praksa i očekivanja
Djelotvornost potrošačke politike u Hrvatskoj piše: izv. prof. dr. sc. Dario Dunković Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje, Ekonomski fakultet Zagreb
Uvod Već je tri desetljeća potrošačka politika u državama članicama Unije pod snažnim utjecajem europske potrošačke politike. Potrošačka politika je neraskidivo povezana s pravima potrošača, jer se razvijala upravo širenjem potrošačkih prava u odnosu na trgovce. Kroz mnoge direktive Komisija je definirala minimalne zahtjeve zaštite potrošača diljem Europe. U novije vrijeme, europsku potrošačku politiku karakteriziraju direktive maksimalne usklađenosti, koje imaju za cilj potpuno usklađivanje nacionalnih modela potrošačkih prava na razini Unije. U radu će se prema rezultatima dva neovisna istraživanja otkriti djelotvornost potrošačke politike u Hrvatskoj. Jedno je znanstveno istraživanje, a drugo je istraživanje javnog mnijenja. Cilj je odrediti djelotvornost potrošačke politike u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje članice Unije, ravnajući se prema tri pokazatelja iz nove metodologije vrjednovanja potrošačkih uvjeta. Dimenzije potrošačke politike Otkada je 2000. godine donesena Povelja Europske unije o temeljnim pravima, od tada i prava potrošača imaju sve veći utjecaj na zaštitu potrošača na tržištu i igraju sve veću ulogu u pravu Unije, jer u njoj stoji kako politike Unije osigurava46
Suvremena trgovina 6(46)
ju visoku razinu zaštite potrošača kao, uostalom, zaštitu okoliša i zdravstvenu zaštitu. Obvezujuću pravnu snagu Povelja je imala tek od 2009. godine stupanjem na snagu tzv. Lisabonskog ugovora. Pravna dimenzija zaštite potrošača obuhvaća jedinstvena pravila koja ograničavaju ili potiču odgovarajuće marketinške prakse trgovaca kako bi se potaknulo potrošače na kupnju roba i usluga, kontrolirajući lažno oglašavanje, lažne tvrdnje o proizvodima i uslugama, zavaravanje cijenama, rješavanje pritužbi, tehnike prodaje pod pritiskom i slične agresivne prakse. Potrošačka politika ima i društvenu dimenziju zaštite, jer razlikuje „prosječnog potrošača“ od skupine „ranjivih potrošača“ (djeca, starije osobe, nepismeni, invalidne osobe) kako se ne bi ugrozio njihov osjetljiv društveni položaj ili financijsko stanje. Treća je dimenzija nadzora i provedbe politike, jer ona može biti djelotvorna samo ako trgovci poštuju prava potrošača i ako se suzdržavaju od prakse na štetu potrošača. U tome nema samo ključnu ulogu nadležna inspekcija nego i potrošačke udruge, mediji i samoregulatorne inicijative. Što ovdje podrazumijevaju samoregulatorne inicijative? Trgovci okupljeni dobrovoljno oko nekih inicijativa, mogu pristati djelovati prema shemama, skupu pravila i standardnih praksi. Poduzeća okupljena oko takvih inicijativa jačaju svoj imidž i konku-
rentnost i otpornija su na regulatorne promjene. Četvrta je dimenzija zaštite kolektivnih interesa potrošača. Interese potrošača zastupaju potrošačke organizacije najčešće u obliku udruženja. Omogućavaju zastupanje interesa potrošača kod donošenja zakonskih rješenja u sporovima i funkcioniranju tržišta općenito (npr. edukacija potrošača). Tek kada potrošačke udruge mogu sveobuhvatno tvrditi da predstavljaju kolektivne interese većine potrošača, politički akteri će te udruge priznati kao predstavnike potrošača. Isto tako, kada se trgovci uvjere da većina potrošača vjeruje u udruženja potrošača, tvrdnje udruženja potrošača postati će relevantne za praksu trgovaca. Različitost potrošačkih politika u EU Svaka država članica oblikuje svojstvenu nacionalnu potrošačku politiku u kojoj je svaka od dimenzija zastupljena više ili manje u praksi. Provedeno je 2019. godine istraživanje zastupljenosti sve četiri opisane dimenzije potrošačke politike u zemljama članicama. Za rangiranje zemalja koristili su se indeksi, a rezultati rangiranja po pojedinoj dimenziji prikazani su u Tablici 1. Što je zemlja više rangirana na ljestvici, znači da je njezina izmjerena djelotvornost unutar pojedine dimenzije veća.
