Godišnjak - Jahrbuch 2001

2001 GODI[NJAK NJEMA^KE NARODNOSNE ZAJEDNICE

VDG JAHRBUCH

GODI[NJAK NJEMA^KE NARODNOSNE ZAJEDNICE VDG JAHRBUCH 2001

Izdava~ NJEMA^KA NARODNOSNA ZAJEDNICA Zemaljska udruga Podunavskih [vaba u Hrvatskoj VOLKSDEUTSCHE GEMEINSCHAFT Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien 31000 Osijek, P.P. 110 Urednici Renata Tri{ler Nikola Mak Prijevod sa`etaka na njema~ki jezik Karmen Krajina, prof.

Snje`ana Babi}, prof.

Grafi~ka priprema Odisej d.o.o. Osijek Tisak Grafika d.o.o. Osijek UDK 08:061.2 ISSN 1331-7172

Zbornik je tiskan uz financijsku potporu Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, Podunavsko-{vapske kulturne zaklade Savezne dr`ave Baden-Württemberg iz Stuttgarta, Veleposlanstva Savezne Republike Njema~ke u Republici Hrvatskoj i Veleposlanstva Republike Austrije u Republici Hrvatskoj.

Dieses Buch wurde dank der finanziellen Unterstützung des Amtes für nationale Minderheiten der Regierung der Republik Kroatien, der Donauschwäbischen Kulturstiftung des Landes Baden-Württemberg aus Stuttgart, der Botschaft der Bundesrepublik Deutschland in der Republik Kroatien und der Botschaft der Republik Österreich in der Republik Kroatien, vorbereitet.

2001 GODI[NJAK NJEMA^KE NARODNOSNE ZAJEDNICE

VDG JAHRBUCH Njema~ka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih [vaba u Hrvatskoj Volksdeutsche Gemeinschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien

SADR@AJ UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 OSOBE, OBITELJI / PERSONEN, FAMILIEN Marija KARBI] Nijemci u Vara`dinu tijekom srednjeg vijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Lovorka ^ORALI] Ruprecht i Wolf Eggenberg – istaknuti sudionici hrvatske vojne povijesti koncem 16. i po~etkom 17. stolje}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Stjepan MATKOVI] Der Schwabe aus Syrmien: Ferdinand Riester u hrvatskom politi~kom `ivotu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Ivan PEDERIN @ivotna snaga mita o Franji Trenku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Vilim ^UR@IK U potrazi za istaknutim gra|anima (Valpova~ki Nijemci i Austrijanci) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Zlata @IVAKOVI]-KER@E Karolus Franciscus Nuber (1872. – 1935.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 Snje`ana PAU[EK-BA@DAR Bra}a Ljudevit i Josip Mitterpacher u hrvatskoj i austro-ugarskoj znanosti i kulturi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Stjepan SR[AN @ivot i djelo princa Eugena Savojskog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Mira KOLAR Antun Schlegel vode}a li~nost u novinarstvu Hrvatske do 1929. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 UMJETNOST / KUNST Branka BALEN Anton Erben – slikar i kulturni djelatnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 Stanko PIPLOVI] Teorije Josefa Strzygovskog o umjetnosti Dalmacije . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Goran BEUS RICHEMBERGH Be~ki Dalmatinac – kralj operete (o 180. obljetnici ro|enja Franza von Suppéa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

KNJI@EVNOST, JEZIK, NOVINE / LITERATUR, SPRACHE, ZEITUNGEN Lidija DUJI] Njema~ke realije u djelima Irene Vrkljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 Zdenka BA@DAR Prilog prou~avanju povijesti njema~ko-slavenskih odnosa u djelu fra Marijana [unji}a «Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje». . . . . 147 Zlatko VIRC Sudbina knji`nice nu{tarskih grofova Khuen-Belasi . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 Elvira PETROVI] Za{to (ne)volim njema~ki jezik?

Istra`ivanje motivacije za u~enje njema~kog jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 „Warum ich (kein) Deutsch mag“ – eine Untersuchung der Motivation zum Deutschlernen . . . . . . . . . . . . . . 163 Mario JAREB Njema~ka promid`ba u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 GOSPODARSTVO, DEMOGRAFIJA, ETNOLOGIJA / WIRTSCHAFT, DEMOGRAPHIE, ETNOLOGIE Ivan ]OSI] BUKVIN Nijemci i eksploatacija vrbanjskih {uma od 1860. do 1910. godine . . . . . . . . . 199 Robert SKENDEROVI] Doseljavanje Nijemaca u Po`egu tijekom 18. stolje}a . . . . . . . . . . . . . . . . . 205 Milan VRBANUS: Stanovni{tvo sela Velimirovac 1932.-1937. godine – demografska analiza stanovni{tva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 Ivan BALTA Povijest Nijemaca i Austrijanaca u Kotaru Orahovica s posebnim osvrtom na sela Bankovci i ^a~inci (u 19. i po~etkom 20. stolje}a). . . . . . . . . . . . . . . 223 Nives RITTIG-BELJAK Hrvatska kao pasija u djelovanju njema~kih doseljenika (Vitezovi}-Kuha~) . . . . . 231 @RTVE, MANJINSKA PRAVA / OPFER, MINDERHEITSRECHTE Vladimir GEIGER Radni logor [ipovac - Na{ice 1945. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Ludwig BAUER Perspektive djelovanja Nijemaca i Austrijanaca u hrvatskom kulturnom krugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251

RIJE^ UREDNIKA Po{tovani sudionici Znanstvenih skupova "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" Dragi sunarodnjaci, Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj Vjerni ~itatelji I sami }ete se uvjeriti koliko je Njema~ka narodnosna zajednica iz godine u godinu sve uspje{nija u svome radu, prelistate li idu}e stranice na{eg ovogodi{njeg, osmog po redu «Godi{njaka – Jahrbucha». I u 2001. godini ne ostavljamo Vas bez, sad ve} doista tradicionalne publikacije Njema~ke narodnosne zajednice u kojoj objavljujemo radove sa Znanstvenoga skupa odr`anoga pro{le, 2000. godine.

Ponovo «Jahrbuch» svojim opsegom i brojem stranica dokazuje da napori koje ~inimo nisu uzaludni, jer iz godine u godinu ova na{a draga publikacija ima sve vi{e stranica. Ne zbog toga {to sudionici Znanstvenih skupova pi{u duga~ke radove.

Naprotiv, «Jahrbuch» je sve deblji zbog toga {to je sudionika na Znanstvenim skupovima svake godine sve vi{e i {to zanimanje za o~uvanje povijesti njema~kog naroda na tlu Hrvatske u pisanome tragu iz godine u godinu raste. Sretni smo i zbog toga {to su Znanstveni skup i «Jahrbuch» svake godine sve bogatiji povijesnim ~injenicama koje su, zahvaljuju}i svima Vama, u posljednji trenutak otrgnute od zaborava. To je jedini na~in da djelovanje Nijemaca i Austrijanaca, njihov doprinos ovoj zemlji i hrvatskom narodu ostanu trajno sa~uvane, a sude}i po odzivu na{ih, slobodni smo re}i – prijatelja, sudionika Znanstvenoga skupa, ta je tema nepresu{no vrelo informacija, novih saznanja i tema te potpuno novih perspektiva, koje sigurno jo{ dugi niz godina ne}e biti iscrpljene.

Bez financijske pomo}i, ovogodi{nji «Jahrbuch» zasigurno se pred Vama ne bi nalazio u ovoj kvaliteti i opsegu, pa stoga zahvaljujemo Uredu za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, Kulturnoj zakladi Podunavskih [vaba Savezne dr`ave Baden-Württemberg iz Stuttgarta, Veleposlanstvu Savezne Republike Njema~ke u Republici Hrvatskoj i Veleposlanstvu Republike Austrije u Hrvatskoj koji su svi pomogli objavljivanje dragocjenih znanstvenih radova.

I za kraj, ~ast nam je sve Vas koji pratite rad Njema~ke narodnosne zajednice, Znanstvene skupove i ove na{e zbornike radova, pozvati na proslavu desetog ro|endana Znanstvenog skupa idu}e, 2002. godine.

Renata Tri{ler Nikola Mak

9

VDG JAHRBUCH 2001

Marija KARBI]

Nijemci u Vara`dinu tijekom srednjega vijeka Tijekom 12. i 13. stolje}a mre`a gradskih naselja pokrila je prostor me|urije~ja Save i Drave. Kolonizacijski proces, koji je u 12. stolje}u zahvatio srednju Europu, kao i preobrazbe u gospodarstvu te interes vladara ili zemlji{nog gospodara (plemi}a odnosno crkve), koji su podijeliv{i povlastice omogu}ili njihov razvoj, doveli su do nastanka brojnih urbanih sredi{ta.1 Jedan od gradova koji su se razvili u tom razdoblju, bio je i Vara`din, koji je najvi{i stupanj gradske samouprave, tj. status slobodnog kraljevskog grada, stekao povlasticama koje su mu podijelili kraljevi Andrija II. (1209.) i Bela IV. (1220.).2 Zahvaljuju}i svom smje{taju u blizini trome|e srednjovjekovne Slavonije, Ugarske i [tajerske, na raskrsnici va`nih putova koji su vodili prema Be~u, Italiji i Budimu, Vara`din se razvio u zna~ajan trgova~ki i obrtni~ki centar, te su se u njemu stjecali useljenici s raznih strana, me|u ostalima i oni iz njema~kih zemalja. Iako udio Nijemaca u gradskim naseljima srednjovjekovne Slavonije nije bio toliki kao u susjednoj Ugarskoj, gdje su Nijemci ~inili ve}inu gradskog stanovni{tva, njihov je utjecaj i u urbanim sredi{tima na ovom podru~ju bio zna~ajan.3 Napose je to bio slu~aj u Vara`dinu, koji je s obzirom na smje{taj predstavljao vrata njema~ke kolonizacije prema jugoistoku.4 Tijekom 16. stolje}a uklapanjem Vara`dina u Vojnu krajinu, ~iji se upravni centar nalazio u Grazu, veze s njema~kim zemljama dobivaju jo{ jednu dimenziju.5

1

2

3

4 5

Pitanju nastanka i razvoja slavonskih gradova posvećeni su brojni radovi. Ovdje ću upozoriti samo na knjigu Nevena Budaka, koja se bavi urbanizacijom Vara`dinske `upanije Gradovi Vara`dinske `upanije u srednjem vijeku (Zagreb-Koprivnica 1994), te sinteze hrvatske povijesti Nade Klaić Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (Zagreb 1976) i Tomislava Raukara Hrvatsko srednjovjekovlje (Zagreb 1997), u kojima se također obrađuje to pitanje, a i upućuje na relevantnu literaturu. Sa`et, ali precizan pregled razloga nastanka gradskih naselja u srednjovjekovnoj Slavoniji vidi u: Magdalena Apostolova Maršavelski, Iz pravne prošlosti Zagreba (13.-16. stoljeće) (Zagreb 1998), str. 15, bilj. 1.

Tadija Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje CD), sv. 3 (Zagreb 1905), str. 89-91, 186-187.

Ugarske su gradove uglavnom stvorili njemački naseljenici, koji su gospodarskim i rodbinskim vezama ostali usko povezani s njemačkim, i to napose s ju`nonjemačkim gradovima. Udio njemačkog stanovništva u ugarskim je gradovima bio izuzetno značajan sve do kraja srednjovjekovnog razdoblja. I najpoznatija među pravnim knjigama ugarskih gradova - budimska pravna knjiga (tj. Ofener Stadtrecht), u kojoj je oko 1420. sakupljeno budimsko gradsko pravo, napisana je njemačkim jezikom. Usp. Néda Davori Relković, Buda város jogkönyve (Ofener Stadtrecht) (Budapest 1905); Korai magyar történeti lexicon (9-14. század) (Budapest 1994), str. 485; Katalin G. Szende, “Families in Testaments. Some aspects of demography and inheritance customs in a Late Medieval Hungarian town”, Otium 3/1-2(1995), str. 110.

Usp. Budak, Gradovi Vara`dinske `upanije, str. 43.

O organizaciji Vojne krajine vidi u: Fedor Moačanin, “Vojna krajina do kantonskog uređenja 1787.”, Vojna krajina (Zagreb 1984), str. 25-26, 29-30, 32.

11

VDG JAHRBUCH 2001

Prve tragove njema~kog utjecaja u Vara`dinu nalazimo u spomenutim povlasticama Andrije II. i Bele IV. u odredbi kojom se gra|anima daje pravo izbora gradskog suca za koga se ka`e da ga gra|ani nazivaju rihtarom (quem rihtardum solent appellare).6 Naziv rihtardus za suca dolazi od njem. der Richter, te posredno svjedo~i o prisutnosti Nijemaca u gradu ili barem o vezama s njema~kim zemljama.

Nijemci koji su se useljavali u Vara`din bili su jednim dijelom trgovci, a drugim obrtnici.

Prema navodima nekih autora, jaka je trgovina izme|u [tajerske i ovih krajeva postojala ve} u 12. stolje}u,7 a o trgovini Vara`dina s njema~kim zemljama svjedo~e nam i privilegiji Andrije II. i Bele IV. u kojima se navodi da gra|anin nije du`an pla}ati tribut, osim u slu~aju ako sa svojom robom ide u Njema~ku (in Theutoniam), kada pla}a 3 denara za svaka natovarena kola.8 Njema~ke zemlje bile su tada i naj~e{}i cilj poslovnih putovanja vara`dinskih trgovaca.9 Preko Vara`dina i{ao je prema njema~kim zemljama i izvoz stoke iz Ugarske, a vjerojatno i iz Slavonije,10 a na sajmove u Vara`dinu dolazili su i trgovci iz njema~kih zemalja.11 Trgova~ke veze Vara`dina i njema~kih zemalja bile su, kao {to smo vidjeli, jake, te je razumljivo da su se pojedini njema~ki trgovci, koji su poslom dolazili u grad i stalno u njemu nastanili.

Dolazak obrtnika, pak, ~esto je bio, osim s potragom za boljim poslovnim mogu}nostima, povezan s vandrovanjem, tj. sustavom osposobljavanja majstora, koji je od kalfe i {egrta tra`io da tijekom {kolovanja putuje i obu~ava se kod raznih majstora. Nerijetko se pritom de{avalo da su se kalfe o`enile majstorovom k}erkom ili udovicom, naslijedile posao i tako ostale u gradu. Me|u ostalim i njema~ki su kalfe na taj na~in postajale dio vara`dinske svakodnevnice.12 Vandrovanje je na jo{ jedan na~in utjecalo na veze Vara`dina i njema~kih zemalja.

Uz njema~ke obrtnike koji su se tako nastanili u Vara`dinu, tim su vezama doprinosili i ro|eni Vara`dinci koji su se nakon vandrovanja po njema~kim zemljama vra}ali ku}i.13 Utjecaj Nijemaca i veza s njema~kim zemljama na razvoj obrta u Vara`dinu vidljiv je i pri organizaciji tamo{njih cehova. Zna~ajnu ulogu u organizaciji cehova njema~ki su cehovi imali, uostalom, i drugdje u hrvatskim zemljama.14 Ustaljeni postupak pri organizaciji ceha bio je da majstori odre|ene struke preuzmu pravila nekog starijeg ceha iste struke iz drugog grada, te ga dadnu na potvrdu gradskom sucu i vladaru.15 Na vara`dinske cehove utjecali su pritom prvenstveno cehovi iz susjednih zemalja 6 7

8

9 10 11 12 13 14 15

CD, sv. 3, str. 89, 186.

Mira Ilijanić – Slavko Kapustić, “Prilog istra`ivanju stanovništva i urbanog razvoja Vara`dina do zaključno 16. stoljeća”, Vara`dinski zbornik (Vara`din 1983), str. 171.

CD, sv. 3, str. 89, 187. Pod Njemačkom se u ovoj odredbi podrazumijevaju zemlje koje se nalaze u sklopu njemačkog carstva, pa i područje današnje Slovenije, a ne samo njemačke zemlje u u`em smislu.

Budak, Gradovi Vara`dinske `upanije, str. 46.

Budak, Gradovi Vara`dinske `upanije, str. 92.

Mira Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU u Vara`dinu 2 (1988), str. 452.

Ilijanić – Kapustić, “Prilog istra`ivanju”, str. 178; Budak, Gradovi Vara`dinske `upanije, str. 98-99.

Usp. Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, str. 453.

Rudolf Horvat, Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj (Zagreb 1994), str. 198.

Budak, Gradovi Vara`dinske `upanije, str. 95.

12

VDG JAHRBUCH 2001

[tajerske i Ugarske. Vara`dinski ceh ranarnika, brija~a i kupali{tara preuzeo je 1557. svoja pravila od istovrsnog po`unskog ceha, s time {to je tekst statuta bio s njema~kog preveden na latinski jezik.16 Godine 1561. potvr|ena su pravila vara`dinskog tkala~kog ceha, koja je ovaj preuzeo od ceha iz Graza,17 a 1589. pravila vara`dinskog pe}arskog ceha, koja su prepisana od istovrsnog ormo{kog ceha. Pravila ormo{kog pe}arskog ceha sastavljena su po uzoru na grada~ka, bilo da su u Ormo` stigla preko Ptuja ili direktno iz Graza.18 Koliki je bio udio Nijemaca u stanovni{tvu srednjovjekovnog Vara`dina, nemogu}e je to~no utvrditi, ve} se samo mogu dati odre|ene procjene. Tako o narodnosnoj strukturi stanovni{tva Vara`dina, odnosno o udjelu Nijemaca u njemu, ne{to mo`emo re}i kroz analizu imena, prezimena i pridjevaka koja nalazimo u vara`dinskim gradskim zapisnicima. Ove nam knjige donose podatke o poslovanju stanovnika Vara`dina, ovda{njem nasljednom pravu, gradskoj upravi, krivi~nim djelima, te spominju brojne osobe. Na`alost, izme|u ostalog i zbog ~estih po`ara, sa~uvani su samo djelomi~no. Iz 15. stolje}a raspola`emo tako sa zapisnicima iz 1454.-1464. i 1467.-1469., a za 16. st. onima iz 1587.-1589. i od 1592. do kraja stolje}a.19 Nedostatak gradskih zapisnike iz prve polovine 16. stolje}a u na{oj analizi donekle nadokna|uje popis vara`dinskih gra|ana iz 1520. godine, koji se ~uva u Dr`avnom arhivu u Nürnbergu.20 Ovdje treba napomenuti da rezultate dobivene analizom imena, prezimena i pridjevaka treba uzeti s krajnjim oprezom, te da na osnovu njih ne mo`emo sa sigurno{}u zaklju~ivati o narodnosnoj pripadnosti osoba o kojima je rije~. Njema~ko ime, prezime ili pridjevak ne zna~i nu`no i njema~ko podrijetlo. Mogu}e je da je re~ena osoba u Vara`din do{la preko njema~kih zemalja, te joj je prezime dobilo njema~ki oblik ili da pridjevak nosi po mjestu iz kojeg je do{la u Vara`din, a ne po mjestu odakle je potekla.

Na osnovu analize imena, prezimena i pridjevaka oko 900 osoba, koje nisu gradski du`nosnici, a spominju se u zapisnicima u 15. st. M. Ilijani} i S. Kapusti} su utvrdili da oko 110 (12%) njih nosi njema~ka prezimena.21 Uz osobe s njema~kim prezimenima, osim osoba sa slavenskim, nalazimo spomenute i Talijane, Francuze i Ma|are. Osim ove analize podatke o narodnosnoj strukturi u 15. st. daju nam i podaci o sucima i prise`nicima, koji se spominju u gradskim zapisnicima. Od ~etvorice sudaca zabilje`enih u 15. st. jedino bi Matija Pugnar (Pwgnar) mogao biti 16

17

18

19

20

21

Artur Krajanski, “O statutu vara`dinskog ceha ranarnika, brijača i kupalištara iz god. 1557.”, Spomenica Vara`dinskog muzeja 1925-1935. (Vara`din 1935, pretisak 1995), str. 58.

Mirko Androić, “’Nauvka tkalechkoga mestre modussi nauade, red, szloboschine y prauicze’. Pravila ceha tkalaca u Vara`dinu iz godine 1561. na hrvatskom jeziku”, Arhivski vjesnik 10(1967), str. 62.

Marija Mirković, “’Renesansna’ cehovska pravila kao podloga pećarskih propisa od XVI-XVIII stoljeća u Vara`dinu”, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 21(1972), br. 3, str. 26-27.

Sačuvani gradski zapisnici 15. st. objavljeni su u: Zlatko Tanodi-Adolf Wissert, Poviestni spomenici slobodnoga i kraljevskoga grada Vara`dina, sv. 2/1 (Vara`din, 1944), a oni iz 16. st. u: Josip Barbarić i dr., Zapisnici poglavarstva grada Vara`dina (dalje ZPGV), sv. 1-3 (Vara`din, 1990-1992).

Popis je objavljen u prilogu Ljerke Perči “Popis građana Vara`dina iz 1520. godine”, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU u Vara`dinu, 1 (1986), str. 267-276.

Ilijanić-Kapustić, “Prilog istra`ivanju”, str. 178.

13

VDG JAHRBUCH 2001

Nijemac, ali ni to nije sigurno po{to je pugnar tijekom srednjeg vijeka bio u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uobi~ajen naziv za obrtnike koji izra|uju lukove i strijele.

Me|u prise`nicima godine 1454. od 24 prise`nika njih 11 ima slavenska, a njih 4 njema~ka imena, dok je kod preostalih 9 nemogu}e utvrditi narodnosnu pripadnost.22 U popisu iz 1520.23 od 350 navedenih gra|ana njih oko 12 % nosi njema~ka prezimena ili je pobli`e ozna~eno njema~kim nazivom za odre|eno zanimanje. Ovi su podaci iz prve polovine 16. stolje}a bliski onima dobijenim analizom gradskih zapisnika u drugoj polovini 15. stolje}a, te se na neki na~in me|usobno potvr|uju.

Me|u gra|anima Vara`dina i u drugoj polovini 16. stolje}a nalazimo one koji nose njema~ka prezimena. Npr. od 144 osobe, koje se kao stranke spominju u gradskim zapisnicima u prvih {est mjeseci 1592. godine, njih 7 nosi njema~ka prezimena.24 Me|u Nijemce, koji `ive u Vara`dinu krajem 16. stolje}a, vjerojatno se ubraja i trgovac Wolfgang Fierer, koji se u gradskim zapisnicima spominje od 1592. do 1598. godine. Fierer je u Vara`dinu posjedovao ku}u i vrt, a zanimljivo je da je bio i ptujski i vara`dinski gra|anin, {to pokazuje veliku pokretljivost tada{njih trgovaca.25 Jedan od najistaknutijih vara`dinskih gra|ana s njema~kim prezimenom u ovom je razdoblju bio Georgius Flaisman (Flaysman), koji se prvo spominje kao gra|evni blagajnik prilikom obnove vara`dinske tvr|e polovinom 16. stolje}a, a potom ostaje `ivjeti u Vara`dinu, te u njemu djeluje kao graditelj. Njegov ugled dokazuje i ~injenica da je u vi{e navrata bio biran za gradskog suca.26 Godine 1588. me|u osobama je koje su trebale primiti na stan ablegate za zasjedanja Hrvatskog sabora.27 Posebnu grupu me|u Nijemcima, koje u Vara`dinu susre}emo tijekom 16. stolje}a, ~ine pla}enici koji pripadaju posadi vara`dinske tvr|e.28 Do njihovog dolaska u Vara`din do{lo je u sklopu organizacije obrane protiv Turaka i smje{tanjem sredi{ta Slavonske krajine u Vara`din.29 U vara`dinskim gradskim zapisnicima oni se spominju uglavnom u negativnom kontekstu. God. 1594. spominje se slu~aj u kojem je jedan od njema~kih pla}enika, Profoz, smrtno ranio drugoga, Rudolfa Kobena, u gostionici Petra Cafuka, te je zbog toga pogubljen.30 Nekoliko godina kasnije (1599.) prisustvo njema~kih pla}enika spominje se, pak, kao razlog nedostatka slu{kinja u 22

23 24 25

26 27 28

29

30

Usp. Ilijanić-Kapustić, “Prilog istra`ivanju”, str. 178; Zlatko Herkov, “Organizacija uprave grada Vara`dina i njezin djelokrug od 15. do 18. stoljeća, Vara`dinski zbornik (Vara`din 1983), str. 222.

Perči “Popis građana Vara`dina iz 1520. godine”, str. 271-275.

ZPGV, sv. 2, str. 81-145.

ZPGV, sv. 2, doc. 27, str. 94-95, doc. 94, str. 135, doc. 99, str. 138, doc. 359, str. 264, doc. 387, str. 276; sv. 3, doc. 145, str.

174-175.

Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, str. 449, 454.

ZPGV, sv. 1, doc. 156, str. 182-183.

Njemački vojnici (Deutsche Knechte, Germani) koje spominju naši izvori, a koje i inače nalazimo u va`nijim utvrdama Vojne krajine, bili su u vrijeme o kojem govorimo uistinu većinom Nijemci, ali su se među njima nalazili i pojedini Slovenci, Hrvati, Mađari, Poljaci. Naziv njemački vojnici označavao je posebnu vrstu pješaka (Moačanin, “Vojna krajina”, str. 33; Vojna enciklopedija, sv. 5 (Beograd 1973), str. 7-8). Iz toga razloga ne mo`emo sve vojnike koje naši izvori zovu Germani smatrati etničkim Nijemcima, ipak većina njih je to bila.

O organizaciji Slavonske krajine, značenju Vara`dina u obrani od Turaka i o vara`dinskoj utvrdi vidi: Milan Kruhek, “Izgradnja obrambenog sustava Slavonske granice u tijeku 16. stoljeća”, Povijesni prilozi, 11(1992), str. 1-38.

ZPGV II, str. 278-279.

14

VDG JAHRBUCH 2001

Vara`dinu. Ove su radije bile izdr`avane od svojih ljubavnika, njema~kih ~asnika, do~asnika i vojnika, nego slu`ile po ku}ama.31 Prisustvo njema~kih pla}enika dovodilo je i do poskupljenja prehrambenih proizvoda. Godine 1588. zabilje`eno je da su pla}enici, koji su raspolagali gotovim novcem, bili spremni otkupiti hranu i po dva-tri puta ve}oj cijeni od uobi~ajene, {to je poga|alo stanovnike.32 O njema~koj prisutnosti u Vara`dinu svjedo~i nam i kori{tenje njema~kog jezika u ovom gradu. Prije svega, ovdje treba spomenuti kori{tenje njema~kog jezika u gradskim zapisnicima. Uz zapisnike vo|ene na latinskom jeziku, kojim su vo|eni i zapisnici 16. stolje}a, u 15. st. nalazimo i zapisnike pisane njema~kim jezikom. Od ukupno 174 upisa iz 15. st. njih 59 ili oko 34% napisano je njema~kim jezikom.

Analiza upisa koju su proveli Mira Ilijani} i Slavko Kapusti} pokazala je da upotreba njema~kog jezika nije ovisila o tome tko je bio sudac ili prise`nici odnosno stranke u pravnim poslovima. Ovi autori smatraju da je do kori{tenja njema~kog jezika u gradskim zapisnicima do{lo stoga {to su mnogi vara`dinski notari bili Nijemci, kojima je lak{e bilo koristiti njema~ki nego latinski jezik. Upotreba njema~kog jezika ne bi, prema tome, bila posljedica zna~ajnog udjela Nijemaca u stanovni{tvu Vara`dina.33 Iako je materinji jezik notara mogao donekle utjecati na izbor jezika kojime je upis vr{en, smatram da to nije mogao bio odlu~uju}i ~initelj. Grad poput Vara`dina sigurno je mogao prona}i gradske notare vi~ne latinskom jeziku, te njegova uprava nije mogla biti prisiljena koristiti notare koji se slu`e njema~kim jezikom stoga {to dovoljno ne znaju latinski. Smatram da vara`dinski gradski zapisnici ne bi bili vo|eni na njema~kom da taj jezik nije bio kori{ten me|u stanovni{tvom Vara`dina. Ipak, ovim ne mislim re}i da je njema~ki bio naj~e{}e kori{ten jezik u Vara`dinu. Da Nijemci nisu u Vara`dinu ~inili ve}inu stanovni{tva u drugoj polovini 15. st. pokazale su i prethodne analize. Ovdje treba uzeti u obzir da su njema~ki jezik sigurno poznavali i koristili i stanovnici koji nisu bili njema~kog podrijetla, ali su poslom bili upu}eni prema njema~kom govornom podru~ju.

Njema~ki je jezik u Vara`dinu prisutan i u nazivima obrta. U izvorima uz latinske, hrvatske i ma|arske nazive nalazimo i one na njema~kom. Njema~ki nazivi za obrte koji se spominju u vrelima su npr. Goldschmid, Schneider, Schuster.34 Ponekad se nalaze i u iskrivljenim oblicima. Tako se u zapisnicima iz druge polovine 15. st. javljaju pugnar (Bognar), tislar (Tischler), paytler (Beutler).35 U oporuci Jelene Taclin iz 1562. godine spominje se Ursula zvana tyslaricza,36 a u gradskim zapisnicima iz 1597. spominje se Matthias tislar.37 Godine 1588. spominje se Andrewicza zostaricza (od njem.

Schuster).38 Ovdje treba napomenuti da se njema~ki nazivi za obrte mogu tuma~iti i utjecajem njema~kih cehova na grad, a ne samo prisutno{}u Nijemaca u Vara`dinu.39 31 32 33 34 35 36 37 38 39

Rudolf Horvat, Povijest grada Vara`dina (Vara`din 1993), str. 134.

Horvat, Povijest grada Vara`dina, str. 115-116.

Ilijanić – Kapustić, “Prilog istra`ivanju”, str. 178.

Perči, “Popis građana”, str. 271-272.

Herkov, “Organizacija uprave grada Vara`dina”, str. 222.

ZPGV, sv. 1, doc. 35/1, str. 94.

ZPGV, sv. 3, doc. 87, str. 146.

ZPGV, sv.1, doc. 267, str. 273.

Budak, Gradovi Vara`dinske `upanije, str. 94.

15

VDG JAHRBUCH 2001

Tragove kori{tenja njema~kog jezika u Vara`dinu nalazimo i u nazivu gradskih du`nosnika, pomo}nika gradskog kapetana, koji su bili zadu`eni za red u pojedinim gradskim ~etvrtima, a za koje se uz latinski naziv quartaliones koristi i njema~ki Virtalmaister.40 Za gradske stra`are izvori 15. stolje}a koriste i naziv na njema~kom jeziku, te se spominje Michael wachtar.41 Isto tako, njema~ki su i nazivi nekih ulica, kao npr. ceste koja je od ju`nih gradskih vrata vodila prema Vara`dinskim Toplicama i za koju se uz latinski naziv Longa villa koristi i njema~ki Lange Gasse.42 Zanimljive su i kombinacije vi{e jezika u imenima osoba. Primjer za to je npr. slu~aj brata Domenica de Lalija, voditelja obnove vara`dinske tvr|e sredinom 16. stolje}a, Giovannija da Como, graditelja i uglednog gra|anina Vara`dina, koga se u vara`dinskim izvorima naziva Johannes zydar Cumersee,43 te koji na ovaj na~in u svom imenu spaja oblike iz latinskog, hrvatskog i njema~kog jezika.

Usporedno kori{tenje latinskog, njema~kog i hrvatskog jezika u Vara`dinu potvr|uju nam i pravila vara`dinskog ceha tkalaca iz 1561. godine. Tekst pravila na latinskom, njema~kom i kajkavskom dijalektu hrvatskog jezika sa~uvan je u prijepisu i potvrdi vara`dinskog suca Jurja Mikul~i}a od 8. rujna 1710. godine.44 Na prisutnost njema~kog jezika u Vara`dinu mo`da upu}uje i jedna osobitost jezika zapisnika tamo{njeg mesarskog ceha s kraja 16. stolje}a. Ovi su zapisnici vo|eni hrvatskim jezikom, ali se u njima dvoznamenkasti brojevi uz na~in uobi~ajen u hrvatskom, navode i na na~in uobi~ajen u njema~kom, a ne u hrvatskom jeziku, tj. prvo se navodi broj koji ozna~uje jedinicu, a potom onaj koji ozna~uje deseticu. Tako u spisima iz 1594. godine stoji i da su kupili Voizka zedem fierthunkow za thridezethl peth nouacz, ali i Ittem kwpilzem taheth zapethdwadezethl Nowacz.45 Na kraju treba naglasiti da su razli~ite narodnosne skupine, koje su `ivjele u Vara`dinu, `ivjele zajedno. Poslovali su zajedno i me|usobno sklapali brakove, te su se njihovi obi~aji i tradicije stapali.46 Slavensko stanovni{tvo, koje je bilo najbrojnije, postepeno je asimiliralo pripadnike drugih skupina, {to je vidljivo i u prezimenima, koja uz germansku ili romansku osnovu imaju slavenski sufiks na –i}.47 Udio doma}eg stanovni{tva stalno se pove}avao i useljavanjem u grad iz okolnih prostora. Postepeno prevladavanje hrvatskog jezika vidljivo je i u ~injenici da su u gradskim zapisnicima s kraja 16. stolje}a pisanim latinskim jezikom iskazi stranaka na kajkavskom dijalektu

40 41 42 43 44 45

46

47

Herkov, “Organizacija uprave grada Vara`dina”, str. 222.

Ilijanić-Kapustić, “Prilog istra`ivanju”, str. 172.

Ilijanić-Kapustić, “Prilog istra`ivanju”, str. 173.

Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, str. 449 Androić, “’Nauvka tkalechkoga mestre’”, str. 54, 61.

Krešimir Filić, Vara`dinski mesarski ceh, Povijesni spomenici grada Vara`dina. Cehovski spisi 1 (Vara`din 1968), str. 109. Iako bi navođenje jedinice prije desetice moglo predstavljati utjecaj slovenskog, vjerojatnije da se radi o utjecaju njemačkog jezika (Usp. Antun Šojat, “O grafiji i jeziku zapisnika Vara`dinskoga mesarskog ceha”, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU u Vara`dinu 2 (1988), str. 499).

O brakovima među pripadnicima različitih etničkih skupina svjedoči nam i slučaj Jelene, udovice Ivana Ljubčića, čiji je drugi mu` bio Luka Germanus (ZPGV, sv. 3, doc. 52-53, str. 127-128).

Ilijanić-Kapustić, “Prilog istra`ivanju”, str. 178.

16

VDG JAHRBUCH 2001

hrvatskog jezika,48 kao i u ~injenici da je zakletva gradskog suca u 16. st. bila na hrvatskom jeziku.49 Poput drugih etni~kih skupina i njema~ka je skupina bila podlo`na procesu asimilacije, a udio se Nijemaca u stanovni{tvu, kako to pokazuju i prije navedeni podaci, postepeno smanjivao (umjesto oko 12% osoba s njema~kim prezimenima u 15. i prvoj polovini 16. stolje}a, krajem 16. stolje}a samo ih je 5%).

Ipak, Nijemci su do kraja 16. stolje}a igrali va`nu ulogu u Vara`dinu, te me|u njima nalazimo ugledne trgovce, obrtnike i gradske du`nosnike.

Deutsche in Vara`din während des Mittelalters Auch Deutsche gehörten zu den Siedlern, die im Mittelalter aus verschiedenen Gebieten nach Vara`din kamen - einem Handels-und Handwerkerzentrum, das sich an einer wichtigen Wegkreuzung in der Nähe der Dreiländergrenze zwischen Slawonien, Ungarn und der Steiermark befindet. Sie waren Händler und Handwerker, einige von ihnen hatten aber auch wichtige Ämter in der Stadtverwaltung inne. Obwohl die Deutschen nicht die größte Volksgruppe darstellten, war ihr Anteil an der Stadtbevölkerung bedeutend und die deutsche Sprache gehörte zu den Sprachen, die im Alltag benutzt wurden. Der deutsche Einfluss ist auch bei der Gründung der Vara`diner Zünfte, die nach deutschem Vorbild organisiert wurden, spürbar.

48 49

Ilijanić, “Vara`din u 16. stoljeću”, str. 455.

Horvat, Povijest grada Vara`dina, str. 28.

17

VDG JAHRBUCH 2001

Lovorka ^ORALI]

Ruprecht i Wolf Eggenberg – istaknuti sudionici hrvatske vojne povijesti koncem 16. i po~etkom 17. stolje}a Uvod Tijekom pro{lih vjekova va`nu ulogu u hrvatskoj vojnoj povijesti imali su pojedinci podrijetlom iz njema~kih i austrijskih krajeva. Posebno va`no poglavlje njihovog sudjelovanja u hrvatskoj vojnoj povijesti poklapa se s vi{estoljetnim razdobljem (od 1527. do 1918. god.) uklju~enosti Hrvatskog Kraljevstva u dr`avnu zajednicu pod okriljem vladarske dinastije Habsburg (Habsbur{ka Monarhija).

Unutar toga razdoblja neprijeporno va`no mjesto u hrvatskoj povijesti imala je Vojna granica ili Vojna krajina (njema~ki: Militärgrenze), zaseban i u europskoj povijesti jedinstven vojno-obrambeni pograni~ni sustav ustrojen s ciljem obrane Hrvatske i ostalih habsbur{kih zemalja od osmanlijskih provala i osvajanja. Kroz duga stolje}a opstojanja hrvatske Vojne granice (od druge polovice XV. stolje}a do razvoja~enja 1873. i njezinog priklju~enja civilnoj Hrvatskoj 1881. godine) neprijeporno va`an ~imbenik njezinog djelovanja bili su njema~ki i austrijski generali i ~asnici, ali i obi~ni vojnici podrijetlom iz habsbur{kih zemalja, koji su – uz doma}e, hrvatsko stanovni{tvo – stolje}ima predstavljali neprjelaznu prepreku osmanlijskim nadiranjima u unutra{njost Europe. Istaknutim sudionicima povijesti Vojne granice njema~kog odnosno austrijskog podrijetla mogao bi se posvetiti opse`an biografski leksikon ili ove}e monografsko djelo. U ovom radu bit }e rije~ isklju~ivo o dvojici odvjetaka njema~ke obitelji Eggenberg, istaknutim sudionicima hrvatske vojne povijesti s kraja XVI. i po~etkom XVII. stolje}a.

Ime obitelji Eggenberg susre}e se u njema~kim vrelima u vi{e razli~itih oblika (Eggenberg, Eggenberger, Eggenperg i dr.). Prema postoje}im saznanjima historiografije (poglavito njema~ke i austrijske) znano je da obitelj potje~e iz [vapske te da se tijekom kasnog srednjeg vijeka jedan njezin ogranak spominje u [tajerskoj, gdje su obiteljsko prezime stekli prema istoimenom naselju na rijeci Muri. Tijekom XV. stolje}a spominje se njihov istaknuti odvjetak Ulrich, imu}an poduzetnik poznat po razgranatim i unosnim trgova~kim i bankarskim poslovima, koje je s vremenom pro{irio i do Budima i Zagreba (trgova~ko-nov~arske podru`nice). Njegov je sin Hans stekao plemi}ki naslov, do~im su njihovi kasniji potomci imali zapa`enu ulogu u gospodarskoj (kao uspje{ni trgova~ki poduzetnici) i vojnoj (kao obna{atelji visokih vojnih ~inova) povijesti Habsbur{ke Monarhije. Godine 1717. obitelj je izumrla u 19

VDG JAHRBUCH 2001

mu{koj lozi, a njihove posjede, od kojih se glavnina nalazila u [tajerskoj, naslijedila je obitelj Herberstein.1 U sklopu prou~avanja povijesnih dodira odvjetaka obitelji Eggenberg s Hrvatskom najistaknutije mjesto pripada Ruprechtu – hrvatskom i slavonskom vrhovnom zapovjedniku (generalu) u vrijeme bitke kod Siska (1593. god.) – te njegovom ne}aku Wolfu, generalu Hrvatske krajine 1613-1615. godine. Njihovim `ivotopisima, poglavito onom dijelu koji se odnosi na njihovo djelovanje u Hrvatskoj, usmjereno je te`i{te ovoga rada.

Historiografija Djelovanje Ruprechta i Wolfa Eggenberga poznato je u hrvatskoj historiografiji.

Njima su se, iako ne kao glavnim protagonistima odre|enih povijesnih zbivanja, poglavito bavili autori koji su u svojim djelima obra|ivali vojno-politi~ku povijest Hrvatske s kraja XVI. i po~etkom XVII. stolje}a. Stoga je sljede}i osvrt na historiografska djela poglavito usmjeren na monografska djela, rasprave i ~lanke hrvatskih istra`iva~a unutar kojih je hrvatski dio `ivotopisa ovih dvaju potomaka obitelji Eggenberg najpodrobnije obra|en.

U uradcima povijesnih pisaca djelovanje Ruprechta Eggenberga poglavito se vezuje za doga|anja tijekom austro-turskog rata 1593-1606. godine, pri ~emu je istra`iva~ka pozornost napose usmjerena na Ruprechtov udio u znamenitoj sisa~koj bitci 1593. i vojnim doga|anjima oko osvajanja utvrda Petrinje i Hrastovice te uspostavljanja ~vrste pograni~ne granice prema osmanlijskim ste~evinama.2 Za istra`ivanje navedenog razdoblja hrvatske povijesti od neprijepornog su zna~enja zbirke izvora. Tako su u 19. broju akademijinog ~asopisa “Starine” (Zagreb 1887) objavljena dva priloga koji sadr`e arhivsku gra|u vezanu za sisa~ku bitku i austro-turski rat 1593-1606. godine. U radu Izprave o bitci kod Siska dne 22. lipnja 1593. godine (str. 172-192) Petar Radi} donosi izvje{}e Ruprechta Eggenberga upravljeno nadvojvodi Ernestu neposredno nakon bitke kod Siska (str. 182-184), do~im Radoslav Lopa{i} u radu Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz {tajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu (ibid., str. 1-80) objavljuje izvje{}a Ruprechta Eggenberga upu}ena Dvorskom ratnom vije}u u Graz u razdoblju od travnja do rujna 1593. godine, a koja se odnose na osmanlijske provale u Hrvatsku, potrebu poja~avanja vojno-obrambenih sposobnosti granice te nastojanja u svezi osvajanja

1

2

O obitelji Eggenberg i njihovim istaknutim pojedincima vidi: Neue Deutsche Biographie, Band IV, Berlin 1957, str. 331-332; Deutsche Biografische Enzyklopädie, Band III, München 1996, str. 26-27. (dalje: DBE, Band III); Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL), sv. IV, Zagreb 1998, str. 14. (tekst: Fedor Moačanin).

Opće podatke o Ruprechtu Eggenbergu vidi u: DBE, Band III, str. 27; HBL, sv. IV, str. 14. (tekst u sklopu obitelji). Usporedi i neka djela austrijske historiografije, u kojima su sadr`ani i brojni vrijedni podaci o Ruprechtovom djelovanju prije dolaska u Hrvatsku: H. Ortelius i M. Meyer, Ortelius redivivus et continuatus oder der Ungarischen Kriegs-Empörungen Historische Beschreibung, Frankfurt am Main, 1665, str. 132-133, 180-181, 337; H. v. Zwiedineck-Südenhorst, Ruprecht von Eggenberg. Ein össtereichischer Heerführer des 16. Jahrhunderts, Mittheilungen des Historischen Vereins für Steiermark, 26, Graz 1878; H. Pirchegger, Geschichte der Steiermark, Graz 1983, str. 86-87, 169.

20

VDG JAHRBUCH 2001

Petrinje (kolovoz 1593).3 Izvje{}a Ivana Kobenzela, vrsnog austrijskog diplomata i savjetnika na dvoru nadvojvode Karla u Grazu, tema su rada Karla Horvata Kobenzelovi izvje{taji (1592.-1594.) kardinalu Cintiju Aldebrandiniju, dr`avnom tajniku pape Klementa VII. Osim brojnih vrijednih dokumenata za hrvatsku povijest ranih 90-ih godina XVI. stolje}a, objavljen je i latinski prijevod Ruprechtovog izvje{}a o ishodu sisa~ke bitke 22. VI. 1593. godine.4 Isti autor potpisuje i rad Prilozi za hrvatsku povijest iz arhiva rimskih u kojem se ponovo objavljuju podrobna izvje{}a o sisa~koj bitci te donosi vijest o Ruprechtovom djelovanju kao nadvojvodinog povjerenika za vojna pitanja u Hrvatskoj.5 Povodom obilje`avanja ~etiri stolje}a od sisa~ke bitke i velike kr{}anske pobjede (1593-1993), objavljeni su u hrvatskom prijevodu najva`niji dokumenti koji se odnose na tada{nja doga|anja. Za istra`ivanje udjela Ruprechta Eggenberga u slavnim zbivanjima uo~i, tijekom i nakon obrane Siska ovi su izvori od prvorazrednog zna~enja i nezaobilazno su vrelo za svako podrobnije istra`ivanje.6 Na posljetku, vrijedne podatke o Ruprechtovom djelovanju prilikom obrane Siska i kasnijeg osvajanja Hrastovice i Petrinje donosi hrvatski kroni~ar i povijesni pisac Baltazar Adam Kr~eli} u djelu Povijest stolne crkve zagreba~ke.7 Raznorodne, vremenski me|usobno udaljene godinama nastanka i koncepcijski vi{evrsne sinteze hrvatske povijesti ili njezinih pojedinih odsje~aka tako|er su va`na pregledna literatura iz koje saznajemo temeljne podatke o austro-turskom ratu i sisa~koj bitci 1593. godine. U nekima od njih va`no mjesto pripada i djelovanju njema~kog ~asnika Ruprechta Eggenberga. Tako podrobnu kronologiju Ruprechtovih vojnih aktivnosti u Hrvatskoj (od imenovanja za namjesnika nadvojvode Ernesta u Hrvatskoj u velja~i 1593. do osvajanja Petrinje i Hrastovice u rujnu 1595. godine) donosi Vjekoslav Klai} u svojoj nezaobilaznoj sintezi hrvatske povijesti.8 Sa`et pregled ratnih zbivanja na hrvatskoj granici s posebnim osvrtom na obranu Siska sadr`an je u Historiji naroda Jugoslavije (poglavlje: “Bitka kod Siska”).9 Borba Hrvata sa Turci od pada Sigeta do mira @itva-Doro`koga (1566-1606) naslov je knji`ice Dane Grubera u kojoj je podrobno predstavljena Eggenbergova uloga u sisa~koj bitci i kasnijim ratnim doga|anjima na boji{tima Hrvatske granice.10 Obljetni~arskog su obilje`ja knji`ice kojih su autori Ferdo Hefele (Tristogodi{njica u spomen boja sisa~koga 1593.)11 i Anton Koblar (Zmaga pri Sisku dne 22. junija 1593.).12 4

5

6 7

7 8

9 10 11 12

Vidi str. 62-63, 66. Dalje: Lopašić 1917. Usporedi i arhivsku građu koju je isti autor objavio u zbirci izvora Spomenici Hrvatske krajine, sv. I. (od godine 1479. do 1610.), Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalium (dalje: MSHSM), sv. 15, Zagreb 1884, str. 182, 184-185, 188, 196-199.

Starine JAZU, sv. 32, Zagreb 1907, str. 131-316. (dalje: Horvat 1907). Ruprecht Eggenberg spominje se i u drugim izvješćima (vidi str. 151-153, 191-195).

Starine JAZU, sv. 34, Zagreb 1913, str. 64-172. (dalje: Horvat 1913). O Ruprechtu Eggenbergu vidi str. 88-92, 96-97.

Dokumenti o sisačkoj bici 1592.-1598. (priredio i preveo Josip Barbarić), Sisak 1993. Vidi izvješća pod brojem: 11, 32, 34, 35, 36, 41, 83, 91, 96 i 100.

Zagreb 1994. (prijevod: Zlatko Šešelj).

Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, knjiga V. (četvrto doba: vladanje kraljeva iz porodice Habsburga 1527-1740), priredio Trpimir Macan, Zagreb 1981. (dalje: Klaić 1981), str. 490-492, 494-501, 507-508, 516-517. sv. II, Zagreb 1959, str. 684-685. (tekst: Nada Klaić i Bogo Grafenauer).

Zagreb 1879. (dalje: Gruber 1879), str. 78-80, 83, 87-91, 94-98, 100-101, 105, 109.

Sisak 1893. (III. izdanje, Sisak 1992). Posebno vidi str. 45-60.

Ljubljana 1893. O Ruprechtu Eggenbergu vidi str. 5.

21

VDG JAHRBUCH 2001

Do~im je Koblarovo djelo izrazito kratak napis koji u glavnim crtama oslikava povijesnu pobjedu kr{}anske vojske kod Siska, Ferdo Hefele – nastavljaju}i se i preuzimaju}i brojna dosada{nja saznanja Dane Grubera – podrobno predstavlja sve pojedinosti uo~i i tijekom sisa~koga boja 1593. godine. Vrijedan prilog prou~avanju povijesti hrvatskih protuturskih utvrda predstavlja monografsko djelo Milana Kruheka u kojemu su sadr`ani i podaci o ulozi Ruprechta Eggenberga.13 Na posljetku, monografija Ive Ma`urana Hrvati i Osmansko Carstvo (Zagreb 1998), sadr`i – u sklopu cjelovitog prikaza osmanlijskih osvajanja – podroban prikaz ratnih doga|anja u kojima je neospornu ulogu imao i Ruprecht Eggenberg (vidi str.

163-164, 167-169).

U sklopu razmatranja izvora i literature o kraji{kom zapovjedniku Ruprechtu Eggenbergu vrijedno je spomenuti i nekoliko zapa`enih i za ovo istra`ivanje nezaobilaznih studija i ~lanaka. Ponajprije se izdvajaju prilozi objavljeni u zborniku Sisa~ka bitka 1593. (Zagreb-Sisak 1994), nastalom nakon odr`avanja dvodnevnog me|unarodnog znanstvenog skupa “Sisa~ka bitka 1593-1993”, koji je 18. i 19. lipnja 1993. godine odr`an u Zagrebu i Sisku. Zna~ajem za istra`ivanje udjela Ruprechta Eggenberga u vojnim doga|anjima u svezi sisa~kog boja izdvaja se poglavito sustavan i podacima iznimno podroban prilog Milana Kruheka Rat za opstojnost Hrvatskog Kraljevstva na kupskoj granici (str. 33-66) u kojem se, na osnovi dosada{njih spoznaja historiografije, ali i uporabom arhivskih vrela (poglavito izvje{}a generala, sudionika bitke) predstavljaju svi temeljni ~imbenici tada{njih zbivanja na Hrvatskoj granici.14 Vrijedne podatke O broju vojnika kr{}anske vojske u sisa~koj bici 22. lipnja 1593. donosi Ante Nazor15, do~im slovenski povjesni~ar Andrej Hojzan ukazuje na ulogu vojnoobavje{tajnih slu`bi tijekom austro-turskog rata.16 Na posljetku, kao i u prethodna dva rada, podatke o Ruprechtovom djelovanju tijekom sisa~ke bitke bilje`i Marija [ercar u prilogu Vojna oprema i naoru`anje u vrijeme bojeva kod Siska 1591-1593.17 U sklopu razmatranja povijesnih rasprava i priloga o sisa~koj bitci i tamo{njoj ulozi njema~kog ~asnika Ruprechta Eggenberga, izdvaja se i rad Alexisa Olesnickog Tko nosi odgovornost za poraz turske vojske kod Siska 20 ramazana 1001 godine (22. lipnja 1593)? Rad je poglavito na~injen na osnovi i{~itavanja i ra{~lambe osmanlijskih izvora (onodobnih i kasnijih) te je vrijedan prilog poznavanju sisa~kih vojnih doga|anja s motri{ta onodobnih osmanlijskih kroni~ara.18 Na kraju, me|u radovima uporabljivim za ovo istra`ivanje potrebno je spomenuti i opsegom neveliko djelo Rudolfa Horvata Borba Hrvata s Turcima za Petrinju (Petrinja 1903, dalje: Horvat 1903) u kojem su sadr`ani vrijedni podaci o Eggenbergovom sudjelovanju u osvajanju va`ne pograni~ne utvrde Petrinje (vidi str. 55, 58-70, 73, 80-90).

13 14 15 16

17 18

Krajiške utvrde Hrvatskog Kraljevstva, Zagreb 1995, str. 318.

Dalje: Kruhek 1994.

Sisačka bitka 1593, str. 93-108. (posebno vidi str. 96-97. i 106-107).

Sisak 1593. in vloga obveščevalne, protiobveščalne ter vojnopoštne djeavnosti zdru`enih notranjeavstrijsko-hrvaških sil, u: Sisačka bitka 1593., str. 75-92. (posebno vidi str. 78-79).

Sisačka bitka 1593., str. 243-254. (posebno vidi str. 245-246).

Vjesnik Hrvatskoga arheolo`koga dru`tva, sv. 22-23, Zagreb 1941-1942, str. 115-173. (posebno vidi str. 130, 136).

22

VDG JAHRBUCH 2001

U usporedbi s Ruprechtom, njegov je ne}ak Wolf Eggenberg dobio u uradcima hrvatske i strane historiografije mnogo manje prostora. Razlog tome jest relativna kratko}a boravka na na{im prostorima, ali i manje zapa`eno vojno i politi~ko djelovanje. Wolfovo ime poglavito se vezuje uz obna{anje du`nosti generala Hrvatske granice te uz povjerenu mu zada}u istrage nad po~injenim zlo~inima i razbojstvima senjskih uskoka te se stoga i ve}ina podataka u povijesnim djelima odnosi na ove dvije epizode.19 Kada je rije~ o zbirkama izvora, pobli`i podaci o djelovanju Wolfa Eggenberga u Senju 1614. godine zabilje`eni su u opse`nom djelu Karla Horvata Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia ex archivis Romanis, praecipue e secreto vaticano desumpta (sv. II, 1602.-1620.)20 Povijest senjskih uskoka od najranijeg je vremena pobu|ivala istra`iva~ke interese brojnih povjesni~ara (primjerice, rana djela talijanskih povjesnika Minuccia Minuccija i Paola Sarpija u XVII. stolje}u, nastala s poglavitim ciljem zastupanja interesa mleta~ke vanjske politike prema Austrijskom Carstvu). Od brojnih djela, studija i rasprava koje su obra|ivale ovu problematiku, a koje sadr`e i nama neophodne podatke o senjskoj epizodi njema~kog ~asnika Wolfa Eggenberga, izdvajaju se sintetska djela Bare Popari}a i Gligora Stanojevi}a.21 Podaci o odnosima Wolfa Eggeberga i tada{njeg hrvatskog bana i senjskog kapetana Nikole Frankapana Tr`a~kog sadr`ani su u opse`noj raspravi Vjekoslava Klai}a Banovanje kneza Nikole Frankopana Tr`a~koga (1617.-1622.)22, do~im studija Radoslava Lopa{i}a Karlovac.

Poviest i mjestopis grada i okolice (Karlovac 1879; III. izdanje/pretisak, Karlovac 1993., dalje: Lopa{i} 1993), sadr`i ne{to cjelovitije navode o Eggenbergovom djelovanju na odgovornom vojni~kom mjestu zapovjednika Hrvatske granice (vidi str. 185-186). Na posljetku, u sklopu rasprave srpskog povjesni~ara Alekse Ivi}a Migracije Srba u Hrvatsku tokom 16, 17. i 18. stole}a ukazuje se na Eggenbergovu ulogu u rje{avanju osjetljivih pitanja povlastica vla{kih (prema Aleksi Ivi}u isklju~ivo srpskih) prebjega-kraji{nika na podru~ju Frankapanskih posjeda u Gomirju, Moravicama, Modru{u, Ogulinu i Pla{kom (1614. god.).23

Ruprecht Eggenberg (1545-1611) – istaknuti sudionik sisa~kog boja 1593. godine Prvi podaci o vojnoj slu`bi Ruprechta Eggenberga vezani su za djelovanje u slu`bi {panjolskih Habsburgovaca (od 1572. god.). U tom razdoblju Ruprecht ratuje pod zapovjedni{tvom princa Alessandra Farnesea i stje~e vojne zasluge u ratovima diljem Njema~ke, Nizozemske i Francuske. Godine 1585. imenovan je kapetanom utvrde Graz i kapetanom nadvojvodine garde, ali nije poznato da li je stupio na navedenu 19 20 21

22 23

Sa`eti podaci o Wolfu Eggenbergu sadr`ani su u sklopu natuknice o obitelji Eggenberg u HBL, sv. IV, str. 14.

MSHSM, sv. 34, Zagrabiae 1913, str. 135, 155, 172-173. (dalje: Monumenta Uscocchorum).

B. Poparić, Povijest senjskih uskoka, Zagreb 1936. (dalje: Poparić 1936), str. 187-189; G. Stanojević, Senjski uskoci, Beograd 1973. (dalje: Stanojević 1973), str. 275-276.

