VDG JAHRBUCH 2002
Bogdan MESINGER
Ritaulizacija sje}anja (Antropolo{ki ogled o o~uvanju znanja o uminulim kulturama) "Esekerska kultura" izme|u antropolo{kog i memorijskog pristupa "Esekerska kultura" u u`em smislu vi{e ne postoji. Pod "u`im smislom" podrazumijevamo pritom onaj kulturalni kompleks koji se formirao dok je Osijek pripadao jednoj srednjoeuropskoj multikulturalnoj dr`avnoj zajednici – Austriji, odnosno, iza 1866./67., Austro-Ugarskoj Monarhiji. Sve su kulturalne komponente bile, relativno, za{ti}ene. U njihovoj uzajamnosti okolnosti su se mijenjale i nisu sve komponente u svakom povijesnom trenutku u`ivale jednake mogu}nosti – no nisu bile izvrgnute sustavnom, od dr`ave potaknutom, izgonu i pravno – hijerarhijskoj degradaciji. Od 1918. zbivaju se, u vi{e povijesnih lomova, drasti~ne distorzije kulturalnog kontinuiteta. Dana{nji je Osijek prvenstveno monokulturan. Multikulturalnog "Eszeka" mi se tek nesigurno sje}amo, ili ga nastojimo rekonstruirati i potom shvatiti. (Doga|a se, istina, i da povjerujemo kako smo ga shvatili, te ga potom, vo|eni vlastitom virtualnom slikom ili predod`bom, nastojimo rekonstruirati, programiraju}i rekonstrukciju svojom rasudbom ili svojom predrasudom – a u jednoj uvijek postoji i druga.) Snaga i upornost ovih poku{aja upozorava na podjednako sna`ne intimne osobne pokreta~e. Na{ je odnos k pro{losti, uop}e, afektivan, i to utoliko ja~e ukoliko nam je odsjek pro{losti kojemu pristupamo fizi~ki i vremenski bli`i. U podsvijesti nam je neiskazana pomisao: na{a pro{lost – to smo mi. Razumijemo li je, razumjet }emo sebe. Tako nostalgija – posve neegzaktna i subjektivna kategorija – postaje pokreta~em egzaktnog rada. Nesporazumi su, stoga, neizbje`ivi.
Selektivno djelovanje nostalgije i virtualni karakter predod`bi o "Eszeku" Nostalgija je selektivni faktor. Na{a osobnost, posredstvom na{e podsvijesti, bira ~ega }emo se sje}ati. Rekombinacijom tako probranih podataka, nabijenih zna~enjem do kojega nam je stalo i u kojem, retroaktivno, sagledavamo osmi{ljenje pro{losti, mi struktuiramo virtualnu sliku onoga {to nam se zbilo i dobivamo, na taj na~in, po`eljno samopotvr|enje. 273
