Grein / Article
Dino Ðula
Þýðing / Translation Dino Ðula & Þórunn Halldórsdóttir
Staromod(er)no Kapa glavu čuva, kaže stara hrvatska poslovica. Ali čemu stati na kapi kad se uz jednu staromodnu aktivnost, koja se polako vraća u svakodnevni život, možete i u potpunosti obući; islandska moda već dugi niz godina održava svoju tradiciju ručno pletenih džempera (tzv. lopapeysa) i u tome, čini se, ne posustaje, ponajprije zbog klime, ali i zbog pozitivnog stava društva prema tradiciji. Oni koji zagovaraju ovakvo njegovanje tradicije često će o modernom društvu govoriti na negativan način, naglašavajući izražene potrošačke navike nauštrb puno kvalitetnijeg ručnog rada. Ali svaka promjena, pa čak i ona „na staro“, treba vremena da se pokrene, odnosno vremena i ljudi koji su spremni posvetiti se djelomično ili u potpunosti takvom načinu života. STARA MODA S NOVIH MEDIJA Marta Raljević ne živi na Islandu već je podrijetlom iz Zagreba, a kapa na njezinoj glavi ručno je ispletena od ekološki prihvatljive lokalne vune. Trenutačno je zaposlena u državnoj službi, stoga je svoje slobodno vrijeme htjela ispuniti nekim oblikom kreativnog rada. A s njim se susrela sasvim slučajno, prije 5 godina. „Prijateljica mi je jednom došla s nekakvim šalom; bila je turistički vodič i jedna gospođa joj ga je napravila dok su putovali. Meni se to činilo kao vrlo korisno i lijepo iskori šteno vrijeme. I tako sam se ja krenula baviti s time (op.a. samostalno, preko YouTube-a), iako je ljudima to bilo čudno jer se ručni rad kod nas gleda kao stara, tradicionalna i pomalo neatraktivna aktivnost.” Pokoji čudan pogled koji bi joj stranci uputili Marti nije smetao jer korist koju je pronašla u ovoj staromodnoj razonodi bila je višestruka, što je najbolje osjetila u svojoj ulozi majke. Za iznimno društvenu osobu kao što je Marta, proces adaptacije na život u kojem sve moraš podrediti drugoj osobi bila je teška, no ubrzo je shvatila da „igranje sa štapićima” može biti savršen način za ispunja vanje vremena u pauzama rasporeda svog djeteta. A zahvaljujući upravo društvenim mrežama, uskoro je i proširila svoja poz nanstva. „Tu sam došla do sasvim novih ljudi i jako se lijepo družimo. Imamo otvoren zajednički razgovor preko mreža gdje diskutiramo o novim, zajedničkim projektima, i koji koristimo za nabavu materijala, čemu se svi jako veselimo. Ma, ta ekipa je fenomenalna.” RITAM ZA PLETENJE Iako je za Martu heklanje još uvijek više hobi, osjetan je razvoj njezinih vještina, interesa, ali i poslovnih ambicija. Već sada među na THE STUDENT PAPER
rudžbama za zimu čekaju šalovi, kapice, prsluci, rukavice i božićni ukrasi. Iako je pandemija poremetila ritam kojim je radila, Marta se nada da će u skoroj budućnosti moći nastaviti s radionicama za djecu i odrasle, kao i pohađanjem raznih sajmova po zagrebačkoj okolici i šire. „Ovo ljeto sam jednoj galeriji u Komiži, na nagovor partnera, poslala svoje mrežice, šeširiće i torbice za plažu i dobro se prodaju. U Samoboru postoje 2 dućana koji rade s kreativcima i prodaju ručno izrađene artikle u ime njihovih autora, što bih ja voljela isprobati možda već ove zime. Ali, bliže doma, u zadnjih godinu dana, po prvi put u Zagrebu, a mislim i u Hrvatskoj, pojavili su se sajmovi gdje možeš nuditi vlastite kreacije i redovito bude prisutno po 200-300 izlagača, od keramike, nakita i šivanih proizvoda do obojenih tkanina, biljaka i sličnih stvari. Na tim sajmovima primjećujem dosta mlade generacije, napose adolescenata, iako većina interesa dolazi od bakica i starijih generacija. INDIVIDUALNI NAPORI, ZAJEDNIČKI USPJEH Iako na papiru Martin uspjeh izgleda samostečen (a uglavnom i jest ovisio o njezinoj upornosti i kreativnosti), najveću potporu našla je u YuStitchKolektivu, zajednici ljudi s prostora bivše Jugoslavije koji dijele jedinstvenu ljubav prema pletenju, heklanju i vuni općenito. „Tražeći pletilje iz susjedstva, jedna je pletilja iz Srbije pokrenula grupu na internetu i kad nas se okupilo 50-ak pojavio se interes za konkretnim koracima: idemo napraviti platformu preko koje možemo mijenjati narativ toga što zapravo „ručni rad“ znači i koliko naše aktivnosti pridonose okolišu, mod-
nom stilu, itd. Iz cijele grupe, profiliralo se nas 10 (s prebivalištima u Berlinu, Austriji, Srbiji, Nizozemskoj, Hrvatskoj i BiH) koji smo htjeli nastaviti ozbiljno raditi na promociji tzv. „slow načina života” kroz našu internet sku stranicu i društvene profile na Insta gramu i Facebooku. Radimo intervjue sa ženama poduzetnicama, video priloge s raznih sajmova, predstavljamo nove kreativce, dijelimo besplatne mustre… I sve to na volon terskoj osnovi.” YuStitchKolektiv ima velike planove i za 2022. te su već sada krenuli s izradom modnih editorijala u kojima će individualno predstavljati vlastite afinitete i inspiracije kroz osobne priče i iskustva, čemu se Marta iznimno veseli. S LJUBAVLJU, MARTA Kad se osvrne na posljednjih 5 godina, Marta primjećuje ogroman napredak i osobni razvoj, ponajviše u sferi strpljenja i upornosti. Naučila je kako ustrajati u nečemu u što vjeruješ, bez obzira koliko teško ponekad bilo. A sve to moguće je isključivo zbog njezine ljubavi: ljubavi prema sinu, ljubavi prema kreativnom radu, ljubavi prema vuni i, naposljetku, ljubavi prema heklanju. „Sve to što napravim lijepo je, korisno i svrsishodno. Kažu da je čovjek najsretniji kad je zaljubljen, a ja bih [heklanje] opisala kao stalan osjećaj zaljubljenosti.” A mi se nadamo, Marta, da se nikad nećeš odljubiti. Ako želite saznati više o Marti i njezinom Kolektivu, posjetite njihovu internetsku stranicu yustitchkolektiv.com A ako vas zanimaju Martine najnovije kreacije, naći ćete pregršt na njezinom osobnom Instagram profilu crnaocica
69