Rad JAZU, sv. 211, Zagreb 1916. (dalje: Klaić 1916), str. 93-261. (poglavito vidi str. 122-123).

Srpski etnografski zbornik (knjiga 28), Prvo odelenje: Naselja i poreklo stanovništva, SANU, knjiga 16, Subotica 1923, str. 88, 99-102.

23

VDG JAHRBUCH 2001

du`nost. Dvije godine poslije (1586.) {panjolski kralj Filip II. dodjeljuje mu 500 dukata godi{nje mirovine i ~in pukovnika. Prema Ruprechtovim `ivotopiscima, od 1587. ponovo djeluje u {panjolskoj vojnoj slu`bi. Kona~no, u jesen 1592. godine zatra`io je otpust iz {panjolske vojske, prigodom ~ega je princ A. Farnese uputio pismo nadvojvodi Ernestu u kojem se podrobno nabrajaju i hvale Eggenbergove vojne zasluge.

Vojno djelovanje Ruprechta Eggenberga na hrvatskim prostorima zapo~inje po~etkom 1593. godine. Tada ga je, naime, nadvojvoda Ernest imenovao svojim tajnim savjetnikom, vojnim povjerenikom i zapovjedaju}im generalom u Hrvatskoj (sa sjedi{tem u Zagrebu). U naputku koji je potpisao nadvojvoda Ernest, izrijekom se govori da Eggenberg ima pravo zapovijedati postrojbama zajedno sa slavonskim generalom Stjepanom Grasweinom te s Ivanom Wernerom i Jakovom Hanibalom Reitenauom, pukovnicima carskih i salzbur{kih postrojbi u Slavoniji. Osim toga, obvezan je djelovati sporazumno i u suglasju s hrvatskim generalom Andrijom Auerspergom24 i hrvatskim banom Tomom Erdödyem.25 Budu}i da je Eggenberg imenovan namjesto vrhovnog vojvode Karla Burggauskog, obvezan je u svim va`nim pitanjima tra`iti suglasnost nadvojvode Ernesta, do~im isklju~ivo u hitnim poslovima ima pravo na dono{enje samostalne odluke. Izrijekom se, nadalje, isti~e u naputku “da se siroma{ni puk ne optere}uje vojni{tvom i da mu se ne otima ono malo sirotinje koju jo{ ima”.26 Ruprecht Eggenberg prispio je u Zagreb po~etkom velja~e 1593. godine. Ve} na samom po~etku svog boravka u Hrvatskoj suo~io se s ~estim sukobima i incidentima koji su izbijali izme|u doma}ih i njema~kih postrojbi. Dne 12. IV. pribivao je saboru Kraljevine Hrvatske u Zagrebu kao povjerenik nadvojvode Ernesta i u njegovo ime najavljivao skoro oslobo|enje Turopolja od osmanlijske vlasti. Stale`i su prihvatili i podr`ali zapovjednikovo nastojanje u svezi poduzimanja konkretnijih protuturskih akcija te istaknuli potrebu zauzimanja strate{ki va`ne osmanlijske utvrde Petrinje.

Nadalje su stale`i odredili ratnu da}u od po {est forinti po ku}i (porti) te odredili da se najskorije unova~i 200 konjanika i 250 pje{aka (haramija), koji se imaju rasporediti me|u banove postrojbe i smjestiti u napadima izlo`ene ka{tele u Vukovini, Lukavcu, Hrastilnici, Dren~ini i ka{telima opatije u Topuskom.27 Prve konkretne vojne akcije Ruprechta Eggenberga zbile su se u izravnoj vezi s provalama petrinjskog zapovjednika Hrustan-bega, koji je u svibnju s brojnim ljudstvom zapo~eo plja~ka{ke pohode diljem Turopolja. Eggenbeg je smjesta pozvao pomo}ne postrojbe i naredio Andriji Auerspergu da se sa svojim jedinicama utabori 24

25

26 27

Austrijski vojskovođa Andrija (Andreas) Auersperg (1557-1593) spominje se u vojnoj slu`bi u Vojnoj granici od 1578. godine.

Nakon osnutka grada Karlovca (1579.) imenovan je kapetanom arkebuzira. God. 1581. imenovan je za potpukovnika-namjesnika zapovjednika Hrvatske granice, pukovnikom je imenovan 1583. godine, a nakon smrti dotadašnjeg zapovjednika Josefa Jobsta Thurna, postao je zapovjednikom Hrvatske granice (general Karlovačkog generalata 1589-1593. god.). Vidi: HBL, sv. I, Zagreb 1983, str. 268. (tekst: Zdenko Šenoa).

Toma Erdödy (1558.-1624) obnašao je čast hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana od 1583. do1595. godine i jedan je od najistaknutiji sudionika protuturskih borbi na Hrvatskoj granici. Podrobnije vidi tekst Tatjane Radauš u HBL, sv. IV, Zagreb 1998, str. 70-72.

Gruber 1879, str. 78-79; F. Hefele, nav. dj., str. 45-46; Klaić 1981, str. 490-491.

B. A. Krčelić, nav. dj., str. 327; Horvat 1903, str. 55; Klaić 1981, str. 491.

24

VDG JAHRBUCH 2001

kod Jastrebarskog. Koprivni~kom zapovjedniku Stjepanu Grasweinu naredio je da svoje postrojbe premjesti u Posavinu, a ivani}kom kapetanu Bjelanu Grasweinu da zauzme podru~ja oko Siska. Sam se Eggenberg s pomo}nim hrvatskim i njema~kim postrojbama pridru`io banu Tomi Erdödyu kraj Save u blizini Zagreba, kako bi od tamo lak{e mogao pratiti kretanje neprijateljske vojske.28 Doga|aji koji }e uslijediti tijekom idu}ih dana dovesti }e do tre}e opsade grada Siska. Opsadu sisa~kog ka{tela pripremao je istaknuti bosanski vojskovo|a Hasan-pa{a Predojevi}.29 Njegova se vojska nalazila na Kupi ve} sredinom svibnja. Nakon zauzimanja utvrde Dren~ina dao je sagraditi most preko Kupe nizvodno od utoka Odre, {to mu je omogu}avalo da neometano mo`e u opsadi dr`ati sisa~ku utvrdu s jedne i s druge strane Kupe. Dne 14. svibnja utaborila se Hasan-pa{ina vojska uokolo sisa~ke utvrde, uz Kupu i na okolnim uzvisinama njezine desne obale prije utoka u Savu. Preko Kupe, na otoku, dao je podi}i nasipe i postaviti topove. Stoga se 14. svibanj, kada je zapo~ela artiljerijska vatra, uzima kao datum po~etka tre}e opsade Siska.30 Zapovjednici Siska bili su zagreba~ki kanonici Matija Finti} i Bla` \urak, koji su – suo~eni s osmanlijskim napredovanjem i opsadom grada – smjesta poslali Eggenbergu pismo s pozivom za pomo}. On im je poslao postrojbu koja je brojila 100 njema~kih pje{aka. Kako u okr{ajima oko tvr|e smrtno stradava kanonik Finti}, pozivi branitelja za pomo} poja~avaju se i bivaju izravno upu}eni zapovjedniku Eggenbergu i hrvatskom banu Erdödyju.31 U Hrvatskoj je tada progla{en op}i ustanak, a Eggenbergovom je odlukom svim zapovjednicima (poglavito Andriji Auerspergu i Stjepanu Grasweinu) nare|eno da {to prije sa svojim postrojbama prispiju pod sisa~ku utvrdu.32 Prido{le postrojbe utaborile su se (oko 20. lipnja) kod Novigrada. Glavni zapovjednik ondje prisutnih kr{}anskih postrojbi bio je Ruprecht Eggenberg koji je doveo i oko 300 “njema~kih” vojnika. Osim Eggenberga, istaknuti sudionici sisa~kog boja bili su i vojni zapovjednici Toma Erdödy (zapovjednik banske vojske s oko 1240 vojnika), karlova~ki general Andrija Auersperg (predvodnik 300 konjanika), koprivni~ki general Stjepan Graswein s oko 400 vojnika, kapetan usko~ki Petar Baka~ Erdödy s oko 500 uskoka, Melchior von Rödern s 500 {leskih strijelaca, Adam Rauber od Weinera s 200 arkebuzira, Kristofor Obrutschan s 100 ljudi, Stjepan Tahy s 80 husara, Martin Pietschnik iz Altenhofa sa 100 momaka, Georg Sigismund Paradeiser (zapovjednik karlova~kih, koru{kih i kranjskih mu{ketira) te Ferdinand Weidner s 100 pje{aka. Vojna snaga kr{}anskih postrojbi brojila je, prema usporednim podacima iz razli~itih vrela, oko 5000-6000 vojnika. Hasan-pa{ine snage imale su, nasuprot tome, barem dvostruko vi{e raspolo`ivog vojnog ljudstva.33 28 29

30 31 32 33

B. A. Krčelić, nav. dj., str. 328-329; F. Hefele, nav. dj., str. 46-47.

Hasan-paša Predojević (Pridojević, Klobučarić), istaknuti je osmanlijski vojskovođa XVI. stoljeća. Podrijetlom je vjerojatno iz mjesta Klobuk u Hercegovini. Segedinski je namjesnik i begler-beg Bosne od 1591. godine. Osvojio je Bihać (1592.) i radi lakših prodora u Hrvatsku podigao utvrdu Novigrad (današnja Petrinja).

Kruhek 1994, str. 51.

Gruber 1879, str. 83.

F. Hefele, nav. dj., str.48-49; Kruhek 1994, str. 51.

B. A. Krčelić, nav. dj., str. 329; A. Olesnicki, nav. dj., str. 130; Gruber 1879, str. 85-86; F. Hefele, nav. dj., str. 50; Kruhek 1994, str. 52; M. Šercer, nav. dj., str. 246; O brojčanom omjeru prispjelih postrojbi vidi podrobnu analizu u spomenutom radu Ante Nazora (posebno na str. 96-97, 106-107).

25

VDG JAHRBUCH 2001

U Novigradu, glavnom tabori{tu kr{}anskih postrojbi, odr`ano je uo~i bitke vije}anje vojnih zapovjednika na ~elu s Eggenbergom. Potonji je – ne sla`u}i se u pojedinostima pripreme napada na Hasan-pa{ine postrojbe s hrvatskim banom i Andrijom Auerspergom – isticao kako za cjelokupne postrojbe nema dovoljno hrane te da }e biti neizvedivo zadr`ati goleme vojne snage vi{e dana pred samim Siskom.

Neodlu~nost i me|usobna razmimoila`enja prevladana su kada je u tabor prispjela dramati~na vijest o osmanlijskoj opsadi i izravnoj ugro`enosti utvrde kojoj je – ne prispije li pomo} – ostao jo{ samo jedan dan obrane.34 Znamenita sisa~ka bitka odigrala se 22. lipnja 1593. godine i svi izvjestitelji se sla`u da je trajala relativno kratko.35 Udru`ene snage kr{}anskih vojnih zapovjednika odnijele su potpunu pobjedu tijekom koje je smrtno stradao i sam osmanlijski vo|a Hasan-pa{a. Prema onodobnim vrelima, uz Auerspergove arkebuzire (koji su po prvi puta na na{im prostorima primijenili plotunsku vatru), klju~nu ulogu u pobjedi imale su postrojbe koje je predvodio Ruprecht Eggenberg.36 Odmah nakon bitke na~injena su izvje{}a glavnih zapovjednika kr{}anskih postrojbi. Me|u njima zna~ajem za prou~avanjem tijeka bitke isti~u se dva Eggenbergova izvje{}a, upu}ena iz sisa~kog tabora nadvojvodi Ernestu neposredno po okon~anju bitke. Eggenberg napominje da se po~etak bitke zbio izme|u 10 i 11 sati prije podne. Spominje napad posade sisa~ke utvrde na Osmanlije tijekom samog boja. Isti~e da Hasan-pa{a, vidjev{i kako gubi bitku, nije poku{ao sprije~iti bijeg svojih vojnika, ve} osigurati obranu mosta kako bi osmanlijska vojska mogla prelaziti preko Kupe u njihov ratni logor. Ta mu namjera nije po{la za rukom, jer su kr{}anski vojnici uspjeli zauzeti polo`aj pred mostom i zatvoriti ga za prijelaz na drugu stranu rijeke. Navodi, nadalje, kako je u bitci poginuo Hasan-pa{a, ali i drugi osmanlijski odli~nici. Spominje velik ratni plijen, poglavito topove i 30 la|a natovarenih zalihama. U prvom izvje{}u spominje oko 33700 osmanlijskih vojnika, do~im u drugom izvje{}u navodi da je njihov broj bio 38200 vojnika.37 Velika pobjeda kod Siska odjeknula je cijelom kr{}anskom Europom. Uz Andriju Auersperga i bana Tomu Erdödyja, general Ruprecht Eggenberg dobio je najvi{e priznanja i pohvala. Papa Klement VII. je u ispravi upu}enoj Erdödyju i Eggenbergu pohvalio njihovu brigu i nastojanja na obrani kr{}anskog svijeta i potaknuo ih da i dalje s jednakim uspjehom nastave protutursku borbu.38 Vojni ciljevi kr{}anske vojske nisu, dakako, bili okon~ani velikim uspjehom kod Siska. U po{iljci pisama i vijesti od 29. lipnja koje upu}uje Dvorsko ratno vije}e nadvojvodi Ernestu, u kojem su bila i ratna izvje{}a Eggenberga i Auersperga, ratni saveznici nagla{avaju caru da su preostale i osmanlijske utvrde Petrinja i Hrastovica s 34 35 36 37

38

Gruber 1879, str. 87-88; F. Hefele, nav. dj., str. 53-55; Kruhek 1994, str. 51.

Najpotpuniju bibliografiju radova o bitci kod Siska objavila je Đurđa Zorko, Bibliografija o bici kod Siska 1593., Sisak 1992.

F. Hefele, nav. dj., str. 57.

P. Radić, nav. dj., str. 182-184; Horvat 1903, str. 58; Horvat 1907, str. 191-194; Dokumenti o sisačkoj bici 1592-1598, br.

34. i br. 36. (izvješća Ruprechta Eggenberga nadvojvodi Ernestu); Klaić 1981, str. 496; Kruhek 1994, str. 54; I. Ma`uran, nav. dj., str. 163-164.

B. A. Krčelić, nav. dj., str. 330.

26

VDG JAHRBUCH 2001

sna`nim vojnim posadama, a koje bi – poradi njihove iznimne strate{ke va`nosti – bilo prijeko potrebno osvojiti.39 Kr{}anski zapovjednici `eljeli su ve} nakon dva dana krenuti prema Petrinji.

Me|utim, toj se namjeri osobito protivio vrhovni zapovjednik Ruprecht Eggenberg, smatraju}i da nedostaje dovoljno hrane za cjelokupnu vojsku te navode}i kako izme|u dviju carstava zapravo i ne postoji formalni rat.40 Stoga, kako je Eggenberg istaknuo, bez posebnog dopu{tenja iz Be~a nije mogu}e otpo~eti ozbiljniju ratnu operaciju protiv Osmanlija i njihovih upori{ta na Hrvatskoj granici. Tijekom idu}ih dana vojske su se po~ele razilaziti, a kupska je granica ostala gotovo bez obrane.

Me|utim, kako je tada zapo~ela velika priprema osmanlijske vojske za pohod u dubinu Hrvatskog i Ugarskog Kraljevstva, austrijski car Rudolf II. odlu~io je poduzeti potrebne pripreme za obnovu i obranu postoje}ih upori{ta na granici. Nakon uzaludnog pohoda na Petrinju iza pobjede kod Siska Dvorsko ratno vije}e u Grazu je poslalo za svog opunomo}enika u Hrvatskoj Ivana Fridrika Trautmansdorfa s ciljem da obavi sve potrebne pripreme za otpo~injanje napada na Petrinju. Od 11. srpnja Trautmansdorf je u Zagrebu u~estalo vije}ao s Ruprechtom Eggenbergom, Andrijom Auerspergom, Stjepanom Grasweinom i hrvatskim banom Tomom Erdödyjem.41 Rade}i na konkretnim pripremama za novu vojnu, Trautmansdorf je nastojao ubla`iti opreke koje su u~estalo izbijale izme|u generala u svezi vrhovnog zapovjedni{tva nad sjedinjenim vojskama. Dne 14. srpnja 1593. godine Trautmansdorf javlja nadvojvodi Ernestu da suparni{tvo izme|u generala i nije toliko koliko se u Be~u govori i da ne predstavlja prepreku u ratovanju. Poglavito se to odnosi na mogu}e sukobe izme|u Eggensberga s jedne te generala Auersperga i Grasweina s druge strane. Za Auersperga navodi da Eggenberga ne smatra sebi nadre|enim, ali da mu nipo{to ne uskra}uje susretljivost i pomo}.42 Dne 10. kolovoza 1593. godine zapo~ela je – nakon {to je petrinjski zapovjednik Hrustan-beg odbio Eggenbergov poziv na predaju – opsada petrinjske utvrde.

Nedovoljna pripremljenost napada~a, o~ito razmimoila`enje me|u zapovjednicima, ali i dobro organizirana obrana, doprinijeli su neuspjehu sjedinjenih kr{}anskih postrojbi i napu{tanju opsade 23. kolovoza iste godine. Istodobno su osmanlijske postrojbe iskoristile dezorganiziranost kr{}anskih protivnika te su zapo~ele ~etvrtu opsadu Siska (23. VIII.), koja je ovoga puta okon~ana padom ove utvrde u osmanlijske ruke 30. kolovoza 1593. godine.43 Godine 1594. bilje`imo nastavak ratovanja na Kupi i zapa`eno djelovanje vrhovnog zapovjednika Ruprechta Eggenberga. Te`i{te kr{}anskih protuturskih 39 40 41 42

43

Kruhek 1994, str. 56.

B. A. Krčelić, nav. dj., str. 331-332; Gruber 1879, str. 100-101; Horvat 1903, str. 60-61; Klaić 1981, str. 497.

Horvat 1903, str. 61, 63-65.

U izvješću dne 23. srpnja 1593. godine govori se o pojavi nesloge među vrhovnim zapovjednicima. Prigovara se da Ruprecht `eli za sebe cjelokupno zapovjedništvo nad vojskom (do tada je samo nadvojvodin povjerenik za vojna pitanja na Hrvatskoj granici), iako je to već obećano generalu Andriji Auerspergu. Čini se da se zbog toga usporavaju daljnja napredovanja vojske, posebno pokušaji osvajanja Petrinje i Hrastovice. Govori se i o pojavama nezadovoljstva među Nijemcima, koji zbog neprimanja plaće ne `ele dalje ratovati. (Dokumenti o sisačkoj bici 1592-1598, br. 41). Usporedi: Horvat 1903, str. 66; Klaić 1981, str.

499-500.

Gruber 1879, str. 109; Horvat 1903, str. 67-70, 73; Klaić 1981, str. 500-501; Kruhek 1994, str. 58.

27

VDG JAHRBUCH 2001

djelovanja poglavito je bilo usmjereno na strate{ki va`ne osmanlijske utvrde Petrinju i Hrastovicu. U srpnju 1594. godine velika vojska (oko 16000 ljudi) okupila se u Turopolju pod vodstvom Eggenberga. Opsada petrinjske utvrde (kojom je jo{ uvijek zapovijedao Hrustan-beg) trajala je od 21. srpnja do 9. kolovoza. Kada je postalo o~ito da se ne}e mo}i obraniti, petrinjski je zapovjednik dao spaliti utvrdu, a sa svojim je vojnicima uspio kri{om napustiti utvrdu i uputiti se prema Kostajnici. Osvajanjem sisa~kog ka{tela (koji je osmanlijska postrojba napustila) ste~eni su uvjeti za utvr|ivanje Hrvatske granice prema osmanlijskim ste~evinama. Zapovjednik Eggenberg po~etkom rujna izvr{io je ophodnju sisa~kog ka{tela, iziskuju}i za njegovu obnovu znatna nov~ana sredstva od be~kog dvora i stale`a. Me|utim, dok su kr{}anski zapovjednici razmatrali na~in utvr|ivanja osvojenih utvrda, dotle su Osmanlije predvo|ene Hrustan-begom i Ergolis-begom izvr{ili protunapad i zauzeli spaljenu Petrinju te ka{tele Gore i Hrastovicu.44 Godine 1595. umjesto nadvojvode Ernesta du`nost vrhovnog zapovjednika grani~ne obrane u Hrvatskoj vr{io je nadvojvoda Ferdinand. Umjesto Andrije Auersperga u Karlovcu je general Juraj Lenkovi}, a zapovjednik Slavonske Granice postao je Sigismnund Herberstein. U slu`bi zapovjednika kr{}anskih snaga ostao je i dalje samo Ruprecht Eggenberg. @ele}i iskazati svoje vojne sposobnosti na hrvatskom rati{tu, Ferdinand je ve} u rujnu 1595. poduzeo sve potrebne pripreme za osvajanje petrinjske tvr|e. Dne 22. rujna kr{}anska je vojska pre{la Kupu preko mosta kod Siska i zapo~ela novo osvajanje petrinjske utvrde. ^eta konjanika pod zapovjedni{tvom Danijela Frankola45, kao prethodnica kr{}anskih postrojbi, sukobila se pred tvr|om s ~etom osmanlijskih konjanika {to ih je vodio Hrustan-beg, koji je u tom okr{aju smrtno ranjen. Osmanlijska vojska je potom, nakon smrti svoga vo|e Hrustan-bega, u poprili~nom rasulu napustila utvrdu. Kr{}anska vojska, koja se u me|uvremenu vratila u Sisak po topove, zatekla je petrinjsku tvr|avu potpuno praznu (24. rujna). Istodobno su osmanlijske posade napustile i utvrde Hrastovicu i Gore te su sve tri utvrde, koje su tijekom protekle tri godine predstavljale va`no ishodi{te za osmanlijske provale u Turopolje, kona~no trajno dospjele u ruke kr{}ana.

U pismu koje je nadvojvoda odmah po osvajanju utvrda uputio generalu Eggenbergu, tra`i se njihova obnova i opskrba ljudstvom, a za zapovjednika (kapetana) Petrinje imenuje se Danijel Frankol.46 Time je, nakon petogodi{njeg ratovanja, okon~ana borba za kupske utvrde i obrambenu granicu Hrvatske na Kupi.

Iako su “ostaci ostataka” Hrvatskog Kraljevstva bili svedeni na minimum prostora, Hrvatska nije osvojena. Dapa~e, aktivnom obranom na Kupi, tijekom koje neprijeporna va`nost pripada vrhovnom zapovjedniku Ruprechtu Eggenbergu,

44 45

46

Kruhek 1994, str. 61-62.

Danijel Frankol bio je kapetan Senja 1594-1595. i 1601-1602. godine. Nakon kršćanskog zauzimanja Petrinje (1595.) imenovan je njeznim kapetanom (do 1596.). Vidi: HBL, sv. IV, Zagreb 1998, str. 428-429. (tekst: Lovorka Čoralić).

B. A. Krčelić, nav. dj., str. 338; Horvat 1903, str. 85-89; Klaić 1981, str. 516-517; Kruhek 1994, str. 62-63; Kruhek 1995, str. 318; I. Ma`uran, nav. dj., str. 167-169.

28

VDG JAHRBUCH 2001

stvoreni su preduvjeti za daljnje napredovanje kr{}anskih snaga i rekonkvistu podru~ja pod osmanlijskom vla{}u.

Nakon trogodi{njeg djelovanja na hrvatskim boji{tima, Ruprecht Eggenberg je 1596. godine napustio Hrvatsku.47 Godine 1597. imenovan je za vrhovnog zapovjednika topni{tva u Ugarskoj. Za iskazane zasluge stekao je, zajedno sa svojom bra}om i daljnjim ro|akom Hansom Ulrichom, barunski naslov (1598. god.).

Po~etkom XVII. stolje}a spominje se kao zapovjednik ugarske utvrde Gy r (1602-1604. i 1606. god.), a potom trajno napu{ta vojnu slu`bu i nastanjuje se u Grazu. Umro je u Be~u 1611. godine. Svoj imetak ostavio je ne}aku Wolfu, tako|er istaknutom sudioniku vojnih zbivanja na hrvatskim prostorima konccem XVI. i po~etkom XVII. stolje}a.

Wolf Eggenberg – kraji{ki zapovjednik i mirovni posrednik me|u senjskim uskocima Zapovjednik Hrvatske granice Wolf Eggenberg tako|er je, poput svoga strica Ruprechta, cijeli `ivot posvetio vojnoj slu`bi. Poznato je da se 1587. godine spominje kao vojni zapovjednik 3000 Nijemaca unova~enih u {panjolskoj vojnoj ekspediciji protiv Engleza. Tijekom 90-ih godina XVI. stolje}a spominje se kao sudionik austro-turskih ratova te je 1596. godine sudjelovao u neuspjelom pohodu kr{}anske vojske na Kostajnicu, do~im je 1601. godine spomenut kao sudionik pohoda nadvojvode Ferdinanda na Nagykanizsu. Godine 1608. imenovan je toskanskim konjani~kim pukovnikom, ali se ve} 1609. ponovo spominje u slu`bi nadvojvode Ferdinanda. Tijekom prethodnih ratova u Ugarskoj bio je te{ko ranjen te je izgubio lijevu nogu. Zamijeniv{i je – prema vrelima vrlo uspje{no – `eljeznim nadomjeskom, ~esto je kasnije nazivan Wolf Eggenberg od “`eljezne noge”.48 Po~etkom 1613. zapo~inje Eggenbergov dio vojne karijere vezan za hrvatski prostor. Na preporuku nadvojvode Ferdinanda imenovan je 3. velja~e 1613. godine vrhovnim zapovjednikom (generalom) Hrvatske krajine. U tom je zvanju posebno zapa`ena i vrelima dobro potvr|ena njegova djelatnost u Senju. Ondje je dugotrajni sukob izme|u uskoka i Mle~ana postao posebno zao{tren nakon senjskog napada na la|u mleta~kog kapetana Kristofora Valiera, koji je tom prigodom okrutno pogubljen.

Nakon poja~anih tu`bi mleta~kih izaslanika upu}enih be~kom dvoru, odlu~eno je da podrobniju istragu u svezi mogu}ih zlo~ina senjskih uskoka istra`i i krivce kazni upravo general Wolf Eggenberg. U Senj je pristigao (zajedno s 200 dodijeljenih vojnika) u listopadu 1614. godine te je ondje u svojstvu posebno opunomo}enog istra`itelja (uz pridodane mu povjerenike) ostao oko 40 dana.49 Eggenberg je odmah po dolasku zapovjedio da se sabere sav plijen koji su uskoci stekli prigodom prethodnih plja~ki mleta~kih trgova~kih brodova i jadranskih priobalnih mjesta pod 47

48 49

U izvješću (Prag, 12. o`ujka 1596. god.) govori se da će Ruprecht Eggenberg, nekoć zapovjednik u Hrvatskoj, biti poslan u Gornju Ugarsku umjesto Kristofora Teuffenbacha, košičkog i šipuškog zapovjednika. Eggenberga dr`e veoma hrabrim i dobrim čovjekom (Dokumenti o sisačkoj bici 1592-1598, br. 96).

Lopašić 1993, str. 185-186; Poparić 1936, str. 187.

Monumenta Uscochorum, str. 155.

29

VDG JAHRBUCH 2001

mleta~kom vla{}u. Eggenberg je napose nametnuo odredbu o obveznoj kontribuciji 53-ojice uskoka (svakom od 40 libara po osobi), koja je imala poslu`iti kao zalog dok se ne sakupi cjelokupan ratni plijen. Nadalje je dao javno obznaniti da se tijekom idu}a dva tjedna pred njime moraju pojaviti svi senjski venturini50, a u suprotnom }e biti prognani zajedno sa svojim obiteljima. Jedan se dio venturina pokorio toj odredbi, do~im se glavina sklonila u planinske predjele u unutra{njosti i ~ekala daljnji razvoj doga|aja. Tijekom idu}ih dana Wolf je u vi{e navrata odr`ao op}u smotru svim uskocima, a jednom je prigodom dao uhititi i zatvoriti 39 uskoka.

Poglavito je bila rije~ o usko~kim vo|ama, ali je me|u zatvorenicima bilo i uskoka bez ikakvog zapa`enijeg ugleda ili vojne ~asti. Slu`e}i se nesmiljenim mjerama, Eggenberg je naredio njemu izravno podre|enim njema~kim vojnicima da uhi}enim usko~im prvacima zaplijene imovinu koja se zatekne u njihovim domovima. Potom je dao smaknuti ~etvoricu usko~kih prvaka, a svojim je posredovanjem i utjecajem omogu}io da namjesnik kneza Zrinskog u Bakru uhiti i zatvori dvojicu uskoka koji su se privremeno sklonili u taj grad. Djeluju}i na doseljenom provo|enju naredbi nadvojvode Ferdinanda, Eggenberg je javno obznanio da }e u Senju na du`e vrijeme ostaviti posadu od stotinu Nijemaca i stotinu senjskih gra|ana, do~im }e ostale – poglavito one najnepokornije - premjestiti u Oto~ac. Uz sve navedene mjere, Mle~ani su i dalje nastavljali s pritiscima na austrijsku upravu u Senju, tra`e}i da se usko~ko pitanje kona~no rije{i najdrasti~nijim mjerama. Stoga su mleta~ke postrojbe stacionirane u neposrednoj blizini Hrvatskog primorja i grada Senja (u mleta~kim upori{tima u Istri i na Kvarnerskim otocima) poduzimale i niz samostalnih akcija kojima je za cilj bio potpuno uni{tavanje usko~kih borbenih jedinica i plovila. Prema nekim izvorima, Wolf je u kratkom razdoblju dao pogubiti pet ili {est usko~kih prvaka, do~im su desetorica u zatvoru ~ekala izvr{enje smrtne kazne. Naredbe iz Be~a i dalje su bile vrlo stroge, jer su u datom trenutnu car i nadvojvoda `eljeli pod svaku cijenu uspostaviti stabilne odnose s Mleta~kom Republikom. Me|utim, potkraj Eggenbergova boravka u Senju prilike su se po~ele bitnije mijenjati, a s time u svezi su i Wolfove mjere postale mnogo bla`e. Primjerice, hrvatski zapovjednik nije usli{ao uporne mleta~ke zahtjeve da se pogubi usko~ki prvak Vicko Hreljanovi}, koji je prema mleta~kim izvorima osobno dao pogubiti njihovog kapetana Kristofora Veniera. Dapa~e, Wolf je Hreljanovi}u dopustio da slobodno napusti grad, a poslije ga je primao kao slobodnog gra|anina te naknadno odlikovao i poveo u audijenciju na dvor u Graz. Slu`beni mleta~ki pisci, kao {to je primjerice ~uveni Paolo Sarpi, dr`ali su da je Eggenberg tada bio potkupljen od strane uskoka. U mleta~kim se vrelima kao krunski dokaz toj optu`bi navodi da je Wolf prigodom svog napu{tanja Senja vodio sa sobom devet konja natovarenih novcem, srebrom, suknom, svilom, skupim sagovima i drugim raznim dragocjenostima. Prema mleta~kom prora~unu, Eggenberg je tada odnio iz Senja nov~anu svotu u iznosu znatnih 150 000 forinti.51 Na optu`be koje su potom proslije|ene i do samog nadvojvode, Eggenberg je odgovorio pismom datiranom 5. studenog 1614. godine. Pismo upu}eno nadvojvodi 50

51

Venturini su mletački podanici iz Dalmacije koji su tijekom XVI. stoljeća bje`ali ili su bili izgnani na austrijski teritorij, gdje su se u pljačkaškim pohodima pridru`ivali senjskim uskocima.

Poparić 1936, str. 187-189; Stanojević 1973, str. 275-276.

30

VDG JAHRBUCH 2001

svojevrsna je obrana postupaka koje je Wolf Eggenberg provodio tijekom svog boravka u Senju. Na mleta~ke optu`be o podmi}ivanju Eggenberg je odgovorio protuoptu`bama na ra~un kapetana Nikole Frankapana Tr`a~kog (hrvatskog bana 1617-1622. god.), koji je - prema njegovom mi{ljenju - primao mito od uskoka.

Eggenberg je u pismu prilo`io i popis dragocjenosti koje se navodno nalazile kod Nikole (drago kamenje, biseri i dr.). Takva optu`ba uvjetovala je da Nikola Frankapana koncem 1614. ili po~etkom 1615. godine odstupi s ~asti senjskog kapetana. Istodobno je planuo veliki Usko~ki rat izme|u Mle~ana i Austrije, koji }e u kona~nici dovesti do Madridskog mira (1617. god.) i trajnog rje{enja usko~kog pitanja njihovim iseljavanjem iz Senja.52 Podaci o kasnijem djelovanju Wolfa Eggenberga su oskudni. Poznato je da se tijekom 1614. i 1615. godine Eggenberg spominje kao jedan od povjerenika i pregovara~a u svezi rje{avanja povlastica novoprido{log vla{kog stanovni{tva naseljenog na posjede velika{ke obitelji Frankapan u Gorskom kotaru (Brinje, Moravice, Modru{, Gomirje, Ogulin). Tako je, primjerice, u rujnu 1614. Eggenberg uputio kranjskim stale`ima – neposredno zadu`enim za pribavljanje sredstava za uzdr`avanja ovog dijela granice – molbu kojom tra`i pomo} za gradnju naselja Pla{ki u koje bi se smjestile prido{le vla{ke obitelji.53 Tijekom toga vremena, naime, vla{ki su doseljenici vr{ili u~estale plja~ka{ke pohode diljem granice, upadaju}i i na podru~je Kranjske. Vlasi Krmpo}ani tada (1614. god.), prema Eggenbergovom izvje{}u, iskazuju `elju da napuste austrijske posjede i presele se na mleta~ko podru~je.

Istodobno je nadvojvoda Ferdinand naredio putem izravnog pisma upu}enog Eggenbergu da Vlasima u Gomirju i Modru{u podijeli 1000 stari prosa i toliko je~ma.

Nare|eno je da se grofovima Nikoli i Vuku Frankapanu izri~ito zabrani da uznemiruju tamo{nje vla{ke doseljenike. Osim toga, nare|uje se, a provo|enje odluke prepu{ta se upravo Eggenbergu, da se gomirskim i modru{kim Vlasima preda predio Pla{ki zajedno sa starim dvorcem, kako bi se ondje trajno nastanili. Istodobno se od Eggenberga tra`i da me|u doseljenim kraji{nicima prona|e osobu podesnu za uspostavljanje komunikacije s dvorom. Dio gomirskih i moravi~kih Vlaha tada je ipak bio prisiljen napustiti Gorski kotar i preseliti se u Slavoniju (Rovi{}e u slavonskom dijelu granice).54 U sklopu tih kratkotrajnih, ali zna~ajem dalekose`nih migracijskih doga|anja na Hrvatskoj granici, zapa`enu je ulogu nedvojbeno imao i vojni zapovjednik Wolf Eggenberg. Posljednji podaci koji nam govore o Eggenbergu izvje{}a su o njegovoj smrti. Na osnovi pisma grada~kog nuncija Erasma Pallavicina upu}enog dr`avnom tajniku, kardinalu Scipionu Borgheseu, datiranom 10. svibnja 1615. godine, saznajemo da je Wolf Eggenberg umro u Karlovcu nedugo prije datuma navedenog u dokumentu.55

52 53 54 55

Klaić 1916, str. 122-123.

A. Ivić, nav. dj., str. 99.

A. Ivić, nav. dj., str. 100-102.

Monumenta Uscocchorum, str. 172-173.

31

VDG JAHRBUCH 2001

Zaklju~ak Hrvatska vojna povijest prepuna je istaknutih osoba njema~kog ili austrijskog podrijetla, istaknutih sudionika znamenitih ratova i bitaka u kojima se odlu~ivala sudbina i tra`ila opstojnost za hrvatske, ali i {ire, srednjoeuropske prostore. U vrijeme kada se Hrvatsko Kraljevstvo nalazilo pod vla{}u dinastije Habsburgovaca, poglavito tijekom vi{estoljetnih austro-turskih ratova, hrvatsko kraji{te pohodili su i ostavili zapa`ene tragove brojni pojedinci, generali i vrhovni zapovjednici podrijetlom iz njema~kih i austrijskih prostora. Iako se svojim zna~ajem, kao niti dugotrajno{}u pribivanja u Hrvatskoj ne mogu mjeriti s nekim najistaknutijim njema~kim obiteljima (primjerice s brojnim istaknutim pojedincima iz obitelji Auersperg ili Herberstein), odvjetci {vapske obitelji Eggenberg dali su zapa`ene prinose hrvatskoj povijesti koncem XVI. i po~etkom XVII. stolje}a. Ruprecht Eggenberg, vrhovni zapovjednik kr{}anskih postrojbi ranih 90-ih godina XVI. stolje}a, jedan je od najzapa`enijih sudionika sisa~kog boja 1593., bitke u kojoj se odlu~ivala sudbina Hrvatskog Kraljevstva i kojom je trajno zaustavljen prodor osmanlijskih postrojbi u dubinu habsbur{kih ste~evina u ovom dijelu Europe. Zapa`enim udjelom u bitkama za Petrinju i ostale kupske utvrde, Eggenberg je dao neprijeporne doprinose u~vr{}enju hrvatske granice na Kupi. Iako mo`da ne{to manje zapa`en i obra|ivan u historiografiji, Ruprechtov je ne}ak Wolf tako|er istaknuti sudionik hrvatskih vojnih doga|anja koncem XVI. i po~etkom XVII. stolje}a. Vrhovni zapovjednik Hrvatske granice, Wolf je u historiografiji ostao posebno upam}en po senjskoj epizodi – istra`nom postupku protiv usko~kih vo|a 1614. godine. Iako je ondje boravio kratkotrajno, njegova je uloga – u kontekstu slo`enih diplomatsko-politi~kih i vojnih prijepora izme|u Austrijske Carevine i Republike Svetog Marka – imala iznimno va`no mjesto.

Na kraju mo`emo zaklju~iti: djelovanje visokih ~asnika sa njema~kog i austrijskog prostora u Hrvatskoj vi{estoljetni je proces koji je u na{oj povijesti ostavio nemalih tragova. Podrobno istra`ivanje navedene problematike iziskivalo bi zaseban i opse`an istra`iva~ki rad. Ovaj je prilog tek mali poku{aj ukazivanja na neke zaslu`ne pojedince njema~kog podrijetla, zapa`ene sudionike hrvatske doga|ajnice tijekom pro{lih stolje}a.

32

VDG JAHRBUCH 2001

Ruprecht und Wolf Eggenberg - bedeutende Persönlichkeiten der Militärgeschichte Ende des 16. und Anfang des 17. Jahrhunderts Im Laufe der Jahrhunderte bekleideten hohe Offiziere und Befehlshaber deutscher und österreichischer Abstammung wichtige Stellungen im kroatischen Militär. In diesem Aufsatz werden die Lebensläufe Ruprechts und Wolfs vorgestellt, den Nachkommen einer angesehenen Familie schwäbischen Ursprungs. Sie spielten eine wichtige Rolle in der Geschichte der Kroatischen Militärgrenze Ende des 16. und Anfang des 17. Jahrhunderts. Ruprecht Eggenberg (1545-1611) war Geheimrat, Militärbeauftragter und befehlshabender General in Kroatien von 1593 bis 1596. Er gehörte zu den bedeutendsten christlichen Befehlshabern in der berühmten Schlacht von Sisak 1593. Außerdem war er an der Besetzung der an der Kupa gelegenen Festungen in Petrinja und Hrastovice 1593-595 beteiligt. Es gibt Quellen, die sein Wirken nachweisen, sowie persönliche Berichte Ruprecht Eggenbergs, die an den Kriegshofrat in Graz gerichtet waren. Diese Quellen sind wichtig für die Erforschung der damaligen kroatischen Geschichte. Sein Neffe war Wolf Eggenberg, Oberbefehlshaber des kroatischen Militärgebiets und Hauptuntersuchungsrichter in Senj im Jahre 1614. Die Erforschung des kroatischen Teils seiner Biographie ist einer von vielen Versuchen, die unbestreitbaren Beiträge zur kroatischen Geschichte von Personen deutscher Abstammung darzustellen.

33

VDG JAHRBUCH 2001

Stjepan MATKOVI]

Der Schwabe aus Syrmien: Ferdinand Riester u hrvatskom politi~kom `ivotu Ferdinand Riester (Ruma 29. 11. 1846. – Ruma 18. 8. 1911.) najpoznatiji je politi~ar njema~ke narodnosne zajednice (Volksgruppe) u hrvatskom politi~kom `ivotu na prijelazu iz 19. u 20. stolje}e.1 Riesterovi su potjecali iz Württemberga i stekli su 1829. zavi~ajno pravo u Rumi. Tu se i Ferdinand rodio u brojnoj obitelji.

Pu~ku {kolu zavr{io je u Rumi a ni`u realnu {kolu u Mitrovici. Zatim je u Preußburgu svr{io pivarski obrt, da bi s 18 godina preuzeo Rumsku pivovaru koja nije dobro poslovala zbog op}e lo{e gospodarske situacije u Srijemu. Poslije toga Riester se s promjenljivim financijskim uspjehom bavio dr`anjem paromlina i trgovinom.

Njegov politi~ki rad odvijao se u Rumi, jednom od sredi{ta isto~nog Srijema.

Prema popisu stanovni{tva Ruma je 1900. god. imala 44.936, a deset godina kasnije 48. 675 stanovnika.2 Ako uzmemo u obzir podjelu prema materinskom jeziku iz 1910. godine onda uo~avamo da 26. 662 stanovnika govore hrvatskim ili srpskim (54,77 posto), a 15.447 njema~kim (31,80 posto) jezikom.

U prvom zna~ajnijem politi~kom doga|aju po~etkom stolje}a nailazimo i na Riesterovo aktivno sudjelovanje. On je tijekom 1903., za vrijeme narodnog pokreta u Kraljevini Hrvatskoj, organizirao veliki njema~ki skup u Rumi. Na skupu su se tra`ila pokretanja “njema~kih dru{tava u njema~kim mjestima”, osobito osnivanja kulturnih ustanova poput ~itaonica i pjeva~kih dru{tava koje su trebale slu`iti promicanju samosvijesti o njema~kom nacionalnom identitetu. Prema izvje{}ima lokalnih vlasti te su akcije njema~kih predstavnika na ~elu s Riesterom bile bez politi~kih konotacija, ali su ipak izazivale bojazan “nekih Hrvata i Srba da Nijemci `ele ovladati Srijemom”.3 Drugim rije~ima, nije bilo znakova politi~kog Niemstva, no pretpostavljale su se mogu}e pote{ko}e jer se u nastupima srijemskih Nijemaca uo~avala podudarnost stavova s politikom Georga Rittera Schönerera (1842.-1921), ~lana Carevinskog vije}a u Be~u i predvodnika Svenjema~kog saveza. Tu se osobito mislilo na pisanje Deutsches Volksblatta i odre|ene pojave kao {to je isticanje isklju~ivo njema~kih nacionalnih boja crveno-crno-zlatne prigodom javnih nastupa udruga rumskih Nijemaca.

1

2 3

Više o Riesteru vidjeti kod: Valentin Oberkersch, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien und Kroatien, Stuttgart 1972, str. 95 i dalje, isti, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien, Kroatien und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe in Südosteuropa, Stuttgart 1989, 64-91; Josef Volkmar Senz, Geschichte der Donauschwaben, München 1989, str. 176, `ivotopis u: Der Donauschwabe, Jg. 40, Nr. 44, str. 3.

Statistički godišnjak Kraljevina Hrvatske i Slavonije - 1910., Zagreb 1917., 22-24.

Hrvatski dr`avni arhiv u Zagrebu (HDA), Predsjedništvo zemaljske vlade (PRZV), Izvješće velikog `upana iz Vukovara od 9. listopada 1904. o događajima u Rumi, kut. 684, dok. br. 4.029.

35

VDG JAHRBUCH 2001

U politi~ko-strana~kom smislu va`no je naglasiti da sve do 1906., dakle tijekom ~itave vladavine bana Khuena, lokalni Nijemci ne izlaze na izbore u Sabor sa svojim posebnim kandidatima, nego se lojalno dr`e prema vladi, podupiru}i njezine predstavnike. O odnosu re`ima i Riestera kao vode}e politi~ke figure njema~ke zajednice u Srijemu govori nam dokument lokalnih vlasti. Kad je Riester 1903. zatra`io iz srpskog narodno crkvenog fonda zajam lokalne su vlasti posvjedo~ile da su njegove materijalne prilike povoljne. Tom je izvje{}u pridodano: “U politi~kom pak pogledu jeste Ferdinand Riester od uvijek bio najvjerniji i najaktivniji privr`enik narodne stranke i vlade Preuzvi{enoga gospodina bana, {to je naro~ito kod zadnjih izborah (1901.) djelima zasvjedo~io, pak gojim pouzdanu nadu da }e isti i nadalje toj svojoj politi~koj tradiciji vjeran ostati.4” Atribut “starog khuenovskog magjarona” pratio je Riestera do kraja njegove karijere.5 Riester je prve politi~ke uspjehe ostvario 1905. god. ulaskom u skup{tinu srijemske `upanije. S obzirom na pravilo poreznog cenzusa i upla}enih 1485,55 kruna dr`avnog izravnog poreza izravno je u{ao u skup{tinu te je u njoj bio sve do 1910. godine kad je zbog smanjenih poreznih davanja brisan s listine veleporeznika.6 Tijekom djelovanja u `upanijskoj skup{tini bio je izabran u vi{e odbora za rje{avanje municipalnih pitanja. U travnju 1906. izabran je za gradona~elnika Rume. Iste godine dolazi do vrhunca njegova politi~kog djelovanja koji je vezan uz izbore za Hrvatski sabor. Po prvi je put srijemski Nijemac izabran u najvi{e hrvatsko zakonodavno tijelo. Prema odredbama izbornog zakona Ruma je bila osamdeseti izborni kotar. Birali{te je bilo u Rumi kojemu su pripadali “trg Ruma, te upravne op}ine In|ija i Dobrinci”.7 U sklopu izborne geometrije rumski kotar je spadao uz |akova~ki, {idski, iri{ki, staropazovski i sisa~ki me|u jedine kotare s vi{e od 1.000 izbornika.

Riester je izabran tri puta uzastopce u Hrvatski sabor. Kao kandidat biran je 1906., 1908. i 1910. godine za saborskog zastupnika u kotaru Ruma. Na prvim izborima 1906. ukupno je glasovalo 801 od 1087 upisanih izbornika (73,68 posto).

Od ukupnog broja izbornika u kotaru je bilo 580 Hrvata i Srba.8 Riester je dobio 455 (56,8 posto), a njegov protukandidat Jovan Tati} iz Hrvatsko-srpske koalicije 346 glasova (43,19 posto).9 Kao {to je ve} spomenuto do 1906. redovito su rumski Nijemci birali ma|aronske predstavnike. Prije Riesterovog izbora u Rumi je bio narodni zastupnik Vasa Maksimovi}, ~lan re`imske Narodne stranke (ma|aroni).

Da bi se objasnila odluka srijemskih Nijemaca da postave kandidata iz vlastite etni~ke zajednice mora se uzeti u obzir tada{nji politi~ko-strana~ki kontekst. U Hrvatskoj su od 1903. god. bile na dnevnom redu velike promjene. Poslije izbijanja narodnog pokreta Khuen je dobio novu zada}u u Ugarskoj gdje je postao ministar predsjednik. Time je bilo zavr{eno dva desetlje}a khuenovske vladavine tijekom koje 4 5 6 7 8 9

HDA, PRZV, kut. 676, dok. br. 57.

Sabrana djela dra Antuna Radića, knj. X, Zagreb 1938., str. 117.

Izvještaj o stanju javne uprave u `upaniji sriemskoj za upravnu godinu 1907, Vukovar 1908, str. 134.

Saborski izbori. Zakoni o zaštiti slobode izbora, o izbornom redu i o uredjenju sabora, Zagreb 1908, str. 25.

Hrvatski Branik, “U Sriemu obavit će se izbori ovim redom”, br. 34, 28. travanj 1906.

HDA, PRZV, dok. br. 30.712/1906., Izborni zapisnik sastavljen 5. svibnja 1906. u obćinskom uredu Ruma.

36

VDG JAHRBUCH 2001

je Hrvatska pacificirana u duhu nagodbene politike. Istodobno je u Monarhiji izbila kriza dualizma koja je stalno izazivala ustavne napetosti. Promjena na srbijanskom prijestolju tako|er je bila zna~ajan doga|aj jer je jugoisto~ni susjed Habsbur{ke monarhije zapo~eo voditi novi smjer vanjske politike sa sna`nim isticanjem iredentisti~kih ciljeva tamo gdje su `ivjeli Srbi. S obzirom na zna~ajan udio Srba u pojedinim dijelovima Hrvatske kara|or|evski je prevrat imao dalekose`ne posljedice za politi~ka kretanja. U banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji do{ao je 1903. do izra`aja novi kurs koji je te`io povezivanju Hrvata i pre~anskih Srba radi zajedni~kog nastupa nasuprot obostranim prijetnjama. Na prvom mjestu ideologije novoga kursa bila je teza da je “najopasniji protivnik na{ega naroda Drang nach Osten i sistem koju mu slu`i. Tra`iti zato sporazuma, sa svima, kojima ista pogibelj prijeti”10. Suzbijanje politike njema~ke ekspanzije postala je jedna od upori{nih to~aka hrvatske politike.

Sve u~estalije prozivanje njemstva kao najopasnijeg protivnika cjelokupnog slavenstva, a time i hrvatstva, moralo je neizbje`no izazvati i reagiranja me|u Nijemcima u hrvatskim zemljama. Prvi test za njihovo politi~ko dr`anje u novonastalim okolnostima bili su redoviti saborski izbori. [to nam govori analiza glasovanja? Saborski izbori iz 1906. odr`ani su u slobodnijem ozra~ju jer je hrvatska vlada dopustila dr`avnom ~inovni{tvu da glasuje prema savjesti. Drugim rije~ima, ~inovnici nisu morali strahovati za svoj posao ako budu glasovali za nevladine kandidate. Ta je ~injenica bila dovoljna za obaranje dugotrajne vladavine ma|aronske Narodne stranke. Srijemski Nijemci odlu~ili su kandidirati Riestera na listi Narodne stranke. Na primjeru izbora u Rumi uo~ava se da su ~lanovi kotarske vlasti mahom agitirali i glasovali za Riestera. Manji dio ~inovni{tva, tzv. zajedni~ki ~inovnici sa `eljeznice, i ma|arski u~itelji glasovali su za Tati}a {to nije bilo ~udno s obzirom da je Hrvatsko-srpska koalicija imala sporazum s vladaju}om koalicijom stranaka u Ugarskoj na ~elu s ko{utovskom Nezavisnom strankom. Ostalo u~iteljstvo je apstiniralo od izlaska na birali{te kao i ve}ina katoli~kog sve}enstva.11 Neposredno poslije objave izbornih rezultata u Rumi izbila je i afera koja je bila lokalnih razmjera. Afera nije imala posljedice po Riestera ali je bila simptomati~na za tada{nje me|uetni~ke odnose. Rumski Hrvati donijeli su proglas u kojemu su optu`ili “pangermansku usidjelicu” Riestera da se prigodom njegovih manifestacija viju isklju~ivo njema~ke trobojnice, a zanemaruje hrvatski stijeg.12 Istraga nije prona{la dokaze protiv Riestera, no pokazalo se da u javnosti vlada me|unacionalni animozitet. Jo{ prije izbora hrvatsko je novinstvo u Srijemu optu`ilo Riestera za protuhrvatsko djelovanje. Koje su bile glavne optu`be? Riester je pred licem hrvatske javnosti prikazan kao predsjednik “pangermanskog” pjeva~kog dru{tva “koje nosi

10 11

12

Frano Supilo, Politika u Hrvatskoj, ur. Vaso Bogdanov, Zagreb 1953., str.132 U novinskim izvješćima zabilje`eno je da su “(katolički) katehet Jurjević i srpski katehet Aleksandar Kostić” glasovali za Riestera”. Usp. Hrvatski Branik, “Ruma (Izbor zastupnika)”, br. 38, 12. svibnja 1906.

Hrvatski Branik, “Na obranu hrvatske zastave”, br. 47, 13. lipnja 1906.

37

VDG JAHRBUCH 2001

pangermanske kokarde”.13 To je dru{tvo prozvano da stalno svira njema~ku domoljubnu “Die Wacht am Rhein” {to je iritiralo lokalno stanovni{tvo. Spomenute su i navodne Riesterove rije~i da su Hrvati “eine minderwerte Nation”, da se “hrvatska literatura mo`e pro~itati za tri dana” i kona~no da su hrvatski kraljevi “historisch zweifelhafte Gestalten”.14 Nakon konstituiranja Sabora iz 1906. Riester je izabran u odbor za narodno gospodarstvo te za zastupnika u zastupni~koj ku}i zajedni~kog sabora koji je zasjedao u Budimpe{ti. Tijekom njegovog prvog mandata nastupio je samo jednom u sabornici. Govorio je u formi osobne primjedbe i ulo`io protest protiv tvrdnji da su Nijemci u Slavoniji “veleizdajnici i pangermanski {iritelji”.15 Njegov jedini istup vezan je uz pobijanje teze o koncepciji “Drang nach Osten” koja je postala vrlo aktualna s prodorom nove politi~ke struje “novoga kursa”. Prema interpretaciji “novokursa{a” na djelu je bio agresivni program njema~ke ekspanzije prema Istoku.

Prije svega, ukazivalo se na ekonomsko i demografsko {irenje koje se provodi zaogrnuto pla{tem visoke germanske civilizacije.16 Politi~ari su koristili frazu o Drangu vrlo ~esto tako da su se ukorijenili brojni stereotipovi o njema~kim nacionalnim obilje`jima.

Tijekom izbornih 1908. god. Riester je potvrdio svoj izbor kao samostalni kandidat. U isto je vrijeme bilo poku{aja da se i drugi Nijemci kandidiraju u kotarevima sa zna~ajnim udjelom njema~kom stanovni{tva. Tako je 1908. ing.

Heinrich Zeller kandidirao u Zemunu gdje ga je uvjerljivo pobijedio Levin pl.

Chavrak.17 Tom su prigodom zemunski Hrvati, koji su ~inili 10 posto od ukupnog stanovni{tva, zajedno s prista{ama Srpske samostalne stranke. Jo{ se neuspje{no kandidirao i Samuel Schumacher u izbornim kotarima Stara Pazova i [id.

Va`no je istaknuti ~injenicu da je Riester 1910. godine pobijedio prema novom izbornom zakonu koji je izglasan u Hrvatskom saboru iste godine. Njime je povi{en broj izbornika. Prema novim odredbama Ruma je imala 2.332 izbornika, od toga 1242 Nijemca (53,25 posto), 130 Hrvata, 939 Srba i 20 Ma|ara. Ti su izbori odr`ani u doba bana Nikole Toma{i}a koji je na vje{t na~in uspio pridobiti za svoju politi~ku liniju i hrvatske Nijemce. Uz izbore iz 1910. zanimljiv je jo{ jedan arhivski dokument.

Zabilje`eno je da su socijaldemokrati odr`ali u rumskoj gostioni [nura javnu skup{tinu. Tom su prigodom govorili njihovi prvaci Buk{eg i Heusch, uglavnom u prilog ideji o op}em pravu glasa i radni~kim pravima. Kritizirali su dogovor izme|u bana Toma{i}a i Hrvatsko-srpske koalicije, u kojoj su nekada bili i socijaldemokrati.

Va`no je istaknuti da su preporu~ili svojim prista{ama da djeluju na “ovda{njeg 13

14 15 16

17

Radi se o Rumskom njemačkom pjevačkom društvu, osnovanom 1894. godine. Usp. Hrvatski dr`avni arhiv u Zagrebu, Pravila društva, Unutarnji odjel zemaljske vlade, br. 1574/1912.

Vidi bilj. 10.

Stenografski zapisnici Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, knj. 2, str. 1066-1069.

O pojmu Drang nach Osten vidi: Henry Cord Meyer, Drang nach Osten: Fortunes of a Slogan-Concept in German-Slavic Relations, 1894-1990, Bern 1996.

HDA, PRZV, sv. 6-1a, dokument b.b. – kotar Zemun. Zellerovu kandidaturu poduprli su isključivo njemački izbornici: Martin Saier, Josef Schwarz, Ignatz Reim, Jakob Zeller, Franz Putz, Anton Putz, Joseph Zeller, Laurentz Zeller, Ferdinand Konrad, Filip Leixner i Johan Schall. Chavrakovu kandidaturu također je podupro značajan broj Nijemaca, jedino je kandidat srpskih radikala ostao bez njemačke potpore.

