Suvremena trgovina 1-2023

Suvremena trgovina S T R U Č N I

Č A S O P I S

UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 48, BROJ 1

Z A

T R G O V I N U

www.suvremena.hr

Međunarodne migracije i demografski trendovi 21. stoljeća l Što utječe na migracije mladih l Gig ekonomija – odgovor na migracije l Blagi optimizam (bez pokrića?) u zimskoj prognozi Europske komisije l Cirkulacija mozgova l Migriranje mladih visokoobrazovanih ljudi iz Hrvatske l Je li došao kraj globalizaciji? l Zaštita djece u bespućima interneta – nema alternativu l Kako se maloprodaja i kupci prilagođavaju izazovima inflacije l Hrvatska udruga za zaštitu potrošača obilježila 25. godišnjicu l Zašto je Category management važniji no ikad u maloprodaji l EURO – simbol (ne)moći l Operacijski menadžment i upravljanje lancima opskrbe l Optimizacija skladišnih procesa i logistički troškovi l Jača disperzija turističkog prometa l Uloga javne uprave u zelenoj tranziciji l EuroCommerce: Uvesti zaštitne mjere za usklađenost podataka l Rizik, otpornost i uspostavljanje ravnoteže

Tema broja:

Migracije

Ključan problem hrvatske ekonomije je produktivnost

O I

F d s

S s d M p

F r

18123_MT_F

Osvježite poslovnicu I povećajte rezultate prodaje Novi način za poboljšanje iskustva kupovine FreshWay je najnovija linija METTLER TOLEDO trgovačkih vaga. FreshWay donosi najsuvremeniji dizajn i impresivne performanse na prodajne pulteve u supermarketima, trgovinama i delikatesnim dućanima. Svojim iznimno suvremenim i tankim dizajnom, FreshWay postavlja novi standard u smislu stvaranja savršene prodajne slike kako bi se poboljšao doživljaj kupovine na prodajnom pultu. Zahvaljujući impresivnom dizajnu, METTLER TOLEDO FreshWay također može povećati prodaju pomoću promotivnih digitalnih kampanji na samom mjestu prodaje.

www.mt.com/FreshWay

FreshWay vage vam donosi METTLER TOLEDO divizija Retail, tržišni lider u rješenjima za vaganje u trgovini.

18123_MT_FreshWay_A4_Ad_HR.indd 1

21.09.2020. 16:03:48

UD COD ISSN

Glav Sreć

Zam mr.s

Ure dr.sc BUN izv.p izv.p Ante prof dr.sc PAV

Sav doc Jadr CER odb GRG ŠKO JOVI • Iva • dip Upr Zlat KRA pred SEJE Mijo odb Zlat TRG ZAH finan dr.sc Beo

Čas

God 150,

Upr 100 Nov tel./ mob

Izda za tr

Za i

e-m Web

Tisa Kata

Ure stav

Na n

UDK 339 CODEN SUTREE ISSN 1330-0180 Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ

Suvremena t r gov ina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Z A

Vol. 48 br. 1 str. 1-120 Zagreb, veljača 2023.

Zamjenik glavnog urednika: mr.sc. Branko PAVLOVIĆ Uredništvo: dr.sc. Antun BENČIĆ, prof.dr.sc. Krešimir BUNTAK, prof. Gabrijela ČORKOVIĆ, izv.prof.dr.sc. Dario DUNKOVIĆ, izv.prof.dr.sc. Aleksandar ERCEG, Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof.dr.sc. Ljubo JURČIĆ, Ivana KOLAR, dr.sc. Matija KOVAČIĆ, dr.sc. Zvonimir PAVLEK, prof.dr.sc. Zdenko SEGETLIJA

Sadržaj Uvod u temu broja

izv.prof.dr.sc. Danijela Sokolić, izv.prof.dr.sc. Aleksandar Erceg

Časopis izlazi dvomjesečno Godišnja pretplata: 150,00 Kn, 19,91 €; (tečaj: 7,53450) Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540 Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge

Međunarodne migracije i demografski trendovi 21. stoljeća

izv.prof.dr.sc. Igor Cvečić

Ekonomski, kulturni i politički aspekt migracija

doc.dr.sc. Davor Mance

Vrste migracija Što utječe na migracije mladih

Savjet časopisa: doc.dr.sc. Rajko BUJKOVIĆ, direktor, Jadranski sajam, Budva, Crna gora • Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA ŠKOLA ZAGREB • prof.dr.sc. Jugoslav JOVIČIĆ, Univerzitet u Travniku, BiH • Ivan KATAVIĆ, vlasnik, KTC, Križevci • dipl.inž. Darko KNEZ, predsjednik Uprave BADEL 1862, Zagreb • dipl.inž. Zlatan LISICA, član Nadzornog odbora, KRAŠ, Zagreb • mag. Franc PANGERL, predsjednik Upravnog odbora, CELJSKI SEJEM, Celje, Slovenija • dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, predsjednik Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVATSKE • dipl.oec. Josip ZAHER, potpredsjednik za trgovinu i financijske institucije HGK, Zagreb • prof. dr.sc. Siniša ZARIĆ, Ekonomski fakultet Beograd, Srbija

T R G O V I N U

prof.dr.sc. Ana Štambuk

izv.prof.dr.sc. Danijela Sokolić

Međunarodna interorganizacijska mobilnost zaposlenika kao jedan od oblika migracija

Iva Zdrilić, mag.oec.

Gig ekonomija – odgovor na migracije

izv.prof.dr.sc. Aleksandar Erceg

Cirkulacija mozgova kao odgovor na odljev mozgova u Hrvatskoj

Rita-Krin Boduljak, mag.oec. izv.prof.dr.sc. Julia Perić

izv.prof.dr.sc. Zoran Ježić

prof.dr.sc. Alen Host

Prikaz kretanja stanovništva u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji Migracije i strani studenti Migriranje mladih visokoobrazovanih ljudi iz Hrvatske – kako odgovoriti na taj izazov

doc.dr.sc. Andrea Arbula

Akademska mobilnost kroz Erasmus+ programe izv.prof.dr.sc. Ljerka Sedlan König

Treća misija sveučilišta, doprinos zajednici i budućnost mladih u Hrvatskoj

izv.prof.dr.sc. Marina Stanić

Jovana Nikolić, mag.oec.

Ante Gavranović

Uredništvo

Velimir Šonje

Ivona Bačelić Grgić, dipl.oec.

Migracije radno sposobnog stanovništva Republike Srbije i Hrvatske kao uzrok uvoza radne snage Je li došao kraj globalizaciji? Intervju: Velibor Mačkić Ključan problem hrvatske ekonomije je produktivnost Blagi optimizam (bez pokrića?) u zimskoj prognozi Europske komisije Zaštita djece u bespućima interneta – nema alternativu!

Hrvatska treba realnu industriju kao razvojnu kralješnicu

A.G.

Održivost

Tomislav Vuić

Kako se maloprodaja i kupci prilagođavaju izazovima inflacije

Anita Jurjević

A.G.

Zašto je Category management važniji no ikad u maloprodaji

Tanja Jurković

EURO – simbol (ne)moći

Edi Bajramović

Rizik, otpornost i ponovno uspostavljanje ravnoteže

Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor

Intervju: Miroslav Drljača Kvaliteta je poslovna filozofija, pragmatički pristup i način življenja

e-mail: direktor@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr

Operacijski menadžment i upravljanje lancima opskrbe – sličnosti i razlike

dr.sc. Matija Kovačić

Optimizacija skladišnih procesa i logistički troškovi Bojan Premužić, mag.ing.traff.

Jača disperzija turističkog prometa

Tisak: Tiskara Zelina d.d., Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora. Na naslovnoj stranici: Migracije

Uloga javne uprave u zelenoj tranziciji

A.G.

Ivana Piperković, mag.oec. prof.dr.sc. Helena Štimac 106

Brkasto vrime (4 dio) – PRILIKA

mr.sc. Branko Pavlović 109

Uspješno komuniciranje u marketingu (1)

dr.sc. Zvonimir Pavlek 112 www.suvremena.hr

tema broja migracije

Uvod u temu broja

izv. prof. dr. sc. Danijela Sokolić Ekonomski fakultet u Rijeci

ematika ovog specijalnog izdanja Suvremene trgovine su migracije i to osobito migracije mladih visokoobrazovanih ljudi koji su se nedavno priključili ili se tek trebaju priključiti tržištu rada. Zašto je potrebno razumjeti upravo tu skupinu ljudi i njihova razmišljanja o ostanku ili odlasku iz zemlje? U Hrvatskoj se kontinuirano smanjuje broj stanovnika. U zadnjih 10 godina populacija Hrvatske smanjila se za gotovo 10%. Time se smanjuje i udio radno sposobnog, odnosno radno aktivnog stanovništva u ukupnoj populaciji. Prema zadnjim podacima, u 2021. godini 1,68 mil zaposlenih stvara nacionalni dohodak za 3,87 mil stanovnika Hrvatske (DZS, 2021). Pritom su neto migracije kroz isto desetogodišnje razdoblje konstantno imale negativan predznak, što znači da je godišnje više stanovnika iz Hrvatske odlazilo nego se u nju naseljavalo. Samo u 2021. godini iz Hrvatske se iselilo više od 40.000 stanovnika. Pritom, obzirom da istraživanja ukazuju na veću sklonost mladog stanovništva migracijama, onda i ne čudi da je trend novorođenih u istom razdoblju u konstantnoj silaznoj putanji. Osim toga, valja znati da se na migracije najčešće od6

Suvremena trgovina 1(48)

izv. prof. dr. sc. Aleksandar Erceg Ekonomski fakultet u Osijeku

lučuju oni koji nemaju ili ne vide druge opcije (tzv. koncept „trbuhom za kruhom“), ili pak oni koji vjeruju da imaju najvrjedniju devizu današnjice – vrhunske kompetencije. Upravo ovoj posljednjoj skupini, koja ima priliku birati angažirati svoj kapital mjeren u znanju, vještinama i sposobnostima bilo gdje na svijetu pa tako i u Hrvatskoj, trebalo bi prilagoditi javne i poslovne politike ukoliko želimo promijeniti demografske, ali i socioekonomske trendove. U želji za poticanjem dijaloga o ovoj aktualnoj temi, Udruga Alumni iz Pule osmislila je projekt „MI (migracijski izazovi) – jučer, danas, sutra“, a o važnosti teme za politike Europske unije svjedoči i činjenica da je projekt financiran sredstvima iz EU fondova. U projekt su uključene visokoobrazovne i znanstvene institucije iz cijele Hrvatske (partneri na projektu su Ekonomski fakultet u Osijeku, Ekonomski fakultet i Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Ekonomski fakultet u Splitu te Sveučilište u Puli), jedinice lokalne i regionalne samouprave (JL(R)S) te organizacije civilnog društva (OCD). Cilj projekta je kreiranje poticajnog okruženja i razvijanje platforme za suradnju svih dionika koji mogu utjecati na migracijske di-

namike bilo kroz razumijevanje trendova, razloga, motiva i poticaja (kroz znanstvena istraživanja), razvoj strukturiranih dijaloga ili donošenje javnih politika, reformi i ostalih mjera usmjerenih na sprječavanje iseljavanja iz RH. Ukupna vrijednost projekta je 3.562.367,03 HRK, a financiran je u cijelosti putem bespovratnih sredstava osiguranih iz Državnog proračuna Republike Hrvatske (15%) i Europskog socijalnog fonda (85%). Tema ovog broja časopisa Suvremena trgovina posvećena je proučavanju fenomena migracija. Članci u ovom broju nastali su kroz suradnju istraživača s hrvatskih sveučilišta, odnosno osječkog i riječkog ekonomskog fakulteta. Istraživanja provedena u zadnje dvije godine u okviru projekta „MI (migracijski izazovi) – jučer, danas, sutra“ prvenstveno su usmjerena na migracijske intencije, ali i realizirane migracijske napore hrvatskih studenata i mlađih alumnija. Nadamo se da će upravo ovi članci doprinijeti boljem razumijevanju pojma migracija i odnosa mladih ljudi prema njima. Upravo raznovrsnost pristupa proučavanja pojmu i učincima migracija daje značaj tom pojmu kao i važnosti koju ima za nacionalnu demografiju i ST ekonomiju.

Međunarodne migracije i demografski trendovi 21. stoljeća1 izv. prof. dr. sc. Igor Cvečić Katedra za međunarodnu ekonomiju Ekonomski fakultet u Rijeci

Uvod Opće je poznato kako međunarodne migracije i pitanja vezana za mobilnost ljudskog kapitala izravno i neizravno utječu na globalna ekonomska kretanja – od trgovine i ulaganja, inovacija i razvoja obrazovnih sustava, do proizvodnje i kapaciteta daljnjeg razvoja gospodarstva. Migracije potiču bolju alokaciju ljudskog kapitala, ali i razmjenu znanja, iskustava i kulturnih aspekata čime doprinose globalnoj integraciji. Globalizacija i suvremene migracije su međupovezane kategorije, a obje nastaju u uvjetima smanjivanja troškova transporta i zbog uklanjanja brojnih prepreka međunarodnim kretanjima roba, usluga, kapitala, ljudi, informacija, tehnologije i znanja. Zašto migracije U tom kontekstu, prvo pitanje odnosi se na to zašto uopće dolazi do migracija. O tome se već dugo raspravlja i izučava u raznim znanstvenim disciplinama – od ekonomije, do sociologije, demografije, političkih i sigurnosnih znanosti, povijesti itd. Ponekad su ljudi primorani tražiti novi dom radi 1

ratova i političkog progona ili etničkih sukoba, prirodnih nepogoda koje stvaraju nemoguće uvjete za dostojanstven i siguran život (potresi, vulkanske erupcije, poplave, suše…), ekonomskih nesigurnosti, siromaštva i slabe ponude kvalitetnih i sigurnih radnih mjesta. Tome se mogu dodati i individualni motivi, poput profesionalnog razvoja, stjecanja radnog iskustva u inozemnom okruženju ili u uvjetima koje ne omogućuje grad, regija ili država podrijetla migranta (npr. ako Norvežanin ili Finac žele istraživati tropsku faunu), te radoznalost i želja za promjenom životne sredine; a često su razlog partnerski odnosi onih koji žele izgraditi obitelj. Migracije kao pojava (društvena i ekonomska) postoje oduvijek. Da nije tako, čovjek bi i dalje živio samo u malom dijelu Afrike i vrlo vjerojatno ne bi evoluirao u raznolike rase, narode, jezike, kulture i religije, kakve danas obogaćuju naš raznoliki planet. Tko zna, možda će u budućnosti migranti iseljavati i na neke druge planete, povoljne za ljudski život. No, poanta je da su migracije konstanta ljudske povijesti i da ih takvima treba i pri-

hvaćati. Migracijski tijekovi su uvelike odredili današnji svijet, njegove političke podjele, kulturne razlike i ekonomske aktivnosti. Ljudi odlaze iz područja s ograničenim mogućnostima razvoja društva i ekonomije prema destinacijama koje im pružaju bolje uvjete. To su najčešće i najjednostavnije logične pretpostavke kojima se treba ravnati prilikom propitkivanja mjerodavnih politika. No, situacija se bitno razlikuje od regije do regije, zemlje do zemlje, kontinenta do kontinenta.

Stručni članak je nastao u sklopu projekta „MI - jučer, danas, sutra“ (UP.04.2.1.06.0018) kojega je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj stručnog članka isključiva je odgovornost Udruge mladih i Alumni FET Pula. www.suvremena.hr

tema broja migracije Svjetske statistike Prema procjenama Svjetske organizacije za migracije, u Izvješću o svjetskim migracijama (The World Migration Report, 2022.) procjenjuje se da je 2020. godine bilo oko 281 milijun migranata, što čini 3,6% svjetske populacije. Tri desetljeća ranije se procjenjuje brojka od 153 milijuna (2,87% svjetske populacije). Tada je na planetu živjelo 5,3 milijardi ljudi, dok smo neki dan pratili službenu objavu o 8-milijarditom stanovniku Zemlje. Povezujući ove brojke s demografskim trendovima, procjena Ujedinjenih Naroda je kako će do sredine ovoga stoljeća biti 9,7 – 9,8 milijardi stanovnika na planetu, što ukazuje ipak na usporavanje stope rasta svjetske populacije zbog društvenih i socio-ekonomskih, a potencijalno i sve više ekoloških promjena, te rastućih tenzija u međunarodnim odnosima. Doduše, trendovi različitih regija svijeta u smislu prirodnog prirasta i migracijskih tokova su vrlo neujednačeni. Europa i Japan doživjeli su drastičan pad stope fertiliteta u posljednjih nekoliko desetljeća, kao posljedica modernizacije ekonomije i društva, urbanizacije i drugih promjena. Trend recentno prati i Kina, premda je napuštena politika jednog djeteta. Ubrzana modernizacija čini Kinu jednom od najbrže rastućih ekonomija i trenutno najmnogoljudnijom državom svijeta. S druge strane, ujedno zbog prosječno sve kvalitetnijeg života, prirodni prirast u sub-saharskoj Africi i južnoj Aziji (posebno u Nigeriji, Indiji, Bangladešu) čini te regije najdinamičnijima u svojevrsnom pomlađivanju svjetske populacije. Sjedinjene Američke Države, premda napredna ekonomija koja ima slične boljke kao u razvijenim državama zapadne Europe ili Japanu, populaciju uspijeva povećavati dolaskom brojnih migranata, posebno iz Meksika i ostalih zemalja latinoameričke i karipske regije. 8

Suvremena trgovina 1(48)

Izvor: World Migration Report 2022 (2022) International Organization for Migration [web: https://worldmigrationreport.iom.int/wmr-2022-interactive/]

Slika 1. Udio inozemnih migranata u zemljama svijeta (% ukupne populacije)

Impresivne promjene vidljive su u vrijednostima međunarodnih doznaka koje migranti šalju u vlastite države podrijetla, ponajprije svojim obiteljima. Godine 2020. službena procjena Svjetske banke iznosila je 702 milijarde USD-a, što je 5,6 puta više nego 2000. godine. Vodeće zemlje recipijenti doznaka su Indija (83,2 mlrd USD), Kina (59,5 mlrd USD), Meksiko (42,9 mlrd USD), Filipini (34,9 mlrd USD) i Egipat (29,6 mlrd USD), a među vodećih deset zemalja ubrajaju se i Pakistan, Francuska, Bangladeš, Njemačka i Nigerija. Doznake se najviše šalju iz bogatih zemalja, poput: SAD-a (68 mlrd USD), Ujedinjenih Arapskih Emirata (43,2 mlrd USD), Saudijske Arabije (34,6 mlrd USD), Švicarske (28 mlrd USD) i Njemačke (22 mlrd USD). Slijede potom Kina, Rusija, Francuska, Luksemburg i Nizozemska. Premda migranata ima svugdje, u ukupnim brojkama inozemnih useljenika prednjače Europa (31%), Azija (30%) i Sjeverna Amerika (21%). Međutim, uvažavajući udio tih migranata u ukupnoj populaciji, ispada da je najveći udio migranata prisutan u Oceaniji, Sjevernoj Americi i Europi. U posljednja dva desetljeća najbrži rast migranata zabilježen je u Aziji i Europi, ali i to se razlikuje od zemlje do zemlje. Primjerice, po-

ložaj Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) globalno je izniman, s obzirom da u toj državi trenutno čak 88% rezidenata jesu strani radnici koji su u tu zemlju doselili u relativno kratkom razdoblju od posljednja dva desetljeća. Velik ih dio dolazi iz Indije (vodeća emigrantska zemlja svijeta), Bangladeša, Pakistana, Filipina i Afganistana. Uzimajući širu perspektivu imigrantskih destinacija, Kinezi su drugi najbrojniji inozemni rezidenti u drugim državama, a slijede Meksikanci i građani Ruske Federacije, te potom Ukrajine, Poljske, Ujedinjenog Kraljevstva te Njemačke. Najviše inozemnih državljana boravi u SAD-u (50,6 milijuna), Njemačkoj (15,8 mil), Saudijskoj Arabiji (13,5 mil), Ruskoj Federaciji (11,6 mil), Ujedinjenom Kraljevstvu (9,36 mil), Ujedinjenim Arapskim Emiratima (8,72 mil), Francuskoj (8,52 mil), Kanadi (8,05 mil), Australiji (7,69 mil), Španjolskoj (6,84 mil), Italiji (6,39 mil) i Turskoj (6,02 mil). Sljedeća u poretku je Ukrajina s oko 5 milijuna migranata, ali ove brojke se odnose na razdoblje prije izbijanja rusko-ukrajinskog sukoba u veljači 2022. godine. Velik dio stranih državljana posljedično je napustio Ukrajinu s obzirom na rat i razaranja. No, ogromnim izbjegličkim valom situacija se značajno „komplici-

ra“, pogotovo u zemljama s velikim priljevom ukrajinskih izbjeglica, kojih je izvan vlastitih granica registrirano gotovo 7,9 milijuna. Statistike UNHCR-a (studeni 2022.) govore o više od milijun Ukrajinaca prijavljenih u Njemačkoj i Poljskoj, oko 460.000 u Češkoj, dok je više od 100.000 izbjeglica u Italiji, Španjolskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Turskoj, Francuskoj i Slovačkoj. Značajan broj ukrajinskih izbjeglica, s obzirom na veličinu receptivne države bilježe Moldavija, Austrija, Litva, Estonija, Latvija i primjerice Crna Gora, dok ih je u Republici Hrvatskoj oko 19.000. Što se tiče Ruske Federacije, UNHCR navodi podatak o 2,8 milijuna Ukrajinaca, s time da se ne zna pouzdanost te brojke, posebno s obzirom da su u međuvremenu ruske vlasti dio te populacije počele tretirati kao vlastite državljane.

Promatrajući pak geografski prikaz država svijeta, sukladno udjelu useljenika u ukupnoj populaciji (Slika 1), najveći postotak bilježe tradicionalno bogata društva zapadne Europe, Sjeverne Amerike te Australija i Novi Zeland. Međutim, u recentnom razdoblju se pojavljuju i nove destinacije, posebno u bogatim zemljama Zaljeva – pored već spomenutog UAE-a, tu su još: Katar (77,3%), Kuvajt (72,8%), Bahrein (55%), Oman (46,5%), Saudijska Arabija (38,6%) te neposredno susjedni im Jordan (33,9%). Ove brojke jasno pokazuju kako se ta regija nametnula kao najdinamičnija imigracijska sredina, pojavom milijuna useljenika ponajprije iz drugih dijelova Azije (Indija, Indonezija, Pakistan, Bangladeš, Afganistan, Sirija, Irak) te Egipta. Visok postotak inozemnih useljenika u okvirima Azije bilježe i Singapur (43,1%), Bru-

Tablica 1. Udio imigranata u ukupnoj populaciji odabranih europskih država (%) Država

Postotni udio

Okvirni broj migranata

Švedska

19,8%

2.000.000

Austrija

19,3%

1.740.000

Njemačka

18,8%

15.800.000

Irska

17,6%

871.000

Belgija

17,3%

2.010.000

Norveška

15,7%

852.000

Španjolska

14,6%

6.840.000

Ujedinjeno Kraljevstvo

13,8%

9.360.000

Nizozemska

13,8%

2.360.000

Francuska

13,1%

8.520.000

Grčka

12,9%

1.340.000

Hrvatska

12,9%

528.000

Danska

12,4%

718.000

Italija

10,6%

6.390.000

nej (25,6%), Libanon (25,1%), Izrael (22,6%) i Kazahstan (19,9%). Premda je Indija prihvatila 4,88 milijuna useljenika, što čini samo 0,4% njihove ukupne populacije. Analizirajući istovjetne statistike ostalih kontinenata, više od 30% populacije Australije čine imigranti, dok je u slučaju Novoga Zelanda taj udio također visokih 28,7%. Što se tiče Afrike, najveći udio strane populacije bilježe male države poput Gabona (18,7%), Ekvatorijalne Gvineje (16,4%), Sejšela (13,3%) te Džibutija i Libije (obje oko 12%). U apsolutnom iznosu, prednjače Južnoafrička Republika (2,86 milijuna stranaca) i Obala Bjelokosti (2,56 mil). U Latinskoj Americi i Karibima većina država broji manje od 5% stranaca u ukupnoj populaciji države, ali postoje iznimke poput Belizea (15,6%) i Kostarike (10,2%) te pojedinih malih otočnih državica ili zavisnih teritorija kojima upravljaju Britanci, Francuzi i Nizozemci. Nadalje, čak 21,3% (oko 8 milijuna) stanovnika Kanade su doseljenici, a udio istih u SAD-u je 15,3%. U konačnici, Europa je iznimno zanimljiv primjer regije u kontekstu migracijske statistike. Značajna je razlika u brojkama kada se uspoređuju „zapad“ i „istok“. Na europskom su „začelju“ države poput Bosne i Hercegovine, Albanije, Gruzije i Poljske (1 - 2% imigrantske populacije). S druge strane, postoje države poput Luksemburga sa čak 47,6% ili Švicarske s 28,8% imigranata u ukupnoj populaciji. No, najvažnija receptivna tržišta država Europe broje prosječno 10-20% inozemnih rezidenata (Tablica 1).

Izvor: World Migration Report 2022

Tablica 2. Usporedba pet glavnih destinacija iseljenika iz Hrvatske te zemalja odakle dolaze doseljenici u Hrvatsku Država u koju su se državljani Hrvatske iselili

Broj migranata

Država odakle su se migranti doselili u Hrvatsku

Broj migranata

Njemačka

385.778

Bosna i Hercegovina

381.100

Srbija

288.708

Srbija

48.170

Australija

63.657

Njemačka

31.783

Austrija

46.770

Slovenija

18.432

Slovenija

46.599

Sjeverna Makedonija

9.462

Izvor: World Migration Report 2022

www.suvremena.hr

tema broja migracije Tablica 1 ne predstavlja sve države Europe, ali jasno ukazuje kako su migranti važan dio europskog društva i ekonomije. To se jasnije ističe u „naprednijim“ društvima sjevera i zapada kontinenta, a kumulativan zbroj migranata u članicama Europske unije nadmašuje vodeću pojedinačnu migracijsku destinaciju, odnosno SAD. No, upravo u slučaju Europske unije valja paziti na razlikovanje različitih kategorija migranata: doseljenici iz drugih članica Unije smatraju se njenim građanima te se statusno razlikuju od doseljenika iz ostatka svijeta. Također, prilikom detaljnije analize migracijskih statistika, valja preciznije razlikovati legalne od ilegalnih migranata, te izbjeglice i prognanike od privremenih migranata koji dolaze raditi u neku državu, a često se pogrešno ili nejasno tretiraju i strani državljani kojima nije reguliran pravni status useljenika, premda potencijalno duži niz godina žive i rade u određenoj državi. Hipotetski, ovdje se može raditi o osobama koje su rođene na teritoriju određene države, ali koja im ne omogućuje stjecanje državljanstva. Što je s Hrvatskom? Primjer Hrvatske je, sukladno tome, vrlo zanimljiv, jer brojke iz Tablice 1 u načelu govore ponajprije o značaju državljana Hrvatske koji su se doselili iz područja Bosne i Hercegovine ili Srbije tijekom posljednjih 30-ak godina, te ujedno „povratnika“ iz dijaspore poput onih odraslih ili rođenih u Njemačkoj, Švicarskoj ili Australiji. Državljani Hrvatske koji su odselili u BiH ili Srbiju, obuhvaćeni su također statistikama Međunarodne organizacije za migracije. Tablica 2 pokazuje usporedne brojke migranata u slučaju Hrvatske, gdje se vidi dominacija imigranata iz BiH te emigranata prema Njemačkoj. S obzirom na jasan trend odlazaka, pogotovo mladih, iz Hrvatske 10

Suvremena trgovina 1(48)

(a što je potvrdio posljednji popis stanovništva) te sve nepovoljnije starosne strukture stanovništva i izglednog scenarija niske razine fertiliteta, nameće se iduće ključno pitanje: Kako zaustaviti izrazito negativan demografski trend u državi kojoj iseljavanje mladog i obrazovanog stanovništva ne prati neka alternativa? O kojim je alternativama riječ, može poslužiti primjer upravo zapadnoeuropskih država, koje također ugrožavaju izrazito nepovoljni demografski trendovi, ali im broj stanovnika ne opada (ili barem ne drastično kao kod nas ili u nama susjednim zemljama). Odgovori se svode na nekoliko mogućih politika i rješenja, ali koje zahtijevaju drastične mjere i povoljnije okolnosti od trenutno prisutnih. Ujedno, suočavanje društva s potencijalnim financijskim i društvenim posljedicama takvih politika. Prema podacima Svjetske banke za 2020. godinu, prosječna stopa fertiliteta za cijeli svijet je iznosila 2,4 poroda na jednu ženu. Iznad tog prosjeka se nalaze gotovo isključivo afričke države (deset njih sa stopom iznad 5), te potom većina azijskih i pacifičkih država. Stope slabije od svjetskog prosjeka karakteriziraju sve europske zemlje, te većina zemalja u obje Amerike: prosjek Latinske Amerike i Kariba je 2,0, Sjeverne Amerike 1,6, a Eu-

ropske unije samo 1,5. No, najslabije stope su zabilježene u Južnoj Koreji (0,84), Hong Kongu (0,87), Portoriku (0,9) i Singapuru (1,1). Potom slijede europske države: Malta (1,13), Ukrajina (1,22), Španjolska (1,23), BiH i Italija (1,24). Hrvatska dijeli nezahvalno 170. mjesto (od 200) sa Litvom, Srbijom i Norveškom – stopa fertiliteta iznosi 1,48, što je neznatno bolje nego u slučaju Švicarske, Austrije, Kanade ili Poljske. „Najuspješniji“ europski teritorij čine Farski Otoci (autonomni dio Danske) na 87. mjestu i sa stopom od 2,3. Iduća „europska“ država je Gruzija (2,05) te potom Turska (2,04) na 107. i 109. mjestu, ali među članicama EU-a najbolje je plasirana Francuska i to tek na 128. mjestu (stopa 1,83). U stvari, niti jedna europska zemlja ne ostvaruje minimalnu stopu fertiliteta kojom dolazi do nadomještavanja prethodne populacije. Nameće se pitanje kako i u kojoj mjeri europske države mogu preokrenuti takvu situaciju, i hoće li migranti nadomjestiti sve starije i manje brojno europsko stanovništvo. Prema procjenama Ujedinjenih Naroda, Europa bi mogla do 2150. godine predstavljati samo 5,3% ukupne populacije, dok je 1900. godine činila čak četvrtinu svjetske populacije. Jasno, Hrvatska u tome ST nije iznimka.

tema broja migracije

Ekonomski, kulturni i politički aspekt migracija1 doc. dr. sc. Davor Mance Katedra za ekonomiku poduzeća Ekonomski fakultet u Rijeci

Uvod Ljudski je kapital najveći izvor bogatstva neke zemlje. Stoga su ljudi istovremeno i cilj i sredstvo. Cilj, zato što je konačni cilj ostvarivanje blagostanja i maksimalizacije korisnosti za što je moguće veći broj ljudi. Sredstvo, zato što je za ostvarivanje tog cilja potrebna suradnja te razmjena dobara i usluga među ljudima: specijalizacija i podjela rada. Što je veća specijalizacija i podjela rada, to su troškovne uštede veće te je i blagostanje veće. Veće ekonomije imaju veću podjelu rada i mogu ostvariti veće blagostanje, jer na tržištu prodaju proizvode koje drugi nemaju. Specijalizacija neke ekonomije je povezana sa složenošću proizvoda koje izvozi. Raznolikost i sofisticiranost produktivnog znanja i iskustva po1

trebnog za proizvodnju proizvoda, direktno je povezana s razvojem ljudskog kapitala (znanjem), poslovnim mrežama, iskustvom, ali i veličinom dostupnog tržišta. Neka tržišta su jednostavno premalena za neke proizvode. Stoga je važno, ako je domaće tržište premaleno, integrirati se u neko veće. Najsloženiji proizvodi, koje može proizvesti samo nekoliko zemalja, uključuju elektroniku, kemikalije i visokostručne usluge s visokom razinom ljudskog kapitala. Najmanje složeni proizvodi, koje mogu proizvoditi gotovo sve zemlje, uključuju sirovine, jednostavne poljoprivredne proizvode, te usluge s niskom razinom ljudskog kapitala kao npr. većina usluga u turizmu. Da bi Hrvatska ostvarila viši stupanj ekonomskog razvoja i konačno rasta, morala je pristupiti Europskoj Uniji. Pristupanjem i svojim

otvaranjem prema EU, Hrvatska je u potpunosti prihvatila osnovne četiri slobode unutar EU: sloboda kretanja dobara i usluga, kapitala te konačno i ljudi. Ova posljednja sloboda je na dan pisanja ovog članka, 8. prosinca 2022., okrunjena i prihvaćanjem hrvatskog pristupanja Šengenskom prostoru: jedinstvenom prostoru slobode kretanja bez internih kontrola te potpune slobode zapošljavanja. S obzirom na ovaj događaj, tema migracija, pored ostalih ekonomskih i demografskih tema, dodatno dobiva na značaju. Deduktivni ekonomski modeli predviđaju da će onaj proizvodni faktor teći prema zemljama koje su relativno siromašnije tim proizvodnim faktorom, jer će cijena tog proizvodnog faktora u uvjetima relativne oskudnosti u tim zemljama biti viša. Ako je npr. financijski (novča-

Suvremena trgovina 1(48)

ni) kapital relativno mobilniji proizvodni faktor u odnosu na ljudski kapital koji zahtjeva prilagodbe u obliku učenja stranog jezika i kulturne prilagodbe, financijski kapital će lakše migrirati.

vanje prava vlasništva također je pokazatelj poštivanja nečijeg minulog rada, odnosno, pokazatelj vjerojatnosti da će ljudi u budućnosti moći uživati plodove svojeg rada odnosno svojeg ljudskog kapitala.

Međutim, ove pojednostavljene ekonomske teorije, iako su u formalnom smislu logički rigorozne i korektno izvedene, u empirijskom su se smislu pokazale nedovoljno preciznima. Upravo su najbogatije zemlje svijeta kao npr. Sjedinjene Američke Države i Švicarska najveći uvoznici ne samo kapitala već i primatelji migracija ljudskog kapitala. To znači, da su se u praksi, rad i kapital pokazali komplementarnim, a ne suplementarnim resursima. Pokazalo se je, nadalje, da ekonomske teorije tokova kapitala i ljudskih migracija nisu u dovoljnoj mjeri uzimale u obzir institucionalne varijable, gdje se pod institucijama misli na pravila i norme koje uređuju međuljudske interakcije.

Tako su se ljudi povijesno iseljavali iz zemalja s višom stopom inflacije u zemlje s nižom stopom inflacije. Faktori koji utječu na migracije su brojni i nemoguće ih je u potpunosti obuhvatiti. Ponekad su ti faktori kolektivni odnosno svima vidljivi, a ponekad su isključivo individualni odnosno obiteljski kao npr. u slučajevima kada ljudi emigriraju u zemlju bračnog partnera. Stoga posljedice migracija možemo razvrstati u ekonomske, kulturalne i političke.

Ljudi su prije svega društvena bića te niti jedna teorija ljudskog ponašanja ne može apstrahirati kompleksnost međuljudskih interakcija. Kada se cijena kapitala korigira za razne rizike, tada se proizvodnja vrlo često više isplati u zemljama koje su pravno sigurnije, a ne u onima koje imaju niže troškove rada. Vrlo često je jeftinije uvesti radnike nego izložiti kapital neizvjesnosti stranog tržišta. Rizik i neizvjesnost najveći su neprijatelj kapitala. Isto vrijedi i za migracije ljudskog kapitala. Pitanje samoostvarenja ljudi kroz usavršavanje i ulaganje u vlastiti ljudski kapital nije odvojivo od pitanja kulturnog i institucionalnog okruženja u kojem ljudi djeluju. Tako ljudi emigriraju iz institucionalno manje uređenih u institucionalno bolje uređene zemlje, iz manje slobodnih u više slobodne zemlje, iz zemalja s nižim dohotkom i lošijom infrastrukturom u one s višim dohotkom i boljom infrastrukturom, te konačno iz siromašnijih u bogatije zemlje. Pošti-

Ekonomski uzroci i ekonomske posljedice migracija Migracije imaju željene i neželjene ekonomske posljedice. Pod željenim ekonomskim posljedicama ubrajamo: povećanje tržišta rada, povećanje moguće razine specijalizacije i podjele rada, smanjenje pritiska na mirovinske fondove pod uvjetom da su migranti mladi i zaposlivi. Najveća korist koju neka zemlja može imati od useljavanja jest popunjavanje radnih mjesta za poslove koje domaće stanovništvo ne može obavljati po prihvatljivoj cijeni, odnosno ako useljenici ne istiskuju (eng. crowding-out) domaće radno sposobno stanovništvo s tržišta rada. Ako imigranti imaju niži stupanj obrazovanja i niži dohodak od prosjeka, te ako su pretežiti primatelji socijalne pomoći, tada ne može biti govora o pozitivnim učincima imigracije, jer u sustavu socijalne države u kojoj porezni obveznici plaćaju porez po progresivnim stopama, oni koji manje uplaćuju u državni proračun nego što koriste usluge države i javnog sektora, ne doprinose ekonomskom razvoju zemlje već pretjerano crpe

njezine gospodarske resurse. To naravno nije argument da se imigrantima ne pomogne iz humanitarnih razloga. Međutim, koristiti argument imigracije u svrhu promoviranja ekonomskih koristi je pogrešno ako izostaju komplementarni učinci imigracije. Ekonomske koristi za zemlju primatelja proizlaze isključivo iz prednosti koje imigranti mogu donijeti u odnosu na domaće radno sposobno stanovništvo. Taj se problem koordinacije komplementarnosti i suplementarnosti radne snage može djelomično riješiti sustavom imigracijskih kvota zasnovanom na sustavu bodova kojim se ocjenjuju komplementarnost obrazovanja i iskustva imigranata sa zahtjevima tržišta rada, starost (radi budućeg pritiska na mirovinski fond), sposobnost kulturne i institucionalne integracije s obzirom na poznavanje jezika, pisma, pravila i normi zemlje primateljice kako bi se umanjili troškovi kulturne integracije. To otvara pitanje posljedica migracija za punu kulturalnu integraciju migranata. Kulturalni uzroci i kulturalne posljedice migracija Prihvat migranata iz inozemstva izaziva kulturni šok ne samo za same migrante nego i za domicilno stanovništvo. Migranti vrlo često ne dijele socijetalnu kulturu i institucije domicilnog stanovništva, što može dovesti do neželjenih posljedica. Socijetalna kultura je ona koja svojim pripadnicima osigurava smisao života u punom rasponu ljudskih kulturnih, ekonomskih i političkih aktivnosti. Socijetalna kultura prije svega dijeli zajednički jezik te stoga govorimo o nacijama i kulturalnoj integraciji unutar neke nacije. Zemlja primatelj očekuje od imigranata da se u potpunosti prilagode novoj kulturi te njezinim pravilima i normama. Vrlo često, države koje primaju migrante to postavwww.suvremena.hr

tema broja migracije

EU i kada prestane biti pretežito iseljenička te postane pretežito useljenička zemlja. Potpuno svjesni činjenice da korelacija ne znači nužno i kauzalnost te svjesni moguće „post hoc ergo propter hoc“ pogreške, prema slici 1 svejedno možemo zaključiti da smanjenje nezaposlenosti u Hrvatskoj vremenski koincidira s ulaskom Hrvatske u EU. Ono što je posebno zanimljivo u ovom dijagramu jest činjenica da se visoka stopa nezaposlenosti manje obrazovanih radnika koja je posljedica svjetske krize iz 2008. godine počela smanjivati upravo ulaskom Hrvatske u EU, a što je koincidiralo i s izlaskom Hrvatske iz dugogodišnje recesije. Slika 1. Nezaposlenost u Republici Hrvatskoj prema stupnju obrazovanja u %

ljaju kao preduvjet za imigraciju. Te pojedince se naziva pripadnicima etničkih zajednica (za razliku od nacionalnih manjina koje imaju zakonski određena kulturalna prava) i najčešće im se oduzima pravo na elemente vlastite kulture, jer je odricanje bio preduvjet imigracije. Uobičajeni primjer je slučaj „Gastarbeitera“. Odricanje od vlastite kulture može biti snažna prepreka migracijama pod uvjetom da ostali faktori koji potiču migraciju nisu dovoljno snažni. Kada su migracije prisilne (politički motivirane) i kolektivne, ne migriraju samo pojedinci i pojedinačne obitelji, već cijele grupe građana koje se onda moguće getoiziraju i trajno razdvajaju od domicilnog stanovništva. Tada nastaju, od domicilne kulture, potpuno odvojene etničke zajednice. Primjeri su Turska etnička zajednica u Kasselu u SR Njemačkoj ili Indijska i Pakistanska etnička zajednica u Birminghamu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svaka zemlja koja je domaćin velikom broju migranata, mora biti svjesna svih pozitivnih i negativnih posljedica migracija. Politički uzroci i političke posljedice migracija Migracije su stalne i ljudski je kapital zapravo mobilniji nego što to ekonomski modeli najčešće pretpostavljaju. Ljudi su se pokazali izrazito adaptabilnima u kulturalnom smislu, ako je to bilo potrebno iz ekonomskih ili političkih razloga. Ono što je ljude tjeralo na masovno iseljavanje najčešće je bilo siromaštvo odnosno glad, u čemu je Hrvatska u društvu Irske, Grčke i Italije prednjačila. Danas su pretežito iseljeničke zemlje one sjeverne Afrike gdje kao razlog iseljavanja prevladava kombinacija političkih i ekonomskih nesloboda koje konačno dovode do siromaštva, gladi i iseljavanja. Migranti se prilagođavaju ekonomskoj, kulturnoj i političkoj sredini u koju dolaze, ali isto tako donose i mnoge vlastite 14

Suvremena trgovina 1(48)

26,0% 24,0% Visoko

22,0%

Srednje

20,0%

Nisko

18,0% 16,0% 14,0% 12,0% 10,0% 8,0% 6,0% 4,0% 2,0% 0,0% 2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

2021.

Izvor: Državni zavod za statistiku (DZS) i Eurostat. Izvor: Državni zavod za statistiku (DZS) i Eurostat.

Slika 1. Nezaposlenost u Republici Hrvatskoj prema stupnju obrazovanja u %

Iz podataka DZS i Eurostata vidljivo je da od ulaska u EU postotna stopa nezaposlenosti u RH stalno pada. Provjeravajući i ostale mjere zaposlenosti i nezaposlenosti, može se zaključiti da ekonomske, kulturne na članica Ekonomske i monetarse nezaposlenost smanjuje,i političke a ukupna postopa zaposlenosti u društvu povećava. Razlog je djelomično uteopćenito boljemnovu ekonomskom Hrvatske nakon u EU, zaali ne Unije (EMU), većulaska i dijelom sebnosti, obogaćuju sre- položaju nažalost iseljavanju većeg broja nezaposlenih jedničkog prostora potpune slodinu u ikulturnom smislu, ali i mi- građana. Ono što možemo očekivati u budućnosti, a nakon što negativni utjecaji COVID-19 krize i rata jenjaju novu sredinu u političkom bode kretanja bez graničnih konu Ukrajini počinju jenjavati te nakon prolaska inflatornog vala kao posljedice monetarne trola koju nam omogućuje Schensmislu. primjer, ekspanzijeNa uslijed ovih migracije dvaju kriza,libejest daljnje smanjenje nezaposlenosti, povećanje gen.interesa Toj slobodi kretanja unutar EU ralnijih nacionalnih, etničkih i vjernominalnih i relativnih plaća u RH, ali i povećanje migranata za RH kao njihovog suprotstavljena je pojačana zaštimogućeg konačnog odredišta. Do sada su svjetski ekonomski migranti i tražitelji političkog skih skupina u Sjedinjene Američke azila uglavnom koristili Hrvatsku kao usputnu ta stanicu na svojem putu EU prema socijalnim vanjskih granica te zajedničDržave tijekom kasnijeg razdoblja državama visokog dohotka srednje i sjeverne Europe. Prisjetimo se da je od nekoliko desetakao ke odredbe zemalja Schengena migracija razvodnili puritansku tisuća političkih izbjeglicasu iz Sirije, koji su prošli kroz Hrvatsku, svega njih nekoliko odlučilo izdavanju viza. To znači da je Hrpolitičku trajno zatražiti azilscenu u RH.i To će sejeu liberalibudućnosti promijeniti i Hrvatska će vrlo brzo postati vatska upravo pristupila najvećoj zanimljiva tražiteljima političkog azila.poliU trenucima masovne migracije, države najčešće nisu zirali u smislu prihvatljivosti zoni potpune slobode kretanja ljuu stanju kontrolirati kvalitetu ljudskog kapitala migranata. Njemačka je to bezuspješno tičkih i kulturalnih razlika. S druge pokušala provesti u djelo sa izbjeglicama iz di, Sirije. Prema istraživanju njemačkog IFO kapitala, dobara i usluga na svistrane, migracije su u SAD-u stvoinstituta, dvije trećine sirijskih izbjeglica ne ostvaruje uspjeh na razini I, jetu osnovnoškolski s oko 447 milijuna ljudi Pisa i oko

rile politike s ciljem integracije doseljenika, a koje su društvo pretvorile u ono što danas kolokvijalno nazivamo „melting potom“. Europska Unija, nužnost Schengena i ekonomske posljedice

Republika Hrvatska je punopravna članica Europske unije od 1. srpnja 2013. Nepunih 10 godina nakon, 1. siječnja 2023. godine, uvođenjem Eura postaje ne samo punoprav-

15 bilijuna eura bruto društvenog proizvoda (podaci za 2021.). Potpuna sloboda kretanja će zasigurno potaknuti i nove kratkotrajne unutarnje migracije koje će sa sobom donijeti i povećanje BDP-a unutar EU. Prema podacima UN-a, za svakih 1% povećanja migracija između članica EU, BDP EU-a će se povećati za oko 0,1%. Međutim, taj porast BDP-a neće pritjecati državama članicama ravnomjerno. Zbog komplementarnosti rada i kapitala, zemlje s višim udjelom kapita-

što znači da su nepismeni prema osnovnoškolskim kriterijima, te da nisu savladali jednostavne računske operacije množenja i dijeljenja, iako su završili osnovnu školu. Prema europskim kriterijima, te izbjeglice ulaze u kategoriju nekvalificirane radne snage koja uslijed povećane ponude narušava nadnice domaćim nekvalificiranim radnicima koji imaju najvišu stopu nezaposlenosti. Dakle, useljavanje nekvalificiranih radnika pogoršava poziciju onih koji su u najtežoj poziciji na tržištu rada, jer nekvalificirani emigranti konkuriraju za ista radna mjesta kao i domaći nekvalificirani radnici te im tako ruše nadnice. Isto se može zaključiti i za RH što je vidljivo iz slike 2. Slika 2. Nezaposlenost u Republici Hrvatskoj prema mjestu rođenja u % 24,0%

Nezaposleni stranci koji nisu rođeni u EU-27

22,0%

Nezaposleni stranci rođeni u EU-27

20,0%

Nezaposleni državljani EU-27, koji žive u zemlji rođenja

18,0% 16,0% 14,0% 12,0% 10,0% 8,0% 6,0% 4,0% 2,0% 0,0%

2012.

2013.

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

2021.

Izvor Eurostat. Izvor podataka: podataka: Eurostat.

Slika 2. Nezaposlenost u Republici Hrvatskoj prema mjestu rođenja u %

Slika 2. govori u prilog potrebi za stvaranjem viznog režima prema kvaliteti ljudskog kapitala useljenika, dakle bodovnog sustava kao što to imaju Kanada i Australija.

la biti će u mogućnosti privući poUmjestoljudski zaključka trebni kapital.

slenost smanjuje, a ukupna stopa zaposlenosti u društvu poveMigracije su stalne. Sloboda kretanja je jednaćava. od osnovnih sloboda. Danas u Razlogljudskih je djelomično u opUseljenici u Njemačkoj sačinjavaEuropskoj Uniji sloboda kretanja ljudi i ljudskog kapitala može dovesti do više razine ćenito boljem ekonomskom poloi, konačno, do ali višeoko razine blagostanja ako se pitanju ekonomskih migracija iz juspecijalizacije oko 9% stanovnika, 25% žaju Hrvatske nakon ulaska u EU, zemalja izvan socijalnu EU pristupi spomoć, većom pažnjom njih prima 12% prema zahtjevima domaćeg tržišta rada. Pritom, ne smijemo zaboraviti na empatiju prema proganjanima i na naš udjel u prihvaćanju dijela ih prima naknadu za nezaposlene, ali nažalost i iseljavanju većeg bropolitičkih azilanata. Europska Unija, na žalost, još uvijek nema jedinstvenu useljeničku a 18% ih prima pomoć prema poja nezaposlenih građana. politiku, a upravo je pitanje migracija bilo jedno od argumenata Ujedinjenog Kraljevstva za

sebnim Dakle,Pitanje useljenimožemobitiočekivati u bunapuštanjepravilima. Europske Unije. migracijaOno možešto istovremeno važan čimbenik ali iznadprosječno i razilaženja u bliskoj Hrvatska je sada vanjska granica ciujedinjavanja, u njemačkoj op-budućnosti. dućnosti, a nakon što negativŠengenskogsocijalni područja, asustav to donosi u mnoge povlastice ali i obaveze. terećuju odnoni utjecaji COVID-19 krize i rata su na domaće stanovništvo. Slični u Ukrajini počinju jenjavati te narezultati vrijede i za ostale zemlje kon prolaska inflatornog vala kao EU. To dakle očekuje i Hrvatsku, posljedice monetarne ekspanzije kada Hrvatska dostigne iznadpro- uslijed ovih dvaju kriza, jest daljnje sječnu razinu ekonomskog razvo- smanjenje nezaposlenosti, povećaja u odnosu na EU i kada presta- nje nominalnih i relativnih plaća u ne biti pretežito iseljenička te po- RH, ali i povećanje interesa migrastane pretežito useljenička zemlja. nata za RH kao njihovog mogućeg Potpuno svjesni činjenice da ko- konačnog odredišta. Do sada su relacija ne znači nužno i kauzal- svjetski ekonomski migranti i tranost te svjesni moguće „post hoc žitelji političkog azila uglavnom koergo propter hoc“ pogreške, prema ristili Hrvatsku kao usputnu staslici 1 svejedno možemo zaključi- nicu na svojem putu prema sociti da smanjenje nezaposlenosti u jalnim državama visokog dohotka Hrvatskoj vremenski koincidira s srednje i sjeverne Europe. Prisjetiulaskom Hrvatske u EU. Ono što mo se da je od nekoliko desetaka je posebno zanimljivo u ovom di- tisuća političkih izbjeglica iz Sirije, jagramu jest činjenica da se visoka koji su prošli kroz Hrvatsku, svega stopa nezaposlenosti manje obra- njih nekoliko odlučilo zatražiti azil zovanih radnika koja je posljedica u RH. To će se u budućnosti promisvjetske krize iz 2008. godine po- jeniti i Hrvatska će vrlo brzo postačela smanjivati upravo ulaskom Hr- ti zanimljiva tražiteljima političkog vatske u EU, a što je koincidiralo i azila. U trenucima masovne migras izlaskom Hrvatske iz dugogodiš- cije, države najčešće nisu u stanju nje recesije. kontrolirati kvalitetu ljudskog kaIz podataka DZS i Eurostata vidlji- pitala migranata. Njemačka je to vo je da od ulaska u EU postotna bezuspješno pokušala provesti u stopa nezaposlenosti u RH stalno djelo sa izbjeglicama iz Sirije. Prepada. Provjeravajući i ostale mje- ma istraživanju njemačkog IFO inre zaposlenosti i nezaposlenosti, stituta, dvije trećine sirijskih izbjemože se zaključiti da se nezapo- glica ne ostvaruje osnovnoškolski

uspjeh na razini Pisa I, što znači da su nepismeni prema osnovnoškolskim kriterijima, te da nisu savladali jednostavne računske operacije množenja i dijeljenja, iako su završili osnovnu školu. Prema europskim kriterijima, te izbjeglice ulaze u kategoriju nekvalificirane radne snage koja uslijed povećane ponude narušava nadnice domaćim nekvalificiranim radnicima koji imaju najvišu stopu nezaposlenosti. Dakle, useljavanje nekvalificiranih radnika pogoršava poziciju onih koji su u najtežoj poziciji na tržištu rada, jer nekvalificirani emigranti konkuriraju za ista radna mjesta kao i domaći nekvalificirani radnici te im tako ruše nadnice. Isto se može zaključiti i za RH što je vidljivo iz slike 2. Slika 2. govori u prilog potrebi za stvaranjem viznog režima prema kvaliteti ljudskog kapitala useljenika, dakle bodovnog sustava kao što to imaju Kanada i Australija. Umjesto zaključka Migracije su stalne. Sloboda kretanja je jedna od osnovnih ljudskih sloboda. Danas u Europskoj Uniji sloboda kretanja ljudi i ljudskog kapitala može dovesti do više razine specijalizacije i, konačno, do više razine blagostanja ako se pitanju ekonomskih migracija iz zemalja izvan EU pristupi s većom pažnjom prema zahtjevima domaćeg tržišta rada. Pritom, ne smijemo zaboraviti na empatiju prema proganjanima i na naš udjel u prihvaćanju dijela političkih azilanata. Europska Unija, na žalost, još uvijek nema jedinstvenu useljeničku politiku, a upravo je pitanje migracija bilo jedno od argumenata Ujedinjenog Kraljevstva za napuštanje Europske Unije. Pitanje migracija može istovremeno biti važan čimbenik ujedinjavanja, ali i razilaženja u bliskoj budućnosti. Hrvatska je sada vanjska granica Šengenskog područja, a to donosi mnoge poST vlastice ali i obaveze. www.suvremena.hr

tema broja migracije

Vrste migracija

prof. dr. sc. Ana Štambuk Katedra za kvantitativnu ekonomiju Ekonomski fakultet u Rijeci

Uvod Migracija je demografski proces. Za razliku od prirodnog kretanja stanovništva koje proizlazi iz smrtnosti i rodnosti stanovništva, migracije predstavljaju mehaničku komponentu kretanja stanovništva. Različite su vrste migracija, ali ne postoji jedna tipologija koja bi obuhvatila sve vrste. Postoje različiti kriteriji pri određivanju tipova migracija. Pri tome kriteriji mogu biti međusobno povezani, a pojedina migracija može se razvrstati po više kriterija, npr. prema trajanju, motivu i sl. U ovom radu navest će se neki tipovi migracija. Migracije prema kriteriju vremena trajanja Prema vremenu trajanja migracije mogu biti konačne ili definitivne te privremene. Neki autori razlikuju migraciju i cirkulaciju. Konačna migracija odnosno migracija u užem smislu predstavlja promjenu mjesta stalnog borav1

ka (prebivališta). Konačna migracija ima najvažniju ulogu u demografskoj analizi. Privremena migracija u širem smislu, odnosno cirkulacija, obuhvaća razne migracije uglavnom na kraće vrijeme i bez namjere za stalnom ili dugotrajnom promjenom mjesta stanovanja. Privremene migracije mogu prerasti u konačne migracije. Privremeno migrira uglavnom radna snaga. Privremene migracije mogu biti privremene migracije u užem smislu kada se migrira na određeno vrijeme te sezonske i redovite. Privremene migracije u užem smislu traju nekoliko mjeseci, nekoliko godina ili duže. Primjer takvih migracija je odlazak ljudi iz Hrvatske na „privremeni rad“ u Irsku ili Njemačku, pri čemu u mnogim slučajevima te privremene migracije postanu konačne. Sezonske migracije predstavljaju migraciju zbog sezonskog zaposlenja. Sezonska migracija često se susreće u poljoprivredi, građevinarstvu i turizmu.

