potrošači
Opstanak poljoprivrede
Previše kočničara „zelene prekretnice“ piše: Zvjezdana Blažić Savjetnica u području poljoprivrede i prerađivačke industrije
Članice EU-a sporo se dogovaraju, a Hrvatska kasni u strategiji i taktici.
U
2021. će se odrediti strateški smjer razvoja poljoprivrede i prehrambenoprerađivačke industrije kao i operativni dokumenti kojima će se utvrditi taktika i dinamika trošenja EU sredstava koja dolaze u narednom razdoblju iz više izvora.
la biti donijeta i nova Zajednička poljoprivredna politika za razdoblje 2021. do 2027. No, EU sa donošenjem tog najznačajnijeg dokumenta za poljoprivredu, u kojem se utvrđuje politika i proračun za naredno sedmogodišnje razdoblje jako kasni.
Strategija poljoprivrede RH u izradi je od 2018., a u ožujku ove godine je dokument pod nazivom Nacrt strategije poljoprivrede RH do 2030 „Više od farme“ bio na Savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Bez obzira na velik broj primjedbi i prijedloga očekuje se da će se Strategija poljoprivrede naći pred saborskim zastupnicima do kraja ove godine.
Zemlje članice teško se uspijevaju dogovoriti, posebice u području nove zelene politike EU-a, a sada su dodatno zapeli i razgovori između Europskog parlamenta i Europske komisije. Sve to usporava poljoprivredu pred kojom su veliki izazovi i nalazi se na velikoj „zelenoj prekretnici“. Sredstava za poljoprivredu bit će čini se ipak nešto manje, a zahtjevi prema proizvođačima su sve veći i to u smislu zaštite okoliša, zelene transformacije, smanjenja upotrebe pesticida, gnojiva, zaštitnih sredstava. S druge strane očekuje se rast pro-
Na poljoprivredu će posebno utjecati novi smjer u kojem ide EU u okvirima svog Zelenog plana, Strategije „Od polja do stola“ te Strategije bioraznolikosti. Već je treba52
Suvremena trgovina 4(46)
duktivnosti i jačanje konkurentnosti na globalnom tržištu. Niska produktivnost Hrvatski poljoprivredno-prerađivački sektor još uvijek karakterizira vrlo niska produktivnost koja je uvjetovana niskim kapitalnim ulaganjima i izdacima za istraživanja i razvoj, izostankom rješavanja problema konsolidacije poljoprivrednog zemljišta i upravljanja naročito državnim poljoprivrednim zemljištem. Ograničen je obuhvat sustava navodnjavanja, nedostatna primjena suvremene, sve češće digitalne proizvodne prakse kao i poboljšanje modernih tehnologija. Za povećanje produktivnosti, uz uklanjanje navedenih nedostataka nužna je tržišno usmjerena proizvodnja prema proizvodima višeg stupnja obrade i veće dodane vri-