38

VDG JAHRBUCH 2001

zastupnika Riestera da i on uzradi u Saboru da bi se cenzus za pro{irenje izbornog reda snizio ispod 10 kruna.” Iz tog podatka mo`emo zaklju~iti kako su socijaldemokrati iz prakti~nih razloga, svjesni Riesterove pobjede u rumskom kotaru, poku{ali neizravno promicati i preporu~iti svoje ideolo{ke stavove.18 Riester je umro u kolovozu 1911., dakle ~etiri mjeseca prije saborskih izbora odr`anih te godine. Na tim je izborima pobijedio Franz Moser. ^lan Srpske samostalne stranke Radoslav Markovi} nastupio je u ime Hrvatsko-srpske koalicije.

Uo~i izbora promijenjen je agitacijski ton. Sa strane prista{a Koalicije nastojalo se privu}i i njema~ke izbornike tako da se pisalo o Nijemcima kao “mirnom elementu” koji `ivi u sno{ljivim odnosima s Hrvatima i Srbima.19 S druge strane, i dalje je kritizirana skupina prista{a “pangermana” koja je optu`ivana da podupire nagodbenu politiku i tra`i posebne pogodnosti za njema~ke doseljenike (brzo dobivanje prava zavi~ajnosti). O~ito je da su prvaci Koalicije nastojali dobiti mandat i u Rumi za {to su im bili neophodni i glasovi njema~kih izbornika tako da se i njih pridobivalo pomirljivijim stilom pisanja. No, mora se priznati da je ocjena o “nagodbenosti” bila velikim dijelom proma{ena jer je upravo vodstvo Koalicije vladalo po odredbama Nagodbe zbog ~ega i nisu imali stvarna upori{ta u svojoj kritici “pangermana”.

Ve}ina hrvatskih politi~ara smatrala je Riestera re`imskim osobom, ma|aronom, unionistom ili pangermanom.20 O Riesteru nisu puno pisali ili govorili. Za njih je bio predstavnik onih Nijemaca u Hrvatskoj koji “o~ijukaju sa suplemenicima izvan Hrvatske”.21 Taj stav nije bio potkrijepljen odgovaraju}im argumentima tako da se poku{alo i na druge na~ine kritizirati Riestoreve politi~ke nastupe. Naj~e{}e se tvrdilo da tra`i posebna narodnosna prava za Nijemce, dok istodobno ne pokazuje ve}u lojalnost prema hrvatskoj naciji i domovini. Naime, tu se isticala tipi~na pojava nepovjerenja prema pripadnicima manjinskih zajednica koje nemaju ista politi~ka stajali{ta kao i ve}insko stanovni{tvo. U pozadini se o~itavao i negativni stav prema gospodarskom polo`aju Nijemaca koji su spadali me|u najve}e zemljoposjednike u najplodnijim dijelovima Kraljevine Hrvatske.

18 19 20

21

HDA, PRZV, kut 785, dok. br. 1736/1910, 28. o`ujak 1910.

Hrvatski Branik, “Rumski mandat”, br. 68, 6. rujna 1911.

Jedan od tadašnjih vođa Novoga kursa Supilo u analizi saborskih izbora iz 1906. piše da su “od vladinovačkih mandata Hrvati dobili 22, Srbi 15 i Nijemci 1”. Vidjeti: F. Supilo, nav. dj., str. 171. Hrvatski tisak pisao je da u Rumi kandidiraju “rumski pangermani” koji su prije izabrani kao “magjaroni”. Usp. Hrvatski Branik, br. 5 (15.I.1908.) “Sriem pred izbore”.

Hrvatski Branik, br. 5 “Niemci i Magjari u Hrvatskoj”.

39

VDG JAHRBUCH 2001

PRILOG: Saborski govor Ferdinanda Riestera na 50. sjednici odr`anoj 28. velja~e 1907.*22 Visoko sabore! U ovoj visokoj ku}i bilo je govora o nekom stra{ilu, nazvanom pangermanizam, koje da se je pojavilo u na{oj ota~bini. Osobito je stra{no opisao to g. nar. zastupnik Supilo23 u jednoj sjednici, u kojoj nisam prisustvovao. Opisao je to stra{ilo kao neku zvjer, koja le`i u sjevernoj Evropi, a pru`ila je veliku mre`u, pru`ila je pand`e svoje preko srednje Evrope, pa ~ak do Jadranskog mora i do Crnoga mora, a i preko balkanskog poluostrva i jo{ preko komada velike Azije.

Znao je to tako stra{no opisati g. Supilo, da bi se netko i upla{io. No prirodni ispitiva~i politi~ki pitali su se, da li zbilja postoji ta sveza. Naime, gospodin Elegovi}24 i gospodin Per{i}25 vrlo su strogo to ispitali i do{li su do uvjerenja, da je cieli taj opis, {to ga je podao g. Supilo, jedno veliko platno, na kojem je on s drasti~kim bojama nacrtao tu a`daju, a kad su promotrili tu sliku, vidjeli su, da je to samo zastor, za kojim on neku politi~ku plasti~nu figuru modeluje, za koju se jo{ ne zna, {to }e predstavljati.

Uz to su g. Elegovi} i g. Per{i} bili tako dobri, da su taj pangermanizam ipak prikazali u malo boljem svjetlu. A ja, po{to sam ~lan toga naroda njema~koga u Slavoniji i Sriemu, koji je u tom opisu g. Supila tako stra{no opisan, moram da uzmem rie~ u obranu tih istih Niemaca.

Kazalo se je, da smo mi, ne znam kako stra{ni, da otimamo zemlju, da ubijamo Hrvate, da smo opasni po Hrvate i po Srbe i {to ti ja znam. Ja moram sve~ano da protestujem protiv takovih sumni~enja, jer da mi nismo takovi, kao {to nas neki opisuju – osobito »Hrvatski Braniku«26 u Mitrovici i “»Pokret«27 – to mogu posvjedo~iti moji sugradjani iz Sriema i Slavonije, koji medju nama `ivu i svaki dan – kao advokati – doaze u dodir s Niemcima, pa dobro znaju, kako je to miran narod, koji ne tjera veliku politiku, a najmanje kome o glavi radi. Niemci rade, {tede i kupuju zemlju – to je istina! Ali to isto mogu i drugi raditi. Nije dakle istina, da mi nekim na~inom i hrvatski i srpski elemenat potiskivamo kroz na{e ne znam kakvo, surovo pona{anje.

Ja ovdje pred najve}im forumom hrvatske ota~bine sve~ano izjavljujem, da smo mi isto tako lojalni i vjerni gradjani ove na{e ota~bine, kao god svaki drugi, Hrvat ili 22

23

24

25

26

27

* Stenografički zapisnici i prilozi Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije petogodišta 1906.-1911., svezak II., dio I., godina 1907., Zagreb 1907. , str. 1066-1069. Njemački prijevod nalazi se kod V. Oberkerscha (1989) na str. 75-77. međutim on nije u potpunosti identičan s originalnim govorom tiskanim u slu`benim Stenografičkim zapisnicima. Autor se poslu`io navodom iz rumskog lista Deutsches Volksblatt für Syrmien.

Frano Supilo (1870.-1917.), u to vrijeme zastupnik kotara Glina koji je tada bio prvak Hrvatsko-srpske koaliciju. Kasnije izlazi iz koalicije i samostalno nastupa do Prvog svjetskog rada kad je otišao u političku emigraciju.

Ivo Elegović (1877.-1959.), u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Klanjec. Za vrijeme Kraljevstva SHS bio član Narodne radikalne stranke.

Ivan Peršić (1874-1949.), u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u trećem zagrebačkom kotaru. Kasnije prešao milinovskoj Starčevićevoj stranci prava, a poslije Prvog svjetskog rata član Hrvatske zajednice.

Hrvatski Branik. List za politiku, društveni i javni `ivot su novine pravaško/koalicijske orijentacije koje su izlazile u Mitrovici od 1893. do 1914. godine.

Pokret je bio tjednik Napredne stranke koja je bila u sklopu Hrvatsko-srpske koalicije. Izlazio je od 1904. u Zagrebu.

40

VDG JAHRBUCH 2001

Srbin. Zato ka`em i opet, da nisu istiniti oni navodi o nama, da mi ne znam kakvim na~inom dolazimo do zemlje i da istiskujemo starosjedioce iz ove zemlje. Niemci, koji u Slavoniji i Sriemu stanuju u koju ve} 250 god. i 100 god. i iz bli`e dobe ovamo se naseli{te, uviek su sa Srbima i Hrvatima u najboljem odno{aju `ivjeli. Srbi i Hrvati su nas uviek po{tovali zbog na{eg marljivog rada i {tednje i bili smo u najboljem dru{tvenom, trgova~kom i svakom drugom odno{aju.

To je sve bilo do prije nekoliko godina, ali najedared zasvjetlilo se ne{to od zapada. Mi smo odmah znali, da se odavle sunce ne radja. Neki vjetar dune, neke iskre dodjo{e, koje nam doneso{e u {koli i crkvi veliki nemir. U~iteljstvo namjerno sistematski i{lo je za tim, da nam materinji jezik istiskuje i da djeci doka`e, da je njema~ki jezik nesposoban ~ovjeku, da nije liep kao hrvatski, tako, da su ulievali sistematski to u du{u, da je sramota biti Niemac i tjerali, da kogagod sretnu na dvori{tu, ulici ili gdjegod pozdravljaju nenjema~ki jezikom, nego u hrvatskom hvaljen Isus. I u crkvi katoli~ko sve}enstvo i{lo je, da istiskuje njema~ki jezik; makar je nas bilo u velikom broju, ne dadu nam evandjelje u njema~kom jeziku, makar smo to opetovano tra`ili. (Zast. P. Magdi}28: Mo`da ima jednu njema~ku glagolicu!) Tako je i{lo po stepenu i stepenu i sve vi{e se uzrujavao njema~ki narod u bojazni, da }e im nestati sasvim materinji jezik u familiji, {koli i crkvi.

Ne stoji, kao {to je to naveo gosp. Elegovi} u svojem govoru, da je njema~ki pokret u Sriemu tek onda po~eo, kada je neka konferencija `urnalisti~ka pokrenula ideju, da se osnuje jedan list, koji }e raditi oko toga, da Niemci postanu Hrvatima. To je bila posljednja kap u ovoj ~a{i, koju su nakapali u~itelji protiv Niemaca, da bude ~a{a puna.

Kada smo to vidjeli, onda smo odlu~ili, da i mi osnujemo jedan list, u kojem }emo se boriti u svojem materinjem jeziku, neka nam se dozvoli, da se mo`emo u {koli slu`iti svojim materinjim jezikom. (Zast. dr. Karlo Bo{njak29: Zato }emo mi promieniti {kolski zakon.) Onda morate i za druge zakon promieniti, ako ho}ete za nas.

U prvom broju tih na{ih novina objavili smo program, da }emo nastojati o tom, da se mo`emo slobodno razvijati u na{em materinjem jeziku kulturno i ekonomski u okviru zakona u {koli i u crkvi. Odmah smo bili napadnuti i to u prvom redu u »Hrvatskom Braniku« u Mitrovici. Naviestio se tu nama rat na no`eve i o`igosalo nas se, da smo pangermani. (Zast. dr. Pero Magdi}: Pak ste i sami rekli, da ste protiv u~itelja, koji {ire hrvatsku sviest.) Okrivljuju nas radi veleizdajstva, jer da smo mi pangermani, i da smo podupirani iz Berlina i da dobivamo novaca i {to ti ja znam.

(Zast. dr. Vladimir Frank30: Pa i dobivate od Schulvereina.)

To zna~i nas okriviti veleizdajstvom, a ja to najsve~anije odbijam od nas, a osobito od sebe, da bi se mi u tako pogibeljne i izdajne poslove kao mirni, pametni i lojalni gradjani ove dr`ave upu{tali. (Zast. dr. Karlo Bo{njak: [to je bilo sa zastavom?)

Predbacuju nam, da mrzimo Hrvate i Srbe, a ne vide, da su oni tu mr`nju iznieli i da nas mrze sa cielim svojim postupanjem.

28

29 30

Pero Magdić (1863.-1922.), zastupnik Hrvatske stranke prava, koja je bila u sklopu Hrvatsko-srpske koalicije, u kotaru Vrbovsko. Poslije rata član Hrvatske zajednice.

Karlo Bošnjak (1866.-1953.), u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Sveti Ivan @abno.

Vladimir Frank (1873.-1916.), sin Josipa Franka, u to vrijeme zastupnik Starčeviće hrvatske stranke prava u kotaru Dugo Selo.

41

VDG JAHRBUCH 2001

Okrivljuju nas, da smo, kako rekih, u svezi sa Berlinom i da dobivamo novaca.

(Zast. dr. Vladimir Frank: To je istina.) Doka`ite. (Zast. dr. Vlad. Frank: Schulverein.)

To nije istina. Mi ni krajcara nismo dobili. Mi uzdr`avamo na{e {kole sami, 30.000 for. nas stoje. Ne tra`imo mi pomo}i, ali tra`imo, da se na{ materinski jezik odr`i. Od Schulvereina nismo dobili ni{ta, niti {to tra`imo.

Krive nas, da se kitimo pruskim i carsko-njema~kim zastavama. To niti je pruska niti je zastava njema~kog carstva, {to smo mi crno-crveno-zlatno upotriebili. To je znak njema~kog naroda, ma gdje se on nalazio. (Glasovi u cieloj ku}i: A, a, a! To je ba{ ono!) To ne sadr`aje u sebi nikakvo neprijateljstvo protiv dr`ave. (Zast. dr. Pero Magdi}: U tom le`i va{a izdaja.) To bi mogli i Srbima kazati. (Nemir. – Zast. dr.

Aleksander Horvat31: Pa mi im to i velimo. – Buka. Zast. Ivan Zatluka32: Ne{to govori.)

Predsjednik33: Gospodine Zatluka! Pozivam vas na red. (Zast. Ivan Zatluka: Vi se dajete ruke u Rumi, vi Srbi sa [vabama i tako se tamo u Sriemu bratite. – Zast. dr. Ivo Elegovi}: Dolje sa njema~kom i sa srpskom zastavom! – Zast. dr. Vladimir Frank: I sa magjarskom! – Zast. dr. Ivo Elegovi}: I sa magjarskom! – Zast. Ivan Zatluka: Bi li dopustila Njema~ka, da se tamo hrvatska zastava vije? Bi li dopustila Srbija, da se u Beogradu vije hrvatska zatava? - Buka. –Predsjednik zvoni. – Zast. Ivan Zatluka: Sad ih nau~ite pameti, kad je oni nemaju.)

Zast. Ferdinand Riester: Dakle, kao {to rekoh, predbacuje nam se od svih strana da smo veleizdajnici i da nismo lojalni gradjani. Ja protiv toga sve~ano protestujem i izjavljujem ovdje pred najve}im forumom na{e dr`ave i pred licem na{ega preuzv. g. bana i njegovih predstavnika, da smo mi isto tako lojalni i vjerni sinovi hrvatske dr`ave, kao i svi vi, da mi nemamo namjera nikakovih, koje gravitiraju van, jer bi to bila ludorija, veleizdajstvo. (Zast. dr. Ante Paveli}34: A za{to ste skinuli hrvatsku zastavu?) Kad mi to predbacujete, re}i }u vam, da je i ova afera svr{ena i ba{ je na moju molbu do{la od politi~ke oblasti k sudbenom stolu. No nitko se nije na{ao, tko bi ondje digao tri prsta i posvjedo~io, da sam ja onom prilikom vikao: dolje s hrvatskom zastavom! Nitko se nije na{ao, da posvjedo~i ono, {to su razne hrvatske novine tom zgodom pisale. Kad se dogodila ova afera, do{ao je k meni policajni povjerenik i rekao, da ima nalog, da odnese njema~ku zastavu u kot. oblast. Ja sam mu je dao, a rekao sam mu: jer vi tra`ite corpus delicti, evo vam i hrvatske zastave, da vidite, da ju imamo. Ta nisam ja pamet izgubio! I ja sam isto tako vjeran gradjanin ove ota~bine kao i vi, ali vas molim, da nam {titite i dozvoljavate razvitak u {koli i u crkvi u na{em materinskom jeziku, kako je to u okviru zakona dozvoljeno i kako je preuzv. gosp. ban kao glavar ove zemlje rekao, da }e se pod njegovom vladom svaka narodnost mo}i u okviru zakona razvijati. (Zast. dr. Ante Paveli}: Ja sam vam dokazao, da vi ho}ete i u op}ini njema~ki kao uredovni jezik!) Vidite, gosp. doktore, tu ste nekom nasjeli!

Do{ao je, pa vam se nalagao. No sve to ne stoji, o tom se mo`ete uvjeriti...(Zast. dr.

Ante Paveli}: Ali pokazao sam vam njema~ku tiskanu pozivnicu sa slu`benim `igom!)

31 32 33 34

Aleksander Horvat (1875.-1928. ) u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Novi Marof.

Ivan Zatluka (1867.-1947.) u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Vilićselo.

Predsjednik Hrvatskog sabora bio je tada Bogdan Medaković (1854.-1930.).

Ante Pavelić (1869.-1938.) u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Samobor.

42

VDG JAHRBUCH 2001

Mo`e biti – ne znam ... (Smieh.) Zato ja ne odgovaram, kao{to ne mogu odgovarati za ono, {to se zbiva u Zemunu izmedju radikala Srba i Niemaca – to su lokalni odno{aji!

Ina~e mi sa Srbima i Hrvatima `ivimo i `ivjet }emo u vrlo dobrim odno{ajima i na{a je briga, da ne damo povoda tomu, da se ti dobri odno{aji pomute.

Dr`ao sam, da sam mu bio du`an, da to izjavim, da se ne bi mislilo, da smo mi onakovi, kako nas opisuje »Hrvatski Branik«, »Pokret« i druge va{e novine.

Ma|ari

Rusin

1128

101

372

726

7

-

Indjija

32

460

26

66

392

8

-

Putinci

7

144

3

36

112

-

-

Kraljevci

7

171

172

4

1

-

Dobrinci

10

295

293

8

4

1

Ukupno

134

2198

939

1242

20

1

130

43

Apsolutni porast broj izbornika

Nijemci

78

Broj izbornika po staroj izbornoj listini

Srbi

Ruma

Ukupni broj izbornika

Hrvati

Broj izbornika po cenzusu poreza

Broj izbornika po cenzusu inteligencije

Upravna op}ina

Opetujem, da }emo mi uviek stajati uz onu vladu, koja }e nam na{ slobodni razvitak kulturni u njema~kom jeziku u okviru zakona dozvoljavati i koja }e podupirati na{ gospodarski rad u ovoj zemlji, kojoj smo vjerni sinovi.

VDG JAHRBUCH 2001

Der Schwabe aus Syrmien: Ferdinand Riester im kroatischen Politikleben Ferdinand Riester (Ruma 29.11.1846-Ruma 18.9.1911) ist der bekannteste Politiker der deutschen Volksgruppe im kroatischen Politikleben der Jahrhundertwende. Sein politisches Wirken fand in Ruma statt, einem der Zentren Ostsyrmiens. Beim ersten bedeutenderen politischen Ereignis vom Anfang des Jahrhunderts begegnen wir auch Riesters aktive Teilnahme. Im Jahre 1903, zur Zeit der Volksbewegung im Königreich Kroatien, organisierte er eine große Versammlung der Deutschen in Ruma. Bei der Versammlung forderte man die Gründung von „deutschen Gesellschaften in deutschen Orten“, besonders die Gründung von Kulturinstitutionen wie der Lesesäle und Sängervereinigungen, die das Selbstbewusstsein der deutschen Nationalidentität fördern sollten. Riester wurde 1906, 1908 und 1910 als Kandidat zum Parlamentabgeordneten des Bezirkes Ruma gewählt. In diesem Artikel finden Sie als Beilage Riesters Parlamentsrede, die er auf der 50.Sitzung (am 28.02.1907) hielt und die, die politische und wirtschaftliche Lage der Deutschen in Kroatien am Anfang des 20.Jahrhunderts aus der Perspektive des Führers der deutschen Volksgruppe darstellt.

44

VDG JAHRBUCH 2001

Ivan PEDERIN

@ivotna snaga knji`evnog mita o Franji Trenku Franjo Trenk nije bio Hrvat, kako se to obi~no misli, nego Nijemac i zapravo se zvao Franz Seraph Freiherr von der Trenck. Rodio se 1711. u Regio Calabria kao sin pruskog ~asnika {to je stupio u austrijsku slu`bu, a umro 1749. kao uznik u tvr|avi Spielberg kraj Brna. U Slavoniji je proveo samo 11 godina svog kratkog `ivota.

Najprije je stupio u rusku slu`bu kao vojnik i tu se istakao hrabro{}u, ali i lo{im vladanjem pa je osu|en na smrt, pomilovan, ali prognan u Slavoniju. U Slavoniji se posvadio sa svim susjedima i opet dospio pred sud u Osijeku. Isposlovao je ovla{tenje da zanova~i pukovniju pandura. Pandur je rije~ koja potje~e iz srednjelatinskog banderium zna~i jedinicu vojnika. U Trenckovo1 doba panduri su bili oru`ano osoblje velikih vlastelinskih imanja, kakva su bila i Trenckova imanja u Pleternici i ^epinu.

Trenck je zanova~io svoje pandure me|u vlastelinskim pandurima, a i hajducima. S tim vojnicima krenuo je u rat za austrijsko naslije|e izazvan pragmati~kom sankcijom po kojoj je Marija Terezija postala nasljednikom Karla VI. Njegova vojska istakla se hrabro{}u, ali i surovo{}u pa je Trenck optu`en i osu|en zbog ratnih zlo~ina na tamnovanje u Spielbergu kraj Brna gdje je i umro. Trenck se pred sudom branio pa je napisao i svoje memoare, to~nije te memoare napisao je po svoj vjerojatnosti njegov odvjetnik.2Trenck je sebe opisivao u tim memoarima kao hrabrog i vladarici vjernog vojnika kojeg su njegovi zavidnici oklevetali da je dospio u tamnicu. Bila je to poruka upu}ena Mariji Tereziji i javnosti koja }e biti u stanju da na nju djeluje da ga pomiluje.

Me|utim uspjeh tih memoara bio je nesvakida{nji i neobi~an. Memoare je ~itao njema~ki pisac Sturm und Dranga pjesnik Daniel Schubart za doba svog dugog tamnovanja, a tamnovao je zbog svojih slobodarskih uvjerenja. Tako su Trenckovi memoari postali pojam herkulske borbe za slobodu za Sturm und Drang. Me|utim, ti memoari zainteresirali su i inozemstvo pa su se pojavili prijevodi na talijanski, engleski, {panjolski i francuski. Trenck nije bio klju~na li~nost rata za austrijsku ba{tinu, ali je postao njegovom najpoznatijom li~no{}u. I ne samo to, njegovi memoari postali su uz Goetheova Werthera naj~itanijom knjigom stolje}a, pa su neprestano izlazile nove naklade koje su se pro{irivale {to je bilo mogu}e u doba kad nije postojalo zakonodavstvo o autorskim pravima.3Trenckovi memoari postali su dakle pravi poslovni pothvat i to u mnogo ve}oj mjeri nego {to je to uspjelo velikoj 1 2

3

Njegovo prezime pisat }emo onako kako ga je pisao on sam i kako se ina~e pisalo u njegovo doba, dakle njema~kim pravopisom.

Alfred Kosean Mokrau, Die gefälschten Memoiren Franz von der Trencks, Jahrbuch des Institutes für deutsche Geschichte der Universität Tel Aviv, IV(1975) Ivan Pederin,Der Pandurenoberst Franz von der Trenck als Held österreichischer, deutscher und kroatischer literatur, Österreich in Geschichte und Literatur, XVII(1973) Heft 6. str.382-402. Ovaj rad nadopunio sam i objavio ga u knjizi “Za~injavci”, {tioci i pregaoci, Vlastite snage i njema~ke pobude u hrvatskoj knji`evnosti, Zagreb, 1977. str.173-221. [to se ti~e zakonodavstva o autorskim pravima vidi Ivan Pederin, Austrijska cenzura od 1810 do 1848. i njezin utjecaj na razvitak knji`nica u Dalmaciji, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 30(1987) Zagreb, 1989, str.19-44. Tu upu}ujem jo{ i na djelo W.H.Bruforda, Die gesellschaftlichen Grundlagen der Goethezeit, Weimar, 1936.

45

VDG JAHRBUCH 2001

ve}ini knjiga toga doba kad pisci vi{e nisu htjeli biti dvorski praeceptori (Hofmeister, kako se to ka`e na njema~kom), ve} su `eljeli postati nezavisni profesionalci koji }e `ivjeti od literature.4 Trenckova je zasluga {to je prvi u Europi uveo vojnu glazbu s hrvatskim folklorom i {to je uveo hrvatske folklorne no{nje u njema~ki jezi~ni prostor. Njegovi memoari razra|ivali su se i bujali pa je tako nastala prava Trenckliteratur i Trenckroman u kojima se Trenck pojavljuje kao uzor mu`evnosti, hrabrosti i galantni junak. Njegova galantnost je element koji ~ini da mu se u ~itanju opra{taju njegova zlodjela koja u ~itanju postaju samo izrazom vi{ka njegove energije. Tako je Trenck postao neotu|ivim elementom srednjoeuropske kulture {to sam opazio kad sam napisao navedeni rad o Trencku poslije kojeg sam dobio mnogo pisama ~itatelja. ^ini se da je moj rad pobudio ne{to zamoreni Trenckov mit koji se razbujao u proteklih 20 godina.

Uspomena na Trencka {irila se pored ostalog i usmeno i nije ugasla pa je 1842., dakle 100 godina poslije godine kad je Trenck osvojio bavarski grad Cham student Franz Joseph Lucknere napisao dramu o tom osvajanju pod naslovom Die Eroberung von Cham. Taj igrokaz prikazivao se dosta ~esto. God. 1886. napisao je J.H. Schütz drugu dramu na istu temu, ovaj put pod naslovom Schreckenstag von Cham. Ova djela nisu izdavana tiskom, ali su se prikazivala u Chamu. God. 1899. je Andreas Singer iz Chammünstera napisao pu~ki komad pod naslovom Der Pandureführer Franz Freiherr von der Trenck in Cham und Chammünster 1742. u bajuvarskom dijalektu. Oskar von Zaborsky napisao je 1957. komad pod naslovom Chams Untergang und Auferstehung koji nikad nije izveden. Poslije njega napisao je Karl Jentsch kazali{no djelo za izvo|enje na otvorenom pod naslovom Kriegsnot in der Oberpfalz koje je prera|eno kao Trenck der Pandur vor Waldmünchen pa je postalo sredi{njim doga|ajem festivala u Waldmünchenu 1950. godine kad je to djelo po prvi put izvedeno. Tiskano je kasnije bez naznake godine kao Trenck der Pandur vor Waldmünchen, Historisches Freilicht-Festspiel nach einer Idee von Otto Peisl Buch: Karl Jentsch mit Beiträgen von August Pemsl Spielfassung: Dr. Georg Walberer Geschichtliche Quellen: Josef Staadlbauer.Ure|en je 1984. i Pandurensteig, a to je jaha~ki put koji slijedi Trenckov put kroz Bavarsku, na otvaranje je pozvan predsjednik Bundestaga Richard Stücklen.5 Ovaj jaha~ki put ima karakter oblikovanja slobodnog vremena kojem se daju neki novi kulturni sadr`aji.

Tu se isti~u zasluge Karlheinza Schröpfera koji je napisao djelo pod naslovom Obrist Trenck Chef der Panduren Die schicksalschweren Jahre 1741/1742 (Regensburg, 1983).

Djelo je napisao na temelju arhivske gra|e i u njemu je istra`io Trenckovu djelatnost u Bavarskoj. On je tu bio zadu`en za rekviriranje hrane od mjesnog pu~anstva za potrebe carsko-kraljevske vojske koja je tu ratovala. Bio je to ne osobito ugodan posao koji se te{ko mogao obavljati bez surovosti i prijetnja. Jednom, kad mu je 4

5

Germanistika 1970ih godina htjela je u knji`evnosti vidjeti robu, u ~emu je donekle pretjerala. O tome Lutz Winkler, Kulturwarenproduktion, Aufsätze zur Literatur- und Sprachsoziologie, Frankfurt am Main, 1973. O Hofmeisteru vidjeti Ludwig Fertig, Der Hofmeister, Stuttgart, 1979. O knji`evnosti kao poslovnog pothvatu Literaturwissenschaft und Sozialwissenschaften, 3. Deutsches Bürgertum und literarische Intelligenz 1750 - 1800, Stuttgart, Metzler, 1974. hrsg. von Bernd Lutz, Hans J. Haferkorn, Zur Entstehung der bürgerlich-literarischen Intelligenz und des Schriftstellers in Deutschland zwischen 1750 und 1800, str. 113-175.

Karlheinz Schröpfer, Am Pandurensteig, Grafenau, 1987.

46

VDG JAHRBUCH 2001

bavarski grad Cham uskratio davanja, on je svoje prijetnje i ostvario tako {to je obasuo grad zapaljivim granatama i izazvao strahovit po`ar. Napravio je i drugih surovosti u toj prilici.

Karlheinz Schröpfer (ro|. 1948) je po zanimanju carinik, u slobodno vrijeme istra`io je jednu stranu `ivota Franza von der Trenck i o tome napisao knjigu po znanstvenim standardima, dakle na temelju arhivske gra|e vi{e njema~kih, austrijskih, ~e{kih, {vedskih, ma|arskih, talijanskih, francuskih i hrvatskih pismohrana i biblioteka. Knjiga ima svoju znanstvenu vrijednost i na tom podru~ju ne mo`e se zaobi}i. Time se svrstao u red ne malog broja ljudi koji ne rade na sveu~ili{tu ni u znanstvenim ustanovama, a ipak su napisali zapa`ene radove. Takvih ljudi sve je vi{e. Schröpfer je uredio svoj privatni arhiv vezan uz li~nost Trencka s plakatima, grbovima, poprsjima, rukopisima naprijed spomenutih drama o Trencku, snimcima, kasetama sa snimcima Trenckovih mar{eva, medalja, po{tanskih maraka sve s Trenckovim likom, kr~aga i staklenki s Trenckovim likom, slasticama posve}enim Trencku, snimcima Trenckovih portreta, bakroreza, snimcima arhivske gra|e {to se odnosi na nj, knjiga o Trencku, filmskog materijala sve o Trencku.

Schröpferova knjiga Am Pandurensteig (1987) sadr`ana je u reklamnoj publikaciji u kojoj su navedene knjige {to se preporu~aju {kolama - Das gute Buch in der Schule Empfehlenswerte Bücher für Bibliotheken der Gymnasien und Realschulen Bayerns 1989 Folge 2. iz koje u~enici stje~u uvid u prirodu i u povijest. Knjigu je izdao bavarsko {kolsko vije}e Prüfungsausschuß für die Schulbibliotheken der Gymnasien und Realschulen Bayerns im Auftrag des Bayerischen Staatsministeriums für Unterricht und Kultus. Knjiga se pored ostalog preporu~a i zbog toga {to je bogato ilustrirana. 6 Sam Schröpfer bio je izme|u 1954 i 1983. glumac u gore spomenutom komadu u kojem glume mjesni glumci amateri, ne profesionalci.7Kad je HTV snimala reporta`u o Trencku posjetila je Schröpfera. Bio je to korak otvaranja Hrvatske prema Zapadu i tra`enje veza koje }e nas sa Zapadom zbli`iti. 8God. 1998. Schröpferov privatni arhiv posjetio je grof Haug von Kuenheim sa suprugom.9I ~e{ki televizijski re`iser Ales Lovak posjetio je Schröpfera dok je radio za Trenckovu izlo`bu u Brnu.10Schröpfer je ovim postao sto`erni ~ovjek promicanja Trenckovog mita, a Waldmünchen sto`erno mjesto toga promicanja.

Naprijed spomenuti pu~ki komad Trenck der Pandur u kojem glume mjesni glumci amateri po~inje s prologom u bavarskom dijalektu s povijesnim konotacijama. U tom komadu Trenck se pokazuje kao feudalni silnik njema~kih povijesnih drama {to se oslanjaju na Schillerove tragedije. Trenck je oteo Katharinu Schwab i `eli joj se silom pribli`iti. On je strah i trepet isto~ne Bavarske. No me|u njima se razvija ljubav koja oplemenjuje Trencka pa se on odlu~i ispraviti nepravde koju je tom narodu po~inio.

6 7 8

9 10

Knjigu su preporu~ile mjesne novine Chamer Zeitung od 8.rujna 1989. i Bayerwald Echo od 16.rujna 1989.

Chamer Zeitung od 16.svibnja 1996.

Auf Spuren des Freiherrn von der Trenck, Kroatisches Fernsehen beeindruckt von Schröpfers Archiv und Festspiel, Chamer Zeitung od 7.o`ujka 1997.

Chateaubriand lockte die Prominenz, Bayerwald-Echo, 14.lipnja 1998.

Das private Trenck-Archiv gefilmt, Tschechischer Fernseh-Regisseur stellte sich bei Karlheinz Schröpfer ein, Chamer Zeitung, 28.srpnja 1999.

47

VDG JAHRBUCH 2001

Katharina Schwab je tu osoba koja Trencka izvodi na pravi put. Povijesna Katharina Schwab u Schröpferovoj knjizi njegova je prile`nica koju je on udao za drugoga. Nije prvi put da se knji`evni likovi bitno razlikuju od svojih povijesnih predlo`aka. No u ~asu kad je kod Trencka progovorila savjest i kad se on humanizirao sti`e general grof Khevenhüller i uhiti ga. Ova drama je drama zatvorenog oblika, a to }e re}i da je ona vrhunac rano, prije same radnje drame zapo~etog razvitka. Radnja drame je zatvorena, linearna i kontinuirana, u ekspoziciji se ocrtavaju likovi, dolazi do dvoboja, na pr. dvoboj u kojem je Trenck ubio Katharininog brata {to ju je poku{ao osloboditi.11Iz drame se ne vidi da bi panduri bili Hrvati, iako se nekoliko puta spominju ~ete kao Kroaten und Tolpatschen , a Panduri juri{aju s poklicima Alahu. No nigdje se ne ka`e da bi bili muslimani. U tom smislu ovaj komad odstupa od literature o Trencku u kojoj se ~esto pojavljuju njegovi panduri kao pijani vojnici {to robe i siluju, kako je Hrvate opisao Grimmelshausen u svom romanu Der Abenteuerliche Simplicissimsus {to je onda postao obrazac za shematsko opisivanje Hrvata koji se ugasio tek u XX. stolje}u.12 Na plakatu prilikom izlo`be u Brnu Trenck se opisuje kao vojnik koji je bio toliko hrabar da je sam spomen njegova imena ulijevao strah svima. No on je nadalje pustolov, hazarder, izvrstan strateg, dobar zapovjednik, prijatelj dobre kapljice, karta{, vojnik koji se bije u dvobojima, ~ovjek koji je znao sedam jezika, ljubitelj anti~ke knji`evnosti, pisac, violinist, skladatelj Trenckova mar{a. Ve}ina ovih navoda, koji nemaju osnove u izvorima, vodi Trencka prema liku pustolova svog stolje}a kakvi su bili Casanova, Cagliostro ili Hrvat Petar Skali}. Na plakatu se ipak isti~e da je Trenck za `ivota bio sredi{te pa`nje cijele Europe i to je ostao do danas, {to je svakako tako kako }emo ni`e vidjeti, pa je u Brnu prire|ena i izlo`ba u povodu 250 obljetnice njegove smrti. Ta izlo`ba je opsegla doba izme|u 20.svibnja i 31.listopada 1999. u zapadnom krilu tvr|ave Spielberg gdje je Trenck tamnovao.

Na izlo`bi su bili izlo`eni svi predmeti koji su bili na neki na~in vezani s Trenckom.13Tu je rije~ i o analizi njegovih posmrtnih ostataka. Za izlo`bu je Schrüpfer posudio ~ak 77 eksponata iz svoje privatne zbirke i bio po~asnim gostom Spielberga.14Na tu izlo`bu do{lo je oko 200 pozvanih gostiju, me|u njima i prof.dr.

Manfred Draudt iz Be~a ~ija supruga potje~e iz Trenckove obitelji. Pred izlo`bu insceniran je napad na tvr|avu Spielberg, otpjevane su pandurske pjesme. Gostima je ponu|ena Trenckova torta i bomboni Katharine Schwab. Kapucin Pater Pavel, gvardijan kapucinskog samostana spremao je izlo`bu u samostanu jer je Trenck bio povezan s kapucinima i pokopan je u kapucinskoj mantiji. Samostan je tra`io suradnju sa Schröpferom. Pater gvardijan je smatrao da je Trenck mnogo zadu`io kapucin, a zadu`uje ih i danas time {to tu po~iva. Samostanska izlo`ba bavi se zadnjim danima Trencka, kad se on obratio i pokajao za svoje grijehe i opa~ina pa je 11 12

13

14

Volker Klotz, Geschlossene und offene Form im Drama, München, 31968. str.24, 26, 27.

Ivan Pederin, Hrvatska, osobito njezino primorje, te Hrvati i Balkan u njema~koj lijepoj knji`evnosti,Radovi Zavoda JAZU u Zadru, sv. 26(1979) str. 121-170.

Tako je Trenck opisan u prilogu Ze `ivota nejslavnej{iho {pilberskeho vezne, dobrodruha, surovce a vojaka, u listu Jihomoravsky Den, 21.kvetna 1999. br.117 Chamer Zeitung, 20.svibnja 1999.

48

VDG JAHRBUCH 2001

sastavio i oporuku u prilog kapucinima. Trenck je po~ivao 123 godina na Spielbergu u kapucinskoj mantiji. God. 172. dao je jedan potomak obitelji Trenck izraditi kov~eg od cinka u kojem Trenck od tada po~iva.15Kapucini su otpjevali i misu za pokoj njegove du{e u Brnu. Trenckova izlo`ba privukla je ~ak 70 000 posjetitelja u Brnu, a mali gradi} Waldmünchen postao je s Trenckovim festivalom poznat grad jer je festival u 50 godina posjetilo vi{e od pola milijuna stranaca.16 Muzej u Brnu i muzej u Waldmünchenu sklopili su 4.listopada 1999. partnerstvo, a ugovor o partnerstvu potpisali su direktor gradskog muzeja u Brnu Jiri Vanek i predsjednik udruge Verein Grenzland- und Trenckmuseum Waldmünchen e.V. Karlheinz Schröpfer.17Odr`ana su predavanja s dijapozitivima, coctail-party, sve~anim objedom. Gostima su pokazane kazamate tvr|ave Spielberg. Pokazan je lijes u kojem sada po~iva Trenck.

Postavilo se pitanje za{to se odaju tolike po~asti ~ovjeku koji je toliko zla po~inio. Na to je gvardijan kapucina odgovorio da Trenck ~ini dobra i danas jer 70 000 ljudi godi{nje dolazi na njegov grob.18O izlo`bi su se pojavili ~lanci u 15 ~e{kih listova, te na radiju. Petr Stehlik izradio je Trenckovo rodoslovlje do godine 1404. Na tvr|avi je izvje{ena zastava sa Trenckovim grbom. Njegovi posmrtni ostaci ispitani su uz primjenu suvremenih medicinskih metoda.19Trenckov mit do`ivio je korekcije i nadogradnje i postao integrativni dru{tveno-turisti~ki mit srednje Europe, a pokazao se i izvrsnim sredstvom pribli`avanja ^e{ke i Njema~ke poslije raspada komunizma.

Na`alost, Hrvatska nije iskoristila mogu}nosti koje joj je pru`io Trenckov mit ili ih je nedovoljno iskoristila.

NA drugoj strani, 1997. po~ela su nastojanja da se ustroji Trenckov muzej u Waldmünchenu.20Schröpfer se pojavljuje u svim razgovorima o gradnji muzeja, potpisuje ugovore, tra`i donacije i o~ekuje se da }e se muzej otvoriti do kraja godine 2001.21Izabran je odbor za gradnju muzeja, predsjednik je Schröpfer.22 Trenkov knji`evni mit pokazao je izuzetnu `ivotnu snagu pa je ba{ zadnjih godina po~eo djelovati {ire kulturno, dok su knji`evna oblikovanja nazadovala. Kao takav Trenckov mit pokazao je integrativne elemente na srednjoeuropskom planu. Po svojoj snazi i zna~enju on dolazi odmah iza mita Aleksandra Makedonskog, a usporediv je svakako s mitovima pustolova XVIII. stolje}a kao {to su Giacomo Casanova, Cagliostro ili Skali}, kako smo naprijed kazali.

15

16

17 18

19

20 21

22

Karl-Heinz Schröpfer auf Trencks Spuren, Brünn sucht enge Zusammenarbeit / Regisseur Lowak plant Film über Waldmünchen, Bayerwald-Echo, 31.svibnja 1999.

Wir wollen Trenck nicht heilig sprechen, Ungeschminkte Realität: Ausstellung über das letzte Lebenskapitel des Pandurenobristen, Bayerwald Echo, 6.listopada 1999.

Schrüpfer mi je tu povelju o partnerstvu poslao u presliku.

Wo der Trenck seine letzten Tage verbrachte, Bei Ausstellung auf der Festung Spielberg sind dem Pandurenführer fünf Räume gewidmet, Chamer Zeitung, 6.listopada 1999.

Trenck wird auf Spielberg wieder lebendig, Museum der Brünner Feste zeigt zum 250. Todestag des Panduren eine große Ausstellung, Bayerwald-Echo 22.svibnja 1999.

Vetrag für die Museumstiftung ist unter Dach und Fach, Bayerwald-Echo, 25.o`ujka 1997.

Ende 2001 soll Museum eröffnete werden, Detailkonzeption wird erarbeitet - Mehrere Themenbereiche - Noch Exponate gesucht, Chamer Zeitung, Waldmünchner Nachrichten, 14.o`ujka 2000.

Mit Geduld und Spucke zum Grenzlandmuseum, Rückblick auf drei ereignisreiche Jahre gehalten - Karlheinz Schröp{fer bleibt Vorsitzener, Chamer Zeitung 14.o`ujka 2000.

49

VDG JAHRBUCH 2001

Zadnja faza razvitka Trenckovog mita pokazala je njegovu `ilavost jer je Trenck postao predmetom raspravljanja na sastancima sa sponzorima, gradskim upravama, on je u{ao u izlo`bene prostore i likovne umjetnosti, stekao je funkciju u turizmu politici, gospodarstvu, a Trenckov image neprestano se pobolj{ava.

Die Lebenskraft des Mythos von Franz Freiherr von der Trenck Franz Freiherr von der Trenck, der im österreichischen Erbfolgekrieg für Maria Theresia stritt, war ein Kriegsverbrecher; er wurde rechtmäßig verurteilt und verbüßte seine Strafe auf dem Spielberg. Er, bzw. sein Rechtsanwalt schrieb seine Memoiren als Verteidigungsschrift. Diese Memoiren wurden aber zu einem der meistgelesenen Bücher der Zeit. Sie wurden auch weitergeführt und so entstand eine reiche Trenckliteratur, die bis heute nicht erlosch. Dieser Beitrag befasst sich mit der Weiterentwicklung des Trenckmythos in den letzten Dezennien, als Trenck in Ausstellungsräume, den Massentourismus und Konferenzsäle eindrang, er erkämpfte sich auch einen Platz in der Werbung, ja er wurde auch zum Mittel der Verständigung zwischen Bayern und Tschechien nach dem Zusammenbruch des Kommunismus. Auf diese Weise erwies der Trenckmythos eine ungebrochene Lebenskraft, die einmalig in der Literatur ist.

50

VDG JAHRBUCH 2001

Vilim ^UR@IK

U potrazi za istaknutim gra|anima (Valpova~ki Nijemci i Austrijanci) Uvod Kada su se od 1745. godine naselili na valpova~kom vlastelinstvu, pa sve do 1945. kad je po~eo njihov egzodus, valpova~ki Nijemci i Austrijanci ostavili su u tih 200 godina neizbrisive tragove svojih ostvarenja koji se jo{ uvijek zapa`aju na svakom koraku.

Pred nama su istaknute osobe koje su svojom afirmacijom, na svoj osebujan na~in pod utjecajem onda{njih prilika i vremena djelovali ne {tede}i svoje umne i fizi~ke sposobnosti.

Bez obzira na njihove zasluge, `elja nam je podijeliti ih u nekoliko kategorija kako bi se vidjelo ~itavo bogatstvo koje su iza sebe ostavili, ne samo u Valpovu, ve} i diljem Hrvatske.

Na{i se gra|ani opravdano ponose onim na{im sinovima koji su bilo u mjestu ro|enja, bilo u nekoj drugoj sredini postigli zapa`ene uspjehe u javnom `ivotu, ali nisu zaboravili na svoj zavi~aj, ve} su ga istakli na svoj specifi~an na~in, {to ostavlja poseban dojam.

Drugi je dio sugra|ana stekao zasluge u stranim sredinama, zahvaljuju}i boljim uvjetima `ivota i rada za svoj intelektualni razvoj, pa su se potpuno otu|ili od svojeg mjesta ro|enja zaboraviv{i ga.

Nasuprot njima bilo je istaknutih osoba koje su, do{av{i iz drugih sredina na valpova~ki kraj ostale u njemu sve do svoje smrti. Svojim ugledom i nesebi~nim zalaganjem ostavili su iza sebe nezaboravan doprinos za ukupan razvoj nove sredine.

Jednako, bilo je osoba iz drugih sredina koje su se desetak godina isticale svojim radom, ali su iz osobnih ili nekih drugih razloga napustili ovaj kraj iako su i tu ostavili neizbrisive tragove svoga prisustva.

Bez obzira na sve okolnosti koje se mogu primjetiti, kao i one koje se daju samo naslutiti – pojedinci su svojim znanjem, nesebi~nim zalaganjem, ambicijama i postignutim uspjesima u{li u bogatu riznicu znanosti i kulture za op}e dobro svih ljudi.

DR. DRAGUTIN NEUMAN Ro|en je 13. sije~nja 1856. godine u Valpovu gdje je zavr{io osnovnu {kolu.

Gimnaziju zavr{ava u Osijeku, a pravne znanosti u Be~u. Kao student sudjelovao je u 51

VDG JAHRBUCH 2001

radu akademskih dru{tava «Velebit» i «Zvonimir», a aktivno je sudjelovao i u svim hrvatskim pokretima politi~koga zna~aja i s ciljem osamostaljenja Hrvatske u okviru Austro-Ugarske monarhije. Biskup Juraj Strossmayer bio mu je uzor i osobni prijatelj.

Odvjetni~ki ispit polo`io je 1885. godine. Bio je odvjetnik, gradski zastupnik i dona~elnik u Osijeku. Za zastupnika grada Osijeka izabran je u Hrvatskom saboru 1891. i 1910. godine, a 22. prosinca iste godine izabran je za predsjednika Hrvatskog sabora.

U Osijeku je pokrenuo novi politi~ki i kulturni `ivot izdaju}i dnevnik «Narodna obrana». Sudjelovao je i u osnivanju Kazali{nog dru{tva i Kluba hrvatskih knji`evnika i umjetnika.

Iz njegove odvjetni~ke prakse bilje`imo njegovo zauzimanje zbog poplava kao zastupnika grofa Rudolfa Normanna starijeg kod izrade prijedloga Visokoj kraljevskoj zemaljskoj vladi 1891. godine za regulaciju korita rje~ice Kara{ice i Vu~ice. Njegov se prijedlog oslanjao na postavke vlastelinskog upravitelja i {umarskog in`enjera Adolfa Dannhelowskog da }e nestati dragocjene {ume ako im se oduzme vlaga koju dobivaju iz povremenih poplava. Zato je predlo`eno da vlasnici zemlji{ta, op}ine i vlastelinstva sami provode melioraciju vode u spomenutim rje~icama. Ipak je kasnije, 1896. godine ovo pitanje preuzela Vodna zadruga, odnosno od 1986. Vodoprivredno poduze}e «Kara{ica-Vu~ica» iz Donjeg Miholjca.

U Osijeku je na njegovoj nekada{njoj ku}i u kojoj je sada Galerija likovnih umjetnosti i u ulici koja nosi njegovo ime postavljena spomen-plo~a na kojoj pi{e: «Ovdje je `ivio Dragutin Neuman, hrvatski rodoljub, ro|en 13. sije~nja 1856. u Valpovu, a umro je 11. travnja 1911. u Zagrebu. Tro{kom naroda svojem prvom utemeljiteljnom ~lanu – Klub hrvatskih knji`evnika i umjetnika u Osijeku, MCMXXX.» (1930.). Neumanovi posmrtni ostaci preneseni su u Osijek i sahranjeni na groblju Sv. Ane.

IZIDOR (ISO) JUNG O profesoru, akademskom slikaru i grafologu anonimni je kriti~ar napisao 7. listopada 1927. godine: «Profesor Jung je vazda dobar, na{ tihi, ~edni, mirni umjetnik koji nikada ni u ~emu nije nametljiv…»

Izidor Jung je sin {iroke slavonske ravnice, slavonske Podravine, [okac. Ro|en je 4. travnja 1872. godine u Valpovu koje je u vrijeme njegova ro|enja imalo oko 3000 stanovnika. Otac mu je bio dobrostoje}i {umski poduzetnik i trgovac drvetom koji je za vrijeme jedne velike oluje financijski krahirao kad mu se razbio ve}i broj splavi koje je Dravom uputio prema Osijeku, a drvo otplovilo u nepovrat.

Izidor je osnovnu {kolu zavr{io u Valpovu, a srednju u Osijeku. U Zagrebu je studirao tri godine na Obrtno-umjetni~koj {koli, a u Be~u kao stipendist Visoke kraljevske vlade u «Kunstgewerbeschule». Nakon zavr{enog studija u Be~u i kra}eg boravka u Pragu vratio se u domovinu i pred kraj 1896. godine zatra`io mjesto profesora crtanja na osje~koj Realnoj gimnaziji. Kako nije bilo slobodnih mjesta, postavljen je za namjesnog u~itelja u Ni`oj pu~koj {koli u selu Tenja kod Osijeka.

52

VDG JAHRBUCH 2001

Nakon kra}eg vremena premje{ten je ipak u Gimnaziju u Bjelovar, a tri godine kasnije u Zemun. U Osijek se vratio 1915. godine na mjesto profesora u Realnoj gimnaziji gdje ostaje do mirovine, a u Osijeku do svoje smrti.

Najve}i broj radova profesora Junga nalazi se u javnom posjedu. U Muzeju \akov{tine ~uva se njegovih osam slika u ulju. To su «Ru`e», «Mornar», «Jankovac», «Bledsko jezero», «Djevojka u narodnoj no{nji», «@etelica», «A{ikovanje» i «Pastirica».

U tehnici akvarela u Muzeju je devet slika: «Ciganka», «Grad Ru`ica kod Orahovice», «Selo», «Pod gradom», «Vodenica», «Vi{ko polje», «Ulaz u dubrova~ku luku», «Srpska pravoslavna crkva u Velikim Zdencima» i «Vodopad Plitvice». U tehnici pastela ~etiri su slike: «Erdut», «Dr. Ivan Ribar», «Ivo Lola Ribar» i «Baka iz Gorjana». U crnom tu{u su dvije slike: «Ambar u [irokom Polju». Postoji i jedna slika obojena krejonom. To je «Turska tamnica u \akovu».

U osje~koj Galeriji likovnih umjetnosti nalazi se ve}i broj skica i crte`a te tek {est slika u ulju: «Mlin kod Orahovice», «Fazan», «Mrtva priroda», «Odmor», «Slavonska `etelica» i «Unutra{njost katedrale u \akovu».

U zgradi op}inskog poglavarstva u Vinkovcima nalaze se tri njegova rada u ulju.

Muzej Slavonije u Osijeku posjeduje samo jednu sliku izra|enu na platnu i to sliku seljanke u narodnoj no{nji, dok u Muzeju u Valpovu stoji jedan akvarel koji prikazuje ru{evine grada Ru`ice kod Orahovice iz 1915. godine.

Najve}i broj sa~uvanih Jungovih radova nalazi se u posjedu njegovih nasljednika.

Njegov posinak, in`. Zdenko Kopa~in i drugi posjeduju oko pedeset slika koje su ujedno i najbolji Jungovi radovi jer se vidi da je autor imao dobro oko za uo~avanje likovnih vrijednosti. Bio je prili~no samokriti~an i znao je ocijeniti koji su njegovi radovi slabije kvalitete. Vo|en tim instinktom, ali i znanjem, bolje je radove zadr`avao za sebe dok je slabije poklanjao i prodavao. Tako su se u muzejima i galerijama uglavnom i na{li njegovi slabiji radovi po kojima je valoriziran kao slikar osrednjih vrednota. Zbog svega toga njegov opus i nije u{ao u redoviti postav osje~ke Galerije likovnih umjetnosti pa ni u solidno ure|en i tehni~ki odli~no izveden Vodi~ stalnog postava.

Izlo`be Jungovih radova organizirane su u Zemuni 1910., u Osijeku 1910., 1917., 1922., 1924., 1926., 1929., 1937., 1950., 1954., 1956. i 1967./68. U Vinkovcima je izlagao 1920. i 1921. godine, u Novom Sadu 1920., u \akovu 1923. a tamo je zbog velikog zanimanja odr`ao i tri predavanja pod naslovom «O estetici i razvitku struja u umjetnosti». U Somboru je imao izlo`bu 1972., a u Zagrebu 1974. godine. Posljednje su dvije izlo`be postavljene nakon njegove smrti jer je Izidor Jung umro 3. srpnja 1961. godine.

Kriti~ke osvrte o radovima prof. Junga pisale su 1910. godine «Narodne novine», «Narodna obrana» i «Novosti», 1911. godine «Suvremenik», «Obzor» i «Prosvjeta», 1917. godine «Srijemske novine», 1920. godine «Hrvatski list», «Jug» i «Die Drau», pa ponovo u «Hrvatski list» 1921., 1924., 1926. i 1929. godine, «Die Drau» 1921., «Jug» 1922. i 1923., «Stra`a» 1922., «Narodni list» i «Umjetnost» 1923., «Vinkova~ki glas» 1926., «Glas Slavonije» 1954. i 1967., «Vjesnik» 1966., «Telegram» 1968., «Osje~ki 53

VDG JAHRBUCH 2001

zbornik» 1971. i 1974. Katalog Hrvatske likovne umjetnosti u ~lanku «Tendenciozni realizam – izlo`ba u zagreba~kom salonu».

O Jungovom sudjelovanju na Izlo`bi osje~kih slikara 1920. godine u Novom Sadu kriti~ar «Hrvatskog lista» pi{e: «Tu je simpati~ni na{ Jung, umjetnik na kistu, izvrstan predava~, kozer, veliki po{tovalac na{e hrvatske slikarske klasike. Njegovi radovi odi{u zrelom smireno{}u koja ipak kraj seriozne izvedbe sretno biranim si`eom djeluje umilno i srda~no.»

U osje~kom listu «Jug» 1922. godine pi{e: «Profesor Izidor Jung poznat je niz godina na{oj javnosti, jer je u vi{e navrata priredio izlo`be svojih slika. S pravom mo`emo re}i da je on jedan od najboljih poznavalaca na{e narodne ornamentike i da nema te finese u pu~kim rukotvorinama koje on ne bi u tan~ine poznavao. Marljiv kao crv i veliki fanatik svojega poziva, posvetio se potpuno samo njemu, nalaze}i jedino zadovoljstvo u svom stru~nom radu…»

I drugi kriti~ari su se pohvalno izra`avali o slikama prof. Junga. Oni isti~u da kod njega ima dosta elemenata koji podsje}aju na eklekti~ki romantizam, ali je ipak realist koliko je verist, kao sljedbenik umjetni~kog pravca u kojem likovna istina ima neku vi{u dru{tvenu svrhu koja se stavlja u slu`bu humanizacije odnosa kod ljudi.

I na koncu, kad je umro 1961. godine u dubokoj starosti od gotovo 90 godina, kao {to se `ivot kroz ~itav njegov dugi vijek s njime poigravao i gurao ga u pozadinu, tako se poigrao i posljednji put. Umro je 3. srpnja, a pokopan ve} sutradan 4. srpnja, dakle neuobi~ajeno brzo. «Glas Slavonije» nije zabilje`io njegovu smrt u rubrici «Umrli», a nije se na{ao nitko tko bi smrt jednog starog i u svoje vrijeme najpopularnijeg osje~kog umjetnika i profesora tolikih generacija, obilje`io bar malenim nekrologom. [tovi{e, jedna je mala osmrtnica u tim novinama iza{la tek sutradan, 5. srpnja kad je ve} sve bilo gotovo, pa je i ta obavijest postala bespredmetnom. Tako na Jungovu sahranu nisu mogli do}i ni njegovi pre`ivjeli, svakako znatno mla|i prijatelji, kao ni njegovi mnogobrojni u~enici. Kao {to je tiho i ne~ujno prolazio kroz `ivot, kao {to je u na{em likovnom `ivotu bio stavljen na njegovu periferiju, ali ne svojom krivicom, vi{e kao suputnik nego kao kreativni djelatnik, tako je vjerojatno krivicom tehni~kog urednika koji je oglas ostavio za sutra ne pogledav{i o kome se radi, oti{ao prof. Iso Jung, neispra}en. Zato rije~i anonimnog kriti~ara s po~etka ovog teksta imaju puni smisao. Zabilje`en je dragocjen podatak u kojem treba tra`iti bitan razlog po kojem je prof. Iso Jung skoro bio predan zaboravu, ali smo ga ovim retcima, nadamo se, zaboravu oteli.