Kao primjer sezonskih migracija u Hrvatskoj može se uzeti migracija stanovništva iz unutrašnjosti Hrvatske na obalu i otoke, kako bi se zaposlili tijekom turističke sezone. Redovite migracije mogu biti dnevne, tjedne ili povremene tj. mjesečne, tromjesečne ili rjeđe. Radnik koji iz Rijeke svakodnevno putuje na posao u Trst je dnevni migrant. Radnik iz Čakovca koji je tijekom tjedna na poslu u Austriji, a preko vikenda kući u Hrvatskoj je tjedni migrant. Privremena migracija također se može podijeliti na kratkotrajnu i dugotrajnu. Kratkotrajna migracija traje nekoliko mjeseci ili godina, a dugotrajna može trajati i cijeli radni vijek. Premda pojam dugotrajna privremena migracija može zvučati nelogično, to nije tako. Često se takav slučaj susreće kada migrant u mjestu rada živi sam, a obitelj mu je ostala u mjestu polazišta. Takav migrant se namjerava vratiti i odupire se asimilaciji te se smatra privremenim migrantom. Ljudi koji su nekada odlazili u Ameriku

Suvremena trgovina 1(48)

u a e . a e

e i a a a e t j . i u

i ostavljali svoje obitelji kući da bi se tek u starijoj životnoj dobi vratili, primjer su dugotrajne privremene migracije. Migracija može biti primarna, sekundarna i povratna. Primarna migracija je prva migracija iz rodnog mjesta. Kada migrant ponovno migrira u neko drugo područje riječ je o ponovnoj migraciji, tj. o sekundarnoj migraciji. Ako se migrant nakon nekog vremena vraća u mjesto rođenja ili prethodno mjesto stalnog stanovanja, riječ je povratnoj migraciji. Sve vrste privremene migracije mogu biti ponovne i povratne. Migracije prema prostornim razinama

Izvor: Izrada autorice na temelju podataka Državnog zavoda za Statistiku, Priopćenje LIX, 22. srpnja 2022.

Slika 1. Vanjske kontinentalne migracije – emigracija hrvatskih državljana u europske zemlje u 2021. godini

Prema prostornom kriteriju glavna je podjela na vanjske i unutarnje migracije. Vanjske migracije su migracije preko državne granice, dok su unutarnje migracije, migracije unutar države. Vanjske migracije mogu biti (unutar)kontintentalne i međukontinentalne. Kod vanjskih migracija posebno se koriste podjela na emigraciju (iseljavanje) i imigraciju (useljavanje), premda sami pojmovi mogu vrijediti i za druge prostorne razine migracija. Slika 1. prikazuje vanjske kontinentalne migracije – emigraciju hrvatskih državljana u europske zemlje u 2021. godini. Unutarnje migracije mogu se podijeliti prema teritorijalnom dometu na lokalne ili područne, unutarregionalne i međuregionalne. Lokalne migracije su migracije unutar naselja istog grada ili općine. Unutarregoinalne migracije su migracije npr. unutar županije, dok su međuregionalne migracije npr. migracije između županija. Selidba iz mjesta Sumartin koje se nalazi na otoku Braču u susjedno mjesto Selca u istoj općini primjer je lokalne migracije. Primjer unutarregionalne migracije je selidba iz Erduta u Osijek, a primjer međuregionalne migracije je preseljenje iz Bjelovara

Izvor: Izrada autorice na temelju podataka Državnog zavoda za Statistiku, Priopćenje LIX, 22. srpnja 2022.

Slika 2. Unutarnje međuregionalne migracije – županije koje imaju veće iseljavanje u druge županije u odnosu na useljavanje iz drugih županija i obratno u 2021 godini

u Zagreb. Na slici 2. prikazane su unutarnje međuregionalne migracije – vidljivo je koje županije imaju veće iseljavanje u druge županije u odnosu na useljavanje iz drugih županija i obratno u 2021. godini. Na popisu stanovništva postoji pitanje o mjestu stanovanja majke u

vrijeme rođenja osobe koja se popisuje. To pitanje ispitanici obično smatraju nepotrebnom administracijom, međutim, to je važan podatak s aspekta proučavanja migracija. Kada ne bi bilo tog pitanja, tada bi se svaki dolazak djeteta iz rodilišta kući smatrao migracijom, www.suvremena.hr

tema broja migracije

T lje domicilnog stanovništva. Infiltracija predstavlja postupno i dugotrajno planirano doseljavanje. Migracije prema organiziranosti i prema brojnosti

osim ako je rodilište u mjestu stanovanja majke. Tako bi npr. svi stanovnici Solina koji cijeli život žive u svom mjestu, ali su rođeni u rodilištu u Splitu ili nekom drugom gradu bili migranti, osim nekih starijih ljudi koji su rođeni u doba dok su žene rađale kod kuće. Pitanje o mjestu stanovanja majke u vrijeme rođenja omogućuje da se takve osobe ne bilježe kao migranti. Prema prostornoj udaljenosti migracije mogu imati kraću udaljenost i veću udaljenost. Migracija između susjednih prostorno-administrativnih jedinica ili susjednih država predstavlja kraću udaljenost, dok migracija između prostornoadministrativnih jedinica koje ne graniče ili država koje ne graniče predstavlja veću udaljenost. Kao primjeri mogu se uzeti unutarregionalna selidba iz Orebića u Trpanj koja predstavlja kraću udaljenost i iz Orebića u Dubrovnik koja predstavlja veću udaljenost. U migracijama na kraće udaljenosti uglavnom prevladavaju žene, dok u migracijama na veće udaljenosti uglavnom prevladavaju muškarci. Prema obilježju naselja, tj. procesu urbanizacije postoje četiri moguća toka: ruralno-ruralno, ruralno-urbano, urbano-urbano i urbano-ruralno. Ova podjela posebno je bitna za unutarnje migracije. Ruralno-urbana migracija za istu udaljenost može imati različite posljedice ovisno o vremenskom kriteriju. Konačna migracija iz sela u grad može dovesti do depopulacije sela, dok redovita migracija iz sela na posao u grad može dovesti do poboljšanja uvjeta na selu i dovesti do postupne urbanizacije. Slavonsko mjesto Imrijevci koje je na popisu stanovništva 1953. godine 18

Suvremena trgovina 1(48)

imalo 241 stanovnika, a na popisu 2022. samo 19 stanovnika, primjer je depopulacije sela kao posljedice konačne migracije. Mjesto Sroki u blizini Rijeke primjer je poboljšanja uvjeta i urbanizacije kao posljedice dnevne migracije te je u istom razdoblju, od 175 stanovnika na popisu 1953. godine naraslo na 1.979 stanovnika koliko je zabilježeno na popisu 2022. godine. Migracije prema voljnosti Prema voljnosti migracije mogu biti dragovoljne i prisilne. Kod dragovoljnih migracija migrant slobodno odlučuje hoće li migrirati ili ne. Prisilne migracije predstavljaju migraciju kada osoba nema mogućnost izbora. Prisilna migracija može se razlikovati kao prisilna migracija u užem smislu i prisilna migracija u širem smislu. U užem smislu, prisilna migracija je „migracija pod prisilom“ kada osoba mora migrirati i ne može birati hoće li migrirati ili ne. Progonstvo stanovništva iz okupiranih krajeva Hrvatske tijekom Domovinskog rada predstavlja prisilnu migraciju u užem smislu. U širem smislu kod prisilne migracije osoba koja treba migrirati ima neke mogućnosti odluke o tome hoće li ili neće migrirati. U slučaju kada vlast pri prisilnoj migraciji odredi novo prebivalište tada se radi o deportaciji, a kada novo prebivalište nije određeno tada je riječ o izgonu. Kada se govori o voljnosti stanovništva područja u kojem dolazi do useljavanja tada je riječ o invaziji i infiltraciji. Invazija predstavlja masovni upad ili useljenje protiv vo-

Prema kriteriju organiziranosti migracije mogu biti organizirane i neorganizirane. Neorganizirane migracije još se nazivaju spontane ili stihijske. Organizirane migracije su unaprijed pripremljene. Kada vlast organizira povratne migracije riječ je o repatrijaciji. Prema brojnosti migracije mogu biti pojedinačne (individualne) ili skupne (masovne ili kolektivne). Kada su migracije masovne i neorganizirane riječ je o bijegu ili egzodusu. Do toga dolazi kada se veći broj ljudi iz nekog područja naglo iseli zbog raznih nedaća. Migracije prema motivu Prema kriteriju glavnog uzroka migracije se dijele na ekonomske i neekonomske. Ekonomske migracije su glavni tip migracija u suvremenom svijetu, pogotovo kada je riječ o unutarnjim migracijama. Ekonomske migracije su u pravilu dragovoljne i spontane. Kod neekonomskih migracija najveći udio predstavljaju migracije zbog političkih razloga. Takve migracije u pravilu su prisilne migracije, a mogu biti organizirane ili neorganizirane. Migracije prema legalnosti Prema legalnosti migracije mogu biti legalne i ilegalne. Kada je migracija u neko područje u skladu s propisima države primateljice, odnosno ta država daje pristanak na dolazak, tada je riječ o legalnoj migraciji. Ako do migracije dolazi kršenjem propisa odnosno protiv volje nadležnih organa države useljenja, tada je riječ o ilegalnoj ST migraciji.

TRGOVINA • POLJOPRIVREDA • UGOSTITELJSTVO • BENZINSKE POSTAJE • TURIZAM

UPRAVA - KRIŽEVCI

Sjedište tvrtke u Križevcima, ulica N.Tesle 18

Birajte mudro! Tvrtka KTC posluje od 1992. godine. Danas zapošljava 1500 djelatnika, a sjedište tvrtke je u Križevcima. Primarna djelatnost je trgovina. Naša je vizija osigurati kupcima bogatu ponudu a gostima odličnu ugostiteljsku uslugu na jednom mjestu. Većina naših trgovačkih centara u 26 hrvatskih gradova, osim supermarketa ima u svom sastavu benzinsku postaju, poljoljekarnu, restoran ili caffe bar. Na makarskoj rivijeri posluje nekoliko hotela visoke kategorije.

1500

ZAPOSLENIH

30 GODINA

POSLOVANJA

GRADOVA

14 000 000

POTROŠAČA GODIŠNJE

226 000

ČLANOVA KLUBA VJERNOST

tema broja migracije

Što utječe na migracije mladih1 izv. prof. dr. sc. Danijela Sokolić Katedra za organizaciju i menadžment Ekonomski fakultet u Rijeci

Uvod Početak pandemije COVID-19 bio je obilježen porastom nezaposlenosti u Europskoj uniji. Godinu dana kasnije, točnije, u drugoj polovici 2021. godine, gospodarstva zemalja donekle su se prilagodila aktualnoj situaciji što je rezultiralo i postepenim smanjivanjem stope nezaposlenosti, unatoč mnogim mjerama i ograničenjima koje su tada još uvijek bili na snazi u većini europskih zemalja. Početkom 2022. godine, stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji iznosila je 6,4%. Gledajući statistiku pojedinačnih zemalja, Češka (2,1%), Poljska (2,9%) i Njemačka (3,2%) bilježe najniže stope nezaposlenosti unutar EU-27 za populaciju od 15 do 74 godine starosti, dok najviše stope nezaposlenosti bilježe Španjolska (13%), Grčka (12,7%) i Italija (9%). U skupinu zemalja sa stopom nezaposlenosti iznad prosjeka Europske unije pripadaju Latvija, Francuska, Finska, Hrvatska (7%) i Švedska. Postoji li jasna veza između nezaposlenosti i migracija? Kada se sagleda migracijska statistika, Njemačka je pri vrhu najpoželjnijih destinacija u EU. To je logično obzirom da su ekonomski razlozi, uključujući potragu za poslom, ključni razlozi kod odlu1

ke o preseljenju u neku drugu zemlju. No, zanimljivo je da Njemačku, koja ima spomenutu nisku stopu nezaposlenosti te time obećava relativno visoku vjerojatnost pronalaska posla, na tom popisu slijede Španjolska i Italija, kao zemlje s najvišim stopama nezaposlenosti, zajedno s Francuskom koja također premašuje europski prosjek. Isto vrijedi i za Švedsku. S druge strane, unatoč niskoj stopi nezaposlenosti, Češka ne kotira pretjerano visoko kao popularna destinacija za migrante unutar Europske unije. Slična odstupanja od premisa klasične ekonomske teorije mogu se vidjeti i kada se prouče podaci o iseljenicima iz europskih zemalja. Drugim riječima, unatoč niskoj stopi nezaposlenosti i činjenici da je mnogim europskim migrantima

poželjna destinacija za život, Njemačka istovremeno ima i visoke stope iseljavanja stanovništva. U tome je slijede i Francuska, Španjolska, Italija te Rumunjska i Poljska. Gdje se, po pitanju migracijske statistike, nalazi Hrvatska? Zanimljivo je primijetiti da prema zadnji dostupnim podacima na Eurostatu, u 2020. godini Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja bilježili negativnu stopu neto migracije. Drugim riječima, u toj godini je broj iseljenika iz Hrvatske premašio broj doseljenika u Hrvatsku. Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da je ta stopa za Hrvatsku kontinuirano negativna u promatranom razdoblju (od 2012. godine), s vrhuncem dosegnutim 2017. godine (-7,7%). Jednak negativan migracijski trend u EU zabilježile su još samo Latvija i Rumunjska. Navedeni trendovi su-

Suvremena trgovina 1(48)

Zašto mladi češće migriraju?

Stopa neto migracije zemalja Europske unije (2012-2020 god.): 2012

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

2020

Austrija

4,7

5,7

7,4

12,8

7,5

5,2

4,4

4,6

Belgija

3,2

1,6

2,6

5,1

2,8

3,3

4,3

4,1

3,7

Bugarska

-0,3

-0,2

-0,3

-0,6

-1,3

-0,8

-0,5

-0,3

4,4

Cipar

-0,7

-13,9

-17,3

-2,4

2,9

7,3

9,4

5,1

Češka

-1,1

0,4

0,1

0,4

2,4

2,3

3,7

2,6

2,5

Danska

1,9

4,3

3,8

2,1

0,7

-0,9

0,6

Estonija

-2,8

-2

-0,6

1,8

0,8

5,4

4,1

2,8

Finska

3,2

3,3

2,9

2,3

3,1

2,7

2,2

2,8

3,2

Francuska

1,1

1,5

0,5

0,6

2,3

1,3

2,1

Grčka

-6

-5,4

-4,4

-4,1

0,8

1,5

3,2

0,6

Hrvatska

-0,9

-1,1

-2,4

-4,2

-5,4

-7,7

-3,3

-0,6

-0,2

Irska

-4,5

-2,4

0,5

2,9

4,9

9,1

4,8

3,7

Italija

4,1

2,3

2,2

2,4

3,1

2,9

2,6

1,5

Latvija

-5,8

-7

-4,3

-5,4

-6,2

-4

-2,5

-1,8

-1,7

Litva

-7,1

-5,7

-4,2

-7,7

-10,4

-9,7

-1,2

3,9

7,2

Luksemburg

19,1

19,3

20,1

19,8

16,4

17,9

17,7

12,2

Mađarska

1,1

0,4

1,3

1,5

1,4

2,9

3,6

0,8

Malta

10,2

14,5

21,8

22,4

19,4

31,8

41,2

2,3

Nizozemska

0,8

1,9

3,2

4,6

4,8

4,9

6,2

4,6

Njemačka

4,4

5,4

6,9

15,2

4,3

3,7

2,9

Poljska

-1,5

-1,2

-1,1

-0,7

-0,2

0,6

1,2

1,3

Portugal

-3,5

-2,9

-1

-0,8

0,5

1,1

4,3

Rumunjska

-0,1

-0,4

-1,8

-3,1

-3,5

-3,3

-3

-1,6

-2,1

Slovačka

0,6

0,4

0,3

0,6

0,7

0,8

Slovenija

0,3

0,2

-0,2

0,2

0,5

0,6

7,2

7,8

8,8

Španjolska

-3

-5,4

-2

1,9

3,5

7,2

9,7

4,6

Švedska

5,4

6,8

7,9

11,9

9,9

8,5

6,7

3,3

Izvor: Eurostat

Nezaposlenost mlađe populacije (15-34 god.) u pravilu je veća od ukupne stope nezaposlenosti, pa je tako to slučaj u svim zemljama EU. Pri tome su, gotovo jednako kao i kod ukupne nezaposlenosti, najniže stope nezaposlenosti mladog stanovništva zabilježene u Njemačkoj (6,1%) i Češkoj (7,6%), dok Španjolska (30,6%), Grčka (30,5%) i Italija (26,8%) bilježe najviše stope nezaposlenosti mladih u Europskoj uniji. Migracijski trendovi ukazuju na činjenicu da taj dio populacije više migrira od ostatka stanovništva neke zemlje. Točnije, stanovnici od 15-34 godina starosti bilježe čak pet puta veće stope migracije u odnosu na starije sunarodnjake (35-74 god.). Očekivano, mladi ljudi vlastitim sazrijevanjem i odrastanjem počinju stremiti ka većoj slobodi i osamostaljenju, uz istovremeno prihvaćanje i većih odgovornosti, stoga često svoju bolju budućnost nastoje ostvariti preseljenjem u neku drugu, obećanu zemlju. No, da bismo znali što ih sve točno pokreće, od iznimne je važnosti dobro proniknuti u srž migracijske problematike kako bismo

geriraju da zapadnoeuropske zemlje istodobno privlače migrante (eng. pull factors) i odbijaju, odnosno iseljavanjem gube stanovništvo (eng. push factors). Isto vrijedi i za zemlje srednje i istočne Europe, što ukazuje na činjenicu da makroekonomski čimbenici poput stope nezaposlenosti i BDP-a nisu dovoljni za objašnjavanje fenomena kompleksne migracijske dinamike. Isto vrijedi i za onaj najosjetljiviji dio migracijske statistike, a to su migracije mladog visokokvalificiranog radno aktivnog stanovništva, koje nacionalna gospodarstva svojim politikama nastoje spriječiti, a u literaturi se upravo segmentu odljeva mladih mozgova (eng. brain drain) posvećuje posebna pažnja. www.suvremena.hr

tema broja migracije Nadalje, niska primanja koja netko ima u matičnoj zemlji jedan su od okidača za odlazak izvan granica. No, paradoksalno je da ta ista niska primanja nerijetko bivaju i ključna prepreka zbog koje se mladi ne usude napraviti taj iskorak, obzirom da ne uspijevaju uštedjeti dovoljno za pokrivanje početnih troškova preseljenja (putni troškovi, smještaj, itd.). Drugim riječima, mladi ljudi žele emigrirati u inozemstvo zbog niskih plaća koje zarađuju u domovini, ali zbog tih istih niskih plaća i nedostatka početnog kapitala koji im je potreban za izgradnju života negdje drugdje, često ne mogu ostvariti svoje namjere.

otkrili ključne čimbenike koji oblikuju odluke mladih o tome hoće li ostati u svojoj zemlji ili je zamijeniti nekom drugom destinacijom. Budući da je nerijetko jako teško iz sumarnih statističkih podataka o ostvarenim migracijama zaključivati o pokretačkim faktorima, uobičajena su i ispitivanja namjera i razloga onih koji razmišljaju o migracijama. Štoviše, i taj dio statistike za 2021. godinu pokazuje da više od pola stanovništva zemalja EU mlađe od 25 godina planira u narednih 5 godina preseljenje u neku od zemalja članica. No, čak i da se takve aspiracije prema migriranju ne ostvare, ispitivanje migracijskih pokretača kod mladih, koji su se ipak odlučili ostati u svojoj matičnoj zemlji, jednako je važno kao i propitivanje motiva onih koji su je napustili. Mladi su na migracije velikim dijelom potaknuti različitim socioekonomskim faktorima, osobito onima koji se tiču tržišta rada. Dakle, ne radi se samo o općoj stopi ne22

Suvremena trgovina 1(48)

zaposlenosti, već i o nemogućnosti pronalaska posla u željenoj struci, te o nemogućnosti napredovanja na postojećem poslu i karijernoj besperspektivnosti, što je nerijetko ključno za odluku o promjeni zemlje stanovanja. Iz tog razloga, mladi su više orijentirani prema većim urbanim sredinama koje nude razvijeniju infrastrukturu, te veći izbor dobro plaćenih poslova. Tu, dakako, važnu ulogu igra i sredina u kojoj se trenutno nalaze, pri čemu će mladi iz ruralnih područja biti skloniji unutarnjim migracijama, odnosno migracijama prema urbanim sredinama unutar iste države, dok će oni koji su rođeni i odrastaju u gradu težiti ka preseljenju u veće inozemne metropole. Prethodno migracijsko iskustvo pokazalo se kao dobar prediktor buduće migracije. To je pravilo posebice primjenjivo kod onih studenata koji su tijekom studija iskusili neku vrstu mobilnosti (npr. Erasmus studijski boravak u drugoj državi) koja ih potiče na ponovna kretanja i po završetku školovanja.

Međutim, čak i kada su konačna odluka o preseljenju u inozemstvo kao i odabir željene destinacije sigurni, stvari ne teku uvijek glatko. Česta prepreka realizaciji takvih planova vezana je uz priznavanje formalnog obrazovanja stečenog u matičnoj zemlji od strane odredišne zemlje. Naime, moguće je da diploma s prestižne visokoobrazovne institucije u matičnoj zemlji, odnosno zemlji obrazovanja, ne bude prepoznata kao ekvivalentna kvalifikacija u nekoj drugoj stranoj zemlji. Nadalje, zbog specifičnosti znanja, vještina i kompetencija koje se stječu u obrazovnom sustavu matične zemlje, moguća je otežana prenosivost ili prepoznatljivost kvalifikacija na tržištu rada neke druge zemlje. Zbog takvih prepreka, umjesto željenog napretka u karijeri, preseljenje u inozemstvo može posljedično dovesti i do stagniranja, ili čak prihvaćanja poslova ispod razine stečene kvalifikacije. Obiteljski odnosi i društvene veze također su jedan od ključnih faktora koji utječu na nečiju odluku o preseljenju u drugu zemlju. Dok su obitelj i prijatelji u matičnoj zemlji nerijetko svojevrsna prepreka osa-

Emigracija iz Hrvatske (u razdoblju od 2011. do 2021. god.) 2011

2012

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

2020

2021

12.699

12.877

15.262

20.858

29.651

36.436

47.352

39.515

40.148

34.046

40.424

Iseljeno mlado stanovništvo (15-34 god.)

4.041

7.465

9.286

14.550

19.022

15.546

15.051

13.601

15.675

Udio mladih u ukupnom broju iseljenika

26,5%

35,8%

31,3%

39,9%

40,2%

39,3%

37,5%

39,9%

38,8%

Iseljeno stanovništvo (ukupno)

Izvor: Državni zavod za statistiku

mostaljenju mladih izvan državnih granica, rođaci i prijatelji koje imaju u inozemstvu su pak jedan od pokretača za realizaciju takvih planova. Takve konekcije su vrijedan izvor informacija o životnim i radnim uvjetima koji ih potencijalno očekuju na željenoj destinaciji i mogu utjecati na njihova kretanja. Osim toga, bilo kakva pomoć i podrška obitelji i poznanika su uvijek dobrodošli u stranoj zemlji, te mogu biti svojevrstan vjetar u leđa i onima manje hrabrima. U konačnici, različite karakterne osobine su također jedan od faktora koji utječe na donošenje odluke o preseljenju. Uz mladost se obično veže i veća sklonost ka riziku i upuštanje u financijski i emocionalno iscrpljujuće pothvate poput napuštanja domovine. Takvo se ponašanje češće realizira kod onih ekstrovertiranih i otvorenih prema novim iskustvima, dok će mladi koji pak naginju ka temeljitosti, organiziranosti, povjerenju i

prihvaćanju biti manje skloni upuštanju u takvu avanturu. Što o odlasku u inozemstvo misle hrvatski studenti? Nedavno istraživanje provedeno na 700-tinjak hrvatskih studenata ekonomije potvrdilo je poveznicu između spomenutih faktora i namjere da se po završetku studija otisnu u inozemstvo. Oni koji su suočeni s težom financijskom situacijom gledaju na to kao na poticaj za odlazak izvan Hrvatske, a ne kao na prepreku koja im to onemogućuje. Očekivano, većina onih koji su već imali neko iskustvo življenja ili studiranja u inozemstvu lakše će se ponovo odlučiti na takav korak. Također, oni koji pohađaju neki od programa koji se izvode na engleskom jeziku to najčešće čine upravo s namjerom da nastave svoje obrazovanje, a posljedično se iskušaju i na tržištu rada, negdje u inozemstvu. Naime, takvi

programi im omogućuju usavršavanje stranog jezika i izloženost raznovrsnijem kulturnom okruženju čak i u Hrvatskoj, što ih dodatno ohrabruje i umanjuje potencijalne prepreke migriranju. Usporedimo li teorijski i empirijski bitne čimbenike za odluke o migracijama s istraživanjem provedenom na hrvatskim studentima, primijetit ćemo da percipirani socioekonomski faktori i mogućnosti profesionalnog napredovanja i usavršavanja snažno utječu na odluku mladih o odlasku ili ostanku u Hrvatskoj. No, zanimljivo je da se ovdje obiteljske veze i društveni odnosi nisu pokazali pretjerano značajnima. Čini se da ih veze koje studenti održavaju s obitelji i prijateljima u Hrvatskoj ne sprječavaju u odlasku u inozemstvo, što se djelomično može objasniti činjenicom da je riječ o mladim ljudima koji nemaju straha da iste konekcije neće održati i razviti negdje drugdje, ali i velikim oslanjanjem na suvremena tehnološka dostignuća koja simuliraju blizinu odnosa čak i pri fizički velikim udaljenostima. Zaključno, naše istraživanje pokazuje da iskustvo migriranja mnogi studenti percipiraju kao sredstvo kojim će dodatno osnažiti svoje samopouzdanje i socijalne vještine, koje će im biti od velike pomoći da ostvare dodatnu konkurentsku prednost i na domaćem tržištu rada, ako se jednom odluST če na povratak u Hrvatsku. www.suvremena.hr

tema broja migracije

Međunarodna interorganizacijska mobilnost zaposlenika kao jedan od oblika migracija1 Iva Zdrilić, mag. oec. katedra za Organizaciju i menadžment Ekonomski fakultet u Rijeci

Uvod Interorganizacijska mobilnost je fenomen koji je u literaturi definiran kao kretanje zaposlenika iz jedne organizacije u drugu, podrazumijevajući također i kretanje njihovih stečenih znanja i vještina. Za organizaciju ona predstavlja promjenu u sastavu radne snage, dok je za zaposlenika ona ugrađena u 1

odluku o promjeni poslodavca ili, drugim riječima, o ostanku u postojećoj (tj. izvorišnoj) ili prelasku u novu (tj. odredišnu) organizaciju. Na taj su način i poslodavci i zaposlenici primorani konstantno pratiti međusobne potrebe, ne bi li ojačali međusobnu kompatibilnosti i stvorili svojevrsnu ravnotežu na tržištu rada.

Interorganizacijska mobilnost Fenomen interorganizacijske mobilnost dodatno je naglašen suvremenim karijernim konceptima poput protejske (eng. protean) i bezgranične (eng. boundaryless) karijere koje naglašavaju pojedinčevu težnju ka razvojnom napretku i samoispunjenju te visoki stu-

Suvremena trgovina 1(48)

u -

panj međuorganizacijske pokretljivosti. Time se postepeno mijenja nekadašnja tradicionalna paradigma bazirana na provođenju cijelog radnog vijeka unutar jedne organizacije. Kada su se takvoj promjeni paradigme pridodale i tekuće tehnološke, društvene te ekonomske promjene, interorganizacijska mobilnost zaposlenika unutar različitih sektora i industrija je postala izraženija. Posljedično, u protekla dva desetljeća, ova je mobilnost dovela do fleksibilnijeg tržišta rada, stoga su mobilni zaposlenici koji tijekom radnog vijeka iskuse rad u većem broju organizacija postali pravilo, a ne iznimka. To je osobito naglašeno u industrijama koje intenziviraju znanje (eng. knowledge-intensive industries), poput visokog obrazovanja, IT-a, biotehnologije, farmacije i sl., gdje se interorganizacijska mobilnost smatra važnim mehanizmom za implementiranje novih znanstvenih i tehnoloških dostignuća. Ako se uzme u obzir da je znanje neophodno za rast svake organizacije i ostvarivanje konkurentske prednosti na tržištu, te da je istovremeno prenosivo kada visokokvalificirani zaposlenici prelaze iz jedne organizacije u drugu, važnost interorganizacijske mobilnosti dodatno dolazi do izražaja. Interorganizacijska mobilnost razlikuje se po trajanju, stoga može biti privremena i trajna. Privremena interorganizacijska mobilnosti aktualizirala se posljednjih desetljeća u obliku različitih plaćenih i neplaćenih dopusta (eng. sabbaticals) koje poslodavci u mnogim sektorima i industrijama omogućavaju svojim zaposlenicima. Osobitu važnost ima u sektoru visokog obrazovanja, gdje je privremena mobilnost na nekoj drugoj, poželjno stranoj visokoobrazovnoj instituciji, ujedno i jedan od uvjeta za napredovanje na više radno mjesto (npr. s pozicije docenta na poziciju izvanrednog profesora). Drugim ri-

Tradicionalna karijera

Protejska i bezgranična karijera

Odgovorna osoba

Organizacija

Pojedinac

Ključna vrijednost

Napredak

Sloboda, rast

Stupanj mobilnosti

Nizak

Visok

Kriterij uspjeha (cilj)

Pozicija, Plaća

Psihološki uspjeh

Ključni stavovi

Predanost organizaciji

Zadovoljstvo poslom, predanost profesiji

Psihološki ugovor

Sigurnost za predanost

Zapošljivost za fleksibilnost

Mobilnost

Vertikalna

Lateralna

Obrazac

Linearni i stručni

Spiralni i tranzicijski

Stručnost

Know-how

Learn-how

Razvoj

Snažno oslanjanje na formalni trening

Snažno oslanjanje na odnose/ kontakte i radno iskustvo

Preseljenje u drugu državu zbog novog posla? Definitivno NE

4,6%

Definitivno DA

30,6%

4,6%

25,5%

Radije NE

14%

Radije DA

20,8%

Izvor: Deloitte - Rezultati ispitivanja cca 5.700 studenata i mladih diplomanata (18-30 god.) zemalja Srednje Europe

ječima, sam poslodavac potiče vlastite zaposlenike da se okušaju u privremenom radu u nekoj drugoj organizaciji. Svrha takve mobilnosti je da se znanstveno-nastavnom osoblju omogući stjecanje novih iskustava, znanja i praktičnih vještina kojima će, po završetku svojeg privremenog rada na drugoj instituciji, obogatiti svoju matičnu organizaciju. Također, budući da je jedan od ciljeva, kako javnih tako i privatnih visokoobrazovnih institucija, ostvarenje ključnih strateških ciljeva poput povećanja zapošljivosti vlastitih studenata, jačanja utjecaja znanstvenih istraživanja i unaprjeđenja društvenog doprinosa, zaposlenici se potiču i na privremenu mobilnost izvan sektora visokog obrazovanja, odnosno u organizacije iz srodnih industrija, čime se dodatno osnažuje spona između znanosti i prakse. To upućuje na još jednu podjelu interorganizacijske mobilnosti, točnije na unutar-sektorsku i me-

đusektorsku mobilnost. Nadalje, kada zaposlenikova interorganizacijska mobilnost podrazumijeva i preseljenje u drugu državu, riječ je o međunarodnoj interorganizacijskoj mobilnosti. Neovisno o tome je li ovaj oblik interorganizacijske mobilnosti privremen ili trajan, unutar istog sektora ili međusektorski, on ujedno predstavlja i svojevrstan oblik migracije stanovništva. Interorganizacijska mobilnost i migracije S pozicije sveopće klasifikacije migracija prema uzroku, međunarodna interorganizacijska mobilnost najčešće spada pod gospodarske ili ekonomske migracije. Stoga je pojedinčeva odluka o tome da promijeni poslodavca i pritom preseli u drugu državu, uglavnom posljedica različitih ekonomskih faktora koji se tiču i izvorišne i odredišne zemlje, te organizacijskih faktora www.suvremena.hr

tema broja migracije

Izvor: Istraživanje Ekonomskog fakulteta u Rijeci – Rezultati ispitivanja cca 1.100 studenata različitih hrvatskih sveučilišta, veleučilišta i pripadajućih sastavnica

koji uključuju i izvorišnu i odredišnu organizaciju. Ekonomski faktori se uglavnom baziraju na makroekonomskim varijablama poput stope nezaposlenosti ili BDP-a izvorišne i odredišne zemlje, pri čemu će pojedinac težiti preseljenju u prosperitetniju sredinu. Nadalje, vladine politike koje utječu na kvalitetu javnih usluga te tržišnu ekonomiju (liberalna ili koordinirana), kao i neke od karakteristika tržišta rada izvorišne i odredišne zemlje poput ponude posla u željenom sektoru, također spadaju u bitne ekonomske odrednice koje pojedinci procjenjuju prilikom donošenja odluke o privremenom ili trajnom preseljenju u drugu zemlju. Od organizacijskih faktora značajnu ulogu imaju visina plaće, mogućnosti napredovanja, stjecanja novih znanja i vještina, te kvaliteta konekcija koje odredišna organizacija ima s ostalim dionicima na tržištu. I dok su privremeni oblici međunarodne interorganizacijske mobilnosti poželjni i nerijetko poticani od strane samih poslodavaca i regulatora, trajne migracije su percipirane drukčije. Naime, često se nagla26

Suvremena trgovina 1(48)

šava njihov negativni utjecaj, kako za izvorišnu organizaciju koja odlaskom ključnih zaposlenika gubi njihovo znanje i vještine u koje je svo vrijeme ulagala, tako i za izvorišnu zemlju koja je suočena s odljevom mozgova (eng. brain drain), odnosno gubitkom visokokvalificirane radne snage. Nadalje, za izvorišne organizacije takve migracije predstavljaju dodatno povećanje troškova zapošljavanja i obuke novih djelatnika, te svojevrsni pad morala preostalih zaposlenika, izazvan radom u sredini s fluktuacijom radne snage.

Navedeno dovodi i do postepenog smanjenja konkurentske prednosti tih organizacija na tržištu, što u slučaju masovne pojave može ugroziti cjelokupno gospodarstvo izvorišne zemlje. S druge strane, gledano najčešće iz perspektive odredišnih organizacija i zemalja, međunarodna interorganizacijska mobilnost kao oblik migracija percipirana je kao pozitivan mehanizam koji doprinosi privlačenju novih znanja i inovacija, što pozitivno utječe na produktivnost i rast tržišta i industrijskih klastera (eng. cluster), odno-

sno na cjelokupan gospodarski razvoj i jačanje međunarodne konkurentnosti tih zemalja. Budući da realnost nije crno-bijela, postoje također mnoge situacije u kojima međunarodna interorganizacijska mobilnost ne doprinosi odredišnim organizacijama, a time ni ekonomskom napretku zemalja koje pojedinci odabiru kao željene destinacije. Naime, zbog visokog stupnja mobilnosti iz jedne organizacije u drugu, odnosno iz jedne zemlje u drugu, nerijetko se takvi pojedinci doživljavaju kao svojevrsna prijetnja novom okruženju, čime njihovo znanje, vještine i kompetencije odredišna organizacija ne uspijeva u potpunosti usvojiti. Također, odredišna organizacija snosi rizik da će novopridošli zaposlenici kroz svoju umreženost s bivšim poslodavcem omogućiti „curenje“ novostečenog organizacijskog znanja iz odredišne u izvorišnu organizaciju. To predstavlja osobitu opasnost ako je riječ o konkurentskim organizacijama koje djeluju unutar istog sektora i na istom regionalnom tržištu. Takve situacije su česte upravo u industrijama koje intenziviraju znanje, gdje pojedinci koji su uključeni u razvoj novih tehnoloških inovacija nastavljaju dijeliti svoje ideje s dojučerašnjim kolegama, čime se transfer organizacijskih znanja,

rutina i procesa odvija u oba smjera (iz izvorišne u odredišnu organizaciju/zemlju i obrnuto). Zbog takvih se potencijalnih scenarija često naglašava kako je ekonomski uspjeh neke zemlje baziran prvenstveno na dugoročnosti radnih odnosa. Stoga se visoka razina međunarodne interorganizacijske mobilnosti može percipirati kao prijetnja, dok se njezino ograničenje smatra ključnom ulogom tržišta rada. No, koliko god se na trajne oblike migracija gledalo s dozom opreza, one su gotovo neizbježne, jer pored spomenutih ekonomskih i organizacijskih faktora, svakog pojedinca krase i njegove osobne karakteristike i preferencije koje također utječu na odabir poslodavca i posljedična kretanja. S razine javnih i poslovnih politika, ključ je u pronalasku najprikladnijih mehanizama koji će pomoći u tome da organizacije, a ujedno i zemlje uključene u tijek međunarodne interorganizacijske mobilnosti, pronađu obostrane koristi od takvog oblika migracija. Kako riješiti probleme? Jedno od najboljih i često sugeriranih rješenja takve problematike upravo su mreže međurogani-

zacijske suradnje, odnosno snažne veze koje nastaju među organizacijama koje razmjenjuju svoju radnu snagu. Takve organizacijske spone uglavnom proizlaze iz pojedinačnih veza koje svaki mobilni zaposlenik održava sa svojim bivšim kolegama ili pak pojedincima u drugim organizacijama. Može se zaključiti da međunarodna interorganizacijska mobilnost, kao jedan od oblika migracija, omogućuje jačanje tržišnih veza među izvorišnim i odredišnim organizacijama, a posljedično i zemljama u kojima one djeluju. Stratešku povezanost moguće je ostvariti čak i kada je riječ o konkurentskim poduzećima, jer i ona nerijetko pronalaze neki segment poslovanja u kojem, zahvaljujući mobilnom pojedincu i njegovim konekcijama s bivšim poslodavcem, mogu započeti međusobnu suradnju. Nadalje, kolaboracija generira koristi za sve uključene strane, a posljedično i za cijeli sektor, odnosno industriju, te u konačnici i za nacionalna gospodarstva obiju zemalja. Tu je od posebne važnosti suradnja među organizacijama iz različitih sektora, koja proizlazi iz već spomenute međusektorske mobilnosti. U ovom segmentu, posebno bitnom se smatra povezanost između visokoobrazovnih institucija i industrije koja omogućava komercijalizaciju ideja, inovacija i dostignuća proizašlih iz znanstvenih istraživanja. Umjesto zaključka Konačno, kooperativnost među organizacijama iz različitih zemalja koje djeluju unutar istog ili različitih sektora, kao posljedica međunarodne interorganizacijske mobilnosti, dovodi do stvaranja međunarodnih poslovnih mreža koje omogućuju razmjenu novih znanja i stvaranje inovativnih proizvoda i procesa na regionalnoj i globalnoj razini. Time se obogaćuju životi ljudi na prostoru koji prelazi organiST zacijske i državne granice. www.suvremena.hr

tema broja migracije

Gig ekonomija – odgovor na migracije1 izv. prof. dr. sc. Aleksandar Erceg Ekonomski fakultet u Osijeku

Što je gig ekonomija? Gig ekonomija raste diljem svijeta, a jedan od primarnih pokretača uspjeha gig ekonomije su migracije. Ipak, akademske studije o ovoj povezanosti su rijetke, ali se veza istražuje u medijima (Alderman, 2019; Markham, 2018.). Iako je gig ekonomija koncentrirana oko velikih gradova, čini se da ovisi o radu migranata i manjina, popustljivim vladama i investicijskom kapitalu (Van Doorn i Vijay, 2021.). Autori su proučavali odnos između gig ekonomije i migracije i, u svom istraživanju, otkrili da je većina poslovnog rada temeljenog na aplikacijama u većini zemalja sjevernog svijeta migrantska radna snaga. Dvije karakteristike mogu objasniti ove nalaze – viša stopa angažmana migranata u odnosu na nemigrantsku populaciju u zemljama sjevernog svijeta za rad temeljen na aplikacijama u sklopu gig ekonomije.

Prvi se odnosi na komplicirana, univerzalna i temeljna ograniče1

nja i izazove s kojima se migranti susreću u razvoju karijere nakon migracije. Radnici migranti često su izloženi zbog zahtjevnog zadatka usmjeravanja zamršenog i neobičnog sustava kako bi se osiguralo i zadržalo održivo, stalno zaposlenje nakon migracije. Drugi se odnosi na brzi put do samopouzdanja i financijske autonomije koji nudi rad na nastupu temeljen na aplikaciji. Nasuprot tome, odluke o karijeri i zapošljavanju koje imaju doživotne implikacije, mogu dodatno povećati jaz između razvoja karijere migranata i njihovog pristupa poslu. Dalje se navodi kako se gig ekonomija kao sjecište rada temeljenog na aplikaciji, razvoja karijere i migracije može promatrati kao opresivna sila koja okružuje migrante u složenom svijetu rada.

Nedavne studije o gig ekonomiji otkrile su da su digitalne platforme postale značajna infrastruktura za integraciju migranata na tržišta rada s niskim plaćama. Van Doorn i Vijay (2021) zaključili su da su

platforme za nastupe spremne prihvatiti migrante koji traže brzi dotok prihoda. Gig ekonomija povezana je s digitalnim platformama. Digitalne platforme i gig ekonomija (posao) utječu na odluke o migraciji na dva načina (Dunn, 2018). Prvo, smanjuju ulazne barijere za pronalaženje posla, omogućujući radnicima da dobiju prihod za nekoliko dana. Niske ulazne barijere za gig ekonomiju omogućuju radnicima da ostanu na svojim lokacijama i rade umjesto da migriraju na drugu lokaciju radi posla. Drugo, digitalne platforme olakšavaju virtualnu radnu migraciju gdje radnici mogu pronaći posao izvan lokalnog tržišta rada. Virtualna radna migracija stvara tržište rada koje ne ovisi o lokaciji i stoga omogućuje radnicima da imaju prilike koje bi bile dostupne samo fizičkim migrantima. Erickson i Jarrahi (2016) zaključili su da digitalne platforme mijenjaju odluke o migraciji, jer omogućuju radnicima da organiziraju resurse s različitih lokacija. Dunn (2018.) je zaključio da dostupnost rada putem online platformi uklanja geografska ograničenja povezana s poslom i stvara okruženje u kojem potencijalni radnici nisu vezani za svoju lokaciju. To ima daljnje implikacije na odluke o migraciji, budući da radnici iz cijelog svijeta (tj. skupo-

Suvremena trgovina 1(48)

vi vještina koji se slabo podudaraju s tržištem rada, depresivna tržišta rada itd.) mogu pronaći posao bez migracije, a radnici mogu dobrovoljno migrirati bez ekonomskih implikacija. Gig ekonomija utjecat će na budućnost migracija, jer će uloga radnih platformi kao potencijalnih alternativa ili proširenja postojeće migracijske infrastrukture imati šire ekonomske i političke posljedice (van Doorn i Vijay, 2021.). Trendovi u gig ekonomiji Online tržišta rada za freelancere stvaraju nove prilike za zemlje u razvoju za povezivanje s globalnom ekonomijom. Porast digitalnog freelancera u mnogim zemljama u razvoju dolazi zbog nedostatka njihovih tržišta rada s visokim ulaznim preprekama, posebno za mlađu populaciju. Platforme kao neka vrsta tržišta rada pružaju priliku za prevladavanje nekih nedostataka lokalnog tržišta rada, kada za nekim vještinama nema potražnje ili je cijena rada niska. Digitalne platforme kao alat digitalne ekonomije sve više postaju jedan od najistaknutijih oblika rada u mnogim zemljama u razvoju. (Slika 1) Broj radnika u gig ekonomiji na globalnim

Slika 1. Vrijednost transakcija i prihodi platformi povezanih s gig ekonomijom

radnim platformama povećao se više od 3,5 puta od 2017. (Slika 2). Većina digitalnih radnika su mladi i visokoobrazovani ljudi. Glavni motivi koji stoje iza zapošljavanja na platformi uključuju priliku za bolje plaćeni posao ili dodatni prihod, te poteškoće u pronalaženju tradicionalnog posla. Digitalne platforme predstavljaju značajan dio globalnog tržišta rada. Prema Warneru (2020), digitalne platforme su najvažnije i najpotrebnije mjesto za pronalazak posla za 73% freelancera. Glavni razlog dominacije platformi je njihova sposobnost učinkovitog i

brzog usklađivanja ponude i potražnje, što dovodi do značajnog smanjenja transakcijskih troškova (McKinsey, 2015). Platforme omogućuju pristup vještinama i talentima diljem svijeta, osiguravajući pristojnu plaću i visoku fleksibilnost u odnosu na uobičajeno tržište rada. Radnici iz zemalja u razvoju prepoznali su digitalni freelancing kao način redovnog i izvanrednog zapošljavanja. Digitalne gig platforme zamjenjuju iseljavanje u inozemstvo, pa pozitivno utječu na zapošljavanje u gospodarstvima u razvoju i povećavaju priljev prihoda iz inozemstva u obli-

Prilagođeno prema: European Training Foundation (2022.)

Slika 2. Broj online freelancera na 100.000 stanovnika na platformama Upwork, Freelancer.com i Guru.com www.suvremena.hr

tema broja migracije ku priljeva doznaka. Digitalni migranti freelanceri žive u svojoj domovini, ali rade za strane klijente koristeći internetske platforme kao što je Upwork. Oxfordov online indeks pokazuje da online freelanceri uglavnom pripadaju kreativnim i multimedijskim profesijama, razvoju softvera i tehnologiji te činovništvu i unosu podataka. Prema studiji koju je proveo ADP Research Institute, gig ekonomija čini trećinu svjetske radne populacije. Nije ni čudo da će ova industrija prijeći granicu od 500 milijardi dolara u bruto volumenu unutar petogodišnjeg razdoblja. Statistika gig ekonomije je vrlo zanimljiva: • Gig ekonomija ima drugi najveći broj ponuđenih radnih mjesta. (Hayes i sur., 2019.) • 24% radnika u 19 zemalja zaposleni su na puno radno vrijeme u gig ekonomiji, a 9% je također zaposleno u tradicionalnom okruženju. (Hayes i sur., 2019.)

Slika 3. Predviđeni bruto obujam gig ekonomije u milijardama USD (izvor: Mastercard Gig Economy Industry Outlook)

• Predviđa se da će do 2028. populacija freelancera u SAD-u dosegnuti 90,1 milijun. (Statista, 2021.) • 75% freelancera radi u industriji umjetnosti i dizajna u usporedbi sa samo 25% „neslobodnjaka“. (Upwork, 2019.) • 78% radnika koji su radili kao dio gig ekonomije planira raditi isti posao ili više u sljedećoj godini. (DaVinci Payments, 2021.)

• Tržište gig ekonomije vrijedilo je 248,3 milijarde dolara u 2019., a procjenjuje se da će dosegnuti 296,7 milijardi dolara u 2020. (Sbai, 2021.)

• 40% radnika sudjeluje u poslovima gig ekonomije dok su još zaposleni, u usporedbi s 30% onih koji radije rade samo na poslovima s punim radnim vremenom. (DaVinci Payments, 2021.)

• 36% američke radne snage radilo je kao dio gig ekonomije tijekom proteklih 12 mjeseci. (Upwork, 2020.)

• Profesionalne usluge čine većinu honorarnih (14,9%) i stalnih (17%) radnika gig ekonomije. (Hayes i sur., 2019.) • 58% bruto volumena gig ekonomije od milijardi dolara generira se uslugama koje se temelje na prijevozu kao što su dijeljenje prijevoza i platforme za zajedničko korištenje automobila. (Mastercard i Kaiser Associates, 2019.) Do sada je udio platformi gigekonomije u ukupnoj zaposlenosti skroman – kreće se između 1% i 3% ukupne zaposlenosti, prema OECD-u, koji također kaže da udio brzo raste. Predviđa se da će globalne transakcije gig-ekonomije rasti za 17% godišnje na oko 455 milijardi dolara do 2023., prema izvješću Mastercarda.

Suvremena trgovina 1(48)

Studija MasterCard Gig Economy Industry Outlook predviđa da će gig ekonomija koncerata porasti na približno 455 milijardi USD do 2023. i to je udvostručeni bruto volumen ostvaren u 2018. i predstavlja godišnji porast od 17,4% tijekom razdoblja od 2018. do 2023. S predviđenim rastom bruto obujma prometa od oko 123% tijekom pet godina, postoji niz društvenih, ekonomskih i tehnoloških trendova koji danas pokreću širenje gig ekonomije i koji će nastaviti poticati razvoj industrije u budućnosti. Osvrt na gig ekonomiju Digitalizacija i pojava digitalnih radnih platformi smatraju se značajnim transformacijama na tržištu rada. Pozitivnim razvojem može se smatrati pojava novih fleksibilnih radnih mjesta, koja pružaju značajne mogućnosti zapošljavanja, posebice radnicima u zemljama u razvoju. Analiza otkriva promjene u ponudi digitalne radne snage prije i nakon Covid krize. Ponuda digitalne radne snage povećala se gotovo za 3,5 puta. Posljedica je to povećanja digitalnih vještina i nemogućnosti pronalaska posla, posebice mlade populacije, te mogućnosti stjecanja redovitih ili dodatnih prihoda. Upravo gig ekonomija može biti jedan od čimbenika koji će uticati na smanjenje migracija mladih ljudi koji će, umjesto da odu izvan zemlje, moći zarađivati putem digitalnih platformi i radom u skloST pu gig ekonomije.

