STAROSJEDILAČKE KUĆE
Kuće na česticama unutar zona nestambene namjene koje se “ne daju pomaknuti” čest su prizor u današnjem Zagrebu. Zaustavljajući izgradnju novih višestambenih zgrada ili trgovačkih centara, one usporavaju profit privatnim investitorima, a kada su pak smještene na prostoru koji je planiran kao javni otvoreni prostor ili infrastruktura koja bi bolje povezala grad, one usporavaju razvoj grada kao cjeline. Zato su akteri urbanog planiranja često primorani razmišljati kako prisilno pobuditi osjećaj za dobrobit zajednice u vlasniku čestice kako bi ustupio svoju česticu u svrhu razvoja grada. Krajem šezdesetih godina u zagrebačkoj četvrti Knežija građen je park zbog kojeg su stihijski izgrađene kuće na tom području morale biti srušene. Ono što taj park čini zanimljivim je da je unutar njegovog obuhvata ipak ostala jedna kuća, točnije rečeno, oko kuće se izgradio cijeli novi park. Veljko Armano Linta, arhitekt sa zagrebačkom adresom čiji se radovi fokusiraju na održivost u planiranju i izgradnji stambenih prostora, s nama je razmotrio mogućnosti koje nudi tip izgradnje često smatran trnom u oku većini ljudi koji na cjeloviti način žele isplanirati i urediti određeni prostor - u ovom slučaju kuće koja je postala i koja će naizgled ostati dio jednog parka u Zagrebu.
40