LEONARDO FICHTNER (nadvojvoda Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva) Ro|en je u Zagrebu 10. rujna 1865. godine gdje je zavr{io osnovnu {kolu, Gimnaziju i U~iteljsku {kolu. Nedugo iza toga, 1884. godine dobiva u~iteljsko mjesto u Valpovu.

U nastavnom radu odlikovao se kao vrlo dobar prakti~ar i metodi~ar, {to je postizao neprekidnim pra}enjem suvremene pedago{ke teorije i prakse. Svoje 54

VDG JAHRBUCH 2001

bogato radno iskustvo nije zadr`avao za sebe, ve} je u brojnim ~lancima, pod pseudonimom «Miladin» objavljivao svoja dostignu}a i tako ih prenosio na mlade nara{taje u~iteljskog kadra.

Njegov se rad, me|utim, bilje`i i izvan {kolske u~ionice. Iza kapelice Sv. Roka uredio je {kolski vo}njak koji je nazvao «poku{avali{te», a nijedan u~enik nije iza{ao iz {kole da nije svoj prakti~ni rad obavio u vo}njaku, a uzgojenu je vo}ku u~enik nosio ku}i za uspomenu. Kasnije je ta vo}ka uglavnom svuda bila ponos njezinih doma}ina.

Leonardo Fichtner bio je pravi narodni u~itelj jer je osje}ao da treba `ivjeti s narodom. U njegovo vrijeme nije u Valpovu bilo Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva, pa se stoga Fichtner svesrdno zauzimao za njegovo osnivanje. Uspjeh nije izostao, pa je Prva vatrogasna ~eta osnovana 1887. godine, a u~itelj Leonardo Fichtner bio je prvi vojvoda. Te`io je da pribave {to bolju opremu i u tome je uspio, pa je za ono vrijeme uspio nabaviti najbolje vatrogasne ure|aje. Svoja je iskustva o svemu tome objavljivao u ~lancima u ~asopisima «Banovac» i «Vatrogasac».

Isticao se u radu na unapre|ivanju aktivnosti Hrvatske ~itaonice, kao tajnik, u radu P~elarske zadruge, blagajnik Gospodarske podru`nice i osnivanju limene glazbe. Iz Valpova je premje{ten u Osijek gdje je osnovao humanitarno dru{tvo «Milodar». Djelovao je u «Prosvjeti» i «Zajednici». U Dru{tvu hrvatskih u~itelja bio je predsjednik. Dr`ao je popularna predavanja iz svoje struke, analfabetske te~ajeve i ure|ivao vi{e pu~kih izdanja. U «Klubu hrvatskih knji`evnika i umjetnika» bio je pro~elnik prosvjetne sekcije.

Ovom uzornom prosvjetnom djelatniku postavila je Zajednica u~iteljskog dru{tva 29. listopada 1930. godine spomen-plo~u u ulici Stjepana Radi}a 14 u Osijeku na kojoj pi{e «U ovoj ku}i umro je 17.XII. 1924. LEONARDO FICHTNER, hrvatski prosvjetni radnik i narodni u~itelj, ro|en 10. IX. 1865. u Zagrebu.».

BARUN JOSIP IGNAC HILLEBRAND VON PRANDAU Rodio se 31. srpnja 1749. godine u Be~u iz drugog braka od oca baruna Petra Antuna i majke grofice Marije Kristine von Lattermann. Studirao je pravne znanosti, ali nikada nije obavljao javne slu`be kao njegov otac. Oporukom od 7. prosinca 1767. naslijedio je sve posjede svojega oca i 30.000 forinti gotovog novca. @enio se tri puta.

Prva `ena je bila Marija Viktorija Jabornigg zu Gamsenegg, a druga barunica Ana Marija Kienmayer. Iz oba braka ima k}erke Adelaide, Mariju, Amaliju i Floru. Barun Josip von Prandau `ivio je vrlo razuzdanim `ivotom. Rasprodao je svoja imanja u Donjoj Austriji i [tajerskoj i jo{ se zadu`io za 700.000 forinti. Tad ga je pozvao car Josip II i rekao mu: «Dragi barune, odmah se vra}ajte u Slavoniju. Imanje vam je dosta veliko i bogato pa mo`ete sami s njime gospodariti. Budete li i dalje tako tro{ili po Be~u mogli bi napokon do}i i u du`ni~ki zatvor.»

Barun je poslu{ao cara, preselio se u Valpovo, uklonio svoje zakupnike i prihvatio se ure|enja veleposjeda. Savjete je prihvatio od svoga susjeda grofa Sigismunda 55

VDG JAHRBUCH 2001

Peja~evi}a. Kako je bio udovac o`enio se grofom k}erkom kontesom Anom Marijom.

Za sje}anje na ovu vezu po njemu je selo Josipovac dobilo ime.

Kr~enjem {uma i {ikara, isu{ivanjem mo~vara i bara, gradnjom kanala i nasipa, nastale su nove oranice, livade, vo}njaci, pa{njaci i ribnjaci. Uzgajale su se ovce, goveda i konji, sadilo dudove za uzgoj dudovog svilca, uzgajale su se `itarice, industrijsko i krmno bilje, naseljavali su se obrtnici i trgovci. Podizao je {kole, `upne dvorove i crkve u Podgajcima, Bro|ancima, Harkanovcima, Bizovcu, Martincima, Bistrincima i Nardu.

U dvorcu je dao urediti kapelicu koju je podigao njegov otac Petar 1723. godine.

Restauracija je obavljena 1790. godine i kapelica je dobila ime Sv. Josipa, a kasnije Sv. Trojstva. Isto tako, 1796. godine dao je sagraditi kapelicu Sv. Rok za obiteljsku grobnicu. Za odr`avanje reda i obranu veleposjednika od razbojnika osnovao je dvorsku gardu. U me|uvremenu su se gradile velike gostionice i svrati{ta za putnike i ku}e za ~inovnike.

Nakon po`ara u dvorcu 1802. godine dao je izgraditi jo{ jedan kat i trokatno pro~elje sa zvonikom i satom. Bio je veliki prijatelj umjetnosti, pa je u svom grbu odredio mjesto za dva glazbala. U dvorcu je bila i posebna prostorija za kazali{te u kojem su nastupali ~lanovi obitelji i strani glumci.

U Osijeku, na Trgu Ante Star~evi}a podigao je zgradu koju je njegov sin Gustav dao podi}i i na kat u stilu talijanske renesanse. Danas je ona sjedi{te @upanije Osje~ko-baranjske. Godine 1809. zalagao se da Osijek postane kraljevski slobodan grad, a Valpovo, Donji Miholjac, ^a|avica i Moslavina postali su trgovi{ta.

Barun Josip Ignac Hillebrand von Prandau umro je 13. listopada 1816. u 68. godini `ivota. Prvo je sahranjen u `upnoj crkvi, a 44 godine kasnije njegovi su posmrtni ostaci preneseni u kapelicu Sv. Roka.

Njegove vragolije u Be~u kada je puhao u po{tanski rog {to je bilo strogo zabranjeno ili posipao {est ulica drobljenim ledom za saonik, ostale su zabilje`ene i u be~kim kronikama.

BARUN KARLO SIGISMUND HILLEBRAND VON PRANDAU Glazbenik Karlo barun Prandau ro|en je 7. rujna 1792. godine u Valpovu, kao sin iz braka baruna Josipa Ignaca i tre}e `ene grofice Marije Ane, ro|ene Peja~evi}, k}erke grofa Sigismunda Peja~evi}a, podgora~kog.

Kada je 1806. godine zavr{io gimnaziju u Osijeku i prvo glazbeno (privatno) obrazovanje kod plemi}a Mirka Turanjia, nastavio je studij prava u Po`unu (Bratislava) i glazbu kod muzi~ara Kleina na klaviru i engleskom rogu. Izvodio je glazbena djela drugih autora, ali i svoja od kojih su mnoga nestala. Glazbeno djelo «Poloneise brillant pour Violon avec, accom. De quators» ili skra}eno «Poloneza» posvetio je svojem zemljaku, Hrvatu Ivanu @upan~i}u. Potom je napisao 56

VDG JAHRBUCH 2001

divertissement za gusle, engleski rog i klavir. Pisao je skladbe (uvertire) i opona{ao Mozartove sonate.

Kad je 1814. godine do{ao iz Po`una u Valpovo, okupljao je oko sebe glazbenike iz Pe~uha i Osijeka i s njima izvodio orkestralne skladbe. Ponekad je uve~er dolazio iz Valpova u Osijek ili Pe~uh, ~itavu no} provodio sviraju}i i potom se u zoru vra}ao u Valpovo.

Hrvatski skladatelj Franjo Xaver Koch-Kuha~ pi{e u `ivotopisu Karla Prandaua da je njegov `ivotni moto bio: ÂŤ^ovjek vrijedi onoliko koliko je op}em napretku privredio.Âť Svoju sklonost prema glazbi nasljedio je od majke, po{to je i ona bila glazbeno obrazovana. Njezin dom u Pe~uhu bio je stjeci{te mnogih umjetnika u prolazu, no majka je nakon smrti svog mu`a i Karlova oca baruna Josipa, morala sama preuzeti brigu o vlastelinskom posjedu zajedno sa starijim sinom Karlom sve do punoljetstva mla|eg sina Gustava. Diobenim ugovorom od 11. travnja 1831. godine Karlo je nasljedio svoj dio posjeda sa sjedi{tem u Donjem Miholjcu, a brat Gustav u Valpovu.

Vo|enje svoga imanja Karlo je prepustio upravitelju, a on je zbog glazbe odlazio u Pe~uh, Osijek, Be~ i druga mjesta. O`enio se u 30. godini Marijom Terezijom Breznaj koja je tako|er bila glazbeno obrazovana.

Izumio je instrument fisharmonika i time dao svoj obol glazbenoj umjetnosti. S ovim je instrumentom prvi put nastupio tek 1835. godine na crkvenom koncertu odr`anom povodom smrti cara Franje I. Kada je 1838. godine umrla Karlova supruga Marija Terezija, sahranjena je u `upnoj crkvi u Donjem Miholjcu. Poslije njezine smrti barun Karlo Prandau povukao se iz javnog `ivota.

Za vrijeme revolucije 1848. koja se pro{irila iz Ma|arske pod vodstvom Lajo{a Ko{uta i na Hrvatsku, Karlo Prandau je svoje imanje predao na upravljanje bratu barunu Gustavu. U ~ast bana Jela~i}a napisao je kora~nicu. Bio je prijatelj biskupa Josipa Jurja Strossmayera.

Umro je u Be~u u 73. godini `ivota, 11. travnja 1865. Prema zapisu iz ljetopisa osje~kog franjeva~kog samostana, obred je obavljen u `upnoj crkvi Sv. Lovre u Be~u, a tijelo je potom parobrodom prevezeno do Osijeka i Valpova gdje je sahranjeno u obiteljskoj kapelici Sv. Rok u Valpovu.

BARUN ANTUN GUSTAV SIGISMUND HILLEBRAND VON PRANDAU Ro|en je 13. svibnja 1807. u Valpovu, kao dijete iz tre}ega braka oca baruna Josipa Ignaca i majke grofice Marije Ane, ro|ene Peja~evi}. Bio je sedmo dijete u obitelji, a prije njega su ro|eni Karlo Sigismund, Sigismund Petar, Marija Franciska Kristina, Josip, Amalija Karolina, Ivana Flora i nakon njega, kao osmo dijete Adelajda Marija Antonija.

57

VDG JAHRBUCH 2001

Osnovnu {kolu i glazbeno obrazovanje zavr{io je u Valpovu, a gimnaziju u Pe~uhu.

Logiku i retoriku u~io je dvije godine u Po`unu (Bratislavi). U Be~u se {kolovao dvije godine na akademiji za plemi}e – Terezijanum (vojna akademija). U Zagrebu je 1826. zavr{io pravoslovnu akademiju, odnosno pravne znanosti. O`enio se Adelajdom von Cseh, k}erkom Antona von Cseha, pod`upana srijemske `upanije u Vukovaru. U braku je ro|eno ~etvoro djece – Marija Ana, Alvina, Koloman i [tefanija.

Burne 1848. godine dva je puta u Valpovu do~ekivao hrvatskog bana Josipa Jela~i}a zbog revolucije koja je buknula u Ma|arskoj pod vodstvom Lajo{a Ko{uta.

Tom prilikom Gustav je banu Jela~i}u poklonio sablju baruna Franje Trenka u znak podr{ke protiv revolucionarne opasnosti. Boje}i se pobune kmetova Gustav je naredio osnivanje oru`anog odreda zbog za{tite veleposjeda. U odred su u{li oni ljudi koji su bili potpuno odani vlastelinu. Nepoznato je koliko je bilo brojno stanje ove barunove «vojske». On je naime, otprije imao svoje pandure u dvorcu i na majurima, ali je to o~igledno smatrao nedovoljnim upravo zbog rastu}e opasnosti. Zapovjednik novoosnovanog odreda bio je dvorski ~inovnik Josip Rorer. On je svakoga dana javno na trgu, kako bi to svi vidjeli, vje`bao barunove vojnike rukovanju s helebardama i drugim oru`jem. Tako uvje`bani «vojnici» su bili spremni u svakom trenutku sprije~iti dizanje bune vlastelinskih kmetova. Zanimljivo je kako je ba{ u to vrijeme (1848. godine) propala tvornica, odnosno manufaktura za proizvodnju boja, a ponajvi{e indiga – isti~e Franjo Kuha~ – «nu kadno za vrijeme revolucije svi poslovi zape{e, propade i ta tvornica». Iz toga se da zaklju~iti da je oslobo|enje od kmetstva bilo povezano s nezadovoljstvom radnika u barunovoj tvornici. Na smirivanje prilika utjecala je, me|utim, nazo~nost bana Jela~i}a u Valpovu, pa do bune kmetova nije do{lo.

Nasuprot banu Jela~i}u i biskupu Strossmayeru, barun Gustav von Prandau je pripadao ma|aronskoj (unionisti~koj) stranci koja je te`ila stvaranju «Velike Ma|arske», od Karpata do Jadranskog mora. Iznena|uje i njegovo pona{anje prema banu Jela~i}u pred samu njegovu smrt, kada je rekao: «Jela~i} nije bio sposoban za upravu takve zemlje kao {to su Hrvatska i Slavonija». Isto tako, protivio se zahtjevu biskupa Strossmayera da se valpova~ka i miholja~ka `upa odvoje od Pe~u{ke biskupije i priklju~e Dakova~koj i srijemskoj.

Na veleposjedu je bio patron mnogim crkvama i {kolama. Osnovao je Katan~i}evu zakladu sa 10.000 forinti za {kolovanje nadarene djece, a velikom je u~enjaku Katan~i}u postavio bistu. S dr. Josipom Sieberom je osnovao i Valpova~ke toplice.

Umro je 13. svibnja 1883. godine, a sahranjen je u valpova~koj kapelici Sv. Rok.

GROF RUDOLF JOSIP NORMANN EHRENFELSKI Ro|en je 13. rujna 1857. godine u Valpovu u braku cesarskog i kraljevskog konjani~kog kapetana i bizova~kog vlastelina grofa Konstantina Heinricha Friedricha Normanna Ehrenfelskog iz grofovije Sachsenheim Württemberg i barunice Marijane Hillebrand de Prandau. Bra~ni par Normann imao je troje djece – k}erku Anu i sinove Gustava i Rudolfa. Grof Konstantin umro je u 64. godini `ivota 15. kolovoza 58

VDG JAHRBUCH 2001

1882. i sahranjen je u Rothenthurmu u Austriji. Grofica Marijana umrla je 8. studenog 1891. godine u 63. godini `ivota i sahranjena je u kapelici Sv. Rok u Valpovu.

Nakon maj~ine smrti imanje je podijeljeno. Brat Rudolf otkupio je dio posjeda svoje sestre Ane, a s bratom Gustavom je podijelio posjed u odnosu dvije tre}ine prema jednoj tre}ini. Rudolfu su tako, prema ugovoru od 19. lipnja 1892. pripale ekonomije Valpovo, Gorica, Krtinja~a i Jedinac, a Gustavu ekonomije Selci i Samatovci. Ne{to kasnije podijelili su i {umska imanja u istom omjeru. Rudolf je zadr`ao {ume kod Valpova, Ko{ke i polovicu revira Poganovcima, dok je Gustav zadr`ao revire u Petrijevcima s Lipova~kom {umom i pola revira u Poganovcima.

Poslije Prvog svjetskog rata grof Gustav se nije vratio na svoj posjed ve} ga je 1919. godine prodao svom bratu Rudolfu koji je jo{ 1902. otkupio imanje Podgora~ od grofa Pavla Peja~evi}a, {to ga je svojevremeno u nasljedstvo dobila njegova tetka, barunica Alvina Prandau.

Grof Rudolf bio je cesarski i kraljevski komornik, vitez Papinskog velekri`a reda Sv. Grgura Velikog, posjednik ratnog kri`a prvog reda, virilist u Hrvatskom saboru, zastupnik kapucinskog reda, patron franjeva~kog samostana u Osijeku, posjednik vlastelinstva Valpovo, Podgora~ i Rothenthurm, po~asni gra|anin op}ine Molzbichel i patron vi{e crkvi i {kola u Valpov{tini.

O`enio se 13. svibnja 1890. s Julijanom von Vest. U braku je ro|eno petoro djece – Rudolf Konstantin, Karlo Ludvig, Marija Ana, Marija Vera i Marija Terezija. Ostaje nepoznato tko je grof Karlo Normann koji je sahranjen na prostoru oko kapelice Sv. Roka u Valpovu, jer Rudolfov brat, grof Gustav Normann nije imao djece.

Odmah nakon podjele imanja s bratom 1981. godine proveo je reorganizaciju gospodarske uprave. Poput svojih prethodnika, nastojao je maksimalno unaprijediti svoje posjede, ali je zbog pogre{nih ulaganja i nepouzdanih partnera uz nadolaze}u agrarnu reformu vidio neuspjeh svoje gospodarske politike. Darovnim ugovorom od 17. srpnja 1928. godine razdijelio je posjede svojoj djeci.

U trajnom sje}anju ostaje da je nov~ano pomagao razvoj Hrvatske gospodarske zadruge, Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva, Sokolskog dru{tva i tako dalje. Posebno se isti~e i njegovo pokroviteljstvo nad Hrvatskom ~itaonicom od 1899. sve do kraja tre}eg desetlje}a pro{loga stolje}a. ^itaonicu je darivao knjigama, novcem i dijelovima namje{taja. Kada se 16. travnja 1904. godine slavio imendan pokrovitelja prikazane su u prisutnosti grofa i njegove obitelji «`ive slike», odnosno prva kino-predstava.

Grof Rudolf Josip Normann Ehrenfelski umro je 22. svibnja 1942. godine i sahranjen je u kapelici Sv. Roka u Valpovu.

OTON REVALD Ako je netko zavrijedio da u|e u veliku riznicu zaslu`nih gra|ana Valpova zbog svojega nesebi~nog, svestranog i vrlo zapa`enog sudjelovanja i rada u oblikovanju 59

VDG JAHRBUCH 2001

kulturnog identiteta i utjecaja na svoje istomi{ljenike, onda je to zasigurno bio Oton Revald.

Ro|en je 21. listopada 1912. u Osijeku. Osnovnu je {kolu poha|ao tako|er u Osijeku, Va{ki (kod Sopja) i u Valpovu jer je njegov otac, uva`eni stru~njak za hortikulturu koji se doselio iz mjesta Bilinska u Sudetskoj oblasti (^e{koj), ~esto premje{tan. Onda{nji su stru~njaci za hortikulturu dolazili u Valpovo iz Dresdena ili Sudeta na poziv baruna Prandaua kako bi u Valpovu radili na ure|enju vlastelinskog parka po uzoru na engleske pejza`ne perivoje. Tako se u Valpovu skrasio Reinhold (Arno{t) Revald.

Njegov sin, Oton klasi~nu je gimnaziju poha|ao u Travniku, Zagrebu i Osijeku.

Nakon Drugog svjetskog rata zavr{io je {kolu za geodetskog mjernika u Puli. U Valpovu je radio u Upravi za geodetske poslove.

Iznimno je zna~ajan njegov interes i aktivno djelovanje u dru{tvenim organizacijama koje su svojim identitetom utjecale na ukupan razvoj kulturnih djelatnosti. Bio je knji`ni~ar, blagajnik i ~lan gluma~ke diletantske grupe, a za Hrvatsku je ~itaonicu obi~avao re}i da je to njegov drugi dom. U NK «Jovalija» bio je vi{egodi{nji vo|a puta nogometne mom~adi i blagajnik, a u Sokolskom dru{tvu tako|er blagajnik. Njegova ljubav i sudjelovanje u radu dramskog amaterizma do{li su do punog izra`aja u «Lutkarskom kazali{tu» i drugim dru{tvima koja su imala amaterske gluma~ke sekcije. Bio je scenograf, glumac i sudionik u organizaciji predstava doma}eg i vrlo popularnog cirkusa «Rantaplan». Od osnutka Dru{tva prijatelja starina 1955. godine bio je me|u prvim inicijatorima da Valpovo dobije svoj muzej kao novu kulturnu i znanstvenu ustanovu.

Od prikupljanja eksponata za budu}e muzejske zbirke pa do popunjavanja vlastelinskog parka i okolice dvorca novim sadnicama, istra`ivanja podzemnih voda uz pomo} poznatog radiestezista in`. Stanka Jurdana iz Zagreba zbog obnove Valpova~kih toplica, premje{tanja biste Matije Petra Katan~i}a ispred dvorca i odr`avanja nadahnutog govora u ~ast velikog u~enjaka prigodom osnivanja ogranka Matice Hrvatske u poznatom hrvatskom Prolje}u te 14 godina na ~elu Dru{tva prijatelja starina (1961.-1975.) predstavlja markantan skup aktivnosti koje odlikuju njegov «curriculum vitae», njegov `ivotopis.

Umro je 11. kolovoza 1996. godine, ali njegov interes za dru{tvena zbivanja u kojima je aktivno sudjelovao daju}i im sadr`aj, ton i orijentaciju, njegova ustrajnost da se postigne vi{a kulturna razina `itelja Valpova, bili su i ostali duboko usa|eni kao neizbrisivi tragovi i ujedno putokazi za nova ostvarenja.

SIEBEROVI U Mati~noj knjizi kr{tenih valpova~ke `upe upisano je da se dana 15. o`ujka 1832. rodio Eduardo Josip Sieber, od oca Josipa, valpova~kog lije~nika i majke Killy Rozalie.

Nakon zavr{enih {kola u Osijeku i Pe{ti i sin Eduardo je po~eo lije~ni~ku karijeru otvoriv{i lije~ni~ku praksu u Valpovu. Jo{ je njegov otac bio inicijator izgradnje 60

VDG JAHRBUCH 2001

Valpova~kih toplica, o ~emu Franjo Kuha~ pi{e: ÂŤPrije spomenute `eljezne kupelji le`e ~etvrt sata hoda ju`no od Valpova. Zanimljivo je kako je otkriveno ovo vrelo.

Pokojni vlastelinski lije~nik Dr. Josip Sieber rado se je u dokone ~asove bavio povije{}u, navlastito rimskom. Jednom ~ita{e on, da su u rimskom Jovalijumu bile znamenite, vrlo ljekovite `eljezne kupelji. To se i dr. Sieberu tim vjerojatnije u~inilo, {to je i Kara{ica modrasto zelenkaste boje vode, a uz to kao nekom masnom opnom pokrivena, {to je jama~no znak da je Kara{ica ili koji od njenih pritoka morao imati `eljeza. Po{to je dulje vremena uzalud tra`io te izvore, odlu~i napokon na nekoliko mjesta kopati zdence (bunare) ne bi li nekako u{ao u trag `eljezu. U tome ga je svojski podupirao barun Gustav Prandau. Uistinu, jedan od tih zdenaca bija{e toliko bogat `eljezom, da je dr. Sieber nakon nekoliko pokusa izjavio da je voda uistinu ljekovita.

Ovi podaci uzeti su iz izvje{}a dr. Josipa Siebera od 2. studenoga 1834. kojega je podnio Njegovoj Preuzvi{enosti barunu Gustavu Prandau. ÂŤUslijed toga dao je barun Prandau sagraditi kraj zdenca ku}ice s kupeljicama (kadama). Godine 1869. dade barun staru ku}icu sru{iti te podi`e novu sa {est soba, plesnom dvoranom, nadkrivenom kuglanom i stanom za gostioni~ara. Bila je zidana i velika pe} da se mo`e voda grijati jer su mnogima tople kupelji korisnije od hladnihÂť.

U nastavku stoji da je ovu vodu 1866. godine analizirao i valpova~ki ljekarnik Aleksandar Deszaty i u njoj prona{ao vrlo ljekovite sastojke. On je utvrdio da ljekovitost ove vode utje~e na pokretljivost mi{i}a, da puls otkucava ravnomjernije, nestaju svrab i li{ajevi, prestaje znojenje, udovi postaju pokretljiviji, pospje{uje probavu, utje~e na limfati~ki sustav, vodene bolesti, lije~i {krofule itd.

U godi{njem deputatu je dr. Josip Sieber dobivao od vlastelina 120 forinti pla}e, 40 vagona `ita, 15 vagona kukuruza, 12 vedara piva, 20 hvati drva i 30 centi sijena.

Dr. Josip Sieber mla|i postao je 1862. godine kotarski lije~nik i tvorni~ki lije~nik tvrtke SH Gutmann. Posebno se istaknuo 1873. godine kad je Valpov{tinom harala bolest kolera. Obilazio je s barunom Gustavom ku}e upla{enih seljaka i podu~avao ih kako }e se lije~iti i izbje}i zarazu. Barun je pomagao hranom, novcem i lijekovima, sve dok se ova opaka bolest nije povukla iz valpova~kog kraja i to nakon gotovo mjesec ili dva.

Zaslugom dr. Siebera mla|eg prikupljeno je oko 26.000 forinti za osnivanje zdravstvene ustanove u Valpovu. Bio je neumoran u osnivanju Crvenog kri`a, p~elarske zadruge i gospodarske podru`nice, ali i vrlo aktivan u radu odbora Hrvatske ~itaonice, Pogrebnog i Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva, a novcem je pomagao i Glazbenu {kolu.

XXX Neosporna je ~injenica da su istaknuti gra|ani njema~kog i austrijskog podrijetla ostavili iza sebe impozantne primjere svog dugogodi{njeg rada, ne samo u mjestu ro|enja ve} i drugim sredinama, daju}i do znanja da za njihovo stvarala{tvo ne postoje granice i ne postoji lokalni patriotizam. Ovdje posebno isti~emo kako je posijano sjeme njihova plodonosna djelovanja imalo svoj odraz, zajedno sa 61

VDG JAHRBUCH 2001

zaslugama drugih Valpov~ana ne-njema~kog podrijetla, da kulturni, gospodarski, prosvjetni, vjerski i {portski rezultati doprinesu ukupnom napretku njihove sredine.

Auf der suche nach bedeutenden bürgern (Die Deutschen und Österreicher aus Valpovo) Seit ihrer Ankunft 1745 bis zum massenhaften Abgang oder ihrer Vernichtung 1945 hinterließen die Deutschen und Österreicher tiefe Spuren ihrer positiven Allgemeinwirkung. In ihrer Arbeit erwähnen sie Namen wie Dr. Dragutin Neumann, Izidor - Iso Jung, Leonard Fichtner, Baron Josip Ignac Hillebrand von Prandau, Baron Karl Sigismund von Prandau, Baron Gustav Sigismund Hillebrand von Prandau, Graf Rudolf Josip Normmann Ehrenfels, Oton Revald und die Familie Sieber.

62

VDG JAHRBUCH 2001

Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE

Karolus Franciscus Nuber (1872. – 1935.)

U gospodarskom, kulturnom te u sportskom `ivotu Osijeka od kraja 19. te do prve polovice 20. stoljeća značajno je mjesto zauzeo Karolus Franciscus (Karlo Franjo) Nuber. Bio je, svjedoče i danas daljnji rođaci,1 čovjek bistra i praktična uma, izuzetno nadaren i obrazovan, doduše i osobenjak, ali prvenstveno zaljubljenik u Osijek i njegovu povijest, a i u hrvatsku baštinu u cjelini. Nagle i duboke promjene na područjima društvenoga, ali i političkog `ivota od druge polovice 20. stoljeća i kasnije, potisnule su spomen na Nubera. Unatoč tome, njegova osoba i njegovo djelo u kulturnom i sportskom `ivotu Osijeka i danas zaslu`uju du`nu pozornost i daljnja istra`ivanja.

S obzirom na mjesto rođenja njegova oca Franza (Franje), obitelj Nuber pripadala je skupini Podunavskih Nijemaca, koji su se spustili niz Dunav do tadašnje ju`ne Ugarske. Otac Franjo Nuber (Novi Sad, 22. 11. 1841.2 – Osijek, 4. 11. 1884.) zarana se posvetio trgovačkom poslu i doselio kao imućan trgovac u Osijek. O njegovu `ivotu i djelovanju do dolaska u grad na Dravi nemamo podataka, a prvi podaci o njegovom `ivotu u Osijeku predstavljaju nam ga kao vlasnika trgovine `eljeza i poljskoga oruđa u Dugoj ulici (današnja Strossmayerova br. 5) i nekoliko skladišta robe i drva u Gornjem gradu (prostor sjeverne strane današnje Avenije europske preko puta zgrade Općinskog i Županijskog suda do Ulice kardinala Alojzija Stepinca). Saznat ćemo i da se 30. lipnja 1868. vjenčao u staroj gornjogradskoj Župnoj crkvi sv. Petra i Pavla s Barbarom (Beti) Šeper, kćeri gornjogradskog pivara Cajetana Šepera3 te da je na dan vjenčanja Barbara imala nepunih 18 godina, a Franjo 27. U 17 godina njihova braka rodilo im se 11 djece (četiri kćeri i 7 sinova). Među njima, Karolus Franciscus Nuber je četvrto dijete. Rođen je 4. listopada 1872. godine,4 i to 10 mjeseci nakon tragedije koja je zadesila obitelj - u mjesec dana umrlo im je troje djece, i to: Colomanus Ferdinandus (rođen 8. srpnja 1871. godine - umro 5. studenog 1871.), Barbara Maria Anna (rođena 28. o`ujka 1869. godine - umrla 9. prosinca 1871.) i Franciscus Cajetanusa (rođen 13. svibnja 1870. godine - umro 13. prosinca 1871.).5

1

2 3

4 5

Prema kazivanju Nade Markušev, rođene Dlouhi, po majci Nuber, Osijek, Ulica Stjepana Radića 4; Ljiljane Sudić, rođ.

Stepansky, unuke Adele Josepe Šeper, Osijek, Park kneza Branimira 3.

Dr`avni arhiv u Osijeku (dalje DAO), Zbirka matičnih knjiga Gornji grad (dalje ZMK G. g.), Matica vjenčanih, br. 566.

Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Uloga obitelji Šeper u gospodarskom i društvenom `ivotu Osijeka”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, Osijek 2000., 31.

DAO, ZMK G. g., Matica rođenih, br. 561., red. br. 194.

Isto, Matica rođenih, br. 560.; Matica umrlih, br. 572.

63

VDG JAHRBUCH 2001

RODOSLOVLJE OBITELJI FRANJE I BARBARE NUBER Franjo Nuber (Novi Sad, 22. 11. 1841. - Osijek, 4. 11. 1884.)

Barbara Nuber, rođena Šeper (6. 11. 1850. - 26. 04. 1940.) vjenčani 30. lipnja 1868. djeca Barbara, Maria, Anna (28. 03. 1869. - 9. 12. 1871.)

Franciscus, Cajetanus (13. 05. 1870. - 13. 12. 1871.)

Colomanus, Ferdinandus (8. 07. 1871. - 5. 11. 1871.)

Karolus Franciscus (4. 10. 1872. - Bukurešt 23. 11. 1935.)

Emericus (8. 10. 1873. - 21. 10. 1873.)

Franciscus Oscarus Cajetanus (4. 08. 1875. - 26. 03. 1927.)

Ana Teresia (23. 07. 1876. - 28. 12. 1878.)

Gustavus (24. 07. 1877. - 1. 05. 1932.)

Leopold Felix (13. 11. 1878. - 30. 04. 1925.)

Julijana (2. 06. 1881. - 10. 04. 1971.)

Maria Theresia (5. 06. 1882. Franjo Nuber, trgovac `eljezom i `eljeznom robom poslovao je dobro, ali je iznenada umro u 43-oj godini.6 Tada je Karolusu Franciscusu (Karlu Franji) bilo 12 godina, a najmlađoj kćeri Marii Theresii tek dvije. Tvrtku Franz Nuber, tj. Trgovinu `eljezom i drvenom građevnom robom u Gornjem gradu u Dugoj ulici, vodila je nakon njegove smrti do 3. o`ujka 1906. godine udova Barbara (Beti) Nuber. A 3. o`ujka 1906. stupila je na snagu “ovosudna odluka” i izbrisana je “dosadašnja vlasnica Tvrtke Besi (Beti) Nuber” jer su vlasnici tvrtke postali “Franjo Nuber, mlađi, i Leopold Nuber”. Oni su “preuzeli tvrtku sa svim aktivnim i pasivnim inventarom”, te su je dalje vodili pod nepromijenjenim nazivom “Franjo Nuber”.7 (Od 8. veljače 1919. godine pa do smrti 30. travnja 1925. tvrtku je samostalno vodio Leopold Nuber. Nakon njegove smrti trgovinu je do likvidacije 1. listopada 1931. godine vodila njegova supruga, udovica Julijana Nuber. Od 9. veljače 1935. Nuberovu trgovinu preuzeo je Ljudevit Szinitz i trgovina je registrirana kao “Ljudevit Szinitz, trgovina `eljezom, `eljeznom i inom kovnom robom, gospodarstvenom robom, strojevima i alatom na električni i ini pogon te sve ostale vrste boja, firnisa i lakova, ugljenom te kuhinjskim potrepštinama i raznim kovinama, staklom i porculanom u Osijeku, Strossmayerova 3. – 5.”)8 6 7 8

Rimokatolička `upa Osijek I., Zbirka matičnih knjiga Gornji grad, Matica umrlih 1878. – 1897.

DAO, A. I. Registar za inokosne tvrtke Osijek, str. 7., 8.

“Gradske vijesti - Leopold Nuber”, Stra`a, Organ Narodne radikalne stranke Osječke oblasti, (Osijek), br. 52., 30. IV. 1925., 3.

DAO, A. II. Registar za inokosne tvrtke Osijek, str. 88., 89., 350., 366., 397.; Upisnik B IV-a Osijek / 1-394., str. 392/393.;

64

VDG JAHRBUCH 2001

Umjesto poduzetnog trgovca glasoviti numizmatičar Od Karla Franje Nubera očekivalo se da se bavi trgovinom. No on za taj posao, zacijelo, nije bio nadaren a sigurno mu i nije bio sklon unatoč trgovačkoj naobrazbi.

Nakon završene Kraljevske realne gimnazije u Osijeku nastavio je, naime, školovanje u Grazu, gdje je završio Trgovačku akademiju. Iako su otac, sada već veletrgovac, za `ivota, a kasnije i majka nastojali sina uputiti u trgovačke poslove, Karlo Franjo je od najranije mladosti bio više zainteresiran za nalaze rimske Murse nego za trgovačko zvanje.9 Karolus Franciscus Nuber - ili Caius Flavius Nuber (kako se sam rado nazivao), pa Dragutin Nuber ili Fehim Kadrija (pseudonimom) - bio je zaokupljen starinama; čovjek je mnogostrukih kulturno-umjetničkih interesa, a njegovo golemo praktično znanje s područja univerzalne numizmatike bilo je široko poznato i vrlo cijenjeno.

Bavio se numizmatikom i gotovo je cijeli svoj imetak neprestano ulagao u otkup starina, knjiga, a posebice starog novca i medalja te bi stalno “ostajao kratkih rukava”.10 Kao vatreni sakupljač arheoloških predmeta rimske Murse prikupio je do 1895. godine preko 270 srebrnog i 4.350 bakrenog rimskog novca nađenoga na području središnjega dijela osječkoga Donjeg grada. Te je godine Karlo Franjo Nuber svoju bogatu numizmatičku zbirku poklonio osječkom muzeju, utemeljenom početkom 1877. godine. I u narednim godinama nastavlja Nuber darivati pa je 1897. poklonio dio skupnoga nalaza otkrivenog u Donjem gradu (7 rimskih zlatnika cara Elagabala i 4 zlatnika Aleksandra Severa). A onda - 23. rujna 1899. javlja se Nuber s najvećom donacija koju su činili 4.304 primjerka slavonskih banovaca i nekoliko stotina ju`noslavenskog novca. Velik je Nuberov doprinos zasnivanju i razvitku zbirki ne samo zbog brojnih donacija, već i zbog njegovog posredovanja pri zamjeni ili otkupu materijala na međunarodnim aukcijama i među pojedincima. Tako je, zahvaljujući Nuberu, zbirka nacionalne numizmatike u osječkom muzeju upotpunjena zamjenama dupleta za hrvatski novac. Nuber je u razdoblju od 1900. do 1909. godine posredovao pri zamjenama dupleta osječkog muzeja sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu te muzejima u Budimpešti i Beogradu. Kao vrstan znalac u numizmatici cijenio je nadasve umjetnost medaljarstva. Prikupio je stotine i stotine medalja i plaketa ula`ući svoj imetak s jasnom namjerom – potpuno objediniti i dokumentirati opus hrvatskog medaljarstva. 11 U razdoblju do Prvoga svjetskoga rata boravio je Karlo Franjo Nuber dulje vrijeme u Budimpešti, a `ivio je i u Beču, Berlinu, Kopenhagenu, Sarajevu, Ljubljani, Beogradu i Ateni. Početkom 20. stoljeća Nuber je u Budimpešti potaknuo osnutak Mađarskog numizmatičkog društva.12 9

10 11 12

Hermine GÖRICKE-LUKIĆ, “Numizmatičari Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber – osnivači osječkog Muzeja”, Zbornik radova “Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj”, Osijek 1999., 98.

B. HORVAT, “K. F. Nuber”, Numizmatika II. – IV, Zagreb 1936., 159.-161.

H. GÖRICKE-LUKIĆ, “Numizmatičari Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber…”, n. dj., 99.,101.

ISTI, 101.

65

VDG JAHRBUCH 2001

Svoju zaljubljenost u Osijek, njegovu povijest te brigu za razvoj i širenje djelatnosti osječkog muzeja pokazao je Karlo Franjo Nuber 1903. godine kada je preporučio profesoru Vjekoslavu Celestinu, kustosu osječkog muzeja, da nabavi za knji`nicu muzeja 66 primjeraka slavonskih kalendara tiskanih u Osijeku i Budimpešti. Mo`e se istaknuti da od toga doba i počinje sustavno sakupljanje svega što je tiskano u Osijeku i onoga što se odnosi na Osijek. (Danas je to tzv. Zavičajna zbirka “Essekiana”.)13

Nuberova nazočnost i u javnom `ivotu Osijeka Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Karlo Franjo Nuber vrlo je poznata osoba u javnom `ivotu grada Osijeka. Osim što je bio sakupljač starina, numizmatičar, darovatelj i utemeljitelj pojedinih zbirki osječkoga muzeja, bio je i jedan od osnivača gornjogradskih veslačkih društava i Francuskog kluba te član odbora gornjogradskog Hrvatskoga sokola. To je bilo razdoblje najveće Nuberove aktivnosti u javnom `ivotu Osijeka.

Podsjetimo se na prostiranje Osijeka u to vrijeme: uočit ćemo veliku prostornu razdvojenost Gornjega grada od Tvrđe, Novoga i Donjega grada. A ipak - Osijek toga doba najva`nije je gospodarsko središte i va`no prometno čvorište u Slavoniji; ovdje su razvijeni `eljeznički, cestovni i vodeni promet, grad je i značajno prosvjetno i crkveno središte. Grad na Dravi sna`an je industrijski centar; u njemu su razvijene prehrambena, drvna, metalurška, tekstilna i druge industrije. Osijek s prijelaza 19. u 20. stoljeće je multietnički grad u kojem su uz domicilno hrvatsko stanovništvo `ivjeli brojni doseljenici iz Štajerske, Kranjske, Srbije, Bavarske, Moravske, Italije, Njemačke, Francuske, Mađarske i drugih zemalja. Privukao ih je ovamo gospodarski `ivot – mogućnosti u industriji, trgovini i obrtu. Strani su doseljenici učili hrvatski jezik, a pojedine su trgovačke obitelji govorile njemački, mađarski, novogrčki, talijanski te francuski. Tako je Osijek imao obilje`je internacionalnog grada. No, da se u gradu govorilo i učilo strane jezike, da su u grad stizale suvremene gospodarske i druge ideje i preko jezika, bio je zacijelo vrlo bitan utjecaj dotoka stranoga kapitala koji je ulaganjem u banke, trgovinu, obrt i industriju jačao privrednu i kulturnu moć u gradu.14 Kao primjer valja navesti i pojavu Karla Franje Nubera u tome. Naime, krajem siječnja 1897. godine osniva jedna skupina Osječana Francuski klub i namjenjuju mu zadaću njegovanja francuskoga jezika; uvodi se podučavanje francuskoga jezika u dvije grupe – za početnike i napredne. Za predsjednika je izabran osječki advokat dr.

Hinko Blahte, a uz njega su se javili Petar Zimmer i već mnogostrano anga`irani Karlo Franjo Nuber. Francuski klub je planirao slati članke u francuske časopise i osnovati francusku knji`nicu u Osijeku.15 Na`alost, promatrajući u cjelini, malo se zna 13

14

15

Vesna BURIĆ, “Stara gimnazijska knji`nica kao cjelina u Knji`nici Muzeja Slavonije”, Osječki zbornik XXI., Osijek 1991., 176.

Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868.-1918.), Osijek 1996.; Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, S tradicionalnih na nove puteve Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljeća od godine 1868. do 1918.; Osijek 1999.

“Gradske vijesti”, Die Drau (Osijek), 28. I., 4. i 14. II. 1897.

66

VDG JAHRBUCH 2001

o potonjim godinama rada Francuskog kluba. Je li s dolaskom francuskog kapitala u `eljezničke i neke druge ovdašnje investicije potkraj 19. stoljeća stigao i taj interes za francuski jezik i kulturu; ili su mo`da trgovački poslovi osječkih gospodarstvenika, vrlo razvijeni na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, i sami otvorili ovu liniju interesa? Je li na to djelovala već i sama višeetničnost i multikulturalnost Osijeka? Jesu li, naprosto, postojali neki entuzijasti koji su opći procvat francuske kulture uoči 20. stoljeća na taj način prenosili u Osijek? U svakom slučaju to su morali biti pripadnici imućnijeg stale`a kojima je bilo dostupno ne samo du`e školovanje nego i doticaj i susret s drugim narodima i kulturama bilo u njihovom trgovačkom ili kakovom drugom interesu i poslu. Koliko bi se o tome moglo saznati kad bi se mogle pronaći mo`ebitne zabilješke sa susreta koji su za članove Francuskoga kluba najavili osnivači u određene dane?! Hoće li tragovi o `ivotu Karla Franje Nubera jednom omogućiti da i to saznamo?!

To je i doba pojave tjelovje`benoga pokreta diljem Europe. Nositelji pokreta bili su liberalno usmjereni građanski slojevi. Organizirana tjelesna vje`banja - kao rekreacija, ali i s političkim podtekstom i narodnim stremljenjima - dobivaju sve veću popularnost. Na tim temeljima počinju se krajem 19. i početkom 20. stoljeća u velikom broju organizirati posebne sportske društvene organizacije. Hrvatski sokol, građansko društvo hrvatske provenijencije, osnovan je u osječkom Gornjem gradu 6. prosinca 1896. godine. U prvom privremenom odboru bit će, i u ovoj društvenoj djelatnosti, Karlo Franjo Nuber. (Prvi privremeni odbor činili su predsjednik dr. Ante Pinterović, potpredsjednik Josip Kostjal pl. Živanović, tajnik Rudolf Bach, vođa i učitelj gimnastike Ljudevit Sorlini te odbornici dr. Hugo Spitzer, Vladimir Virag, Cajetan Šeper, Karlo Franjo Nuber i drugi.)16 Nuber je nazočan kada se osnivaju gornjogradski veslački klubovi. Osim na plivanje Drava je stanovnike Osijeka pozivala i na veslanje, a ono je krajem 19. stoljeća u gradu na Dravi prešlo iz `ivotne potrebe i, mo`da, zabave i u sport. U Osijeku je 5.lipnja 1892. osnovan prvi veslački klub pod imenom Osiečko veslarski shod Drava. Jedan od utemeljitelja i prvih članova bio je Karlo Franjo Nuber. Klub se, doduše, 1895. godine ugasio ali su ljubitelji veslanja i dalje bili aktivni. Nuber je, naime, zajedno sa svojom braćom Gustavom i Leopoldom te s Gustavom Jandom, Adolfom Lafertom i Jakšom Zimermannom osnovao 10. srpnja 1907. godine Veslački klub Neptun u Gornjem gradu u kojem je djelovao do završetka Prvoga svjetskoga rata.17

Odlazak iz rodnoga grada U Osijeku je Karlo Franjo Nuber sa svojom obitelji, suprugom Marijom Nuber, rođenom Langfeit, (6. 01. 1883. – Osijek, 6. 09. 1920.) i sinom Washingtonom (Osijek, 1910. - ubijen kao domobran 10. 04. 1945. kod Đakova),18 dočekao raspad 16

17 18

Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Sokolstvo (Gimnastika)”, Povijest sporta grada Osijeka 1784.-1996. (gl. ur. Zlata Živaković-Ker`e), Osijek 1996., 33., 34.

Igor KNEŽEVIĆ, “Veslanje”, Povijest sporta grada Osijeka 1784.-1996. (gl. ur. Zlata Živaković-Ker`e), Osijek 1996., 45.

Grobnica obitelji Nuber na gornjogradskom Groblju sv. Ane.

67

VDG JAHRBUCH 2001

Austro-Ugarske monarhije i stvaranje Dr`ave Slovenaca, Hrvata i Srba, a onda proglašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U novim okolnostima polo`aj Nijemaca naglo se pogoršao pa je to, vjerojatno, bio jedan razloga što je Nuber napustio i obitelj i rodni grad. Otišao je u Bukurešt svome bratu Gustavu. Od toga vremena pa do smrti 23. studenoga 1935. godine nema tragova njegovih veza s rodnim gradom, osječkim muzejom i prijateljima.

Sveukupno promatrajući `ivotni put i djelovanje Karolusa Franciscusa Nubera, velikog zaljubljenika u rodni grad Osijek, mo`e se zaključiti da je riječ o osobi iznimno bogatoga i raznovrsnog djelovanja na kulturnom i nekim drugim poljima u Osijeku, ali i šire. Što ga je na to nukalo, najbolje nam predočava sam Nuber kada je prilikom darivanja svoje najveće donacije 23. rujna 1899. godine sastavio Darovnicu u kojoj je između ostaloga napisao “…stavio sam si zadaćom, da sa svim marom i trudom, neštedeći ni vremena ni znatnoga troška, radim oko povećanja muzeja slob. i kr. grada Osijeka, da uspjesima moga rada osiguram njegov opstanak… Osvjedočen, da je ovogradskom muzeju zadaća, ne samo da sakuplja starine, koje se nalaze na historijskom tlu rimske kolonije Murse i kasnije grada Osijeka, nego da se moraju ovamo sakupljati i druge starine znamenite za našu domovinu i ostale zemlje slavenskoga juga, to sam se pobrinuo nizom mnogo godina, da sakupim što je više moguće raznih starina, osobito pako starih novaca, da ih tako sačuvam za našu domovinu… odričem se svake izjave zahvalnosti, jer moje nastojanje ne smjera onamo, da si stečem proznanje, nego samo da vršim svoju du`nost, pošto sam uvjeren, da jedino imadem zahvaliti muzeju slob. i kr. grada Osijeka, što se je probudio i u mene interes za ovu struku.”19 Tu, dakako, nije kraj priče a ni povijesnoga istra`ivanja o `ivotu Karla Franje Nubera. Djelovanje ovoga mnogostruko zainteresiranoga čovjeka, osobe koja je još na prvim koracima u samostalan `ivot napustila trasu zadanu po roditeljima, običajima i školovanju, i zaputila se u prostore ostavština antičkih i srednjovjekovnih vremenâ, numizmatike, kulture, sporta i tako dalje moralo je ostaviti tragova na koje još nismo naišli. A bili bi vrijedni u osvjetljavanju svega što sačinjava slojevitu prošlost Osijeka kojemu je posvetio većinu svojega `ivota. Pa i činjenica da je odlazeći iz Osijeka u razdoblju nakon Prvoga svjetskoga rata, da bi se po zamrlim glasovima o njemu od tada moglo pomisliti da je on zatvorio za sobom sva vrata ili da su ih mo`da prilike zatvorile, zahtijeva da se postave mnoga pitanja. Što je sve izazvalo u njemu odluku da ode, napusti obitelj i sve ono čemu je darovao sebe – ne samo materijalno – i to je ostalo trajno nazočno, kao npr. u današnjem Muzeju Slavonije? Što bi nam odgovor i odgovori i na to i na takova pitanja mogli reći o tadašnjim prilikama i kako bi dopunili sliku vremena koju smo dosada stvorili?

Pitanja je mnogo, tragovi o Karlu Franji Nuberu na tom području našega zanimanja još šute. Tek, uklesani tekst na spomeniku obitelji Nuber na gornjogradskom Groblju sv. Ane upućuje na čovjeka koji je rođen u Osijeku i koji je 19

H. GÖRICKE-LUKIĆ, “Numizmatičari Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber…”, n. dj., 99., 100.

68

VDG JAHRBUCH 2001

umro u Bukureštu te usmjerava na traganje o `ivotu čovjeka koji je bio sastavnicom `ivota Osijeka i ukazuje da traganja ne treba zaključiti. Naprotiv!

Karolus Franciscus Nuber (1872-1935) Die Arbeit bezieht sich auf die schon früher veröffentlichten Werke, die die Einflüsse der Familien deutscher und österreichischer Herkunft auf die kulturelle und wirtschaftliche Entwicklung der Stadt Osijek in der Jahrhundertwende bearbeiten. In der Arbeit wurden die Rolle und Bedeutung von Karolus Franciscus Nuber auf das Kultur- und Sportleben der Stadt Osijek zusammengefasst.

69

VDG JAHRBUCH 2001

Snje`ana PAU[EK-BA@DAR

Bra}a Ljudevit i Josip Mitterpacher u hrvatskoj i austro-ugarskoj znanosti i kulturi Ljudevit (1734.-1814.) i njegov pet godina mla|i brat Josip (1739.-1788.) su pripadali krugu hrvatskih znanstvenika koji su u 18. stolje}u djelovali u Ma|arskoj, uglavnom na Sveu~ili{tu u Budimu, kasnije (od 1784.) u Pe{ti, potom na Budimskoj zvjezdarnici, na akademijama znanosti, te na Visokom franjeva~kom u~ili{tu.

Pored Josipa, profesora matematike i Ljudevita, profesora gospodarstva i tehnologije na Pe{tanskom sveu~ili{tu djeluju jo{ hrvatski u~enjaci: Ivan Paskvi} (1754.-1829.), Franjo Bruna (1745.-1815.), Mirko Daniel Bogdani} (1760.-1802.) i Josip Franjo Domin (1754.-1819.) na Filozofskom fakultetu i Budimskoj zvjezdarnici, potom Ignjat Adam Prandt (1742.-1817.) i Mihajlo [oreti} (1741.-1786.) na Medicinskom i Adalbert Bari} (1742.-1830.) na Pravnom fakultetu Sveu~ili{ta, te Matija Petar Katan~i} (1750.-1825.) na Visokom franjeva~kom u~ili{tu.

Ljudevit Mitterpacher, bakrorez iz njegova djela Kurzgefasste Naturgeschichte der Erdkugel (Wien 1774)

Ljudevitov i Josipov otac Ignjat Mitterpacher bio je vitez kraljevske vojske. Dobio je plemi}ku titulu, te je svom prezimenu dodavao predikat de Mitternburg, {to su kasnije ~inili i njegovi sinovi. Mitternburg je u ono doba bio Pazin u Istri, koja je bila pod vla{}u Nijemaca. Iz Pazina je Ignjat Mitterpacher do{ao u Bilje u Baranju. Kako je djelovao u slu`bi znamenitog austrijskog vojskovo|e Eugena Savojskog (1663.-1736.) koji je svojim zaslu`nim vitezovima poklanjao posjede, tako je vjerojatno i Ignjat dobio posjed u Bilju u Baranjskoj `upaniji, gdje su mu se rodila djeca.1 Iz braka s Joannom, ro|enom Lenz, Ignjat Mitterpacher je imao {est sinova i dvije k}eri. To su, pored Ljudevita i Josipa bili: Ignjat, koji je rano poginuo kao odlikovani ratnik u sedmogodi{njem pruskom ratu, Ivan, `upanov nasljednik, koji je umro s nepunih ~etrdeset godina, Jakov, sve}enik u Pe~uhu, Daniel, doktor teologije, kanonik i kantor pe~ujske katoli~ke crkve, te savjetnik u kraljevskom namjesni~kom ugarskom vije}u. Sestra Ana se udala za Josipa od Hundta, plemi}a i satnika, a Katarina za Stjepana Markovi}a, pod`upana Po`e{ke `upanije i kraljevskog savjetnika.

71

VDG JAHRBUCH 2001

Ljudevit i Josip Mitterpacher su ro|eni u Bilju u Baranji. Po smrti oca, njihova majka se preselila u Pe~uh u Ma|arsku, gdje su Ljudevit i Josip zapo~eli {kolovanje.

Oba brata su pripadala isusova~kom redu, te su zapo~eli poha|ati novicijat u Tren~inu u zapadnoj Slova~koj: Ljudevit godine 1749., a mla|i Josip 1753.2 +++++ Ljudevit Mitterpacher, stariji brat, je ro|en u Bilju 25. kolovoza 1734., a umro je u Pe{ti 24. svibnja 1814. Studirao je filozofiju (uklju~iv{i matematiku i fiziku) na tada najpoznatijem Sveu~ili{tu u Trnavi, gdje je i diplomirao (1754.). Neko vrijeme je predavao na gimnazijama u Sopronu i Györu u Ugarskoj, a potom odlazi u Be~, gdje studira teologiju (1759.-1762.).

Godine 1763. Ljudevitu je povjereno mjesto odgojitelja mladog kneza Ludwiga iz stare plemi}ke obitelji von Batthyány u Be~u. No, istodobno djeluje i kao profesor teologije i prefekt pitomaca plemi}a na Terezijanskoj vite{koj akademiji (Collegium Theresianum) u kojoj su studirali najistaknutiji plemi}i, ne samo iz Be~a nego iz svih krajeva Austrijske monarhije. Od 1768. godine, uz teologiju, Ljudevit predaje i filozofiju (uklju~iv{i matematiku i fiziku), a ne{to kasnije uz to preuzima i novoutemeljenu katedru gospodarstva, kojeg je “s puno odobravanja i ne malom kori{}u podu~avao” i kojeg je odabrao za svoj glavni budu}i djelokrug rada.

Novo `ivotno razdoblje za Ljudevita Mitterpachera zapo~inje 1778. godine.

Naime, kada je 1777. godine Sveu~ili{te iz Trnave preseljeno u Budim, tada je na Filozofskom fakultetu tog Sveu~ili{ta ustrojena i katedra iz gospodarstva (Oeconomie rustice). Kako je Ljudevit Mitterpacher ve} bio poznat kao autor vi{e djela iz gospodarstva i prirodoslovlja, ta mu je katedra ponu|ena bez natje~aja. Me|utim, on je zapo~eo s predavanjima tek slijede}e, 1778. godine kada je doktorirao na Filozofskom fakultetu istog Sveu~ili{ta, pa je tako stekao pravo predavanja (Kollegiasrecht).

