PUTOPIS y ISTOČNA EUROPA SNIMA I PIŠE: NEVEN KNEŽEVIĆ
P
rvobitna ruta kodnog imena 10 u 10 je obuhvaćala vožnju kroz 10 zemalja u 10 dana. Napraviti kružni put kroz jugoistočnu Europu te se vratiti zapadnom rutom. Srbija, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Slovačka, Poljska, Češka, Njemačka, Austrija i Slovenija! Drugih zainteresiranih nema. Idemo samo Siniša i ja. No, ipak jedan dan prije polaska pridružuje nam se Sinišin prijatelj Mirko. Isti dan mijenja se plan puta s idejom da barem dotaknemo zemlje koje nam se nalaze na ruti, BiH i Ukrajinu. Putovanje mijenjamo u naziv 12 u 10!
1. DAN Do Beograda kroz BiH
12 U 10 ZEMALJA
DANA
Prvi motocikl sam kupio tek s 48 godina, dok sam do tada cijeli život koketirao s motociklima. Svi znamo kako za ostvarenje neke želje treba čekati pravi trenutak, nekada on dođe prije, nekada nikada, a ponekad se ipak ostvari. Nikada do tada nije bilo pravo vrijeme za motocikl, ili čovjek nema vremena, ili nema novaca, ili ima neke druge prioritete. Nakon prevezenih 10.000 km prošle sezone zamijenio sam ga novim i jačim. Pređene i ponuđene rute su postale preblizu, prekratke, previše uske, dosadne i poznate. Nakon Sinišinog prijedloga rute putovanja, dileme nije bilo, idem na svoje prvo putovanje motorom!
Srbija, mala pauza prije ulaska u Bugarsku
110 y MOTO PULS lipanj 2017.
Prva polovica lipnja. Četvrtak je, negdje oko podneva Siniša i ja nalazimo se ispred jednog zagrebačkog shopping centra. Krećemo prema Beogradu s dogovorom da nam se tamo navečer pridruži Mirko. Autoputom stižemo do graničnog prijelaza Orašje u BiH. Ručamo, točenje goriva, te ponovno ulazimo u Hrvatsku, 1. „recka“ je stavljena! Granica se prolazi za minutu, dvije bez čekanja. U Beogradu sam zadnji puta boravio 80-tih godina prošlog stoljeća, prolazeći kroz njega prema Kraljevu gdje sam služio „onu“ vojsku propale države, a grad je narastao meni do neprepoznatljivosti, pretvorivši se u metropolu. Poznati su mi samo fragmenti dijelova grada, ostatak sam zaboravio ili se promijenilo. Prošlo je puno godina. Smještamo se u velikom dvoetažnom stanu, taksijem odlazimo na odličnu večeru u etno-restoran na Zvezdari, potom u drugi restoran u Novom Beogradu gdje nam se pridružuje Mirko. Prošlo je već 22 sata, osjećam umor, adrenalin popušta, odlazim taksijem do apartmana negdje oko ponoći, a njih dvojica ostaju.
2. DAN Srbija via Bugarska
Jutro oblačno, plan je posjetiti Kuću cvijeća. Siniša i ja smo bili Titovi pioniri pa nam je ta cijela priča dobro poznata, dok se za puno mlađeg Mirka to ne može reći. Doručkujemo na Dedinju, čekajući da se memorijalni centar otvori u 10 sati. Sve je isto kao i nekada, s time da se Titu u međuvremenu pridružila i njegova supruga Jovanka. Unutra smo sreli veću grupu Kineza, dva bračna para iz Hrvatske i neke Nijemce. Snimamo par fotografija i krećemo autoputom prema istoku, pravac Bugarska. Do Bugarske granice je većim dijelom autoput, točnije do Niša, nakon toga je malo ima, malo nema. Jumbo plakati uz cestu napisani od strane neke političke stranke, obećavaju da će autoput uskoro biti gotov. Nisam stručnjak za izgradnju autocesta, ali prema mom mišljenju, nema šanse da se to napravi do obećanog roka. Na granici susrećemo bajkere iz Nizozemske koji idu na najveći moto susret u ovom dijelu Europe i pozivaju nas da idemo s njima, ali nam se ne uklapa u plan. Siniša i Mirko prolaze granicu prije mene. Razdvaja nas jedan auto. Na motoru pokazuje vanjsku temperaturu 36º C, ne skidam kacigu i odijelo računajući da ću i ja uskoro prijeći. Ispred mene neka egzotična tablica, nikada vidio, carina ga pušta nakon 45 minuta. Jadan, bijesan, ljut, nakon litara iscijeđenog znoja, prelazim i ja. Welcome to Bulgaria! Cesta prema Sofiji je odlična. Uz cestu policija stoji svako malo, ali nas ne zaustavlja. Stali smo na benzinskoj pumpi. Nismo sigurni da li za Bugarsku treba vinjeta, a budući da se ne namjeravamo voziti
