjednici. „Nije tajna da je naš premijer odlučio započeti rat protiv Vrhovnog suda i prirode

Izraela kao demokracije, a mi smo izašli na ulice kako bi to spriječili”, rekla je bivša ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni.

Pobornici Netanyahua, koji je rekordan šesti mandat preuzeo krajem prosinca, žalbu u četvrtak prikazuju kao podsjetnik da

se neizabrani suci miješaju u demokratski mandat vladajuće koalicije. „Želimo pravu i istinsku demokraciju”, rekla je pravnica Iska Bina, pobornica amandmana. „Naš glas više ne vrijedi jer za nas odlučuje 15 sudaca”, dodala je. .

U rujnu će se po prvi put u Izraelu sastati svih 15 sudaca Vrhovnog suda kako bi saslušali žalbu o još jednom amandmanu – onom koji ograničava njegove ovlasti. Kritičari pravosudnih reformi vlade tvrde da je ta institucija posljednji branik samovolje izvršne vlasti u toj zemlji bez ustava i s jednodomnim parlamentom.

■

SlobodnaDalmacija,7.8.2023.

William Friedkin (87), redatelj kultnih filmova kao što su "Francuska veza" i "Egzorcist", umro je. Njegova supruga Sherry Lansing, s kojom je bio u braku od 1991. godine, rekla je novinarima britanskog "The Guardiana", da je umro u ponedjeljak u Los Angelesu. Točan uzrok smrti još nije poznat.

Friedkin bi 29. kolovoza napunio 88 godina. Filmom "Egzorcist" 1973. godine redatelj je šokirao gledatelje diljem svijeta. Film je dobio deset nomina-

cija za Oscara, a kritičari su ga nazvali "najstrašnijim filmom svih vremena". Godinu dana ranije, 1972., osvojio je Oscara za najboljeg redatelja za triler "Francuska veza". Njegov rad, posebno spektakularna automobilska potjera s Geneom Hackmanom i Royem Schneiderom, zabilježena je u povijest filma. Film je dobio ukupno pet Oscara, uključujući Oscara za najbolji film.

William Friedkin rođen je u Chicagu 1935. godine, u radničkoj obitelji. Napredovao je od potrčka do direktora prijenosa uži-

vo na televizijskoj postaji nakon škole. Njegova želja da postane filmaš inspirirana je klasičnim filmom "Građanin Kane" Orsona Wellesa, koji je vidio kao mladić. Njegov prvi dokumentarac o čovjeku osuđenom na smrt osvojio je festivalsku nagradu 1962. godine. Friedkin je 1965. debitirao u Hollywoodu glazbenim filmom "Dobra

vremena" o pop dvojcu Sonnyju i Cher. Godine 2013. nagrađen je Zlatnim lavom za životno djelo na Venecijanskom filmskom festivalu.

Pucnjava u Tel Avivu, ubijeni policajac i napadač

Index,5.8.2023.

POLICIJSKI nadzornik smrtno je stradao danas u pucnjavi u središtu Tel Aviva, priopćili su izraelski dužnosnici, dodavši da je napadač ubijen. Teško ranjeni muškarac bio je prevezen u kritičnom stanju u bolnicu, ali je tamo preminuo od zadobivenih ozljeda. Hen Amir (42) je ubijen dok je svojim tijelom po -kušavao spriječiti veći napad i spasio je brojne živote. Palestinski napadač Kamal Abou Bahar (22) iz Dženina na Zapadnoj obali bio je simpatizer oružane palestinske

organizacije Islamski džihad. Prema policiji, inspektori u Tel Avivu uočili su mladića koji je pobudio sumnje i zatražili da ga se prekontrolira. U tom trenutku osumnjičeni je otvorio vatru na policijskog nadzornika i teško ga ozlijedio. Drugi je policajac uspio neutralizirati terorista. Do napada je došlo dan nakon smrti dvoje Palestinaca u dobi od 18 i 19 godina na Zapadnoj obali. Prvog su ubili izraelski vojnici, a drugog doseljenici, objavilo je palestinsko ministarstvo pravosuđa.

Kultni redatelj filmskih klasika ‘Egzorcist‘ i ‘Francuske veze‘ William Friedkin umro je u 87. godini