Po preseljenju Sveu~ili{ta iz Budima u Pe{tu 1784. godine, dolazi do preustrojstva nastavne osnove, pa Mitterpacher uz gospodarstvo predaje jo{ i op}i prirodopis i tehnologiju (Historiae naturalis generalis, Technologiae et Oeconomiae ruralis) kao jedan predmet. Katedru je zadr`ao sve do svoje osamdesete godine `ivota, kada je umro.

Wurzbach navodi da su mu predavanja bila izuzetno razumljiva i jasna, te da su bila posje}ena od velikog broja slu{a~a: “Njegova predavanja koja su bila usmena, jasna, lako shvatljiva, daleko od svih skolasti~kih izvitoperenosti, usmjerena na prakti~nu korist, bila su uvijek posje}ena od velikog broja ljudi `eljnih znanja. Njemu kao temeljitom ekonomu nisu bile strane ni druge znanosti i nisu po znanju i temeljitosti zaostajale za njegovim znanjem iz gospodarstva. Osim {to je poznavao najva`nije europske jezike, svi njegovi `ivotopisci isti~u da je bio veoma dobar poznavalac gr~ke i rimske literature, te da je njegov latinski stil bio sli~an Kolumelovom. Zvali su ga i “Bonnet Ungarus”.

Koliko je Ljudevit Mitterpacher bio cijenjen na Sveu~ili{tu vidi se i po tome {to je {k. godine 1791/92. djelovao kao dekan Filozofskog fakulteta, a 1801. godine kao 72

VDG JAHRBUCH 2001

rektor Sveu~ili{ta u Pe{ti. Nakon {to su njegova djela gospodarstvenog sadr`aja prevedena na talijanski jezik, izabran je i za ~lana Akademije znanosti u Bolonji. Bio je i ~lan donjoaustrijskog Gospodarskog dru{tva. Godine 1797. dodjeljen mu je kraljevskom diplomom naslov opata sv. duha od Monostora (Baranja), uz nov~anu nagradu “ad personam�. Na prijedlog kolega sa Sveu~ili{ta odlikovan je i vitezom malog kri`a reda sv. Stjepana.3 Glavne rezultate svog rada Mitterpacher je objavio u nizu knjiga i ud`benika. Ve} kao predava~ na Terezijanskoj vite{koj akademiji u Be~u napisao je 1774. godine ud`benik pod naslovom Kurzgefasste Naturgeschichte der Erdkugel (Sa`eti prirodopis zemljine kugle). Taj ud`benik je sadr`avao najnovija onodobna otkri}a s tog podru~ja.

Nakon toga objelodanio je 1776. godine dva djelca o uzgoju biljaka u {umama, vinogradima, poljima i vrtovima, a iste godine objavio je i djelo Elementa astronomiae physicae (Po~ela fizikalne astronomije), koje je ponovno tiskano 1781. godine. S istog podru~ja je i djelo Physikalische Erdbeschreibung (Fizikalni opis zemlje), koje je tako|er do`ivjelo dva izdanja u Be~u, prvo 1789., a drugo, posmrtno 1816. godine.

Naslovnica Mitterpacherovog ud`benika iz prirodopisa (1799.) u kojem se koristi suvremeno kemijsko nazivlje

Naslovnica Mitterpacherovog ud`benika iz gospodarstva (1794.) u kojem iznosi Lavoisierova nova gledi{ta u kemiji

73

VDG JAHRBUCH 2001

Glavninu Mitterpacherovog rada ~ine djela gospodarstvenog sadr`aja, od kojih je najznamenitije Elementa rei rusticae in usum Academicorum Regni Hungariae conscripta (Elementi gospodarstva napisani za potrebe akademi~ara Kreljevine Ugarske), koje je tiskano u tri dijela, prvi put u Budimu 1788.-1794.,a drugi put tako|er u Budimu, ali posmrtno 1816.-1817. godine. Po nalogu Milanske vlade to djelo je prevedeno i na talijanski jezik, pa je i u Italiji do`ivjelo vi{e izdanja.

Va`an temelj gospodarstva je bila kemija, osobito agrikulturna i tehnolo{ka. Stoga je Ljudevit Mitterpacher nezaobilazan i u povijesti hrvatske i austro-ugarske kemije.

Kako je djelovao u doba napu{tanja flogistonske i prihva}anja suvremene A. L. Lavoisierove (1743.-1794.) antiflogistonske teorije, to je njegov rad va`an za odraze suvremenih kemijskih gledi{ta na tlu onodobne Austrijske carevine.

Za odraz i napu{tanje flogistonske teorije zna~ajna su dva djela Ljudevita Mitterpachera: Technologia Oeconomica (Gospodarstvena tehnologija) i Compendium historiae naturalis (Priru~nik prirodopisa), oba tiskana u Budimu, godine 1794. i 1799.

U Mitterpacherovoj Gospodarstvenoj tehnologiji govori se uglavnom o prakti~nim propisima i uputama, ali su uz njih obra|ena i neka kemijska pitanja. Naime, uza svaku prakti~nu primjenu, Mitterpacher prije toga daje uvodni dio u kojem iznosi svoja prirodoznanstvena gledi{ta. On uglavnom prihva}a nove lavoisierove poglede, {tovi{e navodi i literaturu preko koje ih preuzima, Hermbstädtov prijevod Lavoisierove Osnove kemije (1792.), ali on nije u potpunosti uvjeren u ispravnost Lavoisierovih gledi{ta na svim podru~jima kemijskog znanja. Kada primjerice govori o “znanosti i bojama” i o ulju, on je potpuno na stajali{tu nove, Lavoisierove kemijske teorije, ali kada govori o prirodi ugljena i octa, nije toliko siguran u nju, pa na jednome mjestu ~ak zadr`ava i ve} odba~eni flogiston: “Bilo koje vino u posudi neispunjenoj do vrha, ako ima dovoljno pridolaze}eg zraka, ni{ta se ne mijenja; ako primi flogiston, tada je mlitavo; ako primi deflogistonirani zrak i onda primi stanoviti dio ~istog zraka, pretvara se u ocat.” No, odmah nakon toga Mitterpacher vi{e ne govori o flogistonu i deflogistoniranom zraku, ve} o kisiku pa, koriste}i se Lavoisierovim gledi{tima, ka`e: “Jer ako je dopu{teno otvoreno govoriti bilo koja tvar, bilo ona koju nazivamo vinski alkohol, ona se nalazi otopljena u octu mijenja se, ili, kako nas to pobli`e u~i Lavoisier, ona sebi prisvaja u ve}oj mjeri kisik, te se pretvara u drugu narav” (4, str. 353, 358).

Kada govori o naravi ulja, Mitterpacher se tako|er u potpunosti dr`i Lavoisierovih gledi{ta, pa ka`e: “Glasoviti Scheele odredio je da se ulje sastoji od zapaljive tvari, vezanog zraka i vode; a za kiselinu koja se o~ito zapa`a i osje}a u ulju smatra da ne postoji, nego da nastaje. Ali to mi{ljenje ve} je zastarjelo i nije svojstveno Lavoisieru. Taj je slavni mu` s pomo}u deflogistoniranog zraka (koji naziva oxygenyum, to jest kiselinski) otkrio produkte sagorijevanja ulja koje prelazi u dvije naravi, i to u vodu i u neku kiselinu koju je nazvao karbonskom, pa tu vi{e, u to se ne mo`e sumnjati, ne ostaje nikakva druga tvar, ve} ~itavo ulje prelazi u zra~ne oblike ugljika i vodika” (4, str. 114, 115).

Kada pak govori o naravi ugljena Mitterpacher navodi mi{ljenja raznih autora, me|u ostalima i Lavoisierovo, ali nije sasvim siguran da pristaje uz njega, pa ka`e: “U 74

VDG JAHRBUCH 2001

odre|ivanju naravi ugljena autori polaze na razli~ite strane. Macquer veli da se on sastoji od principa zemlje, soli i iz ulja oslobo|ene flogistonske tvari. Bergman i Scheele smatraju da je ugljen sumpor iz zra~ne kiseline koji jo{ sadr`i zapaljivi princip uz mali dio lu`nate soli i naj~istije vapnene zemlje. Lavoisier dijeli ugljen od ugljene tvari koja jo{ sadr`i dio zapaljivog zraka, te mali dio zemlje i lu`nate soli. U toj oporbi mi{ljenja ne kanim izre}i misao o pougnjivanju, jer ono {to treba tu uraditi odgovara samoj stvari koja je u pitanju” (4, str. 382, 383).

Antoine Laurent Lavoisier prvo je svoje neslaganje s flogistonskom teorijom obznanio ve} godine 1775., ali tada jo{ nije imao prista{a. Tek kada je pro~itao svoju raspravu Reflexions sur le phlogistique (Razmi{ljanja o flogistonu) u Francuskoj akademiji (1783.) i objavio je 1786., najistaknutiji francuski kemi~ari napustili su flogistonsku teoriju. Za kemi~are izvan granica Francuske izlazak iz tiska Traité élémentaire de Chimie (Osnova kemije), Lavoisierova glavnog djela (1789.), treba uzeti kao prekretnicu u kemijskim gledi{tima. No, Lavoisierova gledi{ta nisu bila odmah prihva}ena. Ve}ina je kemi~ara nastojala uskladiti i kombinirati flogistonska s novim, antiflogistonskim gledi{tima.

Premda Mitterpacher u svojoj Gospodarstvenoj tehnologiji na jednome mjestu zadr`ava flogiston i koristi se tekstovima autora flogistonista, napose Scheele, Bergmana i Macquera, on gotovo u potpunosti prihva}a Lavoisierovu novu kemiju.

No, Mitterpachera ne mo`emo svrstavati u onu skupinu europskih autora koji su se bavili kombiniranjem flogistonske i antiflogistonske teorije, ve} mo`emo re}i da je on, uz zanemarivo zadr`avanje ponekih starijih gledi{ta, vrlo rano prihvatio novu kemijsku teoriju. Naime, njema~ki prijevod Osnova kemije iza{ao je godine 1792., a Mitterpacherovo je djelo objavljeno godine 1794. Zato mo`emo re}i da je Mitterpacher, uz Ivana B. Horvata, (1732.-1799.) bio je jedan od prvih antiflogistonista na tlu onodobne Austrijske monarhije. Naravno, u svojem Priru~niku prirodopisa, koji je iza{ao pet godina kasnije (1799.), Mitterpacher vi{e uop}e ne spominje flogiston i potpuno je na stajali{tu suvremene kemije, a koristi se i suvremenim nazivljem.

Dakle, samo pet godina nakon Lavoisierova obrata u kemiji (1789.), a dvije godine nakon pojave njegova glavnog djela na njema~kom jeziku (1792.) Mitterpacher je prihvatio nove poglede u kemiji pa mo`emo re}i da je bio potpuno na visini suvremenih kemijskih spoznaja svojega doba.

Va`nost je Mitterpacherova suvremenog pristupa kemijskim pitanjima to vi{e {to je austrijska, a osobito Portret Ljudevita ugarska i hrvatska znanstvena sredina u ono doba bila Mitterpachera na~injen vrlo skromna s obzirom na bogate i razvijene znanstvene u njegovoj osamdesetoj sredine Francuske, Engleske, [vedske i druge. Osim toga, godini `ivota, neposredno nedostatak znanstvenih veza Austrijske carevine s drugim prije smrti 75

VDG JAHRBUCH 2001

zemljama doveo je do nedovoljnog poznavanja literature iz bogatijih znanstvenih sredi{ta. Stoga je rad Ljudevita Mitterpachera nezaobilazan doprinos hrvatskoj i austro-ugarskoj prirodoznanstvenoj ba{tini, ali i karika u povezanosti s europskim znanstvenim tijekovima.5 +++++ Josip Mitterpacher se rodio 14. velja~e u Bilju, a umro je veoma mlad, s nepunih pedeset godina, 1788. u Pe{ti. Stupio je u isusova~ki red godine 1753. u Tren~inu, a {kolovao se u Pe~uhu i Gyรถru. Filozofiju (s matematikom i prirodnim znanostima) je studirao i diplomirao u Trnavi, a teologiju u Grazu. Profesor vi{e matematike mu je bio znameniti Karl Scherfer, a astronomije Maximilian Hell (1720.-1792.).

Kra}e vrijeme je predavao na akademijama u Sopronu i Egeru, a potom je godine 1768. doktorirao radom iz vi{e matematike na Sveu~ili{tu u Be~u, te je odmah zapo~eo s predavanjima na Terezijanskoj vite{koj akademiji (Collegium Theresianum), gdje je neko vrijeme bio i prefekt akademije.

Naslovnica prvog izdanja talijanskog prijevoda Osnova gospodarstva Ljudevita Mitterpachera

Naslovnica Putopisa Mathiasa Pillera i Ljudevita Mitterpachera po po`e{kom kraju iz 1783. godine

76

VDG JAHRBUCH 2001

Po ukinu}u isusova~kog reda (1773.) Josip Mitterpacher je izabran za profesora vi{e matematike na Sveu~ili{tu u Trnavi, a po preseljenju tog Sveu~ili{ta u Budim (1777.), pa u Pe{tu (1784.), on i dalje djeluje kao profesor vi{e matematike na istom Sveu~ili{tu, gdje je neko vrijeme bio i dekan Filozofskog fakulteta i rektor Sveu~ili{ta.6 Josip Mitterpacher je umro veoma mlad, a po njegovoj smrti naslijedio ga je na katedri matematike tako|er hrvatski u~enjak, Senjanin Ivan Paskvi} (1753.-1829.), koji je sredio i objelodanio Josipove matemati~ke radove. Paskvi}a je godine 1797. naslijedio tako|er hrvatski u~enjak, biv{i isusovac Zagreb~anin Franjo Bruna (1745.-1891.), koji je do tada djelovao najprije na zagreba~koj gimnaziji, a potom na Budimskoj zvjezdarnici.7 Slike biljke {eboj, koju je otkrio i prvi Pored matematike, Josip se s velikim opisao Josip Mitterpacher, a u svom zanosom bavio i botanikom, pa G. A. Putopisu donose je Mathias Piller i Szerdaheli za njega ka`e: “Jer koliko Ljudevit Mitterpacher pote{ko}a i posla stvaraju u du{i matemati~ke tajne, toliko dra`i i ugode u ~ula obi~ava unijeti posao i ljubav prema biljkama� (6, str.

16). Josip je putovao kroz mnoge krajeve i sakupljao bilje. Na~inio je i ostavio jedan od najboljih i najcjelovitijih herbarija u onda{njoj Austrijskoj carevini, koji se, zajedno s njegovom bibliotekom, ~uva na Sveu~ili{tu u Pe{ti.

U svezi s Josipovim botani~kim radom, u jednom svom djelu spominje ga i njegov stariji brat Ljudevit. Naime, kada je carska vlada imenovala profesore Pe{tanskog sveu~ili{ta Ljudevita Mitterpachera i Mathiasa Pillera da otputuju u Po`egu i razvide uzrok po`arima koji su se pojavljivali u obli`njem selu Eminovcima, oni su proputovali ~itavu Po`e{ku kotlinu. Unato~ temeljitom istra`ivanju tla, vode, pa ~ak i utjecaja elektriciteta iz zraka, oni nisu doku~ili razlog po`ara. No, zato su svoj kratki boravak od gotovo dva mjeseca (lipanj i srpanj) iskoristili za upoznavanje biljnog, `ivotinjskog i mineralnog blaga ovog dijela Slavonije, ali i za pobli`e upoznavanje naroda i njegovih obi~aja. Rezultate tog motrenja objavili su u putopisu pod naslovom: Iter per Poseganam Sclavoniae provinciam mensibus junio, et julio anno 1782., susceptum a Mathia Piller, Historia naturalis et Ludovico Mitterpacher, Oeconomia rusticae, in Regia Universitate Budaesi Professoribus Presbyteris (Putovanje po Po`e{koj `upaniji u Slavoniji, koje su u mjesecu lipnju i srpnju 1782. godine poduzeli sve}enici Matija Piller, profesor prirodopisa i Ljudevit Mitterpacher, profesor poljoprivrede na Kraljevskom sveu~ili{tu u Budimu), Budae 1783., na 147 stranica i sa 16 slika bilja, ptica, leptira i kukaca.8

77

VDG JAHRBUCH 2001

Pred kraj ovoga putopisa autori daju opis i sliku nove vrste biljke, pod nazivom {eboj, za koju ka`u da ju je prvi prona{ao i opisao Josip Mitterpacher. Na{i autori su je prona{li 9. kolovoza, po svom povratku u Pe{tu, na podru~ju Ugarske: “Pe~uh smo napustili 9. kolovoza te smo putuju}i preko Pe~varada, Nadasda, Bonyhada pre{li preko vrlo spore rijeke Sarviz, iznad koje je kod sela Kölesd podignut most na stupovima. Zemlji{te koje le`i izme|u ove rijeke i Dunava je pusto, s rijetkim stanovnicima, osim kolibica pastira i ov~ara” (8, str. 169). Opisuju}i biljke koje rastu na tom zemlji{tu, autori navode i {eboj: “Ne trebamo mimoi}i jednu novu vrstu {eboja, koju je u ovim poljima svojevremeno na{ao i nedavno nam objavio slavni Josip Mitterpacher, profesor vi{e matematike na na{em sveu~ili{tu, te nas ovlastio da je objavimo. To tim radije ~inimo, {to nam se ujedno ukazala prilika da preporu~imo znanje ovoga ~ovjeka botani~ara te javno priznamo da nas je on pomago savjetima u sumnjama kod pojedinih biljaka. Opis ove biljke je sljede}i: Poput crta, cjelovito i poludlakavo li{}e. Granata, podu`a-okrugla, glatka, poludlakava stabljika. Kratke, jedva du`e od pola unca, ~etverokutne skoro tetraedne ljuske s dva suprotna zelenkasta kuta koji zgodno vire, s bijelim, dlakavim i hrapavim sjedi{tima. ^etverouglata dr{ka, jednaka du`ina pola ljuske, a ~esto puta i vi{e; snabdjevena dvocjepim znakom. Raste na pjeskovitom tlu pomije{anom s alpskim {ebojem, kojemu odgovara u svemu osim u ljusci. Cvjeta u kolovozu i rujnu” (8, str.

171).

U prilozima svom putopisu, autori na Tabli XV. donose i sliku {eboja.

DIE BRÜDER LJUDEVIT UND JOSIP MITTERPACHER IN DER KROATISCHEN UND ÖSTERREICHISCHUNGARISCHEN WISSENSCHAFT UND KULTUR Die Familie Mitterpacher hinterließ mit ihren Werken und ihrem Wirken eine unumgehbare Spur in der österreichisch-ungarischen und kroatischen Geschichte, Kultur und Wissenschaft des 18.Jahrhunderts. Das bezieht sich insbesondere auf die Brüder Ljudevit und Josip, regelmäßige Professoren der Wirtschaft und Mathematik an der Universität in Pest. Ljudevits Beitrag dem naturwissenschaftlichen Erbe ist erforscht, besonders auf dem Gebiet der technologischen und agrikulturellen Chemie. Es wurde gezeigt, dass er, gleich nachdem Lavoisiers Grundchemie (1792) auf Deutsch übersetzt wurde, die modernen antiflogistonischen Standpunkte in seinem Werk Technologia Oeconomica (1794), das in Buda veröffentlicht wurde und das als Lehrbuch, nicht nur auf der Universität, sondern auch auf den Akademien in Kroatien und Ungarn, benutzt wurde, annahm. Das mathematische und botanische Werk von Josip wurde nur teilweise untersucht und benötigt eine weitere Bewertung.

78

VDG JAHRBUCH 2001

LITERATURA: • S. Pau{ek-Ba`dar, Prirodoznanstveni rad Josipa Franje Domina i Ludwiga Mitterpachera, Isusovci u Hrvata, Zbornik radova me|unarodnog znanstvenog simpozija “Isusovci na vjerskom, znanstvenom i kulturnom podru~ju u Hrvata”, Zagreb 1992., str. 92-96.

• C. Wurzbach, Biographiches Lexikon, sv. 18, Be~ 1868., str. 378-380.

• S. Schönwisner, De vita et scriptis Abbatis Ludovici Mitterpacher, u djelu L. Mitterpacher, Elementa rei rusticae in usum academicorum regni Hungariae, I. dio, Budim 1816., str. XII-XXX.

• L. Mitterpacher, Technologia Oeconomica, Budae 1794.

• S. Pau{ek-Ba`dar, Flogistonska teorija u Hrvata, Zagreb 1994., str. 137-145.

• Memoria admodum reverendi ac clarissimi domini Josephi Mitterpacher de Mitternburg, habita a Georg. Aloysio Szerdaheli, Budae 1788.

• G. Fejér, Historia Academiae Scientiarum Pazmaniae Archi-episcopalis ac. M. Theresianae regiae literaria, Budae 1835., str. 97-117.

• Matija Piler i Ljudevit Mitterpacher, Putovanje po Po`e{koj `upaniji u Slavoniji 1782. god., prijevod s latinskog Stjepan Sr{an, Osijek 1995.

79

VDG JAHRBUCH 2001

Stjepan SR[AN

Život i djelo princa Eugena Savojskog U ovom kraćem pregledu o `ivotu i djelu princa Eugena Savojskog `elimo ukratko istaknuti vrijeme (kraj 17. i početak 18. stoljeća) u kojem je on `ivio i djelovao, potom njegova osnovna djela, kao vojskovođe, diplomate, gospodarstvenika i kulturnog mecene, i na koncu se osvrnuti s određenim porukama i vizijom za koje je princ `ivio i radio. Već u ovom uvodu treba reći da je princ Eugen `ivio u vrlo burnim i sudbonosnim vremenima, kada se nad Europom s istoka nadvila jaka osmanska osvajačka sila, koja je sve više s jugoistoka Europe prodirala u srednju Europu, a sa zapada su se pojavile osvajačke `elje francuskog dvora na čelu s kraljem Lujem XIV. Nasuprot tim osvajačkim te`njama, to je vrijeme velikih ljudi, ideja i ostvarenja, poput onih u filozofiji (glavni predstavnik Leibnitz), u knji`evnosti (predstavnik Rousseau), umjetnosti (barok), znanosti, gospodarstvu, pa i u politici (opći mir u Europi). Princ Eugen je `ivio u vremenu baroka, kne`evskog apsolutizma, a u gospodarstvu u vremenu merkantilizma krajem 17. i početkom 18. stoljeća.

Mlade ljude je uvijek fascinirao svje`i, sveobuhvatni i hrabri lik princa Eugena, kao ratnika, a zreli su ljudi u Eugenu nalazili samodisciplinu, red, pravednost, ljubav prema umjetnosti i nauci. Mo`e se reći da je Eugen bio europski duh po svojim nastojanjima da se dođe do općeg i pravednog mira, do blagostanja i umjetnosti, te su s pravom taj njegov duh prozvali Genius Eugenii – Eugenov duh.1

Mladost princa Eugena Kardinal Mazarin, nasljednik čuvenog kardinala Richelien-a, `elio se što bolje povezati s mladim kraljem Lujem XIV. Stoga je svoju nećakinju Olimpiju, prvu ljubav mladog kralja koju je kralj napustio, udao za Eugena Moritza od Savoye, koji je kasnije s majčine strane naslijedio naslov grofa od Soisson-a.2 Njima se rodio, kao peti sin, princ Eugen 1663. godine u Parizu. Za predka Eugena uzima se Filip II. Španjolski (1527.-1598.) od kojeg je naslijedio strogost, tamnu stranu i tragičnu crtu, no ipak je prevladavala majčina narav: vedra, često i razigrana talijanska crta.

Otac, Eugen Moritz Savojski – Carignau, bio je u brojnim vojnim pohodima i konačno kao zapovjednik Švicarske garde, od 20.000 vojnika, 10.000 Nijemaca i Talijana u slu`bi kralja Luja XIV. Rano je umro, već 1673. godine, od bolesti, kada je 1 2

Wolfgang Oppenheimer, Prinz Eugen von Savoyen-Feldherr-Staatsmann, Mäzenen, München 1996.

Savoya je pokrajina u istočnoj Francuskoj. Sama vladarska dinastija prozvana je po posjedu Savoya. To je bila jedna od najstarijih europskih dinastija koju je utemeljio Humbert Bijelih Ruku (rođen oko 985. godine), kome je car Konrad II. 1003. godine dao posjed Savoyu. Kasnije su Savojski dobili posjede u Švicarskoj (Vaud 1359. godine i Piemont s Torinom 1418. godine). Sjedište im se nalazilo u Piemontu. Viktor Amadeus Savojski postao je 1713. godine kralj Sicilije, a 1720. godine i kralj Sardinije.

81

VDG JAHRBUCH 2001

Eugen imao 10 godina. Zbog rane smrti oca, a majka je bila na dvoru u Versaillesu (zbog raznih intriga majka je morala otići u izgnanstvo 1680. godine u Brüssel), Eugena je odgajala stroga baka u dvorcu Soisson. Bio je određen za duhovno zvanje, te su mu se podrugivali kao «malom opatu».

Kao dječak Eugen je bio često bolešljiv. Tek u 13. godini, nakon smrti jednog brata, uzela ga je majka k sebi. No manjak majčinske ljubavi od djetinjstva osjetio je cijeli `ivot: pozitivno kao ranu samostalnost, sigurnost i ravnodušnost, a s druge strane određenu hladnoću i čvrstinu. Studirao je matematičke i prirodne znanosti u Parizu. Učitelj mu je bio Sauveur, prijatelj Vaubansa, koji se divio matematičkom daru Eugena. Imao je prčast nos te je od 8. godine nosio tonzuru i mantiju kao znak svojeg budućeg zvanja. Odgoj se tada temeljio na 2 stupa: na vjerskoj izobrazbi i humanističkom studiju. Kršćanstvo i humanizam kao temelji viteško-dvorske kulture činili su osnov plemićke samosvijesti tj. noblesse oblige!

Sjaj vlade Luja XIV. bio je najjači u Versaillesu, u dvorcu koji pripada vrhu francuske umjetnosti, a osobito graditeljstva. No tamo su bili korijeni ambicija i intriga. Versailles nije bio samo simbol moći, već i magnetski pol za najbolje umjetnike, pjesnike, znanstvenike i graditelje kao MoliPra, Racina, Lafontaina i druge.

Eugen je 1683. godine na audienciji kod kralja Luja XIV. bio od kralja grubo odbijen od vojnog poziva, pa je donio sudbonosnu odluku da pobjegne s francuskog dvora u Beč. Bijeg je uspio i Luj se na jednom primanju zapitao: da li sam sada počinio u svom `ivotu najveću glupost? Naime, već tada se očitovao svestrani talenat mladoga Eugena, a uz to je vladalo tradicionalno rivalstvo, pa i neprijateljstvo između Pariza i Beča, odnosno politike Versaillesa i Bečkog dvora, koje se i kasnije nastavilo. Eugen je u 20-toj godini došao u Passau do njemačkog cara Leopolda, koji je skupljao vojsku protiv osmanskog pohoda 1683. godine na Beč – i vrata su mu bila otvorena jer je u Eugenu tekla i krv Habsburga – po njegovom djedu Tomi Francu ujaku Filipa II. Car je u Eugenu vidio moguće korisne veze, pa ga je primio kao dobrovoljca kod vojskovođe Karla Lotarinškog, potom Ludviga V. Badenskog i Maksimilijana Bajernskog. Beč je 1683. godine `ivio s jedne strane u tjeskobi i strahu od Turaka a s druge strane od pretenzija kralja Luja XIV. Oko 200.000 Turaka pod zapovjedništvom Velikog vezira Kara Mustafe opsjedalo je Beč, dok ga je branilo tek 10.000 vojnika. No, junački otpor Bečlija omogućio je dolazak poljskog kralja Jana Sobieskog kao i brojne njemačke vojske, te su odbili agresora i još teško porazili tursku vojsku.

Eugen je 12. rujna 1683. godine u borbi kod Beča prvi put iz blizine vidio Turke.

Bje`eći Turci sve su ostavili: oru`je, zastave, topove, znakove i hranu. Tada su Bečlije našli velike količine kave i osnovali jednu kavanu u Beču, koja i danas postoji. Eugen je tada opazio različitost vojske: kod Francuza i Austrije, gdje su bile razlike ne samo u odjeći, nego i u jeziku i običajima. Austrijska je vojska bila sastavljena od Nijemaca, Austrijanaca, Talijana, Hrvata, Poljaka i Mađara. Disciplina, oprema, snabdjevenost i časnički kadar bio je slab i dosta nejednak.

82

VDG JAHRBUCH 2001

S dobrom naobrazbom i visokim porijeklom te nadarenošću Eugen je brzo u vojsci napredovao. Nakon smrti grofa Küffsteina 1685. godine, Eugen je postao zapovjednik dragona (konjanika) kao pukovnik. Veliki događaji u Europi su se brzo odvijali. Spomenut ćemo da je 1684. godine stvorena «Sveta liga» - savez između njemačkog cara Leopolda I., Poljske i Venecije poduprta od pape Inocenta XI., inače nećaka Livija Odescalchija. Nadalje, 1686. godine postao je princ Eugen generalbojnik te se osobito istakao u jurišu na Budim, koji su oslobodili od osmanske vlasti. Tada je dobio u Mađarskoj određene posjede (otok Csepel), gdje će kasnije izgraditi poznati dvorac u baroknom slogu.

Za jugoistočnu Europu, a prvenstveno za istočnu Hrvatsku i Ugarsku, osobito je va`na 1687. godina zbog pobjede nad Turcima kod Haršanja – I tu se osobito istakao princ E. Savojski te je bio imenovan Feldmaršalom, jer je on vodio pobjedonosnu vojsku u bitki kod Haršanja nedaleko Mohača 12. 8. 1687. godine. Velik je uspjeh za Europu bilo oslobođenje Beograda od osmanske vlasti 1688. godine pod zapovjedništvom izbornog kneza Maksimilijana Bavarskog, u kojem se istakao princ Eugen i tom je prilikom bio teško ranjen. Ozdravivši, već sljedeće 1689. godine, borio se protiv Francuza, koji su prodrli na Rajnu, te je privolio vojvodu Viktora Amadeusa od Savoje na savez protiv Francuske. No zbog napada Francuza na Rajni, koji su zauzeli desnu obalu Rajne i Lotaringije, morao je iz Srbije povući svoju vojsku pa su 1690. godine Turci opet osvojili Beograd. Nakon toga je princ Eugen otišao s vojskom u Italiju, gdje je dogovorio savez protiv Francuske.

Zbog uspješnih vojnih operacija protiv Francuske i Osmanskog carstva, imenovao je car Leopold 1694. godine princa Eugena glavnim zapovjednikom savezne vojske u Italiji. No, da muze ne spavaju u ratu, potvrdio je događaj da je te 1694. godine počela gradnja Schönbruna kod Beča, kao nove carske rezidencije, da bude pokazatelj moći i veličine Bečkog dvora, nasuprot Versaillesu.

Princ Eugen je kao glavni zapovjednik carske vojske krenuo 1697. godine protiv sultana Mustafe te ga je do nogu potukao kod Sente 11. 9. 1697. godine. Sačuvan je Eugenov ratni Dnevnik o kretanju i vojnim operacijama carske vojske protiv Turaka od 10. kolovoza do 5. studenog 1697. godine. Taj Dnevnik je objavljen, a osobito pada u oči opis bitke kod Sente 11. rujna 1697. godine, gdje je princ vještom vojnom taktikom strašno potukao premoćnu vojsku sultana Mustafe uz vlastite minimalne gubitke.3 Turska vojska je brojem bila premoćna, ali je vojno iskustvo princa nadmudrilo silu. U tom porazu poginuo je veliki vezir, 17 paša te na desetke tisuća turskih vojnika. Taj turski poraz konačno je slomio osmansku ofenzivu i prisilio tursku vlast da se dogovore o miru koji je sklopljen u Srijemskim Karlovcima 21. siječnja 1699. godine, po kojem se Turska konačno odrekla područja sjeverno od Save i Dunava.

Nakon pobjede kod Sente princ je na nagovor pukovnika Kybe i zapovjednika brodske utvrde provalio preko Save u Bosnu i dolinom rijeke Bosne upao u Sarajevo.

Budući da nije imao kod sebe topništa, to nije mogao osvojiti utvrdu, pa se vratio 3

Ive Ma`uran, Dnevnik princa E. Savojskog, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje br. 5, Osijek 1999., str. 195.

83

VDG JAHRBUCH 2001

natrag. S njim je iz Bosne u Slavoniju pošlo oko 40.000 Hrvata, bojeći se osmanske osvete.

Taj dnevnik otkriva mnoge pojedinosti u politici, vojsci i prilikama u Slavoniji i Bosni. Osim tog dnevnika sačuvani su izvorni nacrti tadašnjih turskih utvrđenja uz rijeku Bosnu do Sarajeva. Za sjajnu pobjedu nad osmanskom vojskom, koja je `eljela povratiti izgubljena područja u Slavoniji i Ugarskoj, Eugena su slavili u Europi. Car Leopold mu je darovao 1698. godine posjed u Baranji «Belje», te je taj posjed bio u vlasti Eugena sve do njegove smrti 1736. godine. Na tom posjedu je princ formirao gospodarstvo i naseljavao poduzetne stanovnike doseljene iz Njemačke i Austrije. O Baranji i posjedu princa Eugena postoji značajna literatura, premda je najveći broj izvornog pisanog gradiva ili uništen ili dislociran.4 Poslije prodora do Sarajeva vratio se princ Eugen na svoja dobra u Baranji i u Mađarskoj, dok ga opet nije pozvao sukob za španjolsko nasljedstvo, koji se vodio sve do 1702. godine. Prvo je Francuska morala napustiti desnu obalu Rajne i Lotaringiju, te je uspjela zadr`ati samo Strassburg, koji se i danas nalazi u njezinom posjedu.

Kad je 1700. godine umro španjolski kralj Karlo II., izumrla je španjolska loza Habsburga, a krunu je dobio Filip V., ujak francuskog kralja Luja XIV., pa je time bio otklonjen razlog sukoba između Beča i Pariza.

Već 1700. godine osnovao je filozof Leibnitz (1646.-1716.) Prusku akademiju znanosti u Berlinu, s kojim se Eugen dopisuje, a od 1712. do smrti filozofa 1716. godine, s njim i osobno prijateljuje.

Kada je 1701. godine opet buknuo španjolski nasljedni rat, u kojem su sudjelovali na jednoj strani: Austrija, Engleska, Nizozemska, Pruska i Portugal protiv Francuske i Bayerna, bio je princ Eugen na čelu carskih trupa u Italiji i tu je pobijedio Francuze.

Zbog starih neriješenih političkih odnosa između Dvorske stranke (kuća Habsburg) i Narodne stranke (nekada vođa Ivan Zapolja, a sada Franjo Rakoczy), podigao je 1703. godine erdeljski knez Franjo Rakoczy ustanak u Mađarskoj, koji je potrajao sve do 1711. godine. U tom građanskom ratu, koji je na jednoj strani okupio tzv. patriote Mađare uglavnom opredjeljene kalvine pod vodstvom Franje Rakoczija, a na drugoj strani Bečki dvor predvođen vladarskom kućom Habsburg, poginuo je veliki broj ljudi, uništena su mnoga mjesta i ispoljeno je veliko neprijateljstvo. U početku Rakoczijevog ustanka princ se nije mogao osobno anga`irati u gušenju ustanka jer je vodio rat s Marlbourghom protiv francuske i bavarske vojske. Pošto su porazili francusku i bavarsku vojsku, vratili su Bavarsku kući Habsburg.

Godine 1705. umro je austrijski car Leopold I., zvani Veliki (1640.-1705.), a naslijedio ga je Josip I. (1705.-1711.), no to se nije bitno odrazilo na polo`aj glavnog zapovjednika vojske princa Eugena, jer je svima bilo očito da u stvari princ čuva Austriju od osvajanja s istoka i zapada. Tako je već 1706. godine princ, kao glavni zapovjednik carske vojske, potukao Francuze u Gornjoj Italiji te je Francuska morala 4

Stjepan Sršan, Tri stoljeća Belja 1698.-1998., katalog izlo`be, Osijek 1998.; Tri stoljeća Belja, JAZU, Zavod za znanstveni rad u Osijeku, Osijek 1986. i drugo.

84

VDG JAHRBUCH 2001

napustiti Italiju sve do Napulja, što je bio veliki poraz francuske politike, a uspjeh austrijskog dvora.

Zbog sjajnih uspjeha u obrani od francuskih napada imenovan je princ Eugen, 1707. godine, za namjesnika Milana, a nakon smrti Ludviga Badenskog imenovan je za nasljednika carske vojske.

Princ Eugen je bio i veliki diplomata. U tom vidu spomenut ćemo da je 1710. godine posjetio Berlin i učvrstio savez s Pruskom, te da je izvrsno vodio pregovore i sklopio dobre saveze s Engleskom, Nizozemskom, Portugalom i drugim partnerima.

Godine 1711. godine umro je car Josip I., a naslijedio ga je njegov brat Karlo VI., koji je postao i rimsko-njemački car (do 1740.) i hrvatsko-ugarski kralj. Budući da se, nakon sklapanja saveza s Pruskom, Francuska smirila, pozabavio se princ Eugen s ustanicima u istočnoj Ugarskoj. U nekoliko bitaka porazio je vojsku kneza Franje Rakoczya te ga primorao da zatra`i mir.

Konačno je 1711. godine sklopljen mir u Szatmáru, i time je bio slomljen nezavisni pokret u Mađarskoj na čelu s Rakoczijem te je Mađarska mirovala do sredine 19. stoljeća, kada će ju u sličan pohod povesti L. Kosuth.

Nakon više desetljeća ratovanja protiv Francuske konačno je sklopljen s Francuskom mir 1713. godine u Utrechtu. Po njemu se Francuska nagodila sa svima osim s carom Karlom VI. Kralj Filip je zadr`ao Španjolsku sa svojim kolonijama, a Napulj, Milan i španjolska Nizozemska pripali su Austriji, dok je Engleska dobila Gibraltar i druge kolonije. Mirovni pregovori su se nastavili i 1714. godine, a vodili su ih princ Eugen i maršal Villars između Austrije i Francuske.

Godine 1714. započeo je princ Eugen u Beču graditi čuveni dvorac Belvedere za svoju rezidenciju. Glavni projektant bio je poznati barokni majstor Lukas von Hildebrand, a graditelj Johan Bern Fischer od Erlacha (1656.-1723.). Dvorac je završen 1724. godine i predstavlja prekrasnu i veličanstvenu monumentalnu baroknu građevinu, kojoj se dive pokoljenja.

Budući da je Turska 1714. godine prekinula sklopljeno primirje u Karlovcima i otpočela s vojnim pripremama i pohodima, već sljedeće 1715. godine na jugoistoku Europe, a 1716. godine i slu`beno navijestila Austriji rat, to je vrhovni vojskovođa austrijske zdru`ene vojske, princ Eugen, skupio 64.000 vojnika i krenuo ususret velikom veziru Aliji, koji se kretao sa oko 150.000 vojnika. Do sukoba je došlo kod Petrovaradina 5. kolovoza 1716. godine, gdje je princ opet teško porazio brojem premoćniju tursku vojsku. Za te sjajne uspjehe imenovan je princ upraviteljem Donje Austrije odakle je dobivao potrebna sredstva za daljnje operacije protiv turske vojske.

Već u lipnju 1717. godine otpočeo je princ opsadu Beograda. I premda ga je branilo 30.000 Turaka, ipak ih je prisilio na predaju i počeo oslobađati područja ju`no od Beograda. Konačno je Turska zatra`ila mir, koji je sklopljen 21. srpnja 1718. godine u Po`arevcu, na 25 godina. To je bio jedan od sjajnijih sklopljeni mir i pobjeda austrijske kuće protiv osmanske vlasti. Po tom miru Austrija je dobila sjeverna područja Bosne, veći dio sjeverne Srbije i Malu Valahiju.

85

VDG JAHRBUCH 2001

Poslije postignutog mira na zapadu s Francuskom 1713. godine, a sada i s Turskom na istoku 1718. godine, princ Eugen se mogao više posvetiti gospodarskim i kulturnim poslovima, među kojima treba spomenuti izgradnju dvorca u Bilju, naseljavanje Nijemaca u Baranju, gdje se ističe novo naselje Podravlje (Eugenidorf) i drugo. Osim toga, posvetio se više i umjetnosti te nauci. Tako je skupio prekrasnu zbirku knjiga i umjetnina, koje su danas dio dvorske biblioteke u Beču.

Godine poslije Po`arevačkog mira su bile mirne i napredne za Europu. Kao da je nastupilo vrijeme plodova nakon teških obrambenih i oslobodilačkih ratova sa zapada i istoka na središnju Europu. Kao ilustraciju toga vremena spomenut ćemo da je 1719. godine Trst postao slobodna luka (do 1891. godine), čime se unapređivao promet i trgovina. Godine 1720. Austrija je dobila Siciliju, ali je izgubila Sardiniju i Piemont. Tih godina završene su velebne građevine, kao Belvedere (1724.), zatim dvorac Raczkeve u Budimpešti na otoku Csepel i drugo. Sve je to doprinjelo da je 1726. godine sklopljen savez između Austrije i Rusije.

U tom novom mirnom zamahu barok se raširio po Europi i taj europski duhovni pravac zahvatio je gotovo sve grane ljudskog umijeća, a osobito je ostavio prekrasne tragove u graditeljstvu, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i knji`evnosti. Život ispunjen velikim događajima po cijeloj Europi došao je svome završetku.

Dana 21. travnja 1736. godine umire veliki princ Eugen Savojski u 73. godini `ivota. Pokopan je u crkvi sv. Stjepana u Beču.5

Osobnost, djelo i vrijeme Privatni arhiv princa Eugena je nestao. Njegova osobnost je više načinjena prema njegovoj vojnoj ulozi i političkim događajima, dok se o njegovom privatnom `ivotu te o kulturnom, znanstvenom i gospodarskom djelovanju manje zna. Pohlepa je gotovo sve unovčila, što nije zaštitila kuća Habsburg. Tako su došla neprocjenjiva umjetnička djela, knji`nica i osobni spisi princa Eugena u privatne posjede, gdje su tijekom stoljeća najvećim dijelom izgubljeni ili uništeni. Čak za bečku rezidenciju Belvedere, najznačajniju Eugenovu građevinu, nedostaju izvorni arhivski planovi i spisi.

Još za `ivota su dr`ali da je princ Eugen bio duhovni ideal rimski car Marko Aurelije, vojnik i filozof, kako ga je i knji`evnik Ruso nazvao «ratni filozof». Vodio je jednostavan `ivot i stoički mir nasuprot svim udesima sudbine.

Godine 1697. ga je car obdario imanjima u Baranji zbog pobjede u Senti. Uz to je princ kupio Dunavski otok Čepel između Budima i Pešte i tamo podigao 1701. godine dvorac u Rackeve (arhitekt Hildebrandt) u baroku. No najljepša i najmonumentalnija građevina mu je dvorac Belvedere u Beču koji je završio 1724. godine, a gradsku palaču 1728. godine. Umjetnost, slike, kipovi, glazba, vrtovi bili su mu hobi te je i od njih skupio značajnu zbirku 5

Spomenimo da je 1805. godine kipar Fernkorn podigao princu Eugenu spomenik u Beču, Simonelli u Torinu, te u Budimpešti i na drugim mjestima.

86

VDG JAHRBUCH 2001

Princ Eugen je bio strog prema sebi, ali je to tra`io i kod drugih, osobito disciplinu vojske, no ljudski se odnosio s časnicima i vojnicima te su ga cijenili, bojali ga se i voljeli. Mnogo je dr`ao do obavještajne slu`be, te je tra`io činjenice o stanju neprijatelja i nekoliko je bitaka dobio zahvaljujući toj slu`bi. Zbog toga je 1711. godine osnovao svoj ratni arhiv, gdje je dr`ao informacije i dokumentaciju, koji je kasnije nastavio kao Kriegsarchiv – ratni arhiv. Podigao je u Beču građevinsku akademiju (1717.) koja je popunila manjak vojnih in`injera i graditelja, odakle su izlazili vrsni graditelji, čija su djela nastajala i u Slavoniji.

Diplomatsku crtu naslijedio je od majke, koja je dosegla savršenstvo kod kardinala Mazarina. Znao je da se sve ne mo`e riješiti ratom, već više diplomacijom i dogovorima i to je obilno koristio tijekom `ivota.

Imao je osjećaj za gospodarstvo te se zalagao za nove reforme. Na svojim posjedima i upravama Lombardije, španjolske Nizozemske i donje Austrije dobivao je velike svote, koje je trošio u velike vojne pohode, a kasnije u kulturne i gospodarske projekte. Bio je cijenjen i divili su mu se u Francuskoj (Ruso, Voltaire), u Engleskoj, a kod Turaka je postao strah i trepet. I dok je on `ivio Austrijsko carstvo (srednja Europa) je moglo biti sigurno, a poslije njegove smrti: Turska je odmah povela rat i Austrija je izgubila sjevernu Srbiju, utvrdu i grad Beograd 1736. godine. Konačno je 1739. godine utanačen mir između austrijskog i osmanskog carstva, po kojem je granica išla rijekom Savom i Dunavom. I ta je granica bila na snazi sve do druge sredine 19. stoljeća, kada je Austro-Ugarska 1878. godine ušla u Bosnu i Hercegovinu.

Europski zavještaj Pruski car Fridrih Veliki je rekao, da je zaprepašćujuće, kako je na kraju vladanja cara Karla VI. 1740. godine, europski sjaj tako ocvao, koji je u početku 18. stoljeća svuda sjajio. Uzrok toga bijaše u gubitku velikog duha princa Eugena. Nije bilo Eugenova genija. To se odnosilo na cijelu Europu.

No što se na početku 18. stoljeća razumjelo pod Europom? Europa nije bila samo zemljopisni pojam, već još više nego li danas izvorište i hraniteljica duhovne kulture.

Polazište joj je bilo u rimskoj dr`avi, koja je obuhvaćala gotovo sav zapad, koje je, barem dijelom, obnovljeno u Svetom Rimskom Carstvu, kao i u katoličkoj crkvi sa svojim općim ljudskim vrijednostima i karakterom. Razračunavanje između duhovnog i svjetovnog prava, između pape i cara, uzdrmalo je cjelovito nastojanje Zapada i oslobodilo duhovne snage koje su bile u slu`bi ujedinjenja Europe. Europski duh, u vrijeme baroka, dobio je jaki i novi `ivotni osjećaj koji je zahvatio cijelu Europu. Duhovni ujedinitelj Europe bio je barok, koji je obuhvatio gotovo sva područja djelovanja: arhitekturu, slikarstvo, kiparstvo, glazbu, dakle cijeli `ivot.

Pokušati barok dijeliti po nacionalnim komponentama, vodi u proizvoljno ograničavanje duha. Baroku je doprinio politički momenat, kao triumfalni osjećaj nakon pobjede u turskim ratovima, zatim patriotski valovi koje je oslobodio francuski kralj Luj XIV., no i `elja za mirom nakon 30-godišnjeg rata, izgradnja i ravnote`a snaga, potom velika dvorska ulaganja u razne gospodarske i kulturne projekte, veliki 87

VDG JAHRBUCH 2001

uspjeh trgovine i te`nja za skladnom cjelinom `ivota. Tome je slu`io i francuski jezik kao europsko sredstvo komunikacije u literaturi i dvoru, a latinski u pravu i teologiji.

U političkom jedinstvu se pojavljuje kozmopolitstvo i nacionalna dr`ava. Kuća Habsburg je u tome djelovala kao čuvar i ostvaritelj nadnacionalne dr`ave, koja se nije oslanjala na teritorijalnu moć i granice, već na pravni poredak. Habsburzi su imali geslo: Bella gerant alii, tu felix Austria nube! – Neka ratove vode drugi, a ti sretna Austrijo udavaj se! - tu je počivao nadnacionalni cilj, a sredstvo je bilo sasvim bla`eno.

Tom cilju je slu`io i princ Eugen. Za princa je Europa `ivi organizam. Sve njegove borbe i pobjede vodile su obrani, zaštiti i oslobođenju tj. miru i sigurnosti Europe. A mir Europe trebao je počivati na pravom prijateljstvu. Za to je princ činio velika putovanja.

Hegemonija absolutizma kao ni merkantilizam sa svojom protekcionalističkom politikom gospodarstva nisu bili niti će biti dobro tlo za taj cilj. Put za harmonijsku zgradu nalazi se u jakoj podređenosti dr`avnom ustavu kao modelu za Europu. I Leibnitz je zagovarao ideju kraljevstva, kao i crkva – Kraljevstvo mira, sloge i ljubavi.

Opat de Saint- Pierre (1658.-1743.), veliki mislilac koji je tra`io zajedništvo Zapada, objavio je 1713. godine projekt trajni mir. Tu je on objasnio traktat o temeljima europske konfederacije. Ta vizija će o`ivjeti nakon 200 i više godina i tek se ostvarivati od sredine 20. stoljeća. U tom vidu danas postoje međunarodne udruge: Crveni kri`, međunarodni sud, Europska zajednica i druge slične europske asocijacije.

U prašnjavim okvirima habsburške vlade svijetlio je portret princa Eugena zbog njegove ljudske veličine i duhovne tolerancije. Nisu glavni ostaci i nasljeđe njegovi predivni dvorci, niti njegove mnogovrsne zbirke, već je njegov europski duh pravi zavjet i nasljeđe Europe.

Za svakog čovjeka Princ je `ivi «Genius Europae» tj. veliki duh Europe. U tom vidu danas mali narodi mogu naći svoje mjesto u Europi samo u sveopćem poštivanju ljudskih prava i ustava, čuvajući svoju kulturu i jezik, dakle u vladavini prava, inače će biti plijen jačega u sveopćoj globalizaciji.

88

VDG JAHRBUCH 2001

Leben und Werk des Prinzen Eugen von Savoyen Dieser Aufsatz vermittelt einen kurzen Überblick über die damalige Zeit sowie über das Leben und Wirken des bekannten Feldherrn, Diplomaten, Mäzens und Wirtschafters - Prinz Eugen von Savoyen. Er lebte und wirkte in der zweiten Hälfte des 17. Jahrhunderts und in der ersten Hälfte des 18. Jahrhunderts, als der französische König Louis XIV. im Westen und die osmanische Regierung im Osten in den Eroberungskrieg gegen die Österreichische Monarchie zogen.

Prinz Eugen war seiner Herkunft nach Italiener, seiner Erziehung nach Franzose und seinem Handeln nach Deutscher. Er war gebildet und kommunizierte mit den damals führenden Philosophen, Schriftstellern, Wissenschaftlern und Staatsmännern. Er erweiterte in Europa Horizonte und verbreitete den Friedensund Gerechtigkeitssinn sowie den Sinn für Kultur, Kunst und Wissenschaft. Die Kriege, die er führte, waren Verteidigungs- und Befreiungskriege. Er ist besonders für Kroatien von Bedeutung, da er die Baranja besaß, wo er Leute ansiedelte und das Landgut Belje aufbaute.

Ein besonderes geistiges Vermächtnis des Prinzen Eugen war der sogenannte Genius Eugenii - der Geist Eugens. Prinz Eugen setzte sich für eine geistige Verbundenheit, die Wahrung der Menschenrechte, des Friedens und der Sicherheit in Europa ein, d.h. er forderte die Anerkennung der Staatsverfassung einer neuen europäischen Gemeinschaft, die auf einer gesetzlicher Grundlage beruhen sollte.

Dieses Projekt ist sowohl in der Europäischen Gemeinschaft, als auch in anderen europäischen Institutionen, die sich für Menschenrechte einsetzen, heute noch aktuell.

89

VDG JAHRBUCH 2001

Mira KOLAR - DIMITRIJEVI]

Antun Schlegel vode}a li~nost u novinarstvu Hrvatske do 1929. godine U novinarstvu Hrvatske ima nekoliko zna~ajnih li~nosti no u sam vrh hrvatskog novinarstva treba ubrojiti dva Slavonca: Antuna Schlegela i Josipa Horvata. Za razliku od drugog o Antunu Schlegelu se danas malo znade, premda je napisao nekoliko tisu}a uvodnika i dvadeset godina vodio neke najzna~ajnije listove u Hrvatskoj, osnovav{i i najve}u jugoslavensku izdava~ku ku}u "Jugo{tampu". Antun Schlegel je utjecao na mi{ljenje svojih brojnih ~italaca na hrvatskom i njema~kom jeziku, a imao je i zna~ajnu ulogu u smirivanju politi~kih napetosti sve do svoje smrti. Njegovom nikada potpuno obja{njenom smr}u politi~ka scena je izgubila ne samo jednog velikog novinara ve} i jednu od najistaknutijih li~nosti na{eg politi~kog `ivota koji su se zalagali za `ivot Slovenaca, Hrvata i Srba i svih drugih naroda u jednoj kvalitetno pravednoj jugoslavenskoj dr`avi.

1.

Antun (Toni) Schlegel je ro|en u Na{icama 19. velja~e 1878. i tamo je bio zavi~ajan. Iako rodom Nijemac on se politi~ki "kroatizirao", pa ~ak i jugoslavizirao kao i mnogi drugi Nijemci nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe, ali je uvijek bio ponosan na svoje njema~ko prezime i porijeklo. U tra`enju najboljeg rje{enja za Hrvatsku on je postao "`rtva".

Schlegel je bio iz ugledne obitelji.1 Schlegelov otac Franz (Franjo) do{ao je u Na{ice 1867. iz ^e{ke na preporuku svog kasnijeg tasta grofa Wilima Wurmbranda-Stupacha, te je prvo odgajao kasnijeg bana Teodora Peja~evi}a, a onda je postao i upravnik Peja~evi}evog veleposjeda. Bio je pravnik i govorio je njema~ki, francuski, ~e{ki i engleski. Njegov brat Eduard bio je 40 godina upravitelj dobara podmar{ala Jure Jela~i}a u Novim Dvorima u Zapre{i}u, pa ga je Franjo ~esto posje}ivao, prate}i zbivanja na zagorskom podru~ju. 1873. o`enio se groficom Bertom Wurmbrant i imao s njom sedmero djece: Vilima (ro|.1874), Mariju (1876), Antuna (Tonija)(1878), Franju (1879), Lea (1881), Hinka (1883) i Josipa (1888).

Antun je bio najbolji s najmla|om bra}om Hinkom i Josipom, te je obojicu kasnije zaposlio u svojem novinarskom poduze}u Jugo{tampi. Hinko (Heintschi) je umro nekoliko dana prije smrti Antuna, i imao je sina Dejana kojemu je Schlegel oporu~no 1

Josip Schlegel, Biografija Toni Schlegela, Zagreb 1962. Rukopis pohranjen u Dr`avnom arhivu Zagreba kao rukopis, ali se mo`e na}i i u bibioteci Arhiva pod R-169.

91

VDG JAHRBUCH 2001

ostavio ~etvrtinu svoje imovine, ali to ovaj nije mogao ostvariti zbog politi~kih makinacija vlasti koje su preuzele ovu najve}u novinarsku ku}u u Hrvatskoj poslije Schlegelove smrti.2 Antun Schlegel je osnovnu {kolu je polazio u Na{icama, a {est razreda gimnazije je zavr{io u Po`egi stanuju}i u Orfanotrofiji i tu ga je podu~avao i prof. Antun Radi}.

Maturirao je 1896. u Zagrebu stanuju}i opet u nadbiskupskom sjemeni{tu. Od 1896-1897. studirao je teologiju u Zagrebu, a nakon toga je po{ao u Innsbruck na studij filozofije i teologije. Kao protute`u postoje}em studenskom klubu "Rhenanii" Schlegel je osnovao studentsko dru{tvo "Velebit", koje pod utjecajem srpskih studenata a uz podr{ku Srbije sve vi{e dobivalo jugoslavensko obilje`je.

Schlegel je 1901. bio zare|en u Innsburrucku po biskupu Simonu Aichneru. Prvu misu slu`io je 5. kolovoza 1901. u franjeva~kom samostanu sv. Antuna Padovanskog u Na{icama, gdje je tada bio gvardijan o. Firmin Pletikapi}. Na poziv baruna Billota proputovao je s njim pola godine kroz Austriju, Njema~ku, dio europske Rusije, te cijelu zapadnu Europu.

Dekretom nadbiskupskog ordinarijata u Zagrebu Schlegel je imenovan za kapelana u Martijancu kraj Ludbrega 10. rujna 1902. gdje je bio veleposjed baruna Pavla Raucha, sina ve} umrlog bana Levina Raucha. Na molbu Raucha nadbiskup dr.

Juraj Posilovi} oslobodio ga je 10. prosinca 1903. slu`be duhovnog pomo}nika, te je odgajao Rauchovog sina jer je Schlegel bio intelektualac velike kulture i znanja.