V i t d r t z n p E t z v z m

Cirkulacija mozgova kao odgovor na odljev mozgova u Hrvatskoj1 Rita-Krin Boduljak, mag. oec. Ekonomski fakultet u Osijeku

Uvod Velik broj stručnjaka koji se bave istraživanjem migracija stanovništva najčešće govore o ovom trendu s aspekta emigracija, odnosno, raseljavanja ljudi i to u vrlo negativnom kontekstu. To ne čudi s obzirom na povećanje tog trenda i najčešći negativan utjecaj koji on predstavlja za budućnost zemlje. Emigracija stanovništva, poglavito mladih ljudi, poznat je pod nazivom Brain drain (odljev mozgova), koji u teoriji predstavlja odlazak školovanih ljudi i stručnjaka iz manje razvijenih zemalja u razvije1

izv. prof. dr. sc. Julia Perić Ekonomski fakultet u Osijeku

nije (Jezikoslovac, n.d.). Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. godine udio mladih (u dobi od 20 do 29 godina) u ukupnom stanovništvu Hrvatske je iznosio 16,5%, a postotak mladih (u dobi od 20 do 29 godina) visoko obrazovanih je iznosio 24,4%. Stopa nezaposlenosti mladih (u dobi od 20 do 29 godina) je 2021. godine iznosila 15% (Državni zavod za statistiku, 2022.). Od ukupnog broja iseljenog stanovništva njih čak 37,8% su mladi visokoobrazovani (Jutarnji list, 2021.). Prema podacima portala The Global Economy, Hrvatska je

83. od 177. zemalja svijeta po emigraciji stanovništva i odljevu mozgova (The Global Economy, 2022.). Usporedbe radi, najnižu razinu odljeva mozgova ima Australija, a slijede ju Švedska i Norveška, dok od zemalja u okruženju bolje od Hrvatske su i Austrija (164/177), Italija (158/177) i Slovenija (136/177). Odljev mozgova Treba napomenuti da odljev mozgova nije fenomen koji se događa isključivo državama u razvoju, već je vidljiv i u mnogim razvijenim

tema broja migracije zemljama poput primjerice Kanade i Ujedinjenog Kraljevstva. No, obje zemlje, kao i ostale razvijene zemlje, su vrlo rano shvatile da je odljev mozgova neizbježan i da je potrebno ulagati značajne napore kako bi se pretvorio u tzv. cirkulaciju mozgova (Brain circulation). Cirkulacija mozgova predstavlja mogućnost da zemlje u razvoju iskoriste vještine, znanje i različita iskustva koje su stekli članovi njihove dijaspore i njihovi migranti – bez obzira jesu li se vratili u svoju zemlju podrijetla ili ne (Europska komisija, n.d.). Prilike koje cirkulacija mozgova nudi su, između ostalog, prenošenje znanja, umrežavanje, akumuliranje kapitala te iskorištavanje različitih rješenja i inovacija koja se mogu uklopiti u kontekst matične zemlje i doprinijeti održivom razvoju cijelog gospodarstva. O važnosti ove teme za Hrvatsku, ali i za cijelu Europsku uniju, govori i činjenica da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u sklopu priprema za hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije 2019. godine organiziralo okrugli stol na temu „Cirkulacije mozgova“ (Ministarstvo znanosti i obrazovanja, 2019.). Na okruglom stolu se razgovaralo o važnosti poticanja cirkulacije mozgova u Europskoj uniji, a jedan od značajnijih načina je i kroz programe Erasmus mobilnosti. U sklopu tih programa mladi ljudi znanja i iskustva stečena kroz kratkoročni odlazak u drugu državu mogu primjenjivati, nakon povratka, i u svojoj matičnoj zemlji. Cirkulacija mozgova potiče se i kroz tzv. COST program odnosno program Europske suradnje u znanosti i tehnologiji (COST, 2019.). Ovaj program ima za cilj umrežavanje istraživača i inovatora kako bi ojačali kapacitet Europe za suočavanje sa znanstvenim, tehnološkim i društvenim izazovima. Kako bi spriječila odljev mozgova Republika Hrvatska je krajem 2021. godine započela s mjerama dodatnih poti32

Suvremena trgovina 1(48)

caja za samozapošljavanje u iznosu do maksimalno 50.000,00kn za otvaranje poslovnih subjekata, a čiji je cilj i zadržati ljude u Hrvatskoj, ali i vratiti iseljenike koji su iskoristili ulazak Hrvatske u Europsku uniju i mogućnost jednostavnijeg zapošljavanja van granica Hrvatske (Hrvatski zavod za zapošljavanje, 2022). No, iako cirkulacija mozgova zvuči kao izvrstan odgovor odljevu mozgova nevoljkost iseljenika za povratak kao i nemogućnost zamjene iseljenika s radnom snagom iz drugih zemalja predstavlja značajan izazov s kojim se većina zemalja u razvoju suočavaju (Kone i Ӧzden, 2017.). Međunarodni institut za razvoj menadžmenta navodi ključne segmente koji utječu hoće li u nekoj zemlji biti veći priljev ili odljev mozgova, a ti segmenti su: zakonodavstvo, agilnost i prilagodljivost poduzeća tržišnim promjenama, obrazovanje, zdravlje, plaća i motivacija radnika (Ben-Hur, Bris i Caballero, 2017.). Hrvatska na svim navedenim segmentima treba još značajno poraditi. Iako većina zemalja u okruženju nema formalnu institucionaliziranu podršku ovom problemu ipak uspijevaju pronaći različita rješenja. Njihovi prijedlozi mogu poslužiti i Hrvatskoj da postane zemlja iz koje njeno stanovništvo ne želi izaći i zemlja sa porastom priljeva stanovništva drugih zemalja (Slika1).

Izvor: Cavallini et al. (2018.) Slika 1: Mobilnost unutar EU: regije primanja i slanja

Primjeri poticanja cirkulacije mozgova u okruženju: AUSTRIJA

Vrijednost dvosmjernog protoka stručnosti za zemlju Austrija je odavno prepoznala. Stoga, su prije dvadesetak godina uložili značajne napore kroz Ured za znanost i tehnologiju Austrije (OSTA) koji je dio austrijskog veleposlanstva u Washingtonu. Misija OSTA je izgradnja mostova za istraživanje i inovacije između Austrije i Sjeverne Amerike kako bi se podržali austrijski istraživači u Sjevernoj Americi. 2001. godine je osnovana mreža za istraživanje i inovacije Austrije (RINA). Cilj RINA-e nije nužno vratiti istraživače u zemlju, već je cilj podržati njihov karijerni napredak u Sjevernoj Americi. Kroz RINA-ine programe podrške, OSTA Washington ih informira o razvoju znanosti, tehnologije i inovacija u Austriji i Europi. Pomaže istraživačima u svim aspektima razvoja njihove karijere i povezuje austrijske znanstvenike u inozemstvu s dionicima austrijske znanstvene zajednice poznatije pod nazivom STI (science, technology and innovation) zajednica. Ovakvi mehanizmi omogućavaju razmjenu znanja, potiču istraživačku suradnju te na taj način austrijski istraživači ostaju povezani s vlastitom domovinom. Zbog svog praktičnog iskustva sa sjevernoameričkim znanstvenicima, članovi RINA-e dobro su opremljeni za razmjenu modela najbolje prakse i davanje vrijednih doprinosa koji jačaju austrijski STI sustav. Članovi RINA-e svojoj zemlji doprinose dijeljenjem vlastitog stručnog znanja na austrijskim simpozijima,

g l k j a t u a E

I n l U n g s j l l m o n p n h

o -

i -

gostujući na austrijskim sveučilištima, surađujući na istraživačkim projektima, izdavanjem zajedničkih publikacija, ugošćujući austrijske doktorande i postdoktorande u svojim laboratorijima u SAD-u i mentoriranjem mladih austrijskih znanstvenika (Austrian Embassy Washington, n.d.). SLOVENIJA

rezne poticaje tvrtkama koje grade stanove za radnu snagu, uspostavljanje prava na informacije o zapošljivosti, uvođenje poslovnih tečajeva u škole i pretvaranje Slovenije u popularno odredište stranih stručnjaka za popunjavanje nedostatka radne snage. No, obzirom kako još uvijek nemaju utvrđene strategije s kojima će se boriti protiv odljeva mozgova ove mjere još uvijek nisu provedene. Ipak mogu poslužiti kao putokaz i Hrvatskoj u kojem smjeru treba krenuti (The Slovenia times, 2020.). ITALIJA

u s g -

Iako nema formalnih mjera, Slovenija je osvijestila velik problem odljeva mozgova s kojim se suočava. U Sloveniji postoji Slovenian Business Club koji je 2020. godine organizirao forum na temu „Mladi su budućnost poduzetne Slovenije.“ Na forumu su stručnjaci iznijeli mjere kojima bi se smanjio odljev mozgova. Neke od predloženih mjera na forumu su bile: porezne olakšice poput neoporezovanih bonusa za uspješnost u iznosu do 200% prosječne mjesečne plaće zaposlenika, te smanjenje oporezivog dohotka za vrhunske stručnjake, po-

gova, niti ima mjere kojima potiče cirkulaciju mozgova. No, zajednica talijanskih lidera u inozemstvu je u suradnji s Aspen Institute Italia (privatna, neovisna, međunarodna, nestranačka i neprofitna udruga koja potiče slobodnu razmjenu mišljenja o znanju, informacijama i vrijednostima) napravila 2012. godine izvještaj na temu „Odljev mozgova, razmjena mozgova i cirkulacija mozgova. Slučaj Italije gledan iz globalne perspektive“. U tom izvještaju su navedeni konkretni primjeri kako vlada, sveučilišta i druga istraživačka tijela mogu utjecati na smanjenje odljeva mozgova. Prijedlozi za djelovanje vlade su: poticaji ulaganja u istraživanje, usvajanje političkih izbora usmjerenih na promicanje cirkulacije mozgova, modifikacija studijskih programa prema potrebama tržišta, stvaranje javno privatnog partnerstva, pojednostavljanje procedura izdavanja ulaznih viza. Dok, prijedlozi za sveučilišta i druga istraživačka tijela podrazumijevaju: reviziju natječajnih ispita za akademska zvanja, modifikaciju doktorskih studija, delokalizaciju razdoblja sveučilišnog i poslijediplomskog studija, stvaranje centara izvrsnosti, značajnu promjenu u financiranju istraživanja, izvođenje sveučilišne nastave na engleskom jeziku i internacionalizacija nastavnih planova i programa, optimizacija paketa nagrađivanja izvrsnosti, uvođenje obveznog odlaska u mirovinu, širenje programa razmjene (Milio et al., 2012). Umjesto zaključka

Italija nema konkretne mjere kojima planira smanjiti odljev moz-

Iz svih do sada navedenih informacija može se zaključiti kako bi Brain circulation bio ogromna prilika za Hrvatsku zbog velikog broja njezinog visokoobrazovanog mladog iseljenog stanovništva u raznim krajevima svijeta, no potrebno je uložiti značajne napore u kreiranje strategija kojima bi se to i ST potaklo. www.suvremena.hr

tema broja migracije

Prikaz kretanja stanovništva u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji1 izv. prof. dr. sc. Zoran Ježić Katedra za nacionalnu ekonomiju i razvoj Ekonomski fakultet u Rijeci

Uvod Jedno od najučestalijih područja demografskih istraživanja su migracije. Pojam migracija se objašnjava kao prostorno kretanje stanovništva koje ima različite ciljeve. Ipak, najčešće se proučavaju stalne migracije, te se smatra da se trajne migracije događaju primarno zbog poboljšanja životnih uvjeta stanovništva. To se prvenstveno događa putem zapošljavanja, a posljedično dolazi do povećanja životnog standarda i općenito ostvarenja boljih životnih uvjeta. Također, migracije se 1

smatraju jednom od najvećih pokretačkih sila kretanja radne snage. Ljudi sele tamo gdje je nadnica viša, dok tamo gdje je nadnica niža dolazi do smanjenja broja radnika, jer se ljudi iseljavaju u potrazi za boljim uvjetima, boljim poslom i većom kvalitetom života. Osnovna podjela migracija prema kretanju je na iseljavanje (emigraciju) i useljavanje (imigraciju) stanovništva. Prema destinaciji migracije se dijele na unutarnje i vanjsko kretanje stanovništva. Unutarnje kretanje su migracije čije se polazište te odredište nalazi unutar granice jedne države, dok su vanj-

ske migracije one koje imaju polazište unutar granica jedne države, a odredište im je izvan granica neke zemlje. Kretanje migracija Državni zavod za statistiku svake godine u srpnju objavljuje statističko priopćenje u kojem prikazuje i analizira kretanja unutar i izvan Republike Hrvatske. Posljednje takvo priopćenje objavljeno je 22. srpnja 2022. godine. Podaci u Priopćenju detaljnije se odnose na godinu ranije, ali i općenito na duže vremensko razdoblje od 2012. do

Suvremena trgovina 1(48)

2021. godine (Grafikon 1). U 2021. u Republiku Hrvatsku iz inozemstva se doselilo 35.912 osoba, a u inozemstvo su se odselile 40.424 osobe. Saldo migracije stanovništva Republike Hrvatske s inozemstvom bio je negativan i iznosio je -4.512. Migracijski saldo predstavlja razliku između broja iseljenog i doseljenog stanovništva. Praćenje migracijskog salda znanstvenicima, ali i široj zainteresiranoj javnosti omogućava razumijevanje ne samo kretanja ukupnog broja stanovnika već i razumijevanje stanja na tržištu rada. Zemlje s većim migracijama imaju i veće neusklađenosti na tržištu rada (OECD, International Migration Outlook 2022). Prateći kretanje stanovništva u Republici Hrvatskoj interesantno je napomenuti da je od ukupnog broja doseljenih osoba u Republiku Hrvatsku, 22,4% osoba doselilo iz Bosne i Hercegovine. Od ukupnog broja odseljenih osoba iz Republike Hrvatske, najviše osoba odselilo se u Njemačku (32,3%). Time se potvrđuje i demografsko pravilo da ljudi odseljavaju u područja koja im omogućavaju veće dohotke, a time i veću kvalitetu života.

Grafikon 1

Grafikon 2

Na grafikonu 2 prikaz je najčešćih destinacija u koje emigrira stanovništvo Republike Hrvatske. Grafikon je preuzet iz statističkog priopćenja Državnog zavoda za statistiku za 2021. godinu. Demografsko pravilo je i da muškarci više migriraju. S obzirom na spolnu strukturu, u ukupnom broju doseljenih osoba iz inozemstva veći je bio udio muškaraca (72,7%). U ukupnom broju odseljenih osoba u inozemstvo također je bio veći udio muškaraca (63,5%). Najveći broj odseljenih osoba u inozemstvo bio je u dobi od 20 do 39 godina (45,9%). Unutar nekog zemljopisnog područja, kretanje je uvijek prema razvijenijim područjima, a iseljavanje iz manje razvijenih područja.

U ukupnom broju doseljenih osoba iz inozemstva u Republiku Hrvatsku u 2021. najveći su udio imali Grad Zagreb (23,4%) i Splitsko-dal-

matinska županija (10,0%). Prema ukupnom broju odseljenih osoba iz Republike Hrvatske u inozemstvo, na prvome je mjestu bio Grad Zawww.suvremena.hr

tema broja migracije greb (18,3%), slijedile su Splitskodalmatinska županija (8,5%) i Primorsko-goranska županija (7,8%) (Grafikon 3). Unutarnje migracije Kada se prati unutarnja migracija u Republici Hrvatskoj, u 2021. godini mjesto stanovanja unutar Republike Hrvatske promijenile su 71.864 osobe, a najveći broj preseljenog stanovništva unutar Republike Hrvatske bio je u dobi od 20 do 39 godina starosti. Ponovno najviše iz razloga zapošljavanja u djelatnostima koje omogućavaju bolje uvjete života. Najveći pozitivan saldo ukupne migracije stanovništva u 2021. (razlika između ukupnog broja doseljenih iz druge županije i inozemstva te ukupnog broja odseljenih u drugu županiju i inozemstvo) imala je Zagrebačka županija (1.746 osoba). Najveći negativan saldo ukupne migracije stanovništva imale su Brodsko-posavska (-1.268 osoba), Vukovarsko-srijemska (-1.261 osoba) i Osječko-baranjska županija (-1.222 osobe). Slična kretanja mogu se uočiti i u Europskoj uniji. Prema posljednjim dostupnim podacima u Europskoj uniji živjelo je 447,2 milijuna ljudi. 8,4 % stanovništva Europske unije (37,5 milijuna stanovnika) rođeno je izvan EU-a. U 2020. godini 1,92 milijuna ljudi imigriralo je u EU, dok je 0,96 milijuna ljudi emigriralo iz EU-a. To znači da je ukupna neto imigracija u EU pozitivna i iznosi 0,96 milijuna ljudi. Svakako treba naglasiti da bi se europsko stanovništvo bez migracije 2019. značajno smanjilo, jer je u EU-u rođeno 4,2 milijuna, a umrlo 4,7 milijuna ljudi. Broj stanovnika u EU-u 2020. se smanjio za oko 100 tisuća (s 447,3 milijuna 1. siječnja 2020. na 447,2 milijuna 1. siječnja 2021.). Razlog tomu bio je manji broj novorođenih, više umrlih i pad neto migracije. 36

Suvremena trgovina 1(48)

Grafikon 3

U 2020. je na EU-ovu tržištu rada od ukupno 188,6 milijuna osoba u dobi od 20 do 64 godine bilo zaposleno 8,6 milijuna državljana zemalja izvan EU-a (4,6% od ukupnog broja). Stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva bila je 2020. viša među građanima EU-a (73,1%) nego među državljanima zemalja izvan EU-a (57,5%). Državljani rođeni izvan zemalja EU bili su 2020. prekomjerno zastupljeni u određenim gospodarskim sektorima: u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i posluživanja hrane, administrativnim i pomoćnim djelatnostima, kućanskim poslovima i građevinarstvu. Najčešća zanimanja koja obavljaju radnici rođeni izvan EU su: čistači i pomagači, radnici u području pružanja osobnih usluga, njegovatelji, građevinski radnici, radnici u rudar-

stvu, građevinarstvu, proizvodnji i prijevozu, pomoć u pripremi hrane i radnici u poljoprivredi i ribarstvu. Sva ta zanimanja su zanimanja u kojima su nadnice niže i izrazito su radno intenzivna. Umjesto zaključka Stanovništvo Europske unije povećava se uslijed migracija. Istovremeno, broj stanovnika u Republici Hrvatskoj opada (prema Popisu stanovništva 2021. godine u RH živi 3,899 milijuna stanovnika, a 2011. u RH je živjelo 4,281 milijun stanovnika). Nositelji ekonomske politike svakako trebaju uzeti u obzir činjenicu da je kretanje stanovnika izuzetno važno za njezin dugoročni razvoj. Migracije tu mogu i trebaST ju odigrati veliku ulogu.

S p č d z z n s š d n s n d s v

Migracije i strani studenti

prof. dr. sc. Alen Host Katedra za međunarodnu ekonomiju Ekonomski fakultet u Rijeci

Uvod Studiranje u inozemstvu može se promatrati s više aspekata, te se često promatra samo s pozicije studenta koji odlazak na studij u inozemstvo promatra kroz prizmu izazova. Međutim, studiranje je s ekonomske točke gledišta usluga koja se realizira na vrlo specifičnom tržištu. Kada je riječ o inozemnim studentima koji studiraju izvan matične države, tada se studiranje može smatrati izvozom visokosofisticiranih usluga. Naime, inozemni studenti nisu rezidenti države u kojoj studiraju, pa slijedom toga njihova ukupna potrošnja, dakle, cijena 1

školarine uvećana za ukupne troškove života, zabave i ostalih troškova, predstavlja dio platne bilance, odnosno izvoz usluga. Završetkom studija moguć je ostanak i zapošljavanje u državi studiranja, odnosno i formalno migriranje iz matične države u državu studiranja. To ima za posljedicu niz pozitivnih učinaka za državu studiranja, jer time obogaćuje svoje tržište rada visokoobrazovanom radnom snagom te poboljšava performanse vlastitog gospodarstva uz slabljenje gospodarstava emitivnih država. U kontekstu obrazovnih politika EU, strani studenti su studenti koji su državljani ne-EU država.

Inozemni studenti i gospodarstvo Analiza OECD-a (OECD 2014) pokazuje da migranti čine 47% porasta radne snage u SAD-u i 70% u Europi tijekom prvog desetljeća 20. stoljeća. Migranti ispunjavaju važne niše u brzorastućim i opadajućim sektorima gospodarstva koje ne može ili ne želi pokriti domaća radna snaga. S obzirom na relativnu nefleksibilnost tržišta rada u EU u odnosu na SAD, migranti u Europi značajno pridonose i fleksibilizaciji tržišta rada. Unatoč prijeporima i pojedinačnim primjerima, migranti u cjelini više doprino-

tema broja migracije se proračunu država u koje dolaze, nego što ostvaruju koristi putem raznih socijalnih transfera. Vrlo je jasno vidljivo da migranti povećavaju broj radno sposobnog stanovništva, ali je nedovoljno naglašen njihov doprinos razvoju ljudskog kapitala zbog vještina koje posjeduju. Upravo su to činjenice koje govore da je obrazovanje, a posebno visokoškolsko obrazovanje, značajan čimbenik migriranja. U definiranju neto ekonomske koristi od međunarodnih studenata, analize u pravilu uzimaju u obzir direktne koristi promatrajući studiranje u inozemstvu kao uslugu koja se pruža nerezidentima, ali i indirektne koristi za gospodarstvo u vidu ostalih mogućih prihoda čije je generiranje povezano sa studiranjem u inozemstvu: • Studentske školarine i neizravna korist od tih školarina – kroz potrošnju sveučilišta na osoblje, robu i usluge – za gospodarstvo, • Potrošnja studenata izvan školarina (npr. izdaci za troškove života) i kako je ta potrošnja imala utjecaj na različite sektore gospodarstva, • Prihod povezan s obiteljima i prijateljima studenata koji su ih posjećivali dok su bili na studiju u inozemstvu, a realiziran je kroz više sektora gospodarstva. Prema američkom Ministarstvu trgovine, međunarodni studenti donijeli su prihod za američko gospodarstvo u iznosu od 45 milijardi USD u 2018. godini, a navedeni iznos bilježi stalni rast. Međunarodni studenti koji su studirali u Velikoj Britaniji akademske 2018./2019. godine doprinijeli su neto ekonomskoj koristi od 35,9 milijardi USD gospodarstvu Velike Britanije (London Economics). To je povećanje od 19% u odnosu na posljednju analizu provedenu 2015./16. godine. Godine 2018./19. je 272.920 međunarodnih studenata započelo stu38

Suvremena trgovina 1(48)

dij na britanskim sveučilištima, pri čemu je analiza promatrala ukupni ekonomski učinak ove skupine na gospodarstvo Velike Britanije tijekom cijelog trajanja studija. Prema nalazima analize, „svakih 14 studenata iz EU-a i svakih 10 studenata izvan EU-a generira neto ekonomski učinak u vrijednosti od 1 milijun funti za gospodarstvo Ujedinjenog Kraljevstva tijekom trajanja studija.“ Prema nizozemskom Centralnom uredu za planiranje (CPB), međunarodni studenti pridonose tisućama eura nizozemskom gospodarstvu. Studenti izvan EU-a donose najveću gospodarsku korist, te se procjenjuje da oni doprinose do 82.400 EUR nizozemskom proračunu tijekom i nakon studija. Tri četvrtine studenata je iz Europe, a oni plaćaju iste školarine kao nizozemski studenti i ukupno doprinose između 5.000 i 17.000 EUR nizozemskom proračunu. Međutim, analize u pravilu ne uzimaju u obzir ekonomsku vrijednost migranata. Naime, ulaganje u njihovo obrazovanje, kao i svi drugi troškovi prije i tokom studija vezani za emitivnu državu (državni proračun ili financiranje obitelji) predstavljaju trošak domicilnoj državi, dok država studiranja nakon diplomiranja ima priliku zadržati takvu osobu nudeći mu primamljivu priliku za zaposlenje s uvjetima

kojima najčešće ne može konkurirati tržište rada države podrijetla. S neoliberalnog aspekta, uz minimalno ulaganje ili bez ulaganja država studiranja je u prilici obogatiti svoje tržište rada visokomotiviranim i visokoobrazovanim osobama koje su tijekom studija u velikoj mjeri integrirane u društvo te su prihvatile način i pravila života u državi studiranja. Ankete među studentima u Nizozemskoj koji su nedavno diplomirali ili će to uskoro učiniti, provedene su s ciljem identificiranja njihovih želja i planova za ostanak u Nizozemskoj. Prije Covid-19 krize ta je brojka bila 57,3%, dok je nakon krize pala na 53,5% studenata koji žele nastaviti živjeti i raditi u Nizozemskoj. Istraživanja pokazuju da se studenti izvan EU-a sve više suzdržavaju od dužeg boravka u Nizozemskoj nakon završetka studija. Prije krize 72% te skupine izrazilo je namjeru podnijeti zahtjev za boravišnu dozvolu za dulji boravak u Nizozemskoj, a 2021. godine se udio spustio na 56%. Bez boravišne dozvole studenti izvan EU-a ne mogu ostati i raditi u Nizozemskoj. Pozicija Hrvatske Suočavajući se sa sve većim padom broja radno aktivnog stanovništva, sve više zemalja promatra

blemi u dolasku stranih studenata na studij u Hrvatskoj. Pri tome je važno istaknuti da rješavanje ovoga pitanja zahtjeva integralni pristup, odnosno tek nakon rješavanja svih otvorenih pitanja moguće je očekivati realizaciju punog potencijala hrvatskih visokih učilišta. Boravak u Hrvatskoj

Grafikon 1. Broj stranih studenata u usporedivim državama, 2014. do 2020. godine

migrante kao potencijalni izvor visokokvalificiranih radnika. Posebno se ovdje izdvaja internacionalizacija visokog obrazovanja i koristi povezane s useljavanjem kvalificirane radne snage koje su potaknule države u kreaciji novih načina privlačenja stranih studenata. Tijekom prošlog desetljeća, države su nastojale povećati upis međunarodnih studenata kroz povećanu financijsku potporu i ubrzanu obradu zahtjeva za studentske vize. U isto vrijeme, vlade su uložile mnogo truda u zadržavanje međunarodnih studenata nakon njihove diplome kako bi ostvarile korist od stranih talenata. Unatoč drastičnom padu broja stanovnika u Hrvatskoj, Središnji državni ured za demografiju i mlade tek je u travnju 2021. godine donio odluku o pokretanju izrade Strategije demografske revitalizacije, koja obuhvaća strateške ciljeve, ključne pokazatelje učinka i ciljane vrijednosti pokazatelja. Sasvim je sigurno da bi se jedan dio toga dokumenta trebao odnositi i na međunarodnu mobilnost studenata. Ovdje je ključno postaviti pitanja poput: koliko je učinkovita logistička i financijska potpora za poticanje upisa međunarodnih studenata; je li jednostavniji pristup tržištu rada jedne zemlje za međunarodne studente koji u njoj

studiraju i dovodi li do viših stopa ostanka nakon diplome; postoji li stalan transfer talenata iz zemalja podrijetla u zemlje studiranja; koje su posljedice za emitivne države (države porijekla migranata)? Prema posljednjim dostupnim podacima iz Eurostata 2018. godine (Eurostat 2020), u EU27 studira ukupno 1.315.026 stranih studenata na preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskim studijima. U isto vrijeme u Hrvatskoj studira 5.014 stranih studenata. S obzirom na očigledno vrlo nizak udio stranih studenata u Hrvatskoj, unatoč kvalitetnim i konkurentnim studijskim programima na cijelom nizu visokih učilišta, u nastavku će se analizirati ključni pro-

Do primjene novog Zakona o strancima iz studenog 2020. godine, od ustanova u visokom obrazovanju se tražilo potpisivanje Jamstvenog pisma za studenta, odnosno od visokih se učilišta tražilo preuzimanje obveze „….. da će prema potrebi snositi sve troškove proizašle iz boravka imenovanog/ne/ih u Republici Hrvatskoj, uključujući i troškove smještaja i uzdržavanja te troškove napuštanja Republike Hrvatske“. U skladu s člankom 17. stavkom 4. i člankom 134. stavkom 2. Zakona o strancima (»Narodne novine« br. 130/11) visoka su se učilišta posebno morala obvezati „da će ustanova kao jamac platac ispuniti sve pravovaljane i dospjele obveze imenovanog/ne/ih koje nastanu prema vjerovniku Ministarstvu unutarnjih poslova eventualnim smještajem u Prihvatni centar za strance, kao i troškove prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske.“ Tijekom izrade novog Zakona o strancima održan je cijeli niz sa-

www.suvremena.hr

tema broja migracije logike uvođenja ove naknade, a to je eliminiranje rizika da domaći porezni obveznici snose troškove liječenja stranaca, postavlja se pitanje zbog čega drugi osiguravatelji pored HZZO-a ne mogu ponuditi svoje police zdravstvenog osiguranja stranim studentima. Time bi bio ostvaren ključni cilj ove naknade, a strani studenti imali bi priliku izabrati ono zdravstveno osiguranje koje smatraju najprihvatljivijim. Tehničke zapreke inozemnim studentima

stanaka na najvišoj razini gdje je sa strane visokih učilišta, kao i HUPa zastupana teza o potrebi reguliranja boravka studenata u Hrvatskoj na poseban način putem tzv. studentske vize slijedeći uzor država s najvećim brojem stranih studenata. Nažalost, prijedlog nije prihvaćen, tako da Zakon o strancima (NN 133/2020) ne prepoznaje studente kao posebnu kategoriju, već se studenti svrstavaju u kategoriji privremenog boravka (do tri mjeseca) i trajnog boravka. S obzirom na konkurentne države EU, ovime se u bitnoj mjeri otežava i čini neizvjesnim postupak reguliranja statusa studenta u Hrvatskoj i indirektno preusmjerava potencijalne studente u druge države. Poseban problem u Zakonu o strancima (NN133/2020) je zdravstveno osiguranje. Naime, u Zakonu o strancima stoji (čl. 1, st.4.) da su „državljani treće zemlje na privremenom, dugotrajnom boravištu ili stalnom boravku dužni regulirati obvezno zdravstveno osiguranje sukladno propisima kojima se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita stranaca u Republici Hrvatskoj, ako tim propisima nije drukčije određeno.“ Time su strani državljani u obvezi regulirati svoj status prema Zakonu o 40

Suvremena trgovina 1(48)

obveznom zdravstvenom osiguranju. Potreba zdravstvenog osiguranja stranaca u Hrvatskoj proizlazi iz vrlo logične potrebe za zaštitom poreznih obveznika Republike Hrvatske koji po različitim osnovama pune proračun javnih zdravstvenih ustanova. Međutim, studenti su u drugim konkurentnim državama prepoznati kao posebna kategorija. Oni moraju biti zdravstveno osigurani, ali najčešće mogu birati osiguravatelja, a samim time i iznos premije. U Hrvatskoj ne mogu birati, a prema podacima za 2021. godinu, radi se o sljedećim iznosima: • Potrebe plaćanja cjelogodišnje naknade prilikom prijave u sustav zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj u iznosu od 7.175,64 kune (napomena: za godinu kada strani student nije studirao u Hrvatskoj!) • Plaćanje mjesečne naknade u iznosu 597,97 kuna za vrijeme studiranja u Hrvatskoj. Dakle, strani student koji se odluči na studij u trajanju od jedne godine platit će 14.351,28, kuna, dok će student na dvogodišnjem studiju platiti 21.526,92 kuna za zdravstveno osiguranje tijekom svoga studija. Ovaj iznos ovisi o osnovici definiranoj u Pravilniku o doprinosima i mijenja se na godišnjoj razini. Međutim, polazeći od osnovne

Sustav za prijavu na studijske programe „postani student“ kao i Studomat u kojem se bilježe sve statusne promjene studenata još uvijek ne funkcioniraju u potpunosti na engleskom jeziku, čime se implicira nepripremljenost cijelog sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj za studente iz inozemstva. Smještajni kapaciteti studentskih domova za strane studente su nedostatni. Naime, oni su u pravilu popunjeni domaćim studentima, te stranim studentima nije moguće ponuditi značajniji broj mjesta u studentskim domovima po povoljnim uvjetima. U konkurentskom okruženju drugih država i visokih učilišta, to je dodatni razlog za skroman broj stranih studenata u Hrvatskoj. Uobičajena je praksa država s visokim udjelom stranih studenata omogućavanje rada tim istim studentima. Do donošenja Zakona o obavljanju studentskih poslova (NN. 96/2018) legalan rad stranih studenata nije bio moguć, a navedenim je zakonom ova mogućnost prepoznata, što stvara povoljnije okruženje za privlačenje stranih studenata. U situaciji nedostatka radnika u Hrvatskoj, a posebno radnika tijekom turističke sezone, ovo je prilika da se barem dio stranih studenata privuče na ostanak u Hrvatskoj i time popravi demografska slika.

Prepoznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija

Sveučilišta i internacionalizacija studija

Ministarstvo znanosti i obrazovanja ispravno je prepoznalo kao zapreku za veći broj inozemnih studenata priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Do usvajanja Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN 69/22) postupak priznavanja je bio iznimno dugotrajan, što je uz neregulirano ograničenje u trajanju administrativnog postupka i donošenja konačne odluke o priznavanju kvalifikacije predstavljalo prepreku konkurentnosti hrvatskom obrazovnom sustavu. Naime, strani studenti uobičajeno apliciraju na više visokih učilišta u različitim državama, pri čemu u konačnoj odluci o lokaciji studiranja presudnu ulogu ima rješavanje svih administrativnih procedura u razumnom roku. Postupak prepoznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija koji traje nekoliko mjeseci ima za posljedicu odabir neke druge države za mjesto studiranja.

U prethodnim su poglavljima bile analizirane institucionalne zapreke za dolazak većeg broja stranih studenata. Dio se odnosi na interne razvojne politike visokog obrazovanja. Tako su studijski programi na stranim jezicima (prvenstveno engleskom jeziku) nužnost za dolazak većeg broja studenata iz inozemstva. Sveučilišta postupno povećavaju broj programa na stranim jezicima, te je prema podacima AZVO-a u 2022. sveukupno bilo akreditirano 56 programa na engleskom i jedan na njemačkom jeziku. To je način otvaranja visokog obrazovanja prema svijetu, ali i način privlačenja mladih perspektivnih kadrova te pozicioniranja hrvatskog visokog obrazovanja na karti svijeta.

S obzirom na relativno kratki rok primjene novog Zakona o prepoznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, nije moguće dati ocjenu u kojoj se mjeri ubrzao postupak priznavanja.

Međutim, s obzirom na sličnost jezika, u slučaju hrvatskog visokog obrazovanja potencijalno tržište su i države bivše Jugoslavije, te brojna iseljenička zajednica koja koristi hrvatski jezik. U prilog tome govori i statistika koja pokazuje da većina stranih studenta u Hrvatsku za sada dolazi iz država bivše Jugoslavije. Mjesto (lokacija) izvođenja studija sve je irelevantnija. Naime, u razdoblju prije 2020. godine započelo je s izvođenjem neko-

liko studijskih programa u on-line okruženju praćeno značajnom količinom nerazumijevanja ovakvog načina studiranja. Covid-19 kriza je pokazala da je moguće izvođenje nastave u velikoj mjeri i u on-line okruženju, pri čemu treba razlikovati znanstvena područja koja su više ili manje pogodna za ovakav način studiranja. U rujnu 2022. godine, u Hrvatskoj je bilo akreditirano 1.665 studijskih programa u klasičnoj izvedbi, 4 on-line studija te 13 mješovitih (hibridnih) studijskih programa. Ovaj način studija, koji ne prepoznaje fizičke granice država, osobito je pogodan za privlačenje stranih studenata iz regije ukoliko je riječ o programima na hrvatskom jeziku. On-line studij na stranom jeziku umanjuje većinu ranije navedenih problema s kojima se suočava visoko školstvo u Hrvatskoj, ali konkurira cijelom nizu institucija s dužom tradicijom u takvom načinu obrazovanja. To je u svakom slučaju izazov u kojem treba podržati visoka učilišta u Hrvatskoj koja se odluče na izvođenje on-line studija na stranom (engleskom) jeziku. Umjesto zaključka Veliki broj hrvatskih visokih učilišta sposoban je apsorbirati značajan broj stranih studenata. Zapreke koje su identificirane (studentska viza, zdravstveno osiguranje, smještaj, aplikacije na engleskom jeziku, prepoznavanje inozemnih kvalifikacija…) potrebno je ukloniti, budući da postojanje samo jedne od njih dovodi do smanjene konkurentnosti hrvatskog visokog obrazovanja na globalnom tržištu. Sekundarni učinci veće internacionalizacije hrvatskog visokog obrazovanja bit će jasno vidljivi iz povećanja prihoda visokih učilišta na tržištu i posljedično smanjene ovisnosti o državnom proračunu, ali i iz mogućnosti ostanka stranih studenata u Hrvatskoj nakon završetka studija, čime se popravlja demografska slika i izravno djeluje na povećanje poST nude na tržištu rada. www.suvremena.hr

tema broja migracije

Migriranje mladih visokoobrazovanih ljudi iz Hrvatske – kako odgovoriti na taj izazov1 doc. dr. sc. Andrea Arbula Katedra za računovodstvo Ekonomski fakultet u Rijeci

Uvod Migracije se iz perspektive Europske unije promatraju kao izuzetno pozitivan fenomen, jer ispravljaju neravnotežu na tržištu rada i ostvaruju veći izbor zaposlenja pojedincima, odnosno veći izbor zaposlenika poslodavcima. Iz perspektive Hrvatske, situacija je ipak drukčija s obzirom da je Hrvatska dugi niz godina suočena s problemom iseljavanja, pogotovo mlade, 1

visokoobrazovane radne snage u potrazi za zaposlenjem. Posljednjih godina pojačan je trend useljavanja u Hrvatsku. Ukoliko Hrvatska uspije zaustaviti trend iseljavanja i svoje visokoobrazovano i kvalificirano iseljeništvo vratiti u domovinu ili, ukoliko to nije moguće, uključiti u svoj poslovni svijet kroz različite mehanizme i programe, zajedno s većim brojem useljenika - mogla bi ostvarivati značajne pozitivne učinke na svoje gospodarstvo.

Globalizacija i migracija Globalizacija i proces integracija u Europsku uniju doveli su do „brisanja“ granica između mnogih zemalja Europe. Zanimljivo je kako unutar znanstvenih krugova internacionalizacija i međunarodna suradnja predstavljaju imperativ. S druge strane, ako promatramo obrazovne sustave pojedinih zemalja, oni su dominantno nacionalni što se vidi kroz sam sustav financira-

Suvremena trgovina 1(48)

Hrvatska bilježi značajno negativan migracijski saldo, jer je više ljudi emigriralo u inozemstvo nego što se doselilo iz inozemstva. Oštar trend rasta iseljavanja iz Hrvatske u kombinaciji s negativnim prirodnim prirastom stanovništva dovodi do velike demografske krize. Grafikon 1: Međunarodne migracije u Republici Hrvatskoj od 2011. do 2021. nja, studijske programe i kadrovske politike. Ovi trendovi dovode do povećanja sličnosti visokog obrazovanja u različitim zemljama što, kada se doda rastući trend programa mobilnosti studenata, dovodi do povećane mobilnosti studenata i mladih s visokom stručnom spremom. Ako se mobilnost radnika promatra iz perspektive Europske unije kao jedinstvenog prostora, tada mobilnost, kako unutar jedne zemlje tako i između članica Europske unije, predstavlja vrlo koristan proces jer ispravlja neravnotežu.

50.000 45.000 40.000 35.000 30.000 25.000 20.000 15.000 10.000 5.000 0

2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. Doseljeni iz inozemstva

Odseljeni u inozemstvo

Izvor: Državni zavod za statistiku (2022.)

Izvor: Državni zavod za statistiku (2022.) To konkretno znači da se radnici Grafikon 1: Međunarodne migracije u Republici Hrvatskoj od 2011. do 2021. kreću iz područja s visokom stopom nezaposlenosti u ona podU rujnu 1999. godine donesena je Bolonjska deklaracija čime je službeno započeo Bolonjski ručja gdje postoji potreba za rad- generira dodatne pozitivne efekte Posljedično, ukoliko u zemlji doproces čiji je cilj bio stvaranje jedinstvenog europskog visokoobrazovnog prostora maćinu nema dovoljno radno ak- (eng. nom snagom. S obzirom na inte- (eng. brain gain). European Higher Education Area – EHEA). Time se povećala kvaliteta i konkurentnost graciju u procesu obrazovanja koja Ako mobilnost promatramo iz per- tivnog stanovništva, navedenim se visokog obrazovanja u Europi, te omogućila usporedivost ostvarenih kvalifikacija i omogućuje migrantima da njihove spektive pojedinca, dolazimo do ostvaraje pozitivan učinak, kako na fleksibilnost tijekom studija, prvenstveno izražena kroz studentsku mobilnost. U Republici kvalifikacije budu vidljive i prepo- zaključka da ona generira značaj- stopu zaposlenosti, tako i na gosHrvatskoj svi studijski programi usklađeni su sa zahtjevima Bolonjskoga procesa, te je znatljive potencijalnim poslodavci- ne pozitivne efekte. Studentima podarstvo zemlje domaćina. Poziakademske 2004./2005. upisana prva generacija studenata „bolonjaca“ koja je diplomirala ma u zemlji u koju migriraju, pro- koji su diplomirali pruža više mo- tivni učinci se ostvaruju i ukoliko (završila 1. stupanj) 2008., a magistrirala (završila 2. stupanj) 2010. godine. Navedeni procesi ces migracije postaje jednostavniji gućnosti u pronalaženju posla, jer zemlja ima dovoljno radne snage doveli su do sve većeg broja upisanih studenata, većeg broja studijskih programa, otvaranja i posljedično, ljudi se jednostavni- nisu više orijentirani samo na svoju jer, unatoč tome što ne utječe na novih visokoobrazovnih institucija i sveučilišta, te posljedično i do većeg broja ljudi koji je odlučuju za taj korak (eng. bra- zemlju, već imaju daleko veći izbor stopu zaposlenosti, utječe na prozavršavaju visoko obrazovanje. Tako se je od 2008. do(poboljšanje) 2011. broj diplomiranih studenata u mjenu kvalitete radin circulation). kako bi pronašli zaposlenje Hrvatskoj povećao za više od 50%. Ako,koje pored prethodno navedenoga, na umu imamo da je u ne snage. najviše odgovara njihovim tom periodu Hrvatska bila pod snažnimkomutjecajem velike gospodarske krize, jasno je kako je Migracija visoko obrazovane i kvapetencijama i željama. Poslodavci-mladih Iakovisokoobrazovanih je iz prethodno navedenoga došlo do naglog porasta nezaposlenosti ljudi. Navedeno je lificirane radne snage postaje doma migracije otvaraju mogućnost vidljivo kako se procesom migracija Hrvatskoj predstavljalo veliki gospodarski problem, pogotovo sredinom 2013. godine kada je minantan uzorak međunarodnih pronalaska odgovarajućeg radniostvaruju pozitivni efekti za zemlju nezaposlenost mladih dosegla vrhunac i približila se povijesno najvišoj stopi od 50% nakon migracija, gdje se visoko obrazoka za određeno radno mjesto, jer domaćina, u Hrvatskoj je broj onih čega slijedi postupan pad. vano stanovništvo seli iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje. Efek- ulaskom nove, visokokvalificirane koji emigriraju veći od broja onih radne snage, raste im i mogućnost koji imigriraju. Ulaskom Hrvatske ti koje ovaj vid migracije uzrokuje Grafikon 2: Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj (2011. – 2022.) u Europsku uniju, Hrvatska je posu dijametralno suprotni ovisno o izbora. tome radi li se o zemlji iz koje se iseljava ili o zemlji u koju se useljava.

60,00%

2011-01 2011-06 2011-11 2012-04 2012-09 2013-02 2013-07 2013-12 2014-05 2014-10 2015-03 2015-08 2016-01 2016-06 2016-11 2017-04 2017-09 2018-02 2018-07 2018-12 2019-05 2019-10 2020-03 2020-08 2021-01 2021-06 2021-11 2022-04 2022-09

S jedne strane, utjecaj na zemlju iz 50,00% koje se iseljava je negativan s ob40,00% zirom na to da zemlja gubi visoko kvalificiranu radnu snagu u koju je 30,00% ulagala kroz sustav školstva, zdrav20,00% stvene zaštite i sl. Ovaj efekt se popularno naziva odljev mozgo10,00% va (eng. brain drain). S druge stra0,00% ne, brojna istraživanja dokazuju pozitivan utjecaj na zemlju u koju se migrira jer „svježa“, novo pristigla radna snaga, pored svog znanja i iskustva donosi svoju kultu- Izvor: Eurostat (2022) ru, veze, poznanstva i sl. što često Grafikon(2022) 2: Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj (2011. – 2022.) Izvor: Eurostat

www.suvremena.hr Problem migriranja mladog visokoobrazovanog stanovništva gorući je demografski43problem Republike Hrvatske dugi niz godina. Svjetska gospodarska kriza 2008. godine praćena valom nezaposlenosti dovela je do značajnog porasta iseljavanja stanovništva, posebno mladog visokoobrazovanog. Integracija Hrvatske u europski visokoobrazovni prostor, između ostalog je dovela do povećanog broja međunarodnih suradnji i međunarodnih programa mobilnosti studenata. Mnogi autori ističu kako je upravo međunarodna studentska mobilnost značajan,

tema broja migracije

stala dijelom njezinog unutarnjeg tržišta koje pretpostavlja slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i radne snage. Uklanjanjem barijera, iseljavanje u druge europske zemlje, hrvatskim je građanima postalo lakše i dostupnije što je imalo direktan utjecaj na iseljavanje hrvatskog stanovništva u razvijena gospodarstva u kojima postoji manjak radne snage i velika potražnja za visokokvalificiranom radnom snagom. Ovaj trend je jasno vidljiv od srpnja 2013. do danas, s izuzetkom pandemijske 2020. godine. Hrvatska bilježi značajno negativan migracijski saldo, jer je više ljudi emigriralo u inozemstvo nego što se doselilo iz inozemstva. Oštar trend rasta iseljavanja iz Hrvatske u kombinaciji s negativnim prirodnim prirastom stanovništva dovodi do velike demografske krize. U rujnu 1999. godine donesena je Bolonjska deklaracija čime je službeno započeo Bolonjski proces čiji je cilj bio stvaranje jedinstvenog europskog visokoobrazovnog prostora (eng. European Higher Education Area – EHEA). Time se povećala kvaliteta i konkurentnost visokog obrazovanja u Europi, te omogućila usporedivost ostvarenih kvalifikacija i fleksibilnost tijekom studija, prvenstveno izra44

Suvremena trgovina 1(48)

žena kroz studentsku mobilnost. U Republici Hrvatskoj svi studijski programi usklađeni su sa zahtjevima Bolonjskoga procesa, te je akademske 2004./2005. upisana prva generacija studenata „bolonjaca“ koja je diplomirala (završila 1. stupanj) 2008., a magistrirala (završila 2. stupanj) 2010. godine. Navedeni procesi doveli su do sve većeg broja upisanih studenata, većeg broja studijskih programa, otvaranja novih visokoobrazovnih institucija i sveučilišta, te posljedično i do većeg broja ljudi koji završavaju visoko obrazovanje. Tako se je od 2008. do 2011. broj diplomiranih studenata u Hrvatskoj povećao za više od 50%. Ako, pored prethodno navedenoga, na umu imamo da je u tom periodu Hrvatska bila pod snažnim utjecajem velike gospodarske krize, jasno je kako je došlo do naglog porasta nezaposlenosti mladih visokoobrazovanih ljudi. Navedeno je Hrvatskoj predstavljalo veliki gospodarski problem, pogotovo sredinom 2013. godine kada je nezaposlenost mladih dosegla vrhunac i približila se povijesno najvišoj stopi od 50% nakon čega slijedi postupan pad. Problem migriranja mladog visokoobrazovanog stanovništva gorući je demografski problem Republike Hrvatske dugi niz godina. Svjetska gospodarska kriza 2008. godi-

ne praćena valom nezaposlenosti dovela je do značajnog porasta iseljavanja stanovništva, posebno mladog visokoobrazovanog. Integracija Hrvatske u europski visokoobrazovni prostor, između ostalog je dovela do povećanog broja međunarodnih suradnji i međunarodnih programa mobilnosti studenata. Mnogi autori ističu kako je upravo međunarodna studentska mobilnost značajan, ako ne i najvažniji kanal za iseljavanje visokokvalificirane radne snage. Nakon provedenog vremena na studiju u inozemstvu, mnogi studenti odlučuju ostati i trajno se nastaniti u zemlji domaćinu nakon završetka studija. Kada promatramo ukupan broj iseljenog stanovništva, udio mladih starosti između 20 i 29 godina u 2021. godini čini gotovo 23%. Ako skupinu mladih proširimo do 34 godine starosti, dolazimo do visokih 35% (DZS, 2022). Situaciju dodatno pogoršava činjenica da udio migranata iz gore spomenutih dobnih skupina često migrira na način da u inozemstvo migrira čitava obitelj s djecom što dodatno osiromašuje Hrvatsku. Nezaposlenost mladih često je isticana kao jedan od glavnih razloga njihova iseljavanja. Prema službenim statističkim bazama (DZS i Eurostat), u 2021. Hrvatska bilježi rekordno nisku razinu opće nezaposlenosti (7,6% u 2021.) i nezaposlenosti mladih (17,6% u zadnjem kvartalu 2021. s tendencijom pada (16% - I 2022.; 15,5% - IX 2022.)) što je vidljivo na grafikonu 2 i što na prvi pogled izgleda kao pozitivan trend. Promatrajući grafikone 1 i 2 usporedno, jasno je da se linije kreću u suprotnom smjeru što nas dovodi do zaključka da pad nezaposlenosti nije nužno samo reakcija na kreiranje novih radnih mjesta, nego je na njega uvelike utjecao brz i snažan val iseljavanja. Naime, iseljavanje hrvatskog stanovništva ubrzano raste nakon 2013. godine i ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Kako se povećava broj

onih koji napuštaju Hrvatsku, nezaposlenost mladih opada. Navedeno potvrđuju i podaci od ožujka 2020. i početka pandemije COVID 19, kada je u isto vrijeme broj emigranata pao zbog povratka u domovinu, a nezaposlenost mladih porasla. Prethodno navedeno dovodi nas da se zapitamo kako u današnje vrijeme, kada se granice među zemljama brišu i gdje migracija za hrvatske državljane postaje lako dostupna, Hrvatska može zadržati svoju radnu snagu. Osiguravanje boljih uvjeta života i rada je svakako djelomičan odgovor na to pitanje. Međutim, mnogi mladi visokoobrazovani ljudi zemlju ne napuštaju zbog egzistencijalnih razloga, već, iako imaju posao u struci koji rade, odlučuju se za emigriranje zbog novih izazova, boljih uvjeta rada, bolje uređenosti društva i države u koju migriraju, zapošljavanja na točno određeno radno mjesto, jednostavnijeg napredovanja, boljih plaća i sl. Vlada Republike Hrvatske kroz različite mjere pokušava motivirati ljude koji su emigrirali da se vrate u Hrvat-

sku. O rezultatima tih mjera nije moguće kratkoročno govoriti, ali teško je očekivati od ljudi koji su izgradili karijeru i život u inozemstvu da se masovno krenu vraćati u Hrvatsku. Izglednije je da će se raditi o pojedinačnim slučajevima. Na proces povratka najveći utjecaj odigrala je pandemija COVID 19 uslijed koje su mnogi izgubili svoje zaposlenje u inozemstvu i vratili se u Hrvatsku. Međutim, to je bilo kratkog vijeka što je vidljivo na grafikonu 1 gdje u 2021. broj ljudi koji su napustili Hrvatsku raste i dostiže predpandemijsku razinu. Unatoč negativnim brojkama iseljenika, ono što predstavlja pozitivan trend je sve veći broj useljenika, te je u 2020. čak i nakratko došlo do ostvarivanja nultog migracijskog salda, odnosno do poravnavanja broja iseljenih iz Hrvatske i useljenih u Hrvatsku. Umjesto zaključka Ako problematiku iseljavanja sagledamo s druge strane i odlučimo na migraciju ne gledati kao na nešto negativno za Hrvatsku i pri-

hvatimo da će ljudi migrirati bez obzira na napore države da ih zadrži, Hrvatska može iz dane situacije pokušati dobiti čim više. Ljudi koji migriraju u pravilu ostaju povezani s matičnom zemljom primarno kroz veze s obitelji i prijateljima, tako da bi napori Hrvatske trebali ići u smjeru održavanja veza s ljudima koji su migrirali kroz razne programe. Visokoobrazovane iseljenike treba uključivati u hrvatske poslovne tijekove koliko god je moguće. Iskustvo, znanje, društvene i poslovne veze koje su stekli u nekoj drugoj zemlji, mogu biti i kapital Hrvatske. Također, veća je vjerojatnost da će se upravo ljudi koji nisu izgubili poveznicu s matičnom državom uistinu i vratiti. Naposljetku, živimo u digitalnom dobu kada se veliki broj poslova odrađuje elektronski i gdje lokacija življenja često nije presudna niti za studiranje, niti za obavljanje posla. Što se tiče mladih koji još studiraju u Hrvatskoj i odlučuju se za različite programe studentske mobilnosti, treba im po završetku studija omogućiti jednostavan pronalazak posla u struci i pravedne uvjete rada u domovini kao i stanovanje koje si mogu priuštiti. Kako bi se isto uspjelo provesti, potrebno je kontinuirano usklađivati obrazovni sustav s potrebama tržišta rada. Tome u prilog ide aktualna provedba reformi kojom se usklađuju ishodi obrazovnog sustava s potrebama poslovnog sektora. Ako mladi i odluče migrirati i trajno ostati u inozemstvu, aktivnim uključivanjem u Alumni zajednicu, uključivanjem u različite međunarodne projekte ili angažirajući ih kao vanjske suradnike, država može održavati aktivnu vezu sa svojim visoko obrazovanim i kvalificiranim iseljeništvom koji na taj način mogu pozitivno doprinijeti njezinom gospodarstvu. Ako tome pridodamo sve veći broj ljudi koji imigriraju u Hrvatsku, pozitivni utjecaji na gospodarstvo mogu se ostvarivati kroz oba kanala, iseljeništvo ST i useljeništvo. www.suvremena.hr

tema broja migracije

Akademska mobilnost kroz Erasmus+ programe1 izv. prof. dr. sc. Ljerka Sedlan König Ekonomski fakultet u Osijeku

Uvod

Što je Erasmus+?

Kako globalno ekonomije znanja postaju sve povezanije a međunarodne karijere sve poželjnije, nije dovoljno studente samo pripremati za komunikaciju i integraciju. Vještine potrebne za rad u međunarodnom okruženju, koje se stječu tijekom akademske mobilnosti, vrlo su cijenjeni ishod te je utvrđeno da mobilnost na nacionalnoj i međunarodnoj razini treba aktivno poticati vještine za podršku profesionalnoj karijeri studenata i nastavnika.

