praksa i očekivanja
Od pandemije do endemije
Svijet mora naučiti živjeti s COVID-19
S
vijet koji se žarko nadao konačnom prekidu pandemije COVID-19 mogao bi biti razočaran. Na mnogim mjestima pandemija se nastavlja nesmanjenom žestinom, a neke zemlje trenutno pate od najveće stope hospitalizacije i smrti. Vrlo prenosiva priroda varijante Delta, stalna neodlučnost s cjepivom i nepotpuna zaštita od prijenosa trenutnim javnozdravstvenim mjerama, znače da je cilj „nula COVID-19“ vrlo vjerojatno nemoguće ostvariti bez strogih mjera javnog zdravlja. Većina društava, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države i veći dio Europe, morat će naučiti živjeti s COVID-19, barem u srednjem roku. Ovo što se sada događa nije neobično. Epidemije završavaju na jedan od dva načina ili ćemo zatvoriti sve lance prijenosa i dovesti slučajeve na nulu, kao i sve dosadašnje epidemije ebole, ili bolest postaje stalni dio zaraznih bolesti i prerasta u endem, kao što je to, na primjer, tuberkulo. Društva će se jednostavno morati prilagoditi životu uz COVID-19. Potreban je pomak s gledanja na COVID-19 kao jednokratnu prijetnju, na gledanje kao na dio svakodnevnog života s kojim moramo naučiti živjeti. Uskoro bi se svakodnevni rizici s kojima se suočavamo s COVID-19 mogli činiti dijelom normalnog svakodnevnog života, kao i rizici kojima se izlažemo kada svake zime stavljamo auto68
Suvremena trgovina 6(46)
mobil u pogon ili se krećemo kroz sezonu gripe. Cjelovit pristup upravljanju endemskom COVID-19 zahtijeva razmatranje četiri isprepletena elementa. Prvo, društvo će morati postići konsenzus o tome što je prihvatljivo opterećenje bolesti i koristiti te ciljeve za definiranje prihvatljive nove normale. Tada će nam trebati sveobuhvatan pristup za praćenje napretka prema ovom standardu, definiranje novih protokola za upravljanje bolestima za ograničavanje smrti i uspostavljanje praksi za usporavanje prijenosa. Istkana zajedno, ova četiri imperativa čine sveobuhvatan pristup upravljanju endemskim COVID-19. Posao je ogroman i zahtijevat će djelovanje u svim segmentima društva, uključujući vladu, pružatelje zdravstvenih usluga, poslodavce, sektor znanosti o životu i širu javnost. Definirajte novu normalu Društva moraju postaviti ciljeve kako će izgledati novo normalno i oko njih izgraditi konsenzus. Ciljevi će se razlikovati na različitim lokacijama, ali trebaju se primjenjivati tri vodeća načela. Prvo, ciljevi moraju prepoznati utjecaj COVID-19 na „cijelo društvo“. Ciljevi za zdravstveni teret bolesti i ostaju najvažniji, ali zemlje također mogu uvesti ciljeve za ekonomske i društvene poremećaje. Važan kontekst bit će promatranje cilja ukupnog tereta
COVID-19 u odnosu na druge bolesti. Drugo, ciljevi moraju biti realni i uravnotežiti različite potrebe društva. U mnogim zemljama nula slučajeva neće biti prikladna meta, jer zahtijeva stalne mjere javnog zdravstva koje postavljaju značajna ograničenja društvu, posebice tvrtkama i školama. Neke zemlje stoga resetiraju svoja očekivanja: „Za ovu epidemiju jasno je da nas duga razdoblja teških ograničenja [nisu dovela] do nule slučajeva“, rekla je novozelandska premijerka Jacinda Ardern. „Ali to je u redu. Eliminacija je bila važna jer nismo imali cjepiva. Sada radimo. Tako možemo početi mijenjati način na koji radimo stvari.“ Ciljevi također moraju biti realni, inače će mnogi sektori društva brzo izgubiti interes. A lideri ne smiju postavljati ciljeve na način koji zahtijeva da najranjiviji u društvu snose nesrazmjeran teret – na primjer, zahtijevajući od radnika s niskim plaćama da komuniciraju ili provode politike. Treće, vođe moraju izgraditi najširi mogući konsenzus oko ciljeva kroz učinkovitu komunikaciju, naglašavajući prirodu ciljeva za cijelo društvo. Velik dio političkih nesloga koje je COVID-19 stvorio tijekom posljednjih 18 mjeseci, proizašao je iz razlika u mišljenjima o relativnoj važnosti zdravlja, ekonomskih i društvenih ciljeva. Neće se svi složiti sa svakim ciljem, ali dio upravljanja endemskim COVID-19 zahti-