Me|utim, na ovom podru~ju bili su politi~ki vrlo djelotvorni bra}a Radi}. Toni se uskoro s njima povezao, radi ~ega je do{ao u sukob s Rauchom koji je naginjao frankovcima. Vrlo burno vrijeme 1903. zao{trilo je ove odnose. Schlegel tra`i vi{e demokracije za narod, pa je na tra`enje Raucha premje{ten u Petrinju, gdje je sudjelovao zajedno s Rudolfom Horvatom kod dogovora o osnivanju Hrvatske pu~ke selja~ke stranke u Hrastovici zajedno s prof. povijesti Rudolfom Horvatom.3 Kasnije je Schlegel ponovno na slu`bi na ludbre{kom podru~ju, ali nije vi{e povezan s obitelji Rauch. U tom se vremenu zbli`io s dr. Milanom Heimerlom, pravnikom koji je bio izba~en sa zagreba~kog univerziteta 1895. zbog spaljivanja ma|arske zastave te je studij zavr{io u Pragu slu{aju}i liberalna predavanja Toma{a Masaryka, a do 1912. je pomagao u odvjetni~koj kancelariji svog brata Radoslava u Kri`evcima. 4 Heimerl je utjecao na Schlegela da budu}nost Hrvatske vidi samo u suradnji s Kraljevinom Srbijom, budu}i da je to bio jedini politi~ki model koji sjeverna Hrvatska nije isku{ala u tra`enju izlaza iz te{kih prilika u kojima se na{la, kada ju je Be~ prepustio 2

3

4

Norbert Wurmbrand je objavio studiju "Die rechtliche Stellung Bosniens und der Hercegovina, Wien 1915. (Sv. bibl. 99224.

Bd. XII, Heft 2) Obitelj je vrlo stara i dala je nekoliiko sna`nih intelektualaca liberalnog smjera. Josepha Wurmbranda je jo{ 1792. objavio studiju "Politische Glaubenbekentniss mit Hinsicht auf die francoesische Revolution", Frankfurt - Leipzig, 1792.

(Sveu~. bibl. 33414) Namje{tanje Antuna Schlegela za kapelana u Hrvatskom zagorju, tj. Martijancu svakako je vezano uz Eduarda Schlegela, koji je umro 12. studenog 1906. u 72 godini, te je do{av{i iz ^e{ke bio 40 godina upravitelj dobara \ure Jela~i}a u Novim Dvorima u Zapre{i}u. Umro je u Ka~i}evoj 20, koju ku}u je onda kasnije kupio povjesni~ar dr. Rudolf Horvat.

Misa zadu{nica slu`ena je u Brdovcu, Pu{}i i Sv. Heleni (Hrvatska, 136, 14. XI. 1906.)

Bogdan Kriziman, Osnivanje HPSS (1904-1905). Radovi Instituta za hrv. povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2, Zagreb 1972, 102 i 143.

Hrvatska njiva, 1917, br. 20, str. 335-336.

92

VDG JAHRBUCH 2001

Ma|arima. No na liberalizaciju Schlegela su utjecali i crkveni vrhovi. Godine 1900. odr`ava se u Zagrebu Prvi hrvatski katoli~ki kongres koji stvara osnove radikalnom klerikalizmu {to izaziva nezadovoljstvo jednog dijela mladog sve}enstva koje je odrastalo u druga~ijoj atmosferi i koje se usprotivilo novoj crkvenoj reformi. @ele}i ga ponovno vratiti pod krutu disciplinu 1906. dekretom Vojnog superiorata i vojnog nadbiskupa dr. Kolomana Belopotoczkog Schlegel je imenovan za kapelana vojnog distrikta Zagreba, odnosno XIII. vojnog korpusa Austro-ugarske vojske, te je na ovom poslu do svibnja 1908. Me|utim njegovi ~lanci koji tra`e liberalnu reformu crkve s tra`enjem da sve}enstvo preuzme odre|enu ulogu u politi~kom `ivotu izazvali su kritiku vi{eg vojnog kuratora dr. Rihtari}a. Bilo je to vrijeme kada je novi papa Giuseppe Sari sna`no gu{io pojavu liberalizma u crkvi, a Schlegel se ve} prili~no pomje{ao s naprednjacima, te pi{e u Pokretu, a i ina~e se pridru`uje shva}anju koje je imao Ve}eslav Wilder t.j. da je klerikalizam opasnost za ~ovje~anstvo, a svakako za Hrvate.5 Upozoren da se kani politi~kog rada i iako je car Franjo Josip I. u me|uvremenu ve} potpisao dekret za njegovo imenovanje dvorskim kapelanom koju funkciju je imao jo{ samo Josip Juraj Strossmayer, Schlegel se razrje{uje i prelazi na evangeli~ku vjeru.6 Prelazak na evangeli~ku, a ne na pravoslavnu vjeru ukazuje da je Schlegel postupao "njema~ki", tj. u duhu njema~kog protestantizma i u njegovom radu nalaze se mnogi tragovi evangeli~ke ideologije. To se osjetilo i u djelovanju Hrvatske pu~ke selja~ke stranke na podravsko-zagorskom podru~ju. @upnik Ivan Fu~ek iz Bisaga je u crkvi Svih trijuh kraljeva u Novigradu Podravskom rekao u propovijedi 4. lipnja 1906. da Hrvatska pu~ka selja~ka stranka ru{i ugled na{oj vjeri, na {to su ~lanovi te stranke u Novigradu Podravskom izjavili da oni jedino tra`e da se ukinu razne crkvene da}e, drugim rije~ima da crkva pri|e reformi po uzoru na protestantsku crkvu, {to bi bilo bolje i lak{e za narod.7 Schlegelov izlazak iz katoli~ke crkve izazvao je veliku ljutnju u njegovoj obitelji.

Sam pi{e da mu je sveta crkva katoli~ka bila "skoro sam - Bog."8 No utjecaji zapadne Europe su bili prejaki. Secesijski motivi lome prave linije klasicizma i dru{tvo postaje nemirno. Schlegelov prijatelj Hinko Hinkovi}, donosi iz Francuske liberalne ideje i dr`i u zagreba~koj Streljani govore protiv vjere i crkve.9 Sve}enik Franjo Plevnjak naziva ovo vrijeme "barbarskim", a poslanice Leona XIII. osobito "Quod apostolici muneris" i "Rerum novarum" od 23. sije~nja 1891. "znamenitima", jer se njima pru`a ruka sirotinji i postavlja crkva na socijalne temelje, pozivaju}i u pomo} i dr`avu i privatna dru{tva.10 U tu diskusiju upustio se i Schlegel. I Schlegel pi{e 1902. da se po uzoru na Tirol i Austriju i kod nas u Hrvatskoj moraju od strane crkve osnivati nov~ane, gospodarske i selja~ke zadruge. Schlegel isti~e da sve}enik ne smije stajati u 5

6 7 8 9 10

Jure Kri{to, "Liberalizam" Napredne omladine i njegove posljedice. U: Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, II. dio, Zagreb 1999, 62. U ovoj su knjizi sakupljeni materijali sa znanstvenog skupa u Zagrebu odr`anog 5. i 6. III. 1999. i zanimljivo da ni Kri{to ni Strecha ne spominje Schlegela, iako je imao veliku ulogu u naprednja~kom i uop}e antiklerikalnom pokretu.

J. Schlegel, Biografija.

Hrvatske novine, 23, 7. VI. 1906.

Zvono, 39, 3. X. 1908, str. 606.

Katoli~ki list, 1902, str. 22 i 59.

Franjo Plevnjak, Leon XIII. i socijalno pitanje. Katoli~ki list, 1902, str. 114, 116.

93

VDG JAHRBUCH 2001

borbi naroda za bolji `ivot skr{tenih ruku, nego da "mora i on pomo}i, sudjelovati kod rje{avanja socijalnog pitanja, te da treba odgojiti inteligenciju, ne samo kr{}ansku ve} i socijalnu". Pi{e da su sve}enici narodu glavni, a katkada i jedini oslonac, jer je jedino sve}enstvo nezavisno u odnosu na onu inteligenciju koja je pla}ena. Tra`i da se prenose iskustva drugih naroda, jer literatura je tu ogromna, a rezultati su na dlanu.11 Drugim rije~ima Schlegel poziva sve}enstvo na socijalni rad u interesu naroda, {to je ponukalo zagreba~kog nadbiskupa Jurja Posilovi}a da izda okru`nicu da se sve}enstvu zabranjuje da propovjedaonicu koristi u politi~ke svrhe, kao {to su to ~inili neki sve}enici u Vara`dinskoj `upaniju obja{njavaju}i narodu njegova politi~ka prava.12 Schlegelov izlazak iz sve}eni~kih redova bio je dakle neminovan, a on je razloge svog postupka objavio u nizu ~lanaka u Pokretu, odnosno u bro{uri "Toni Schlegel - Anatema sit", od koje se - kako se ~ini - nije sa~uvao niti jedan primjerak, te za nju saznajemo samo iz sje}anja njegovog brata Josipa.13 Schlegel je prijateljevao i s Davorinom Trstenjakom, Eugenom Demetrovi}em, Edom Markovi}em i drugima koji su se zalagali za liberalne ideje u Hrvatskoj i napredno dru{tvo. Schlegel se zalagao za slobodnu liberalnu {kolu, pa je bio silno ogor~en, kada je u [panjolskoj osu|en na smrt i ubijen radi reforme {kole Francesco Ferrero.14 Do izlaska iz crkvenih redova bio je veliki prijatelj s Hugom Mihalovi}em, bratom kasnijeg bana Antuna Mihalovi}a, s kojim su ga o~ito vezale slavonske teme.

No kada je napustio crkvene redove raspalo se i to prijateljstvo, jer se Hugo Mihalovi} o~ito bojao da se neprijateljstvo crkve ne protegne i na njega, a u tom vremenu on je jo{ uvijek bio kandidat za zagreba~kog nadbiskupa i kasnije kandidat za |akova~kog biskupa.15 Na Schlegela je svakako utjecao i rad grofa Hoensbroecha "Das Papstum in seiner social kulturellen Wirksamkeit", II. sv., koje je objavljeno 1900., a iz kojeg je vukao izvode za svoja predavanja o papinstvu.16 Schlegel je po~eo i javno predavati protiv Rima. U restauraciji zagreba~kog "Kola" Schlegel je 7. prosinca 1908. odr`ao predavanje o papinstvu u organizaciji dru{tva "Slobodna misao" nakon {to je predavanje vi{e puta odlagano zbog zabrane policije.17 Predavanje je po~elo u osam sati uve~er i otegnulo se do pono}i uz zanimljivu diskusiju. Schlegel je napao apsolutisti~ki autoritet pape u svim podru~jima `ivota, isti~u}i da su "crkva, oficijelni katolicizam, klerikalizam, sve}enstvo, papinstvo" u teoriji razni, no u praksi je to "jedno te isto". Schlegel je istaknuo da je klerikalizam zapravo antinacionalan jer zastupa interese crkve na me|unarodnoj osnovi, te da je tu u prednosti pravoslavlje koje brani narodnost.18 Iza{av{i iz katoli~anstva Schlegel je morao potra`iti novi postao. Uz pomo} dr.

Ivana Lorkovi}a i Heimrla dobiva namje{tenje kao urednik u opozicionom listu Pokret koji izlazi u Zagrebu.

11 12 13 14 15 16 17 18

A. Schlegel, Patriotizam hrvatskog sve}enika. Katoli~ki list, 11, 13. III. 1902, str. 125-126.

Podravac, 24, 15. XII. 1903.

J. Schlegel, Biografija.

Zvono, 23, 6. XI. 1909, str. 616-621. - A. Schlegel, Klerikalizam i sloboda.

J. Horvat, Hrvatski panoptikum, Zagreb 1982, 2. izd., 42.

Zvono, 48-49, 12. XII. 1908., str. 750.

Isto, str. 741-752.

Pokret, 283, 9. XII. 1908. - Predavanje o papinstvu.

94

VDG JAHRBUCH 2001

Schlegel je po~eo objavljivati ~lanke u tom listu ve} 1906. godine. ^lanci su mu duhovite i o{tre polemike, pa ga je Svetozar Pribi~evi}, vo|a hrvatsko-srpske koalicije proglasio "najopasnijim novinarskim perom Hrvatske". Prema \uri [urminu Schlegel se nalazio u redakciji pokreta od 1908. do 1910 godine.19 No njegovi napada~ki ~lanci - u duhu onog vremena - ve}inom nisu potpisani. ^lanak "Barun Pavao Rauch" je svakako njegov.20 Njegov je i ~lanak "Klerikalna strahovlada", jer je pisan u duhu njegovog predavanja u Kolu, a pored toga je nagla{eno da crkva tra`i slobodu za sebe, a osporava ju svima ostalima.21 U drugom ~lanku "Barcelonski zlo~in" Schegel navodi ono {to je govorio prilikom svog govora u Pragu 1907., tj.

"Treba nau~ati da svi moramo raditi za podizanje bratstva i ljubavi medju narodima; treba u~iti djecu, neka se medjusobno ljube, neka tako osiguraju i sebi samima i drugima najve}e dobro", a to je bilo u skladu s njegovanjem sloge izme|u Hrvata i Srba koju je savjetovao i Masaryk.22 Svakako je zanimljiv Schlegelov ~lanak "Protestantsko pitanje u Hrvatskoj", gdje se kritizira postupak 56 njema~kih protestanata iz Neudorfa kod Vinkovaca koji su tu`ili `upnika Nikolu Abaffya koji je ovo njema~ko selo preimenovao u Novo Selo, `ele}i se prilagoditi okolini. Schlegel brani Abaffya i ka`e da su "stanovnici Neudorfa do{li 1819. iz Wirtemberga i da je prosto nevjerojatno da se jo{ ne osje}aju u Slavoniji "doma", te da svojom tu`bom jako {tete protestantizmu u Hrvatskoj, jer ih narod osje}a kao tu|ince, koji ovdje borave samo privremeno".23 Schlegel se jako zalo`io i u veleizdajni~kom procesu protiv Srba na strani Srba. U Pokretu je radio u to vrijeme sve osim gospodarskih izvje{taja. Njegov "sarkazam i ironija" privla~ili su ~itaoce i naklada novina je znatno porasla. I sam je do{ao na listu optu`enih, kada je uhva}en 30. travnja 1909. njegov brzojav Masaryku s povjerljivom informacijom da je Ljudevit Schmidt pla}eni svjedok vlade. Bio je to materijal koji je bio potreban Masaryku koji je u Carevinskom parlamentu pripremao hitni prijedlog za reviziju veleizdajni~kog procesa optu`uju}i Friedjunga. Dr`avni tu`ilac M. Accurti je podnio optu`bu protiv Schlegela, a dr. Ivan Lorkovi} i dr. \uro \urmin su zatra`ili od Ravnateljstva po{te u Hrvatskoj da im ka`e kako je Schlegelov telegram do{ao do Accurtija s obzirom na nepovredivost privatne po{te. Imenovan je i sudac istra`itelj Weinert te zamjenik dr`avnog odvjetnika, koji su proveli istragu zatvoriv{i Schlegela, no on je nakon petnaest dana pu{ten, mo`da i zbog toga {to je njegovo zatvaranje izazvalo veliku buru u svim liberalnim krugovima.24 U ljeto 1910. dr. Stanko Frank mu je ponudio uredni{tvo Agramer Tagblatta, koji je zbog smrti Otte Krausa ostao bez urednika, a Anton Zindl nije mogao sam ure|ivati list. Taj je list bio protivan pisanju provladinog Agramer Zeitunga. Schlegel je okupio 19 20 21 22 23 24

Novosti, 89, Uskrs 1929. - Dr. \uro [urmin, Uspomeni Tonia Schlegela iz prvih njegovih godina novinarskog rada.

Pokret, 234, 13. X. 1909.

Pokret, 236, 15. X. 1909.

Pokret, 237, 16. X. 1909.

Pokret, 144, 27. V. 1914.

Pokret, 100, 3. V. 1909. - Uap{enje "Pokretova urednika"; i 101, 4. V. i 112, 17. V. 1909. s informacijom da Schlegelov telegram uop}e nije bio otpremljen iz Zagreba ve} je zadr`an na po{ti kao "po dr`avu pogibeljan" i iako to bilo produzakonito protiv Schlegela jei pak podignuta optu`nica. Vidi i Josip Lakato{, Me|u veleizdajnicima, Zagreb 1910.

95

VDG JAHRBUCH 2001

Naslovne stranice Schlegelovih novina na njema~kom jeziku s njegovim uvodnicima u uredni{tvu izvrsnu ekipu me|u kojima je bio i Marko Bauer, urednik za gospodarska pitanja, a nakon {to je banski komesar Slavko Cuvaj izagnao Bauera iz Hrvatske zbog jednog ~lanka u Tagespostu u Grazu ovu rubriku ure|uje od polovice 1913. Tonijev brat Josip, koji je do tada bio agronom u Orahovici. Schlegel je 1918. list Agramer Tagblat preimenovao u Zagreber Tagblatt i kasnije nakon fuzije listom Der Morgen u Morgenblatt koji izlazi sve do 1941. godine.25 Schlegel je pisao gotovo sve uvodne ~lanke u Tagblattu. Po mi{ljenju Antuna Cuvaja, brata bana Slavka, pisca "Gra|e za povijest {kolstva u Hrvatskoj" oni spadaju u sam vrh hrvatskog novinarstva.26 Schlegel je Agramer Tagblattu dao ju`noslavensku notu, pa je i Milana Marjanovi}a poslao u Beograd u vrijeme balkanskih ratova da pi{e izvje{taje koje je onda prenosio Pokret, Tagesblatt i Srbobran. Pre{tampavao je i prevodio sve {to su francuske, ~e{ke i ugarske novine pisale o vrijednosti jugoslavenske ideje, i time je zapravo priredio teren za ujedinjenje ju`noslavenskih zemalja, stoje}i u tom vremenu na istoj liniji na kojoj je 25

26

Taj je list pokrenuo 2. sije~nja 1886. Vinko [imun Frank (Retfala, 1846. - Zagreb, 3. III. 1909). Frank je bio u Osijeku direktor Slavonske komercijalne i eskomptne banke, a 1876. i potpredsjednik osje~ke Trgova~ko-obrtni~ke komore. Kada je banka propala Frank se dao u novinstvo i na poziv grofova Josipa i Ivana Dra{kovi}a te Sermaga, \ure Jela~i}a, [ipu{a, Stankovi}a i dr. Arnolda dolazi u Zagreb gdje pokre}e Agramer Tagblatt ideolo{ki protivan Agramer Zeitungu. (Zagreber Tagblatt, 25, 31. I. 1925. - 40 - Jahre Zagreber Tagblatt).

Dr`avni arhiv Hrvatske, Depozit Antun Cuvaj, kut. 1, sv. II, 456.

96

VDG JAHRBUCH 2001

tada bio i Stjepan Radi}. On prima po preporuci T.G. Masaryka 1911. u uredni{tvo i petrogradskog novinara Vsevolda Svjatovskija, koji je sve do 1914. dr`ao rusku novinsku centralu u Be~u, a Schlegel mu je slao izvje{taje iz Zagreba koji su onda objavljivani u petrogradsom Nowom Vremju. Svakako je i Svjatovskij utjecao na Schlegelovo pribli`vanja Srbima, osobito tijekom Prvog balkanskog rata.27 Mo`e se gotovo ustvrditi da je zagreba~ka redakcija Agramer Tagblata bila okupljali{te antihabsbur{ki raspolo`enih ljudi u Monarhiji. Tu je dolazio i povjesni~ar dr. Ferdo [i{i}, tada ve} profesor hrvatske povijesti na Zagreba~kom sveu~ili{tu, te sir Robert William Seton Watson (Scotus Viator), njema~ki socijalisti~ki publicist dr. Hermann Wendel, i drugi, jer se koristila blaga cenzura za vrijeme banskog zamjenika Unkelhausera da se objave stvari koje se tada nisu mogle objaviti nigdje u Monarhiji.28 Iako ~esto zabranjivan i plijenjen Agramer Tagblatt je uspje{no pre`ivio Prvi svjetski rat. Osim Schlegela koji je nekako preko svojih veza uspio izboriti ostanak u Zagrebu i lokalnog urednika Waltera Siessa svi su drugi novinari bili na fronti. List se {tampao u Obzorovoj tiskari d.d. u Gunduli}evoj 18, a od 1916. u Hrvatskoj tiskari u Gunduli}evoj 26. Pi{u}i ve}inu ~lanaka Schlegel je kasnije rekao da se nikada nije tako naradio kao za vrijeme Prvog svjetskog rata. Po~etkom 1917. vratio se u Agramer Tagblatt i Stanko Frank iz vojske i Bauer iz progonstava.

Schlegel 1911 postaje zavi~ajnik Zagreba, a te se godine i o`enio s Nevenkom Kocuvan, no brak je bio dosta nesretan.29

2.

Kraj Prvog svjetskog rata Schlegel je do~ekao u Zagrebu, ali je boravio jedno vrijeme i u Slavoniji. Po nalogu predsjedni{tva Narodnog vije}a u Zagrebu, zapravo Svetozara Pribi~evi}a, Schlegel je osnovao je u Zagrebu Novinski ured a uskoro je postao i predsjednik Hrvatskog novinarskog dru{tva. Schlegel je davao vjerodostojne opise onih nemirnih dana koji su onemogu}ili konsolidaciju nove dr`ave i pripremili ujedinjenje Dr`ave SHS s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo SHS. On je prvi postavio pitanje da li je taj tzv. "zeleni kadar" bio organiziran, i pomi{lja na neku organizaciju na potezu od Pe~uha - do Jasenovca, {to je svakako zanimljiva linija presijecanja Hrvatske kakovu je zamislila srpska vojna komanda. Opisuje da je u jo{ u ljeto 1918. na{ao dopisnicu predanu u Sisku koja je potpisana s "glavna komanda zelenog kadera", a koja je bila upu}ena zapovjedniku zelenog kadra na Krndiji, gdje se tra`i da se prikupi {to vi{e oru`ja.

Schlegel je opisao slu~aj @idova i na{i~kog trgovca Keszlera koji se u nastojanju pre`ivljavanja postavio krajnje oportunisti~ki.30 Zbog ovog napisa koji je Schlegel objavio u Agramer Tagblattu potkraj 1918. Schlegel je bio napadnut u glasilu @idov 27

28 29 30

Rije~i, 215, 22. X. 1920. - G. Vsevold Svjatovskij. Svjatovskij je rat proveo u [vicarskoj, a onda je oti{ao u Prag, te je umro 1920. na putu u Beograd s ~e{kim ministrom vanjskih poslova Bene{om.

J. Schlegel, Biografija, pog. VI. Zapisnik gradskog zastupstva u Zagrebu za 1911. g., i Dr`avni arhiv u Zagrebu, knjiga zavi~ajnika br. 19504.

Obnova, 8, 29. X. 1919, 8-9 - Toni Schlegel, Dani prevrata u Slavoniji.

97

VDG JAHRBUCH 2001

br. 23 od 1918. godine zbog antisemitizma. Na to je Schlegel odgovorio da se u slu~aju Keszlera radi o posebnom tipu @idova koji se je osigurao dav{i svojim sinovima ma|arska, njema~ka i srpska imena, i koji je igrao na sve karte ra~unaju}i da s ovakvim osiguranjem ne mo`e propasti. Pri tome je Schlegel stao na stanovi{te da novine ne mogu pisati onako kako je zgodno ~itateljstvu, te isti~e da je Agramer Tagblatt bio slobodan i u odnosu na Khuen Hedervaryja, Pavla Raucha, Nikolu Toma{i}a i Slavka Cuvaja "Denn das Gros der kroatischen Journalisten sind durchaus keine Schreibmaschine, sondern Vertreter und Verfechter von Ideen", te da se mora prihvatiti da se poneki @idov mo`e i kritizirati, ako mu pona{anje nije u redu.31 Schlegel u tom vremenu misli da cijelu politiku treba postaviti na novu osnovu i znatnu prednost daje socijali, masama i radni{tvu.32 Zamjera i neslo`nom radu hrvatske emigracije tijekom Prvog svjetskog rata, te da su neki djelovali i djeluju kao republikanci, neki kao centraliste (Pribi~evi}), a neki kao federalisti (Zajedni~ari).

Zanimljivo je njegovo mi{ljenje da se je politika u Hrvatskoj, dakle u zemlji, vodila bolje nego u emigraciji, ~ime si dakako pribavlja i neprijateljstvo ~lanova Jugoslavenskog odbora.33 Na ovo mi{ljenje reagirao je dr. Ivan Gmajner, pravnik i novinar, koji je napisao nekoliko bro{ura u cilju propagiranja stvaranja nove jugoslavenske dr`ave. 34 Gmajner ka`e da emigranti nisu ni o~ekivali da }e oni unijeti novi duh i novo odu{evljenje za slo`ni rad u narodnoj dr`avi, utoliko vi{e {to je odmah nakon raspada Austro-Ugarske bilo poru~eno ~lanovima Jugoslavenskog odbora da je njihova uloga zavr{ena, te da se je nastojala onemogu}iti i njihova suradnja u privremenom Narodnom predstavni{tvu. Gmajner, koji je djelovao u @enevi obja{njava kako se je te{ko bilo vratiti poslije raspada Austro-Ugarske u zemlju iz Francuske i [vicarske. Nisu dobivali isprave za povrat u zemlju, te gotovo kao da ih se nastojalo izolirati od domovine. Pi{e da su Me{trovi} i Jambri{ak uspjeli dobiti ~e{ko-slova~ke putne isprave, pa su se s njima vratili u zemlju preko ^e{ke. Anti Trumbi}u se pak reklo da mora ostati u Parizu. Stigli su dakle u zemlju svi sa zaka{njenjem, gdje je ve} prevladala ideja nacionalnog jedinstva i centralisti~kog ure|enja Jugoslavije bez uvjeta, dok je emigracija bila za decentralizaciju, vidjev{i u centralizaciji lo{e iskustvo ste~eno `ivotom Hrvatske u Monarhiji. Uredni{tvo Jugoslavenske njive (Jo{ 1917. Hrvatske njive) je objavilo dodatak ovom Gmajnerovom pismu, smatraju}i da treba raditi na sre|ivanju prilika u zemlji, a to da se mo`e samo kroz potpuno narodno jedinstvo. Pi{u da Njiva nije nikad zastupala centralizam, te da je njihovo gledi{te "centralisti~ki vladana, decentralisti~ki upravljana Jugoslavija". Redakcija kojoj je na ~elu Juraj Demetrovi} smatra da i Gmajner i dr. Hinko Hinkovi} i dr. Franko Poto~njak i Jovan Banjanin nemaju "pravu rije~", i naziva ih idealistima, jer Jugoslavija ne mo`e biti zasnovana na nekom nacionalnom dualizmu ili trijalizmu, misle}i na Srbe, Hrvate i Slovence. Redakcija je navela da mnogo o~ekuje od Milana Marjanovi}a, koji se tako|er vratio u zemlju.35 31 32 33 34 35

Agramer Tagblatt. Morgen Ausgabe, 330, 12. XII. 1918, str. 1-2. - Toni Schlegel, An die Adresse des "@idov".

Hrvatska njiva, 1918, br. 8, str. 121-122. - Toni Schlegel, Intelektualci i mase. Koncentracija narodnih masa.

Jugoslavenska njiva, 1919, br. 13, str. 193-194. - Toni Schlegel, O nama i na{im emigrantima.

Mira Kolar-Dimitrijevi}, Slu~aj Ivana Gmajnera. Zapre{i}ki godi{njak, 1994, 168-175.

Jugoslavenska njiva, 1919, br. 15, str. 240-241. - Iz emigrantskih krugova.

98

VDG JAHRBUCH 2001

Schlegel se je pridru`io tom krugu. On se je sada `estoko okomio na sve separatiste, a osobito na one koji su u{li u Jugoslavenski klub `ele}i da se nova dr`ava zove Jugoslavija, a onda su po~eli uzmicati, separatiziraju}i se od op}eg jedinstva, tvrde}i da je Beograd nesposoban da uspostavi dobro gospodarstvo i upravu. Schlegel uo~ava da separacija zna~i neuspjeh i okrivljuje za to i \uru [urmina i Aga~i}a i Matu Drinkovi}a i @ivka Petri~i}a, koji su u{li u prvu vladu, pa ni{ta nisu u~inili da objasne narodu potrebnu politiku dok se dr`ava ne u~vrsti.36 Toni Schlegel je i sada o{tro i opasno pero na politi~koj sceni. Pi{u}i uvodnike on ponovno o`ivljava neprijateljstvo katoli~kog sve}enstva zastupaju}i zahtjeve ni`eg katoli~kog sve}enstva koje je ono formuliralo polovicom velja~e 1919. Schlegel je bio na tom sastanku, i neki prijedlozi su svakako potekli od njega, jer su identi~ni onima koji su ga potaknuli na izlaz iz katoli~kog reda. Tra`i ure|enje materijalnog polo`aja sve}enstva, nacionalizaciju i dekristijanizaciju crkve, dakle nacionalnu crkvu, ukinu}e celibata i dr. Pi{e: "U novim socijalnim prilikama htjedosmo i ho}emo dovesti u sklad vjeru i narod, dr`avu i crkvu.37 U tom ~lanku tra`i se reorganizacija crkve i pri tome se navode vrlo jaki argumenti. Napada i celibat kojeg se nitko ne dr`i osim Stepinca (ro|aka Alojzija Stepinca) i Langa, ali oni "nisu i ne mogu biti protudokaz" da je dobro ne{to {to je protiv prirodnog, dakle bo`anskog zakona.

Schlegel je ve} od prije 1914. bio prista{a socijal-demokracije. On je i 1919. pri`eljkivao da uspije suradnja Pribi~evi}evih demokrata i socijalista, jer da }e jugoslavenstvo biti ja~e osloni li se na radnike i da }e gospodarska i socijalna pitanja prevladati nacionalna. Schlegel misli da se na taj na~in mo`e potisnuti opasnost i od komunista koji je zaprijetio ne samo Ma|arskoj ve} i Bugarskoj, te se zala`e da se socijalne ideje ugrade u dru{tvo, te da se izgradi novi oblik dr`ave, razli~it od onog bolj{evi~kog u Rusiji, ali ipak socijalni. Upozorava da bi u slu~aju da to ne uspije moglo do}i do stapanja socijalista s komunistima, a ako bi se demokratsko-socijalisti~ki blok raspao pove}ao bi se jaz izme|u gra|anskih slojeva i radni~kog proletarijata, {to bi rezultiralo velikim sukobima i grubim nasiljima.38 Schlegelova strahovanja su se doista i pokazala opravdanima i socijalisti~ko-demokratski blok se je ubrzo raspao, pa su i socijalisti i demokrati pre`ivljavali izvjesne modifikacije svojih ideja koje su bile daleko od njihovog prvobitnog cilja.

Schlegel misli da novu dr`avu treba za{titi posebnim zakonom, te u vremenu kada se je tra`io Zakon o za{titi dr`ave protiv djelovanja komunista on tra`i da se takovo zakonodavstvo primijeni protiv svakoga tko razara novu dr`avu, misle}i pri tome dakako na Radi}eve republikance, ali i na Hrvatsku pu~ku stranku koja je tra`ila rekristijanizaciju s kr{}anskim moralom. On najve}u ulogu daje u tom vremenu Pribi~evi}evim demokratima, koji ne smiju dopustiti da se na bilo koji na~in "razgra|uje dr`ava".39 36 37 38 39

Rije~, 254, 25. VII. 1919. - ^emu separatizam?

Isto. - str. 1-2 - n., [to tra`i ni`e sve}enstvo?

Rije~, 310, 21. IX. 1919. - ts., Demokratsko-socijalisti~ki blok.

Rije~, 92, 27. V. 1920. - Moral insaniti. Trula gradja - potopi se ladja.

99

VDG JAHRBUCH 2001

Schlegel je o~ekivao da }e se prva kriza vlade rije{iti vladom koju }e sastaviti Ljubo Davidovi} u koga je imao mnogo povjerenja, a ~ije je svjedo~enje bilo presudno u Friedjungovom procesu 1909. godine, jer je kao potpredsjednik "Slavenskog juga" negirao izvornost dokumenata kojima je Friedjung dokazivao vezu Hrvatsko-srpske koalicije i organizacije "Slovenskog juga".40 No Davidovi} nije uspio sastaviti vladu, pa su se vrlo vru}a pitanja, kao {to je valutno pitanje, provedba agrarne reforme, zakon o naknadi ratne {tete i zakon o porezu na ratnu dobit na{li pred Pa{i}-Pribi~evi}evim vladama, gdje se o Hrvatskoj zaklju~ivalo uglavnom bez Hrvata.

Svojim pisanjem i kritikom Schlegel ima sve vi{e neprijatelja, i iako obi~no svoje ~lanke ne potpisuje ipak se je znalo tko je pisac uvodnika u Rije~i, Novostima, Zagreber Tagblatu, jer su se ti ~lanci odlikovali posebno o{trim stilom. Neki njegovi ~lanci su izvrsna analiza postoje}e politi~ke situacije u kojoj je bilo mnogo nesnala`enja ili krivog interpretiranja. Tako se je Schlegel okomio i na ~lanak u Obzoru gdje se citira R.W.Seton Watsonovo mi{ljenje o jugoslavenskom pitanju na osnovu njegove engleske knjige iz 1911., a ne navodi se knjiga iz 1913., niti kasniji Watsonovi radovi kada je Watson bio `estoki zagovornik ujedinjenja svih Jugoslavena u "jedinstvenu, samostalnu, nezavisnu dr`avu", i jedan od najve}ih prista{a ostvarenja jugoslavenske ideje, kojoj je izvori{te bilo prema Schlegelu u Hrvatskoj.41 Gotovo bismo mogli re}i da je Schlegel bio pod utjecajem istih faktora koji su djelovali i na Seton Watsona, te je Schlegel odu{evljeno prihvatio 1. lipnja 1920. Seton Watsona kada je ovaj do{ao u Zagreb i dr`ao predavanje na Sveu~ili{tu te bio promoviran za po~asnog doktora filozofije 5. lipnja 1920.42 Budu}i da je Seton Watson bio nezadovoljan 1929. godine progla{enjem {estosije~anjske diktature bilo bi svakako zanimljivo vidjeti kakove bi promjene mi{ljenja do`ivio i Schlegel da nije bio ubijen, jer se ta promjena odra`ava ve} 1928. godine u njegovom pisanju i postupcima.

Schlegelove analize politi~kih prilika u 1919. i 1920. su me|u najboljima koje smo imali u hrvatskom novinarstvu, jer je bio dobar poznavalac politi~kog i uop}e narodnog `ivota. Svakako su zanimljiva njegova opa`anja da je Star~evi}eva stranka sa zubarom Antom Paveli}em bila vi{e za ujedinjenje sa Srbijom nego Hrvatsko srpska koalicija, no da su se poslije rata javile nove grupacije te da je i Narodni blok vrlo raznolik. U njemu treba nazirati dvije grupe: Star~evi}ance i tzv. naprednu grupu koju predstavlja Obzor i Milivoj De`man. Schlegel smatra da su Star~evi~anci vrlo dobro lavirali tijekom politi~kih promjena od 1912. do 1918., pa i nisu bili zatvarani. ^lanovi Hrvatsko srpske koalicije su pak bili zatvarani ([urmin i Ivan Lorkovi} koji je i u vrijeme Nikole Toma{i}a bio osu|en na zatvor u Osijeku), ali isti~e da se je sada i hrvatsko-srpska koalicija podijelila. Schlegel ukazuje da ni svi listovi nisu bili izlo`eni jednakim progonima. Hrvatski pokret, kao list koalicije, bio je obustavljen, Hrvatska sloboda, kao list Narodnog bloka bila je obustavljena zbog ~lanka Hrvoja, a Hrvatska dr`ava koju su izdavali Grga Angjelinovi} i Nikica Bartulovi} iskristalizirala se kao organ Star~evi}eve stranke. Be~ki ministar Czernin napao je jo{ 1918. tadanjeg bana 40 41 42

Rije~, 269, 9. VIII. 1919. - ts., Reminiscenca.

Rije~, 275, 15. VIII. 1919. - c., Kako se u nas truje.

Rije~, 98, 4. VI. 1920., str. 2-3.

100

VDG JAHRBUCH 2001

Antuna Mihalovi}a zbog protudr`avnog pisanja zagreba~ke {tampe, pa se je u Zagrebu ponovila situacija koju smo imali 1848., t.j. da se je u Zagrebu i 1918., iako je bio rat, pisalo mnogo slobodoumnije nego u drugim dijelovima Monarhije. Zahtjevi Be~a da se poduzmu mjere protiv tog pisanja nisu realizirane zbog toga {to je Mihalovi} tajno ~inio sve da se monarhija raspadne o~ekuju}i da }e od toga kao tajni ~lan Hrvatsko-srpske koalicije imati koristi posije rata.43 Zabrana tiska nije bila velika, a cenzura je bila {upljikava, iako su listovi koalicije Hrvatski pokret i Hrvatska sloboda bili su obustavljeni.

Schlegel je 1919. bio predsjednik Hrvatskog novinarskog dru{tva, i on je u studenom 1919. organizirao Prvi kongres jugoslavenskih novinara u Zagrebu na kojem je zaklju~eno da se likvidiraju sva pokrajinska novinarska dru{tva i stvori novo jugoslavensko dru{tvo, te je Schlegel izabran za potpredsjednika.44 Kako bi pro{ao s ovim prijedlogom Schlegel je napao vlasnike zagreba~kih listova radi izrabljivanja novinara, pa je to privuklo i one najopreznije u novo kolo. U svakom slu~aju taj je Kongres bio pod pokroviteljstvom beogradske vlade, koja je shvatila da je vrlo va`no pridobiti novinare, pri ~emu se zatra`ilo da se srbijanski dosta liberalan Zakon o slobodi {tampe protegne na ~itavo Kraljevstvo SHS kako bi se u inozemstvu vidjelo da u zemlji vlada demokracija i sloboda. Dakako beogradski re`im je zbog toga imao mnogo problema i Zakon o {tampi od 1925. odlikuje se strogo{}u i mogu}no{}u zapljene ~itave naklade odmah nakon tiskanja {to nije moglo izdr`ati na dulje vrijeme niti jedno uredni{tvo. Svakako je zanimljivo da je na Kongresu negirano da je Stjepan Radi} novinar, ~ime se je izbjegla obaveza da se intervenira preko novinarskog dru{tva zbog dugotrajnog Radi}evog zatvaranja radi pisanja ili govora pozivom na slobodu {tampe.

Svojim pisanjima tijekom 1919. Schlegel je dobio za svoje neprijatelje sve}enstvo, naprednjake, @idove, Star~evi}ance i Radi}evce. Svojom kritikom on je postao veliki zagovornik i branilac politike Beograda i propagiranja jedinstva dakle tada{nje politike Svetozara Pribi~evi}a, a Beograd je shvatio da koncentrirati tisak u Hrvatskoj u rukama Schlegela zna~i na jedan na~in imati najva`niji tisak u Hrvatskoj pod kontrolom. Njegovi su se uvodnici ~itali. "Briljantan stilist, pr{te}i duhovito{}u, odlikuju}i se lapidarno{}u koja, u polemici, onesposobljuje protivnika jednom zgodnom re~ju, frazom, kakvim plasti~nim obratom ili epigramatsko-konciznom sintezom, on je bio jedan od na{ih novinara ~iji su se uvodnici ~itali ne samo zato da ~ovek bude informiran, nego i zbog umetni~kog u`itka u kompoziciji, zbog li~nog {arma koji izbija{e iz stila. Njegov ~lanak, u momentima raspolo`enja i inspiracije, bio je umetni~ka minijatura" napisao je novinar Z.D. u povodu godi{njice njegove smrti u Novinaru.45

43 44 45

Rije~, 352, 7. XI. 1919. - ts., Da se razumijemo, 1.

Rije~, 364, 19. XI. 1919. - ts., Novinarski kongres i na{e politi~ke stranke.

Novinar, 5. rujan 1930, str. 38.

101

VDG JAHRBUCH 2001

3.

Pokazalo se, da zbog uznemirene politi~ke scene koju stalno uzburkava Radi}evo govorenje, pisanje i djelovanje u narodu, a koji je s pravom bio nezadovoljan provo|enjem centralisti~ke politike Beograda i plja~ke Hrvatske, treba vlada osnovati u Zagrebu jedan ve}i, nepoliti~ki list. Dakako nije bilo zgodno da vlada nastupa direktno.

Jugoslavenska demokratska stranka na ~elu sa Svetozarom Pribi~evi}em je u listopadu 1919. preuzela pored Rije~i kao nasljednice Pokreta i Agramer Tagblat, pa je time stvoren novinarski konzorcij "Rije~ d.d." ~iji je dioni~ki kapital iznosio 1,500.000 kruna.46 Toni Schlegel je postao direktor konzorcija, ali su u ravnateljstvu bili i Svetozar Pribi~evi}, Ve}eslav Wilder, dr. Sr|an Budisavljevi}, Jurica Ga{parac, dr.

Branko Arko, industrijalac Ervin Weiss, dr. Roko Jokovi}, vlasnik Sanatorija d.d. u Klai}evoj ulici, mr. farmacije Nikola Ko{}ec, te bra}a Turkovi} iz Kutjeva. Ove li~nosti bili su vode}i ljudi Pribi~evi}a u Hrvatskoj i bilo im je jako stalo do javnog mnijenja, a Schlegel je bio u to vrijeme zlatno pero hrvatskog novinarstva.

Tagblatt je bio pisan na njema~kom jeziku te se ~itao u redovima privrednika kojima je poslovni jezik bio njema~ki, a Rije~ je opet donosila mno{tvo poslovnih i politi~kih informacija i ~itali su ga samo poslovni ljudi. Tagblatt se je tiskao u Hrvatskoj tiskari u Gunduli}evoj 26. koja je kupila popularni pu~ki list Novosti. U listopadu 1920. konzorcij "Rije~ d.d." je preuzeo i Hrvatsku tiskaru zajedno s Novostima, koje su izlazile od 1907., te je time stvoreno novo poduze}e pod nazivom "Jugoslavenska {tampa d.d.". U ravnateljstvo ovog konzorcija u{ao je i Janko Zimmermann kao predstavnik Slavenske banke i Franjo Latkovi} kao predstavnik Prve hrvatske {tedionice, te dakako Jugoslavenska {tampa d.d. nije oskudijevala kapitalom i mogla je pla}ati dobre honorare.

Iako su kao urednici sva tri lista ovog konzorcija Rije~i, Novosti i Tagblatta figurirali razni novinari (u Rije~i npr. Milan Matkovi}, a od 1920. Ivo [por~i}) ipak je fakti~ki urednik svih tih listova bio Toni Schlegel. Schlegel je svojim novinama silno utjecao ne samo na doma}u ve} i na me|unarodnu javnost. Preko dr. Aleksandra Redlicha plasirao je vijesti iz jugoslavenskog podru~ja u Ullsteinovim listovima i Antantinim novinama, a kada je Redlich prodro i u Ameriku, i tamo su se slale vijesti koje je prikupila Schlegelova Izvje{tajna centrala u Zagrebu "Union" u Samostanskoj 9. u kojoj je radio i Milan Marjanovi}.

Fuzija najva`nijih hrvatskih novina se je nastavljala. Sjedinjenjem s Hrvatskim {tamparskim zavodom u Marovskoj 30, koje je imalo moderne strojeve Schlegel je uspio stvoriti najve}i tiskarski zavod kraljevine SHS, koji je istovremeno izazivao zavist beogradskih kolega, osobito onih iz Politike. Schlegelov ulazak u masone pone{to je otupio tu o{tricu, no kako pokazuju zbivanja u vrijeme Schlegelove smrti Beograd nikada nije bio Schlegelu sklon, jer ovaj nikada nije promijenio svoje 46

Dr. Stanko Frank, dotadanji vlasnik Agramer Tagblatta odlu~io se na fakultetsku karijeru, pa je prepustio svoj polo`aj, a onda postepeno i svoje dionice Schlegelu.

102

VDG JAHRBUCH 2001

prezime niti se odrekao svojeg porijekla, odgoja i stavova o srednjoeuropskom karakteru Hrvatske. Napadi su povremeno dolazili iz neo~ekivanih strana. Tako je napadnut u listu Hrvat zbog svog plemi}kog porijekla. Schlegel je odgovorio u Novostima "Narodnost nije ne{to, {to ~ovjek mo`e da odabere po volji, ve} je stvar odgoja, osje}aja i uvjerenja", istaknuv{i da je on Hrvat. Ka`e da je istina da je njegova majka (umrla 1910 godine) bila grofica, ali ne razumije za{to bi to bila "neka naro~ita sramota", i za{to bi on trebao iskrivljavati svoje prezime, pogotovo {to smatra da je Kraljevina SHS demokratska zemlja. Napisao je, da su njegovi pre|i bili gospoda onda kada su pre|i gospode oko Hrvata jo{ bili majmuni.47 Dakako da je ovakav napis nasmijavao ~itav Zagreb, koji je u to vrijeme jo{ imao razvijen smisao za humor, naslije|en iz vremena Monarhije, pa je od 1906. izdavao i jedini stalni humoristi~ni list u zemlji Koprive.

Ipak od 1923. do 1926. svi schlegelovi listovi pisali su sa simpatijama o radu beogradske vlade, daju}i i izvrsnu informaciju o doga|anjima na politi~kom, kulturnom i gospodarskom polju ~itateljima u Hrvatskoj. Osobito je tako djelovao list Rije~. No taj list propagira i jedinstvo troimenog naroda, privr`enost demokratima i donekle socijalistima, neprijateljsko raspolo`enje prema komunistima i osobito Stjepanu Radi}u, te iskazuje velike simpatije za staru Rusiju. Schlegelov je ~lanak "Dekabristi" u kojem sa `aljenjem kritizirali nekada{nju nepopularnu politiku cara Nikolaja Pavlovi}a koji je 1826. osudio velik broj dekabrista na smrt, nemaju}i nikakvog razumijevanja prema liberalnim idejama poslije Francuske revolucije.48 Schlegel nije zaboravio spomenuti da je majka Aleksandra Hercena bila Njemica.

Schlegel je sa ts. potpisao i ~lanak "Rusi" u kojem najavljuje da }e europska Rusija jedno} opet o`ivjeti, te tra`i da se poma`u ruski emigranti. Schlegel je prvi u svijetu objavio u Rije~i u 59 nastavaka i dnevnik D.S. Mere`skovskaje pod naslovom "Petrogradski dnevnik" i "Na{ bijeg" s napomenom da se radi o dnevniku koji nosi naziv "Carstvo Antihrista", a koji je originalni dnevnik jedne ruske intelektualke u dvije godine poslije Oktobarske revolucije u Petrogradu. To se {tivo i danas ~ita s velikom pa`njom, a svakako je poslu`io Schlegelu za antibolj{evisti~ku propagandu u Jugoslaviji u vremenu kada vlasti svim silama nastoje suzbiti komunizam.49 Novinarske sposobnosti Schlegela dokazive su iz niza ~lanaka, a osobito onih koji govore o pojedinim politi~kim li~nostima. Uo~ava kameleonstvo nekih politi~ara, koji su prije 1918. bili njegovi istomi{ljenici, a sada se okre}u od politike jedinstva, ali ne navodi da je to reakcija na neprimjerenu centralisti~ku politiku Beograda. Tako napada dr. Milana Rojca, nekadanjeg povjerenika za bogo{tovlje i prosvjetu, koji je i poslije 1918. kao demokrat bio povjerenik za prosvjetu i vjeru u Pokrajinskoj vladi u Zagrebu. No 1922. Rojc je u Slobodnoj tribuni objavio seriju ~lanaka "Za bolju budu}nost na{e kraljevine" koji su posve razli~iti od ranijeg njegovog gledi{ta objavljenog u ]ur}inovoj Novoj Europi. Schlegel kritizira Rojca {to ne govori u 47 48 49

Novosti, 21. VIII. 1924.

Rije~, 153, 9. VII. - 156, 14. VIII. 1921.

Rije~, br. 172, 31. VII. 1922. Dnevnik je objavljen pod autorstvom Z. N. Hippinsa, odnosno D.V. Filozofova pod nazivom "Pertrogradski dnevnik" i "Na{ bijeg", a vjerojatno se radi o dnevniku kojeg je dobio preko Morovi}a odnosno Olge Levicki, koju je kasnije {titio. Prijevod dnevnika na~nio je Branko Ivanov Stra`i~i}, koji je radio u beogradsoj poslovnici Novosti.

103

VDG JAHRBUCH 2001

Narodnoj skup{tini, ve} tako iza le|a napada novu mladu dr`avu. Schlegel priznaje da financijska, socijalna i gospodarska politika nije u novoj dr`avi najmodernija, ali da ni u Austro-Ugarskoj monarhiji nije sve bilo "super" kako pi{e Rojc.50 Schlegel je kritizirao i dr. Antu Trumbi}a koji zbog toga "{to nije htio ili nije znao" nije utjecao na jedinstvo, te ga otvoreno optu`uje za Rapallski ugovor, jer nije izborio provedbu Wilsonovih 14 to~aka, niti uspio dobiti odobrenje za referendum naroda. Schlegel pi{e da nije istina da se Hrvati nisu uklju~ili u vlast, te navodi slu~aj dr. Ivana Pale~eka, vukovarskog odvjetnika, koji je postao u sije~nju 1919. ban, ili dr. Ivana Ribara, koji je postao prvi predsjednik Narodne skup{tine, ili Tomislava Tomljenovi}a, koji je bio ~ak dva puta poslije ujedinjenja ban.51 Vrijedan je spomena Schlegelov ~lanak "Gospodin Pa{i} i Hrvati" koji je izazvao veliku pa`nju te je pre{tampavan na vi{e mjesta.52 U ovom ~lanku Schlegel je dao odli~nu karakterizaciju Pa{i}a, koji je otmjen, u~tiv, izvrsno obu~en i "ovako kako je izgledao mogao je da bude usred lordova, i u najotmjenijem engleskom politi~kom salonu, pa da djeluje dekorativno. (...) No u njegovom gospodstvu bilo je i ne{to orijentalno. To je izbijalo iz njegovog lukavog podsmijeha". Schlegel pi{e da se je Pa{i} poput Metternicha identificirao s dr`avom, te ga ni{ta drugo nije zanimalo osim pro{irenja male Srbije, i da je doista u neku ruku bio Velikosrbin, te da nije volio govoriti o jugoslavenstvu. Schlegel navodi da mu je jedno} rekao Pa{i}, oporavljaju}i se od `utice na top~iderskom brdu,: "Mi smo sad Srbi i Hrvati, a ono poslije da budemo Ju`ni Sloveni, to da svr{ite vi mladi kako znate", pri ~emu je i Schlegel sada 1926. ve} svjestan da rje{enje hrvatsko-srpskog pitanja ne }e i}i brzo i da ne treba `uriti s jedinstvom, te da treba paziti da narod ne strada.

Schlegelov je ~lanak i "Brat Vilim Buk{eg" u kojem je opisao `ivot socijaldemokrate Buk{ega, koji je od 1922. godine bio mason, misle}i da }e ulaskom u jugoslavensku intelektualnu elitu laganije ostvariti svoju zamisao o Zagrebu kao centru socijalne politike u novoj dr`avi.53 I Schlegel je postao mason, jer osnovna ideja slobodnih zidara je bila sloboda, jednakost i bratstvo, a to su bile parole kojima je Schlegel bio blizu iz mladosti.54 Schlegel je svakako bio jedan od osniva~a nove masonske lo`e u Zagrebu "[estar", pa kada se to ima u vidu obja{njivi su mnogi postupci Schlegela i njegovog kruga.55 Schlegel je 1925. objavio i ~lanak "Gedanken und Daten. Versuch einer Darstellung des kroatischen Nationalismus in den letzten vierzig Jahren".56 U tom ~lanku o hrvatskom nacionalizmu on je naveo da se velikosrpska ideja po~ela sve vi{e {iriti uo~i Prvog svjetskog rata ~ime je svaki ideal o mogu}nosti `ivota unutar stare Monarhije slabio. Navodi svoje mi{ljenje da je nacionalizam nastao u gra|anskim 50 51 52 53 54 55 56

Rije~, 103, 5. V. 1922. - (Schlegel), ^lanci g. Rojca, I. Rije~, 153, 8. VII. 1922. - (Schlegel), Prva uloga. ^lanak je objavljen u Novostima, 356, 25. XII. 1926., a u izvadku i u splitskoj Dr`avi, br. 270, 29. XII. 1926.

A.@.[/legel/, Brat Vilim Buk{eg. Neimar. masonski ~aospis, 1926, knj. 5, sv. 59-62, str. 452.

A/ntun/ [/legel/, Prvi utisci prilikom recepcije u Beogradu. Neimar, 1926, str. 418.

Neimar, 1926, sv. 63-64, str. 507.

Zagreber Tagblatt, 35, 31. I. 1925. - Prilog "40-Jahre Zagreber Tagblatt.

104

VDG JAHRBUCH 2001

krugovima i da su mase u po~etku bile posve anacionalne, te optu`uje crkvu - ne navodi koju - da je imala znatnu ulogu u razjedinjavanju naroda.

Schlegel je bio uvjeren da radi najbolje za Hrvatsku. On istinski vjeruje da je Jugoslavija najbolje {to se moglo desiti ju`noslavenskim narodima i da }e se stvoriti dovoljno jaka i sna`na dr`ava da ne postane plijen svojih susjeda. @estoko se okomio na ]iru Kamenarovi}a, koji je kao ravnatelj doprinio slomu velike tr{}anske Jadranske banke, te je radi pisanja o toj aferi bio i na su|enju, tvrde}i da Srpska banka nema ve}inu dionica Jugoslavenske {tampe, da Novosti izdaje posebno dioni~ko dru{tvo a ne Jugoslavenska {tampa, te da je tisak u Hrvatskoj slobodan i nije pod politi~kim pritiskom.57 Schlegel se je i sada `estoko okomio na korupciju u novoj dr`avi, ali smatra da je to prolazna pojava i da treba imati povjerenja u novu dr`avu.

Schlegel pi{e: "Ima u na{oj dr`avi korupcije, nedostataka i pokvarenosti. Ali nema samo njih. Ima i sun~anih strana. Nije grijeh vidjeti i govoriti o porocima koji ne daju da, u svom dr`avnom razvitku, brzo i odmah, poletimo iz kaosa i nesredjenosti u vedri i estetski kraj reda. Ali je zlo~instvo vidjeti samo njih, a ne vidjeti u isto vrijeme i ono lijepo i veliko {to nam je donijela narodna dr`ava, ne vidjeti u isti mah i svijetle perspektive."58 Vrlo je zanimljiv Schlegelov odnos prema Stjepanu Radi}u. Biografi Schlegela su utvrdili da je on sudjelovao kod osnivanja Hrvatske pu~ke selja~ke stranke 1904. i 1905. godine. Iako je oko 1922. godine Schlegel bio velik protivnik Stjepana Radi}a Schlegel ipak ima ne{to zajedni~kog s Radi}em. Naime kao i Radi} on se zalagao za organiziran rad u narodu, eliminiraju}i sve vi{e rad inteligencije, koja se vrti u krugu i ne mo`e na}i izlaz iz te{ke politi~ke situacije, pa sumnja u uspjeh akcije javnih radnika na Ilid`i 28.-29. VI. 1922. gdje su se na{li dr. Jovan Cviji} i dr. Bo`a Markovi} te Bo`idar Vlaji} iz Beograda, dr. Tomislav Tomljenovi} i Jovan Banjanin iz Zagreba, dr. Jozo Smodlaka i dr. Ivo Tartaglia iz Splita, dr. @ivan Berti} iz Zemuna, te dr. Melko ^ingrija i dr. Ljubo Leonti} iz Dubrovnika.59 Sam ina~e nikada poslije 1908. nije direktno djelovao u narodu.

Toni Schlegel je do{ao uskoro u sukob i sa Svetozarom Pribi~evi}em, kada je ovaj bio ministar prosvjete. Naime prijatelj Pribi~evi}a Ve}eslav Wilder postao je dr`avni podsekretar u Ministarstvu unutra{njih poslova te je zapo~eo plijeniti i Schlegelove Novosti i Tagblatt zbog sitnih kritika. Schlegel je reagirao vrlo o{tro. Istupio je iz Pribi~evi}eve Samostalne demokratske stranke, te je jedno vrijeme trajao pravi rat izme|u Pribi~evi}a i Schlegela. Pribi~evi} je ~ak uspio u svibnju 1925. da je Slavenska banka, koja je bila glavni vjerovnik Jugo{tampe, Schlegelu otkazala uredni{tvo Rije~i, i na njegovo mjesto imenovala Jozu Lakato{a.60 Pribi~evi} je reagirao neo~ekivano, te se pribli`io Pa{i}u i radikalima.

57

58 59 60

Rije~, 154, 10. VII. 1922, str. 3; 176, 4. VII. 1922. - Toni Schlegel, Pro domo 1. i 2; te 184, 14. VIII. 1922. - Schlegel, Afera Jadranske banke, te 186, 17. VIII. 1922. - Schlegel, Ni po babu ni po stri~evima...