Poseban oblik akademske mobilnosti, Europska akcijska shema za mobilnost sveučilišnih studenata (ERASMUS), prepoznat je kao najuspješniji program razmjene studenata, jer spaja stjecanje znanja, razvijanje stavova i vještina, (samo) svijesti, a uključuje savladavanje jezičnih izazova, akademsko napredovanje i jačanje svijesti o drugim kulturama. U srcu ovih programa oduvijek je institucionalna volja i opredjeljenje za poboljšanje europske konkurentnost u društvu znanja i digitalnom društvu kroz obrazovanje i obuku, a učinak ovih programa nadilazi akademska po-

stignuća, jer promiče akademski, profesionalni i osobni razvoj studenata i nastavnika. Iz službenih Erasmus dokumenata jasno je da se vještine i kvalifikacije stečene kroz ovaj program lako prepoznaju na tržištu rada i izvan granica matičnih država, te da stečene kompetencije koriste ne samo studentima i nastavnicima koji sudjeluju u ovom programu, već i uključenim institucijama i organizacijama, kao i društvu u cjelini, pridonoseći rastu, pravednosti, prosperitetu i društvenoj uključenosti u Europi i šire. Jedna od uloga programa Erasmus+ je razvijanje višestrukih per-

Suvremena trgovina 1(48)

spektiva u budućim izborima karijere studenata i nastavnika koje nisu ograničene na nacionalne ili lokalne okvire. Također je potvrđeno kako općenito mobilnost pozitivno utječe na zapošljivost, a poslodavci sve više potvrđuju da su vještine stečene kroz Erasmus+ programe ključne za zapošljavanje i razvoj karijere zaposlenika. U holističkom pristupu ocjeni profila kandidata za posao, oni u pravilu posebno cijene meke vještine studenata i nastavnika koji su bili uključeni u Erasmus+ programe, pri čemu ocjenjuju njihov potencijal zapošljavanja u skladu s preporučenim skupom interpersonalnih, upravljačkih i akademskih vještina, što između ostalog, uključuje komunikaciju i jezik, preuzimanje inicijative, motivaciju, planiranje i organiziranje, upravljanje vremenom, rješavanje problema, samosvijest, timski rad, istraživanje i inovacije, donošenje odluka, sposobnost rješavanja problema i slično. Zašto odabrati akademsku mobilnost? Kada se odlučuju za akademsku mobilnost, studenti i nastavnici u pravilu nisu motivirani samo akademskim ili profesionalnim ciljevima (profesionalni razvoj). Važan motivator čine i iskustveni ciljevi (osobni razvoj). Primijećeno je da europski studenti nisu zainteresirani samo za nadopunu znanja iz predmeta njihovog studija ili završetak studija, već ih za sudjelovanje u programu Erasmus motiviraju i bolje mogućnosti zaposlenja u domovini nakon povratka, kao i mogućnosti zapošljavanja izvan matične zemlje, a zbog veće vjerojatnosti susreta s novim obrazovnim sustavima i prilikama za zapošljavanje studenti će vjerojatnije odabrati razvijene zemlje kao zemlje Erasmus odredišta. Razlozi koji motiviraju studente i nastavnike na mobilnost su između ostalog: jačanje samostalnosti i samopouzdanja, razvijanje komunikacij-

skih kompetencija, prilika za učenje stranog jezika i upoznavanje sa stranom kulturom, te povećanje zapošljivosti.

tjecati se u poslovnom svijetu. Kao rezultat toga, očekuju da će pronaći bolje poslove u domovini i inozemstvu.

Programi mobilnosti osiguravaju vidljivost, razumijevanje i prepo-

Nedavna studija iz Turske otkrila je da su studenti po povratku

znatljivost osobnih kompetencija i kvalifikacija u sustavu obrazovanja kao i na tržištu rada. Utjecaj iskustva mobilnosti na profesionalne vještine i vještine zapošljivosti nije jednoznačno dokazan, jer dok neke studije izvješćuju o pozitivnim učincima interkulturalnog učenja studenata i nastavnika u njihovu profesionalnom razvoju, druge tvrde da sama izloženost novom okruženju nije dovoljna da bi imala utjecaj na buduću karijeru.

s Erasmus+ mobilnosti uspoređivali mogućnosti zapošljavanja kod kuće s onima u inozemstvu. Akademsko poboljšanje koje im je program pružio vjerojatno je utjecalo na to. Također, studenti koji su migrirali tijekom studija (u zemlji ili na strano sveučilište) su značajno mobilniji od studenta koji nemaju to iskustvo. Isto tako, primijećeno je da je broj studenata koji dolaze na sveučilišta u stranu zemlju važan prediktor kasnijih migracija u tuzemlju.

Pozitivne strane Erasmus mobilnosti

Izazovi Erasmus mobilnosti

Erasmus+ izvješće pokazuje da se mobilni studenti i nastavnici (osobito oni u južnoj i istočnoj Europi) osjećaju jače povezani s europskim vrijednostima, a koriste i veće mogućnosti umrežavanja. Oni imaju bolje razvijene profesionalne vještine, motiviraniji su i inovativniji, imaju bolje jezične vještine, bolje razumiju druge kulture, te su stoga samouvjereniji i sposobniji na-

Uz pozitivne učinke, sudjelovanje u Erasmus+ programima, nosi i neki izazove. Prvo, treba naglasiti da iako mladi predstavljaju segment društva koji je najskloniji migracijama i iako boravak na stranom sveučilištu može potaknuti odluku o preseljenju u inozemstvo, većina sudionika akademske mobilnosti ipak se neće odlučiti na odlazak. Tradicionalno se rasprava o

www.suvremena.hr

tema broja migracije nanciranja, te mogu potaknuti reforme i inicirati nove projekte te time potaknuti gospodarski rast zajednice, regije i/ili države.

akademskim migracijama bazira na naglašavanju negativnih učinaka tih migracija na odlazne zemlje. Neminovno, iskustva mobilnosti tijekom studija pripremaju studente, ali i nastavnike za međunarodnu karijeru, tj. ponovnu mobilnost kada dođu na tržište rada, što znači da akademska mobilnost može potaknuti odluku o (trajnom) preseljenju u inozemstvo. Rezultati istraživanja također sugeriraju da studiranje u inozemstvu povećava vjerojatnost preseljenja u inozemstvo za gotovo 100% te da svaki mjesec studiranja u inozemstvu smanjuje vjerojatnost povratka u domovini za 4-5%. Dodjela stipendije za program mobilnosti za oko 30% smanjuje vjerojatnost da će kandidat ostati u matičnoj zemlji prvih nekoliko godina svoje karijere. Ako je obim akademske mobilnosti značajan, zemlja koja potiče i omogućava svojim studentima i nastavnicima kratkotrajan boravak i studiranje u inozemstvu, možda će se suočiti s tzv. odljevom mozgova. To podrazumijeva migraciju visokoobrazovanih pojedinaca iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje, kada je imigracija visokoobrazovanih pojedinaca rezultat push i pull čimbenika, a kada doznake iz inozemstva, transfer kapitala, znanja 48

Suvremena trgovina 1(48)

i tehnologije ne nadoknađuje gubitak za zemlju porijekla. Čini se da obrazovne politike koje potiču studente i nastavnike na studiranje u inozemstvu zapravo mogu dovesti do odljeva mozgova. Još u 1970im godinama predstavljena je ideja o uvođenju „poreza na pamet“ (engl. Brain tax) kojim bi se zemljama pošiljateljima mogao nadoknaditi gubitak uzrokovan migracijom njihovih studenata nakon završetka studija. S druge strane, jako je važno primijetiti da ograničena, ali pozitivna stopa emigracije kvalificiranih radnika (između 5 i 10%) može biti korisna za razvoj ekonomije. Migracije visokoobrazovanih pojedinaca nose i niz koristi za zemlje porijekla kao što su novčane doznake iz inozemstva, ili u slučajevima povratne migracije, ljudski kapital u obliku novih kompetencija, informacija i poslovnih mreža koje studenti i nastavnici donose sa sobom prilikom povratka u domovinu, diseminaciju tih znanja, sposobnosti i vještina, kao i osnivanje novih tvrtki baziranih na kompetencijama, informacijama i načinima rada koje su upoznali tijekom boravka u inozemstvu. Migranti-povratnici često služe kao poveznice, jer omogućavaju pristup (novim) tržištima i izvorima fi-

Na primjer, moguće je da će mobilnosti studenata i nastavnika potaknuti uspostavljanje akademske suradnje, sudjelovanje u međunarodnim projektima, kreiranje novih studijskih programa ili usmjerenja koji će biti usklađeni s potrebama gospodarstva i tržišta rada. Naravno, da bi se to ostvarilo treba osigurati resurse, konkurentno okruženje i infrastrukturu koji će služiti kao kanali za transfer znanja, kapitala, vrijednosti i tehnologije u zemlje porijekla. Zaključak Pitanje akademske mobilnosti pitanje je politika i akademsko pitanje. Pojedinci će radije ostati u regiji u kojoj su rođeni ili gdje su završili studij ako imaju adekvatne prilike za zapošljavanje na razvijenom i dobro uređenom lokanom tržištu rada. Mogući negativni učinci akademskih migracija trebaju se temeljito usporediti s pozitivnim učincima koje takve migracije imaju. Kako bi umanjili odljev mozgova ministarstva obrazovanja mogu tijekom studija poticati usvajanje kompetencija koje su važne, cijenjene ili specifične za pojedinu zemlju. Također, čini se poželjnim omogućiti kvalitetno studiranje u blizini mjesta rođenja, jer to može u određenoj mjeri smanjiti sklonost ka migraciji nakon završetka studija. U današnjem globalnom svijetu u kojem su migracije visokoobrazovanih pojedinaca značajno porasle, možda na akademske migracije treba gledati iz šire, kozmopolitske perspektive, kao na cirkulacije mozgova, a ne odljeva mozgova, odnosno na vremenski ograničenu migraciju koja za cilj ima razmjenu znanja, vještina i informaST cija i umrežavanje.

Treća misija sveučilišta, doprinos zajednici i budućnost mladih u Hrvatskoj1 izv. prof. dr. sc. Marina Stanić Ekonomski fakultet u Osijek

Uvod

Dominantna uloga nastave na sveučilištima zadržana je sve do početka 19. stoljeća kada Humboldtovo sveučilište u Berlinu dubinski mijenja svrhu i misiju sveučilišta stavljajući u fokus istraživanja i odgovornost za kreiranje novih spoznaja (uz postojeću misiju prijenosa znanja i obrazovanja).

vrše pritisak na institucije visokog obrazovanja da ponovo preispitaju i modificiraju svoju ulogu u društvu i odnose s različitim (neakademskim) dionicima. Pojmovi poput transfera znanja i tehnologije, cjeloživotnog učenja i društvenog angažmana visokoobrazovnih institucija objedinjavaju se pod kišobranom zvanim treća misija sveučilišta (pojedini autori koriste pojmove društvene ili civilne misije kao sinonime trećoj misiji). U fokusu nisu samo skupovi novih aktivnosti kojima se fakulteti i sveučilišta bave, nego i izgradnja svijesti o društvenoj odgovornosti visokoobrazovnih institucija i njihovoj aktivnoj ulozi u sveobuhvatnom razvoju društva. Ovo razdoblje pojedini autori nazivaju novom akademskom revolucijom.

Ovo je razdoblje često promatrano kao razdoblje revolucije u razvoju visokog obrazovanja. Sve do nedavno, sveučilišta su svoje djelovanje temeljila na navedena dva stupa – obrazovanju (nastavi) i istraživanjima. Posljednjih godina, sve izraženija dinamika i snaga promjena u društvenom, okolišnom i tehnološkom kontekstu,

Unatoč tome što je pojam treće misije institucija visokog obrazovanja globalno raširen i prihvaćen pojam, jednako relevantan svim sveučilištima diljem svijeta, njegova implementacija u misiju i djelovanje pojedinog sveučilišta određena je lokalnim i regionalnim karakteristikama i specifičnostima društva u kojem sveučilište egzi-

Povijesno gledano, nastanak i razvoj sveučilišta prati i ocrtava razvoj društva. Sveučilište u Bologni, najstarije europsko sveučilište, osnovano je 1088. godine s ciljem poučavanja i proučavanja pravnih znanosti temeljenih na rimskom pravu. Primarna svrha srednjovjekovnih sveučilišta bila je obrazovanje pojedinaca koji će ubrzati i usmjeravati razvoj društva.

stira. U tom smislu, ne postoji jedan univerzalni model treće misije sveučilišta koji je moguće koristiti kao prototip i jednostavno preslikati. Također, skupovi ciljeva i aktivnosti koje sveučilišta definiraju unutar svoje treće misije, značajno se razlikuju u ovisnosti o društvenim problemima i izazovima za čije rješavanje sveučilište nosi dio odgovornosti. U skladu s tim, sveučilišta i fakulteti u Hrvatskoj u manjoj su ili većoj mjeri započeli procese mijenjanja načina i dosega svog djelovanja. Prema istraživanjima profesora s riječkog sveučilišta, predvođenima izv. prof. dr. sc. Bojanom Ćulum, područje civilne misije sveučilišta još uvijek nije izazvalo zadovolja-

tema broja migracije vajući interes hrvatskih znanstvenika, niti u istraživačkom smislu, niti u smislu aktivnog djelovanja. Kao rezultat toga, civilna je misija nedovoljno prisutna u strateškim dokumentima mnogih visokoobrazovnih institucija u Hrvatskoj, te nije uspostavljena jasna veza između visokog obrazovanja i obrazovanja društveno odgovornih i aktivnih građana. Treća misija sveučilišta U kontekstu aktualnih rasprava o tome kako i u kojoj mjeri je nužno osnažiti društvenu odgovornost i djelovanje sveučilišta, potrebno je obratiti pozornost i na ishode koje će aktivnosti pod okriljem treće misije sveučilišta imati za mlade ljude, studente, te kako će oni utjecati na njihovu budućnost. Jačanje sveučilišta kroz treću misiju rezultirat će višestrukim koristima za mlade kroz razvijanje njihovog interesa za probleme zajednice i društva u kojem žive, kritičko promatranje aktualnih akademskih znanja, snažnije povezivanje s različitim dionicima u okružju (poput civilnog sektora) i aktivnije djelovanje u smjeru proaktivnog ponašanja i poticanja pozitivnih promjena u svojoj zajednici. U konačnici, završetkom fakultetskog obrazovanja mladi ne bi trebali imati samo potrebne stručne kompetencije za razvoj profesionalne karijere, nego i biti upoznati s glavnim problemima s kojima se njihova uža i šira zajednica suočava, te znati usmjeriti stručna znanja u pravcu rješavanja navedenih problema. Drugim riječima, ispunjavanjem aktivnosti vezanih za treću misiju sveučilišta, fakulteti će biti u mogućnosti bolje pripremiti mlade za tržište rada i razviti im osjećaj građanske odgovornosti kako bi lakše pronašli svoju ulogu u društvu u kojem su odrasli i školovali se. U nastavku će biti predstavljena tri različita projekta aktivna na Ekonomskom fakultetu u Osijeku kojima se ispunjava treća misija Fakulteta. 50

Suvremena trgovina 1(48)

Pravni fakultet u Osijeku

Pravno ekonomska klinika Klinička edukacija oblik je obrazovnog procesa koji nije često prisutan kod visokoobrazovnih institucija unutar društvenih znanosti. Klinički način edukacije predstavlja metodu podučavanja koja se oslanja na eksperimentalno učenje i potiče usvajanje novih sadržaja uz simultano razvijanje različitih praktičnih vještina. U SAD-u, klinike su neizostavan dio pripreme budućih odvjetnika u procesu podučavanja vještina kao što su pravna analiza, pravno istraživanje, forenzičko istraživanje, komunikacija, savjetovanje, pregovaranje; te podučavanja procedura mirnog rješavanja problema, organizacije i menadžmenta, kao i prepoznavanja i rješavanja etičkih dilema. Primjena ovog oblika podučavanja omogućuje prijelaz s kurikuluma koji je sadržajno orijentiran, na kurikulum koji je osjetljiv na potrebe tržišta i zajednice, te je vođen ishodima učenja. Pravni fakultet u Osijeku i Ekonomski fakultet u Osijeku pokrenuli su 2013. godine zajednički projekt Pravno ekonomske klinike, u suradnji s poslovnim inkubatorom BIOS i Centrom za poduzetništvo u Osijeku, s ciljem pružanja besplatnih usluga pravnog i ekonomskog savjetovanja prvenstveno malim i

srednjim poduzećima, te fizičkim osobama koje razvijaju svoj poduzetnički pothvat. Unutar klinike, studenti oba fakulteta, organizirani u interdisciplinarne timove i pod mentorstvom stručnjaka u području prava i ekonomije, rade na stvarnim slučajevima iz okružja i na taj način već tijekom studija imaju priliku upotrijebiti stečene stručne kompetencije za rješavanje poslovnih problema i davanja svog doprinosa zajednici. Radeći na poslovnim slučajevima, studenti dodatno razvijaju komunikacijske, interpersonalne i tehničke vještine, te dobivaju uvid u stvarne probleme i izazove s kojima se susreću poduzetnici u njihovom lokalnom okružju. Projekt Digital Social Impact Implementiranje sadržaja vezanih za društvene probleme u nastavni proces kolegija na fakultetu, te osmišljavanje adekvatnih pedagoških i nastavnih alata kojima bi se navedeni sadržaji približili studentima, nije jednostavan niti lagan zadatak. U tom kontekstu, osmišljen je projekt Digital Social Impact čiji je primarni cilj olakšati nastavnicima visokoobrazovnih institucija uvođenje društvene problematike u postojeće ili nove kolegije kroz kreiranje digitalnog konfiguratora

koji pomaže u osmišljavanju prilagođenih nastavnih aktivnosti. Na taj način, pruža se podrška nastavnicima u kreiranju nastavnih aktivnosti vezanih za specifične društvene probleme i izazove koje će s jedne strane omogućiti upoznavanje studenata s aktualnim društvenim problemima, a s druge ih strane potaknuti na poduzetničko promišljanje i djelovanje u rješavanju identificiranih problema. Projekt financira Europska komisija u okviru Erasmus+ fonda, a u projektu sudjeluju FH Münster University of Applied Sciences iz Njemačke kao voditelj projekta, te partneri i fakulteti iz Irske, Hrvatske i Slovenije. Prva etapa projekta uključivala je kvalitativna i kvantitativna istraživanja te razmjenu iskustava partnera na projektu. Sljedeći korak obuhvatio je izdvajanje najboljih praksi u kontekstu ostvarivanja društvenog utjecaja kroz postojeće kurikulume i nastavne aktivnosti. U konačnici, saznanja prikupljena kroz projekt uključena su u razvoj digitalnog konfiguratora nastavnih aktivnosti kao besplatne i široko dostupne platforme za kreiranje sadržaja s društvenim utjecajem. Realizacija ovog projekta dio je i inicijative na području Njemačke kojom se pruža podrška u razvoju inovativnih sveučilišta sa snažnom trećom misijom u okvi-

ka. Smjernice javnih politika bit će upućene Vladi RH kako bi se doprinijelo pokretanju reformi i donošenju novih mjera u svrhu suzbijanja negativnih trendova migracija i zaposlenosti stanovništva. Umjesto zaključka

ru koje se snažnije potiče transfer znanja u zajednicu kako bi se rješavali aktualni društveni izazovi i problemi. Projekt MI – migracijski izazovi jučer, danas, sutra Projektom „MI – jučer, danas, sutra“ namjera je utjecati na rješavanje problema negativnih trendova migracija u RH, posebice iseljavanja mlađe populacije. Cilj je ovog projekta razvijanje dijaloga i jačanje suradnje između organizacija civilnog društva, jedinica lokalne (regionalne) samouprave te visokoobrazovnih i znanstvenih institucija s ciljem kreiranja poticajnog okruženja, smanjenja intenziteta daljnjeg iseljavanja i pada nezaposlenosti prvenstveno populacije mladih. Glavne aktivnosti unutar projekta obuhvaćaju provođenje znanstvenih istraživanja i strukturiranih dijaloga koji će poslužiti kao temelj za izradu javnih politi-

Istraživanja provedena na Ekonomskom fakultetu u Osijeku ukazuju na nekoliko zanimljivih rezultata čije implikacije otvaraju prostor novim istraživanjima, ali i uključivanju novih saznanja i kreiranje politika i aktivnosti. Istraživanje provedeno u populaciji alumnija pokazuje kako je velika većina prvo zaposlenje nakon fakulteta tražila unutar domovine i smatraju kako im zaposlenje u struci u domovini može omogućiti život kakav priželjkuju. Generalno, mladi su skloni prvo dati šansu domovini kao mjestu gdje će graditi svoj privatni i profesionalni put, a posao izvan domovine planiraju tražiti ukoliko ne ispune ta očekivanja u razdoblju od dvije do pet godina. U kontekstu uloge fakulteta u jačanju zapošljivosti mladih, istraživanje provedeno među studentima završnih godina pokazuje kako uključenost u izvannastavne aktivnosti potiče razvoj vještina studenata, jača njihovo samopouzdanje i skraćuje potragu za prvim zaposlenjem. Studenti doživljavaju fakultet kao instituciju odgovornu za sudjelovanje u rješavanju društvenih problema zajednice i smatraju kako fakultet treba pružiti podršku u povezivanju studenata s ostalim dionicima u zajednici. Navedeno su i čimbenici koji pozitivno utječu na zadovoljstvo studenata iskustvom studiranja, a rezultati istraživanja pokazali su kako studenti koji su izrazili veće zadovoljstvo iskustvom studija na Fakultetu, imaju i izraženiju namjeru ostanka i izgradnje profesionalne ST karijere u domovini. www.suvremena.hr

tema broja migracije

Migracije radno sposobnog stanovništva Republike Srbije i Hrvatske kao uzrok uvoza radne snage Jovana Nikolić, mag. oec. Fakultet inženjerskih nauka Univerzitet u Kragujevcu

Za zemlje članice bivše Jugoslavije bilo je gotovo nezamislivo da će doći u situaciju u kojoj će biti u potrebi za uvoznom radnom snagom. No, globalizacija i internacionalizacija stvaraju potrebu upravo za uvozom radne snage. Koji je razlog za to i kako je došlo do prelaza s izvoza na trend uvoza radne snage? Jesu li obrazovani mladi ljudi na udaru tranzicije i što je posljedica ovog stanja?

ko se vratimo unazad, Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina su u razdoblju od posljednjeg desetljeća 20. stojeća do danas doživjele korjenite društvene, ekonomske i političke promjene. Ono što je ostavilo poseban trag višegodišnji su ratni sukobi. Događanja 90-ih godina predstavljaju jedno od turbulentnijih razdoblja za sve tri države. Međutim, istovremeno je to period velikih demografskih promjena na Balkanu i Europi općenito. Kada se promatra populacija stanovništva Srbije u periodu od posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, do danas nije moguće steći potpunu demografsku sliku iz više razloga – ratna zbivanja, NATO intervencija u Srbiji i Crnoj Gori i oružani sukobi na Kosovu i jugu Srbije. Ovi faktori su u značajnoj mjeri utjecali i na prisilne migracije stanovništva koje su rezultirale stotinama izbjeglica. Hrvatska je zemlja emigracije: broj onih koji odlaze veći je od broja novo pridošlih, a prisustvo migranata u zemlji sveukup52

Suvremena trgovina 1(48)

no je ograničeno. Za integraciju relativno malih zajednica stranih državljana, uspostavljena je integracijska politika prvenstveno usmjerena na podučavanje hrvatskog jezika, povijesti i kulture. Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, većina migranata u 2019. godini došla je ili iz bivših jugoslavenskih država Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova ili iz zemalja EU poput Njemačke, Slovenije i Italije. Međutim, od svih novo pridošlih u 2019. godini, 26,2% bili su hrvatski državljani koji su se vratili. Iste godine bilo je i 1.932 tražitelja azila, uglavnom iz Afganistana (934), kao i iz Iraka, Irana, Sirije i Turske. Od 2017. do 2019. godine oko 250 sirijskih izbjeglica preseljeno je u Hrvatsku iz Turske. Nema dostupnih statističkih podataka o ukupnom broju TCN-a koji su stekli hrvatsko državljanstvo, ali podaci iz popisa stanovništva iz 2011. sugeriraju da je više od 13% stanovništva u to vrijeme bilo rođeno u inozemstvu. Većina novih državljana su etnički Hrvati iz Bosne i Hercegovine, grupa

koja je od 1990-ih mogla lako dobiti državljanstvo. Politička situacija u 2022. godini također je doprinijela naseljavanju migranata kao posljedica rata u Ukrajini. S druge strane, ako se sagledava Srbija i situacija u Srbiji, situacija se može svesti na sljedeće stanje: Prema podacima lokalnog komesarijata za izbjeglice i migracije u Srbiji se od 2022. godine nalazi nešto više od 7.000 izbjeglica, što je povećanje od 55% u odnosu na 2021.godinu, što je posljedica rata u Ukrajini. Prihvatni centri zbrinuli su približno 5.500 osoba, a većina njih su državljani Afganistana, Sirije, Pakistana, Bangladeša i Burundije. Postoji i određeni broj izbjeglica koji su smješteni u zemlji, ali ne u prihvatnim centrima, pa je njihov broj nepoznat. Iako statistika ukazuje na kretanje stanovništva u obje zemlje, veliki problem stvara odljev stanovništva u Europu, što za posljedicu ima nedostatak radne snage. Najveći postotak odlaska i dalje drže radnici koji su pretežno srednjeg i nižeg obrazovanja. Međutim, na

Bez obzira na opisane brojeve, bolju politiku i unaprjeđenje životnog standarda i dalje najveći postotak mladih i radno sposobnih odlazi u Njemačku, s obzirom na to da Njemačkoj u ovom trenutku nedostaje oko tri milijuna radnika.

rad u inozemstvo se u posljednjem desetljeću 21. stoljeća sve više odaziva i veliki broj mladih s visokim obrazovanjem, pretežno iz grane medicine i arhitekture. MMF je 2019. godine upozorio da će Srbija u naredna tri desetljeća izgubiti petinu radne snage i da će se u zemlji smanjiti broj radno sposobnih ljudi. U prilog tome ide i starosna struktura stanovništva. Sve je veći postotak starijih od 65 godina, a sve manji postotak radno sposobnih. Većina radno sposobnog stanovništva odlazi u Ameriku, Australiju i Zapadnu Europu, dok je najčešće zaposlenje u turizmu, ugostiteljstvu, industriji i prometu. Najveća je potreba u ovom trenutku za radnom snagom u ove četiri grane. Prema posljednjim dostupnim informacijama srpske vlasti, smanjuje se i granica za mogućnost dobivanja vozačke dozvole za upravljanje teretnim vozilima, kako bi se deficit ovog zanimanja što prije otklonio. S druge strane, podaci Nacionalne službe za zapošljavanje u Srbiji pokazuju da je u 2022. godini u prvih devet mjeseci izdato približno 24.000 radnih dozvola strancima. Postavlja se pitanje tko će raditi umjesto kadra koji nedostaje i koje su koristi, a koje štete od uvoza radne snage? Zanimljiv podatak je i taj da veliki broj srpskog stanovništva odlazi u Hrvatsku na sezonski rad, pretežno tijekom ljeta, a zanimanja koja pokrivaju su u grani ugostiteljstva. Istovremeno s odlaskom Srba u Hrvatsku, u Srbiju pristiže radna snaga iz Turske. Hrvatska, za razliku od Srbije, ima

uređen sistem kontrole radnika koji ulaze u zemlju. U obje zemlje je, prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, u 2022. godini najviše radnih dozvola izdato državljanima Filipina, Turske, Kine, Rusije, Ukrajine i Indije. Da li je BDP po glavi stanovnika relevantan pokazatelj standarda u jednoj zemlji? Da bi se prikazala razina financijskog stanja u jednoj zemlji, uglavnom se kao pokazatelj koristi BDP po glavi stanovnika, koji oslikava razinu blagostanja u zemlji. Međutim, BDP po glavi stanovnika nije jedini pokazatelj koji oslikava blagostanje. Mnogo je mjerodavnije promatrati SIP po glavi stanovnika kao pokazatelj standarda u zemlji nego BDP po glavi stanovnika. Podaci Europske banke za obnovu i razvoj ukazuju i na posljedice krize izazvane pandemijom COVID-19, ratom u Ukrajini, koji su doveli do stvaranja inflacije i porasta cijena energenata. U proteklih pet godina BDP po glavi stanovnika u Srbiji povećan je za 46%. U Hrvatskoj je BDP po glavi stanovnika 2021. godine bio na razini od 70 posto prosjeka EU, odnosno bio je 30 posto ispod prosjeka Unije. Podaci Eurostata pokazuju da je 2020. godine bio 35 posto manji od prosjeka Unije. SIP po stanovniku je u 2021. godini bio 72% od prosjeka. Procijenjeno je da je ukupna ekonomska aktivnost u Republici Srbiji u 2022. godini, mjerena realnim kretanjem bruto domaćeg proizvoda (BDP), zabilježila rast od 2,3% u odnosu na 2021. godinu.

Da li je razlog za odlazak samo novac ili ipak ne? U Hrvatskoj i Srbiji u posljednjih se godinu dana najviše govori o manjku radne snage, ali se i provlači teza da je sve veći broj onih koji žele raditi, ali ne žele raditi za minimalnu plaću. Ova razina primanja nije dovoljna da pokrije elementarne potrebe čovjeka, pa ljudi teže prihvaćaju poslove. Drugi problem je i previsoka kvalificiranost radne snage budući da postoji dobar postotak stanovnika, posebno među mlađom populacijom, koji posjeduje veću razinu obrazovanja od onog koje je potrebno za obavljanje radnih aktivnosti za konkretno radno mjesto. Treći problem je prezasićenost tržišta određenim profesijama. Godinama unazad upisuje se na tisuće brucoša širom Hrvatske i Srbije na određene fakultete, bez procjene države o potrebama pojedinih kadrova. Nakon završetka studija mladi nemaju mogućnost pronalaska zaposlenja ili je razdoblje pronalaženja posla jako dugačko. Postavlja se pitanje hoće li države poduzeti određene strateške mjere kako bi riješile ovaj problem? Na koji način će stimulirati obrazovanje nedostajućeg kadra? Kako će poticati poslodavce da podignu razinu plaća i zadrže kvalitetan kadar? Hoće li će se porezna politika usmjeriti ka rješavanju ovog problema ili će se vrata otvarati strancima? Ova i mnoga druga pitanja zahtijevaju dosta vremena i intenzivnog rada države na njihovom rješavanju. Ipak, sve prognoze ukazuju da će se u budućnosti ostati bez petine radne snage, pa nam uvoz radne snage neće biti ST strana tema. www.suvremena.hr

u žarištu

Je li došao kraj GLOBALIZACIJI? Gledajući cijeli niz globalnih tokova, jasno je da se u svijetu ne smanjuje potreba za globalizacijom, ali je činjenica da se globalne veze rekonfiguriraju. Između pandemije, prvog kopnenog rata u Europi nakon nekoliko generacija i napetosti između SAD-a i Kine koje su veće nego ikad – bilo koji od ovih događaja uzdrmao bi temelje globalizirane svjetske ekonomije. Zajedno su unijeli pukotine koje su neke navele da vjeruju da se eri uspješne globalizacije bliži kraj. Ne tako brzo, kaže novo istraživanje McKinsey Global Instituta. Veze iskovane u 20. stoljeću između regija, industrija, kompanija i država nije tako lako prekinuti. Sada je izazov u potpunosti uzeti u obzir rizike ovisnosti i pomoći akterima u svakom sektoru da razumiju svoje odgovornosti.

aš je svijet međuovisan, povezan globalnim tokovima roba, usluga, kapitala, ljudi, podataka i ideja. Globalni lanci vrijednosti izgrađeni su na tim tokovima, stvarajući prosperitetniji svijet. Međutim, u svjetlu pandemije, ruske invazije na Ukrajinu i godina rastućih napetosti između Sjedinjenih Država i Kine, neki su nagađali da se svijet već deglobalizira. Nova MGI analiza otkriva nijansiraniju stvarnost. Svijet je i dalje duboko povezan, a tokovi su se pokazali nevjerojatno otpornima tijekom najnovijih turbulencija. Nadalje, nijedna regija nije samodostatna. Izazov je stoga iskoristiti prednosti međusobnog povezivanja uz upravljanje rizicima i nedostacima ovisnosti. 56

Suvremena trgovina 1(48)

Što pokreće globalnu integraciju? Ovaj novi istraživački rad nudi pogled na tokove koji pokreću globalnu integraciju i procjenu rizika međuovisnosti i koncentracije, te važnu ulogu multinacionalnih korporacija. Istraživanje se temelji na sveobuhvatnoj procjeni trgovine (30 globalnih lanaca vrijednosti koji obuhvaćaju resurse, proizvedenu robu i usluge), tokova kapitala, ljudi i nematerijalnih dobara kao i analizi oko 6.000 proizvoda kojima se globalno trguje. Dok se globalna trgovina stabilizirala, tokovi povezani sa znanjem i iskustvom pokreću globalnu integraciju. Tokovi trgovine, ljudi, kapitala i podataka povezuju svijet.

Tijekom proteklog desetljeća došli su do vidljivijeg izražaja tokovi povezani sa znanjem i know-how-om. Kako je došlo do toga? Rast globalnih tokova sada pokreću nematerijalna dobra, usluge i talent. Oni su preuzeli palicu od trgovine robom, čiji se rast kao udio u globalnom gospodarstvu stabilizirao oko 2008. nakon 30 godina brzog širenja. Tokovi usluga, međunarodnih studenata i intelektualnog vlasništva, rasli su otprilike dvostruko brže od tokova roba u razdoblju 2010. – 2019. Unutar usluga, tokovi usluga koje intenziviraju znanje – uključujući profesionalne usluge, vladine usluge, IT usluge i telekomunikacije – rastu najbrže. Protok podataka rastao je za gotovo 50 posto godišnje.

Unatoč poremećaju uzrokovanom pandemijom COVID-19, većina globalnih tokova nastavila je rasti ili se čak ubrzala 2020. i 2021. Sveukupno, tokovi nematerijalne imovine, trgovine i kapitala porasli su, a njihova relativna otpornost bila je ključna za snalaženje u previranjima pandemija. Protok podataka dosegao je vrhunce svih vremena i, što je najvažnije, omogućio rad na daljinu i nastavak poslovanja poduzeća u vrijeme kada je putovanje bilo uglavnom nemoguće. Trgovina industrijskom robom omogućila je regijama da zadrže potrošnju dok su se suočavale s poremećajima u lokalnim proizvodnim bazama. Na primjer, azijski opskrbni lanci uspjeli su premostiti pad proizvodnje zapadnih opskrbnih lanaca u 2020. Trgovina industrijskom robom dosegla je rekordnu razinu u 2021. unatoč novim poremećajima u opskrbnim lancima, iako je sve veća potrošnja pred njih postavljala sve veće zahtjeve. Doista, potražnja za robom dosegnula je najvišu razinu u povijesti, jer su potrošači preusmjerili potrošnju na robu, a ne na usluge tijekom karantena i socijalnog distanciranja. U 2022. robna razmjena nastavila je rasti brže od BDP-a unatoč novim poremećajima. Koncentracija ovisnosti Neki se proizvodi isporučuju na samo nekoliko mjesta diljem svijeta – „globalne koncentracijske žarišta“. Oni čine mali, ali važan udio globalne trgovine – manje od 10 posto vrijednosti globalne trgovine – i potječu iz svih regija i sektora. Kina izvozi više od 60 posto najkoncentriranijih proizvoda u sektoru elektronike i tekstila. Azija-Pacifik nerazmjerno doprinosi izvozu koncentriranih minerala. Litij, rijetke zemlje i grafit posebno su koncentrirani, uglavnom se ekstrahiraju iz tri ili manje zemalja i uglavnom se rafiniraju u jednoj zemlji: Kini. Latinska Amerika i Sjeverna

Amerika čine većinu najkoncentriranijih poljoprivrednih proizvoda, osobito soje. Većina koncentriranih medicinskih i farmaceutskih proizvoda dolazi iz Europe. Izvan ovih globalnih žarišta, neke zemlje i tvrtke koncentrirale su ovisnost o samo nekoliko izvora, čak i u slučaju proizvoda koji su široko dostupni diljem svijeta. Pšenica je primjer. Njegova je proizvodnja prilično globalno distribuirana, s tri najveća dobavljača koji čine manje od 45 posto ponude. Međutim, za pojedinačne zemlje tokovi su visoko koncentrirani. Turska i Egipat uvozili su više od 75 posto svoje pšenice iz Ukrajine i Rusije prije 2022. Kako bi upravljali potencijalnim rizicima od koncentracije – koji se javljaju na globalnoj razini, razini zemlje ili tvrtke – gospodarstva i tvrtke mogu provoditi mjere otpornosti. Za neke proizvode diverzifikacija izvora podrijetla može biti moguća, iako može uključivati značajna početna ulaganja, vrijeme i, u nekim slučajevima, veće operativne troškove. Za mnoge koncentrirane proizvode, međutim, trenutna dostupnost ograničit će opskrbu u kratkom i srednjem roku, što sugerira da će naglašene međuovisnosti vjerojatno i dalje biti obilježje globalnog gospodarstva u doglednoj budućnosti. Promjene u tokovima trgovinskih lanaca Globalni lanci vrijednosti postupno su se razvijali u prošlosti, ali bi ih mogle oblikovati nove sile u

nadolazećem desetljeću. Globalni lanci vrijednosti već su dugo dinamični, ali s postupnim promjenama u sastavu. U prošlosti su pojedinačne zemlje dobivale (ili gubile) ne više od dva postotna boda izvoznog udjela na godišnjoj razini, a lanci vrijednosti kumulativno su se pomicali za oko 10 do 20 posto po desetljeću. Između 1995. i 2008. smjer promjena bio je gotovo ujednačen prema manjoj koncentraciji i većoj međuregionalnoj trgovini, budući da su istinski globalni lanci vrijednosti bili oslobođeni liberalizacijom trgovine i tehnološkim napretkom. Otprilike nakon 2008. razišli su se obrasci trgovinskih tokova. Globalni vrijednosni lanci koji čine oko 40 posto trgovinskih tokova, uključujući rudarstvo, elektroničku opremu i lijekove, promijenili su tijek, postajući koncentriraniji. Preostale gotovo dvije trećine su se ili stabilizirale ili su nastavile postajati manje koncentrirane i više međuregionalne, ponajviše one vezane uz mnoge usluge, poput profesionalnih usluga. Sada se pojavljuju nove sile koje bi mogle oblikovati i ubrzati sljedeću evoluciju nekih lanaca vrijednosti, uključujući poluvodiče i lijekove. Potaknute pitanjima nacionalne sigurnosti, konkurentnosti ili otpornosti, mnoge su vlade signalizirale da žele utjecati na rekonfiguraciju nekih lanaca vrijednosti. U slučaju poluvodiča, na primjer, Sjedinjene Države, Europska unija, Južna Koreja, Kina i Japan najavile su mjere za jačanje domaćih lanaca vrijednosti. Daljnji koraci ka razdvajanju www.suvremena.hr

u žarištu Tvrtke mogu istražiti načine za jačanje otpornosti svojih organizacija ne samo u stabilnim opskrbnim lancima za pristup inputima koji su im potrebni, već i u njihovoj sposobnosti da djeluju na više stranih tržišta.

tehnologija i ograničavanju protoka podataka također bi mogli utjecati na lance vrijednosti, posebno na one koji se smatraju ključnima za nacionalne strateške prioritete. Napori da se poveća otpornost u nabavi i poboljša odziv na potražnju mogu skratiti neke opskrbne lance, čineći ih u većoj mjeri regionalnima. Vrijednosni lanci proizvedenih dobara također će biti pod utjecajem sve veće automatizacije, evolucije plaća i razvoja novih nematerijalnih centara. Vrijednosni lanci usluga, osobito posredničkih usluga, mogu se produbiti i proširiti. Postoji značajan prostor za razdvajanje, jer sve više gospodarstava prelazi na usluge. U uslužnim sektorima i dalje postoje značajne razlike u plaćama između razvijenih tržišta i tržišta u nastajanju. Ostaje značajan prostor za daljnju liberalizaciju trgovine uslugama – prepreke trgovini većinom usluga su dva ili tri reda veličine veće od onih za robu. Kontinuirani napredak tehnologije mogao bi omogućiti besprijekorniju trgovinu digitalnim uslugama. Uloga multinacionalnih kompanija Multinacionalne korporacije igraju ključnu ulogu u upravljanju globalnim tokovima kako bi osigurale rast i otpornost u međusobno povezanom svijetu. Globalni tokovi ključni su za funkcioniranje gospodarstava i velikih i malih poduzeća. Tvrtke se oslanjaju na sposobnost prodaje na stranim tržištima, glatko funkcioniranje globalnih opskrbnih lanaca i pristup kapita58

Suvremena trgovina 1(48)

lu, talentu i nematerijalnoj imovini koja im je potrebna. Čak i najmanja tvrtka može pronaći nove prilike za proširenje svoje integracije sa svijetom, omogućene tehnološkim napretkom, novim oblicima prekograničnog financiranja i regulativom. Multinacionalne korporacije mogu imati nerazmjeran utjecaj na tokove, jer su trenutno središte sustava. Oni čine oko dvije trećine izvoza, a prezastupljeni su u sektorima u kojima su nematerijalni najrelevantniji i gdje je koncentracija najizraženija.To ih trenutno stavlja u fokus. Oni se suočavaju sa sve više osporavanim globalnim poretkom u kojem poslovanje na jednom tržištu može stvoriti značajne rizike na drugima. Oni imaju značajnu ulogu jer osiguravaju dobro funkcioniranje globalnih tokova. Kao ključni igrači u globalnim tokovima, multinacionalne kompanije su u glavnoj poziciji da oblikuju budućnost u korist rasta i prosperiteta. Oni mogu razmotriti djelovanje u tri područja: Potražite prilike za rast. Tvrtke koje ostaju snažno uložene u globalne tokove mogu pronaći nove prilike za rast. Prednost je razmjerno veća za multinacionalne kompanije, ali postoji i za manje tvrtke. Za multinacionalne tvrtke s intenzivnim znanjem, daljnji angažman s novim izvorima nematerijalnih tokova i ljudskog kapitala može omogućiti prostor za dublju konkurentsku prednost. U nekim slučajevima ti tokovi mogu stvoriti nove poslovne modele u sektorima koji su prije bili manje vođeni tokovima znanja, čime se poslovni modeli dobara pretvaraju u usluge.

Što se prvog tiče, transparentnost u opskrbnim lancima i planiranje scenarija mogu omogućiti tvrtkama da razumiju potencijalna područja rizika u kojima bi diversifikacija mogla biti prioritet. U nekim slučajevima diverzifikacija možda nije izvediva i tvrtke bi umjesto toga mogle razmotriti razvoj povlaštenih odnosa s dobavljačima, izgradnju strateških zaliha ili oboje. U drugim slučajevima, razvoj sposobnosti za redizajniranje proizvoda radi zamjene potrebnih inputa može biti najbolja zaštita od izlaganja riziku od poremećaja. Pronađite prilike za stvaranje otpornosti na razini sustava. Multinacionalne korporacije mogu iskoristiti svoju središnju ulogu u globalnim tokovima za stvaranje otpornosti sustava kroz partnerstva javnog i privatnog ili privatnog sektora koja mogu omogućiti sustavima da postanu otporniji nego da tvrtke djeluju same. Manje tvrtke mogu razmotriti djelovanje u suradnji s trgovačkim udruženjima ili drugim grupama. Ova partnerstva mogu pomoći u prevenciji i odgovoru na šokove. Pregovaranje o razdoblju koje bi moglo biti složenije i izazovnije zahtijeva dublje razumijevanje potpune slike globalnih tokova, njihovih mreža i evolucije te potencijalnih scenarija za budućnost. Gledajući cijeli niz globalnih tokova, jasno je da se u svijetu ne smanjuje potreba za globalizacijom, ali je činjenica da se globalne veze rekonfiguriraju. Tvrtke koje ponovno zamišljaju, a ne odustaju od međusobnog povezivanja, mogu preoblikovati vrijednosne lance na načine koji doprinose i rastu i otpornosti. Pripremio Ante Gavranović

intervju

Ključan problem hrvatske ekonomije je produktivnost O aktualnim ekonomskim pitanjima, inflatornim pritiscima i slaboj produktivnosti rada, njegovom viđenju opstojnosti i budućeg razvoja turizma i cjelokupne hrvatske ekonomije te koji su kočničari tog razvoja, razgovarali smo s posebnim savjetnikom Predsjednika RH za ekonomiju, izv. prof. dr. sc. Veliborom Mačkićem. www.suvremena.hr

glas stručne javnosti nje zašto su se u siječnju ponašali na onakav način. S kojim ciljem je to bilo ako ne s ciljem upravljanja dojmom, što zasigurno nije odgovorno upravljanje ekonomijom. Tako da sve što će vlada raditi nakon toga vidim upravo u tom svjetlu. Ono što bi vlada trebala raditi sada i uvijek, je pospješiti uvjete poslovanja – smanjiti barijere ulasku na tržište i omogućiti veću konkurenciju, jer će time efekt prelijevanja na krajnje cijene biti puno manji. Time će se umanjiti negativni efekti na one najsiromašnije slojeve stanovništva.

Krenimo od onoga što je najaktualnije. Naime, strani su dobavljači ovih dana najavili značajna povećanja cijena koja će kupce dočekati od 1. ožujka. Kako će se to odraziti na trgovce s jedne, a u kojoj će to mjeri biti pogubno za hrvatske potrošače s druge strane? Najkraće rečeno, ako su dobavljači najavili rast cijena onda je sasvim sigurno da će se to preliti na maloprodajne cijene i na opću razinu cijena. To je neminovno. Hoće li to biti univerzalno? Sigurno neće. Odgovor zavisi od mjere u kojoj su dobra cjenovno elastična. Ako jesu, kod tih dobara će taj rast biti manji, no problem nastaje kod većine proizvoda iz potrošačke košarice, jer hrana i bezalkoholna pića – koja su cjenovno neelastična - u ponderu inflacije imaju oko četvrtine udjela, pa će potrošači koji svoj dohodak primarno troše na ovu skupinu proizvoda biti srazmjerno siromašniji. I to je ključno što se može izvući iz svih ovih kretanja. Istraživanje kolega s Ekonomskog instituta Zagreb i HNB-a, potaknuto Okruglim stolom o nejednakosti organiziranim u Uredu PRH, pokazalo je kako će upravo taj najsiromašniji sloj stanovništva biti najviše na udaru inflacije. 60

Suvremena trgovina 1(48)

Što Vlada RH u tim uvjetima može napraviti? U odgovoru na to pitanje, rekao bih, dolazimo do jednog šokantnog otkrića, a to je da se ekonomska politika u nekim segmentima bolje vodila u devedesetima. Ako će nam devedesete biti benchmark, onda je bolje da se ljudi koji to rade okane toga. Dakle, sve ovo što se sada radi je post festum, sve je to puno prekasno i sve je opet usmjereno upravljanju dojmom i umanjivanju štete po rejting u javnosti. Dobar primjer toga vidjeli smo u siječnju kada se digla kuka i motika na ekonomske agente. Protiv sam toga da se poduzetnike koji rade u privatnom sektoru proglašava lopovima i taj vid javnog diskursa mi je apsolutno neprihvatljiv. Jednako kao što mi je neprihvatljiva i kampanja protiv radnika u javnom sektoru koji su okarakterizirani onom riječi na u koju ne želim ni izgovoriti. Nedavno je guverner središnje banke izašao s informacijom da su radili ono što vlada nije radila, a to je da su u sjeni promatrali kretanje cijena i ako je tu informaciju imao Ured Predsjednika, to bi podrazumijevalo da ju je imala i vlada. Onda se postavlja pita-

Nastavno na uvjete poslovanja na tržištu, referirat ću se na novi izvještaj Svjetske banke koji jasno detektira kretanja. U njemu se zorno prikazuje što se događa na tržištu u Hrvatskoj. Naime, imamo situaciju da se resursi alociraju neefikasno, da najefikasnija poduzeća odlaze s tržišta i da onima koji ostaju uz rast produktivnosti raste i marža, jer nema konkurencije s obzirom na to da su oni produktivniji nestali s tržišta. To je ono što je vlada trebala raditi i prilikom samog ulaska u tečajni mehanizam i prilikom najave kada ćemo dobiti zeleno svjetlo za uvođenje eura i to se trebalo raditi unatrag šest ili sedam godina. U sadašnjim uvjetima vlada treba raditi na otklanjanju kako barijera ulasku na tržište, tako i barijerama konkurenciji. Kakvo je stanje u ostatku Europske unije? Nekako nam se čini da Hrvatska prednjači po rastu cijena i da stope inflacije na ostalim tržištima ipak nisu tako visoke kao kod nas? Možemo reći da su se sve europske ekonomije pokazale otpornijima od očekivanja. Nisu sve ekonomije iste, pa se često radi greška kada se Hrvatsku uspoređuje s drugim post-socijalističkim državama članicama EU-a. Teško se mi možemo uspoređivati s Litvom, Latvijom i Estonijom. Smatram da

je za nas puno prirodnija usporedba sa Slovenijom ili s višegradskim zemljama. Ono na što svakako treba obratiti pozornost je to što će se dogoditi ako se stvari zakompliciraju na istoku. U tom se trenutku možemo naći u situaciji gdje će inflatorna očekivanja porasti, u prvom redu s obzirom na troškove energenata, monetarna politika će nastaviti smjer restriktivnosti, a što će se dogoditi s fiskalnom politikom zapravo je veliko pitanje. Ako će ići u smjeru ekspanzivnosti, što znači da ide suprotno od monetarne politike, onda

to ne vidim kao održivu politiku na dugi rok. Zašto je to važno za nas? Pa zato što u onom trenutku kada i fiskalna politika većine zemalja članica eurozone i cijele Unije postane restriktivna, kao i monetarna, onda znamo što nama slijedi. I mi idemo prema dolje. Naprosto, hrvatska ekonomija još uvijek nema izgrađeni endogeni kapacitet da se izvuče. Mi kao (polu)periferija zavisimo dominantno od kretanja u centru. To je ona stvar koju bi u svom strateškom promišljanju netko trebao uzeti u obzir: Ured Predsjednika to čini, HNB ta-

kođer, a uzima li to u obzir Vlada RH nisam baš siguran. Silver lining u svemu tome je da je Hrvatska uspjela promijeniti model rasta koji je sada više naslonjen na izvoz, pri čemu je smanjen udio domaće komponente koja se financira dugom. Interni i eksterni pokazatelji ravnoteže su u puno boljem položaju nego onda kada smo imali onu famoznu izjavu da smo „u banani“, premda se brojne stvari iz tog vremena i danas pojavljuju te ima dosta sličnosti. Pritom se ponovno vraćamo na ključan problem hrvatske ekonomije, www.suvremena.hr

glas stručne javnosti

a to je produktivnost koja je puno važnija od problema koje imamo u demografiji. Sada vidimo, zapravo, koliko su nam plaće i mirovine bijedne, jer nema više tečaja koji to skriva. Bez rasta produktivnosti mi ćemo ostati tu gdje jesmo, sve slabiji u mogućnosti da konvergiramo kada jednoga dana presuše izvanredni europski fondovi (npr. Mehanizam za oporavak i otpornost). Jednom kada priljev fondova stane, u našoj će se zemlji vrlo jasno pokazati sve veće nejednakosti. Isto kao što se i sada postavlja pitanje koliko građana zapravo imaju dovoljno sredstava da ih ulože u narodne obveznice. Uz to, još uvijek mi nije jasno čija je bila briljantna ideja da se uvede porez na ekstra profit, i to u svim sektorima, i to pogotovo u situaciji kada znate da imate proračunsku politiku koja zavisi od indirektnih poreza, od PDV-a. U vrijeme galopirajuće inflaciji, minimalno ekonomsko znanje vam sugerira kako ćete vjerojatno ostvariti proračunski suficit. Da citiram jednog ministra u Vladi – to je loša poruka, odnosno jedina je tema - što će činiti s tim novcem? Na taj se način kreira prilika za oportuniste i klijenteliste da trajno povećaju izdatke temeljem povećanih proračunskih 62

Suvremena trgovina 1(48)

prihoda i na taj način kupe određenu skupinu birača. Naglašavam, trajno su povećani izdaci nakon što je ostvaren jednokratni porast prihoda. To je potpuno u suprotnosti odgovornom upravljanju proračunskom i ekonomskom politikom. Pričam ovdje o mirovinama za ratne veterane. To je par excellance primjer klijentelizma i neodgovornog upravljanja ekonomijom. Po čemu se to razlikuje od onog narodnog kapitalizma i oportunizma Ive Sanadera? To je pravo pitanje. Da ne bi bilo zabune, sve ovo predstavlja dugoročnu, strukturnu politiku i to spada pod domenu Ureda Predsjednika RH i zato to spominjem. Ne smijemo zarad kratkoročnih dobitaka žrtvovati stvari koje će nas dugoročno držati na putanji koja ne osigurava konvergenciju. Interesi partije naprosto nisu jednaki interesima građana Republike Hrvatske. Kako vidite izvozne potencijale hrvatskog gospodarstva te imamo li tu dovoljno kapaciteta da bismo osigurali bolju konvergenciju? Kao što sam već naglasio, ekonomski model se već promijenio nakon ulaska u EU i možemo vidjeti da smo smanjili eksterne nerav-

noteže kada gledamo tekući račun. Čak i u vrijeme recesijskog maratona od 2009. do 2015. sramežljivo su se javili takvi trendovi, pa je u trenutku ulaska Hrvatske u Europsku uniju zabilježen plus na tekućem računu bilance plaćanja po prvi put nakon početka 1990-ih. Naravno, nedovoljno velik da ekonomiju u tom trenutku podigne u zonu rasta, ali ipak se tu nešto dogodilo. Naime, jedan dio ekonomskih agenata shvatio je da je blagajna javnog sektora u nekoj širokoj definiciji, od javnih poduzeća, središnje i lokalne vlasti na svim razinama, postala sve manja te su se odlučili okrenuti na drugu stranu. Bilo bi svakako dobro kada bi se u hrvatskoj ekonomiji veći naglasak stavio na iskorištavanje potencijala izvoza, ali nažalost takav zaokret još uvijek ne vidimo. U kojim područjima Hrvatska ima potencijala u tom smislu? Sasvim sigurno u energiji. Hrvatska bi mogla, s obzirom na svoje kapacitete, biti neto izvoznik energije. Međutim, takvo nešto se u provedenim ekonomskim politikama još uvijek ne vidi. Kapaciteta ima u razvoju obnovljivih izvora energije i to bi svakako trebalo bolje iskoristiti ako se zna da je to u ovom trenutku fokus Europske unije. Naravno, potrebno je riješiti naše stare boljke oko privlačenja tih velikih investicija, a koje se ogledaju u činjenici da nam razni visoki javni dužnosnici završavaju pod optužnicama, i to nažalost istragama izvan Republike Hrvatske. Ali to je trenutni hrvatski model kapitalizma, nemam tu što više reći. Probleme na tržištu rada rješavat će se izvozom radne snage, a investicijske potrebe će zavisiti od raznih fondova za nerazvijene unutar EU. A što su krize veće i izraženije, to će ti fondovi biti nanovo smišljeni kao što sada imamo Mehanizam za oporavak i otpornost od kojega ćemo najviše dobiti da-

kako mi. Povlačenje tih sredstava, koja su vezana uz recipročnu vrijednost bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, ne treba isticati kao nekakav naš veliki uspjeh. Činjenica da se ni to nije propitkivalo, već se uzimalo zdravo za gotovo kao veliki uspjeh Vlade, također govori dovoljno za sebe. Nadalje, hrvatski obrazovni sustav generira stručnjake koji svoje stečeno znanje pretvaraju u uspješne projekte. Tu možemo istaknuti ICT sektor s primjerima kao što je globalni lider Infobip, ali takvih jednoroga je malo, a njihov udio u hrvatskom BDP-u razmjerno malen. Programiranje je dobar primjer alata s kojim bi svi trebali baratati, ali istodobno znati kako se samo s njim ne stvara velika dodana vrijednost. Formalni i neformalni obrazovni procesi trebali bi poslati jasnu poruku svojim korisnicima kako je programiranje tekuća traka 21. stoljeća, te je uz to potrebno razvijati analitičke i kreativne vještine i znanja. T ako, primjerice, moj matični Ekonomski fakultet u Zagrebu planira uvesti novi smjer na kojem će studenti ekonomije učiti programiranje, ali ih i istodobno obrazovati da budu ekonomski i financijski analitičari osposobljeni za čitav niz zanimanja u privatnom financijskom i nefinancijskom sektoru, kao i u javnom sektoru. Budući radnici i poduzetnici moraju suvereno vladati analizom velikih baza podataka, na što trebaju nadograditi analitičke vještine u raznim područjima svog budućeg djelovanja. Prilike za napredak nisu vezane samo za ICT, nego i za druge djelatnosti, ali tu se javlja veliki problem nedostatka socijalnog kapitala, jer smo previše mali da bismo mogli samostalno odgovoriti na velike zahtjeve. Uobičajeno je pritom da se poduzeća ne gledaju kao međusobni konkurenti nego kao suradnici koji kroz klastere ostvaruju veću dodatnu vrijednost na tržištu. Međutim, klasteriranju prethodi soci-

jalni kapital koji u proteklih 30 godina nismo nadograđivali i bojim se da smo ga dobrano deprecirali. Upravo u tome možda leži i potencijal za hrvatsku proizvodnju hrane, kroz udruživanje domaćih poljoprivrednika u klastere. To smo nekada imali i zvalo se zadruga, te će mnogi reći kako su one funkcionirale više nego dobro. Kako na to gledate? Kada je Ured Predsjednika okupio skupinu stručnjaka koji su, i to je važno naglasiti, potpuno besplatno radili na prijedlozima za razvoj Banije, jedan je od zaključaka i preporuka bio kako se u toj regiji može organizirati uspješna i isplativa proizvodnja hrane. Jedan od problema s kojima smo se susreli upravo se ogledao u tome što na tom području imamo mala, rascjepkana obiteljska gospodarstva, te što je to područje koje je bilo pogođeno ratom. Mnogi građani Hrvatske se na to područje nikada nisu vratili, a po našem prijedlogu omogućilo bi se davanje te zemlje u dugoročan zakup, pri čemu bi se svim vlasnicima isplaćivala naknada za korištenje zemlje na njihov račun. Glavno je pitanje kako tu zemlju kao mrtvi kapital staviti u funkciju.

