KUĆNI RED ZADRUGE Kako bi zadružna stambena zajednica funkcionirala, bitno je postaviti jasna univerzalna pravila koja vrijede za sve stanare, no možda je još bitnije postaviti ravnopravni sustav donošenja odluka. U zadružnoj zajednici svaki član uživa jednakopravni udio vlasništva nad nekretninom i jednako pravo glasa - sve odluke se donose konsenzusom na periodičnim sastancima. U odlučivanju i gospodarenju nekretninom mogu pomoći i specijalizirani savjetnici iz neprofitne udruge ili gradskog tijela specijaliziranog za ovakav tip stanovanja. Ovakva javna tijela česta su u zapadnim državama, a osim u upravljanju pomažu i u subvencioniranju troškova zemljišta ili izgradnje. Ovakav se tip stanovanja već primjenjuje u praksi mnogih zemalja, no prvo je potrebno prilagoditi državni zakonski okvir i stambene politike te educirati stanovništvo.
46
“Važno je napraviti analitičku razliku između kapitalističkog oblika proizvodnje kao proizvodnih odnosa koji su oblikovani tržišnom logikom i podrazumevaju eksploataciju, i kapitalizma kao konteksta u kom živimo. Pretpostavljajući ovu razliku, prakse zadružnog stanovanja se pridružuju ne-kapitalističkim oblicima proizvodnje prostora, koji imaju potencijal da predstavljaju autonomne okvire unutar kapitalizma, iz kojih je moguće menjati (dugoročnije) uslove sopstvene reprodukcije. Ipak, napetosti koje ovakva situacija nameće, rezultiraju često u ambivalentnim rešenjima i efektima. To nikako ne znači da od zajedničkih dobara treba odustajati, već da tuđe i sopstvene prakse iznova preispitujemo i kritički analiziramo u traganju za društvenom promenom.” —zajedničko.org: Kako zajednički do krova nad glavom