Rije~, 164, 21. VII. 1922. - /Schlegel/, Svijetlo - sjena.

Rije~, 19. VIII. 1922. - /Schlegel/, Akcija javnih radnika.

J. Schlegel, Biografija.

105

VDG JAHRBUCH 2001

Me|utim, Schlegel je bio onaj koji je pomogao na pregovorima Radi} - Pa{i}, te krajem listopada 1925. Slavenska banka i ravnateljstvo Jugo{tampe opet mora zamoliti Schlegela da se vrati u poduze}e kao direktor. Lakato{ je sada preuzeo financijsko poslovanje, a upravu tiskare preuzeo je August Scholz, koji je isto bio maknut iz Jugo{tampe kada i Schlegel. Samostalni demokrati dakako nisu htjeli ostati u Jugo{tampi, pa se je Rije~ odvojila i pre{la na tiskanje u tiskaru Slobodne tribune u Gunduli}evoj 24. Umjesto Rije~i Jugo{tampa je nabavila Koprive u kojima je tada jedan od glavnih suradnika bio Milan Dobrovoljac, koji je bio odli~an novinar i pisac i koji je po~eo karikirati na{e politi~are sa crte`ima koje je radio ruski emigrant Mironov, a sura|ivao je i s Maurovi}em. Zagreb tog vremena u`iva u politi~kim vicevima Kopriva.

U svibnju 1926. Jugo{tampa se provela fuziju i s Tipografijom d.d., koja je 1923. izdaje list der Morgen a iza kojeg lista je stajala Hrvatska eskomptna banka, koja uskoro zatim uzima ime Jugoslavenska banka. List je sada preimenovan u Morgenblatt i fuzioniran s Tagblattom. Jugo{tampa je preuzela i "[tamparski zavod d.d." u Marovskoj 28. i 30. kojega je financirala Prva hrvatska {tedionica. Bio je to rezultat pregovora Toni Schlegela s Milivojem Crnadkom, jednim od ravnatelja Pra{tedionice, koja se `eljela rije{iti rizi~nog poslovanja s tiskarstvom, gdje je bilo mnogo rada a malo materijalne koristi. To je podr`ao i Juraj Demetrovi}, koji je do tada bio glavni u [tamparskom zavodu, a koji je kotirao vrlo visoko u politici Beograda. Sada je ~itava Jugo{tampa preselila u Masarykovu 28 i 30. preuzev{i i izdava~ko poduze}e Obnovu koje je pod vodstvom Mirka Breyera izdavalo vrlo dobre knjige. Time je Jugo{tampa do{la do svog vrhunca, raspola`u}i s kvalitetnim prostorom, kvalitetnim strojevima i vrlo kvalitetnim suradnicima. Toni Schlegel bio je izabran za predsjednika Jugo{tampe, a putem opcije stekao je ve}inu dionica u Jugo{tampi, pa je fakti~ki postao njezin vlasnik.

4.

U ljeto 1928. Schlegel je ve} bio jako zabrinut za budu}nost zemlje i njegov suradnik Ante Kova~ ka`e da je postao "zami{ljen" i "stu`en", te da se sam prelamao u sebi, tra`e}i izlaz iz politi~kog kaosa koji je prijetio zemlji.61 Vidio ga je u takvom raspolo`enju u vili Ivana Jutri{e na Prekri`ju. Schlegel je govorio o smrti, te da mu je jedna ruska hiromantkinja prorekla smrt. I Stevi Stojanovi}u je u jesen 1928. govorio u smrti.

No Schlegelova smrt je i danas enigma i pravi krivci nisu nikad prona|eni, pa sve {to ka`emo samo iznosimo mi{ljenja drugih prepu{taju}i ~itatelju ovog rada da zaklju~i {to se zbilo. U svakom slu~aju mnogi ga nisu voljeli, iako je bio najve}e pero nove dr`ave. Napadaju ga svi. Dr. Zvonimir Bjelovu~i}, ina~e Radi}evac, napisao je 21. XI. 1928. pismo iz Dubrovnika, tvrde}i da su ministar pravde dr. Sr{ki} i [legel na~inili prijedlog razdiobe dr`ave na pet oblasti, pri ~emu je Medjumurje i Prekomurje dodijeljeno Sloveniji, a od "`ivog mesa Hrvatske" otkinuti Srijem, 61

Novosti, 81, 22. III. 1934, str. 3. - Ante Kova~, Petgodi{njica tragi~ne smrti Toni Schlegela.

106

VDG JAHRBUCH 2001

najhrvatskija `upanija Dubrovnik, te Boka Kotorska, dok su bunjeva~ki i {oka~ki Hrvati strpani pod srbijansku upravu, a isto tako i hrvatski kotarevi Grada~ac i Br~ko.

Bjelovu~i} kritizira cijepanje Bosne jer u prijedlogu koji se pojavio u tisku jedan dio ide Hrvatskoj, jedan Srbiji, a jedan treba da ostane Bosni. Bjelovu~i} pita odkuda Schlegelu i Sr{ki}u pravo da raspar~avaju Hrvatsku bez pitanja Hrvata, jer da se znade da je Hrvatska od Velebita do Lov~ena, i da na sjeveru ide do murskih ravnica, te da Hrvatska treba pripasti Hrvatima.62 Ovaj je ~lanak mnoge uzbudio, pogotovo stoga {to je doista potkraj studenog u Hrvatskoj zavladalo predrevolucionarno raspolo`enje, te je kralj imenovao za velikog `upana Zagreba~ke oblasti pukovnika Vojina Maksimovi}a {to je bio posve nezakonit postupak, jer je veliki `upan uvijek trebao biti postavljen iz redova dugogodi{njih dr`avnih ~inovnika s iskustvom.63 No Schlegela napadaju i demokrati. Vladimir Ristovi}, urednik beogradskog lista Jedinstvo uputio je u svojem listu Toni Schlegelu 29. srpnja 1928. jedno vrlo napada~ko pismo, nazvav{i Schlegela zagreba~kim jezuitom, agentom svih beogradskih vlada, od Nikole Pa{i}a i Sr{ki}a, pa preko Bo`idara Maksimovi}a do Velje Vuki}evi}a, kojima da se je prodao, te da je kod Dr`avne hipotekarne banke dobio 2,500.000 dinara zajma za nabavu strojeva za Jugo|{tampu. Ristovi} pi{e da je Schlegel osobito podlo slu`io kod razbijanja Radi}eve stranke, ~ime je opet nastojalo o`ivjeti ve} uga{eno neprijateljstvo izme|u Radi}a i Schlegela, te je isticano da je sada okrenuo plo~u, te se sada bori za neku ravnopravnost Hrvata i Srba, koje se ranije "nije setio". Ristovi} je bio `estoki protivnik samostalnog demokrate Svetozara Pribi~evi}a, koji je stvaranjem Selja~ko demokratske koalicije okrenuo novu stranicu u svojoj politici. Ristovi} citira Schlegela koji pi{e u Novostima da "Hrvati bi mogli da ne uspiju u reorganizaciji dr`ave samo u slu~aju da ih iznevjere Srbi, koji su danas uz njih. (misli tu na Sv. Pribi~evi}a. opaska MKD) Ali, u tom slu~aju ne bi vi{e bilo kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca." Ristovi} je osupnut i smatra da Schlegel prijeti dr`avi, izaziva gra|anski rat, te da Schlegel i sva ostala {tampa u Hrvatskoj "svira u iste gajde protiv Srbije, Beograda, dr`avnog i narodnog jedinstva." Ristovi} pi{e da Hrvat pi{e odvratnije i od najgadnijih listova Makedonskog Komiteta, izdajni~ki, u punom smislu, a o Narodnom valu da se i ne govori. Ristovi} pi{e da Radi} i Pribi~evi} ru{e dr`avni autoritet i jedinstvo zemlje, pa da }e se, i jedno i drugo morati braniti svim silama, a Svetozar Pribi~evi} da }e jednog dana visjeti na vje{alima radi ubojstva Milorada Dra{kovi}a, tvorca Obznane, te je to Ristovi} dva mjeseca uporno ponavljaju u svom listu, tvrde}i da je Svetozar Pribi~evi} ubica, jer se je pojavila potvrda da je Pribi~evi} platio anarhisti i komunisti Rudolfu Hercigonji 1920. izvjesnu svotu.

Ovaj je ~lanak pisan nekoliko dana prije smrti Stjepana Radi}a, i zna~io je doista raskid Schlegela sa velikosrbima, raskid hrvatskih novinara s beogradskima. Ristovi} 62

63

Narodni val, 272, 24. XI. 1928, str. 5. - Dr. Zvonimir Bjelovu~i}, Ra~un bez kr~mara. Bjelovu~i} se bio pravnik ali je apsolvirao 1910. i povijest i zemljopis, obavljaju}i praksu u Dubrovniku. Bio je dugogodi{nji ~lan Bra}e hrvatskog zmaja u tom najju`nijem hrvatskom gradu.

Naime poslije smrti Stjepana Radi}a potpredsjednik Josip Predavec nastavio je s akcijom ujedinjavanja oblasti s ve}inskim hrvatskim stanovni{tvom na gospodarskom planu, te je u Zagrebu 28. do 30. IX. 1928. odr`ana velika gospodarska konferencija s vrlo va`nim zaklju~cima.

107

VDG JAHRBUCH 2001

pi{e: "Zagreba~ki novinari, od kojih bih ja mogao vrlo mali broj da izdvojim i nazovem novinarima, jer su ve}ina trgovci, bankari, graditelji ku}a, tra`e da se moji saradnici i ja, isklju~imo iz novinarskog Udru`enja."64 Ovim Ristovi}evim pisanjem otvaraju se dva pitanja: Prvo nije li Puni{a Ra~i} doista imao namjeru u Narodnoj skup{tini pucati na Svetozara Pribi~evi}a i da je samo slu~aj htio da je metak dobio netko drugi {to je Pribi~evi} i tvrdio. Drugo je pitanje da li radikali sada ne gledaju ne samo u Pribi~evi}u ve} i u Schlegelu one osobe koje su krive za stvaranje takove politi~ke situacije u zemlji koja odi{e mr`njom, a u kojoj se sve manje moglo operirati s jedinstvom troimenog naroda, a sve su vi{e dolazile do izra`aja druge opcije. Vrlo zabrinut za razvoj situacije Ristovi} nekoliko dana kasnije dolazi u Zagreb, da bi 5. kolovoza 1928. u dva sata u no}i bio ubijen na Jela~i}evom trgu, a kao ubojica je ozna~en Josip [unji}65 Su|enje [unji}u zapo~elo je u Zagrebu 22. travnja 1929. i branitelji su bili dr. Sekula Drljevi}, dr. Mile Budak i dr. Josip Pernar, dakle demokrat, prava{ i Radi}evac. [unji} je u zapu~ku na su|enju nosio trobojnicu i plaketu sa slikom Stjepana Radi}a, isti~u}i time svoju hrvatsku Radi}ev{tinu, iako je tada ve} bilo zabranjeno no{enje nacionalnih simbola i zastava.66 Ovo su|enje upravo u vrijeme Schlegelovog ubojstva bilo je vrlo zgodno da se i ubojstvo Schlegela prika`e kao rad ekstremnih nacionalnih krugova u Hrvatskoj, kao i da se istraga uputi krivim pravcem. Naime sve ukazuje na to da su Schlegela ubili srpski radikali, protivnici Svetozara Pribi~evi}a, ljudi s kojima je Schlegel godinama prijateljevao, pa je prosje~nog ~ovjeka bilo lako uvjeriti u nemogu}nost da su oni naru~ili njegovo ubojstvo. No i to je dakako samo pretpostavka, ali vjerojatna kako }e se vidjeti iz slijede}ih redova.

5.

U vrijeme svoje smrti Schlegel je vodio najve}u izdava~ku ku}u na Balkanu. U Jugoslavenskoj {tampi tiskao se Morgenblatt, Novosti, Revija za teatar i umjetnost Kulise, jedina humoristi~no-satiri~ka revija u Jugoslaviji Koprive, a preko jug. nakladnog d.d. Obnove tiskale su se ovdje i zbornici zakona, ud`benici, a upravo pred ubojstvom reklamiran je i [am{alovi}ev "Grosses Woerterbuch Deutsch-Kroatisch" i "Kroatisch-Deutsch Woerterbuch", koji je trebao stajati 250 dinara u pretplati. Objavljivanje ovih rje~nika pokazuje da je Schlegel smatrao da treba o`ivjeti suradnju Hrvatske s Njema~kom, i da je to u interesu obje strane, pa je uzeo za stalne suradnika Petera v. Preradovicha i Hildu Eisen. "Obnova" je objavljivala i brojne prijevode, osobito ruskih knjiga. Schlegel je bio i predsjednik "Interreklama" 64

65

66

Ustanovljeno je naime da je Pribi~evi} platio odre|enu svotu komunisti Rudolfu Hercigonji piscu "Lepoglavskih vampira" u vrijeme atentata na Dra{kovi}a, te se pretpostavljala umije{anost komunista u ovaj atentat. Hercigonja je bio su|en na vi{egodi{nju tamnicu zbog umije{anosti u atentat na Cuvaja 1912. godine.???

Jedinstvo, 19, 9. VIII. 1928. Ristovi} je ro|en u Tamnavi 1891. [kolvan je u Valjevu i Beogradu, a z rata je studirao u Francuskoj. Radio je u Malom `urnalu bra}e Savi}, a kasnije kod Novih vremena Vladimira Bajki}a, te kao urednik Slobodne rije~i. U tom vremenu napu{ta komuniste i postaje urednik beogradske ekpohe. Osniva onda Novosti s Ljubom Bojovi}em, a kada se je s njim razi{ao pokre}e 1923. Beogradske novosti. U 1928. je urednik u Narodnoj tribini. S Miodragom Savkovi}em pokre}e 1928. Jedinstvo kojemu je glavni cilj napad na Svetozara Pribi~evi}a (Ra|{eno prema Jedinstvu, 19, 9. VIII. 1928, str. 3. - Vladimir Ristovi}).

Slobodna tribuna, 814, 26. IV. 1929. - Mi. Fra., Su|enje [unji}u.

108

VDG JAHRBUCH 2001

preko kojega se vr{ila kompletna privredna propaganda a tu je bilo dosta oglasa s propagiranjem austrijskih i njema~kih tvrtki i robe.

Schlegel je ubijen 22. o`ujka 1929. pred svojom ku}om u De`eli}evom prilazu 84 s dva metka s le|a, mo`da od Mije Babi}a kojega je pratio Zvonko Pospi{il, obojice {ofera u Siemensu. Ve} smrtno ranjen metkom kroz aortu koji je dodirnuo i srce, odnesen je na prvi kat ku}e gdje mu je bio stan. Lije~nik Froehlich, koji je stanovao u ku}i i dr. Gotlieb mogli su samo utvrditi smrt. [ofer Valent Mundjar, koji je dovezao Schlegela pred ku}u, slijedio je ubojice s jo{ jednim {oferom, ali su mu oni pobjegli nakon kratkog sukobljavanja.67 Istraga je provo|ena u velikoj tajnosti i kriminalni inspektor Bogdanovi} bio je zadu`en za istragu.68 Do{ao je na o~evid i {ef zagreba~ke policije dr. Josip Vragovi}, koji je po nalogu iz Beograda zape~atio i uzeo arhivu, te oporuku Schlegela, koju je predao dr. Pe}arevi}u koji je bio njen izvr{itelj.69 Vijest o smrti pro{irila se je brzinom munje i redakciju Morgenblatta nazivale su vanjske redakcije iz Be~a, Praga, Graza, jer Schlegel je bio ugledno novinarsko europsko ime, ~ije je mi{ljenje dobrim dijelom utjecalo i na mi{ljenje srednjoeuropskog tiska o jugoslavenskim zemljama. Kipar i prijatelj Robert Jean uzeo je otisak lica i otisnuo ga u alabastru i u~injeno je sve {to je bilo uobi~ajeno kod smrti uglednih ljudi.

Sprovod mu je bio 24. o`ujka 1929. i u tisku se pisalo da je Hrvatska ostala bez sna`nog intelektualca, koji se je s mnogo strasti borio za svoje ideale.70 Pokop je bio vrlo spektakularan. ^etiri oficira 53 pje{a~ke pukovnije donijeli su na odar vijenac, koji je bio kraljev poklon (tamno crvene ru`e i bijele hijacinte). Kralja je zastupao glavnokomanduju}i divizijski general Sre}kovi}. Iz Beograda su do{li ministri dr. @elimir Ma`urani}, ministar financija dr. Stanko [vrljuga, te ministar na raspolo`enju dr. Du{an Pele{, koje je Schlegel i nagovorio na ulazak u novu vladu koja je vladala bez Parlamenta i nalazila se direktno pod kraljem. Bio je prisutan i prof. dr.

Stjepan Srkulj, gradona~elnik Zagreba, a nije izostao ni biv{i gradona~elnik Zagreba ing. Vjekoslav Heinzel, te veliki `upan Milovan Zori~i} i {ef policije Josip Vragovi}.

Do{li su i predstavnici Jugoslavenskog novinarskog dru{tva, kojemu je Schlegel bio potpredsjednik.

Pjeva~ki zbor "Jugo{tampe" otpjevao je "^uvaj nas gospode", a biskupski evangeli~ki administrator dr. Popp otpjevao je zadnje rije~i i odr`ao opro{tajni govor.

U ime novinarskog dru{tva oprostio se sa Schlegelom Slavko Wodvar{ka, rekav{i da je Schlegel podigao tisak u Zagrebu na sam vrh hrvatskog novinarstva. Wodvar{ka je u tom vremenu bio urednik Morgenblatta, dok je Milan Marjanovi} odr`ao sentimentalan, ali i poprili~no nesadr`ajan govor.71 Govor je odr`ao i dr. Josip Ko{uti}, {ef kabineta u ministarstvu nastave u Beogradu, ali i kao predstavnik osoblja Jugo{tampe.72 Mnogi govore da je novinarstvo Hrvatske ostalo bez svoga Northelifea.

67 68 69

70 71 72

Op{irne izvje{taje donose Novosti od 23. o`ujka 1929. dalje kao i Morgenblatt.

Hrvat, 2761, 23. III. 1929, str. 1-2.

J. Schlegel, Biografija, str. 60 i 66. Svakako je zanimljivo da je Vragovi} 14 dana poslije Schlegelovog ubojstva zamijenjen Kolomanom Bedekovi}em, {efom pograni~ne policije na Su{aku. Pitanje je da li je ovo smjenjivanje uslijedilo zbog nesposobnosti Vragovi}a ili zbog potrebe da se istraga usmjeri prema usta{koj emigraciji.

Slobodna tribuna, 810, 29. III. 1929. - Zlo~instvo i politika.

Ovaj je govor objavila Slobodna tribuna, 1929, 810, str. 4.

Slobodna tribuna, 810, 29. III. 1929., str. 4. - Pogreb T. Schlegela.

109

VDG JAHRBUCH 2001

Vladini listovi su spominjali njegove veze s najmjerodavnijim ljudima u vladi, isti~u}i da je Schlegel bio za Hrvatsku jedan veliki politi~ki kapital. Ujedno se o njemu pi{e da je "znao da saznaje stvari, da zapa`a, ocjenjuje, kriti~ki svrstava i {to je najglavnije, da dobro napi{e ono {to zna. A znao je mnogo.." pi{e njegov prijatelj Ante Kova~, koji se prisje}a njegovih odli~nih, naj~e{}e nepotpisanih uvodnika u Novostima, nazivaju}i Schlegela "sve}enikom jugoslavenstva" ~ak i pet godina nakon smrti.73 Kova~ spominje da je Schlegel bio jaka li~nost, da je rijetko potpisivao i uvodne ~lanke "ali da se je ipak osje}ao svuda". Da je s jednakom lako}om pisao njema~ki i hrvatski, a stil da mu je bio izvrstan.

Jo{ dugo poslije smrti o Schlegelu se pi{e. Osobito je vrijedan spomen Petera v.

Preradovicha koji pi{e da se nije smjelo pucati na Toni Schlegela jer "solche Menschen wie Toni Schlegel sind so furchtbar selten", odnosno "Mann trifft so selten auf einen Mann, der ein Herr von alten Schlag ist und gleichzeitig ein Vorkaempfer fur morgen, klug ist wie Macchiavelli und gutig wie Francesco di Assisi, leichtlebig wie ein franzoesicher Kardinal unter Luis quatorne und schwer wie die russischen Mystiker".74 Za otkrivanje zlo~ina~kog ubojstva raspisana je nagrada od Josipa Vragovi}a na 100.000 dinara, a onda je ta svota od beogradskog Ministarstva unutra{njih poslova povi{ena na 200.000 dinara.75 Po sje}anju Antunovog brata Josipa nagradu od 50.000 dinara obe}ala je i Jugoslavenska {tampa. Policija je drugi dan po ubojstvu pozvala vodstvo Selja~ko-demokratske koalicije da se izjasni o zlo~inu, pa su na policiju pozvani Svetozar Pribi~evi}, dr. Vladko Ma~ek, ing. August Ko{uti}, dr. Stjepan Ko{uti}, dr. Ante Trumbi}, Mile Budak, Joe Mato{i}, ali i urednik Vidovdana, prija{njeg glasila ORJUN-e iz Novog sada. Uhap{en je i urednik Hrvata Slavko Cihlar, brat Milutina Nehajeva, kojega je Schlegel uo~i smrti tu`io za ~lanke u Hrvatu od 24. i 28. studenog 1928.76 Uhap{eni su ~lanovi Hrvatske narodne odbrane (HANAO-a) Topolnik, Ma`uran i Jakupi}, brojni komunisti, socijalisti, i svi koji su smetali provo|enju nove politike Beograda koja nije priznavala nacionalnosti.77 Uhap{eno je oko 67 osoba. Uglavnom se pisalo da je ubojstvo Schlegela politi~ki atentat, uz veliko "`aljenje" re`ima za tim izvrsnim novinarom. Ustari nitko ni{ta nije znao. Zagreba~ki Hrvat je pisao 10 dana poslije atentata: "Ubojice nepoznati, najmitelji nepoznati", prenesav{i ~lanak "Tko su ubice" iz Schlegelovih zagreba~kih Novosti. Negiraju}i mi{ljenje Beograda da je ubojstvo mo`da i "privatne naravi" pisac Novosti je kategori~ki ustvrdio da je atentat politi~ke naravi, jer se zna da je "pok. Schlegel bio protivnik re`ima prije 20. juna", tj. prije atentata u Narodnoj skup{tini na Pavla Radi}a i \uru Basari~eka. Novinar pi{e da se zna da je Schlegel bio i protiv vlade popa Antona Koro{ca, te da je tvrdio da niti jedan ~isto strana~ki re`im 73 74

75 76 77

Novosti, 81, 22. III. 1934, str. 3. - Ante Kova~, Petgodi{njica tragi~ne smrti Toni Schlegela.

Morgenblatt, 1929, Uskrs, str. 5. - Petar Preradovi} je u novogodi{njem broju Morgenblatta 1929. po~eo objavljivati seriju ~lanaka pod nazivom "Erinnerungen an Deutschland", pa je i uvr{tenje ~lanaka s ovim naslovom upozoravalo na promijenjeni odnos Schlegela prema Njema~koj.

Morgenblatt, 83, 24. III. 1929.

Novosti, 78, 19. III. 1929.

Volksstimme, Maribor, 25, 28. III. 1929. - Ein politisches Atentat; Jugoslovenski list, Sarajevo, 71, 24. III. 1929, str. 2. Toni Schlegel.

110

VDG JAHRBUCH 2001

ne mo`e dovesti do smirenja duhova i do nove organizacije dr`ave, te da se je zalagao za "neutralno vladu, ako ho}ete i vanparlemantarnu vladu, ve} kao potrebu da se povredjenim Hrvatima dade zadovolj{tina u Narodnoj skup{tini." Autor pi{e da ni novi re`im koji je nastao poslije 6. sije~nja nije bio po volji Schlegelu, a kako "Schlegel nije bio politi~ar {iroke ulice i nije djelovao medju {irokim masama, koje nisu u svom velikom djelu ni znale za njega i njegovo djelovanje, tako ni ulica, odnosno intelektualni za~etnici umorstva, nisu iza{li iz {irokih krugova, nego iz onih najprobranijih, koji su znali za zna~enje pok. Schlegela."78 Upravo zbog ovog pisanja najvjerojatnije Slavka Cihlara, brata pisca Nehajeva, u Hrvatu isplati se proanalizirati {to je Schlegel pisao od atentata u Narodnoj skup{tini do svoje smrti. On je stalan uvodni~ar Novosti i ti ~lanci spadaju u sam vrh novinarstva kako je priznao i Milan Marjanovi}. "U praznu, gotovo skolasti~ku diskusiju o jedinstvu, on je unosio jedan nov, realisti~ki duh, koji je problem formiranja nacije postavljao na jednu realnu bazu" ocijenio je te uvodnike Milan Marjanovi}.79 Imao je veliku politiku kulturu, solidno poznavanje gospodarskih, kulturnih i politi~kih prilika. Izvrstan ~lanak, zapravo studiju o Schlegelu, napisao je dr. Armin Moskovi}, suradnik Morgenblatta u Novinaru.80 On je ustvrdio da je Schlegel bio konstruktivan, dosljedan, ali i da je evolucionirao te da je od prista{e krutoga jedinstvenog uredjenja, kakav je bio u zemlji uveden potkraj 1918. godine po~eo zagovarati slobodnije forme, koje su uzimale vi{e obzira na historijske tradicije i na kulturni razvitak naroda, i da je upravo radi toga ve} od 1923. Schlegel bio izvan stranaka. Moskovi} je napisao i da je Schlegel bio onaj koji je utjecao na ulazak Stjepana Radi}a u Skup{tinu, stvaranje selja~ko-demokratske koalicije, ali i "preokreta" 6. sije~nja 1929.godine. Moskovi} pi{e da je Schlegel poravnao Radi}u put za ulazak u vladu, a isto tako da je sugerirao, a onda i podupirao politiku Selja~ko-demokratske koalicije. Sve je to Moskovi} crpio ~itaju}i Schlegelove ~lanke.

Moskovi} je ustvrdio da je Schlegelova karijera gotovo amerikanska i da je stvorio jedno od najve}ih {tamparskih i novinarskih poduze}a u dr`avi i postao njihov vlasnik.

Uvodnici Schlegela po~etkom 1929. u Novostima, kojima je urednik Aldo Mandl nose izazovne nazive, kao npr. "Vlada trojne koalicije zna~ila bi drsku provokaciju" odri~u}i mogu}nost da se nova vlada formira od Koro{}eve Slovenske ljudske stranke, Radikala i Jugoslavenske muslimanske organizacije "...jer ne treba se varati, ne radi se danas o vladinoj krizi, nego je u pitanju dr`avna kriza, ili da se to~nije i jasnije izrazim kriza dr`avnog sistema, kriza dr`avnog ure|enja, koja se ne mo`e rije{iti obi~nom promjenom vlade".81 Vrlo spretno Schlegel izaziva vladu da konzultira Ma~eka i Pribi~evi}a kao vo|e Selja~ko-demokratske koalicije u Hrvatskoj, a zbog potrebe i politizacije naroda, Schlegel u sije~nju 1929. godine po~inje izdavati i tre}e podnevno izdanje Novosti kraj jutarnjeg i ve~ernjeg, jer "Zagreb je veliki grad, 78 79

80 81

Hrvat, 2770, 3. IV. 1929, str. 2. - Zagreba~ke "Novosti" o atentatu na Toni Schlegela.

Narodna odbrana, Beograd, 1929, br. 13, str. 215-216. - M.M., Toni [legel, nacionalni borac i osniva~ Jugoslovenskog realizma.

Novinar, 6, 7. IV. 1929, 66-67. Moskovi} je emigrirao u Floridu, gdje je bio sveu~ili{ni profesor.

Novosti, 1, 1. I. 1929, str. 2.

111

VDG JAHRBUCH 2001

prijestolnica hrvatska, centar sveg politi~kog, kulturnog, socijalnog i privrednog `ivota i va`an centar svega `ivota na{e dr`ave i narodne, hrvatsko-srpske, slovena~ke zajednice."82 Schlegel ovim rije~ima poku{ava vratiti Zagrebu onu ulogu na koju su ra~unali Lorkovi}evi naprednjaci po~etkom stolje}a. Schlegel predla`e da kralj do|e u Zagreb jer se ovdje rje{ava kriza.83 Kada je pak beogradski dvor izdao 5. sije~nja 1929. komunike da nema mogu}nosti da se kriza rije{i parlamentarnim putem Schlegel vi{e puta prisje}a da je Ma~ek kralju predlagao osnivanje jedne vanstrana~ke vlade koja bi trebala pripremiti reviziju ustava, jer ovako "... stalno i te`ko izazivanje svega hrvatskog naroda, mora kona~no da dovede do rasula dr`ave."84 Progla{enje {estosije~anjske diktature Schlegel naziva spasom navode}i da je to bio jedini izlaz "... jer srbijanske stranke, radikali i demokrati, predstavnici dosada{nje plemensko-regionalne hegemonije" nisu bili spremni na promjene", te "...prema tome, {to je preostalo drugo do dokinu}a Vidovdanskog ustava i imenovanja vanparlamentarne vlade kako je to kralju predlagao g. dr. Ma~ek".85 Smatraju}i da diktatura prekida s hegemonijom radikala i demokrata Schlegel sve {to izdaje kralj prima s odobravanjem, nadaju}i da je to stanje samo privremeno, jer "parlamentarizam }e opet do}i", a u me|uvremenu }e se raditi na novom ustavu "uz jednaku suradnju Hrvata i Srba."86 Me|utim Schlegel nikako ne mo`e prihvatiti sve}enika dr. Antona Koro{ca kao politi~ara, pa se to po~esto odra`ava i u njegovim uvodnicima, gdje govori o zajedni~kom ravnopravnom radu Hrvata i Srba, pri ~emu "popa Koro{ca ~esto naziva "zlim duhom".87 Schlegel brani diktaturu, obja{njavaju}i da }e se time dr`avni bud`et smanjiti za tre}inu, i da }e u vladu u}i sposobni a ne podobni.88 Pi{e da su do sada pre~ani bli gra|ani drugog reda, "a sada je Kraljev manifest, sa dokinu}em Ustava, dokinuo i privilegirani polo`aj nadredjenih i povla{tenih, i sada smo svi gradjani jednog reda."89 Schlegel tra`i da se razrije{e privredne afere 90, a ~ini se da utje~e i na inozemni tisak koji ne pi{e negativno o diktaturi kralja Aleksandra. Svakako da je pod njegovim utjecajem u{ao u vladu pored @elimira Ma`urani}a i bankarca dr. Stanka [vrljuge i dr. Oton Frange{, koji je i izradio prvi i jedini jugoslavenski Zakon o poljoprivredi 1929. godine. Schlegel tra`i da ~inovnici rade savjesno i brzo.91, pa pi{e da je narod primio vanparlamentarnu vladu sa zadovoljstvom.92 Schlegel je svakako imao utjecaj na ukidanju oblasti i na plan stvaranja ve}ih jedinica - banovina, iako to nije do`ivio. No ~ini se da je osupnut kada se raspu{tanje nacionalnih stranaka u zemlji zapo~elo s raspu{tanjem Hrvatske selja~ke stranke, Hrvatske federalne selja~ke stranke, Hrvatske pu~ke stranke i 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92

Isto, 4, 4. I. 1929.

Isto, 5, 5. I. 1929, str. 1.

Isto, 6, 6. I. 1929, str. 1. - Vanstrana~ka vlada.

Isto, 8, 8. I. 1929, str. 2. - Situacija.

Isto, 9, 9. I. 1929, str. 2. - "Novo stanje".

Isto, 1, 1. I. 1929., str. 2. - Izjava S. Pribi~evi}a za Novosti.

Isto, 11, 11. I. 1929. - Najva`nije pitanje.

Isto, 12, 12. I. 1929, str. 2. - Kraljev manifest.

Isto, 13, 13. I. 1929, str. 2. - Pitanja koja tr`e energi~an rad vlade.

Isto, 16, 16. I. 1929, str. 1. - ^inovnici su za{ti}eni od partijskog uticaja, ali slu`bu moraju vr{iti savjesno, kao i razborito.

Isto, 17, 17. I. 1929, str. 2.

112

VDG JAHRBUCH 2001

Hrvatske stranke prava te pe~a}enje Hrvatskog selja~kog doma na Zrinjevcu.93 Smiruje se kada vidi da se raspu{taju i druge nacionalne stranke.94 Krajem sije~nja 1929. Schlegel pi{e uvodnike "Neosnovano je nepovjerenje"95, te ~lanak "Vladin program", isti~u}i da je potrebno sve rasplesti, sve raspustiti, a onda kona~no dobro svezati sa ciljem pomirenja Zagreba i Beograda.96 Po svemu se ~ini da je Schlegel doista bio prisutan u Beogradu kada se je razgovaralo o novoj podjeli dr`ave na 5-7 banovina, pri ~emu isti~e da sjedi{te tih jedinica treba biti i prirodno i politi~ko i kulturno i privredno sredi{te, jer da je rad 33 oblasti sa 33 velika `upana nemogu}e kontrolirati i usmjeravati.97 Pristajanje uz ovu opciju Schlegelu su jako zamjerili Radi}evci odnosno Ma~ekovci, osobito dr. Zvonimir Bjelovu~i} iz Dubrovnika, koji je vjerojatno predosje}ao da }e Dubrovnik biti izdvojen iz hrvatskog podru~ja, pa su protivnici Hrvatske selaj~ke stranke onda tra`ili i u Radi}evim prista{ama ubojicu Schlegela. Me|utim Schlegela ponajvi{e mu~i hrvatsko-srpsko pitanje. pa je zadnji njegov ~lanak objavljen na dan smrti imao naziv "Za rje{avanje hrvatsko-srpskog pitanja", u kojem je optimista te samo tra`i strpljivost.98 I na kraju na cijeli je slu~aj stavljena to~ka na taj na~in da je dugo vremena nakon atentata u Beogradu provedeno su|enje kojim su osu|ena "dva usta{a" za ubojstvo Schlegela. Istovremeno je re`im uspio "kriminalizirati" Schlegelovu oporuku i obezvrijediti vrijednost "Jugo{tampe", koja je vrijedila vi{e od 33,000.000 dinara.

Schlegel i njegovi nasljednici su postali `rtve, a Hrvatska je izgubila svoje najmo}nije izdava~ko poduze}e koje je moglo utjecati na javno mnijenje.

6.

Nova vremena doprinosila su pomalo zaboravljanju Schlegela. Samo ga se brat Josip, obavljaju}i uredni{tvo Morgenblatta, redovito prisje}ao. U prisje}anju 1937.

Josip Schlegel pi{e da je "sada do{lo vrijeme da se mirno i bez strasti progovori o Toni Schlegelu" i da je to ubojstvo bila "rana nanesena ~itavom narodu". Pi{e da }e zbog te misli mo`da biti izvrnut progonu, aludiraju}i time na to da su Schlegela dali ubiti beogradski radikali. Iako se to nije usudio jasno re}i ni ~etvrt stolje}a poslije doga|aja, ipak je znatno poo{trio svoje mi{ljenje u odnosu na 1932. kad se nije usudio re}i ni{ta drugo nego da ga je ubio usta{a Mijo Babi}.99 Ustvari Schlegel je ubijen jer je po~eo misliti o Hrvatskoj kao narodnosnoj i gospodarstvenoj cjelini, koja preko kralja mo`e sura|ivati s ostalim narodnosnim ju`noslavenskim cjelinama. To je jedan razlog. On je zatra`io da se dr`ava vodi pravedno, znala~ki i po{teno.

93 94 95 96 97 98 99

Isto, 21, 21. I. 1929, str. 1. - Raspu{tanje stranaka s plemenskim i vjerskim oznakama.

Isto, 27, 27, I. 1929. - Raspu{tanje sviju stranaka.

Isto, 29, 29. I. 1929.

Isto, 30, 30. I. 1929. - Vladin Program.

Isto, 75, 16. III. 1929. - Definitivna podjela dr`ave na oblasti.

Isto, 81, 22. III. 1929, str.2.

Morgenblatt, 69, 21. III. 1937, str. 2 i 82, 22. III. 1932. O samom su|enju i {to je sve iz toga nastalo treba vidjeti rad Mire Kolar u knjizi "Njema~ke teme", Osijek 2001. u ~lanku "Antun Schlegel", gdje je ovdje objavljeni ~lanak objavljen u ~itavoj, {iroj verziji.

113

VDG JAHRBUCH 2001

Drugi je razlog {to je po~eo graditi mostove prema Njema~koj {to su mu vjerojatno nalagali geni i obiteljska tradicija. Izrada Schamsalovichevog ([am{alovi}evog) voluminoznog rje~nika potvrda je da je `elio da Zagreb bude spona Njema~ke i istoka, kakav je bio do 1914., i da je radi toga smatrao potrebnim da u Zagrebu izlaze novine na njema~kom jeziku i uop}e da se njeguju i ja~aju hrvatsko-njema~ke veze. Dru{tvo prijatelja Njema~ke osnovano je u Zagrebu ve} 1932., dakle godinu dana prije nego {to je Hitler preuzeo vlast a na formiranju tog dru{tva ~ini se da je radio i Antun Schlegel na {to upu}uje reklamni dio a i poneki sadr`aj Morgenblatta.

Svakako je zna~ajno napomenuti da Schlegel nikada nije pisao s mr`njom ili bijesom. Z.D. je povodom godi{njice njegove smrti napisao da je bio "liberalan i tolerantan, te da je imao prijatelja u svim taborima", te da je u borbu unosio ne{to kulturno, tj. da je imao osobine potrebne dru{tvu da ubla`ava suprotnosti, te da je i u najnapetiju atmosferu unosio smirenost. U svakom slu~aju zna~ajno je njegovo pisanje da se smiri situacija poslije progla{enja {estosije~anjske diktature, iako se o~ekivala revolucija u Hrvatskoj.100 Isti autor tvrdi da je Schlegel u ~asu smrti bio "najve}i jugoslavenski novinar". A ja to u izmijenjenom obliku izri~em da je bio najve}i hrvatski novinar me|uratnog razdoblja ~ije je porijeklo njema~ko.

Antun Schlegel - die führende Persönlichkeit des kroatischen Journalismus bis 1929 Jahr Kroatiens Journalismus weist einige bedeutende Persönlichkeiten auf, zu den besten Journalisten zählen aber zwei Slawonier - Antun Schlegel und Josip Horvat.

Von Josip Horvat weiß man heute viel, von Antun Schlegel dagegen fast gar nichts, obwohl er Tausende von Leitartikeln verfasste und zwanzig Jahre lang einige der wichtigsten Zeitungen in Kroatien herausgab. Er gründete auch den größten jugoslawischen Verlag „Jugo{tampa“. Antun Schlegel beeinflusste die Meinung seiner zahlreichen kroatisch- aber auch deutschsprachigen Leser, außerdem trug er bis zu seinem Tod zur Entspannung der politischen Lage bei. Durch seinen noch heute unerklärten Tod verlor die politische Szene nicht nur einen großen Journalisten, sondern auch einen der bedeutendsten Politiker, die sich für das Zusammenleben der Slowenen, Kroaten und Serben sowie aller anderen Völker in einem gerechten, jugoslawischen Staat einsetzten.

100 Novinar,

br. 5, rujan 1930, 38.

114

VDG JAHRBUCH 2001

Branka BALEN

Anton Erben - slikar i kulturni djelatnik Pogledamo li dana{nju likovnu situaciju Osijeka vidjeti }emo da trenutno djeluje u njemu oko petnaestak likovnjaka sa akademskom naobrazbom i ~itav niz onih koji su osjetili stvarala~ki izazov i hrabro uplovili u nemirne i nesigurne vode likovne umjetnosti. Njihovo djelovanje je manje ili vi{e uspje{no ovisno o talentu, volji i `elji koja ih tjera dalje i dublje u stvarala~ki proces. Dana{nji amateri imaju priliku da njihovo djelovanje bude zabilje`eno i tako sa~uvano za budu}nost jer postoji dru{tvo koje ih okuplja (“Likar”) i organizira izlaganje skupno ili samostalno uz publiciranje kataloga. Osim toga uz Galeriju likovnih umjetnosti postoji u Osijeku niz alternativnih prostora (uglavnom kafi}a) gdje amateri tako|er mogu izlagati i samostalno. Uz svoje izlo`be u navedenim prostorima ponekad imaju katalog ovisno o tome koliko oni sami ili vlasnik `ele investirati u promid`bu. Dnevni tisak prati uglavnom sve likovne manifestacije pa tako i ovdje ostaje zabilje`en njihov rad.

Slikara bez akademske naobrazbe bilo je i u pro{lim stolje}ima. Me|utim kako nije bio razvijen sustav izlaganja kao u na{e vrijeme doga|alo se da im se tijekom vremena potpuno izgubio trag i zaboravilo ime. Uglavnom poznamo samo ona imena koja je potvrdila povijest umjetnosti a na ona druga nailazimo slu~ajno kroz istra`iva~ki rad ako su imali sre}e da im se sa~uva koje djelo ili im je pak zabilje`eno ime u nekom dokumentu.

Premda je pro{lo stolje}e relativno blizu gledano sa povijesnog stanovi{ta susre}emo se isto tako s problemom zaborava. No s umjetnikom kojega `elimo predstaviti bilo je istra`iva~ke sre}e. Tijekom dugogodi{njeg istra`ivanja neke su se ~injenice pojavile i slo`ile, tako da se mogao djelomi~no rekonstruirati njegov `ivot i djelo.

@IVOT ANTON ERBEN bio je po narodnosti ^eh, ro|en 1839. godine u Nehanjicu u ^e{koj. Znamo da je bio o`enjen Franjkom Matjeljka i imao dvoje djece, sina Dragutina i k}erku Franjku. Iz ^e{ke je oti{ao u Be~ gdje je do 1865. radio kao umjetni~ki dekorativni slikar. O tom razdoblju za sada nemamo nikakvih podataka.

Po{to se bavio izradom dekoracija za interieure (prete`ito stropnim dekoracijama) pozvan je u Osijek zbog izrade istih u osje~kom kazali{tu. Bio je to razlog preseljena u Osijek sa `enom i sinom (k}erka se rodila u Osijeku). U Osijek su doputovali kolima 1866. godine. Sam put trajao je {est tjedana. ^ini se da je materijalno dobro stajao jer si je u Osijeku kupio ku}u (Anina 37, potom I.G. Kova~i}a 45, danas ponovno Anina).

U sklopu ku}e imao je atelier i radionicu zemljanih boja koje je prodavao pod nazivom “Unikum”. Uz dekoracije, izradu boja bavio se i slikarstvom. Me|u inima 115

VDG JAHRBUCH 2001

naslikao je “Prvu parnu, javnu kupaonicu u gradu”. Kupaonica se nalazila u slijepom ogranku Anine ulice nasuprot ulici Adolfa Waldingera. Zgrada kupaonice postoji jo{ i danas (kotlovnica je sru{ena). U dvori{noj zgradi tog kompleksa stanovao je Erben.

Nije poznato da li je i sama kupaonica bila u njegovom vlasni{tvu.

Anton Erben se u Osijeku dobro sna{ao. Osim {to je radio, anga`irao se i na dru{tvenom planu. Bio je ~lan karitativne organizacije “Humanitas”1, dobrotvorne udruge za potpomaganje bolesnih i ~lan Vatrogasne udruge Gornji grad.2 Postoji mogu}nost da je bio ~lan jo{ nekih drugih udurga i klubova no to je za sada nepotvr|eno.

Od 1880. godine radio je na reformi kalendara te 1899. godine izdaje u vlastitoj nakladi knji`nicu s prijedlogom reforme.3 Umro je u Osijeku 30.12.1908. te sahranjen na Aninom groblju 1.01.1909.4

DJELO Iz Erbenova opusa danas su nam poznate samo tri slike. To su: Glavni trg u Gornjem gradu iz 1868. ; Prva parna, javna kupaonica u gradu i Biskup Strossmayer za govornicom u Vatikanu iz 1875. godine.

Prva slika Glavni trg u Gornjem gradu nastala je 1868. godine a bila je namijenjena za glavni zgoditak na zabavi.5 Taj podatak saznajemo iz novina kao i to da za tu zabavu “gospodin Erben namjerava dati seriju svojih izvanrednih slika za tombolu”. O kojoj se to~no zabavi radi i gdje se odr`avala za sada ne znamo, no mo`e se pretpostaviti da je imala karitativni karakter. Osim toga iz podatka se vidi da je Erben bio produktivni slikar.

Prije drugog svjetskog rata slika se nalazila u vlasni{tvu odvjetnika dr.

Weissmanna. Kada je ovaj kao @idov odveden u logor slika je dospjela u Muzej Slavonije gdje se i danas nalazi.

Muzej Slavonije posjeduje jo{ jednu Erbenovu sliku nastalu 1875. godine, ovaj put signiranu koja predstavlja biskupa Strossmayera za govornicom u Vatikanu. Na slici Strossmayer govori pred konzilom u Vatikanu o pogre{ivosti svetog oca Pape kao svakog drugog ~ovjeka. Taj govor izazvao je svojedobno veliku debatu u crkvenim krugovima. Sliku je poklonila 1939/40. Muzeju Slavonije slikareva unuka gospo|a Draga ^iki.

Ova slika, jedina signirana, poslu`ila je kao komparativni materijal pri determinaciji ostalih.

1

2 3

4 5

Osnovano 1881. godine Kamilo Firinger: Osnivanje osje~kih radni~kih bolesni~kih potpornih i prosvjetnih dru{tava ...... Prvo radni~ko dru{tvo u jugoslavenskim zemljama, Osijek, 1867. Slavonski Brod 1969.., str. 9 Dr. Stjepan Sr{an: Povijest osje~kih udruga i klubova, Osijek 1994.

A. Erben: Die neue praktische Kalender-Reform für das XX. Jahrhundert. Eintheilung der Monat - und Woche - Tage. Mit Berücksichtigung der Feiertage und Verkürzung der Arbeitszeit für alle Schichten der Bevölkerung der ganzen civilisirten Welt.

Essek 1899., Druck Julius Pfeiffer in Essek Podatak dala Erbenova unuka gospo|a Draga ^iki Esseker Lokalblatt und Landbote, 2. XI. 1868.

116

VDG JAHRBUCH 2001

Zadnja poznata slika pod nazivom Prva parna, javna kupaonica u gradu ostala je u vlasni{tvu obitelji.6 Kao slikar Erben je pravi amater. Iako barata osnovama tehnologije materijala i perspektivom, likovi su ra|eni vrlo nespretno i krajnje neproporcionalno. No ipak su to simpati~ne slike koje bilje`e karakteristi~ne trenutke svoga vremena. Na slici glavnog osje~kog trga vidimo npr. da je na njemu bila tr`nica {to je uobi~ajeno za ono vrijeme. Ljudi koji su na njemu odjeveni su u gradsku no{nju, ima seljaka, grani~ara, jedan franjevac - prolaze ko~ije, konjski tramvaj. Sva ta zbivanja popra}ena su i sa dvije, tri zgodice koje nam sa puno duha pri~aju o onda{njem `ivotu u Osijeku.

Anton Erben radio je i dekoracije u osje~kom kazali{tu (zbog toga je pozvan u Osijek) te prvi zastor sa {est slika. Isti je odstranjen pri prvoj adaptaciji zgrade i zamijenjen `eljeznim. Podrobnije podatke o tomu za sada nemamo.

Po{to je bio vrsni majstor u izradi dekoracija naro~ito stropnih vjerojatno je ukra{avao i domove uglednih osje~kih gra|ana. No to je za sada tako|er otvoreno pitanje kao i indicije da je radio freske i dekoracije za neke crkve u Slavoniji (Josipovac, Vi{njevac). Arhivski dokumenti `upskih ureda za sada ne daju pozitivne odgovore.

Od 1880. Erben je radio na reformi kalendara {to je rezultiralo knji`icom7 s prijedlogom reforme izdanoj u vlastitoj nakladi 1899. godine. Bilo bi u svakom slu~aju zanimljivo saznati {to ga je nagnalo da se pozabavi reformom kalendara i {to je time mislio posti}i.

Anton Erben bio je o~ito svojevremeno vrlo poznata osoba u Osijeku koja si je svojim radom i svestrano{}u izborila taj status. On je samo jedan od vjerojatno niza imena iz tog vremena koji su u Osijeku djelovali na likovnom i kulturnom planu a imao je sre}u da ga se ponovo otkrije. To naravno otvara mogu}nost da se njegov `ivot i djelo dalje prou~avaju i pro{ire novim saznanjima {to je za likovnu i kulturnu povijest Osijeka sigurno od zna~aja.

@IVOTOPIS

6 7

1839.

ro|en u Nechanjicu, ^e{ka

1865.

do te godine radio je kao umjetni~ki dekorativni slikar u Be~u

1866.

seli sa obitelji (supruga Franjka i sin Dragutin) iz Be~a u Osijek

1868.

naslikao sliku Glavni trg u Gornjem gradu

1875.

naslikao sliku Biskup Strossmayer za govornicom u Vatikanu

1891.

uru~ena mu je zahvala za odr`ana predavanja tijekom zime radi stru~ne izobrazbe ~lanstva Vatrogasne udruge Gornji grad

Danas se nalazi u Osijeku kod praunuka @eljka ^ikija Isto kao pod 3

117

VDG JAHRBUCH 2001

1893.

uru~ena mu je diploma za 10-godi{njicu rada u Vatrogasnoj udruzi Gornji grad (bio u slu`bi vo|e {trcara)

1899.

izdaje knjigu s prijedlogom reforme kalendara u vlastitoj nakladi

1908.

30. 12. u srijedu u pet sati u 69-toj godini `ivota umro je u Osijeku

1909.

1. 1. pokopan je na Aninom groblju u Osijeku.

LIKOVNI RADOVI 1. GLAVNI TRG U GORNJEM GRADU, 1868. ulje na platnu, 620 x 800 mm sign. nema vlasnik: Muzej Slavonije, Osijek 2. PRVA PARNA, JAVNA KUPAONICA U GRADU ulje na platnu, 530 x 670 mm sing. nema vlasnik: praunuka, Zagreb Slika je bila u vrlo lo{em stanu i restaurirana je od strane Galerije likovnih umjetnosti, Osijek.

3. BISKUP STROSSMAYER ZA GOVORNICOM U VATIKANU ulje na platnu, 1260 x 865 mm sign. d.d. Erben 875. vlasnik: Muzej Slavonije, Osijek

LITERATURA Esseker Lokalblatt und Landbote, 2. IX. 1868.

A. Erben:

Die neue praktische Kalender-Reform f端r das XX. Jahrhundert. Eintheilun der Monat - und Wochen - Tage.

Mit Ber端cksichtigung der Feiertage und Verk端rzung der Arbeitszeit f端r alle Schichten der ganzen civilisirten Welt.

Essek 1899., Druck Julius Pfeiffer in Essek

T. Beljan:

Reforma kalendara. Prijedlog jednog Osje~anina za reformu kalendara. Hrvatski list 12(1931.)

30. VII, str. 21.22.

B. Balen:

Vedute Slavonije XIX-og stolje}a, Galerija likovnih umjetnosti ( katalog izlo`be ), Osijek 1974/75.

B. Balen:Osijek inspiracija likovnih umjetnika, Galerija likovnih umjetnosti ( katalog izlo`be ), Osijek 1980./ 81.

Dr. S. Sr{an:

Povijest osje~kih udruga i klubova, Osijek 1994.

118

VDG JAHRBUCH 2001

RODOSLOVLJE ERBEN ANTON FRANJKA MATJELJKA 1839-1909. ___________________________________________________________ DRAGUTIN MARIJA FISCHER FRANJKA VILIM KRLJKU[ _______________________ ZLATA SLAVA DRAGA DESIDER ^IKI ________________________ ERIKA @ELJKO

ANTON ERBEN-MALER UND KULTURARBEITER Jede Stadt ermöglicht durch ihre Geschichte der Malkunst, die Einsicht bzw. den Überblick der Ereignisse auf diesem Plan durch das Leben und Werk der Künstler, die in ihr lebten und wirkten. Durch die Geschichte blieben einige Namen anerkannt und unumgehbar, aber in allen Zeitspannen bestehen Künstler, die Akademie entweder absolvierten oder nicht, und deren Namen und Werke in der Zeit danach verblassten.

Dies war auch der Fall mit Anton Erben (Nehanjice, Tschechei 1839- Osijek, 1909) ungebildetem Maler, der aus Wien nach Osijek als Kunst-dekorativ Maler, wie er sich nannte, eingeladen wurde. Seine Kunst sollte er durch das Beschmücken des osijeker Theaters, das in der zweiten Hälfte des 19.Jahrhunderts gebaut wurde, zeigen. Er zeigte sich als ausgezeichneter Meister, so blieb er nicht nur bei einem Auftrag.

Deswegen beschloss er definitiv, in Osijek zu bleiben.

Von seinen Kunstwerken sind bis heutzutage nur drei Werke erhalten geblieben, von denen zwei im osijeker Museum Slawoniens aufgehoben sind und das dritte befindet sich im Privateigentum. Außerdem war er in einigen Vereinigungen aktiv, er beschäftigte sich auch mit dem Vorschlag der Kalenderreform, die er im eigenen Verlag 1899 ausgab.

Anton Erben war in jedem Fall eine interessante Person, die mit ihrem Wirken eine Zeitspanne des osijeker Kultur- und Kunstlebens kennzeichnete, aber mit der Zeit unberechtigt in Vergessenheit geriet. Durch Zufall kam man zu Daten über ihn und sein Wirken, wodurch er aus der Vergessenheit herausgezogen wurde und in die Geschichte der Malkunst der Stadt Osijek eingeordnet wurde, wohin er auch gehört.

119

VDG JAHRBUCH 2001

Stanko PIPLOVI]

Teorije Josefa Strzygowskog o umjetnosti Dalmacije Jedan od vode}ih austrijskih teoreti~ara umjetnosti novijeg vremena Josef Strzygowski veliku je pozornost posvetio graditeljskom naslje|u Dalmacije, tuma~enju i genezi pojedinih pojava i njegovih oblika. Porijeklom je iz Poljske. Rodio se 1862. u Biali u [leskoj. [kolovao se u Be~u, Berlinu i Münchenu. Godine 1892. postao je profesorom na sveu~ili{tu u Grazu, a 1909. u Be~u. Bio je voditelj Instituta za isto~nja~ku umjetnost. Izi{ao je na glas u europskim znanstvenim krugovima kao vrsni poznavalac filozofije i povijesti umjetnosti. Preminuo je 1941. godine u Be~u.

Strzygowski je zna~ajna osoba u stru~nim krugovima prvih 30 godina XX. stolje}a.

Poznat je po svojim smjelim postavkama ishodi{ta i razvitka umjetnosti ~ime je izazvao velike polemike. Njegova stajali{ta o porijeklu starokr{}anske umjetnosti vrlo su posebna. Isticao je presudno zna~enje Helenizma i Orijenta nasuprot uvrije`enom mi{ljenju o kontinuitetu rimskog i bizantinskog stvarala{tva. Umanjivao je ulogu Bizanta i tra`io korijene dalje na Istoku. Nagla{avao je ulogu aleksandrijske i sirijske sredine. I porijeklo srednjovjekovne europske umjetnosti je tra`io u Maloj Aziji, Armeniji i seobama naroda. Napokon je obrazlagao njene skandinavske iskone.

Na temelju takvih promi{ljanja obja{njavao je nezavisnost umjetnosti ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji u odnosu na rimsku tradiciju i langobardsko stvarala{tvo.

Vidio je ~ak nastanak njenih graditeljskih oblika i tehni~kih struktura na sjeveru Europe. Sli~an je njegov stav i u odnosu na pleternu ornamentiku kamenog namje{taja crkvica. Tijekom istra`ivanja mijenjao je mi{ljenje. U po~etku je smatrao bitnim Iran, ali se kasnije priklonio germanskoj mistici. Neke njegove postavke su kasnije otklonjene, ipak ukazivanje na potrebu znanstvenog prou~avanja nepoznatih zemalja od fundamentalnog je zna~aja za metodologiju istra`ivanja u povijesti umjetnosti.

Hrvatsku je upoznao dosta rano. Jo{ 1887 po{ao je kao mladi privatni docent preko Zagreba u Dalmaciju provesti bo`i}ne praznike. Tom su prilikom ranosrednjovjekovni spomenici zaokupili njegovu pozornost. Njima se detaljnije pozabavio ve} 1893. godine u djelu “Kunst-geschichtliche Charakterbilder aus Österreich-Ungarn” {to ga je izdao A. Ilg u odsjeku o ranome i poznijem srednjem vijeku.