Uz to, važno je i pitanje nacionalne sigurnosti koje se ogleda u odgovornosti svake zemlje da osigura zadovoljenje svojih potreba iz domaćih izvora u najvećoj mogućoj mjeri. To, dakako, nikada ne može biti u potpunosti niti tome treba težiti, nego treba biti realan i utvrditi što Hrvatska u tom pogledu može napraviti. Ako je moguće povećati udio domaće proizvodnje prema gore to je svakako dobro, ali ne treba slijepo slijediti ideju oko samodostatnosti koja nije ostvariva niti zbog uvjeta proizvodnje, ali i brojnih drugih faktora. Na toj vertikali sada dolazimo do prehrambene industrije koja, začudo, u Hrvatskoj i nije toliko loša. Ipak, ponovno ću navesti frapantan zaključak izvještaja Svjetske banke o tome kakva je produktivnost hrvatskih u odnosu na njemačke radnike. Da biste određeni proizvod proizveli u Njemačkoj treba vam jedan radnik, dok vam je u Hrvatskoj za to potrebno tri radnika. Kod prehrambene industrije, gledajući Njemačku kao benchmark, taj jaz u produktivnosti je 46 posto. Naša ekonomija se ne bi smjela razvijati samo oko naših komparativnih prednosti, da imamo sunce i more, nego bi se trebalo više pažnje poklanjati inventivnosti i novim tehnologijama kako bismo u konačnici ostvarili ključan cilj svake države, a to

www.suvremena.hr

glas stručne javnosti gospodarstvo? Stalno se ponavlja mantra o produženju sezone, no često se i glavni akteri u turizmu tome opiru, kao da ne žele ulagati i ostvariti neku cjelogodišnju djelatnost?

je da njeni građani žive bolje. Nije cilj države da ona postane članica EU-a, monetarne unije, NATO-a i Schengena. To ne može biti ključni cilj, nego samo sredstvo usmjereno ostvarenju tog cilja. Ako mi ne uspijemo osmisliti novi ekonomski identitet Hrvatske, onda smo u problemu. Hrvatska se mora razvijati prema konkurentskim prednostima, a ne prema komparativnim. S komparativnim smo se rodili i to je lijepo, međutim, smatram kako nije dobro da na jednom Hvaru, primjerice, imamo samo turizam i ne vidim niti jedan razlog zašto tamo ne bi moglo nastati i nešto drugo što osigurava zaposlenost svih 12 mjeseci u godini. Hrvatska se mora odlučiti kakvu će strategiju slijediti: hoće li biti agresivna zemlja ili će biti atraktivna zemlja, hoće li biti zemlja koja će u vidu agresivnosti snažno poticati izvoz ili će biti zemlja koja će oblikovati poslovno okruženje tako da privlači strane investicije. Strategija agresivnosti osigurava za zemlju veće prihode, dok strategija atraktivnosti osigurava višu zaposlenost. To su dva izbora koji stoje pred Hrvatskom. Treći ne vidim. Hrvatska mora odlučiti što će napraviti. Kako god vi to gledali, njezin problem se svodi na lošu produktivnost. To se može poboljšati tako da se povećaju strane investicije te da se riješe unutarnji problemi, jer Hrvatska ima lošu političku ekonomiju odnosno ima problem 64

Suvremena trgovina 1(48)

tri K: klijentelizam, korupcija, kroni kapitalizam. Ta tri problema ujedno presudno utječu i na strukturu ekonomije kakva vlada u našoj zemlji. Kojim god putem odlučili ići, bilo agresivna ili atraktivna ekonomija, domaću zadaću morate riješiti, a to je loša politička ekonomija. Ona je kombinacija političke volje, zakonske regulative, ali u dobrom dijelu i onoga kako i što ekonomski akteri rade. Hirshmann je to sveo na: glas, lojalnost ili izlazak. Glas nije prisutan, ljudi se rijetko kada bune, zadnji primjer je bio oko kurikularne reforme, ali nažalost je i to eutanazirano. Kada pričamo o lojalnosti tu se radi o klijentelizmu, dok se treća opcija ogleda u tome što ljudi dižu ruke od svega i odlaze. Činjenica da imamo toliko ljudi koji su pobjegli iz Hrvatske jedini je pravi pokazatelj koliko smo uspješni u proteklih 30 godina. To najbolje govori o neispunjenju ključnog cilja – ušli smo u EU, monetarnu uniju itd. – ali koliko je to ljudi privuklo u Hrvatsku, a koliko ih je otišlo. Pritom, kao što sam već naglasio, demografiju ne smatram problemom prvog reda, ona je samo pokazatelj uspjeha ili neuspjeha hrvatske ekonomije. Ključan problem Hrvatske je niska produktivnost. Kako u tom pogledu gledate na turizam kao jednu od ključnih djelatnosti na koju se naslanja cijelo

Činjenica je da se dobar dio poslovnih aktivnosti u Hrvatskoj može podvesti pod rentijersku djelatnost, temeljem poznata tri S – sun, sand and sea – ili kvazi rentijersku što uključuje poslovanje sa široko definiranim javnim sektorom. Fokusiramo li se na rentijersku aktivnost, kada se kaže da je turizam prokletstvo resursa, onda se misli na loše institucije. Dakle, te institucije su tako postavile pravila igre – poticaje i ograničenja ekonomskim aktivnostima – da se uistinu može dogoditi da vi u tih par mjeseci u godini dok traje sezona možete zaraditi više nego da crnčite negdje drugdje 12 mjeseci. U takvom pristupu ne stvara se poticaj ekonomskom agentu da traži više, što je ponovno posljedica loše političke ekonomije i Hirshmannove tri opcije (glas, lojalnost i izlaz). Vi zapravo rentirate u jednom kratkom periodu, porezno ste tretirani na način kako ste tretirani i, da se razumijemo, ja ne mogu optuživati ili kriviti nikoga tko se odlučio za to. To je racionalna ekonomska strategija. Drugi problem je vezan uz prostor. Hrvatska nije velika zemlja, a pojas u kojem se odvija turistička djelatnost, ne računajući otoke, je relativno uzak. Postoji puno primjera koji ukazuju na pritisak na život lokalne zajednice, počevši od komunalija, pustošenja starih gradskih jezgri i neadekvatne kontrole dnevnog najma. Taj prostor je problem kojim se zapravo nitko ne bavi, a on je ključna osnova ovakvog modela turizma koji imamo. Nadalje, ako imate turizam koji funkcionira samo u toplom dijelu godine onda mi ne pričamo o turistima, nego o kupačima. Postoje razlike među regijama, dakako, jer Istra je svijet za sebe. Ali oni su na-

pravili masterplan i jasno podijelili uloge odredivši što će svaka pojedina sredina razvijati kao svoju nišu. To je primjer kako se odredio prostor kao početna točka i onda se od te osnove razvijalo dalje, pazeći da ne dođe do zagušenja lokalne infrastrukture, koristeći prednosti svakog pojedinog lokaliteta od čega na kraju svi imaju koristi. Upravo je to model razvoja koji bi se mogao preslikati i na ostali dio naše obale, ali i na cijelu Hrvatsku. Ako je turizam strateška odrednica hrvatske ekonomije, zašto se onda nismo pozabavili s razvojem turizma i u ostalim dijelovima Hrvatske. Zašto se nije komplementirao kako bi se ponudili i neki drugi kapaciteti, ako nema povijesnih, onda možemo izgraditi one koji su kongresnog ili sportskog tipa. Mi u konačnici moramo promijeniti strukturu ponude koja mora biti više okrenuta prema hotelima, kapacitetima s višom dodanom vrijednošću, a ne da se to temelji na onome što smo ponudili devedesetih kao privremeni izlaz ljudima koji su se našli u deindustrijaliziranoj Dalmaciji i Primorju pa im je to krpalo budžet. To je od kratkoročnog postalo dugoročno. Domaćeg znanja imamo kako bi se to promijenilo – imamo i institute i fakultete

i konzultantske tvrtke u Hrvatskoj koji su vrsni eksperti. Intelektualni kapital postoji, no postoji li političke volje da bi se u to krenulo? Vratimo se od turizma na ukupnu ekonomiju. Vidite li mogućnosti i rješenja da se ove brojne negativne ekonomske silnice okrenu u pravom smjeru? Citirat ću Bernsteina: kretanje je sve. Jesmo li u tom kretanju uspjeli dostignuti zacrtane ciljeve od 1990-ih je jedno sasvim drugo pitanje. Kada pogledate što se dogodilo prilikom naših ulazaka u pojedine supra regionalne integracije, ulazak u EU donio je promjenu modela s domaće potražnje temeljene na dugu prema modelu razvoja zasnovanom na izvozu. Nadalje, ono što ulazak u monetarnu uniju donosi je sljedeće - s unisonom monetarnom politikom sve potrebne prilagodbe morat će se odvijati na tržištu radne snage i zahtijevat će puno veću akomoditivnost fiskalne politike. U našem slučaju, male otvorene ekonomije, za očekivati je da će se fiskalna politika morati prilagođavati monetarnoj. Time dolazimo do onih mitskih strukturnih reformi i tu postoji jedna svijetla točka koju bi Hrvatska mogla

iskoristiti, a to je OECD. To je po mom mišljenju izuzetno važno. Ne bi smjeli propustiti priliku da već u ovoj fazi iskoristimo sve što nam članstvo u OECD-u nudi obzirom na ekspertna znanja s kojim raspolažu u organizaciji. Potrebno je adresirati problem niske produktivnosti. Njemu prethodi rješavanje institucionalnog deficita, a on se rješava samo političkom voljom. Uz taj institucionalni deficit, prisutan je i deficit u privatnom sektoru, jer menadžerske vještine, prema spomenutom izvještaju Svjetske banke, treba razvijati i dalje. Zatim, tu su ulaganja u istraživanje i razvoj, ali koja su bazirana na realnim kriterijima, što znači da te investicije moraju osigurati poduzećima da se poslovi dobiju temeljem troškovne efikasnosti. Naprosto, u jednom trenutku mora doći do tog pomaka, bilo da privatni sektor pogurne javni ili obratno, jer mi u ovom trenutku imamo evidentnu činjenicu da je Baumolovsko poduzetništvo, u kojem je bliskost veza između politike i poslovnog sektora jedina važna prilikom dobivanja poslova, važnije od Kirsnerovog tipa poduzetništva u kojem se poslovi dobivaju jer postoje poduzeća koje proizvode prilagođavaju zadanim uvjetima. Upravo to Kirsnerovo poduzetništvo pogonsko je gorivo uspješnih ekonomija. U tom bi dijelu dobre prakse OECD-a mogli napraviti puno. Nažalost, mi u 30 i nešto godina nismo pokazali da smo dovoljno inventivni, nismo pokazali političku odlučnost da smo spremni raskinuti s klijentelističkim i kronističkim praksama i kao posljedicu imamo da se privatni sektor tome prilagođava. To je razlog zašto imate Baumolovske poduzetnike. Čini mi se da kao i svaki politički ekonomist vidim da bi u tim reformama, koje su nužne u javnim institucijama, mogli doći do toga da dobijemo koST rist i od privatnog sektora. www.suvremena.hr

Winter 202

Blagi optimizam (bez pokrića?)

Demokracije su stalno na rubu? Foto: Bowie 15 / Dreamstime

glas stručne javnosti

i k ( s s

u zimskoj prognozi Europske komisije

B E j s t c č „ v l s 2 s 2

Velimir Šonje, Arhivanalitika.hr

uropsla komisija objavila je redovitu zimsku ekonomsku prognozu koja je nešto manje pesimistična od jesenske verzije. U biti se nije promijenilo puno toga: gospodarstvo Unije titra na rubu tehničke recesije, uz značajne izglede da upravo njemačko gospodarstvo zabilježi dva uzastopna tromjesečja (blagoga) pada. Međutim, pokazatelji za kraj prošle i početak ove godine bolji su od jesenskih očekivanja. Komisija je zbog toga odlučila poboljšati očekivanja za 2023. Njihova je ideja da će nakon dva do tri tromjeseč66

Suvremena trgovina 1(48)

ja blagog pada, i to ne u svim državama, uslijediti oporavak na krilima smirene inflacije i optimizma potrošača. Podloga za to uvjerenje leži u i dalje izvrsnom stanju tržišta rada; stopa nezaposlenosti od 6,1% i dalje je na povijesno najnižoj razini. Na godišnjoj razini Komisija očekuje rast BDP-a po stopi od 0,9% za europodručje i nastavak oporavka po stopi od 1,5% u 2024. godini (grafički prikaz 1.). Prikazani scenarij možemo nazvati prolaskom kroz ušicu igle. Taj prolazak prvenstveno zavisi o cijenama energenata. Brže i snažnije smanjenje cijena energenata od

ranijih očekivanja otvorilo je prostor za ublažavanje recesijskog pesimizma u EU. Cijena terminskih ugovora za plin u EU to jasno pokazuje. Prema tome, cijela priča s happy endom zavisi o pretpostavci da su šokovi cijena energenata prošlost (sada se to čini razumna pretpostavka) (grafički prikaz 2.). Scenarij prolaska kroz ušicu igle, dakle, podrazumijeva smirivanje inflacije odnosno njenu očitu konvergenciju prema ciljanih 2% na kraju ove godine. To bi trebalo dovesti do oporavka osobne potrošnje koji će ipak biti dovoljno blag i postupan da ponovo ne razbudi

1 od 1

S u n v n t r s n j m 5 u ž

Winter 2023 Economic Forecast: EU Economy set to avoid recession, b...

Economic Forecast - Winter 2023 15

Demokracije su stalno na rubu? Foto: Bowie 15 / Dreamstime

2022

2023

2024 Highcharts.com

Grafički prikaz 1.

inflaciju i provocira značajniji rast kamatnih stopa. U tom, srednjem (prema Komisiji najvjerojatnijem) scenariju, kamatne stope ECB-a će se zaustaviti na 3,5%. Bivši glavni ekonomist Unicredita Erik Nielsen objavio je tekst u kojem se (sada već tradicionalno) ne slaže s procjenama glavnih institucija. Misli da prolazak kroz ušicu igle nije moguć, jer će potrošači kroz cijelu 2023. ostati neskloni „spuštanju ručne“. U prilog njegovom stavu govori podatak da je volumen trgovine na malo u EU u prosincu 2022. zabilježio veliki pad za 2,7% u odnosu na prethodni mjesec i 2,8% u odnosu na prosinac 2021. (grafički prikaz 3).

1 od 1

Slični trendovi su prisutni u SADu. Urušavanje tržišta nekretnina i automobila osnažuje glasove najavljivača recesije. Megafoni su usmjereni prema FED-u: kritičari smatraju da je FED pretjerao s brzinom podizanja kamatnih stopa (gornji prag je trenutačno na 4,75%). Izgledno je da će FED još jednom ili dvaput pogurati kamatne stope prema gore (5,005,25%) što užasava kritičare koji uglavnom dolaze s financijskih tržišta. Ovdje je filmić tech-investitori-

EA lg ar Cz ia e D chi en a m H ark un ga r Po y la Ro nd m an Sw ia ed en Bu

st ria lg iu Cr m oa t Cy ia pr u Es s to n Fi ia nl an Fr d a G nce er m an G y re ec Ire e la nd Ita ly La Li tvi Lu thu a xe an m ia bo ur g N M et a he lta rla n Po ds rt ug a Sl ov l ak Sl i ov a en ia Sp ai n

-5

h a a a

, e a g i

https://economy-finance.ec.europa.eu/economic-forecast-and-surveys/e...

Natural Gas EU Dutch TTF (EUR/MWh) 51.80 -2.15 (-3.99%)

Izvor: tradingeconomics.com

Grafički prikaz 2.

ce Cathy Wood koji najbolje oslikava poruke koje odašilju ljudi čiji su investicijski portfelji izrazito osjetljivi na kamatne stope. Stoga je objava inflacije za SAD ovoga tjedna bila važna. Cijene potrošača (sezonski prilagođene) u siječnju su nastavile rasti po visokoj stopi od 0,5%. To će ojačati jastrebove u FED-u i vrlo vjerojatno afirmirati priče o daljnjem rastu kamatnih stopa, možda i iznad ranije spominjanih razina. To bi moglo ugušiti optimistične trendove koji su se na tržišti-

ma kapitala pojavili proteklih tjedana i poduprli argumente zagovornika scenarija mekog prizemljenja. Od sredine listopada 2022. do prošlog tjedna američke dionice (S&P 500) su narasle oko 10%, a europske (DAX) nevjerojatnih više od 20%. Oporavak se odvijao na krilima očekivanja ranije prikazanog mainstream scenarija koji smo nazvali prolazak kroz ušicu igle (ili bolje: „soft landing“): u pozadini je (opet) očekivanje smirivanja inflacije i nastavka gospodarskog rasta 28.2.2023. 22:54 na krilima osokoljenih potrošača. www.suvremena.hr

glas stručne javnosti povijesnog prosjeka. To se odražava u vjerojatnostima scenarija (o prognozama uvijek treba razmišljati probabilistički, a ne kroz procjene jednom točkom). Možemo zaključiti da vjerojatnost glavnog scenarija (meko prizemljenje, prolaz kroz ušicu igle) nije veća od 50%. Nećemo puno pogriješiti ako konkurentnim scenarijima, optimističnom i pesimističnom, pridamo vjerojatnosti po 25%. I nije neka prognoza, zar ne? Grafički prikaz 3.

Prema tome, financijska tržišta ne samo da su ignorirala spomenute pesimiste poput Nielsena u Europi i Wooda u SAD-u, već su s druge strane otkrila scenarij koji postavlja barijeru daljnjem oporavku. Ljudi su se prisjetili (kratkoročnog) ultra-optimističnog scenarija u kojem je oporavak, koji će biti brži od očekivanja, već započeo. Međutim, inflacija će se u tom slučaju pokazati tvrdokornijom nego što se očekuje, pa će središnje banke izgurati kamatne stope brže i više od dosadašnjih očekivanja (recimo: ECB na 4% i FED na 6%). Takav scenarij znači odgodu recesije, vjerojatno do 2024., no kada nastupi, mogla bi biti snažnija nego u glavnom scenariju za ovu godinu. Rezimirajmo: • Komisija je (razumno) ostala vjerna glavnom scenariju mekog prizemljenja. Odlučila je ignorirati zadnje podatke o maloprodaji uzevši u obzir optimizam na tržištima i nešto bolje podatke za zadnje tromjesečje 2022. od ranijih očekivanja. • Pesimisti nisu bez municije; iako njihovi scenariji zasad nisu glavni, vjerojatnost im nije zanemariva. Njima u prilog govori urušavanje tržišta nekretnina i automobila u SAD-u i posrnuće maloprodaje u EU na samom kraju prošle godine. Kontra njih govore podaci s tržišta rada koje 68

Suvremena trgovina 1(48)

recesiju nije osjetilo (osim kroz pad realnih plaća – kada kažem da recesiju osjetilo nije, mislim na stope zaposlenosti i nezaposlenosti). • Naglo probuđeni optimizam proteklih tjedana gurnuo je pesimiste u drugi plan rasvjetlivši mogućnost optimističnog scenarija, barem za 2023.: brži oporavak bez ikakve recesije; niti tehničke. Međutim, taj scenarij u srednjem roku poništava samoga sebe, jer u njemu kamatne stope dalje lete u nebo i raste vjerojatnost velike recesije 2024.-2025. • Spomenuti Erik Nielsen tekst je započeo konstatacijom da se ne sjeća kada je u njegovih 35 godina karijere bilo ovako teško prognozirati. Ne bih se složio. Oduvijek je teško prognozirati. I oduvijek je vjerojatnost promašaja već u srednjem roku puno veća od vjerojatnosti pogotka. Prognoze na kratak rok do godinu dana jedino su što ima smisla, i možda bi se moglo reći da je trenutačna teškoća kratkoročnog prognoziranja malo veća od

Na kraju, kako Komisija vidi izglede za hrvatsko gospodarstvo? U glavnom scenariju to ne izgleda loše; unatoč tome što će Hrvatska biti jedna od zemalja za koje će se, kada podaci za četvrti kvartal budu objavljeni, vjerojatno potvrditi tehnička recesija u drugoj polovici 2022. I prije objave podatka za treće tromjesečje (koji je objavom u studenom potvrdio pad za 0,4% u trećem u odnosu na drugi kvartal) početkom listopada sam objasnio da smo ušli u tehničku recesiju, te sam prilično siguran da će podatak za razdoblje listopadprosinac potvrditi taj razvoj događaja. Uvjeren sam da se isti trend nastavlja i u prvom kvartalu ove godine, no u glavnom scenariju (i naravno, u optimističnom) uistinu postoje izgledi da kombinacija napetog tržišta rada i smirivanja inflacije ohrabri potrošače. To bi, uz najavljene državne investicije i izdatke uglavnom pokretane EU sredstvima, moglo biti dovoljno da povuče gospodarstvo prema gore. Komisijinih 1,2% (i HNBovih 1,4%) za ovu godinu sada mi se čini preoptimistično, no rast između 0 i 1% u tom scenariju mi se čini vjerojatan.

Zimska prognoza Europske komisije za Hrvatsku* Indicators

2022

2023

2024

GDP growth (%, yoy)

6,3

1,2

1,9

Inflation (%, yoy)

10,7

6,5

1,6

*Inflacija je prosjek na prosjek godine, a ne prosinac na prosinac

O D K

Transformacija sajamske industrije - B2B poslovanje

Organizatori:

Pokrovitelji:

HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA CROATIAN CHAMBER OF TRADES AND CRAFTS

Zlatni sponzor:

SAJMOVI

OPET OMOGUĆUJU DIREKTNE KONTAKTE Osijek 7. lipnja 2023. u 11 sati Gospodarski centar u Osijeku

Više o svemu na www.suvremena.hr

praksa i očekivanja

Zaštita potrošača

Zaštita djece u bespućima interneta – nema alternativu! Ivona Bačelić Grgić, dipl. oec.

Zaštita djece u bespućima interneta, nužnost je i potreba. U europskom potroškom pravu djeca su definirana u skupini osjetljivih potrošača, koje je potrebno zaštiti i to zbog manjka znanja i vještina, jer u skladu s godinama to nisu sama u mogućnosti. Odgovornost zaštite je na sustavu i roditeljima/ odraslima. Poseban izazov u zaštiti nosi i razvoj tehnologije i digitalizacije, koji su se u zadnjem desetljeću drastično izmijenili, kao i način uporabe tehnologije od svih, a napose od djece. Ne samo da sve više djece ima smartphone, nego se tu bitno spustila dobna granica, te sve mlađa djeca koriste tehnologiju. Danas je internet najpopularnije sredstvo komuniciranja Općenito, zaštita potrošača ima za cilj zaštiti ekonomski slabiju stranu, što je u odnosu trgovac i potrošač upravo sam potrošač. Tradicionalno, ožujak je mjesec prava potrošača. Svake godine, 15. ožuj70

Suvremena trgovina 1(48)

ka, obilježava se Svjetski dan zaštite prava potrošača. Ove godine na razini Europske unije, osobito je svečano, jer se obilježava pedeset godina od donošenja „Europske povelje o obavješćivanju i zaštiti potrošača o njihovim pravima” usvojene 1973. godine, što se smatra počecima zaštite potroša-

ča na razini Europske unije. Pravni temelj izgradnje sustava zaštite potrošača u Hrvatskoj, veže se za 2003. godinu kad je donesen prvi Zakon o zaštiti potrošača. U međuvremenu, do danas je Zakon o zaštiti potrošača doživio brojne izmjene i dopune prilagođavajući se pravnoj stečevini unije. Aktual-

e n U n e i -

ni Zakon o zaštiti potrošača stupio je na snagu 28. svibnja 2022., a njime je u nacionalno zakonodavstvo implementirano nekoliko direktiva Europske unije koje se tiču prava potrošača tzv. omnibus direktive. Osim Zakonom o zaštiti potrošača, prava potrošača štite i drugi propisi kao što su, primjerice, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o trgovini, Zakon o hrani, Zakon o elektroničkim komunikacijama te niz drugih zakona. Zaštita potrošača na internetu je poseban izazov sam po sebi, a poseban je izazov zaštititi djecu i mlade, kao ranjivu skupinu. Razvoj tehnologije i digitalizacija donijeli su brojne prednosti, ali i izazove u zaštiti djece i mladih, koji se ogledaju u porastu nasilja kao i pojavi novih oblika zlostavljanja. Temelj zaštite potrošače pa i djece kao potrošača je postojanje regulative kao okvira djelovanja. Uočivši potencijalne izazove u zaštiti djece na internetu, izvorno je na razini EU usvojena još 2012. godine Europska strategija za bolji internet za djecu (BIK - Better Internet for kids). No, razvoj tehnologije, uključujući i promijenjene navike i potrebe djece, pogotovo u uvjetima pandemije koronavirusa dovelo je do nužnosti da se ista ažurira, što je učinjeno i u svibnju 2022. godine (op.a. BIK +). Cilj strategije je omogućiti zaštitu, poštovanje i jačanje položaja djece na internetu u novom digitalnom desetljeću. Prilikom donošenja iste, u obzir su se uzele i Rezolucija Europskog parlamenta o pravima djece, Zaključci Vijeća o medijskoj pismenosti i Preporuka Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu. Pandemija koronavirusa istaknula je prednosti digitalne tehnologije, u uvjetima svjetskog lockdowna, straha i općeg neznanja o virusu i koliko je važno da sva djeca imaju jednak pristup tehnologiji, a ista je omogućila nastavak života u novom normalnom.

Dnevna uporaba različitih uređaja za pristup internetu u RH i u 19 zemalja Europe Ostalo

4 13

Prenosivi uređaji 3 9 Igračke povezane s internetom

4 6

Igraće konzole

Tablet

44 19 22

PC, laptop, notebook

Smartphone

82 0

Hrvatska

80 60

100

120

140

160

180

Prosjek 19 zemalja EU

Izvor: EU kids online 2020, Survey results from 19 countries, Obrada i grafički prikaz: Izvor: EU kids online 2020, Survey results from 19 countries, Obrada i grafički prikaz: autorica članka

autorica članka Grafički prikaz 1: Dnevna uporaba različitih uređaja za pristup internetu u RH i u 19 zemalja Europe Na razini 19 europskih zemalja 57% djece upotrebljava smartphonea nekoliko puta dnevno ili

za pak pristup internetu, njihuzeti 23% dnevno uvijek dnevno, dok oglasima ih rijetko izložena i različitim koji Sstalno druge strane, valja u ob- ili gotovo upotrebljava 20%. I u Hrvatskoj gotovo 50% (46%) djece nekoliko puta dnevno ili stalno zir da i danas postoje djeca i mladi ih mogu usmjeriti na neprimjerepristupa internetu, dnevno ili gotovo uvijek dnevno njih 36% pristupa internetu, dok rijetko koja nisu u potpunosti uključeni u na štetna ulaganja, koji za poslje18% njih. digitalni svijet. Isključenost često dicu imaju financijski gubitak ili uključuje siromaštvo što za poslje- pak mogu biti izložena zlostavljaTabelarni prikaz 1.; Učestalost uporabe smartphona za pristup nju (op.a. cyberinternetu bulling), čak i sekdicu ima nedostatak povezanosti, sualnom iskorištavanju. uređaja i nedostatak digitalnih vjeHrvatska Prosjek 19 ština. S druge strane, činjenica je europskih EU Kids Online 2020 istraživanje zemalja da su djeca danas sve češće i onliuključuje rezultate ankete iz 19 zeNekoliko puta dnevno ili 46 57 ne potrošači, te da često upotremalja Europe. Ovo izvješće prikastalno bljavaju proizvode i uslu-36 Dnevno ilidigitalne gotovo uvijek zuje pristup23internetu, online prakge namijenjene odraslim osobama. dnevno se, vještine, online rizike i prilike za 18 20 Rijetko Djeca su sve izloženija i različitim od 9 Obrada do 16 igodina u Europi. Izvor: EU kids online 2020, Survey results fromdjecu 19 countries, grafički prikaz: marketinškim Timovi mreže EU Kids Online suraautorica članka tehnikama, primjenom sustava različitih algoritama đivali su između jeseni 2017. i ljeta za preporuku određenih proizvo- 2019. kako bi proveli veliko istražiKad govorimoi ociljanog vremenu provedenom online, uvanje obzir treba uzeti određene poteškoće da/usluga oglašavanja. na 25.101 djeteta u 19 europprilikom realnog mjerenja vremena provedenog online kod djece. Neke od njih su, primjerice, Isto tako, djeca su sve češće izlože- skih zemalja. Analiza dnevne upona štetnom i neprimjerenom sadr- rabe različitih uređaja za pristup žaju u kojem im se putem oglaša- internetu, pokazuje da velika vevanja nude, primjerice, proizvodi ćina djece i u Hrvatskoj i na razini s visokim udjelom soli, šećera što 19 europskih zemalja pristupa inkod djece može izazvati loše pre- ternetu najčešće putem smartphohrambene navike. Uz to, djeca su na. Isto tako, u Hrvatskoj 52% dje-

Tabelarni prikaz 1: Učestalost uporabe smartphona za pristup internetu Hrvatska

Prosjek 19 europskih zemalja

Nekoliko puta dnevno ili stalno

Dnevno ili gotovo uvijek dnevno

Rijetko

Izvor: EU kids online 2020, Survey results from 19 countries, Obrada i grafički prikaz: autorica članka www.suvremena.hr

Prosječno vrijeme provedeno online

praksa i očekivanja ce internetu pristupa i putem PC, laptopa ili notebooka (na razini 19 europskih zemalja 43%), preko tableta 17 %, (na razini 19 europskih zemalja 22% ), preko igraći konzola 10% (prosjek 19 europskih zemalja je 10%). Zanimljivo je da djeca u Hrvatskoj u prosjeku duplo rjeđe nego djeca u 19 europskih zemalja, internetu na dnevnoj bazi pristupaju putem televizije, odnosno njih 20%, dok je prosjek promatranih zemalja 44%. Na razini 19 europskih zemalja 57% djece upotrebljava smartphonea nekoliko puta dnevno ili stalno za pristup internetu, njih 23% dnevno ili gotovo uvijek dnevno, dok ih rijetko upotrebljava 20%. I u Hrvatskoj gotovo 50% (46%) djece nekoliko puta dnevno ili stalno pristupa internetu, dnevno ili gotovo uvijek dnevno njih 36% pristupa internetu, dok rijetko 18% njih. Kad govorimo o vremenu provedenom online, u obzir treba uzeti određene poteškoće prilikom realnog mjerenja vremena provedenog online kod djece. Neke od njih su, primjerice, upotreba smarthpona uvijek u međuprostorima između dnevnih aktivnosti, mogućnost provjere poruka i notifikacija gotovo uvijek i svagdje, gledanje tv sadržaja online i emisija na zahtjev (subscription video on demand) ili gledanje sadržaja na You tube-u, što sve skupa predstavlja izazov u praćenju realnog vremena provedenog na internetu. Podaci pokazuju da su, u 2020. godini, djeca prosječno na dan on-line provela 167 minuta odnosno gotovo 3 sata. Ono što je posebno indikativno, da se vrijeme provedeno online kod djece između 9 i 16 godina udvostručilo u odnosu na 2010. godinu. Isto tako, podaci pokazuju da tinejdžeri od 14 do 16 godina provedu online prosječno duplo više od djece između 9 i 10 godina. Djeca online vrijeme najčešće provode tako da gledaju videa ili slušaju muziku (65%), komuniciraju s prijateljima i obitelji 72

Suvremena trgovina 1(48)

167 min

157 min

Podaci pokazuju da su, u 2020. godini, djeca prosječno na dan on-line provela 167 minuta odnosno gotovo 3 sata. Ono što je posebno indikativno, da se vrijeme provedeno online kod djece između 9 i 16 godina udvostručilo u odnosu na 2010. godinu. Isto tako, podaci pokazuju da tinejdžeri od 14 do 16 godina provedu online prosječno duplo više od djece između 9 i 10 godina. Djeca online vrijeme najčešće provode tako da gledaju videa ili slušaju muziku (65%), komuniciraju s prijateljima i obitelji (61%), koristeći društvene mreže (54%) i igrajući Tabelarni se (44%). prikaz 2.: Prosječno vrijeme provedeno online u Hrvatskoj i na razinu 19 europskih zemalja 19 europskih

Hrvatska Grafički prikaz 2.: Najčešće dnevne aktivnosti djece online u Hrvatskoj i na razini 19 zemalja europskih zemalja Prosječno vrijeme provedeno online

167 min

157 min

Najčešće dnevne aktivnosti djece online u Hrvatskoj i na razini 19 europskih zemalja Čitanje vijesti/novosti online

19 18

Upotreba interneta za kupnju ili pretraživanje

20 20 31

Upotreba interneta za potrebe škole

Pr jo

Igranje igrica online

44 54

Posjet društvenim mrežama

k u

58 61 60

Komunikacija s obitelji i prijateljima

65 64

Slušanje muzike online Gledanje video klipova

52 0

10 EU

Hrvatska

Izvor: EU kids online 2020, Survey results from 19 countries, Obrada i grafički prikaz: autorica članka

Grafički prikaz 2: Najčešće dnevne aktivnosti djece online u Hrvatskoj i na razini 19 europskih zemalja

(61%), koristeći društvene mreže (54%) i igrajući se (44%). Rezultati istraživanja ukazuju na nužnost zaštite djece i mladih na internetu, zato što su sve više prisutni, čime su i izloženiji izazovima. Odgovornost zašite djece na internetu, osim na sustavu, je i na roditeljima koji imaju na raspolaganju različite alate kojima mogu kontrolirati što djeca rade na internetu kao i ograničiti im vrijeme korištenja. Valja istaknuti da Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) kontinuirano vodi računa o zaštiti korisnika elektroničkih komunikacijskih usluga, a posebno o potrebama djece i mladih, odnosno o zaštiti djece u digitalnom okruženju. U tu svrhu izradili su i različite aplikacije, ali i brošuru „Kako se zaštititi u svijetu interneta i mobilnih uređaja“, a koja sadrži savjete o: opasnostima i sigurnosti na internetu, zaštiti privatnosti i osobnih po-

dataka i načinu ponašanja i odgovornoj uporabi društvenih mreža. Isto tako, u Hrvatskoj djeluje Centar za sigurniji internet, koji je nastao iz iskustva rada zaštite djece i mladih od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja na internetu, a koji ima za cilj zaštiti djecu i mlade. Zaključno, nesumnjivo je tehnologija i napose digitalizacija donijela cijeli niz prednosti i doprinijela razvoju društva. Internet je danas najpopularniji izvor komunikacije. No, razvoj digitalnih tehnologija nosi i izazove u zaštiti djece i mladih koji su, sukladno europskom potrošačkom pravu, klasificirana u skupinu osjetljivih potrošača. Podatak da djeca provedu prosječno gotovo 3 sata online i da se posljednje desetljeće smanjila i dob i da sve mlađa djeca pristupaju internetu, poseban je izazov i za sustav i za odrasle napose roditelje, ali alternative osim zaST štite nema.

*Preuzm kupon aplika likac imate p

Mo dm

a kod azuju i 10

ajući

dm active beauty kartica? Uvijek pri ruci u 'Moj Moj dm' aplikaciji! Preuzmite 'Moj dm' aplikaciju i uživajte u još jednostavnijoj kupnji!

500 BODOVA ZA PREUZIMANJE I REGISTRACIJU*

Moj dm App

PREU PR EUZ Z MI MIT T E S A DA

*Preuzmite aplikaciju, prijavite se ili izradite radite ′Moj dm′ račun i kupon s 500 bodova će biti vidlji l v. Aktivirajte lji kupon i prilikom prve iduće kupnje u dm online shopu ili dm prodavaoonici te skeniranjem QR koda iz aplika likacije navedenih 500 bodova će biti pridodano pridodano. Korištenje kupona m moguće je isklju kl čivo ako klju imate povezane vezane račune ′Moj dm′ i dm active beauty.

Moj dm App dm.hr

praksa i očekivanja

Osmišljena reindustrijalizacija postaje društveni problem

Hrvatska treba realnu industriju kao razvojnu kralješnicu Ante Gavranović

Iz današnje perspektive gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je 80-ih godina prošlog stoljeća prerađivačka industrija u Hrvatskoj, sa 700.000 zaposlenih, imala 30, pa i više posto udjela u tadašnjem republičkom BDP-u. Znamo li da je udjel prerađivačke industrije u 2021. u BDP-u bio oko 12,5 posto, kao i da je prerađivačka industrija istodobno imala manje od 210.000 zaposlenih, govorimo o zemlji koja je proživjela jednu od najsnažnijih deindustrijalizacija u svjetskim razmjerima. Zbog navedenog, upravljanje postupcima koji bi trebali vratiti reputaciju industrijskoj proizvodnji prvoklasan su društveni izazov. 74

Suvremena trgovina 1(48)

injenica je da elementi ne- Njemački poučak izvjesnosti i upitne održiPrije nešto više od deset godina vosti bitno utječu na provedbu ozbiljnih, suštin- Njemačka je bila „europski boleskih reformi i neophodne rezove snik“, s ekonomskim rastom među u cijelom društvu i uslužnim dje- najnižima u EU-u, ukupno nezavidlatnostima - iako su one izuzet- nim položajem i s pet milijuna neno važne. Hrvatska treba real- zaposlenih. Danas je to opet prva nu industriju kao razvojnu kralješnicu. Hrvatsku je, međutim, zahvatila ozbiljna apatija i to u svim segmentima društva. Pored sjajnih uspjeha uvođenja eura i ulaska u Schengen, što su bili naši vanjskopolitički prioriteti, na unutarnjem planu stvari se ne odvijaju u povolj- Izvor: Studija Ekonomskog instituta Zagreb nom pravcu. Opravdano je zapitati se kamo to srlja Hrvat- ekonomska sila u Europi. Kako je ska. Zar je beznađe naša sudbina? to postigla? Tako što su ekonomski Zašto pored povoljnih naznaka na- i politički vođe zaista bili spremni pretka i postojećih resursa u širo- suočiti se s temeljitim, čak i bolnim kim narodnim masama vlada apa- reformama. I neophodnim odricatija, nezainteresiranost, maloduš- njima. Zahvaljujući upravo reforje? Zašto nam nedostaje dašak op- mama Njemačka je poboljšala kontimizma? kurentnost i u nekoliko godina poČinjenica je da veliki proizvođači stigla ono što možemo nazvati notrebaju mala i srednja poduzeća, vim „njemačkim čudom“. Na njejer koriste njihovu inovativnost u mačkom primjeru zorno se pokastvaranju novih proizvoda. Mala i zalo da se stvarni napredak može srednja poduzeća trebaju velika, postići samo uz dva uvjeta: povejer preko njih jednostavnije ulaze ćanjem proizvodnje i snažnim rau kooperaciju i na svjetska tržišta. stom izvoza, usklađenog s primjeU Hrvatskoj je ta „spona“ prekinu- renim rastom uvoza. ta. U proteklom desetljeću u Hrvatskoj je produbljen proces deindu- Hrvatsko gospodarstvo slično je strijalizacije, kao i gubitak cjenov- njemačkom u vrijeme kad ga se ne konkurentnosti, pa je Hrvatska označavalo „bolesnikom EU“. Duod treće najbogatije tranzicijske ze- goročnija analiza postignutih remlje postala gotovo najsiromašnija zultata u gospodarskim kretanjima pokazuje statičnost u razvoju, nova članica Europske unije.

ogroman raskorak u vanjskotrgovinskoj robnoj razmjeni, visoki stupanj deindustrijalizacije, industrijsku proizvodnju koja još nije dostigla razinu predratne, znatno smanjeni broj zaposlenih u realnom sektoru i neprimjeren odnos zaposlenih i umirovljenih osoba. Ka-

lendarski prilagođena industrijska proizvodnja u prosincu 2022. u odnosu na prosinac prethodne godine pala je za 2,4%. Vanjskotrgovinski deficit prošle godine iznosio je 132,8 milijardi kuna ili, izražen u eurima, to je 17,8 milijardi, pokrivenost uvoza izvozom 57,45 posto. Izražen u eurima, hrvatski robni izvoz 2022. godine je iznosio 23,9 milijardi eura, što je na godišnjoj razini rast za 30,32 posto. Uvoz je porastao za 46,4 posto, na 41,6 milijardi eura. Negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene se nastavlja i u prvom mjesecu 2023. (iako to službeno još nije potvrđeno), a bilježimo i usporavanje stope rasta BDP-a. Štoviše, ona je najavljena i za dulje razdoblje, što nas opet udaljava od zacrtanih ciljeva da dostignemo razvijenije zemlje EU. Produbljen proces deindustrijalizacije i gubitak cjenovne konkurentnosti U zemljama koje su provodile aktivnu industrijsku politiku, primjerice Češka i Poljska, taj proces bio je popraćen tehnološkim napretkom industrije te porastom sektorske konkurentnosti i udjela dodane vrijednosti prerađivačke induwww.suvremena.hr

praksa i očekivanja strije u ukupnom gospodarstvu, zbog čega su ove zemlje primjer uspješne reindustrijalizacije. S druge strane, u zemljama poput Hrvatske, proteklo je desetljeće bilo obilježeno padom industrijske konkurentnosti, porastom udjela nisko tehnološko-intenzivnih aktivnosti unutar prerađivačke industrije, te smanjenjem udjela industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti. Drugim riječima, dok su uspješne bivše tranzicijske zemlje svojim politikama reindustrijalizirale gospodarstvo, u Hrvatskoj se proces deindustrijalizacije nastavio i produbio. To se ilustrira podacima da je Hrvatska 1990. godine imala udio prerađivačke industrije u bruto domaćem proizvodu (BDP) od 24 posto, dok je u 2021. taj udio prepolovljen na svega oko 12 posto. Istovremeno se udio visoko tehnoloških proizvoda u ukupnoj industrijskoj proizvodnji blago smanjio, dok se u svim drugim zemljama regije, uz izuzetak Litve i Latvije, povećao. Slični trendovi prisutni su i po pitanju udjela zaposlenosti u prerađivačkoj industriji i njenog radnog intenziteta. Situacija je tim više nepovoljnija ako se primijeti da su tijekom proteklih 20 godina sve druge nove članice EU-a povećavale udio prerađivačke industrije, te provodile strukturnu transformaciju unutar nje, dok je Hrvatska u tom pogledu stagnirala. U zemljama poput Češke, Slovačke i Poljske dolazi do porasta sofisticiranosti izvoznih proizvoda u

visoko tehnološkim i znanjem-intenzivnim djelatnostima, te prelazak s cjenovne konkurentnosti na onu temeljenu - na kvaliteti. S druge strane, rezultati za Hrvatsku otkrivaju gubitak cjenovne konkurentnosti, uz izostanak unaprjeđenja konkurentnosti temeljene na kvaliteti. Opadanje udjela prerađivačke industrije To znači da društveno tržišno djelovanje u kojem nema sustava usmjerenog stvaranju novih i dodanih vrijednosti, kao i ono pod djelovanjem determinanti koje osnažuju postupak deindustrijalizacije, umanjuje važnost inovativnosti i inventivnosti u tom kontekstu. Naime u nedovoljnoj se mjeri pojavljuju učinci kreativne destrukcije, odnosno nedostaju nove tržišno-društvene strukture koje su rezultat jačanja proizvodnje. Upravo one bi u ovom trenutku trebale biti nositelj ‘pozitivnih promjena’ u zemlji. Trenutno u nas kapi-

tal nastaje uglavnom rentom. Pri tome su unutar nacionalne privrede dominantne aktivnosti poduzeća uslužnog sektora nižeg intenziteta upotrebe znanja. To sve dodatno osnažuje proces deindustrijalizacije. Da bismo krenuli u pravcu istinske reindustrijalizacije potrebno je određeno repozicioniranje identificiranih strateških djelatnosti na globalnom lancu vrijednosti prema razvoju aktivnosti koje stvaraju dodanu vrijednost. Repozicioniranje strateških djelatnosti zahtijeva procjenu relevantnosti odabranih industrija u svjetskim razmjerima. Zato su u industrijskoj strategiji nužne usporedne vrijednosti produktivnosti faktora rada i kapitala hrvatskih industrija u odnosu na industrije vanjskotrgovinskih partnera, jer se na taj način može doći do usporednih vrijednosti o ukupnoj produktivnosti, kao i do vrijednosti o tehnološkoj produktivnosti. Na taj je način moguće procijeniti međunarodnu relevantnost izabranih djelatnosti. U kontekstu industrijske proizvodnje, to je postojanje logičke poveznice između rada i produktivnosti u cilju stvaranja novih i dodanih vrijednosti. U suprotnom, postoji potencijal širenja negativnih posljedica. Naime, u Hrvatskoj je deindustrijalizacija u ovom trenutku uvod u sekularnu (društvenu) stagnaciju. Dugoročno, to je bolest ST od koje se teško oporavlja.

Suvremena trgovina 1(48)

Posluj pametno, s TEB-om.

Vremena su i dalje nesigurna i malo što se može planirati, ali s TEB-om ste uvijek u toku. Mi pratimo situaciju i dajemo odgovore. TEB-ov časopis “Financije, pravo i porezi” osigurava svakodnevne besplatne telefonske savjete kao i brojne pogodnosti!

Pretplati se odmah i ulovi darove! (detaljnije na www.teb.hr)

praksa i očekivanja

ODRŽIVOST Tomislav Vuić ATD Solucije

Očekivani je put regulative o održivosti i njene provedbe od dobrovoljnosti i slabije strukturiranosti do detaljne propisanosti i sankcioniranja. Cilj je promjena ponašanja, a ne izvještaji i do toga će se doći, korak po korak.

sklopu rada ESG Akademije HGK 26. siječnja održana je radionica Investiranje u održivo poslovanje, namijenjena članovima uprava i donositeljima odluka o financiranju koju je otvorila direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK Marija Šćulac Domac. Pred gotovo 140 sudionika centralni predavanje održao je Sasja Beslik, jedan od najvećih svjetskih autoriteta iz područja održivosti, Trenutno Chief Investment Strategy Officer u SDG Impact Japan. Sadašnjost se opisuje kao nesigurna i neizvjesna. Često se upotrebljava naziv VUCA. Volatility (promjenjivost), Uncertainty (nesigurnost), Complexity (složenost) i Ambiguity (nejasnost). Na raznim razinama, uključujući UN i Europsku zajednicu, ovakva sadašnja situacija ocjenjena je kao neodrživa. 78

Suvremena trgovina 1(48)

Jedan od glavnih razloga za današnje stanje svijeta je fokus, prvenstveno kompanija, na kratkoročni profit, zanemarujući dugoročne negativne učinke. Razvoj se već dugo vremena poistovjećuje s rastom, a resursi tretiraju kao neiscrpni. Najveći dio štete koje pojedine kompanije čine okolišu i okolini, prevaljuje se na društvo u cjelini. Korist imaju neki, a račun plaćaju svi. Cilj nove regulative i aktivnosti je promjena ponašanja koja treba dovodi do poboljšanja postojeće situacije, smanjenja neizvjesnosti, nepredvidivosti i održivost. Razvoj ne smije ugrožavati budućnost dolazećih naraštaja, iako se čini da je ugrožena budućnost i ovog postojećeg. UN-ovih 17 ciljeva održivog razvoja podijeljeni su na Okolišne, Društvene, Upravljačke. To su kategorije u kojima europska regu-

lativa govori o rizicima i/ili prilikama, u zavisnosti kako se tko ponaša i tretira svaku od navedenih kategorija. Ne radi se o izmišljanu nečeg novog, oduvijek se, uglavnom, znalo kako tko tretira okolinu, ljude i prirodu oko sebe. No, te su kategorije postajale sve manje bitne pa su s vremenom i zanemarene. Novina je da će se o tome morati izvještavati sistematično, na jasan i istinit način. Izvještaji moraju biti usporedivi i tako sročeni da se na temelju njih mogu donositi odluke da li pojedine projekte financirati i po kojoj cijeni, da li kupovati pojedine proizvode ili proizvode nekih kompanija, da li se negdje zaposliti ili ne. Novina je i da će ih trebati revidirati ovlašteni revizori, a da će korak po korak činjenje štete ciljevima održivog razvoja biti sistemski penalizirano.

o a i i a e i h i e -

Održivost je balansiranje između kratkog i dugog roka, kratkoročnih rezultata sa srednjoročnim i dugoročnim rezultatima i efektima. Razmišljati o održivosti znači ne zanemarivati posljedice svojeg djelovanja na okolinu, razumjeti ih, i ukoliko djelovanje nije u interesu okoline prestati ili predvidjeti kako prevenirati negativne efekte . Napušta se teorija Miltona Friedmana koja je od 60 godina postala sveopće prihvaćena, da je uloga uprave maksimiziranje dobiti za dioničare. Kompanija treba zadovoljiti interese svih dionika, zaposlenika, klijenata, zajednice, onih na koje svojim radom utječe. Dakle, druga ključna stvar održivosti, nakon balansiranja dugog i kratkog roka, promjena je fokusa od dioničara na dionike (Shareholders i Stakeholders) – ne voditi se isključivo kratkoročnim interesom vlasnika kompanije već dugoročnom interesu svih dionika. Ponašanje koje vodi računa o okolini nosi manje rizika, financira se jeftinije i vlasniku će se na duži rok više isplatiti. Što se tiče rizika, Svjetski ekonomski forum apsolutno na prvo mjesto stavlja okolišne rizike. Da bi bio održiv treba živjeti u skladu s okolinom: okolišem E, društvom S, a treća kategorija G, upravljanje osigurava da se poslovanje na takav način zaista i provodi. Nepoštivanje ovoga pravila uvijek je sa sobom nosilo rizike i uglavnom nije bio uspješno na duži rok.

