VDG JAHRBUCH 2001
Lidija DUJI]
Njema~ke realije u djelima Irene Vrkljan Suvremena hrvatska knji`evnost, osobito prozna produkcija osamdesetih godina, sna`no je obilje`ena pojavom tzv. `enskog pisma. Sintagma se, me|utim, odavno potvrdila pretijesnom da pokrije svu razli~itost `enske, mahom — autobiografske prakse. Mo`da i zbog prirode samoga pisma, njezine imanentno intimne, sasvim neliterarne forme, a opet u literaturi prisutne u rasponu od motiva do cijeloga `anra. Kako svako pismo daje legitimitet privatnosti, ponudit }emo kao ishodi{nu tezu da i svaka knji`evnica ima svoje “pismo”, te da je spomenuta sintagma prihvatljiva eventualno u mno`ini. Pri tom, valja spomenuti da su dosada{nja istra`ivanja svojom jednozna~no{}u i isklju~ivo{}u nerijetko odvodila cijelu ovu populaciju i njezinu literaturu u slijepe ulice ~esto subverzivne, pa stoga i marginalizirane knji`evne prakse. Kvalitetniji prilog prou~avanju “`enskog pisma” i “`enske knji`evnosti” u nas, dale su, sa sasvim suprotnih stajali{ta, dvije znanstvenice: Ingrid [afranek i Dunja Detoni Dujmi}. “(...) pojam pak ’`enske knji`evnosti’ bez pobli`e oznake vrste, razdoblja ili estetskog opredjeljenja ne smatram nimalo relevantnim”1, tvrdi Ingrid [afranek i dodaje: “Zanimaju nas djela u kojima su autorice vi{e ili manje svjesne svoje — i to ne samo spolne — specifi~nosti, gdje one doista upisuju vlastitu razli~itost i to ne samo na tematskoj, nego i na tekstualnoj razini, te nastoje oivi~iti svoju poziciju `ene-subjekta-koji-pi{e.”2 S druge strane, Dunja Detoni Dujmi} insistira na shva}anju po kojem je pojam `enske knji`evnosti “pragmati~ni termin oslobo|en predrasuda o `enskom ili mu{kom na~inu pisanja, termin koji ne priznaje estetske ili poetolo{ke kriterije odre|ene spolnom pripadno{}u. (...) Tako shva}eno `ensko pisanje ne prejudicira nikakve stilske predrasude. Lirsko omek{avanje, pogled iznutra, ispovjednost, labave ili kola`irane strukture i sl. nisu stilske izvedenice spolne pripadnosti.”3 Izme|u jedne i druge struje, pojam “`enske knji`evnosti” opstao je uglavnom kao oznaka produkcije `enskih tekstova, dok se pojam “`enskog pisma” konstituirao upravo na stilskoj razini dijela spomenute produkcije. Dakle, zajedni~ki nazivnik hrvatske `enske proze 80-ih godina 20. stolje}a ~inile bi sljede}e odrednice: – autobiografska gra|a oblikovana u manje romaneskne forme ~esto ispovjednog karaktera – arhetipski fragmenti iz sterilnog, dekadentnog gra|anskog miljea, jasno polariziranih uloga - superiornog oca i inferiorne majke 1 2 3
Ingrid Šafranek: “Ženska knji`evnost” i “`ensko pismo”, Republika, studeni - prosinac 1983, god. XXXIX, br. 11-12, str. 7 Isto djelo Dunja Detoni Dujmić: Ljepša polovica knji`evnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1998, str. 7
139