Mehanizmi koji osiguravaju provedbu regulative o održivosti i promjenu ponašanja, prvenstveno kompanija, su obveza izvještavanja, održivo financiranje, dobavljački lanac, pritisak javnosti, klijenata i zaposlenika kao i potencijalne kazne i naknade šteta. Fondovi koji ulažu u održivo poslovanje u svijetu rastu puno uspješnije od, nazovimo ih, klasičnih. Radi se o velikom trendu koji se nastavlja. Banke već sada traže veliku količinu podataka vezanih uz održivosti i to je trend koji će jačati. Značaj datih informacija jačati će još više. Regulatori i financijske institucije još uvijek nisu potpuno sigurni kako u svim detaljima tretirati novu ESG regulativu i održivost, ali je sigurno da će je morati ugraditi u sve kategorije rizika. Kada ih banke ugrade u kreditne rizike i kada im povećaju kapitalne zahtjeve, sigurno je da će to klijenti osjetiti. Najizravnije rečeno svatko će se morati prilagoditi, čak i oni koji nisu obveznici izvještavanja. Neodržive djelatnosti i kompanije imat će problema s: financiranjem koje će biti skupo ili nedostupno, poslovnim partnerima s kojima neće moći surađivati, kupcima koji će sve manje kupovati njihove proizvode, novim generacijama radnika koje za njih neće željeti raditi i kaznama ili sudskim naknadama šteta koje će morati plaćati. Nije ostavljeno puno prostora za manevriranje. S dru-

ge strane, oni koji prepoznaju priliku i usklade se sa novim trendovima, mogu iskoristiti mnoge prednosti i mogućnosti koje se otvaraju. Očekivani je put regulative o održivosti i njene provedbe od dobrovoljnosti i slabije strukturiranosti do detaljne propisanosti i sankcioniranja. Cilj je promjena ponašanja, a ne izvještaji i do toga će se doći, korak po korak. Prvi se moraju pripremati i prilagođavati obveznici NFRD-a pa onda SFRD-a i sada CSRD-a i provedbenih akata, velike kompanije i financijske institucije, a oni će zajedno s regulativom u tom smjeru pogurati i srednje i male kompanije. Izazovi kod izvještavanja su npr. nepostojanje podataka i poteškoće u prikupljanju, kod korištenja neusporedivost i neujednačenost, no tu se stvari brzo mijenjaju i unaprjeđuju. Par općih preporuka koje su korisne bilo da počinjete izvještavati o održivosti ili prilagođavate čitavo poslovanje novim zahtjevima: - Osigurajte razumijevanje i podršku uprave i onih koji donose odluke. - Ne zanemarite komunikaciju i internu i eksternu. - Dobro procijenite što je za vašu kompaniju i dionike zaista bitno i materijalno. - Da bi zaposlenici dali maksimum trebaju vjerovati, željeti i razumjeti zašto se nešto radi. - Osigurajte dosljednost od misije, vizije, strategije do financijskih planova. - Ciljevi koje postavljate trebaju biti izazovni, ali ostvarivi. - Budite jasni, jezgroviti i pregledni. - Govorite istinu (greenwashing postaje ozbiljno neprihvatljiv). I za kraj, opasanost koja uvijek postoji su birokratizacija i prevelik utrošak vremena i energije, što se lako može dogoditi s obzirom ST na kompleksnost teme. www.suvremena.hr

praksa i očekivanja

Kako se maloprodaja i kupci prilagođavaju izazovima inflacije Anita Jurjević konzultant za maloprodaju Retail DNA anita.jurjevic@retaildna.hr

očetkom godine, kada je euro postao službena valuta, primijetili smo sveopću pomutnju radi rasta cijena. Građani su bili bijesni na trgovce zbog poskupljenja, Vlada je prijetila „crnim listama“, zamrzavanjem cijena, predstavljena je „bijela lista“ trgovaca. Sigurno da je prilikom prelaska na euro bilo „lova u mutnom“ no činjenica je da su cijene počele rasti puno prije dolaska eura. Trenutna inflacija ima jedan od najvećih utjecaja na globalno tržište. Za većinu ekonomija ovo je situacija kakvu nisu doživjeli desetljećima. U članku dajemo pregled uzroka inflacije, kako se radi inflacije mijenjaju navike kupaca te kako se situaciji prilagođavaju trgovci. Prije svega, moramo razumjeti zašto rastu troškovi Dakle, što potiče inflaciju? Posljedice pandemije, rat u Ukrajini i klimatske promjene koje su dovele do ekstremnijih vremenskih uvjeta su 3 glavna uzroka koja doprinose trenutnom inflacijskom okruženju. Ova 3 uzroka imaju direktan utjecaj na inflaciju kroz opskrbni lanac, cijene energenata i cijene sirovina. 1. Pandemija je izvršila veliki pritisak na globalne opskrbne lance. Luke diljem svijeta još uvijek se bore s količinama robe za 80

Suvremena trgovina 1(48)

Izvor: IGD Research

Slika: 3 glavna uzroka inflacije

prijevoz dok paralelno s time u mnogim područjima nedostaje skladišnog prostora. To uzrokuje kašnjenja i veće troškove. Prijevoz također postaje znatno skuplji zbog skoka cijena nafte. Konačno, problemi s dostupnošću radne snage i višim plaćama dodatno pridonose inflaciji.

+40% godišnje). Rat u Ukrajini potaknuo je inflaciju na te proizvode, kao i na biljna ulja (+23% u ožujku 2022.). Cijena gnojiva je od proljeća 2021. porasla tri puta, što na kraju ima utjecaj na cijene većine prehrambenih proizvoda.

2. Otkako se svijet „ponovno otvorio“ 2021., opskrba energentima se bori da zadovolji globalnu potražnju. Ovu ionako napetu situaciju, dodatno je pogoršao rat u Ukrajini. Trošak nabave plina porastao je za 141%, dok je Vladin paket mjera značajno ublažio poskupljenje plina – na prosječnih 16%. To izravno povećava troškove proizvodnje i transporta većine proizvoda.

Utjecaj inflacije na ponašanje i navike kupaca

3. Globalno rastuća populacija i ekstremne vremenske prilike utječu na inflaciju cijena osnovnih prehrambenih proizvoda kao što su npr. žitarice (pšenica

Uvijek kada rastu cijene, kupci prilagođavaju svoje navike. Promjene koje vidimo, a koje utječu na maloprodaju su slijedeće: • Kako bi uštedjeli, tendencija potrošača je da manje jedu vani čime se dio potrošnje seli u trgovine. Dakle, ljudi manje posjećuju restorane, što utječe na veću kupovinu hrane u trgovinama koju pripremaju kod kuće. • Kupci postaju sve manje lojalni brendu i otvoreniji za prelazak na privatne marke.

trebnije (npr. kraj mjeseca) ključno je za prikazivanje veće vrijednosti. Fokus na privatnu marku

• Smanjuje se kupovina proizvoda koji nisu „nužni“, poput mesa, alkohola, impulsnih proizvoda. Tu svakako treba uzeti u obzir da je različito shvaćanje svakog kupca što je „nužno“. • Kupci sve više traže proizvode na akciji i promotivnim ponudama što izravno utječe na udio akcijske prodaje u ukupnoj prodaji. • Kupci sve više uspoređuju cijene između trgovaca, te posjećuju sve veći broj različitih kanala kako bi dobili više za svoj novac. U to spadaju fizičke trgovine trgovaca i online. Više ne kupuju na jednom mjestu što je bio slučaj tijekom pandemije. Kako se trgovci prilagođavaju izazovima inflacije U vremenu kada pada lojalnost brandu i trgovcima, kada kupci obilaze sve veći broj trgovina u potrazi za najboljom ponudom, trgovci trebaju kupcu pružiti dodatnu vrijednost – zašto bi kupovali baš kod njih. U nastavku prolazimo neke od načina koje trgovci koriste kako bi se diferencirali. Svakodnevno niske cijene Vidimo kako mnogi trgovci jačaju svoj imidž destinacije koja kupcima štedi novac prodajom proizvoda

po svakodnevno niskim cijenama. Proizvodi u ponudi su kombinacija: • najprodavanijih proizvoda unutar kategorije, • poznatih brandova, • proizvoda privatne marke koji pokrivaju potrebe većine kupaca. Iako je ovo učinkovit način da trgovci zadrže kupce i pridobiju nove, trebaju osigurati da mogu držati korak s većom potražnjom i potencijalnim problemima u opskrbnom lancu. Također, trebaju voditi računa o profitabilnosti – svako sniženje cijene direktno utječe na profitabilnost. U konačnici, vrlo izgledno je da će kupci zapaziti svako povećanje cijena što može strategiju „svakodnevno niske cijene“ dovesti u negativan kontekst. Zadržavanje kupaca kroz programe lojalnosti i personalizaciju Kako kupci češće uspoređuju cijene, tako trgovci koji nisu najjeftiniji moraju naći načina da ih zadrže kroz smislene i personalizirane ponude. Trgovci i dobavljači trebaju blisko surađivati kako bi osigurali da se relevantni proizvodi promoviraju pravim kupcima. Također, definiranje trenutka kada su ove promocije kupcima najpo-

Obzirom da kupci sve više traže proizvode privatne marke – tamo ide i fokus trgovaca. Mnogi trgovci jačaju komunikaciju oko svojih privatnih marki, uključujući više prostora u trgovinama, dodatna izlaganja na stalcima ili bočnim policama, više objava u katalozima, komunikacija na društvenim mrežama itd. Iako će cijene proizvoda privatnih marki ostati niže od cijena brendova, i one će porasti (ukoliko već nisu). Akcije sa značajnim uštedama Na našem tržištu fokus trgovaca na akcijsku prodaju nije posljedica inflacije. I prije inflacije skoro svaki trgovački lanac imao je svoju promo politiku. Neki su trgovci bili više agresivni, neki manje, sve ovisno o poziciji na tržištu i internim ciljevima. Ono što možemo očekivati su nastojanja trgovaca da osiguraju značajne uštede kupcima i profiliraju se kao destinacija gdje kupci dobiju najviše za svoj novac. Ovdje trgovci trebaju biti vrlo oprezni, jer povećanjem broja ponuda i kupaca koji traže čim nižu cijenu mogu se dovesti u probleme s profitabilnošću. Za kraj – nisu svi kupci cjenovno osjetljivi Iako rast cijena snažno utječe na kupce, trgovci ne trebaju sve svoje resurse usmjeriti isključivo na one kojima je ušteda u prvom planu. Iako će većina kupaca nastojati uštedjeti novac, ne zaboravite na one koji nisu financijski ograničeni. Kupci koji si to mogu priuštiti nastaviti će kupovati proizvode s većom maržom. Marketinške strategije trebaju se prilagoditi kako bi odgovorile na ovo polaST rizirano okruženje. www.suvremena.hr

praksa i očekivanja

Globalni lanci vrijednosti

Rizik, otpornost i ponovno uspostavljanje ravnoteže Današnja tehnologija dovodi u pitanje stare pretpostavke da se otpornost može kupiti samo po cijenu učinkovitosti. Prekidi u opskrbnom lancu koji traju mjesec dana ili duže, sada se u prosjeku događaju svakih 3,7 godina. Promjene u okruženju i globalnom gospodarstvu povećavaju učestalost i veličinu šokova. Četrdeset vremenskih nepogoda u 2019. prouzročilo je štete koje premašuju milijardu dolara svaka, a posljednjih godina ekonomske posljedice uzrokovane najekstremnijim događajima eskaliraju.

osljednjih desetljeća lanci vrijednosti postali su složeniji kako su se tvrtke širile diljem svijeta u potrazi za poboljšanjem marže. Od 2000. godine vrijednost poluproizvoda kojima se trguje na globalnoj razini utrostručila se na više od 10 trilijuna dolara godišnje. Tvrtke koje su uspješno implementirale lean, globalni model proizvodnje, postigle su poboljšanja u pokazateljima kao što su razine zaliha, pravovremene pune isporuke i kraća vremena isporuke. Međutim, ti izbori operativnih modela ponekad su doveli do neželjenih posljedica ako nisu bili kalibrirani prema izloženosti riziku. Zamršene proizvodne mreže di82

Suvremena trgovina 1(48)

zajnirane su za učinkovitost, troškove i blizinu tržišta, ali ne nužno i za transparentnost ili otpornost. Sada djeluju u svijetu u kojem su poremećaji redovita pojava. U prosjeku po industrijama, tvrtke sada mogu očekivati da će se prekidi u opskrbnom lancu koji traju mjesec dana ili dulje dogoditi svakih 3,7 godina, a najteži događaji uzimaju veliki financijski danak. Stoga je jedan od prioriteta u normalnom poslovanju činiti opskrbne lance otpornijima. Rizici izazivaju šokove Rizik s kojim se suočava bilo koji pojedini lanac vrijednosti u industriji odražava njegovu razinu izlo-

ženosti različitim vrstama šokova, plus temeljne ranjivosti pojedine tvrtke ili u lancu vrijednosti u cjelini. Novo istraživanje McKinsey Global Institute istražuje čin rebalansa s kojim se suočavaju mnoge tvrtke u lancima vrijednosti koji proizvode robu dok se nastoje uhvatiti u koštac s rizikom – ne tekućim poslovnim izazovima, već dubljim šokovima kao što su financijske krize, terorizam, ekstremni vremenski uvjeti i pandemije. Današnja tehnologija dovodi u pitanje stare pretpostavke da se otpornost može kupiti samo po cijenu učinkovitosti. Najnoviji napredak nudi nova rješenja za izvođenje scenarija, praćenje mnogih slojeva mreža dobavljača, ubrzavanje

vremena odziva, pa čak i promjenu ekonomije proizvodnje. Neke će proizvodne tvrtke bez sumnje koristiti ove alate i osmisliti druge strategije kako bi izašle iz pandemije kao agilnije i inovativnije organizacije. Uz sve učestalije i ozbiljnije šokove, industrijski vrijednosni lanci razlikuju se po razini izloženosti. Pandemija COVID-a izazvala je najveći i najširi šok u lancu vrijednosti u posljednje vrijeme, ali to je samo posljednji u nizu poremećaja. Godine 2011. veliki potres i tsunami u Japanu zatvorili su tvornice koje proizvode elektroničke komponente za automobile, zaustavivši montažne trake diljem svijeta. Katastrofa je također izbacila iz stroja najvećeg svjetskog proizvođača naprednih silicijskih pločica na koje se oslanjaju poluvodičke tvrtke. Samo nekoliko mjeseci kasnije, poplava je preplavila tvornice u Tajlandu koje su proizvele otprilike četvrtinu svjetskih tvrdih diskova, ostavljajući proizvođače osobnih računala na muci. Godine 2017. uragan Harvey, oluja 4. kategorije, obrušio se na Teksas i Louisianu. Poremetio je neke od najvećih američkih rafinerija nafte i petrokemijskih postrojenja, stvarajući nestašice ključne plastike i smola za niz industrija. Povećana učestalost i veličina šokova Ovo je više od pukog niza loše sreće. Promjene u okruženju i globalnom gospodarstvu povećavaju učestalost i veličinu šokova. Četrdeset vremenskih nepogoda u 2019. prouzročilo je štete koje premašuju milijardu dolara svaka, a posljednjih godina ekonomske posljedice uzrokovane najekstremnijim događajima eskaliraju. Kako novi multipolarni svijet poprima oblik, svjedoci smo sve više trgovinskih sporova, viših carina i šire geopolitičke neizvjesnosti. Udio globalne trgovine sa zemlja-

ma koje su rangirane u donjoj polovici svijeta po političkoj stabilnosti, prema procjeni Svjetske banke, porastao je sa 16 posto u 2000. na 29 posto u 2018. Pritom je zanimljivo da gotovo 80 posto trgovine uključuje nacije s opadajućim rezultatima političke stabilnosti. Povećano oslanjanje na digitalne sustave povećava izloženost širokom spektru kibernetičkih napada. Samo se broj novih varijanti udvostručio od 2018. do 2019. Međusobno povezani opskrbni lanci i globalni tokovi podataka, financija i ljudi nude više „površine” za prodiranje rizika. Izloženost šokovima Izloženost različitim vrstama šokova značajno varira ovisno o lancu vrijednosti. Zrakoplovstvo i poluvodiči, na primjer, osjetljivi su na kibernetičke napade i trgovinske sporove zbog svoje visoke razine digitalizacije, istraživanja i razvoja, kapitalnog intenziteta i izloženosti protoku digitalnih podataka. Međutim, oba lanca vrijednosti imaju relativno nisku izloženost događajima povezanim s klimom koje smo ovdje procijenili (toplinski stres i poplave). Veća je vjerojatnost da će određene vrste šokova pogoditi određene industrije. Pandemije, primjerice, imaju velik utjecaj na radno intenzivne lance vrijednosti. Osim toga, ovo je jedna vrsta šoka za koju procjenjujemo učinke na potražnju kao i na ponudu. Kao što vidimo u trenutnoj krizi, potražnja je pala za robom i putovanjima koja nisu bitna, pogađajući tvrtke koje se bave proizvodnjom odjeće, naftnih derivata i zrakoplovstva. Nasuprot tome, iako je proizvodnja pogođena u lancima vrijednosti kao što su poljoprivreda te hrana i piće, oni su i dalje imali veliku potražnju zbog osnovne prirode svojih proizvoda. Općenito, vjerojatnije je da će toplinski stres pogoditi radno inten-

zivne vrijednosne lance (i neke resursno intenzivne vrijednosne lance) zbog relativno velike ovisnosti o ručnom radu ili radu na otvorenom. Možda iznenađujuće, ti isti lanci vrijednosti relativno su manje osjetljivi na trgovinske sporove, koji su sve više usredotočeni na lance vrijednosti s visokim stupnjem intenzivnosti znanja i industrijama visoke vrijednosti. Sve u svemu, vrijednosni lanci kojima se intenzivno trguje u odnosu na njihovu proizvodnju, izloženiji su od onih s nižim intenzitetom trgovine. Neki od njih uključuju lance vrijednosti koji su najtraženiji u zemljama: komunikacijska oprema, računala i elektronika te poluvodiči i komponente. Ovi vrijednosni lanci imaju dodatnu razliku po tome što su visoke vrijednosti i relativno koncentrirani, što naglašava potencijalne rizike za globalno gospodarstvo. Lanci vrijednosti kojima se intenzivno trguje, kao što je odjeća, visoko su izloženi riziku od pandemije, toplinskom stresu (zbog oslanjanja na rad) i riziku od poplava. Nasuprot tome, vrijednosni lanci koji uključuju staklo i cement, hranu i piće, gumu i plastiku te prerađene metale, mnogo su manje izloženi šokovima. To se događa među lancima vrijednosti kojima se najmanje trguje i koji su najviše regionalno orijentirani. Najizloženiji lanci vrijednosti Sve u svemu, pet vrijednosnih lanaca koji su najviše izloženi našem procijenjenom skupu od šest šokova zajedno predstavljaju 4,4 bilijuna dolara godišnjeg izvoza, ili otprilike četvrtinu globalne trgovine robom (predvode naftni derivati, treći u ukupnom poretku, s 2,4 bilijuna dolara izvoza). Pet najmanje izloženih lanaca vrijednosti izvozi 2,6 trilijuna dolara. Od pet najizloženijih lanaca vrijednosti, odjeća čini najveći udio u zapošljavanju, s najmanje 25 milijuna radnih www.suvremena.hr

praksa i očekivanja mjesta u svijetu (prema podacima Međunarodne organizacije rada).

Slabosti često proizlaze iz strukture

Čak ni lanci vrijednosti s ograničenom izloženošću svim vrstama šokova koje smo procijenili nisu imuni na njih. Unatoč nedavnim napisima medija, farmaceutski proizvodi relativno su manje izloženi od većine drugih industrija. No, industriju je poremetio uragan koji je pogodio Portoriko, a kibernetički napadi izazivaju sve veću zabrinutost. U budućnosti bi industrija mogla biti izložena većim trgovinskim napetostima, kao i regulatornim i političkim promjenama ako vlade poduzmu mjere s namjerom očuvanja javnog zdravlja. Industrija hrane i pića te poljoprivreda također imaju relativno nisku izloženost općenito, jer su globalno raspršene. Ipak, ovi vrijednosni lanci podložni su stresovima povezanim s klimom koji će s vremenom vjerojatno rasti. Osim poremećaja života i egzistencije milijuna, to bi moglo uzrokovati da industrije postanu ovisnije o trgovini ili bi ih prisililo na poduzimanje skupih prilagodbi.

Ovo nisu rizici daleke budućnosti, oni su trenutni, trajni obrasci. Povrh tih gubitaka, postoji dodatni rizik trajnog gubitka tržišnog udjela u korist konkurenata koji su u stanju održati poslovanje ili se brže oporaviti, a da ne spominjemo trošak ponovne izgradnje oštećene fizičke imovine. Hoće li se globalni lanci vrijednosti mijenjati među zemljama?

Neke od ovih ranjivosti svojstvene su određenoj industriji. Kvarljivost hrane i poljoprivrednih proizvoda, na primjer, znači da su povezani lanci vrijednosti vrlo osjetljivi na kašnjenja isporuke i kvarenje. Industrije s nepredvidivom, sezonskom i cikličkom potražnjom također se suočavaju s posebnim izazovima. Proizvođači elektronike moraju se prilagoditi relativno kratkim životnim ciklusima proizvoda i ne mogu si priuštiti da propuste skokove potrošačke potrošnje tijekom ograničenih blagdanskih razdoblja. Druge ranjivosti posljedica su namjernih odluka, kao što je količina zaliha koju tvrtka odluči imati, složenost portfelja proizvoda, broj jedinstvenih SKU-ova u opskrbnom lancu i iznos duga ili osiguranja koje nosi. Promjena ovih odluke mogu smanjiti – ili povećati – ranjivost na šokove. 84

Suvremena trgovina 1(48)

Danas se većina rasprava o otpornosti u naprednim gospodarstvima vrti oko ideje povećanja domaće proizvodnje. Ali visoko međusobno povezana priroda vrijednosnih lanaca, ograničava ekonomsku opravdanost uvođenja velikih promjena u njihovu fizičku lokaciju. Vrijednosni lanci često obuhvaćaju tisuće međusobno povezanih tvrtki, a njihove konfiguracije odražavaju specijalizaciju, pristup potrošačkim tržištima diljem svijeta, dugogodišnje odnose i ekonomiju razmjera. Udio globalnog izvoza mogao bi se premjestiti u različite zemlje na temelju poslovnog scenarija i, što je opasnije, zbog intervencija politike. Na primjer, između 2015. i 2018. udio trgovine u tri vodeće izvozne zemlje u odjeći je pao. Nasuprot tome, prve tri zemlje u poluvodičima i mobilnim komunikacijama značajno su povećale svoj udio. Isto tako, visoko kapitalno intenzivne lance vrijednosti teže je pokrenuti iz jednostavnog razloga što predstavljaju stotine milijardi dolara u fiksnim investicijama. Ove industrije imaju snažnu ekonomiju razmjera, zbog čega je njihova promjena skuplja. Vrijednosni lanci s visokim intenzitetom znanja obično imaju specijalizirane ekosustave koji su se razvili na određenim lokacijama, s jedinstvenim dobavljačima i specijaliziranim talentom. Odluka o premještanju proizvodnje izvan ovog ekosustava na novo mjesto je skupa.

Konačno, vrijednosni lanci s relativno visokim razinama izvan regionalne trgovine, imaju više prostora za smanjivanje od onih koji su već regionalizirani. Važno je pritom uzeti u obzir ukupni rast, lokaciju glavnih (i rastućih) potrošačkih tržišta, intenzitet trgovine i dinamiku inovacija. Preusmjeravanje globalne trgovine S obzirom na neekonomske čimbenike, valja voditi računa o željama pojedinih vlada da ojačaju nacionalnu sigurnost, nacionalnu konkurentnost i samodostatnost. Neke se zemlje usredotočuju na zaštitu tehnologija s implikacijama dvojne namjene (civilne i vojne), što bi moglo utjecati na lance vrijednosti kao što su poluvodiči i komunikacijska oprema, osobito kada se izgrade 5G mreže. U drugim slučajevima, vlade provode industrijske politike s namjerom da zauzmu vodeće udjele novih tehnologija u rasponu od kvantnog računalstva i umjetne inteligencije do obnovljivih izvora energije i električnih vozila. To također ima potencijal za preusmjeravanje lanaca vrijednosti. Konačno, samodostatnost je uvijek bila pitanje oko energije. Sada je pandemija COVIDa dovela do izražaja važnost samodostatnosti u hrani, lijekovima i određenoj medicinskoj opremi. Analiza McKinsey Global Instituta procjenjuje da bi 16 do 26 posto izvoza, u vrijednosti od 2,9 do 4,6 bilijuna dolara u 2018., moglo biti u igri – bilo da to uključuje vraćanje na domaću proizvodnju, nearshoring ili nove krugove offshoringa na nove lokacije. Treba napomenuti da ovo nije prognoza: to je gruba procjena koliko bi se globalna trgovina mogla preseliti u sljedećih pet godina, a ne tvrdnja da će se stvarno pomaknuti. Pripremio A.G.

Hrvatska udruga za zaštitu potrošača obilježila 25. godišnjicu rada Ministarstvo gospodarstva kao organizator trebalo pozvati glavne dionike i napraviti analizu napretka na razini svake godine, a kako bi se moglo vidjeti kako napredujemo u ovom segmentu.

rvatska udruga za zaštitu potrošača ove godine svečano obilježava 25 godina djelovanja te je tim povodom u partnerstvu s Hrvatskom gospodarskom komorom i Udruženjem trgovine HGK organizirala okrugli stol na temu „Kako poboljšati prava potrošača u Hrvatskoj“. Začeci zaštite potrošača u Hrvatskoj sežu u devedesete godine dvadesetog stoljeća. HGK je još 1993. godine izradio Uzance u trgovini koje se mogu smatrati pretečom prvog dobrovoljnog Zakona o zaštiti potrošača. Pravni temelj izgradnje sustava zaštite potrošača u našoj zemlji veže se za 2003. godinu, kad je donesen prvi Zakon o zaštiti potrošača. U međuvremenu, doživio je brojne izmjene i dopune, prilagođavajući se pravnoj stečevini Europske unije. „Zaštita potrošača provodi se u javnom interesu, a sve s ciljem zaštite ekonomski slabije strane i od velike je važnosti za potrošače, ali i za gospodarstvenike kojima bi po-

trošač uvijek trebao biti na prvom mjestu, te je u tu svrhu nužno educirati obje strane“, kazao je Josip Zaher, predsjednik Komore Zagreb i savjetnik predsjednika HGK za trgovinu, ističući da su danas svjetski i europski trendovi i razvojni planovi u različitim djelatnostima fokusirani na potrošače. Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP) Ana Knežević predstavila je rezultate Potrošačkog semafora za 2021. godinu. Istraživanje koje provodi Europska komisija prati nacionalne uvjete za potrošače u trima područjima: znanje i povjerenje, usklađenost i provedba, te pritužbe i rješavanje sporova. Uz navedeno, razmatra se i napredak u integraciji maloprodajnog tržišta EU-a i prihvaćanje e-trgovine. Kako bi se poboljšala zaštita potrošača i prilagodila novim izazovima, zaključak okruglog stola je da Svjetski dan prava potrošača, koji se obilježava 15. ožujka, treba uzeti kao dan mjerenja napretka na području prava potrošača, te da bi

Lokalna samouprava, koja je za sada vrlo slabo uključena, iako ima jasno definiranu obvezu na području prava potrošača, trebala bi se aktivno uključiti u procese oko zaštite potrošača. Također, zaključeno je i da je važna uloga u unapređenju prava potrošača na HRT-u, kao javnom servisu građana, na način da se u većoj mjeri uključi u informiranje i educiranje potrošača. Uz već spomenute govornike, svoj doprinos raspravi na okruglom stolu dali su i predstavnici drugih institucija koje sudjeluju u kreiranju politika zaštite potrošača, koje su ujedno i dionici Nacionalnog vijeća za zaštitu potrošača u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. U raspravi su sudjelovali predstavnici Hrvatske gospodarske komore, Državnog inspektorata, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstva pravosuđa i uprave, Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, HANFA-e, HAKOM-a i Centri za mirenje. Okrugli stol moderirala je Sanja Smoljak Katić, direktorica Sektora za trgovinu HGK. U godini u kojoj Hrvatska udruga za zaštitu potrošača obilježava 25 godina rada, na razini Europske unije u 2023. proslavit će se 50 godina od donošenja Europske povelje o obavješćivanju i zaštiti potrošača o njihovim pravima, usvojene 1973. godine, a što se smatra počecima zaštite potrošača na raziST ni Europske unije. www.suvremena.hr

praksa i očekivanja

Što je upravljanje kategorijama u maloprodaji i zašto je važno

Zašto je Category management važniji no ikad u maloprodaji Tanja Jurković konzultant za maloprodaju Retail DNA tanja.jurkovic@retaildna.hr

Jeste li se ikada zapitali zašto su proizvodi na policama složeni tako kako su složeni? Zašto su određene skupine proizvoda pozicionirane zajedno? Zašto je u supermarketima voće i povrće najčešće na početku prodajnog prostora? Odgovor je - Category management.

ategory management ili upravljanje kategorijama maloprodajna je strategija koja uključuje organiziranje i upravljanje proizvodima u trgovini ili online tržištu na temelju njihove kategorije ili vrste proizvoda. Ovaj je pristup osmišljen kako bi trgovcima pomogao optimizirati način na koji promoviraju i prodaju proizvode kupcima s ciljem povećanja prodaje i profitabilnosti. Nekoliko je razloga zašto je upravljanje kategorijama važno u maloprodaji: 1. Poboljšano korisničko iskustvo: Organiziranjem proizvoda po kategorijama trgovci mogu olakšati kupcima pronalaženje onoga što traže, što može poboljšati cjelokupno iskustvo kupnje. 2. Poboljšana prodaja i profitabilnost: Organiziranjem proizvoda na logičan i vizualno privlačan način, trgovci na malo 86

Suvremena trgovina 1(48)

mogu povećati prodaju i profitabilnost olakšavajući kupcima otkrivanje i kupnju proizvoda. 3. Bolje upravljanje zalihama: Upravljanje kategorijama također može pomoći trgovcima da bolje upravljaju svojim zalihama, budući da mogu pratiti koji se proizvodi dobro prodaju i prilagoditi razinu zaliha u skladu s tim. 4. Poboljšani marketing i promocija: Trgovci na malo mogu koristiti upravljanje kategorijama za kreiranje ciljanih marketinških i promotivnih kampanja, budući da mogu identificirati koji su proizvodi najpopularniji među određenim segmentima kupaca i prilagoditi svoje marketinške napore u skladu s tim. Općenito, upravljanje kategorijama ključna je strategija koju trgovci mogu koristiti kako bi optimizirali način na koji prodaju proizvode i poboljšali iskustvo kupnje za svoje kupce.

Postoji nekoliko znakova da trgovac možda prakticira loše upravljanje kategorijama, uključujući: 1. Zbunjujuća organizacija proizvoda: Ako proizvodi nisu organizirani na logičan i intuitivan način, kupcima može biti teško pronaći ono što traže, što dovodi do frustracija i potencijalnog gubitka prodaje. 2. Artikli kojih nema na zalihama: Ako trgovac na malo ne upravlja ispravno svojim zalihama, to može rezultirati nedostatkom dobro prodavanih proizvoda, što može biti frustrirajuće za kupce i dovesti do gubitka prodaje. 3. Nedostatak promotivnog fokusa: Ako trgovac na malo ne koristi upravljanje kategorijama kako bi identificirao koji su proizvodi najpopularniji kod određenih segmenata kupaca, možda neće učinkovito promovirati i plasirati te proizvode, što dovo-

zir profitne marže svakog proizvoda kako bi se osigurao financijski uspjeh poslovanja. • Efikasno upravljajte zalihama: važno je dobro razumjeti svoje zalihe i podatke o prodaji kako biste donosili informirane odluke o tome koje proizvode skladištiti i koliko ih skladištiti. Izbjegavanjem ovih pogrešaka možete donositi informiranije i strateške odluke o svom maloprodajnom asortimanu, te odabrati asortiman koji zadovoljava potrebe vaših kupaca i pomaže vašoj trgovini da uspije. di do propuštenih prilika za povećanje prodaje.

osoba bez iskustva sa navedenom kategorijom).

4. Neučinkovite strategije određivanja cijena: Loše upravljanje kategorijama također može rezultirati time da trgovci na malo nepravilno određuju cijene proizvoda, bilo postavljanjem previsokih ili preniskih cijena, što dovodi do gubitka prodaje i profitabilnosti.

• Uzmite u obzir istraživanje tržišta: važno je razumjeti potrebe i preferencije vaše ciljane baze kupaca prije odabira proizvoda za prodaju.

Sve u svemu, loše upravljanje kategorijama može dovesti do zbunjujućeg i frustrirajućeg iskustva kupnje za kupce i rezultirati gubitkom prodaje i profitabilnosti za trgovca. Prilikom odabira asortimana za maloprodajnu trgovinu treba uzeti u obzir nekoliko stvari, a kako bi se osigurao uspjeh, važno je izbjeći određene pogreške. Evo nekoliko stvari koje su bitne prilikom odabira asortimana za maloprodajnu trgovinu: • Nemojte se oslanjati isključivo na vlastite preferencije već se oslonite na podatke: bitno je razumjeti ciljano tržište, jer se oslanjamo na preferencije ciljanog tržišta do kojih smo došli na osnovu dostupnih podataka. Oslanjanje na svoje preferencije može dovesti do ne-relevantnog asortimana (ako odluke donosi

• Ne zanemarujte tržišne trendove: praćenje tržišnih trendova ključno je pri odabiru asortimana. Važno je znati što je popularno i traženo kako bismo ostali konkurentni. • Budite svjesni sezonskih promjena: prilikom odabira proizvoda uzmite u obzir doba godine i sve relevantne praznike ili događaje. • Pažljivo razmotrite cijene proizvoda: pobrinite se da odaberete proizvode s konkurentnom cijenom i koji su u skladu sa strategijom određivanja cijena vaše trgovine. • Budite u svakom trenu svjesni što radi konkurencija: razmotrite što nude druge trgovine u vašem području i kakav je vaš izbor proizvoda u usporedbi. Važno je razumjeti što vaša konkurencija nudi u smislu asortimana kako biste se razlikovali i ponudili nešto jedinstveno. • Nemojte zanemariti važnost profitnih marži: iako je važno ponuditi širok raspon proizvoda, također je važno uzeti u ob-

Trgovcima na malo učinkovito je upravljanje kategorijama ključno za poticanje prodaje i poboljšanje korisničkog iskustva. Organiziranjem proizvoda na logičan i vizualno privlačan način, trgovci mogu olakšati kupcima da pronađu ono što traže, što dovodi do povećanja prodaje i profitabilnosti. Ali ne radi se samo o fizičkom rasporedu proizvoda u trgovini – upravljanje kategorijama također uključuje razumijevanje demografskih podataka kupaca i potražnje proizvoda te korištenje tog znanja za kreiranje ciljanih marketinških i promotivnih kampanja. U današnjem konkurentnom maloprodajnom okruženju, dobro promišljena strategija upravljanja kategorijom ključna je za uspjeh. Organiziranjem proizvoda po kategorijama i korištenjem ciljanih marketinških i promotivnih kampanja, možete povećati prodaju i profitabilnost, istovremeno pružajući besprijekorno i ugodnije iskustvo kupnje za vaše kupce. Bez obzira upravljate li fizičkom trgovinom ili internetskim tržištem, učinkovito upravljanje kategorijama ključ je uspjeha u današnjem konkurentnom maloprodajnom okruženju. Dakle, ako želite podići svoje maloprodajno poslovanje na višu razinu, nemojte podcijeniti moć upravST ljanja kategorijama! www.suvremena.hr

praksa i očekivanja

Kako će uvođenje eura utjecati na kupovne navike potrošača?

EURO – simbol (ne)moći Edi Bajramović

U sklopu programa smjera Komercijalist, kroz četiri godine predmeta Poznavanje robe, učenici uče kako identificirati pojedine robne skupine, samostalno razlikovati vrstu robe široke potrošnje, te izdvojiti čimbenike koji sudjeluju u oblikovanju i čuvanju robe od primarne proizvodnje do krajnjih potrošača. U nastavi prof. Kristine Vilček, na kraju svake nastavne cjeline tema je prodaja određene robne skupine. Potaknuti promjenama koje su nastale zamjenom kune za euro, učenici 4.A razreda smjera Komercijalist izrazili su svoje pretpostavke kako će uvođenje eura utjecati na kupovne navike hrvatskih potrošača, a učenik Edi Bajramović koristi ovu mogućnost za iznošenje svojih stavova. 88

Suvremena trgovina 1(48)

prvim danom nove, 2023. godine Republika Hrvatska je uvela euro kao zakonsko platno sredstvo, čime smo ušli u zajednicu država sa zajedničkom valutom koja je, prema trenutnim kretanjima, jedna od najstabilnijih u svijetu. Prednosti i nedostatci Prateći ovu temu lako je uvidjeti prednosti i nedostatke uvođenja eura kao valute. Pozitivne strane će se očitovati u turizmu i vanjskoj trgovini, najviše zbog činjenice da je Hrvatska turistička zemlja, a većina naših gostiju je iz zemalja članica Europske Unije koje primjenjuju euro. Međutim, to može biti i dvosjekli mač, jer će sada ti turisti puno lakše moći usporediti cijene u Republici Hrvatskoj s onima u svojim državama. Vanjskotrgovinski subjekti smanjit će troškove konverzije, te bi uvođenje eura moglo rezultirati smanjenjem cijena za krajnje potrošače ili povećanjem dobiti za subjekte u tom vanjskotrgovinskom poslu. Nadalje, negativne posljedice će se najviše vidjeti u maloprodaji, gdje su cijene pojedinih proizvoda enormno i neopravdano skočile. Određena poskupljenja rezultat su kretanja na međunarodnim tržištima, dio ih nastaje kao posljedica konverzije, a dobar dio porasta cijena naprosto je rezultat marketinškotrgovačkih manipulacija. Već smo se u prethodnoj godini susreli s inflacijom, a uvođenjem eura taj se problem samo pojačava. Prema podatcima Nezavisnih hrvatskih sindikata iz 2020. g. stopa siromaštva u Republici Hrvatskoj iznosi 18.3%, a najugroženije su žene starije od 65 godina. Prosječan stanovnik paziti će na svaki potrošeni euro, a posebno stanovnici iz najugroženijih skupina.

Problemi na vidiku

Dvosjekli mač

Kršenje etičkih kodeksa za sobom će povući kršenje načela slobodnog tržišta na određenim područjima trgovinske razmjene, a sve u cilju zaštite građana niske platežne moći. Uvođenjem eura lakše ćemo moći uspoređivati cijene sa zemljama Europske unije, jer, psihološki gledano, zbog konverzije kune u euro stvara se privid da je sve jeftino, a naročito ako cijena ima i iznos nakon decimale.

Uvođenje eura dobro je za naše izvoznike, a naročito IT tvrtke koje imaju sve uspješniji proboj na inozemna tržišta. Zatim, mnogi izvozno orijentirani subjekti prehrambenog sektora mogu se pohvaliti sve većim izvoznim brojkama, a euro sve to samo pospješuje i olakšava. Također, mnogi građani koji imaju otvorene devizne račune u eurima više neće imati dodatne troškove, a može se očekivati i porast korištenja kartica pri plaćanju usluga. Potrošnja će se smanjiti i zbog preventivnog straha. Mediji imaju velik utjecaj u društvu, pa često možemo dobiti dojam da su problemi mnogo veći nego što oni zbilja jesu. Ipak, možemo pretpostaviti da uvođenje eura neće utjecati na neke potrošačke navike naših građana, najviše zbog činjenice da se mnogi neće odreći neekonomičnog korištenja prijevoznih sredstava (jedan putnik u vozilu s više mjesta), korištenja ugostiteljskih usluga i ostalih sličnih navika naših potrošača.

Stoga će vjerojatno mnogi građani potrošiti više nego što su namjeravali upravo zbog te psihološke varke. Nakon što potrošači u prvim mjesecima shvate koliko je zapravo nominalno nizak iznos njihovih prihoda u odnosu na ostatak Europske Unije, situacija će se promijeniti te će se trošiti manje. Prva dva tjedna prijelaznog perioda djelatnici u maloprodaji imali su probleme zbog prometa u dvije valute, ali nakon završetka ovog perioda i potpunog prijelaza na euro, stvari su došle na svoje. Prednost je i da veći dio radno aktivne populacije koristi bezgotovinski način plaćanja kod kojeg ne bi trebalo biti nikakvih većih problema.

Dugoročno gledano, učinak uvođenja eura bit će pozitivan. Kako bi se olakšala trenutna situacija, potrebno je ostvariti dijalog između trgovaca i potrošača, proizvodnog ST sektora i države. www.suvremena.hr

intervju

Uoči održavanja 24. međunarodnog simpozija o kvaliteti razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Miroslavom Drljačom, predsjednikom Hrvatskog društva menadžera kvalitete (HDMK).

Kvaliteta je poslovna filozofija, pragmatički pristup i način življenja Kad je osnovano Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, koja je njegova misija i od kada ste Vi Predsjednik? HDMK je osnovano 3.7.1996. godine. Osnovali su ga menadžeri kvalitete školovani po europskoj harmoniziranoj shemi EOQ – Europske organizacije za kvalitetu. Trenutno broji više od 120 članova iz zemlje i inozemstva. Misija HDMK-a je povećanje stupnja materijalizacije načela kvalitete u hrvatskom gospodarstvu i društvu u cjelini, a s ciljem doprinosa povećanju konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. HDMK okuplja stručnjake iz područja kvalitete zbog razvijanja, promicanja i širenja politike i razvoja upravljanja kvalitetom, sukladno 90

Suvremena trgovina 1(48)

sa zahtjevima međunarodnih normi ISO 9000, ISO 14000 i drugih. Zadatak je HDMK-a unaprjeđivanje teorije, prakse i kulture kvalitete, podržavanje i provođenje znanstvenog i stručnog rada u području upravljanja kvalitetom, te zalaganje za potpuniju primjenu rezultata znanstveno-istraživačkog i stručnog rada u unaprjeđivanju sustava kvalitete u RH. Predsjednik sam HDMK-a od 2009. godine što znači da je u tijeku četvrti mandat, što mi je osobita čast. Tko su članovi HDMK-a? HDMK okuplja znanstvenike i stručnjake, menadžere kvalitete, okoliša, sigurnosti, rizika i drugih sustava upravljanja te auditore, sa-

vjetnike i sve druge koji se izravno ili neizravno bave problemima kvalitete s ciljem stvaranja mogućnosti za zajednički pristup unaprjeđenju kvalitete, organiziranog djelovanja na promociji i popularizaciji kvalitete sustava upravljanja, širenju kulture kvalitete, zaštite strukovnih interesa članova i uzdizanje znanstvenih i stručnih kadrova u području upravljanja kvalitetom. Članovi HDMK-a su prvenstveno školovani menadžeri kvalitete i drugih sustava upravljanja te auditori tih sustava, prema EOQ harmoniziranoj shemi, ali isto tako mogu biti školovani i u drugim ovlaštenim institucijama za školovanje kadrova u području sustava upravljanja, kao što su fakulteti i sl.

dan doprinos jačanju konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Brojni članovi HDMK-a ujedno su i članovi međunarodnih organizacija za kvalitetu, te svojim djelovanjem u okviru tih organizacija, osim što predstavljaju RH, stečeno znanje i iskustvo prenose u hrvatsku svakodnevicu.

Miroslav Drljača

Na koji način članovi HDMK-a doprinose razvoju hrvatskog društva u cjelini? HDMK je do sada izdalo 10 zbornika radova s naših simpozija o kvaliteti, jednu bibliografiju i nekoliko knjiga. Uputili smo niz inicijativa prema raznim ministarstvima i drugim institucijama poput Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te Uredu Predsjednika Republike, a vezano za aktualna društvena i gospodarska pitanja. Sudjelovali smo u javnim raspravama brojnih zakona prvenstveno vezanih za problematiku upravljanja okolišem. Naši članovi obnašali su i obnašaju niz odgovornih dužnosti, kao što su prorektori sveučilišta i dekani fakulteta, istaknuti sveučilišni profesori, političari, vrhunski menadžeri, ravnatelji brojnih institucija i agencija, te stručnjaci iz prakse koji svakodnevno promiču načela upravljanja kvalitetom u različitim djelatnostima u svojim poduzećima i drugim organizacijama. Obavljajući svoje svakodnevne poslovne aktivnosti, članovi HDMK-a doprinose unaprjeđivanju teorije, prakse i kulture kvalitete i provođenju stručnog rada u području upravljanja, osiguranja i kontrole kvalitete te se zalažu za potpuniju primjenu rezultata znanstveno-istraživačkog i stručnog rada u unaprjeđivanju sustava kvalitete u RH, što je neposre-

Vi ste član nekoliko prestižnih međunarodnih organizacija za kvalitetu kao što su EOQ – Europska organizacija za kvalitetu, ASQ – Američko društvo za kvalitetu i IAQ – Međunarodna akademija za kvalitetu. Počasni ste član Asocijacije za kvalitetu i proizvodnju Czestochowa iz Poljske. Predsjednik ste MSEECQI – Inicijative za kvalitetu zemalja srednje i jugoistočne Europe. Imate dobar uvid u globalna zbivanja u području upravljanja kvalitetom. Gdje je Hrvatska, kada govorimo o upravljanju kvalitetom. Zahtjevi za sustav upravljanja kvalitetom sadržani su u ISO normama serije 9000. To su svjetske norme što znači da ako uvodite sustav upravljanja kvalitetom (okolišem, rizicima i dr.) u neku organizaciju, ona mora ispuniti iste uvjete kao i organizacija u SAD, Kini, Australiji, Bosni i Hercegovini ili bilo kojoj drugoj zemlji. Radi se o jedinstvenim zahtjevima, što omogućuje usporedbu organizacija na globalnoj razini. O poziciji Hrvatske po kriteriju certificiranosti više godina provodio sam istraživanja. Rezultati su pokazali da, što se Hrvatske tiče, certificirani sustav upravljanja kvalitetom sukladno sa zahtjevima ISO 9001 međunarodne norme, kao menadžerski alat u povećanju konkurentnosti, više koriste proizvodne nego neproizvodne organizacije, zatim više koriste izvoznici nego uvoznici. I zanimljivo je, da što se više sužava broj npr. izvoznika, to više raste učešće onih organizacija koje koriste ovaj alat, odnosno imaju certificirani sustav upravljanja kvalitetom.

To je logično, jer na taj način strani partner naših izvoznih poduzeća upravlja svojim rizicima. U vrijeme kad je provođeno ovo istraživanje, najveći stupanj certificiranosti bio je u Elektro industriji, potom u industriji hrane i pića, sekundarnim sirovinama i proizvodnji nemetalnih proizvoda. Najniži je bio u izdavaštvu, proizvodnji kože i obuće, ribarstvu, nekretninama i tiskarstvu. Ako po stupnju certificiranosti uspoređujemo Hrvatsku s drugim zemljama, nalazila se daleko iznad svjetskog prosjeka razvijenosti kvalitete, prosjeka zemalja kandidatica za članstvo u EU i prosjeka zemalja potencijalnih kandidata. Veoma se približila prosjeku zemalja EU 10. To su dobri rezultati, ali treba imati na umu da se i drugi razvijaju tako da treba voditi računa i o dinamici. Nedavno je završen nacionalni projekt uvođenja sustava upravljanja kvalitetom u javnu upravu RH, koji je u ime Vlade RH vodilo Ministarstvo pravosuđa i uprave. Vi ste bili ključni stručnjak za modul kvalitete. Kako ocjenjujete ovaj projekt i da li je, osim Vas, u projektu sudjelovao još netko od članova HDMK? Analiza stanja koja je provedena na početku projekta pokazala je da Hrvatska kasni za razvijenijim zemljama EU 15 i više godina, kada je riječ o upravljanju kvalitetom u javnoj upravi. Misija ovog projekta bila je da javna uprava u većoj mjeri postane servis građanima i gospodarstvu i na taj način doprinese konkurentnosti gospodarstva. To je potpuno nova paradigma i zahtijeva novi pristup kod ljudi koji rade u sustavu javne uprave, a to je da kvaliteta nije ono što javna uprava misli o sebi, već ono što o javnoj upravi misle korisnici usluga, a to su građani i gospodarstvo. Nekima je to teško prihvatiti. Ključnu ulogu u promjeni paradigme imaju čelnici tijela javne uprave, a mnogi od njih postali su čelnici bez www.suvremena.hr

intervju

odgovarajućeg obrazovanja, dakle kvalifikacija, a potom i kompetencija, što je bila otegotna okolnost u ovom projektu. U sustavu ima značajan broj ljudi koji su premladi da odu iz sustava, a prestari da bi ih se mijenjalo. Ali mogu reći da je učinjen značajan korak naprijed u poimanju kvalitete kao koncepta i opredjeljenja, a također i u razumijevanju potrebe procesnog razmišljanja, razumijevanju konteksta, razumijevanju potreba građana i gospodarstva za rješavanjem životnih situacija. Napredak je učinjen i u digitalizaciji javne uprave. Osim mene, u projektu su sudjelovali i drugi članovi HDMK-a, što kroz proces provedbe edukacije, a najveći broj kroz implementaciju i vođenje projekta u tijelima javne uprave u kojima rade. U tijeku su pripreme za održavanje 24. međunarodnog simpozija o kvaliteti, kako napreduju pripreme? HDMK je do sada organiziralo i uspješno održalo 23 međunarodna simpozija o kvaliteti, na kojima je sudjelovalo oko 1050 autora iz 40 zemalja svijeta, s 870 znanstvenih i stručnih radova objavljenim u zbornicima. Visoki pokrovitelji 10. simpozija održanog u ožujku 2009. godine u Zadru, 15. simpozija odr92

Suvremena trgovina 1(48)

žanog 2014. godine u Zagrebu i 20. simpozija održanog 2019. godine u Puli, bili su tadašnji predsjednici, odnosno Predsjednica RH. Godine 2010. simpozij u Zadru otvorio je osobno tadašnji predsjednik Republike Stjepan Mesić. Pripreme za 24. simpozij odvijaju se prema planu. Simpozij će biti održan od 22. do 24. ožujka 2023. godine, u Opatiji, u hotelu Admiral. Očekujemo oko 100 sudionika iz Hrvatske i inozemstva, te autore radova iz više od 14 zemalja svijeta. Kako je koncipiran 24. međunarodni simpozij o kvaliteti? Ponešto smo promijenili koncept u odnosu na dosadašnje simpozije tako da ćemo ovaj put održati tri panela na aktualne teme: 1) Upravljanje kvalitetom u javnoj upravi, 2) Klimatske promjene i 3) Strategija razvoja ISO 9001 norme. Prvog dana 22. 3. s početkom u 17:00 sati održava se prvi panel na temu Upravljanje kvalitetom u javnoj upravi. Govorit će se o projektu uvođenja sustava upravljanja kvalitetom u javnu upravu RH koji je upravo završio, ciljevima, rezultatima i očekivanjima. Nakon toga, s početkom u 18:45 sati održat će se sastanak Upravnog odbora MSEECQI – Inicijative za kvalitetu zemalja srednje i jugoistoč-

ne Europe, na kojem se očekuje i prijem novi članica, ali i imenovanje novog Predsjednika/ce Inicijative. Poslije sastanka slijedi „piće dobrodošlice“ i druženje sudionika simpozija. Drugog dana 23. 3. s početkom u 09:30 sati održat će se ceremonija otvaranja simpozija, obraćanje Predsjednika HDMKa te gostiju, sponzora i pokrovitelja. Slijedi dodjela Nagrade dr. sc. Josip Čiček za najbolji studentski rad iz područja sustava upravljanja. U okviru ceremonije otvaranja simpozija upriličen je i kulturno-umjetnički program, odnosno nastup mladih pjevača i glazbenika glazbene škole iz Opatije. Nakon toga slijedi plenarno izlaganje radova autora. Nakon prvog bloka izlaganja radova slijedi drugi panel pod naslovom Klimatske promjene na kojem će sudjelovati kao panelisti istaknuti stručnjaci za ovo područje. Potom slijedi drugi blok prezentacije radova, a nakon toga i treći panel pod naslovom Strategija razvoja ISO 9001 norme. I time će završiti drugi dan, kada je riječ o radnom dijelu. U popodnevnim satima slijedi turističko razgledavanje grada Opatije uz stručno vođenje na hrvatskom i engleskom jeziku. U večernjim satima bit će zajednička večera sudionika simpozija, uz živu glazbu. Trećeg dana 24. 3. od 08:30 do 13:30 sati održat će se prezentacije radova. Na kraju slijedi obraćanje Predsjednika HDMK-a uz prezentaciju teza za zaključke simpozija koje će donijeti Upravni odbor HDMK-a nakon simpozija. Što simpozij nudi sudionicima? Autorima sudionicima nudi mogućnost prezentacije znanstvenih i stručnih radova na međunarodnom simpoziju i objavu radova u Zborniku radova koji će biti globalno vidljiv. Nudi mogućnost aktivnog sudjelovanja u raspravi o prezentiranim radovima. Također, sudjelovanje u raspravi na tri panela koja smo spomenuli. Nudi moguć-

nost razgovora s autorima radova, sklapanje novih i jačanje već postojećih kontakata i poznanstava, razmjenu mišljenje o problemima kvalitete u vlastitim organizacijama, razmjenu iskustava, dobivanje stručnog mišljenja od strane vodećih stručnjaka za sustave upravljanja. Nudi mogućnost svakom sudioniku davanje vlastitog doprinosa raspravama i formuliranjem zaključaka simpozija. Također nudi i zajedničko druženje tijekom društvenih događanja koja prate simpozij, a to su „piće dobrodošlice“, turističko razgledavanje Opatije i zajedničke večere. I ono što je također važno, nudi aktivno sudjelovanje u 24-godišnjoj tradiciji ovog značajnog međunarodnog skupa i jedno novo iskustvo. Da li se sudionici već prijavljuju za simpozij i kako to mogu učiniti? Prijave sudionika stižu i u narednim danima očekujemo da se intenziviraju. Zainteresirani se mogu prijaviti i registrirati putem elektroničke prijavnice koju će pronaći na web stranici HDMK-a www. hdmk.hr. Poziv za simpozij sa svim potrebnim informacijama nalazi se na istoj web stranici. U okviru poziva nalazi se i poveznica s uputama

za rezervaciju sobe u hotelu Admiral, po posebno ugovorenim cijenama za sudionike simpozija. Sve druge informacije zainteresirani mogu dobiti na mail adresi info@ hdmk.hr. Pozivamo sve stručnjake, profesionalce i znanstvenike u području upravljanja kvalitetom, okolišem i drugim sustavima upravljanja, da dođu na simpozij i doprinesu njegovoj uspješnosti. Predavali ste upravljanje kvalitetom na šest hrvatskih sveučilišta. Dobitnik ste brojnih nagrada za doprinos kvaliteti, među kojima i dvije nagrade za životno djelo od dvije različite organizacije. Poznajete problematiku upravljanja kvalitetom u Hrvatskoj i na globalnoj razini. U kojem smjeru će se dalje razvijati upravljanje kvalitetom? Strateške odrednice budućnosti kvalitete prepoznajemo prvenstveno u doprinosu stvaranju novog sustava vrednota koji treba afirmirati vrednote poput: znanja, izvrsnosti, poštenja, etičnosti, empatije, kompetencije, održivosti, društvene odgovornosti, domoljublja i demokracije. Daljnja normizacija će se nastaviti i u budućnosti i zahvatiti sva područja ljud-

skog djelovanja. Primjena kvalitete kao strategije u razvoju globalnih neravnoteža slijedeća je strateška smjernica upravljanja kvalitetom. Doprinos konkurentnosti misija je upravljanja kvalitetom. Daljnji razvoj kvalitete kao znanosti također je budućnost upravljanja kvalitetom. Jedna od najtežih zadaća je rješavanje pitanja stalnog rasta i razvoja, prevladavanjem uzroka nastanka recesije, što bi predstavljalo revolucionarno otkriće i postignuće. Koje aktivnosti HDMK planira u bližoj budućnosti? Za nekoliko dana bit će objavljen Zbornik radova 23. međunarodnog simpozija o kvaliteti održanog 2022. godine. U ožujku planiramo održavanje 24. simpozija. Ove godine planiramo aktivnosti na izradi modela Hrvatske nagrade za kvalitetu koja egzistira u okviru Zaklade u kojoj HDMK ima većinski osnivački udio. Također, planiramo do kraja godine osnivanje Hrvatske akademije za kvalitetu koja će u začetku okupiti oko 60 znanstvenika iz svih područja djelovanja, različitih temeljnih struka, kojima je zajednička karakteristika kompetencija za upravljanje kvalitetom. Na taj ćemo način okupiti kritičnu masu kompetencije oko jednog cilja, a to je viši stupanj materijalizacije načela upravljanja kvalitetom u funkciji povećanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, što znači višu razinu kvalitete života za sve naše građane. Kada biste u jednoj rečenici trebali reći što je za Vas kvaliteta, koja bi to rečenica bila? Teško je jednom rečenicom obuhvatiti kompleksan fenomen kao što je kvaliteta. Ali ja često ponavljam ovu rečenicu: „Kvaliteta je poslovna filozofija, pragmatički pristup i način življenja.“ S.T. www.suvremena.hr

logistika

Operacijski menadžment i upravljanje lancima opskrbe – sličnosti i razlike dr. sc. Matija Kovačić

Uvod Operacijski menadžment može se definirati kao sustavan pristup upravljanju svim aktivnostima potrebnim za provođenje transformacije inputa u output, odnosno, općenito resursa poput sirovina i materijala u gotove proizvode. S obzirom na to, operacijski menadžment iznimno je kompleksno područje koje se treba sagledavati kroz aspekt multidisciplinarnosti budući da obuhvaća područja nabave, logistike, proizvodnje, upravljanja rizicima, itd. U tom kontekstu, temeljni cilj operacijskog menadžmenta povećanje je učinkovitosti sustava i procesa unutar sustava, a što znači, između ostaloga, i potrebu optimizacije i poboljšanja kako bi se način na koji se koriste resursi sustava što je moguće više poboljšali. Drugim riječima, operacijski menadžment bavi se svim ključnim, strateškim pitanjima kao što je to odabir i definiranje izgleda proizvodnih pogona, upravljanjem strateški značajnim projektima kao što je to implementacija nove tehnologije ili implementacija novih strojeva i uređaja koji će se koristiti u proizvodnom procesu. Paradigma operacijskog menadžmenta naglašava da odluke, vezane uz nabrojeno, treba temeljiti na dokazima koji su često kvantitativnog karaktera, a što znači da se temelje na različitim tehnikama stati94

Suvremena trgovina 1(48)

stičkih analiza ili primjeni metoda operacijskih istraživanja. Značaj lanca opskrbe Posebna pozornost na lance opskrbe počela se usmjeravati razvojem izazova vezanih uz pandemiju SARS CoV-2 i nedavna ratna zbivanja u Ukrajini, zbog čega je u pitanje dovedena sposobnost organizacija da osiguraju sve potrebne sirovine i materijale neophodne za nesmetanu proizvodnju. Ako se sagleda pojmovno određenje, lanac opskrbe predstavlja skup organizacija koje su međusobno povezane, a koje osiguravaju sve potrebne resurse neophodne za nesmetano odvijanje proizvodnog procesa, te aktivnosti isporuke gotovih proizvoda do krajnjeg kupca. S druge strane, ako se na opisano doda i potreba povećanja održivosti, dolazi se do pojma proširenog lanca opskrbe koji, osim proizvodnog djela i djela isporuke gotovih proizvoda, ima mogućnost i povrata tj. zbrinjavanja potrošenih proizvoda (otpada). S obzirom na troškove nabave sirovina i materijala, lanac opskrbe često se proteže globalno što podrazumijeva značajno prostorno raspršenje pojedinih dobavljača s obzirom na komparativne prednosti u proizvodnji osnovnih sirovina potrebnih za proizvodnju. Globalna rasprostranjenost dobavljača u

lancu opskrbe ujedno znači i izrazito veliku kompleksnost upravljanja procesima koji često mogu biti zahvaćeni različitim rizicima vezanim uz, primarno, pravovremenu dostavu, a zatim i rizika vezanih uz učinkovitost. Posebno izazovno i rizično područje u lancu opskrbe je i pravovremenost naručivanja odgovarajuće količine proizvoda budući da potražnja za pojedinim proizvodima na tržištu nije konstanta i može se dogoditi da je izrazito kompleksno predvidjeti je. Samim time stvara se rizik od naprezanja duž lanca opskrbe i potencijalnog puknuća lanca za što je prijetio značajan rizik ako se govori o recentnim zbivanjima za vrijeme pandemije SARS CoV-2. S obzirom na opisano, imperativ je svim upravljačkim aktivnostima u lancu opskrbe koji podrazumijevaju, primjerice, odluku o odabiru dobavljača, količini narudžbe, smještaju proizvodnih pogona i slično, temeljiti na kvantificiranim i provjerenim podatcima. Operacijski menadžment Operacijski menadžment ili upravljanje operacijama primarno se odnosi na sve aktivnosti transformacije tj. poslovnih procesa. Drugim riječima, ciljevi vezani uz operacijski menadžment su minimizacija ili maksimizacija tj. generalno govoreći optimizacija. Krajnjosti mini-

vaju područja budžetiranja i financija, upravljanja rizicima, pravnih poslova i aktivnosti usklađenja poslovanja sa zakonskim propisima.

mizacije i maksimizacije najčešće se odnose na troškove i prihode gdje menadžment nastoji smanjiti trošak transformacije, odnosno povećati prihod i u konačnici profit. Za potrebe optimizacije razvijene su različite tehnike, metode i metodologije koje se primarno proučavaju u kontekstu operacijskih istraživanja unutar kojih se stvarni problemi matematički modeliraju kako bi ih se moglo optimizirati. U tom kontekstu razvijene su metode poput linearnog i dinamičkog programiranja temeljem kojih se može provesti optimizacija procesa što će u konačnici rezultirati i smanjenjem troškova. No, izuzev toga, operacijski menadžment odnosi se i na sustave upravljanja, a primarno na sustave upravljanja kvalitetom (ili osiguranje kvalitete) s ciljem stvaranja pretpostavki da proizvod ili usluga namijenjena kupcu ili korisniku bude u sukladu s njegovim zahtjevima. Isto tako, treba naglasiti i druge pristupe poput upravljanja kapacitetima koji se može povezati s linearnim programiranjem, a kako bi se što je moguće više povećala učinkovitost tj. iskorištenje dostupnih radnih sati mehanizama koji se koriste u procesu. Potreba za distinkcijom Govoreći o ulozi koju operacijski menadžment ima u lancu opskrbe

potrebno je naglasiti kako u teoriji operacijskog menadžmenta postoji pojam operacijski i menadžment lanca opskrbe (engl. Operations and Supply Chain Management – OSCM). Pojam se odnosi specifično na lanac opskrbe i podrazumijeva aktivnosti usmjerene na povećanje učinkovitosti i djelotvornosti odvijanja procesa u lancu opskrbe kroz upravljanje kapacitetima, analizu izvora varijabilnosti i predlaganju mjera smanjenja iste, analizu sposobnosti dobavljača i slično. Ako se govori o paradigmi i teoriji operacijskog menadžmenta i lanca opskrbe, potrebno je naglasiti kako se u literaturi pronalazi stav kako je operacijski menadžment značajno širi pojam u odnosu na upravljanje lancem opskrbe što je u potpunosti točno. Razlog za to je činjenica kako se lanac opskrbe i aktivnosti upravljanja lancem opskrbe primarno odnose na osiguranje svih potrebnih resursa na učinkovit i djelotvoran način, dok se s druge strane operacijski menadžment, uz sve aktivnosti upravljanja lancem opskrbe, dodatno bavi i područjem osiguranja i upravljanja kvalitetom, zadovoljstva krajnjeg kupca ili korisnika i slično. No, unatoč tome, zajedničko područje za obje grane je maksimiziranje učinkovitosti i djelotvornosti. Osim toga, u kontekstu zajedničkih područja, operacijski menadžment i upravljanje lancima pokri-

Dakle, može se konstatirati kako je za učinkovito funkcioniranje lanaca opskrbe imperativ osigurati upravljanje operacijama unutar svakog od dionika u lancu opskrbe budući da se na ovakav način osigurava ispunjenje traženih zahtjeva. Iako je odgovornost upravljanja operacijama često spuštena na razinu organizacije, neophodno je definirati politike koje će vrijediti za cjelokupni lanac opskrbe, čime će se osigurati sljedivosti proizvoda kod svakog od dionika uključenih u lanac s ciljem da proizvodi budu odgovarajuće kvalitete, odnosno da ispunjavaju točno definirane specifikacije od konačnog kupca ili proizvođača koji nabavlja resurse od ostalih dionika uključenih u lanac. Zaključno Cilj svake organizacije povećanje je učinkovitosti i djelotvornosti za što na raspolaganju ima širok spektar različitih tehnika, metoda i metodologija. No, osim potrebe primjene spomenutih, jedan od osnovnih načina povećanja učinkovitosti je osiguranje učinkovitog funkcioniranja lanca opskrbe, a što s druge strane zahtjeva primjenu tehnika prediktivnih analiza. S druge strane, dok je lanac opskrbe pojam koji se odnosi na kretanje i osiguranje dovoljne količine resursa, operacijski menadžment se odnosi na samo korištenje osiguranih resursa tj. transformaciju istih koja mora biti što učinkovitija i što djelotvornija, a konačni rezultat transformacije (proizvod ili usluga) mora biti u sukladnosti sa zahtjevima zainteresiranih strana. Drugim riječima, u lancu opskrbe svaki dionik upravljanjem operacijama nastoji osigurati što veću učinkovitost i što manje troškove što se, sukladno općoj teoriji sustava, može ocrtati i na sve ostale dionike uključeST ne u lanac. www.suvremena.hr

logistika

Optimizacija skladišnih procesa i logistički troškovi Bojan Premužić, mag. ing. traff.

Uvod Jedan od temeljnih zahtjeva koji se postavlja na logističke procese povećanje je učinkovitosti, odnosno smanjenje troškova. Smanjenjem troškova i povećanjem učinkovitosti organizacija može izgraditi konkurentsku prednost, a što u uvjetima globalizacije i internacionalizacije poslovanja predstavlja imperativ. No, povećanje učinkovitosti i smanjenje troškova značajan je izazov koji podrazumijeva analizu postojećeg stanja za što može biti potreban značajan period, budući da se logistički procesi kao takvi kategoriziraju u složenije procese. S druge strane, nakon analize postojećeg stanja, implementacija poboljšanja može trajati također značajno razdoblje s obzirom na to da može zahtijevati promjene vezane uz drukčiji raspored regala u skladištu, implementaciju novog načina komisioniranja robe ili drukčiji pristup skladištenju kao i općenito drukčiji model skladišnog poslovanja. Optimizacija logističkih procesa značajno je pojednostavljena mogućnostima koje nudi digitalna transformacija koja, između ostaloga, omogućuje primjenu naprednih sustava temeljenih na strojnom učenju, interneta stvari i sličnih sustava koji omogućuju praćenje odvijanja procesa u realnom vremenu. No, temelj optimizacije procesa svakako je svijest menadžmenta i potpora koju menadžment organizacije treba osigurati, a koja uključuje projekte pod pokrovitelj96

Suvremena trgovina 1(48)

stvom uprave organizacije kao i osiguranje potrebnih resursa ali i edukacije. Skladišni procesi Najjednostavnije rečeno, skladišni procesi odnose se na procese zaprimanja, skladištenja i otpremanja robe, a koji mogu uključivati potprocese kao što su to komisioniranje, sortiranje robe i slično. Svi mehanizmi potrebni za osiguranje učinkovitog odvijanja skladišnih procesa trebaju biti iskorišteni što optimalnije, budući da u suprotnom oni predstavljaju komponentu koja, osim što ne omogućuje dodavanje vrijednosti, ima značajan utjecaj na povećanje logističkih troškova. Primjeri takvih mehanizama su viličari, točnije, nedovoljno optimizirane rute njihova kretanja kao i viličari koji mogu imati nejednako radno opterećenje, a što znači da se dio viličara opterećuje u značajno većoj mjeri u odnosu na ostale, čime dolazi i do većeg trošenja dijelova. Isto vrijedi i za vozila transporta, ako ga organizacija ima, odnosno transport nije eksternaliziran gdje tzv. prazne vožnje ili stajanje vozila predstavlja također značajan trošak. Ako se na to doda i stil vožnje, kao i briga vozača o samom vozilu, troškovi zbog nedovoljno kvalitetnog upravljanja voznim parkom može biti značajan. No, ako se generalno govori o potprocesima koji imaju najveći utjecaj na učinkovitost skladišnog sustava, potrebno je naglasiti potproces

komisioniranja u kojem su zaposlenici u neposrednom kontaktu s robom. U tom kontekstu, cilj organizacije mora biti smanjenje u što je moguće većoj mjeri dodir zaposlenika s robom. U praksi, ako organizacija uspije optimizirati komisioniranje tj. otpremu robe tako da zaposlenici imaju do 5, odnosno 7 kontakata s robom, takva organizacija se smatra učinkovitom dok se u suprotnom mogu provesti poboljšanja. Sličan primjer je i sama ruta kretanja viličara komisionera, a koja primarno ovisi o pozicioniranju SKU-a. Drugim riječima, drukčije politike pozicioniranja SKU-a u skladišnom sustavu mogu rezultirati povećanjem učinkovitosti budući da komisioneri mogu brže komisionirati robu. U tom kontekstu, pozicioniranje se može provoditi na temelju provedene ABC-XYZ analize ili samim dizajnom skladišnog sustava u kojem se roba koja se brzo komisionira izdvaja od robe za čije komisioniranje treba značajno više vremena. Drugim riječima, brzo komisionirajuća roba se može smjestiti bliže ulazu ili izlazu. No, treba imati na umu da se u tom slučaju često mora provesti spajanje narudžbi ako se govori o komisioniranju iste isporuke koja se nalazi na istoj paleti, ali sadrži proizvode koji se sporo i brzo komisioniraju. Logistički troškovi i KPI-ovi Nesumnjivo je to kako se za upravljanje logističkim troškovima, ali i sustavom općenito, trebaju defi-

nirati KPI-ovi koji mogu zavisiti o ciljevima organizacije. U globalu, KPI-ovi vezani uz skladišne sustave vezani su uz obrtaj zaliha, točnost komisioniranja ili broj komisioniranja po komisioneru, vrijeme vođenja pošiljke i slično. Potrebno je naglasiti kako je imperativ definiranje KPI-ova koji će biti praćeni kroz vrijeme, a sukladno dobivenim rezultatima organizacija može identificirati potencijalna poboljšanja kako bi se utjecalo na povećanje performansi. Potrebno je naglasiti i kako, u osnovi, KPI-ovi mogu poslužiti i za analizu logističkih troškova gdje treba napraviti distinkciju između logističkih troškova zbog nedovoljno kvalitetnog upravljanja i troškova koji nastaju svjesnim aktivnostima menadžmenta, a usmjereni su prema povećanju kvalitete tj. preventivi nastanka rizika. U tom kontekstu, troškovi zbog nedovoljno kvalitetnog upravljanja svode se na troškove kašnjenja isporuka, troškove krivo komisionirane robe, troškove nepotrebnih pokreta i troškove nepotrebnog transporta unutar skladišnog sustava. S druge strane, troškovi preventive, odnosno troškovi povećanja kvalitete skladišnih procesa mogu se svesti na testiranja WMS-a s ciljem dugoročnog smanjenja nekih od spomenutih troškova zbog nedovoljne kvalitete upravljanja, troškovi implementacije i održavanja, primjerice, sredstava preventive štete na uskladištenoj robi koja nastaje zbog glodavaca i slično. Optimizacija skladišnih procesa Prvi korak prilikom provođenja optimizacije skladišnih procesa definiranje je postojećeg stanja koje može zahtijevati i mapiranje procesa, odnosno provođenje internog audita. No, generalno govoreći, jedan od načina na koji se može pristupiti optimizaciji skla-

dišnih procesa, primarno je analiza postojećeg iskorištenja kapaciteta zaposlenika, odnosno strojeva i uređaja (viličara i ostalih sredstava internog transporta) budući da nedovoljno iskorišten kapacitet istih može povećati vrijeme vođenja, a samim time i utjecati na troškove. No, svakako, za sustavan pristup optimizaciji neophodno je voditi računa i o postojećim zalihama, a u kontekstu kojih je potrebno voditi računa o SKU koja dugo stoji uskladištena kao i o samom pozicioniranju istih. Razvojem Industrije 4.0 i pojavom mogućnosti koju nudi senzorika javlja se i mogućnost optimizacije skladišnih procesa kroz praćenje kretanja ruta vozila i zaposlenika pomoću senzora i stvaranjem mape kretanja. Ovakav pristup omogućuje analizu i identifikaciju mjesta u skladišnom sustavu na kojima postoji potencijalni rizik od kolizije, odnosno ruta koje se međusobno sijeku što može rezultirati smanjenom protočnošću. Nadalje, ovakvi podatci mogu poslužiti kao osnova za kreiranje digitalnog modela skladišnog sustava u kojem postoji mogućnost testiranja različitih rješenja za identificirane probleme, a što može značiti i identifikaciju prilika za poboljšanje. No, ako se govori o općeprihvaćenim pristupima temeljem kojih se može utjecati na povećanje učinkovitosti i djelotvornosti skladišnih procesa, svakako treba spomenuti Lean filozofiju koja razlikuje tri temeljne vrste procesnog otpada, a koje se jednostavnije rečeno, odnose na potrebu eliminacije svih aktivnosti koje ne dodaju vrijednost ili njihovo smanjenje, potre-

bu ujednačavanja svih radnih opterećenja kako bi svi mehanizmi u procesu bili jednako iskorišteni. Potrebno je naglasiti i kako za složenije projekte poboljšanja može biti korištena i DMAIC metodologija, odnosno kako se Lean može povezati sa 6 sigma, čime se nastoji poboljšati ne samo učinkovitost već i smanjiti varijabilnost. Zaključne misli Nesumnjivo je kako povećanje učinkovitosti i djelotvornosti skladišnih procesa postaje imperativ, budući da logistički troškovi mogu utjecati na ukupni rezultat poslovanja organizacije. U ovisnosti o postojećem stanju u skladišnom sustavu ovisi i smjer poboljšanja, no bez obzira na smjer potrebno je voditi računa o tome da se implementirano poboljšanje provede tako da projektni tim na umu ima i ostale dijelove skladišnog sustava koji bi mogli, zbog svojeg trenutnog stanja, pozitivno ili negativno utjecati na definirano poboljšanje, a vrijedi i obrnuto. Nadalje, potrebno je naglasiti i kako se paralelno s digitalizacijom i digitalnom transformacijom javljaju nove prilike za poboljšanja koje se temelje na automatizaciji ili potpori tehnologija, kao što su to umjetna inteligencija koja može biti korištena i trenirana za analizu učinkovitosti komisionera, ali i optimizaciju ruta kretanja viličara. Posebno važna primjenjivost umjetne inteligencije leži u činjenici da svaka nova generacija postaje sve učinkovitija, a prilagodbom postojećih modela koji su već razvijeni, potencijal koji umjetna inteligencija ima ST eksponencijalno raste. www.suvremena.hr

turizam

Jača disperzija turističkog prometa Ante Gavranović

Za 2023. postavljeni su, kad je riječ o turizmu, sasvim određeni ciljevi. To se prvenstveno odnosi na potpuni oporavak turizma, dosezanje pretpandemijskih turističkih rezultata na razini cijele zemlje, te još jača disperzija turističkog prometa na pred i posezonu. Određena novost je što se, prvi put, jači naglasak stavlja na promociju hrvatskih otoka, skrivenih bisera hrvatske turističke ponude u unutrašnjosti zemlje, luksuznu ponudu, gastronomiju, ali i sve one turističke proizvode koji generiraju turističku potrošnju tijekom cijele godine.

ažno je u te procjene i pretpostavke ugraditi i misao koju je nedavno iznijela ministrica turizma i sporta Nikolina Banjac: Strategija Europske komisije je „Od polja do stola“. Hrvatsko polje je naša poljoprivreda, a hrvatski stol je naš turizam. Moramo napraviti sve kako bismo to što bolje povezali. Realno uz oprez Osnovu za takvu prognozu ovogodišnje turističke godine daju prvi sumirani podaci o rezultatima 2022. Prema svim raspoloživim podacima i pokazateljima za nama je rekordna turistička godine. S ponosom ističemo da smo (opetovano) šampioni Sredozemlja. Naime, očekujemo prihode od stranih turista za 2022. godinu i oko 13 milijardi eura. Isto tako, 2022. godina bila je rekordna i u pogledu nekih od naših najvećih tržišta poput Njemačke, Austrije, Poljske, Češke, Slovačke i Nizozemske s kojih smo ostvarili gotovo 800.000 do98

Suvremena trgovina 1(48)

lazaka više negoli u 2019. godini. To je i odlična najava za 2023. godinu. Dodajmo tome ulazak Hrvatske u šengenski prostor i eurozonu, što zasigurno otvara još veći manevarski prostor povoljnoj sezoni i njenom produženju. Prema procjenama Vlade i HTZ-a fokus u 2023. godini ostaje na kvaliteti, održivosti i inovativnosti, kako bi uspjesi turizma bili dugoročni te dodatno doprinijeli cjelokupnom gospodarskom i društvenom razvoju Hrvatske.

Ohrabrujući povratak stranih gostiju U Hrvatskoj je tijekom 2022. godine ostvareno 18,9 milijuna dolazaka i 104,8 milijuna noćenja, tj. 37 posto više dolazaka i 25 posto više noćenja u odnosu na 2021. godinu, objavili su iz Ministarstva turizma. Pri tome su strani turisti ostvarili 92,3 milijuna noćenja, dok su domaći ostvarili 12,5 milijuna noće-

nja. Ono što je potrebno istaknuti je činjenica da je ostvareno 91 posto dolazaka i 96 posto noćenja ostvarenih u 2019. godini. Riječ je, to moramo naglasiti, o prvim podacima sustava eVisitor, koji sadrži turistički promet ostvaren u komercijalnim i nekomercijalnim objektima te nautičkom charteru (sustav eCrew). Pokazalo se da su oni vjerodostojni. Uz pokazatelje, broj domaćih i stranih gostiju, sve se više pozornosti pokazuje i za financijske efekte turističke sezone. Prema podacima Hrvatske narodne banke (HNB), u prvih devet mjeseci 2022. godine, prihodi stranih turista iznosili su 11 milijardi i 641 milijun eura, što predstavlja rast od 43 posto u odnosu na isto razdoblje 2021. godine, odnosno prihodovano je 3 milijarde i 527 milijuna eura više. U odnosu na prvih devet mjeseci 2019. godine, prihodovano je 2 milijarde i 206 milijuna eura više, odnosno prihodi od stranih turista u 2022. godini su za 23 posto viši nego li u istom razdoblju 2019. godine. Na temelju takvih pokazatelja neprimjereno je ukazivati na nepovoljne ocjene koje dolaze iz recentnih ekonomskih krugova koji priznaju veliko značenje i doprinos stabilnosti gospodarstva i utjecaju turizma na stvaranje BDP-a. Zašto i kako? Onima koji se ozbiljno bave turizmom i njegovom budućnošću nameće se sedam strateških pitanja

o kojima se pokušava uspostaviti širi društveni dijalog. Pritom treba jasno odgovoriti na ovih nekoliko pitanja: • Što zapravo znači budućnost? • Što se događa s prirodom? • Što treba čovjeku? • Što donosi tehnika? • Što su zahtjevi branše? • Kojim pravcem idu turistička putovanja? • Kakav je odnos prema vremenskim odrednicama? Mislimo li pritom samo na buduću sezonu ili na razvoj na dulju stazu? Više od 90 posto ljudi širom svijeta doživljava budućnost sa skepsom i strahom. Je li kod nas drukčije? Na nekim mjestima i turističkim destinacijama vrlo povoljni podaci izazvali su pravu euforiju, koja se na najvidljiviji način prokazuje povećanim očekivanjima za ovu godinu. Tenor te euforije odražava se u unisonom pokliču: „očekujemo u 2023. još veće (bolje) brojke i rezultate“. Toj euforiji nije podlegla ni Vlada koja isto gaji takve aspiracije. Jesu li one realne? Svakako imamo puno razloga slaviti zaista uspješnu sezonu, koja je unijela tračak optimizma u našu sumornu gospodarsku svakidašnjicu. Istodobno, moramo biti svjesni da pred nama stoje brojni novi izazovu i, posebno, zamke „velikih brojeva“. Upravo turizam krije u sebi obje ove karakteristike – nadu i strepnju.

To se može vrlo jednostavno nazrijeti iz riječi ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac: „Sljedeća godina je izazovna. Ulazak u eurozonu i šengenski prostor još će nas više približiti gostima s najvažnijih naših turističkih tržišta. Prisjetimo se, to su Njemačka, Slovenija, Austrija, Češka i Poljska. Trenutna gospodarska situacija i geopolitičko stanje ne ulijevaju previše optimizma, iako su očekivanja povećana, napose kad je riječ o ulaganjima u turizam. Pitanje je hoće li Hrvatska znati iskoristiti pogodnosti Nacionalnog plana oporavka i otpornosti koji osigurava znatan dio bespovratnih sredstava. Može li turizam biti poluga ukupnoga razvoja? To je stalno prisutno pitanje i nema jednosmjernog odgovora. Iako prihodi iz turizma u hrvatskom gospodarstvu čine znatan udio u stvaranju BDP-a, podaci vrlo zorno pokazuju da smo gotovo beznačajni čimbenik svjetskih turističkih kretanja. U svjetskom receptivnom turističkom kolaču i u prihodima iz turizma sudjelujemo s (još uvijek) skromnih 1 posto. Upravo ta činjenica je uporišna točka o kojoj moramo stalno voditi računa: Hrvatska nije global player u turizmu, ne određuje trendove i kretanja, ali može svojom osebujnom ponudom i drugim prednostima dati poseban ‘štih’ svjetskom i europskom turizmu. Možemo sigurno bolje i potpunije iskorištavati svowww.suvremena.hr

turizam je izrazite prednosti. I tu je naša najveća šansa. Opravdano se postavlja pitanje: zašto Hrvatska nikako ne uspijeva u pronalaženju i uspostavljanju širih poslovnih interesa i motiva da se, poput ostalih snažnih emitivnih turističkih zemalja, i druga poslovna područja hrvatskog gospodarstva aktivno uključuju u turističku ponudu? Postoji snažna interaktivnost između turizma, s jedne strane, te poljoprivrede i prehrambene industrije, ali i ostalih gospodarskih grana i djelatnosti, pa je očito kako treba ojačati učinkovitost svih djelatnosti koje tvore sastavnice turističkih proizvoda. Turizam bi u Republici Hrvatskoj, sukladno tome, morao postati kralješnica strategije izvozne ekspanzije, i to ne samo usluga već i šireg asortimana hrvatskih proizvoda. Kontinentalni turizam kao izazov Kontinentalni turizam, koji čini svega 5 posto u ukupnom turističkom prometu u Hrvatskoj, trebalo bi razvijati kao poseban turistički proizvod. Pogrešno je, naime, promatrati kontinentalni turizam kao nadopunu turizma na moru s obzirom da se oblici turizma koji se razvijaju u kontinentalnom dijelu Hrvatske mogu razviti kao potpuno nova i samostalna ponuda. Pritom moramo voditi računa o činjenici kako je čak 90 posto prostora u Hrvatskoj ruralni prostor i u njemu je potrebno razvijati posebne oblike turizma, kao što su eko turizam, seoski, lovački, izletnički turizam itd. No, kontinentalni turizam treba promatrati kao poseban proizvod, a u njegovu razvoju veliku ulogu trebaju imati lokalne turističke zajednice i to u smislu poticanja razvoja ruralnih prostora. Jasan je i konačni cilj svih takvih aktivnosti: zadržati ljude na seoskim prostorima, omogućiti im ostvari100

Suvremena trgovina 1(48)

vanje dohotka u čemu se posebna pažnja posvećuje razvoju eko turizma, jačanju izletničkog i agroturizma. Prednosti kontinentalnog turizma su u tome što se može prodavati svih 12 mjeseci, a ne samo u sezoni. Hoćemo li iskoristiti tu šansu? Republika Hrvatska danas se nedvojbeno nalazi pred nužnom operacionalizacijom nove, cjelovite strategije gospodarskoga razvoja utemeljene na tržišnim načelima, što znači i temeljito usklađivanje različitih interesa, osobito na razini pojedinih gospodarskih djelatnosti. Vrlo jednostavno se može dokazati kako kontinentalni gospodarski resursi, poglavito oni iz područja proizvodnje hrane te osobito oni iz Slavonije i Baranje, mogu – naravno uz odgovarajuće mjere ekonomske politike, marketinški pristup istraživanju potreba te oblikovanja proizvodnih i prodajnih programa koji će biti utemeljeni na suvremenim tehnologijama – proizvesti outpute koji će u kvantitativnom smislu moći u potpunosti zadovoljiti potrebe turizma. Na taj bi se način postigli višestruki učinci: s jedne strane znakovito bi se ojačao ekonomski položaj gospodarskih prioriteta, turizma i poljoprivrede, ali kroz multiplikacijski učinak i ostalih gospodarskih djelatnosti koje čine agregat turizma,

bitno bi se uravnotežila i poboljšala platna bilanca zemlje, povećala uspješnost poslovanja sudjelujućih gospodarskih subjekata, povećala zaposlenost itd. Važno je pritom istaknuti kako suvremeni turizam koji je prerastao iz pasivnoga u aktivni, odnosno u turizam doživljaja i avantura, zahtijeva i značajne promjene u načinu ishrane potrošača turističkih proizvoda. Nova dimenzija turizma Na putu ostvarenja takvih ciljeva očigledno nema dovoljno prave podrške. Umjesto da je poljoprivreda u službi turizmu, mi kroz turizam potičemo uvoz. Suludo! Hrvatska poljoprivredna proizvodnja pala je za četvrtinu u posljednjih sedam godina unatoč subvencijama od 3,5 milijardi kuna godišnje. Pokrivenost uvoza izvozom je u padu, a godišnje stvaramo i više od milijardu eura deficita. S jedne strane imamo veliku potražnju tj. potrošnju kroz turizam, a s druge strane velike neiskorištene poljoprivredne površine i potencijale, no, jednostavno ne znamo tj. ne želimo povećati vlastitu proizvodnju.

Dugogodišnja praksa nam, međutim, ukazuje da izostaje bitna komponenta povezivanja domaćih proizvođača i potrošača u turizmu, što bi trebala biti temeljna okosnica ukupnoga razvoja hrvatskoga gospodarstva i ono po čemu bi turizam bio stvarno u funkciji toga razvoja. Praksa je svih ovih godina pokazala da nadležne službe i organi ne potiču u dovoljnoj mjeri dogovore partnera, ne sumiraju se ukupne potrebe i mogućnosti, pa izostaje i trajnija suradnja među prirodnim partnerima. Lakši je i jednostavniji put sve to što je potrebno turizmu uvesti i dalje opterećivati nepovoljnu trgovinsku bilancu nego napraviti stanoviti red na tržištu, u kojem, obje zainteresirane strane – proizvođači i korisnici – preuzimaju obveze i odgovornost za funkcioniranje, ali i za međusobno poticanje na razvoj i kvalitetu. Lakše je, konačno, stalno isticati POTREBU da se nešto učini nego zaista krenuti u REALIZACIJU proklamiranih načela. Godina puna neizvjesnosti U sklopu Dana hrvatskog turizma ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac i Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, održali su sastanak s predstavnicima turističkog sektora te

poljoprivrednog i prehrambenog sektora s ciljem daljnjeg povezivanja ovih industrija. Unatoč trenutno pozitivnom interesu za Hrvatsku za sljedeću turističku sezonu na našim najvećim emitivnim tržištima, glavno obilježje sljedeće sezone u ovom trenutku je neizvjesnost, generirana negativnim gospodarskim kretanjima u EU, očekivanim dodatnim rastom troškova koji iscrpljuju turističke kompanije i istiskuju investicije, ali i očekivanim agresivnim povratkom mediteranske konkurencije, zaključak je vodećih ljudi hrvatskog turizma okupljenih na 24. Kongresu hotelijera u organizaciji Udruge poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH) koja ove godine obilježava 30 godina rada. „Turizam je i ove godine pokazao koliko je važan za gospodarstvo, s obzirom da je dobar turistički rezultat u dobrom dijelu spriječio prelijevanje negativnih gospodarskih pokazatelja u Hrvatsku te podržao donošenje kompenzacijskih mjera za kućanstva i gospodarstvo. Sljedeće godine će dobar turistički rezultat biti još važniji za sve nas, a već sada znamo da nas čeka teška i u mnogome neizvjesna sezona. Ključno je da što prije na kvalitetan način riješimo glavne izazove u turizmu, ali i izbjegnemo

dodatne utege sektoru u trenutku kada se još nije oporavio od pandemije. Za konkurentnost i kvalitetan rezultat u turizmu presudne su investicije, a realnost je da turističke kompanije u sljedeću sezonu ulaze financijski iscrpljene i morat će dobro paziti koliko će moći investirati. Zato je poželjno da što prije dobijemo realno i životno rješenje za turističko zemljište i pomorsko dobro, i oko toga smo u komunikaciji s Vladom, a mogu reći da smo zadovoljni i najavama pojednostavljenja procedure oko radnih dozvola za strane radnike“, izjavio je Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma. Oprezni optimizam za sljedeću godinu potvrdili su i vodeći ljudi domaćih turističkih kompanija, no, naglasili su da sektoru treba još minimalno jedna dobra godina kako bi se potpuno oporavili od gubitka ostvarenog u pandemiji. Kako postati atraktivniji za ulaganja? Konkurentnost turizma i dobar turistički rezultat usko su povezani s investicijama, pa je opasno bilo kakvo zaostajanje u investiranju u odnosu na konkurenciju. Riječ je o velikom investicijskom ciklusu od čak 5,7 milijardi eura do 2026. gowww.suvremena.hr

101

turizam svega, odnosi na očuvanje okoliša kroz odnos prema otpadu i ambalaži, očuvanju prirodnog okoliša, razumnoj ravnoteži prema korištenju prostora, čistoći turističkih odredišta i očuvanju ekološke ravnoteže u zaštiti mora i ostalih voda. • Iako su mnogi navedeni čimbenici izvan dometa turističkih organizacija, one mogu prije svega kroz snažan glas javnosti imati snažan utjecaj na promjenu ukupnoga ponašanja. Turizam može kroz ponudu bitno izmijeniti kulturu gastronomije na određenim turističkim destinacijama.

dine koji se planira u hotelske kapacitete u široj regiji. Taj ciklus je posljedica značajnog poticanja investicija u turizam u okolnim zemljama, a u kojem Hrvatska s očekivanih 414 milijuna eura odnosno svega 7 posto u ukupnom regionalnom iznosu relativno zaostaje u odnosu na ostale zemlje. Dodatno, analiza je pokazala da je trošak investicija u hotelijerstvu u Hrvatskoj viši u odnosu na prosjek u regiji, posebno u segmentu objekata sa 4 i 5 zvjezdica, što dodatno umanjuje konačan investicijski rezultat. Zaostajanje u investicijama i skuplje investicije u odnosu na regiju umanjuju konkurentnost hrvatskog turizma u hotelskom segmentu u kojem se generira najveći financijski rezultat, što ugrožava potencijalni ukupni turistički rezultat u narednim godinama. Procjene pokazuju da su najveće turističke kompanije u Hrvatskoj prepolovile ranije planirane investicije za sljedeću godinu i svi bi trebali pronaći način kako potaknuti dodatne investicije i to što prije s obzirom na zahuktavanje investicija konkurencije u regiji. Hrvatska je, unatoč određenim pozitivnim pomacima, i dalje nedovoljno konkurentna za investicije u turi102

Suvremena trgovina 1(48)

zam. Sredstva koja je sektor dobio kroz NPOO program popravit će situaciju u kratkom roku, no, ključno je razriješiti brojne administrativne prepreke, porezni okvir i pravnu nesigurnost koje još uvijek u velikoj mjeri opterećuju investitore, ali i na drukčiji način definirati upravljanje razvojem prostora i infrastrukture koja prati razvoj turizma, kako bi turizam koji gradimo bio održiv te ekonomski i socijalno učinkovitiji. Trajni izazovi Inovativna snaga svake djelatnosti dokaz je njene sposobnosti za budućnost. Valja stoga upitati kolika je stvarna inovativna snaga turizma u usporedbi s informacijskim tehnologijama, telekomunikacijama ili biotehnologijom, perjanicama novih tehnologija. Imaju li turistički radnici čvrstu viziju kamo ide turizam 21. stoljeća? Sadašnja vizija – koju potiče UNWTO – jest da turizam kao sveobuhvatna djelatnost postane najveća svjetska snaga u borbi za zaštitu prirode i okoliša, i to u dva pravca: • Očuvanja bio diverzifikacije u korist interesa čovjeka koji opet dolazi u prvi plan. To se, prije

Sve su to TRAJNI IZAZOVI koji stoje pred ukupnim čovječanstvom. TURIZAM zbog svoje osjetljivosti upravo na ova pitanja ima obvezu i dužnost da se svim snagama odupire drukčijim kretanjima i bori za načela koja su postavljena u pogledu naše budućnosti. Poslužit ćemo se jednom izjavom dugogodišnjega generalnog direktora UNESCO-a, Frederica Mayora, koji je mnogo pridonio novom poimanju turizma i uključivanju kulturnih i prirodnih fenomena u turističku ponudu. „Kulturološki aspekt turističke industrije je golem: on približava nepoznato brojnim stanovnicima svijeta i svih zemalja. Turizam slavi raznolikost. Pomaže da se nakon konflikata stvari vrate u normalnu kolotečinu. Ukratko – turizam je istinska tvornica mira!“ „Ne očekujte ništa od 21. stoljeća. Činjenica je da 21. stoljeće svu nadu polaže u vas“. Ovo je snažna misao čuvenog romanopisca i filozofa Gabriela Garcie Marqueza koji na jednostavan način govori o tome da se ne smijemo prepustiti samo tehničkom i tehnološkom razvoju društva, već zajedničkim razmišljanjem, raspravama i prijedlozima moramo pronalaziti jasne odgovore što želimo i kako zamišljamo zajedničku budućnost na planetu Zemlja. Turizam u tome sveST mu ima važno mjesto.

To u Mate

ZAGREB NAMA, Ilica NAMA, Kvaternikov trg KRAPINA KOTKA, prodavaonica br. 1, Krambergerova 2 RIJEKA TEKSTILPROMET, Koblerov trg 1 DUBROVNIK TEKSTILPROMET, Nikole Tesle 2 OSIJEK TEKSTILPROMET, Svilajska 31a ZADAR SMOKVICA, Fashion Square, Trg sv. Stošije 3

KAKVO ODIJELO ŽELIŠ? To u Kotki veliš. Materijale biraj i odijelo po mjeri šivaj!

KONFEKCIJA KRAPINA

eurocommerce

Uvesti zaštitne mjere za usklađenost podataka Zajednička izjava industrije o Zakonu o podacima: Zaštitne mjere potrebne su kako bi se osiguralo da se čuvaju temeljna prava vlasnika podataka. Kao predstavnici europskih tvrtki, potpisnici ove zajedničke izjave žele izraziti svoju duboku zabrinutost u vezi s Poglavljem V. Zakona o podacima EU o tome kako organizirati obvezno dijeljenje podataka Business-to-Government (B2G).

zbiljna zabrinutost proteže se na odredbe daleko izvan poglavlja V., no ova zajednička izjava bavi se samo onima koji se odnose na članke 14. do 22. Potvrđujemo da iznimne situacije, a posebno nepredvidivi hitni događaji, mogu zahtijevati od javnih tijela da koriste iznimne ovlasti za dobivanje posebnih podataka koje posjeduju privatni subjekti, a koji bi im omogućili saniranje takve krize. Međutim, Poglavlje V. Zakona o podacima izaziva velike nedoumice u pogledu njegove usklađenosti s pravnim poretkom EU-a i Poveljom EU-a o temeljnim pravima. Ovu procjenu potvrđuje vrlo kritično mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka, koje naglašava nedostatak „zakonitosti, nužnosti i proporcionalnosti“ i nedostatak zaštitnih mjera za zaštitu vlasnika podataka od proizvoljnog uplitanja u njihova temeljna prava. Stoga pozivamo institucije EU-a da uvedu zaštitne mjere kako bi se osigurala usklađenost poglavlja V. s GDPR-om, Poveljom 104 Suvremena trgovina 1(48)

EU-a o temeljnim pravima i ključnim načelima koja uređuju vladavinu prava. Ključna načela i mjere zaštite koje treba uvesti u Poglavlje V. Zakona o podacima: Što se traži u zajedničkoj izjavi? 1. Precizno definirati što je iznimna potreba. Članak 15. trebao bi sadržavati pravno precizniju definiciju o tome što predstavlja iznimnu potrebu, a posebno što predstavlja izvanrednu javnu situaciju. 2. Uobičajena izrada zakona nije iznimna potreba. Članak 15(c) trebao bi jasno navesti da se ne može koristiti za prikupljanje podataka za podršku izradi nacrta zakona. Donošenje zakona temeljeno na dokazima, uobičajena je aktivnost u svim državama članicama i ne može se smatrati „iznimnim“. 3. Izričito dodjeljivanje nadležnosti javnom tijelu koje traži podatke. Zadaća od javnog interesa koja opravdava iznimnu potrebu prema članku 15(c) treba

se izričito dodijeliti (javnom tijelu koje podnosi zahtjev) posebnim zakonodavnim aktom. Horizontalne kompetencije ne bi se trebale smatrati dovoljnima. Štoviše, nepostojanje podataka koji opravdavaju iznimnu potrebu, trebalo bi javnom tijelu učiniti ‘materijalno nemogućim’ ispunjavanje njegove zadaće od javnog interesa. 4. Ne bi se smjelo zaobići suzakonodavce EU-a. Institucije EU-a trebale bi se oslanjati na sektorsko zakonodavstvo Institucije EU-a i agencije EU-a ne bi trebale imati koristi od ovlasti dodijeljene člankom 15(c), jer bi to inače zaobišlo predviđena ustavna rješenja EU-a po ugovorima EU. Kao što je istaknuto u mišljenju Europskog odbora za zaštitu podataka (paragraf 92), oni bi trebali „jedino moći obvezati posjednike podataka da podatke učine dostupnima u skladu s ovlastima koje daje isključivo sektorsko zakonodavstvo“. Nedavno predložena horizontalna

pravila za hitni instrument jedinstvenog tržišta (SMEI), imaju za cilj uspostaviti okvir mjera za predviđanje, pripremu i odgovor na učinke kriza na jedinstveno tržište. Pod određenim uvjetima, to bi omogućilo Komisiji da obveže gospodarske subjekte na dostavu informacija. Obveze razmjene informacija prema SMEI-ju temeljile bi se na takozvanoj „dvostrukoj aktivaciji“, tj. prije nego što se mogu zatražiti informacije/podaci, Vijeće bi aktiviralo hitnu fazu putem provedbenog akta Vijeća, a Komisija mora usvojiti provedbeni akt za konkretan zahtjev za informacijama. To pokazuje da kada se SMEI primijeni Poglavlje V. postaje zastarjelo i da će nadolazeće zakonodavstvo EU-a biti dovoljno. 5. Zaštitne mjere o tome kako zaštititi legitimne interese vlasnika podataka. Članak 17. trebao bi zahtijevati da zahtjevi za podatke sadrže sljedeće: a. Informacije o tome kako su svi zahtjevi iz članka 15. ispunjeni i kako zahtjev ne ometa nepotreban ili nerazmjeran način temeljna prava nositelja podataka. b. Informacije o primjerenim i učinkovitim tehničkim/organizacijskim mjerama koje će javno tijelo primijeniti za zaštitu legitimnog interesa i temeljnih prava posjednika podataka, uključujući zaštitu poslovnih tajni i povjerljivost komercijalno osjetljivih informacija. 6. Jasno pravo na odbijanje zahtjeva za podacima kada određeni uvjeti očito nisu ispunjeni. Ne dovodeći u pitanje obveze javnih tijela u skladu s člankom 17., članak 18. trebao bi vlasnicima podataka omogućiti jasno pravo da odbiju zahtjev za podacima djelomično ili u cijelosti ako:

• Uvjeti doneseni u člancima 15. i 17. očito nisu djelomično ili u cijelosti ispunjeni; ili • Mjere koje je javno tijelo predložilo za zaštitu temeljnih prava i legitimnih interesa vlasnika podataka (uključujući zaštitu poslovnih tajni i povjerljivost osjetljivih informacija) očito su djelomično ili u cijelosti nedostatne; ili • Pružanje (dijela) traženih podataka moglo bi dovesti do toga da posjednik podataka prekrši drugu zakonsku obvezu kojom je vezan (npr. pravila tržišnog natjecanja u slučaju zahtjeva za prikupljanjem podataka iz različitih dijelova tvrtke, ugovori o povjerljivosti prema trećim stranama). Posjednici podataka ne bi trebali riskirati građansku ili kaznenu odgovornost kada otkriju informacije prema Zakonu; ili • Tijela javne vlasti nisu pružila dovoljno dokaza da su poduzela razumne korake za zaštitu podataka. Za tvrtke je ključna zaštita podataka njihovih kupaca. 7. Očuvanje vladavine prava bezuvjetnim pravom na pristup sudskom preispitivanju. Posjednici podataka trebali bi imati bezuvjetno pravo tražiti od suda da preispita zakonitost bilo kojeg zahtjeva za podacima (uključujući svako nerazmjerno miješanje u njihov legitimni interes/temeljna prava) ili bilo koju odluku koju je donijelo tijelo navedeno u članku 31. o zahtjevu za podatke koji su primili (tijekom kojega bi zahtjev za podacima trebao biti obustavljen dok se ne primi odluka Suda). Ovo je ključni aspekt za osiguranje vladavine prava. Na primjer, ovo je rješenje zadržano u prijedlogu Komisije za hitni instrument je-

dinstvenog tržišta, kako bi se osiguralo da zahtjevi za podacima izdani u ovom okviru ispunjavaju standard EU-a za zaštitu temeljnih prava. 8. Minimizacija podataka trebala bi se primjenjivati na javna tijela koja traže podatke. Javna tijela koja koriste ovlasti dodijeljene Poglavljem V. trebala bi biti vezana načelom minimizacije podataka i pobrinuti se da ograniče svoj zahtjev na minimum podataka koji su apsolutno potrebni i naknadno biti obvezni izbrisati zatražene podatke čim i u mjeri u kojoj više nisu potrebni za iznimnu potrebu utvrđenu u zahtjevu za dijeljenje podataka. 9. Obveze javnih tijela u slučaju povrede podataka. Baš kao i svaki privatni operater koji rukuje podacima, javna tijela trebala bi imati obvezu obavijestiti vlasnika podataka bez nepotrebnog odgađanja od trenutka kada saznaju za bilo kakvu povredu podataka i/ili povredu bilo kojeg temeljnog prava vlasnika podataka (i/ili odgovarajućeg voditelja obrade podataka) kao što je povreda prava intelektualnog vlasništva, poslovne tajne ili obveze povjerljivosti u vezi s (dijelom) podataka koji su priopćeni nakon zahtjeva za podacima. To je još važnije, jer javna tijela mogu dijeliti podatke koje dobiju s drugim tijelima javne vlasti, što dodatno povećava rizik od povrede podataka i kršenja obveza povjerljivosti. Prije dijeljenja podataka s trećim stranama, odgovarajuće javno tijelo treba osigurati da je ta treća strana provela odgovarajuće i učinkovite tehničke/organizacijske mjere za zaštitu legitimnog interesa i temeljnih prava vlasnika podataka, uključujući zaštitu poslovnih tajni i povjerljivost komercijalno osjetljive informaST cije. www.suvremena.hr 105

digitalna ekonomija

Uloga javne uprave u zelenoj tranziciji Ivana Piperković, mag. oec.

prof. dr. sc. Helena Štimac

Održivi razvoj kao zahtjevan i dugoročan proces nastoji osigurati ravnotežu gospodarskih, društvenih i okolišnih učinaka u svrhu boljitka budućih generacija. U današnje vrijeme utjecaj globalizacije utisnuo se u sve sfere svakodnevnog života. Prednosti i nedostaci globalizacije su više nego vidljivi, a neke od negativnih posljedica ovog trenda su klimatske promjene, pandemija, gospodarske krize itd. Sve moderne države podložne su promjenama djelovanja sa svrhom zadovoljavanja potreba društva u vidu zdravog okoliša, energetski učinkovitih rješenja, sprječavanja klimatskih promjena. Poticati razvoj gospodarstva uvođenjem velikih industrija neophodno je, ali u domeni utjecaja na okoliš potrebne su strukturirane i organizirane promjene. Strategije u kreiranju zelene tranzicije Pariški sporazum potpisan je 2015. godine s ciljem ograničavanja globalnog zatopljenja. Poglavlja koja su obuhvaćena Pariškim sporazumom odnose se na solidarnost, gdje se daje potpora zemljama u razvoju u borbi protiv klimatskih 106

Suvremena trgovina 1(48)

promjena, ambicija u smislu donošenja petogodišnjeg izvješća o doprinosima zemalja u borbi protiv klimatskih promjena, doprinosi sa svrhom donošenja nacionalnog plana za smanjivanje emisija i transparentnost gdje će zemlje potpisnice izvještavati javnost o stanju napretka.

Europski zeleni plan objavljen je 2019. godine od strane Europske komisije s tendencijom stvaranja modernog društva bez emisije stakleničkih plinova, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo. Hrvatska je stavila veliku važnost na zelenu tranziciju te su pokrenute ekološke i energetske tranzicije.

No, postavlja se pitanje kojom brzinom ide sam proces zelene tranzicije, posebno ako se uzme u obzir cilj samog procesa koji ima tendenciju smanjenja neto stakleničkih plinova u EU za najmanje 55% u odnosu na 1990. godinu. Jedan od ciljeva je osigurati klimatsku neutralnost, odnosno potpuno zaustaviti emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova u atmosferu. Preambiciozno ili ne, vrijeme će pokazati. Ono što je ključno, je da se ne smije čekati da netko drugi preuzme odgovornost i zadatak područja zelene tranzicije, nego svi trebaju udružiti snage za bolje sutra. Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske u okvirima Europskog zelenog plana i Europskog teritorijalnog programa 2030. ide u smjeru održivog gospodarstva i društva, jačanju otpornosti na krize, zelenu i digitalnu tranziciju i ravnomjeran regionalni razvoj. Strateški ciljevi razvojnog smjera uključuju ekološku i energetsku tranziciju za klimatsku neutralnost, održivu mobilnost, samodostatnost u hrani i razvoj bio gospodarstva te digitalnu tranziciju društva i gospodarstva. Investiranje u ljudske resurse i obrazovanje važno je za produktivnost i održivost. Povećanje efikasnosti i efektivnosti javnog i privatnog sektora, poticanje investicija, stvaranje novih tehnologija i inovacija utječu na gospodarski rast i razvitak. Osim smjernica načina implementacije zelene tranzicije Europska komisija daje potporu i u osmišljavanju i provedbi reformi koje su nužne za ostvarenje zadanih ciljeva. Educirati stanovništvo o važnosti utjecaja na okoliš koje će promijeniti ili dodatno oplemeniti znanje i svijest o važnosti ovog područja, manifestirat će se kroz sve segmente ljudskog djelovanja. Udruge za zaštitu okoliša imaju punu potporu Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, te su dosadašnji primjeri pokazali dobru praksu, ali tendencija je djelovati kontinuirano i inovativno i dalje.

Potencijal kružnog gospodarstva Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine razvilo je strategiju kružnog gospodarenja prostorom i zgradama kao i investiranjem u razvoj zelene infrastrukture. Akcijski plan za kružno gospodarstvo predstavila je Europska komisija 2020. godine u sklopu Zelenog plana, te donosi prijedloge o smanjenju otpada, održivom dizajnu proizvoda u sektorima plastike, građevine, tekstila, elektronike, informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, a 2021. godine oglasio se o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo i zatražio dodatne mjere za postizanje ugljično neutralnog, ekološki održivog, netoksičnog i potpunog kružnog gospodarstva do 2050. godine. Kada govorimo o modelu kružnog gospodarenja koji se bazira na principu proizvodnje i potrošnje s naglaskom na dijeljenje, posudbu, ponovno korištenje, popravljanje, obnavljanje i reciklažu postojećih proizvoda i materijala kako bi se stvorila produžena vrijednost proizvoda, potrebno je naglasiti da su sve faze međusobno povezane i utječu na smanjenje ovisnosti o prirodnim resursima, nagomilavanje otpada i smanjenje troškova. Svrha je da se već iskorišteni resursi zadrže u gospodarskom procesu što duže. Rezultat primjene kružnog gospodarstva ogleda se u inovativnosti, smanjenju rizika opskrbe, uštedi materijala, ali postoje prepreke ovog modela koje vidimo kod visokih troškova ulaganja, transformaciji pojedinih dijelova poslovanja i nespremnosti na rizik. Djelovanje javne uprave u procesu zelene tranzicije Efikasno i efektivno djelovanje javne uprave ključan je element u tendenciji stvaranja uspješnog gospodarskog razvoja. Javna uprava

ima zadaću pokazati prilagodljivost promjenama na bolje u službi građana i poslovnih subjekata. Reforma i upravljanje javne uprave ima punu podršku od Komisije Europske Unije, obzirom da je Republika Hrvatska punopravna članica Europske Unije. Koordinacija među ministarstvima, oblikovanje javnih politika, pravni okviri i sustavi upravljanja i praćenja, područja su gdje je Komisija uvijek dostupna kao podrška. Upravo su institucije javnih tijela one koje trebaju promicati stav održivog poslovanja. Digitalizacija javne uprave u korist potreba građana, potencijal je za stalni napredak modernog društva. Uvođenje digitalnih rješenja poput Registar birača, e-Radna knjižica, e-Spis, e-Upis u školu, eSavjetovanje, e-Građevinska dozvola – izvrstan su primjer modernizacije i jednostavnije komunikacije građana i javne uprave, koja ujedno i povećava transparentnost usluga javnog sektora. Kontinuirani rast broja građana koji koriste navedene usluge dokaz je uspješnosti, ali, kao i svaki proces, zahtjeva vrijeme i dodatna ulaganja u digitalizaciju. Ulaganje u 5G mrežu i optičku infrastrukturu krucijalni su u napretku gospodarskog i društvenog segmenta. Veliku ulogu u potpori gospodarske održivosti i poticanje zelene tranzicije kroz ulaganja u projekte ima Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatska banka za obnovu i razvitak i Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije. Investicija u digitalna rješenja je dobrobit za građane i gospodarstvo države. Pratiti trendove zelene i digitalne tranzicije sinonim je modernog i uređenog društva. Promjena percepcije poslovnog sektora kao i građanstva od presudne je važnosti ukoliko se želi postići cilj koji je određen strategijom. Promjena načina života, vrijednosti, navika, www.suvremena.hr

107

digitalna ekonomija stavova i djelovanja na svim razinama društva, od lokalne do globalne razine, relevantna je u svrhu održivosti. Kontinuirana medijska popraćenost krucijalna je u svrhu informiranja i promoviranja djelovanja javne uprave i poslovnih subjekata u smjeru zelene tranzicije i jedan je od načina mijenjanja percepcije građana. Spremnost gradova Gradovi u Republici Hrvatskoj prate trendove vezane za zelenu tranziciju, te u kategoriji malih, srednjih i velikih gradova postoje primjeri dobre pripremljenosti na proces zelene tranzicije. Područja djelovanja odnose se na proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije, strateško energetsko planiranje, potrošnja energije u sektoru zgradarstva, prometa i javne rasvjete itd. Uvođenje čistih i zdravijih oblika prijevoza dio je strategije Republike Hrvatske u svrhu stvaranja održive prometne politike. Postoje primjeri grada gdje veliki dio javne rasvjete zadovoljava kriterije energetske učinkovitosti. Odvajanje plastike, metala, biootpada, papira, stakla kao i reciklažna dvorišta dostupni su kućanstvima. Gradovi uvode nove niskopodne autobuse i tramvaje kao javne prijevoze u svrhu kvalitetnije usluge za korisnike javnog prijevoza i smanjenja negativnog utjecaja na okoliš, koji su u skladu s visokim standardima. Električna vozila primjer su jednog od rješenja gdje društvo na jedan racionalan način koristi sredstvo za vožnju i pri tome ne zagađuje okoliš, ali cijena tih vozila još uvijek nije u koheziji sa prosječnim primanjima na razini države. Uistinu, preko fondova se može dobiti poticaj za električna vozila, ali ona su i dalje iznad mogućnosti prosječnog primanja hrvatskih građana. Optimistični stav, ali ne i nerealan, je da će kroz nekoliko godina električno vozilo biti sveprisutno na cestama 108

Suvremena trgovina 1(48)

i neće biti rijetkost niti luksuz kao danas. Dodjele priznanja gradovima u kategorijama gospodarstva, obrazovanje i mladi, kvaliteta života, EU fondovi i Smart Eco City velika su priznanja i poticaj da se maksimalno iskoriste svi potencijali za dobrobit građana. U suradnji s gradonačelnik.hr, Jutarnjim listom, Agencijom Ipsos, a za razdoblje 2022. godine, navodimo priznanja u navedenim kategorijama. Grad Rijeka dobio je priznanje u kategoriji EU fondova i najpametnijeg velikog grada, najbolji gradovi za život su Varaždin, Sveta Nedjelja i Rab, najbolji gradovi za demografiju i mlade su Vukovar, Labin i Crikvenica, najbolji grad u kategoriji Eco City je Osijek, najbolji gradovi za gospodarstvo su Samobor, Opatija i Hvar, u kategoriji najveći napredak u kvaliteti života dobio je Opuzen, u kategoriji Smart City dobio je Krk, Zaprešić, a u posebnoj kategoriji u korištenju EU fondova Virovitica. Ovo je samo dokaz uspješnosti i razvoja gradova u smjeru održivosti. U području energetike uključuju se i lokalno stanovništvo, javne ustanove, energetske zadruge i privatni poslovni subjekti. Najbolji primjer je investiranje u energetske obnove kuća, gdje je i interes za natječajima sve veći. Djelovanje u smjeru primjene održivog razvoja, dugoročno će donijeti smanjene troškove, razvoj inovacija i uspješnije poslovanje. Na strategije zelene tranzicije ne smijemo gledati kao trošak, nego kao investiciju. Visoki troškovi financiranja transformacije poslovanja i administrativni problemi neki su od otežavajućih faktora i razloga zašto poslovni subjekti razmišljaju o ovom koraku. Postoji velik broj poslovnih subjekata koji su uistinu više nego dobar primjer na koji način se može poslovati u konceptu održivog razvoja. Od brige za okolišnu, društvenu i gospodarsku dimenziju takvi primjeri trebaju biti uzor poslovanja i djelovanja, kao i dokaz da se

može uspješno poslovati uz poštivanje navedenih dimenzija. Smanjenje otpada, zbrinjavanje elektroničkog otpada, nabava ugljično neutralne električne energije, smanjenje ispuštanja CO2, smanjenje potrošnje papira i vode samo su neka područja gdje korporacije investiraju. Takvi poslovni subjekti najbolji su primjer da se i trošak može pretvoriti u investiciju, koja će vrlo brzo pokazati uspješne rezultate poslovanja. Kako izvještava Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, predložene su odredbe koje bi se primjenjivale za financijske godine koje počinju od 1.1.2024. godine. Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti poslovnih subjekata sa prosjekom 500 i više zaposlenika, morat će prilagati i ESG (Environmental, Social and Goverence) izvještaj kao neizostavni dio uz financijska izvještavanja poslovnih subjekata. Ono što je posljednjih godina postao trend je što se ESG koristio kao greenwashing, odnosno, neke su ga organizacije koristile za vlastito promoviranje. EU direktiva o nefinancijskom izvještavanju NFRD (Non-Financial Reporting Directive) ima svrhu transparentnog izvještavanja o korporativnoj odgovornosti i održivog razvoja. Ulaganje u ESG izvještaje je investicija koja se isplati na dobrobit svih, investitora i poslovnih subjekata i društva. Koliko je brza tranzicija u državi, pokazat će konačni rezultat. Ono što je neupitno je da su financijska sredstva i nedostatak stručnog kadra usporavajući parametri cijelog procesa zelene tranzicije. Promjena svijesti o važnosti svakodnevnog očuvanja okoliša, od presudne je važnosti za buduće naraštaje. Briga o okolišu i djelovanje poslovnih subjekata i građanstva treba postati dio bontona. Jer, u konačnici, ono što činimo danas ostavljamo budućim generacijama. Čovjek i priroda u harST moniji za danas, za sutra!

Brkasto vrime (4 dio)

PRILIKA

- s više znanja i više imanja mr. sc. Branko Pavlović

U krivu su oni koji kažu Da više neće doći, Kad sam zakucala jednom na vaša vrata I nisam vas našla. Ja svakog dana stojim Pred vašim vratima I nudim vam da ustanete. Borite se i pobijedite. Ne žalite zbog dragocjenih prilika koje su prošle. Ne plačite za zlatnim vremenima. Svake noći palim sjećanja na prošli dan. Zalaskom sunca svaka se duša ponovo rađa. (Walter Malone: „Prilika“ citat iz UM2023, str 11)

tično poslovati i uvažavati svoje djelatnike i kupce stoljetna je nepisana tradicija koje se nastoje držati poduzetnici diljem svijeta, koju su primjenjivali, unatoč brojnim izazovima, tijekom povijesti te prenosili i prenose s koljena na koljeno poduzetničkog poslovanja. Sve do današnjih dana, kada je etičnost u srazu sa sve prisutnim materijalizmom i izazovnim vremenima na najvišim granicama propitkivanja. Kada se tomu doda utrka za stalnom profitabilnošću, koju danas svi postavljaju kao jedini imperativ u poduzetništvu, a naša životna stvarnost u ovom „brkastom vrimenu“ traži druge vrijednosti i

(Kalus Schwab KAPITALIZAM ZA SVE DIONIKE – vidi poruke Davoosa ‒ Globalna ekonomija u korist napretka ljudi i planeta) s opravdanim razlogom se pitamo gdje je nestao ČOVJEK? U cijelom svijetu poduzetnici su stalno u dilemi između profita i odgovornog etičnog poslovanja. Oni su stalno u rascjepu odluka što napraviti uvažavajući etičnost poslovanja s jedne strane te cost/benefit aspekt s druge strane. Ove moralne dileme prate svakog poduzetnika, pa tako i svakog zaposlenika – čovjeka, od prvog do zadnjeg dana poduzetničke aktivnosti, te su posebno potencirane danas kada cijeli svijet traži rješe-

nja za uspješnu ZELENU (čitaj ekološku) tranziciju društva – dakle, suočava se s temeljnim pitanjem naše stvarnosti, a to je ODRŽIVOST. Naša stvarnost je na raskrižju: sukob racionalno i održivog, jer cilj ekonomije 21 stoljeća je vratiti pojedinca u poziciju upravljanja tržišnim sustavima i gospodarskim resursima. Problem održivosti možemo definirati kroz problematiku imanja. Težnja ka imanju (možemo čitati profitu) je nešto istinski prisutno u čovjeku i kroz povijest ta težnja nikad više kao danas nije utjecala na naš planet – na nas same. Težnja za stjecanjem i pronalaženjem izdignula nas je visoko iznad ostawww.suvremena.hr

109

digitalna ekonomija

lih primata, ali istovremeno pojedinca učinila svojim najvećim neprijateljem. Globalna umreženost i sve veća mogućnost pojedinca da ostvari svoje žudnje za imanjem, učinila je naš svijet sve ranjivim i ugroženijim. Potican da troši, poduzetnik i zaposlenik (čitaj čovjek), svoj racio usmjerava na ostvarivanje svojih potreba odmah i sad, a da pritom ne razmišlja o posljedicama takvog stava. Stoga, možemo opravdano pitati gdje je – nestao čovjek? Imanje i potrošnja temeljna su „mantra“ prevladavajućeg neoliberalnog gospodarskog sustava, te kao takvo racionalno je odvojeno od dugoročnog. Upravo ovakvo kratkoročno i predatorsko gledanje dovelo je do toga da pojedinac nesvjesno, želeći više, ugrožava samog sebe. Kontinuirano težiti i većem i boljem ne stvara nužno i boljitak, dapače, može generirati posljedice koje dugoročno mogu ugroziti opstojnost čovječanstva kakvog danas poznajemo. Stoga racionalno imanje danas nije ono imanje koje isključuje druge i koje je orijentirano samo na zadovoljavanje svojih težnji i požuda (zakona profita). Racionalno imanje se mora odmaknuti od hedonističkih i egoističnih okvira i mora zahvatiti širu sliku svijeta u kojem pojedinac djeluje. Nametnuti neoliberalni tzv. demokratski sustav, kroz kontinuiranu „mantru“ slobode pojedinca, dugoročnost potiskuje kao 110

Suvremena trgovina 1(48)

nešto negativno, a potiče neizvjesnost i nesigurnost kao nešto bez čega suvremeni svijet ne može, te od pojedinca iziskuje kontinuiranu maksimalizaciju kreativnosti i inovativnosti ako želi ostvariti svoje (često i nametnute) želje i težnje. No, ovaj pristup zanemaruje šire društvene posljedice koje se generiraju ovakvim trendom sve većih prohtjeva koje stvara želja za dokazivanjem i uspjehom. Tako se postavlja pitanje gdje je ono što čovjeka čini čovjekom, a ne tek pukim dionikom neoliberalnog ekonomskog stroja. Upravo ove činjenice postaje svjesno sve više pojedinaca koji su postali gubitnici ovog globalnog procesa kreiranog, prije svega, zbog interesa manje grupe pojedinaca – čitaj interesa PROFITA – a ne zbog iskrene realne prilike za uspjeh svih. Sukob racionalnog i održivog, kad je riječ o proizvodnji i potrošnji dobara, sve je veći i intenzivniji, pa temeljna pitanja postaju sve značajnija. Racionalno odlučivanje zamijenila je instinktivna požuda bez jasnog i opravdanog razloga. Materijalizam i masovna proizvodnja učinili su da se promišljanja i odluke pojedinca donose na sve kraći vremenski rok, što dovodi do odvajanja racionalnog od održivog. Racionalno postaje promišljati kratkoročno i zadovoljiti svoje potrebe odmah, a probleme koji mogu nastati potrebno je prebaciti

u budućnost i očekivati da će znanost i tehnološki razvoj naći rješenje za njih. Ovakav pristup sve je rašireniji kod zagovornika liberalnog nekontroliranog tržišta, te pobornika slobodnog tržišta kao regulatora svih gospodarskih i društvenih zbivanja. Materijalizirana svijest postaje poželjna, tj. nužna ako se želi biti uspješan i društveno priznat. U takvim društvenogospodarskim odnosima ugrožena je i opstojnost prirodnih resursa, dok je cijeli planet izložen ugrozi dugoročne opstojnosti. Stoga je dematerijalizacija svijesti preduvjet održivog razvoja. U takvom svijetlu moramo konstatirati da nema napretka bez primjene novih inovativnih metoda – dakle moramo iskoristiti „PRILIKU“ koja je tu i ne samo da kuca na naša vrata, već se u dobu velikih izazova – promjena nameće kao platforma održivog razvoja. U globaliziranom i digitalnom svijetu 21. stoljeća ona poprima sve veće značenje, koliko u teorijskoj, toliko i na praktičnoj, održivoj primjenjivoj razini. Radi se o ekonomiji dijeljenja. Radi se o novom ekonomskom sustavu koji se razvija na platformi globalne tehnološke ekspanzije i ne prestaje rasti. To je sustav unutar kojeg se imovina i usluge dijele između privatnih osoba. To je poslovni model u kojem su djelatnosti olakšane suradničkim platformama koje omogućavaju privremenu uporabu robe ili usluge, koje često pružaju privatne osobe ‒ prema EGSO-u (Europski gospodarski i socijalni odbor). Postoji više faktora koji su potaknuli bujanje ekonomije dijeljenja: opći ekonomski slom iz 2008., zbog kojeg su se raspale klasične ideje o kapitalizmu koji nevidljivom rukom vodi prema dobrobiti većine; razvoj tehnologije koja je učinila donedavno utopijske, nezamislive ideje mogućim i ostvarivim; otuđenje suvremenog čovjeka, koji se u posljednjem desetljeću izrazito osamio i

nja korisnosti. Pasivnost pojedinca kao kupca/potrošača na odnose unutar slobodnog tržišta, posljedica je, prije svega, njihove neinformiranosti i međusobne neorganiziranosti.

udaljio od duhovnosti (od onoga što čovjeka čini čovjekom) te podlegao egoističnom materijalizmu; suvremena ekonomska kriza u kojoj duboka nezaposlenost nije prolazna i privremena neravnoteža u potrošačkoj ekonomiji, nego dio njegovog karaktera. Ona obuhvaća navedene znakove vremena i pokušava ih ugraditi u novom modelu uporabe imovine, vremena, znanja i vještina. Model još nije zaokružen i razrađen, nego se razvija te ne postoji općeprihvaćeni koncept. Sinonimi za ekonomiju dijeljenja su kolaborativna ekonomija ili mash-mreža. Jedan od ključnih faktora ekonomije dijeljenja je demokratizacija ‒ produbljenje utjecaja pojedinca na sustav i stvaranje učinkovitijih alata koji omogućavaju sudjelovanje većeg broja ljudi u odlukama koje utječu na njihov život. Čovjek živi u političkom sustavu koji se formalno naziva demokracijom, ali često smatra kako nema stvarnog utjecaja ni na politički sustav, ni na ekonomski sustav. Ona, kao što joj ime govori, naglašava sudjelovanje i suradnju te traži modele participacije. Slobodno tržište temeljeno na neoliberalnom modelu sve je agresivnije sa strane ponude (proizvodnje), preuzimajući tako dominaciju nad odnosom ponude i (proizvodnje ‒ roba/usluga) i potražnje (klijent, kupac/potrošač). Upravo ta agresivnost, prisutna na strani ponude, predstavlja temelj današnjeg neoliberalnog ekonomskog modela pokrenutog na isključivosti od-

nosa ponude i potražnje koju karakterizira masovnost proizvodnje radi sve veće i učestalije potrebe za istom. Ovakav pristup za posljedicu je imao okrupnjavanje na strani ponude ‒ stvaranje transnacionalnih korporacija koje svojim utjecajem i financijskom snagom postaju nadmoćne samim državama i svijetu, a s druge strane dolazi do gomilanja proizvoda koji su često nedovoljno iskorišteni i nepotrebni što značajno opterećuje okoliš, te onečišćenja različitog obujma i strukture. U tom međuodnosu omjer korisnosti značajno je na strani ponude gomilajući prihode i moć jednoj manjoj skupini spram većine koja svojom potražnjom (često nepotrebnom, a kontinuirano marketinški poticanom) izaziva tako veliki negativni odnos. Kontinuiranim podizanjem „slobodnog tržišta“ na tron božanstva manja skupina nameće ovo stanje neravnoteže kao opravdano i jedino ispravno, jer potiče pojedinca na prosperitet i nudi priliku milijunima da izađu iz ovakve ovisnosti – siromaštva. Nažalost, takav model nudi upravo suprotno, on nudi privid mogućnosti s realnošću sve većeg osiromašenja i ugroze biokapaciteta planeta. Kako bi se zaustavio taj negativni trend potrebno je iznaći nove platforme ekonomskog djelovanja (pogledajmo samo rasprave i poruke iz Davoosa), a jedna od njih je ekonomija dijeljenja. Promjenom pristupa na strani potražnje s koncepta „gomilanja“ na koncept „dijeljena“ stvaraju se preduvjeti uravnoteže-

Upravo ekonomija dijeljenja (kolaborativna ekonomija) u potpunosti mijenja takav pristup omogućavajući krajnjem korisniku proizvoda ili usluge da utječe na čimbenike koji djeluju na strani ponude. Neodrživost postojećeg modela ekonomskog modela je očita, a promjena mora biti usmjerena ka transformaciji iz politike obujma (masovnosti) u politiku dijeljenja (korisnosti). Putem ekonomije dijeljenja krajnji korisnik može pomoću IT mreže uspostaviti mnogo veću korisnost proizvoda/usluge kojeg konzumira, te tako proizvođača prisiliti na kvalitetnije isporuke iste. Sadašnja snaga potrošača/kupca je formalna zato što je diverzificirana prema pojedinačnom interesu, što je korporacijama i krajnji cilj zbog opasnosti koju donosi organizirano djelovanje krajnjih korisnika. Krajnji korisnik koji djeluje individualno te kontinuirano generira potrebu kroz poticanja stanja žudnje, cilj je čimbenika na strani ponude. Pri takvom prividu kupac/potrošač nije u stanju spoznati stvarnu snagu koja proizlazi iz umrežavanja te krajnjeg dijeljenja informacija, usluga i konačno samog proizvoda. Zbog toga je ekonomija dijeljenja izložena snažnom napadu onih sila koje žele zadržati status iz kojeg izvlače maksimalnu korist za svoje korporacije i sebe osobno, pa je i opravdana dilema etičnosti poslovanja s početka članka. Postojanje ekonomije dijeljenja je upravo promijeniti to stanje bespomoćnosti krajnjeg korisnika i poticanje istog na korištenje svoje moći. Dakle, otvorimo sva vrata i prozore PRILICI da odgovorimo ST svojoj povijesnoj zadaći. www.suvremena.hr

111

marketing i pr

Uspješno komuniciranje u marketingu (1) dr. sc. Zvonimir Pavlek, prof.v.š.

„Marketing je stvaranje brenda u glavi potrošača“ – uvodna razmatranja U ovom tekstu saznat ćete: 1. Marketing kao proces, model i temeljna definicija 2. Evolucija u pristupu marketingu 3. Mjesto marketinga u upravljanju poduzećima Sažetak Uspjeh poduzeća ovisi o prihvaćanju proizvoda i marke/brenda od strane potrošača i zato je marketing ključna točka u strateškom upravljanju poduzećima. U klasičnim modelima marketinga dominira hijerarhija, dok se u suvremenim pristupima zagovaraju procesi s vodoravnim protokom na čijem je čelu potrošač. U sve složenijem tržištu, umjesto klasične podjele na homogene grupe, segmente, sve se više u središte pozornosti postavlja potrošača koji želi sudjelovati u procesima i dobiti zadovoljstvo kao pojedinac. Od ranijih zagovaranja jedinstvenih prodajnih propozicija, gdje se na prvo mjesto postavlja proizvod sa svojim prednostima, evolucija je išla prema fokusiranju na istaknutu diferencijaciju, a danas se na prvo mjesto stavlja doživljaj brenda. Komuniciranje je dio marketing miksa, pa stoga ova serija počinje s evolucijom marketinga. Ključne riječi: marketing, procesi, evolucija, potrošač, potrebe, želje, doživljaj. 1 2

1. Marketing kao model i proces 1.1. Kotlerov pristup Armstrong i Kotler definiraju marketing kao društveni i upravljački proces u kojem skupine i pojedinci dobivaju ono što trebaju i žele putem oblikovanja i razmjene proizvoda s drugima, dok u poslovnom smislu marketing znači izgradnju i profitabilnu razmjenu u odnosima s kupcima.1 Iz toga proizlazi da je marketing vrlo interaktivni proces stvaranja vrijednosti za potrošače. U tom procesu komunicira se s odabranom ciljanom skupinom, segmentima, čije se potrebe i želje moraju dobro i duboko razumjeti i iz toga se razvija ponuda za te skupine. Prema Kotlerovim postavkama odabire se ciljana skupina potrošača – kome se proizvodi i usluge namjenjuju i s kojima se komunicira, za koje se stvara ponuda. Ipak je u razvoju marketinga napravljen novi iskorak. U odabranoj ciljanoj skupini mora se proniknuti duboko „u dušu“ potrošača (insight), razviti smisao za njihovo razumijevanje. Segmentacijom se biraju grupe koje se slijede, pa se otuda u klasičnom pristupu govori o potrebama potrošača koje treba zadovoljiti. Međutim, u globalnom svijetu oblikuju se ideje koje se slijede, a autori tog novog koncepata potiču stvaranje formalnih i neformalnih zajednica za koje su te

Armstrong i Kotler, Marketing, PPH, New Jersy, 2005., str. 6 Z. Pavlek: Marketing u akciji, Alfa, Zagreb, 2002. str. 287

112

Suvremena trgovina 1(48)

ideje relevantne. U tome je velika razlika ne samo u teorijskom pristupu već i u suvremenoj praksi. 1.2. Proces i povezani skup odlučivanja Marketing kao multifunkcionalna disciplina u znanstvenom pogledu i u praktičnoj primjeni zagovara sistematičnost i kreativnost. Sistematičnost je usmjerena na oblikovanje modela, analize, istraživanje tržišta i faza u procesu marketinga, a kreativnost je usmjerena na oblikovanje strategije, stvaranje ideja, brenda, proizvoda, oblikovanje pakiranja, komunikacijskih rješenja, pronalaženje novih putova prema potrošačima. Planiranje marketinga može se predstaviti kao kružni krvotok 2 koji obuhvaća informacije, ciljeve, strategiju, planiranje, implementaciju, kontrolu, vrjednovanje, a rezultati se opet slijevaju u informacije. Tako je planiranje stalni proces, krug, a ne samo jednokratna kampanja. U tijeku kontrole provode se i intervencije koje proizlaze iz rezultata, odstupanja, novih okolnosti i prilika. U krvotoku plana marketinga ishodišnu točku predstavljaju informacije, a završnu rezultati, na temelju čega se dolazi do novih spoznaja i podataka koji služe za novi input. Tako se akumulira i oblikuje marketing intelligence (ishodišna točka u koju se slijevaju relevantne in-

ti i objekti, već procesi, odnosi dominira ono što se odvija, akcija.

formacije, kumuliraju se i procjenjuju položaj, situacija, mogućnosti) koji je postavljen na čelo procesnog modela brandinga. Kumulirani podaci i iskustvo podloga su za odlučivanje za marketing, branding, kao i za poslovnu politiku uopće. Te se funkcije tijekom planiranja postavljaju u optimalnu kombinaciju – marketinški miks, ali i svako od njegovih područja predstavlja poseban i međusobno povezan skup odlučivanja. Primjerice, skup odlučivanja u području segmentacije odnosi se na odabiranje ciljanih grupa i to je prvi korak za potrebe pozicioniranja. Skup odlučivanja na području proizvoda odnosi se na atribute u koje spada i kvaliteta, pakiranje, na izbor portfelja koji je najprikladniji za tržišnu utakmicu, koji donosi prihod i ima šanse za razvoj, koji je sukladan identitetu brenda i organizacije. S obzirom na inovacije, to je stalan i dinamičan proces o kojem ovisi održivost brenda i proizvoda na tržištu i rast. Skup odlučivanja na području brenda je stvaranje identiteta po kojem će je potrošači percipirati kao nešto što je različito od drugih i za njih relevantno, prihvatljivo, korisno, vrijedno, čime se mogu i emocionalno povezati i slijediti ideje. Skup odlučivanja u pozicioniranju odnosi se na izbor prikladnog mjesta brenda u konkurentskom okružju. Skup odlučivanja na području komunikacija

rezultira iz segmentacije, razumijevanja potrošača, odnosno pozicioniranja. Od toga kome se obraća i gdje, ovisi izbor medija i rječnik koji će ciljana skupina razumjeti. Odlučivanje na području cijena ovisi o ciljanoj skupini, segmentu kojem je proizvod/servis namijenjen, pozicioniranju, kanalima distribucije i osjetljivosti pojedinih segmenata. Skup odlučivanja se proširuje i na prodaju, distribuciju, odnose s kupcima i potrošačima. 2. Evolucija društva i marketinga 2.1. Trendovi i paradigme Klasični analitički pristupi dobivaju svoju evoluciju uvjetovanu novijim spoznajama. Najznačajnija spoznaja potječe od promjene i preobrazbe društva, gdje umjesto homogenih grupa (segmenata koji imaju iste karakteristike) sve više do izražaja dolazi individualnost. Umjesto hijerarhije i klasičnih autoriteta preferira se međusobna povezanost i isprepletenost – ne zapovijeda se odozgo, već se procesi usmjeravaju vodoravno što znači protok prema tržištu i potrošačima. Informacije teku kroz sve faze procesa, dostupne su svima i na taj se način grade isprepletenost i interakcije. Potrošač više nije prepušten sam sebi, već je „umrežen“ u sustav gdje se iskustva brzo prenose. Više nisu u žarištu samo činjenice, predme-

U današnjem dinamičnom svijetu ne može se sve točno predvidjeti. Nema sigurnosti u društvu niti za tvrtku niti za radno mjesto. U poslovnom svijetu sve aktere pritišće vrijeme. Odluke se moraju donositi brzo, čime se povećava rizik, a u suprotnom gube se šanse. Ni posao više nije siguran. Tko se ne uklapa u suvremene procese, učeću organizaciju, nove tehnologije, ima šansu da izgubi poziciju i to ne samo kao poduzeće već i pojedinci unutar njega. Svijet oko nas se neprestano mijenja, pa nije dovoljno davati samo objektivne analize. Čovjek je u središtu promjena na koje može djelovati i u tome traži svoju perspektivu. Upravo ta pojava ojačala je tendenciju u marketingu – zapostavljaju se modeli koji počivaju na apstraktnim brojkama o tržištu, kao i klasični pristupi, pogotovo hijerarhijski. Preferiraju se sve više kreativni pristupi koji se temelje na intuiciji, promatranju, kreativnom anticipiranju budućnosti. To je šok za klasične teoretičare marketinga, ali to dokazuju mnogobrojni novi koji uspješno prodiru na vrlo zahtjevnom i saturiranom tržištu. U tom kontekstu mnogo se više preferiraju psihološke, sociološke analize i opservacije putem kojih se pronicljivo prodire u dubinu duše potrošača i takvi se uvidi koriste za kreativne pristupe u kojima se preferira emocionalno, vizualno, psihičko, socijalno. Tako se suprotstavlja linearnom načinu razmišljanja, koji preferira logiku, konkretnost, verbalne definicije, numeričke varijable. Doduše, često se u tim prosudbama ide u isključivost, što osobito preferiraju zagovornici emocionalnog brandinga, ali se ta dva pristupa moraju povezati, jer ako se ekskluzivno preferira samo jedan, pojavljuju se ponori koji mogu dovesti do promašaja i zaostajanja. Sljedeća promjena je stavljanje čovjeka u www.suvremena.hr

113

marketing i pr dobije svrdlom.“ Međutim i tome je danas evolucija u pristupu otišla još dalje – kupuje se doživljaj kao primjerice „sam svoj majstor“, ili ambijent u kojem se stvara doživljaj. Dakle, rupa je korist, a doživljaj nastaje kad si sami vrtamo rupu i cijeli ambijent od početka sve dok ne vidimo što smo napravili… 3. Evolucija u oglašavanju 3.1. Jedinstvene prodajne prednosti

središte pozornosti, što je dovelo do zahtjeva za veću individualnost i uključenost u procese odlučivanja. Pojedinac traži svoju aktualizaciju i afirmaciju. Kad se potrošač osjeća samostalnijim, može birati što želi, kada i gdje. Želi biti uključen, da mu se daje važnost, a ne da mu se naređuje. Rušenjem granica, slobodom kretanja ljudi, ideja, kapitala te informacija, povezivanje u svijetu je trenutačno, brzo, te se stvaraju proizvodi i brendovi za globalni svijet, a prednosti se traže u očuvanju i gajenju identiteta, autentičnosti. Demokratizacija informacija, suvremeno komuniciranje još više ubrzava promjene i nastaje nova generacija koja više ne robuje klasičnim formama hijerarhije. 2.2. I Kotler je evoluirao… Kotlera suvremeni teoretičari i praktičari, naročito eksperti u području brandinga, smatraju klasičarom čiji pristup traži promjene. Kotler ipak pokazuje značajnu evoluciju i ulazi u fazu u kojoj sve više zagovara lateralni pristup umjesto hijerarhijskog, a to je veoma

važno s aspekta kreiranja marki, brandinga. Sve više zagovara tezu kako marketing mora izaći iz hijerarhijskih shema i klasičnog pristupa segmentaciji, pa daje povoda za nove pristupe. Primjerice, u klasičnom pristupu jedna pojava logički slijedi drugu, a u lateralnom jedna ideja rađa drugu, pa je Kotlerova evolucija dobila oslonac u proučavanju i prikazu tog pristupa. Lateralni pristup doveo je do buktanja kreativnosti i pojave novih djelatnosti, internetskih brendova. 3 Kotler evaluira i u odnosu prema segmentaciji i priznaje da je današnje tržište sastavljeno od previše fragmenata koji evaluiraju, pa se klasična segmentacija u traženju homogenih grupa ne može uvijek i na vrijeme primjenjivati. Kotler je došao do spoznaje da „Fragmentirano tržište ostavlja malo prostora za nove proizvode koji su ključna komponenta za kompanije koje žele rasti“.4 Kotler se još uvijek zadržava na pojmu korisnosti koju čovjek očekuje od brenda i proizvoda. To se vidi na njegovoj ilustraciji da „…čovjek ne kupuje svrdlo, već rupu koju se

U oglašavanju 60-ih godina prošlog stoljeća najvažnije je bilo odrediti jedinstvene prodajne prednosti „Unique Sales Proposition“ – USP (autora Rossera Reevesa)5 – proizvoda ili brenda, istaknuti koristi za potrošače, te ih putem masovnog oglašavanja s time upoznati i uvjeriti („mainstream advertising“). Taj pristup ima svoje vrijednosti, ali mu je primjena ograničena zbog promjena u društvenim odnosima i stajalištu prema kojem proizvod više nije u središtu pozornosti marketinga, kao i ukupnog poslovanja, već potrošač. Reevesov pristup svodi se na to da oglašavanje potrošaču mora ponuditi propozicije o koristi proizvoda koje stječe ako ga kupi. Te propozicije moraju biti jedinstvene, distinktivne, odnosno trebaju nuditi ono što konkurencija nije ponudila i moraju biti tako jake da privuku potrošače. I on je stao na koristi i različitosti što su važne faze, ali nedovoljne da se i emocionalno veže potrošača. 3.2. Fokusiranje Koncepcija USP nastala je u doba kad je potrošač još bio gladan informacija (još 1961.!), ali kad je došlo do saturacija u glavi potrošača, zbog siline informacija kojima je

Detaljnije u Z. Pavlek: Branding, MEP, Zagreb, 2008., poglavlje “Od vertikale do laterale” Vidjeti u E. De Bono: Lateral Thinking, Pinguin Books, NY, 2015. 5 Na temelju Reeves R.: Reality in Advertising, A. A. Knopf, NY, 1961. 3 4

114

Suvremena trgovina 1(48)

dnevno izložen, onda se javila potreba za većom diferencijacijom i fokusiranjem u čemu se ističe model pozicioniranja. Pozicioniranje kao pojam pripisuje se klasicima marketinga J. Troutu i Al Riesu, kojima se kasnije pridružio S. Rivkin. Prva dvojica su 1986. objavila knjigu Positioning, The Batlle for your Mind. To je prvi koncept koji govori o komunikacijama u društvu koje je previše zasićeno tom pojavom („overcommunicated“). Prema njihovom pristupu kompanija stvara položaj („poziciju“) u glavi potrošača (zato i nosi karakterističan naziv – bitka za vaš um, nazor, sklonost) u kojoj se ne reflektiraju samo snage kompanije već i njene slabosti, a isto tako i konkurencije. Kompanija i brend će uspjeti ako pronađu svoje mjesto, prazninu, „dvorište“, „rupu“ koju nije zauzela konkurencija. Autori pozicioniranja tvrde da je potrebno biti jače fokusiran, te izražajniji od drugih s posebno naglašenom distinkcijom i raznolikosti koja će biti prepoznatljiva u masi poruka kojima se dnevno atakira na potrošača. Različitost od konkurencije, originalnost je način preživljavanja i prosperitet. Autori A. i L. Ries idu još dalje u specificiranju različitosti i smatraju da je marketing izgradnja brenda u svijesti potrošača na kojeg se aspirira. Prema njima se „...branding program mora dizajnirati tako da razlikuje vašu kravu od svih ostalih, usprkos tome što su sve krave na ranču prilično slične. Uspješni branding program počiva na principu singulariteta. U glavi potrošača kreira percepciju da na tržištu nema proizvoda kao što je vaš. Uspješna marka (brend) ne može biti za svakoga. Sama koncepcija singulariteta osigurava da nijedan brend ne može imati univerzalni apel“.6

Proces pozicioniranja je važan, početak je komuniciranja, jedino je narušeno njihovo inzistiranje na fokusiranju, a dobra ilustracija za to je primjerice suvremeni smartpfone, koji nije namijenjen samo za telefoniranje, već ima sve više funkcija i aplikacija. 3.3. Doživljajna ekonomija Recentni pristup je ulogu fokusiranja, singulariteta dopunio i mijenja je. Naime, brend više ne zadovoljava jednu potrebu na koju se usmjerava, jer je svijet postao složen („complexity“) i veća su očekivanja u zadovoljavanju višestrukih potreba i želja. Primjerice, uspješni iPhone i iPod nisu fokusirani na jednu dimenziju već na višestruki doživljaj. Tako brend, postaje sve više ideja, a proizvod je samo ulaznica u svijet doživljaja. U tome sve više dobiva na značenju novi fenomen kojeg zovemo doživljajna ekonomija, doživljajni marketing i doživljajni branding. Doživljajna ekonomija postaje prevladavajući fenomen današnjice i to su nove šanse za uspješno stvaranje brendova. Recentne spoznaje (neuromarketing) govore o tome da je čovjek emocionalno biće koje razmišlja, doduše racionalno, analitički, ali odluke donosi emocionalno. Kad kupuje proizvod, čovjek je tjeran osjećajem kako će doživjeti primjenu tog proizvoda i brenda. Poticaji u potražnji imaju korijene u emocionalnijom svijetu, željama potrošača, pa se proizvođače može uputiti da manje razmišljaju što će proizvoditi, a više što njihovi potrošači žele. Proizvodi su samo ulaznica u svijet želja (Vegeta je ulaz u svijet kreativnosti domaćice, Ledo u svijet užitka okusa, Benetton u svijet slobode i avangarde, Johnson’s Baby u svijet njege bez dječjeg plača, Nike u svijet fitnesa i sporta).

U središtu pozornosti marketinga nalazi se brend. O tome govore Al i Laura Ries: „Koji je to najvažniji objekt u marketinškom procesu? Smatramo da je to proces brandinga. Marketing – to je izgradnja brenda u glavi potrošača. Ako možete izgraditi snažan brend, onda ćete imati snažan marketinški program. Ako to ne možete, onda vam ne vrijedi ni sve oglašavanje, ni atraktivno pakiranje, ni sva promocija, a ni public relation cijeloga svijeta vam neće pomoći da postignete svoje ciljeve.“ 7 4. Zaključak – mjesto marketinga u poduzeću Mjesto marketinga i brandinga postaje ključno za poslovanje poduzeća. Poduzeća žive od potrošača i koliko zadovoljavaju njihove potrebe i želje, toliko im se vraća kao prihod, profit i razvoj. Poduzeća kojima je glavna preokupacija potrošač, a to znači koncept marketinga i brandinga, postaju uspješna i prodorna u suvremenom svijetu. Njihovi glavni direktori su zapravo i glavni nositelji marketinga kao koncepcije i filozofije. Primjerice, Peter Fisk8 navodi da su na burzi FTSE (Financial Time Stock Exchange) 29% generalnih direktora kompanija talentirani marketingaši, čiji profiti zbog toga nadmašuju ostale. Dakle, marketing je način razmišljanja, strateškog upravljanja usmjerenog na tržište. Zato se umjesto vertikalnih hijerarhijskih silosa i zapovijedanja odozgo, preferiraju procesni modeli u kojima je sve u vodoravnom protoku usmjereno prema potrošaču i tome se podređuju sve djelatnosti. U tom procesu veću ulogu dobivaju lideri koji potiču ljude u procesima i koji sa svojom vizijom mogu anticipirati razvoj temeST ljen na tržišnim prilikama.

Ries, L., Ries, A.: The 22 Immutabile Laws of Branding, Harper Business, New York, 1998. A. i L. Ries: “World Class Brand” u: Executive Excellence, South Provo, Utah, ožujak, 1999. 8 P. Fisk: Marketinški genij, Difero, Zagreb, 2007. 6 7

www.suvremena.hr

115

nove knjige

Dragomir Sundać i Marko Šundov: Ekološko-socijalno tržišna ekonomija Onaj tko uči, a ne misli – izgubljen je. Onaj tko misli, a ne uči – ima veliki problem. Konfucije, kineski filozof

utori ove knjige pošli su od teze kako kompleksnost života na zemlji i sve veći intenzitet ekonomske neizvjesnosti nameće potrebu uključivanja šireg sloja aktera društvenih zbivanja u iznalaženju optimalnog modela ekonomskog i gospodarskog razvoja svake zemlje, pa i globalne ekonomije. Istaknuli su i tezu kako su sva dosadašnja ekonomska stremljenja prema profitu kao zamašnjaku razvoja, a da se pri tom nije vodilo računa o posljedicama eksploatacije prirodnih resursa, dovela do iznimno sumornih posljedica na cijeloj našoj Planeti. Zaključili su kako je jedan od najizravnijih elemenata, preko kojih ekologija (zaštita okoliša) djeluje na pojedinca, gospodarski odnos kao stvaratelj dodane vrijednosti. A zatim su svoju teoriju razvili i iznijeli konkretne ideje na obostrano zadovljstvo i Planete i pojedinca u gospodarskom sustavu. U ekonomskoj teoriji i praksi postoji jedno ključno pitanje, a to je odnos tržišta i države. Pri tome se tržište očituje u mnogobrojnim ekonomskim zakonima, a država je najviši socijalni oblik organizacije društva. Tržište i država su ekonomski fenomeni koji se nadopunjavaju, ali i sukobljavaju, kada je u pitanju raspodjela novostvorene vrijednosti i društvenog bogatstva. Temeljem odnosa tržišta i države nastaju razni ekonomski modeli po kojima funkcioniraju različita gospodarstva. Tako su nastali razni modeli organizacije nacionalnih gospodarstava, a jedan od najznačajnijih modela jest model 116

Suvremena trgovina 1(48)

poznat kao ekološko-socijalno-tržna ekonomija. Navedeni model pokazao je veliku otpornost u uvjetima ekonomskih kriza i recesija u gospodarstvu Njemačke i Austrije. Poučeni tim iskustvom, ekonomisti tih zemalja formirali su cijelu školu ekološko-socijalno-tržišne ekonomije u kojoj danas na toj temi doktorira godišnje od 100 do 150 ekonomista. U ekonomskoj teoriji i praksi Republike Hrvatske pojavila su se dva ekonomista, a riječ je o profesoru Dragomiru Sundaću i Marku Šundovu, koji su jedini ekonomisti koji se bave navedenom problematikom sa znanstvenog stajališta u jugoistočnoj Europi. To je dovoljan razlog da se rad ovih ekonomista eksplicira u obliku knjige i da se njihovo istraživanje ponudi na uvid javnosti, posebno studentima ekonomskih fakulteta, koji bi se trebali upoznati s novim paradigmama pogodnim za razvoj hrvatskog gospodarstva. Kako je model ekonomsko-socijalno-tržišne ekonomije, po mišljenju autora, vrlo pogodan za hrvatsko gospodarstvo, to ova knjiga otvara diskusiju u kojem pravcu bi se dalje trebalo razvijati hrvatsko gospodarstvo. Ova knjiga daje priliku da se o njenim sadržajima otvoreno i znanstveno promišlja. Autori u knjizi ne inzistiraju na ideji konačnog rješenja, već traže da se o ponuđenim sadržajima raspravlja, kako bi se došlo do najboljeg modela koji bi omogućio rast i razvoj gospodarskih resursa Republike Hrvatske s aspekta ekonomske znanosti i

prakse. Knjiga sadrži sedam poglavlja koja čine jednu cjelinu. U knjizi se polazi od ekonomske održivosti, gdje autori govore o ekonomiji baziranoj na ekologiji i gospodarstvu u okvirima društveno-odgovornog poslovanja; potom o kreiranju održivih nacionalnih gospodarskih modela s naglaskom na gospodarstvo kao dinamični sustav, na izbor čimbenika za ocjenu gospodarskog modela, o simulaciji razvojnog kapaciteta gospodarskog modela u Hrvatskoj, uz definiranje mogućih gospodarstvenih tijekova unutar simulacijskog modela i drugih sadržaja, pa sve do zaključne ocjene razvojnog kapaciteta gospodarstva u zemlji; zatim o izgradnji ekološko-socijalno-tržišne ekonomije i gospodarstva kao platforme održivog razvoja. Tu autori iznose niz zanimljivih sadržaja, poput globalizacije u funkciji ekonomskog rasta i razvoja, biokapacitet i determiniranost gospodarskog razvoja, ekološko-socijalno-tržišni model kao integrator rasta i razvoja i promjena platforme tržišne ekonomije u cilju odr-

živog rasta i razvoja; slijede sadržaji o intelektualnim kapacitetima kao ključnim čimbenicima ekološko-socijalno-tržišne ekonomije i gospodarstva, u kojima autori iznose tezu o katarzi rađanja gospodarstva utemeljenog na znanju i ekološko-socijalno-tržišnom modelu gospodarstva, o implementaciji ekološko-socijalno-tržišne ekonomije u funkciji održivog razvoja nacionalnih gospodarstava. Tu je naglasak na definiranju razvojne strategije usklađene s vlastitim potencijalima, razvojnom modelu prilagodbe, intenziviranju gospodarskog rasta u korelaciji s biokapacitetom i konkurentnosti, i društveno odgovornom poslovanju. Viljem Rupnik, jeden od recenzenata knjige, profesor emeritus Univerziteta u Ljubljani, inače prof. dr. sc. ekonomskih, metematičkih i tehničkih znanosti, između osta-

log navodi da knjiga ima veliko značenje u razvoju znanstvene misli ekonomsko-socijalno-tržišne ekonomije, posebno u razvoju znanstvene misli o ekonomskim modelima utemeljenim na tržištu i konkurentnosti općenito, a posebice o gospodarskim modelima utemeljenim na održivosti. Navodi i da knjiga ima značaj u determiniranju važnosti implementacije modela u hrvatski ekonomski sustav, a posebno u uvjetima globalizacije; zatim u primjeni znanstvenih i teorijskih postavki i znanstvenih modela na gospodarstvo Hrvatske, a sve u funkciji korištenja vlastitih resursa i održivog razvoja; potom u razvoju znanstvenih spoznaja pri oblikovaju, dizajniranju i implementaciji ekološko-socijalno-tržišnog modela na gospodarstvo Hrvatske, te u preporukama kako razviti ekološko-socijalni i tržišni ekonomski model u Hrvatskoj u funkciji odr-

živog razvoja. Ovom knjigom autori su dali novi i nemjerljivi doprinos razvoju znanstvene misli u području filozofije ekonomije, teorije razvoja i poslovne ekonomije, te u smislu poslovnog okruženja koji je još obogaćen matematičkim i shematskim izražajima koji mogu bolje doprinijeti razumijevanju iznesenog sadržaja. Dobro je spomenuti i da se unutar knjige nalaze opširni sadržajni životopisi autora, popis stručne literature (ukupno 138 bibliografskih jedinica) i veliki broj tablica i shema u boji. Knjiga je i tehnički lijepo oblikovana i opremljena. Ova izuzetno zanimljiva, jedinstvena i sadržajno bogata knjiga ima namjeru potaknuti rasprave u cilju izgradnje ekološko-socijalno-tržišne i održive ekonomije, i općenito gospodarstva u Republici HrvatST skoj.

www.suvremena.hr 117 TAUMEDIA d.o.o. | 091 4812 680 | info@taumedia.hr

nove knjige

Bernard Marr u suradnji s Mattom Wardom: Umjetna inteligencija u praksi

Autor pruža pregled svake tvrtke, opisuje specifičan problem koji je riješen pomoću UI i objašnjava kako je UI ponudila izvedivo rješenje. Svaka od studija slučaja sadrži opsežni pregled, tehničke detalje kao i ključne podatke u sažetku. Mogućnosti umjetne inteligencije u poslovanju



Postoje tri ključna slučaja upotrebe UI u poslovanju, koji se mogu donekle preklapati, ali pomažu segmentirati mogućnosti koje UI nudi. Po-

Suvremena trgovina S T R U Č N I

Č A S O P I S

UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 47, BROJ 4

Z A

T R G O V I N U

duzeća mogu koristiti UI za: (1) promjenu načina na koji razumiju kupce i komuniciraju s njima, (2) nude inteligentnije proizvode i usluge i (3) poboljšavaju i automatiziraju poslovne procese. Kupci: UI može pomoći tvrtkama da bolje razumiju tko su njihovi kupci, predvidjeti koje proizvode ili usluge kupci vjerojatno žele, predvidjeti tržišne trendove i zahtjeve te omogućiti personaliziraniju interakciju s kupcima. Proizvodi i usluge: UI može pomoći tvrtkama u stvaranju inteligentnijih proizvoda i usluga koje nude svojim kupcima. Kupci žele pametnije proizvode poput pametnijih telefona, pametnijih automobila i pametnijih kućnih uređaja. U ovoj ćete knjizi vidjeti kako Apple, Samsung i automobilske tvrtke poput Tesle i Volva koriste UI za stvaranje pametnijih proizvoda, te kako tvrtke poput Spotifyja, Disneya ili Ubera koriste UI za pružanje inteligentnijih usluga svojim kupcima. Automatizacija procesa: UI može poboljšati i pomoći u automatizaciji poslovnih procesa. U ovoj

ćete knjizi vidjeti primjere poput JD.com koji koristi autonomne dronove, automatizirane centre za isporuku i robote za dostavu kako bi transformirali svoje maloprodajne operacije. Nadamo se da će ova knjiga čitateljima dati dobar pregled trenutnog stanja tehnologije, ali ih i potaknuti da sami istraže primjene UI za svoju karijeru, poslovanje ili industriju. UI ima potencijal učiniti naš svijet boljim mjestom ako donesemo ispravne odluke.

Godišnja pretplata iznosi 150, kn / 19,91 € (tečaj: 7,53450)

www.suvremena.hr

Cjelogodišnji turizam naš je strateški cilj l Izazovi razvoja održivog turizma u Hrvatskoj l Mogu li prednosti prerasti u probleme? l Uloga i važnost udruga kao pokretača ruralnog turizma l Inovativni zdravstveni turizam l Rastuća uloga toplica i klimatskih lječilišta l Ljekovite šume kao dodana vrijednost turističkih destinacija l Influencer marketing u turizmu l CRM platforma transformira hotelsku industriju l Cjelogodišnji turizam 2022 l Halal turizam u Hrvatskoj l Republika Hrvatska – start up nacija l Quick-commerce – dostava na zahtjev l Zelena javna nabava l Nedajte se *upecati*? l E-trgovina uzima maha l Što donosi Industrija 5.0 l Upravljanje pametnim gradovima

Tema broja:

Turizam

Turizam je otporan. Treba biti i inovativan.

Pretplaćujemo se za 2023. godinu na kompleta časopisa SUVREMENA TRGOVINA.

Mate d.o.o.

SENIKO studio d.o.o. Nove Rašljice 2, 10090 Zagreb tel./faks: (01) 3499 034, e: marketing@suvremena.hr

njiga razotkriva i pojašnjava kako se Umjetna inteligencija (UI) i strojno učenje mogu koristiti za rješavanje uobičajenih poslovnih izazova te otvara vrata novim mogućnostima koje često znaju premašiti očekivanja. Knjiga daje uvid u najvažnije pionire UI poput Googlea, Microsofta, Amazona, Alibabe, kao i lidere u drugim industrijama koji gledaju u budućnost. Također, prikazuje studije slučaja iz tradicionalnog poslovanja te startupova koje otkrivaju detalje kako se UI koristi u poslovnom svijetu.

tel./faks: (01) 3499 034, e: marketing@suvremena.hr

VAŽNO JE IMATI KVALITETNOG SUIGRAČA. Postanite korisnik Premium Visa Gold kartice!

BRINEMO O SVEMU ŠTO VAM ZNAČI. Ovaj oglas informativnog je karaktera i ne predstavlja obvezujuću ponudu za PBZ i PBZ Card.

Suvremena trgovina 1-2023

Articles inside

Bernard Marr u suradnji s Mattom Wardom: Umjetna inteligencija u praksi

Dragomir Sundać i Marko Šundov:

Uspješno komuniciranje u marketingu (1)

PRILIKA - s više znanja i više imanja

digitalna ekonomija

Uloga javne uprave u zelenoj tranziciji

Uvesti zaštitne mjere za usklađenost podataka

Jača disperzija turističkog prometa

Optimizacija skladišnih procesa i logistički troškovi

Operacijski menadžment i upravljanje lancima opskrbe –

Kvaliteta je poslovna filozofija, pragmatički pristup i način življenja

EURO – simbol (ne)moći

Zašto je Category management važniji no ikad u maloprodaji

Hrvatska udruga za zaštitu potrošača obilježila 25. godišnjicu rada

Rizik, otpornost i ponovno uspostavljanje ravnoteže

Kako se maloprodaja i kupci

ODRŽIVOST

Hrvatska treba realnu industriju kao razvojnu kralješnicu

Zaštita djece u bespućima interneta –nema alternativu!

Europske komisije

Ključan problem hrvatske ekonomije je produktivnost

Je li došao kraj GLOBALIZACIJI?

Migracije radno sposobnog Republike Srbije i Hrvatske kao uzrok uvoza radne snage

Treća misija sveučilišta, doprinos zajednici i budućnost mladih u Hrvatskoj1

Akademska mobilnost kroz Erasmus+ programe

Migriranje mladih visokoobrazovanih ljudi iz Hrvatske – kako odgovoriti na taj izazov1

Migracije i strani studenti1

Prikaz kretanja stanovništva u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji1

Cirkulacija mozgova kao odgovor na odljev mozgova u Hrvatskoj1

Gig ekonomija – odgovor na migracije1

interorganizacijska mobilnost zaposlenika kao jedan od oblika migracija1

Što utječe na migracije mladih1

Vrste migracija1

Ekonomski, kulturni i politički aspekt migracija1

Međunarodne migracije i demografski trendovi 21. stoljeća1

Suvremena trgovina

Osvježite poslovnicu I povećajte rezultate prodaje

trgovina