Godine 1901. Strzygowski je u raspravi “Orijent ili Rim” poljuljao uvrije`eno shva}anje autoriteta, ustvrdiv{i da je glavna zasluga, dotada pripisivana Rimu u nastanku prve kr{}anske umjetnosti, ustvari pripadala Orijentu. Po njegovom mi{ljenju, umjetnost koja se razvila na Orijentu, u Egiptu, Siriji i Maloj Aziji u prva tri stolje}a na{e ere je bila potpuno neovisna od Rima. I kr{}anska bazilika vu~e 121

VDG JAHRBUCH 2001

porijeklo iz tih krajeva. Ta teorija je odmah nai{la na osporavanje, ali je on i dalje produbljivao. Alternativa kasnije nije vi{e bila izme|u Orijenta i Rima nego izme|u Orijenta i Helenizma. I opet je dao prednost Orijentu tj. Mezopotamiji i Perziji.

Prema Strzygovskom, Iran je bio za kr{}ansku umjetnost {to je bila Gr~ka za antiku.

Ove postavke izazvale su novu buku, ali mnogi su ih zdu{no prihvatili. Me|utim malo je bilo konkretnih ~injenica kao upori{ta. Neosporno je njegova zasluga {to je pro{irio podru~je istra`ivanja prve kr{}anske umjetnosti. Orijent je do tada bio nepravedno zanemaren, {to je bio veliki nedostatak i ozbiljna prepreka da se do|e do pravih zaklju~aka. Samo imaju}i u vidu, koliko je mogu}e, razli~ite vidove kr{}anske umjetnosti na ~itavom ogromnom teritoriju podre|enom rimskoj dominaciji, moglo se posti}i zadovoljavaju}e rezultate. To je pomoglo da se shvati koliko je bila velika i efikasna uloga Rima u uskla|ivanju, usmjeravanju i djelotvornom o`ivljavanju razli~itih stremljenja provincijalnog duha.1 Ubrzo se Stryzigowski po~eo baviti pala~om koju je po~etkom IV. stolje}a dao podignuti rimski car Dioklecijan na mjestu dana{njeg grada Splita. Shvatio je va`nost koju je ta monumentalna kasnoanti~ka gra|evina imala u razvitku arhitekture. Tako je 1903. godine na njema~kom jeziku objavio knjigu “Mala Azija, nova zemlja u povijesti umjetnosti”. Tu se na nekoliko mjesta dotakao pala~e u Splitu, posebno u poglavlju koje obra|uje lukove i ni{e od opeke.2 Idu}e godine on je u godi{njaku njema~kog Arheolo{kog instituta objavio studiju o rimskom vojni~kom logoru Mschatti u Siriji ju`no od Damaska. Usporedio je taj sklop s pala~om u Splitu. Rad je izazvao zanimanje u znanstvenim krugovima, jer se ve} godinama tra`io prototip Dioklecijanovoj pala~i. Radi usporedbe u prilogu je reproduciran plan pala~e Roberta Adama iz sredine XVIII. stolje}a. On je ve} bio zastario, ali jo{ uvijek nije bilo to~nijeg.3 Ina~e se Strzygowski u svojim radovima ~esto osvrtao na pala~u u Splitu.4 Strzygowski se bavio nekim neobi~nim gra|evnim oblicima na Dioklecijanovoj pala~i i poku{ao ih objasniti. Jo{ je ranije austrijski arheolog Robert Schneider ukazao na mogu}e nove veze.5 Po~etkom XX. stolje}a ve} se toliko napredovalo u op}em istra`ivanju da se rimska pala~a u Splitu vi{e nije smatrala degradacijom klasi~ne umjetnosti prema kojoj se ranije odnosilo s podcjenjivanjem. Uo~en je zna~aj te gra|evine na kojoj se po prvi put na europskom tlu nalaze oni elementi koji su predodredili razvoj romanske umjetnosti. Zato se ubrzo postavilo pitanje odakle je Dioklecijan doveo graditelje koji su inaugurirali taj novi duh. Posebno od kada je Melchiorre de Vogüé objavio rezultate svojih istra`ivanja u Siriji, Strzygowski je bio 1 2

3

4

5

Josef Strzygowski: Orient oder Rom. Leipzig 1901. - Vicenzo Golzo: Architettura bizantina e romanica. Milano 1939. 1-4.

Josef Strzygowski: Kleinasien, ein Neuland der Kunstgeschichte. Leipzig 1903. 38, 167, 208 i 245. - Frane Bulic: Bibliografija.

BASD XXIX/1906. 109.

Josef Strzygowski: Mschatta. Jahrbuch der Kgl. preussischen Kunstsammlungen XXV. band IV, Berlin 1904. - Frane Bulic: Bibliografija. BASD XXVIII/ 1905. 123.

Pored navedenih djela Strzygowskog vidjeti još: Amida. Heidelberg i Pariz 1910. -Orientalische Kunst in Dalmatien. Brückner, Be~ 1911.

O Schneideru vidjeti u Stanko Piplovi}: Austrijanci istraživaci Dioklecijanove pala~e u Splitu. Godišnjak Njema~ke narodnosne zajednice, Osijek 1999. 42.

122

VDG JAHRBUCH 2001

uvjeren da izvori{te za pala~u u Splitu treba tra`iti upravo na Istoku na helenisti~kim osnovama. u Splitu je vidio ono {to se ve} formiralo u umjetnosti sredi{nje Sirije i u unutra{njosti Male Azije. Centar tih zbivanja je Antiohija.

U tom smislu posebnu pozornost su privukle bo~ne kolonade na peristilu Dioklecijanove pala~e u Splitu. Tu se prvi put na dugom potezu lukovi oslanjaju neposredno na stupove. Ina~e standardno rje{enje kod Rimljana je da lukovi po~ivaju na jakim pilonima ili stupcima. Bilo je raznih tuma~enja za tu novu pojavu u graditeljstvu. Strzygowski je smatrao da je to rje{enje kreirao gr~ko-isto~ni duh kasnog helenizma.

Isto tako je iznio mi{ljenje o tlocrtnom obliku Dioklecijanove pala~e koja je komponirana kao utvr|eni ~etverokut s kulama po vanjskom obodu. Unutra{nji raspored joj karakteriziraju dvije glavne me|usobno okomite ulice koje se sijeku u sredi{tu, na peristilu. I o porijeklu takve geometrijski pravilne prostorne dispozicije bilo je dosta razli~itih stajali{ta. Tlocrt pala~e se uspore|ivao s tlocrtima kastruma tj. vojni~kih logora. Strzygowski je smatrao da tu sli~nost ne bi trebalo neposredno uspore|ivati, ve} bi izvore sli~nih rje{enja bilo bolje dovesti u vezu s pravokutnim shemama uli~nog rastera helenisti~kih gradova. Zanimljiva je usporedba s carskom pala~om u Antiohiji koju je po~eo graditi car Galijen, a zavr{io Dioklecijan. Po njemu su majstori iz Sirije prenijeli u Split taj tip. Obje pala~e su imale dvije glavne ulice s trijemovima koje su se kri`ale u sredini. Jedna od ulica se pretvarala pred carskim domom u monumentalni pristup. Postoje i druge zna~ajne podudarnosti, ali i neke razlike. Na osnovu svega, Strzygowski je zaklju~io da je Dioklecijanova pala~a u Splitu jedna od prvih etapa u prijelazu Isto~ne umjetnosti prema Zapadu.

Pod utjecajem Strzygowskog ve}ina tada{njih europskih znanstvenika prihvatila je kao orijentalna obilje`ja Dioklecijanove pala~e. Konzervator Frane Buli} je pratio i komentirao sve te rasprave. Osobno je smatrao da je pitanje o{tro postavljeno, jer su i Rim i Istok u to vrijeme dijelovi iste dr`avne organizacije. Stoga je i u umjetnosti tih krajeva dosta zajedni~kog, ali ima i posebnosti. Ipak i on je dr`ao da je pala~a u Splitu bli`a umjetnosti helenisti~koga dijela carstva.6 Krajevi uz isto~nu obalu Jadrana sve vi{e su privla~ili stru~njake raznih zanimanja.

Tako je u o`ujku 1910. organizirano prvo putovanje profesora i studenata be~kog sveu~ili{ta u Dalmaciju. Izvr{ene su temeljite pripreme. Prije polaska profesori M. Dvorák, M. Haberlandt, N. Krebs, H. Kretschmayer, A. Merz, E. Oberhummer, E. Reisch, M. Re{etar, J. Strzygowski, F. Werner, R. Wettstein, F. Karminski i R. Riedel su odr`ali 14 predavanja. Po nalogu rektora E. Brücknera izlaganja su tiskana idu}e godine pod naslovom “Dalmatien und das österreichische Küstenland”. Strzygowski je obradio temu “Isto~na umjetnost u Dalmaciji” koje je svojim smjelim postavkama i ovaj put izazvalo veliku pozornost.7 @ivotni put ga je u to vrijeme odveo kroz gotovo ~itavu Aziju i sjevernu Europu {to je bitno utjecalo na njegova stajali{ta.

6

7

Josef Strzygowski: Spalato una tappa dell´ arte romanica nel suo passaggio dall´ Oriente nell´ Ocidente. BASD XXXI/1908.

Supplemento 1-2. - Frane Buli}: Pala~a cara Dioklecijana u Splitu. Zagreb 1927. 35, 131, 173 i 176.

Neke nove radnje o Dalmaciji. NL 17. I. 1912. 1.

123

VDG JAHRBUCH 2001

Godine 1911. Strzygowski je objavio na njema~kom jeziku djelo “Isto~na umjetnost u Dalmaciji” u kojem raspravlja o nekim starim graditeljskim ostvarenjima na na{oj obali. U prvom dijelu je pisao op}enito o helenisti~koj umjetnosti na Istoku u prvih {est stolje}a na{e ere koju karakterizira plo{na ornamentika. Takav na~in se nastavio u helenisti~koj i rimskoj epohi. Tada se ve} osje}ao graditeljski pokret baziran na gradnji zidova od opeka koji je stremio stvaranju ve}ih unutra{njih prostora sa svodovima. Razvitak je rezultirao bogatim i raznolikim dekorativnim sustavom kr{}anske epohe. Naveo je kako je Dioklecijanova pala~a vrhunsko djelo nove arhitekture koja se s Istoka penetrirala prema Zapadu. Neki njeni oblici su sirijski ili tipi~ni za Orijent. Smatrao je kako je mogu}e da je car dao sagraditi pala~u u Splitu istim umjetnicima i zanatlijama koji su ne{to ranije zavr{ili njegovu pala~u na otoku Oronte u Antiohiji. Plasti~na dekoracija je sli~na onoj iz tih krajeva, a motivi palmeta i vitica su ga podsje}ali na Balbek i Palmiru. Za starokr{}anske spomenike na obali sjevernog Jadrana u Gradu, Aquileji, Puli i Pore~u naveo je kako imaju zajedni~ko s helenisti~kom ornamentikom, ali i arhitektonske pojedinosti tipi~ne za Siriju. kako anti~ke gra|evine u Saloni nisu sa~uvane u visini, ne mogu se pobli`e odrediti njihova obilje`ja.8 Strzygowski je s posebnom pomnjom pratio arheolo{ka iskapanja u Dalmaciji te sve publikacije Arheolo{koga muzeja u Splitu. U svojim je djelima ~esto spominjao istra`ivanja nacionalnih spomenika, posebno u Bija}ima, Kninu i Ninu. Za razliku od Dvoráka koji je zastupao tezu o Rimu kao kolijevki europske umjetnosti, Strzygowski je naprotiv ustrajao da je Istok vrelo stvarala{tva na Zapadu. Uz njega je pristajao i arheolog dr. Luka Jeli} koji je naro~itu pozornost posvetio istra`ivanjima u sjevernoj Dalmaciji. Do svojih zaklju~aka do{ao je Strzygowski na osnovu dubokog prou~avanja umjetnosti Orijenta, Balkana, Armenije, Irana i drugih isto~nih zemalja. Protiv njegove teorije bili su mnogi tada{nji autoriteti, ali je on umio sjajno braniti. Bio je sna`na i originalna osoba. Suvremenici su ga smatrali dubokim i pronicljivim, punim fantazije. Radovi su mu se mnogo ~itali, jer su bili dobro stru~no obra|eni i duhoviti.

Godine 1923. proslavio je u Be~u 60. godinu `ivota. Tom prigodom prijatelji su mu posvetili posebni zbornik. Me|u autorima je bio i konzervator Frane Buli} koji je napisao rad o ranosrednjovjekovnoj crkvici sv. Petra u Prikome kod Omi{a. Idu}e godine Strzygowski je za Buli}ev zbornik napisao prilog “Die Stellung des Balkans in der Kunstforschung” u kojemu je iznio sugestije za prou~avanje slavenske umjetnosti na Balkanu.9 U o`ujku 1924. Strzygowski je doputovao u Zagreb. Na dane 20. i 22. istog mjeseca odr`ao je dva predavanja na temu umjetni~kog zna~aja drvene gradnje i njen utjecaj na op}i razvitak arhitekture. Kroz desetlje}a Strzygowski je bio najborbeniji pobornik orijentalnog porijekla umjetnosti srednjega vijeka. Me|utim u to se vrijeme priklonio uvjerenju o velikom i odlu~nom utjecaju graditeljstva u drvu sjeverne Europe. Po njegovom novom mi{ljenju germanski i slavenski narodi, koji su 8

9

Josef Strzygowski: Orientalische Kunst in Dalmatien. Be~ 1911. - Luka Jeli}: Pubblicazioni recenti (a. 1910-1911) sull´ architettura medioevale in Dalmazia. BASD XXXV/1912. Supplemento, 47.

Buli}ev zbornik, Strena Bvuliciana. Zagreb-Split 1924. 507-513.

124

VDG JAHRBUCH 2001

u doba seoba nastanili teritorij nekada{njeg Rimskog carstva, dizali su u svojim {umovitim postojbinama zgrade od drveta. Tako su navodno gradili i kasnije kada su doselili u zapadnu Europu sve do sredine XI. stolje}a. Ali te zgrade od tro{nog materijala nisu mogle odoljeti zubu vremena pa su nestale bez traga. Me|utim ih je po mi{ljenju Strzygowskog bilo mogu}e u duhu rekonstruirati po njihovom utjecaju na prve kamene srednjovjekovne gra|evine.

On je priznavao da gotovo ni{ta nije poznato ni od starih drvenih zgrada isto~ne Europe. Ali je smatrao da se i taj nedostatak mo`e nadoknaditi posrednim zaklju~ivanjem i to na temelju sa~uvanih slavenskih crkava od balvana koje potje~u tek od XVII. stolje}a. Kao primjer naveo je neke zgrade iz Hrvatske. Nadalje je iznio uzorke iz Slova~ke, ^e{ke, Poljske i Moravske. U ve}ini navedenih slu~aja se radilo o izdu`enim gra|evinama natkrivenim svodovima od balvana. Svoju je tvrdnju potkrepljivao i velikim brojem drvenih crkava iz XVII. i XVIII. stolje}a {to ih je otkrio u Finskoj. Time je Strzygowski osporavao uvrije`eno mi{ljenje onih koji su tvrdili da su srednjovjekovne crkve na zapadu nastale na anti~koj rimskoj osnovi.10 Iz Zagreba je Strzygowski proslijedio za Split gdje je stigao 29. o`ujka 1924. godine u pratnji kipara Ivana Me{trovi}a i dr. Svetozara Rittiga `upnika crkve sv.

Marka u Zagrebu. Tu je tako|er planirao 2 predavanja iz povijesti i umjetnosti.

Posebno se zanimao za krstionicu sv. Ivana biv{i Jupiterov hram Dioklecijanove pala~e. U pratnji F. Buli}a i Lj. Karamana obi{ao je okolna mjesta. Sutradan je oti{ao u Trogir upoznati tamo{nje spomenike osobito baziliku sv. Barbare iz IX-X. stolje}a.

Planirao je posjetiti Bija}e, sv. Petra od Klobuka u Ka{telima, crkvu u Gradini u Solinu u kojoj se, kako se tada smatralo, okrunio kralj Zvonimir te kona~no ostatke ranosrednjovjekovne crkve Gospe od Otoka. Zatim je pregledao crkvicu sv. Petra u Priku kod Omi{a iz X. stolje}a. Cilj mu je bio detaljno upoznati umjetnost Hrvata iz vremena narodne dinastije. Htio je prikupiti {to vi{e podataka za svoje teorije. Nakon Splita Strzygowski i Rittig su po~etkom travnja posjetili Dubrovnik.11 U to vrijeme Strzygowski se posebno bavio arhitekturom ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji. Upravo se u razdoblju 1923.-1925. godine nastavilo s istra`ivanjem crkve u srednjovjekovnoj tvr|avi Gradini u Solinu. Njeni temelji su otkopani jo{ 1909-1911. godine. Imala je neobi~an oblik. Centralnog je tipa, kvadrati~nog tlocrta s 3 apside na isto~noj strani. U unutra{njosti je bilo 8 stupova raspore|enih u obliku osmerokuta i po jo{ jedan u 4 kuta. Za to izuzetno rje{enje Strzygowski je imao i originalno obja{njenje. Ta crkva mu je poslu`ila kao va`an primjer na kojemu je dokazivao sjevernja~ko porijeklo na{eg ranosrednjovjekovnog graditeljstva. Po njegovom mi{ljenju ova prostorna koncepcija je imala vezu s crkvama srednjega vijeka u Norve{koj ~iji je krov nosilo 12 jarbola. Smatrao je da su taj na~in gradnje Hrvati prenijeli u Dalmaciju iz svoje prvobitne domovine. Danas je nakon detaljnijeg 10 11

Josef Strzygowski: O uticaju Istoka na umetnost Balkanskog poluostrva. NE 1924. br. 12, 353-355. predavanje be~kog profesora. ND 22. III. 1924. 4. - Umjetni~ke biljeĹĄke. ND 23. III. 1924. 2. - Li~ne vijesti. ND 29. III. 1924. 5. - Prof. Strzygowski u Splitu. ND 30. III. 1924. 4. - Iz Dubrovnika. ND 10. IV. 1924. 6. - Maja Bona~i} Mandini}: Nacrt za kronologiju `ivota i rada don Frane Buli}a. Don Frane Buli}, katalog izlo`be, Split 1984. 131.

125

VDG JAHRBUCH 2001

istra`ivanja utvr|eno da se radi o crkvi bizantinskog tipa obnovljenoj u XI. stolje}u.

Stupovi su nosili ovalni tambur s kupolom koja se izdizala sred gra|evine.12 Iste godine 1. lipnja Strzygowski je odr`ao u Zagrebu predavanje o Me{trovi}u. Na osnovu pojedinih kiparskih djela analizirao je svojstva i razvitak njegovog stvarala{tva. Smatrao je da se Me{trovi}a ne mo`e svrstati u neki posebni umjetni~ki smjer. Iako su ga u to vrijeme neki smatrali pukim promicateljem nacionalnog duha, on se ipak uzdigao iznad toga. Predava~ je iznio kako je Me{trovi} u svom stvarala{tvu pre{ao razli~ite faze: od nadahnu}a antikom do veli~anja nacionalne epopeje i nezemaljske mistike. Me{trovi} je tada imao ~etrdesetak godina, vi{e je bio cijenjen u tu|ini nego u domovini. Strzygowski mu je prorekao veliku budu}nost.13 U to vrijeme jo{ se jednom dotakao Me{trovi}a. Naveo je kako se kipar za prostornu koncepciju Kosovskog hrama ugledao na rje{enje sredi{njeg dijela Dioklecijanove pala~e u Splitu. Raspored i arhitektonski elementi su zaista identi~ni. U oba slu~aja pred zami{ljenom zgradom je peristil-atrij. Toranj sazidan od ljudskih figura odgovara zvoniku katedrale, a hram u obliku osmokuta s kupolom podsje}a na carev mauzolej. ^itav taj reprezentativni ansambl kao i neki drugi graditeljski sklopovi koje je kreirao Me{trovi}, trebao je poslu`iti isklju~ivo kao okvir za prezentaciju njegovih brojnih skulptura.14 U listopadu 1927. godine izi{la je kao izvanredno izdanje Matice hrvatske u Zagrebu knjiga Strzygowskog “O razvitku starohrvatske umjetnosti”. Povod je bila proslava 1000 godi{njice hrvatskog kraljevstva. Ima 230 stranica i 9 tabela, a sadr`i va`nija poglavlja: Starohrvatski spomenici, njihova bit, njihovo postanje, @ivotna snaga starohrvatske umjetnosti, Va`nost smje{taja i sjever, Tlo i gradnja, Rasa i ukras, Utjecaj tu|e volje, Prometne sile i Rad oko istra`ivanja hrvatske umjetnosti. Knjiga je u bogatoj opremi, tiskana je u Tipografiji d. d. Zagreb. Naslovni list i oprema su od Vladimira Kirina. U njoj je autor obrazlo`io svoju teoriju o porijeklu starohrvatske umjetnosti i analizirao pojedina arhitektonska i skulpturalna ostvarenja. Me|u prikazanim djelima su i ona iz Splita kao reljef s kraljevim likom iz krstionice, crkvice sv. Martina, sv. Trojice, sv. Eufemije, i sv. Nikole u Velom Varo{u, zatim crkva u Gradini u obli`njem Solinu. Ima ilustracija iz Zadra, Nina, Dubrovnika, Cetine i Raba. Zbog njenog zna~aja, planiralo se uskoro objavljivanje knjige i na njema~kom jeziku.15 To je bilo vrijeme kada su se iznosile razli~ite teze o porijeklu raznolikih oblika ranosrednjovjekovnih crkvica u Dalmaciji. Strzygowski je u po~etku zastupao tezu o orijentalnom ishodi{tu srednjovjekovnog stvarala{tva Europe. Kasnije se priklonio uvjerenju o va`nom i odlu~nom utjecaju graditeljstva u drvu sjeverne Europe. U taj okvir stavio je i starohrvatske spomenike. Po njegovom mi{ljenju germanski i 12

13 14

15

Ljubo Karaman: Po ruševinama starohrvatskog Solina. Zagreb 1934. 18.- Josef Strzygowski: O razvitku starohrvatske umjetnosti. Zagreb 1927. 95-103. - Tomislav Marasovic: starohrvatski Solin. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split 85/1993. 60.

Predavanje o Meštrovicu. ND 4. VI. 1924. 3.

Josef Strzygowski: Meštrovicevo mesto u razvoju svetske umetnosti. NE 1924. - Žarko Vidovic: Meštrovic i savremeni sukob skulptora s arhitektom. Sarajevo 1961. 206. - Stanko Piplovic: Arhitektura Ivana Meštrovica. Mogucnosti, Split XXX/1983. br.

10-11.

Nova publikacija o starohrvatskoj umjetnosti. Djelo profesora Strzygowskog. ND 18. X. 1927. 2.

126

VDG JAHRBUCH 2001

Usporedba ranosrednjevjekovne crkvice sv. Trojice u Splitu iz IX. stolje}a s crkvom u Ludorfu u njema~koj pokrajini Mecklenburg

Usporedba crkve u Gradini u Solinu iz VI. stolje}a s crkvom na 12 jarbola u Borgundu iz XII. stolje}a

slavenski narodi koji su u vrijeme velikih seoba do{li sa sjevera na teritorij Rimskog carstva, gradili su u svojoj pradomovini hramove i dvorane za okupljanje od drveta.

Taj na~in gradnje navodno su prenijeli i u krajeve koje su kasnije nastanili. Tek sredinom XI. stolje}a napustili su svoje tradicionalno graditeljstvo u drvu i po~eli podizati kamene izdu`ene bazilike kakve je stvorilo prvo kr{}anstvo. Tako je po njegovom mi{ljenju privr`enost drvenoj gradnji bila pokreta~ka sila u postanku i razvitku srednjovjekovne umjetnosti.

Postavke Strzygowskog o porijeklu arhitekture ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji primljene su u po~etku kod nas, posebno u kulturnoj javnosti, s velikom naklono{}u.

Dan im je {iroki publicitet, upu}ivane su im velike pohvale. Stru~njaci su bili ne{to oprezniji. Dvadesetih godina arheolog Miloje Vasi} samo ih je usput spominjao i iznosio prve kriti~ke opaske o sirijskom utjecaju. 16Isto tako Frane Buli} navodi stajali{ta Strzygowskog o Dioklecijanovoj pala~i uz suzdr`ane komentare.

Prvi koji je podvrgao temeljitoj i argumentiranoj kritici teorije Strzygowskog o porijeklu ranosrednjovjekovne umjetnosti u Dalmaciji bio je povjesni~ar umjetnosti dr. Ljubo Karaman 1930. godine. On je i sam bio u~enik Strzygowskog i visoko cijenio 16

Miloje Vasi}: Arhitektura i Skulptura u Dalmaciji od po~etka IX do po~etka XV veka. Beograd 1922. 82, 83 i 146.

127

VDG JAHRBUCH 2001

veliku erudiciju i znanje svog u~itelja. Na~elna Karamanova zamjerka je bila {to je Strzygowski zaklju~ivao na osnovu mogu}nosti, smjelih domi{ljanja, ali bez ~vr{}ih argumenata. Smatrao je da je glavni nedostatak njegove teze o ovisnosti umjetnosti srednjeg vijeka u Europi od arhitekture u drvu na sjeveru, jer nije sa~uvan niti jedan takav spomenik iz starijeg vremena. Najve}a mana metode Strzygowskog je da je tra`io analogije i tuma~enja u gra|evinama koje su vremenski i prostorno vrlo daleke.

Ali i sam je bio svjestan da iznosi samo zanimljive pretpostavke i na kojima je temeljio svoje nazore, ali kojima se ipak nije mogao odhrvati. Isto {to je bilo sporno kod op}eg razmatranja, tako|er je te{ko odr`ivo i za starohrvatsku umjetnost. To se nije moglo provjeriti ni dokazati. Naga|anje da su se u malim kamenim crkvama u Dalmaciji sa~uvali oblici drevnog graditeljstva iz poganskih vremena u pradomovini iza Karpata bila je velika smjelost. Karaman je naveo kako su Hrvati pokr{teni oko 800. godine i kako su ve} od tada po~eli podizati crkve od kamena. O tome svjedo~e crkve sv. Kri`a u Ninu, sv. Jurja u Ka{telima, samostan u Ri`inicama, crkva sv. Marte u Bija}ima i mnoge druge. Karamanovo mi{ljenje je bilo da starohrvatske crkvice nisu nastale pod nikakvim vanjskim utjecajem, ve} su djelo spretnih doma}ih majstora. To je rezultiralo gra|evinama malih dimenzija, neobi~nih i raznolikih oblika.17 Strzygowski je dalje ustrajao na svojim tvrdnjama. Tako je u var{avskom mjese~niku “Pamientnik warszawski”1931. godine objavio 2 ~lanka koji su se odnosili na ju`noslavensku i starohrvatsku umjetnost. Ponovio je da je odlu~no protiv onih koji su uvjereni da sva umjetnost potje~e iz sredozemne sfere. Istakao je kako je do{lo vrijeme da se prizna uloga sjevernoj umjetnosti. Po njegovom mi{ljenju, sjeverni barbar i primitivni umjetnik, Slaven ili Nijemac, bio je predmet prezira humanista.

Stoga se i nije moglo razumjeti doma}e ostvarenje kakvo je ono u Wawelu u obliku okrugle kapelice i plo~e s pletenicom koja se odr`ala na poljskom tlu jo{ od po~etka kr{}anstva. Naveo je da svaki narod ima zagovara~e koji dokazuju da je Europa tj.

Rim i Bizant jedini izvor kr{}anske umjetnosti, a sve drugo da je refleks tih vrela.

Me|u njima je spomenuo Birnbauma u ^ehoslova~koj, Zalozieckog u Ukrajini i Ljubu Karamana me|u Hrvatima.18 Potporu Karamanu u njegovom suprostavljanju Strzygowskom dao je u najnovije vrijeme Radovan Ivan~evi}. Prigoda je bila objavljivanje u Hrvatskoj knjige izabranih tekstova istaknutih austrijskih povjesni~ara umjetnosti Aloisa Riegla, Maxa Dvoráka, Dagoberta Freya, Otta Pächta i Hansa Sedlmayera. Tu je Ivan~evi} napisao tekst o odnosu be~ke {kole i njenom utjecaju na Hrvatsku te prikazao mjesto na{e zemlje u tom krugu. U pripadnike grupi je ubrojio i Ljubu Karamana pa je analizirao onaj dio njegove knjige “Iz kolijevke hrvatske pro{losti” u kojoj je odlu~no pobijao postavke Strzygowskog o karakteru starohrvatske umjetnosti.19 Zaklju~uju}i pregled djelovanja Josefa Strzygowskog treba istaknuti kako danas vi{e nema sumnje da je Dioklecijanova pala~a u Splitu gra|ena pod utjecajem 17 18 19

Ljubo Karaman: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Zagreb 1930.

Prof. Strzygowski za kulturu sa sjevera. ND 10. XI. 1931. 4.

Radovan Ivan~evi}: Be~ka škola povijesti umjetnosti i Hrvatska, utjecaji i kontinuitet.. Be~ka škola povijesti umjetnosti, Zagreb 1999. 414-426.

128

VDG JAHRBUCH 2001

Orijenta, bolje re~eno helenskog dijela Rimskog carstva. Druga je stvar da li su pojedinosti u postavci Strzygowskog u svemu to~ne. Uostalom i nakon svih novijih istra`ivanja, pitanje kojemu je krugu pripadala nije u potpunosti rije{eno. Njegova je velika zasluga {to je uporno ukazivao na Orijent kao izvori{te mnogih kasnijih smjerova razvitka arhitekture.

Teza o barbarskom porijeklu srednjovjekovne evropske umjetnosti nije se potvrdila. Ishodi{te tog stajali{ta treba tra`iti u romantizmu druge polovice XIX. stolje}a. Tada je nacionalni naboj do{ao do punog izra`aja. Raslo je zanimanje za srednjovjekovnu povijest i umjetnost u smislu afirmacije samosvojnosti pojedinih naroda. O osnovama stvarala{tva ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji izneseno je vi{e razli~itih mi{ljenja. Vjerojatno je najbli`i istini spoj dviju postavka. To je ona {to je zastupao danski arhitekt Ejnar Dyggve o osloncu na anti~ku rimsku umjetnost, ali ima mnogo i onoga {to je zagovarao Ljubo Karaman o izdvojenoj kulturnoj sredini.

Tako je umjetnost Dalmacije poprimila neke posebne regionalne ina~ice u odnosu na op}i razvitak u Evropi.20 Postavke Strzygowskog, bez obzira na neka pretjerivanja dale su nove pobude i smjernice za istra`ivanje srednjovjekovnog stvarala{tva. Unijele su svje`inu u ustaljenje sheme tada{nje povijesti umjetnosti. A to je njegova velika zasluga.

BILJE[KE Kratice BASD

Bullettino di archeologia e storia dalmata, Split

ND

Novo doba, Split

NE

Nova Evropa, Zagreb

NL

Narodni list, Zadar

Josef Strzygowskis Theorien über die Kunst in Dalmatien Josef Strzygowski ist ein bedeutender, österreichischer Kunsttheoretiker polnischer Abstammung. Er war ein angesehener Gelehrter. In den dreißiger Jahren des 20. Jahrhunderts war er in der europäischen Wissenschaft bekannt für seine gewagten Thesen über die Ursprünge und die Entwicklung der Kunst. Entgegen der damals üblichen Meinung, dass die römische und byzantinische Kultur die Entwicklung der Kunst des Christentums kontinuierlich beeinflusste, betonte er die ausschlaggebende Rolle des Orients und Hellenismus. Einerseits stieß er deshalb auf heftigen Widerstand, andererseits begeisterte er seine Anhänger.

20

Ljubo Karaman: O djelovanju domace sredine na umjetnost hrvatskih krajeva. Zagreb 1963. 89-90.

129

VDG JAHRBUCH 2001

In seinem Werk nimmt die architektonische Hinterlassenschaft Dalmatiens eine besondere Stelle ein. Er beschäftigte sich vor allem mit dem Diokletianpalast in Split, der Anfang des 4. Jahrhunderts errichtet worden war. Dessen Konzept und regelmäßige räumliche Anordnung verglich er mit dem römischen Militärlager in Mschatta. Er erforschte einige ungewöhnliche Phänomene an diesem spätantiken, monumentalen Bau, wie z.B. die Bögen, die sich direkt auf die Säulen der Kolonnade des Peristyls stützen und versuchte diese Neuheit zu erklären. Die Erklärung dafür hätte man gerade im Orient auf hellenistischen Grundlagen suchen sollen. In Split entdeckte er das, was sich schon in der Kunst in Mittelsyrien und im Landesinneren Kleinasiens herausgebildet hatte. Das Zentrum dieser Entwicklung befand sich in Antakya (Stadt im damaligen Syrien, heute Türkei, Anm. des Üb.)

Strzygowski hielt sich mehrmals in Kroatien auf. Er erforschte die sakrale Architektur des frühen Mittelalters in Dalmatien. Darüber schrieb er auch und hielt Vorträge. Er war äußerst interessiert an archäologischen Ausgrabungen. Er bewies, dass diese Architektur von den Holzbauten Nordeuropas stammte. Diese These hatte ihren Ausgangspunkt im Romantismus und im wachsenden Nationalbewusstsein der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts. Im Rahmen dieser These wurde der Kunst des Mittelalters mehr Bedeutung beigemessen. Strzygowski war sich trotz allem bewusst, dass es nicht genügend Anhaltspunkte für seine gewagten Behauptungen gab. Er beharrte aber auf seinen Thesen, trotz der zeitlichen und räumlichen Disparität der Bauten, die er verglich.

Unter den ersten, die an seinen Thesen Kritik übten, war der Kunsthistoriker Ljubo Karaman. Er schloss die Möglichkeit aus, dass slawische und germanische Völker während ihrer zahlreichen Völkerwanderungen auch die Baumethoden aus ihrer Urheimat in neue Gebiete übertragen hatten. Er wies darauf hin, dass sich die altkroatische Steinarchitektur in einer geschlossenen Umgebung entwickelt hatte und daher autochthon war. Auf diese Weise hatte sie im Vergleich mit anderer Kunst aus jener Zeit einige besondere Merkmale erhalten.

Strzygowski beschäftigte sich auch mit der Kunst Ivan Me{trovi}s. Dieser Bildhauer bemühte sich in den zwanziger Jahren um die Affirmation seiner Auffassungen. Manche betrachteten ihn nur als Förderer des nationalen Bewusstseins. Im Ausland war er anerkannter als in seiner Heimat. Strzygowski schätzte ihn sehr und prophezeite ihm eine glänzende Zukunft.

Strzygowskis Thesen gaben, trotz mancher Übertreibung, den Anstoß zu neuen Erforschungen der mittelalterlichen Kunst, außerdem frischten sie die starren Schemen der damaligen Kunstgeschichte auf. Das ist sein bedeutendster Verdienst.

130

VDG JAHRBUCH 2001

Goran BEUS RICHEMBERGH

Be~ki dalmatinac - kralj operete (o 180. obljetnici ro|enja Franza von Suppéa) Hrvatska je kulturna javnost odavno ve} sklona zaboravljati velikane iz svoje pro{losti. Jedan od onih koji to doista nisu zaslu`ili svakako je i ~uveni austrijski skladatelj Franz von Suppé, ro|eni Dalmatinac i proslavljeni kralj operete.

Franz von Suppé, ili punim imenom pod kojim je ro|en: Francesco Ezechiele Ermenegildo Cavaliere Suppé Demelli, ro|en je 18. travnja 1819. godine u Splitu, u ku}i blizu biskupove pala~e, iznad `eljezni~koga kolodvora, sru{enoj u savezni~kome bombardiranju tijekom Drugoga svjetskoga rata. Njegov je otac, ina~e o`enjen Be~ankom, bio austrijski carski slu`benik ~iji su preci vukli podrijetlo iz Belgije.

Nedugo nakon Franzova ro|enja obitelj se iz maloga Splita, zbog o~eve slu`be, preselila u Zadar, tada{nji glavni grad Dalmacije. Tu je Franz odrastao i stekao prva glazbena iskustva. Nije mu bilo ni osam godina kad je kao ~lan katedralnoga pjeva~koga zbora, pod ravnanjem Giovannia Cigalle, nau~io ~itati notne zapise. [tovi{e, glazbenici katedralnoga orkestra su mu davali i satove iz flaute te prve poduke iz skladanja, pa je mali Franz ve} tada po~eo skladati prve kompozicije.

U petnaestoj su ga godini roditelji poslali u Padovu na studij prava, nadaju}i se da }e nastaviti o~evim stopama dr`avnoga ~inovnika. No, njemu pravne znanosti nisu bile opsesija tako da je jedva slu{ao predavanja. Vi{e od svega je bio zainteresiran glazbom koja ga je sve ~e{}e odvodila i u milansku Scalu. Tamo je sreo Rossinija, Donizettija i mladoga Verdija, op~injen njihovim umije}em pa je ve} kao {esnaestogodi{njak skladao svoje prvo veliko glazbeno djelo: Misu u F-duru. ^etiri desetlje}a kasnije preradio ju je i objavio kao Dalmatinsku misu (Missa dalmatica).

U taj mu ~as umire otac i Franz naprasno prekida studij prava i glazbeni `ivot u Padovi da bi se vratio u Zadar i pomogao majci oko definitivne selidbe u Be~, k djedu, maj~inu ocu. Po dolasku u habsbur{ku prijestolnicu Franz na djedov i maj~in nagovor upisuje medicinu, koju, naravno, nije nikada zavr{io. Opet ga od akademske karijere odvla~i glazbena: ubrzo se prebacio na studij glazbe kod Simona Sechtera i Ignaza viteza od Seyfrieda, staroga Beethovenoga prijatelja. Dovr{iv{i jo{ jednu misu, Suppé se okrenuo svjetovnoj glazbi. Odmah se oku{ao u operi: prva koju je prema tekstualnome predlo{ku Ludwiga Holta skladao i objavio na Veliku Gospu 1837. godine (Virginia) nije nikada izvedena. Tri godine poslije, ujesen 1840. nakon {to je okon~ao studije, dvadesetjednogodi{nji Suppé dobiva posao dirigenta u kazali{tu u Josefstadtu, gdje ga je anga`irao vrlo poduzetni direktor, ina~e ^eh, Franz Pokorny, ranije i sam klarinetist u orkestru. Iako mu je kritika uglavnom bila milostiva, ~ini se da se na tome poslu ba{ i nije sna{ao u usporedbi s ~etirima drugim dirigentima koje je Pokorny ve} od ranije imao u anga`manu. No, Suppé je i{ao i u druge teatre u 131

VDG JAHRBUCH 2001

kojima je Pokorny {efovao: u Bratislavu i ma|arski Sopron, gdje je bio ne{to bolje sre}e.

Iako ga je pratio glas bonvivana, rano se o`enio; 1841. godine za Be~anku Therese Merville s kojom je imao troje djece. No, brak s Theresom je zavr{io neslavno: nakon dvadeset godina zajedni~koga `ivota rastali su se, a po{to su par godina `ivjeli odvojeno Therese je 1865. umrla. U to je doba Suppé ve} ljubovao s regensbur{kom pjeva~icom Sophie Strasser koja je u Be~ do{la zbog njega "da joj razvije glas".

Vjen~ali su se 1866. godine.

Jo{ u doba slu`be u Josefstadtu Suppé je bio vrlo plodan skladatelj s opusom od nekoliko desetina vodvilja, farsi i glazbenih igrokaza. Posebno je bila obljubljena njegova skladba "Der Zauberschleier oder: Maler, Fee und Wirtin", na tekst poeme Franza Xavera Tolda, koja je u kakvih pet godina do`ivjela ~ak nekoliko stotina izvo|enja. No, da u njegovoj biografiji ima i bizarnih detalja svjedo~i podatak da mu nije bilo dosta skladanja i dirigiranja pa se poduhvatio i opernoga pjevanja. Tako je 1842. u Bratislavi debitirao u ulozi Dulcamara u Donizettijevome "Ljubavnome napitku".

Kad je Pokorny 1845. kupio ru{evni Theater an der Wien, za sobom je u Be~ povukao i Suppéa, ~ija je prva zada}a bila skladati sve~anu uvertiru za proslavu otvorenja kazali{ta. Teatar, isprva zami{ljen kao operna scena na kojoj je u samo tri godine prikazano vi{e od 30 opernih naslova, iz financijskih se razloga ipak morao orijentirati na ne{to popularnije glazbeno-scenske forme. Suppé je u tako visokoproduktivnoj ku}i radio punom parom. Smrt njegova mentora Franza Pokornog u kolovozu 1850. godine duboko ga se dojmila pa je po~eo u sje}anje na njega skladati posmrtnu misu - rekvijem. Pet godina kasnije, 22. studenoga 1855., u crkvi Maria Treu u Josefstadtu taj je rekvijem i praizveden.

Ina~e, Suppé se u Be~u sna{ao kao riba u vodi. Dru`io se s mladim umjetnicima tzv. grupe Zeleni otok (koja se zalagala za dru{tveno povoljniji polo`aj umjetnika) kojoj je pristupio u o`ujku 1856. godine.

Jo{ za `ivota Franz Pokorny je uspio realizirati svoju ideju o ljetnome kazali{tu: 1848. godine mu je aristokratska obitelj Pereira-Arnstein za tu namjenu ustupila dio svojega parka (uz dana{nju Schönbrunnerstrasse) u kojemu je ure|eno gledali{te za ~ak 3,500 ljudi. Suppé je i u ovomu projektu aktivno sudjelovao ravnaju}i orkestrom koji je mnogo puta svirao i njegovu glazbu. Punih 12 ljeta kazali{te Fünfhaus je prire|ivalo koncerte i scenska prikazanja na otvorenom ali je ponajprije zbog sve manjega broja gledatelja i financijskih problema onda prestalo s radom.

Uz scenske skladbe i uvertire Suppé 1847. sklada i izvodi operu "Das Mädchen vom Lande" prema tekstu Karla Elmara. No, opera u Austriji nije nai{la na plodno tlo: be~ke su je scene skinule s repertoara ve} nakon par izvo|enja. No, na{ je kompozitor bio bolje prihva}en u Italiji, gdje se ta opera jo{ dugo izvodila pod nazivom "L'intrigo Teatrale". Ne{to je vi{e sre}e s publikom imao kad je na tekst Antona von Klesheima skladao ~uvenu pjesmu "Das is' mei' Österreich, das is' mei' Vaterland". No, ni tu nije i{lo sve kao podmazano. Najprije ju je hirovita i razma`ena 132

VDG JAHRBUCH 2001

publika do~ekala hladno, pa se ~inilo da }e biti zaboravljena. No, par godina kasnije, kad joj je glumac Karl Treumann dodao {aljivi, tekst svi su poludjeli za njom. Nakon {to je pjesma u tome obliku postala iznimno popularna u ~itavoj zemlji, tek onda su je opet po~eli izvoditi i s originalnim tekstom.

Novu je operu Suppé skladao tek 1857. Pod nazivom "Paragraph 3" izvedena je u kazali{tu carskoga i kraljevskoga dvora, no to joj nije pomoglo da je kritika, predvo|ena ~uvenim Eduardom Hanslickom, ne sasije~e pa je nakon par izvedbi skinuta s repertoara.

Nije pro{lo dugo, u be~kome Carltheatru su po~eli izvoditi djela Jacquesa Offenbacha, francuskoga skladatelja, po ro|enju Nijemca, koji je donio posve ne{to novo na glazbenu scenu: razigranu govorno-pjevanu formu, vrlo sli~nu onoj koju je Mozart sa svojom “Die Zauberflötte” doveo do vrhunca, a koja se Be~anima jako svidjela. Suppé, kojemu je ta forma bila u malome prstu, odmah ih je zasko~io: 24. studenoga 1860. je u Theater an der Wien postavio svoje novo djelo "Das Pensionat" koje je skladao na vlastiti libreto. Publici se novo prikazanje jako svidjelo a ~ak ni blazirani i uvijek prekriti~ni Eduard Hanslick nije mogao izdr`ati pa je ve} sutradan u novinama napisao da je libreto smije{an i zabavan, da }e brojne melodije postati vrlo popularne a da be~ka publika zasigurno ne}e zaboraviti valcere i kvadrile "Pensionata". Tako je i bilo: djelo je do`ivjelo nekoliko postava uprizorenja, sam kompozitor je napisao nekoliko interludija za njih. Time je ro|ena njema~ka opereta!

Suppé je postajao sve popularniji dok je njegov mati~ni Theater an der Wien plovio u bankrot. Kad je njegov bi{i kolega Karl Treumann na Franz-Jozefs-Kaiu otvorio vlastiti teatar, u kojemu su se izvodili Offeanbachovi vodvilji, odmah ga je pozvao na suradnju. Ve} 1. travnja 1862. Suppé se predstavio tamo{njoj publici novom operetom "Die Kartenschlägerin" za koju je libreto pripremio sam Treumann, prijevodom teksta nekoga anonimnoga Francuza. No, publika ba{ nije reagirala odu{evljeno, pa je Treumann kompozitoru dao posve novi libreto, na kojega je Suppé skladao operetu "Zehn Mädchen und kein Mann" praizvedenu 25. listopada iste godine. Ta je opereta bila pravi bum: publika je u`ivala u brojnim plesovima i pjesmama inspiriranima folklornim elementima s raznih strana (poput "Tyrolienne" ili talijanske "Ariette"). [est mjeseci poslije publika je na istome mjestu odu{evljeno pozdravila i praizvedbu operete "Flotte Bursche" pjevaju}i uvertiru, skladanu na tekstove vrlo popularnih studentskih pjesama.

Suppé je potom radio u Cartheateru gdje je s manje ili vi{e uspjeha uprizorio vi{e svojih opereta: "Das Corps der Rache" (1864.) nije bila bog zna kako dugoga vijeka ali kad je 9. rujna 1865. Suppé publici predstavio operetu "Die schöne Galathea" dosegnuo je sam vrh svoje popularnosti. Pri~a kazuje o Pigmalionu koji se zaljubio u kip prelijepe Galateje. Afrodita mu ispunjava san udahnuv{i kipu `ivot ali Galateja ne biva samo njegova nego ljubuje s nekolicinom mu{karaca odjednom. Pigmalion je obnevidjeo od ljubomore i tra`i od bo`ice ljubavi da je ponovno pretvori u statuu.

Publici se to ironiziranje anti~koga mita jako svidjelo i ~ini se da je, pored nekih uvertira, ova opereta do danas najizvo|enije Suppéovo djelo u kazali{tima.

133

VDG JAHRBUCH 2001

Njoj uz bok svakako ide opereta “Leichte Kavallerie” koju je Suppé skladao na libreto Carla Coste i publici u Karltheatru praizveo 21. o`ujka 1866. Uvertira ove operete je postala svjetski poznata, a i dan danas je popularna i lako dostupna na kompakt diskovima kod mnogih izdava~a. Pri~a je to o husarima utaborenima u jednome ma|arskome selu; jedan od njih, Hermann, zaljubljuje se u Vilmu, najljep{u djevojku sela, koja mu uzvra}a ljubav ali joj seoski intriganti iz ljubomore ne dozvoljavaju udaju. No, sre}a je na strani zaljubljenih i ljubav pobje|uje.

Narednih desetak godina Suppé je postavio jo{ nekoliko svojih opereta ali do 1876. nije pobrao ve}i uspjeh. No, kada je 5. sije~nja te godine publici u Cartheatru predstavio svoju operetu “Fatinitza” Be~ je bio na nogama. Ne samo da je zaredom izvedeno trideset njenih uprizorenja nego se stoto uprizorenje proslavljalo ve} u sije~nju 1878. Glazba uz pri~u o zamr{enim i travestiranim ljubavima u jeku rusko-turskoga rata, koja okon~ava sretnom ljubavlju mladoga poru~nika Vladimira i generalove ne}akinje Lidije svidjela se publici. Nije ni ~udo: autori libreta su bili Magdebur`anin Camillo Walzel (allias F. Zell) i Danci`anin Richard Genée, koji su napisali i predlo{ke za ~uvene operete “Fledermaus” i “Cagliostro in Wien” Johanna Straussa kao i “Der Bettelstudent” Karla Milockera.

Ova dva ~uvena libretista su Suppéu na~inila predlo{ke i za naredne dvije uspje{nice. Ve} 1. velja~e 1879. praizvedena je opereta “Boccaccio” koju je Carltheater prikazivao 34 dana bez prekida. Libretisti su zapravo kompilirali nekoliko Boccacciovih novela iz Dekamerona te nadopisali na to njegovu ulogu, staviv{i ga u sredi{te pozornosti. “Boccaccia” neki smatraju pravim vrhuncem operetne umjetnosti.

Godinu dana poslije, 21. velja~e 1880. Be~ je u`ivao u jo{ jednome komi~nome komadu: Suppé je postavio “Donnu Juanitu” za koju su libretisti zapravo preradili jednu komediju Artura Müllera iz Breslaua (Wroclawa) prebaciv{i pri~u iz vremena austro-pruskoga rata u francusko-engleski rat kada su Francuzi iskoristili karnevalsku sve~anost u San Sebastianu da se preodjeveni uvuku u grad i razbiju englesku posadu.

Glavni lika, mladi kadet René Dufaure se uvukao u grad preodjeven u Donnu Juanitu omogu}iv{i svojim drugovima da u|u i oni te je za hrabrost bio nagra|en i promaknut.

“Fatinitza” i “Boccaccio” su izvo|ene {irom Europe, ~ak i u New Yorku, a Suppé je postao vrlo poznati i ugledni skladatelj svoga doba. Zvali su ga na sve strane, pa je bio posebni gost i prvoga festivala Bayreuthu (1876.) te mnogih scena u Parizu, Bruxellesu te {irom Njema~ke i Italije. Njegova je popularnost bila vrlo velika u Italiji, pa se on nerijetko spominje i kao talijanski kompozitor (zbog svojih glazbenih po~etaka u Padovi i ~estih izvo|enja na talijanskim pozornicama).

Iako se selio po ~itavome Be~u (zadnja mu je adresa bila na Opernringu 23), Suppé je rado boravio na odmoru ali i rade}i u Donjoj Austriji, u mjestu Gars am Kamp, gdje postoji ku}a koja i danas podsje}a na njega: “Sophienheim”, nazvana tako po njegovoj drugoj `eni, u Kremserstraße 40 koju je Suppé kupio 1879. godine i preuredio je iz seoske ku}e u svoj studio. Tu su se neko vrijeme nakon njegove smrti ~uvali i njegovi rukopisi, koji su kasnije u dobrome dijelu pripali Gradskoj knji`nici 134

VDG JAHRBUCH 2001

Be~a i tamo{njemu Dru{tvu prijatelja glazbe (Geselschaft der Musikfreunde). Ku}a je prije kakvih tridesetak godina preure|ena u muzej.

Narednih je godina Suppé uglavnom dirigirao u Carltheateru, a 17. o`ujka 1883. je u Theater an der Wien izvedena njegova opereta “Die Afrikareise”, a posljednjih godina svojega `ivota pre`ivio je u tuzi. Jedva je pre`ivio smrt sina Petra u studenome 1881. godine, a u tome turobnome raspolo`enju skladao je nekoliko sakralnih djela, sve vi{e ugro`en i vlastitom ozbiljnom bole{}u. ^etiri godine kasnije uspio je zavr{iti i svoju posljednju operetu “Das Modell” (1895.).

Umro je 21. svibnja 1895. godine okru`en prijateljima koji su ga ispratili na posljednji po~inak na Sredi{njemu gradskome groblju (sahranjen je na polju 32A/31). Toga 23. svibnja u crkvi svetoga Augustina u Be~u odr`ana je i misa zadu{nica na kojoj su, pred brojnim op}instvom, zborovi Carlstheatera i Theatera an der Wien otpjevali njegovu skladbu “Ruhe, müder Wanderer”.

Nadgrobni spomenik Franzu von Suppéu na središnjem gradskom groblju u Beču

Kad govorimo o zna~enju glazbenoga opusa Franza von Suppéa valja istaknuti da se radi o jednome od najva`nijih austrijskih skladatelja kojemu bismo mogli pripisati i invenciju operette. On je, naime, bio prvi koji je dotada{nji Singspiel doradio na na~in kojega su kasnije nazvali malom operom odnosno operetom. Johann Strauss ml. i Karl Milloecker su prihvatili taj stil a u Parizu ga je do savr{enstva doveo Jacques Offenbach.

Suppé je bio plodan skladatelj i vrstan dirigent poznat {irom Europe i u Americi, no, u nas se, na `alost, uglavnom malo izvodio i po{tivao. Evo tek nekoliko podataka o njegovoj izvo|enosti u Zagrebu. Opereta “Die schöne Galathea” u Zagrebu je praizvedena 4. kolovoza 1868., nepune tri godine nakon be~ke premijere. Po tome je uprizorenju godinama izvo|ena vrlo uspje{no, a obnovljena je 1911. godine.

“Fatinitza” je praizvedena zagreba~koj publici 25. velja~e 1899. godine prema prijevodu Viktora Badali}a, a opereta “Boccaccio” je praizvedena u Zagrebu 26. svibnja 1895., dakle pet dana nakon njegove smrti. Obnovljena je 1911. prema prijevodu Augusta Haramba{i}a i Ferde Milera, a po novome prijevodu Aleksandra Bini~kog je obnovljena i 1934. godine. “Donna Juannita” je na pozornicu zagreba~koga HNK-a postavljena 28. studenoga 1905. u prijevodu Milke Poga~i}.

Pretpostavljamo da su Suppéa izvodile i kazali{ne ku}e u Splitu, Osijeku, Vara`dinu i Rijeci no ovdje nismo prikupili podatke o tome.

135

VDG JAHRBUCH 2001

Suppéova izvo|enost u nas naglo opada nakon Drugoga svjetskoga rata i to ponajprije zbog ideolo{koga tretmana operete kao “odraza malogra|anske i bur`oaske kulture”. Prilika da se stvari promijene ukazala se o velikoj obljetnici – 100-godi{njici smrti 1995. godine. Na `alost, operne i kazali{ne ku}e su godi{njicu prakti~ki pre{utjele (posebno se osramotio splitski HNK). Za razliku od Austrije, gdje je obljetnica obilje`ena nizom manifestacija, kod nas je sve ostalo tek Prigodna poštanska na izdanju prigodne po{tanske marke, koju su Hrvatska marka s likom po{ta i Austrijska po{ta izdale paralelno u dvjema Franza von Suppéa zemljama: hrvatska marka je izdana u rujnu 1995. s denominacijom od 6,50 kuna u nakladi od 350,000 komada.

Posebno je bilo sramotno to {to je slu`beni Split od{utio obljetnicu jednoga od najve}ih svojih sinova. Time je pre{u}eno da se ovaj veliki skladatelj svojoj Dalmaciji odu`io dvjema vrijednim skladbama: Misom dalmaticom (1877.) i operetom “Des Matrosen Heimkehr” ~iju je pri~u smjestio u Hvar i Starigrad. Tu je blama`u donekle ubla`ilo tek splitsko Dru{tvo za o~uvanje kulturne ba{tine, koje je te godine, na mjestu na kojemu je nekada stajala Suppéova rodna ku}a, postavilo prigodnu spomen plo~u.

Austrijanci se ponose Suppéom pa su ga predstavili i na slu`benim web-stranicama svojega turisti~koga ureda, a broj ostalih web-stranica na Internetu koje spominju ovoga velikoga skladatelja doista je impresivan. Tu je i nekoliko kompakt diskova koji se mogu naru~iti on-line.

Mo`da }e narednih godina, recimo do 2004. kada se navr{ava 185. godina od ro|enja ili 2005. kada se navr{ava 105. godina od njegove smrti, ipak i neka od na{ih pozornica razigrano slaviti `ivot i ljubav kroz uvertire, pjesme, kora~nice i plesove na{ega Spli}anina i Dalmatinca, austrijskoga kralja operete i velikoga skladatelja Franza von Suppéa.

Operete Franza von Suppéa: Der Apfel (1834.)

Dichter und Bauer (1846.)

Das Mädchen vom Lande (1847.)

Der Bandit (1848.)

Paragraph 3 (1858.)

Das Pensionat (1860.)

Die Kartenaufschlägerin (1862.)

Zehn Mädchen und kein Mann (1862.)

Flotte Bursche (1863.)

Das Korps der Rache (1863.)

136

VDG JAHRBUCH 2001

Franz Schubert (1864.)

Die schöne Galatea (1865.)

Leichte Kavallerie (1866.)

Freigeister (1866.)

Banditenstreiche (1867.)

Die Frau Meisterin (1868.)

Tantalusqualen (1868.)

Isabella (1869.)

Die Prinzessin von Dragant (1870.)

Cannebas (1872.)

Fatinitza (1876.)

Der Tufel auf Erden (1878.)

Boccaccio (1879.)

Donna Juanita (1880.)

Der Gascogner (1881.)

Herzblättchen (1882.)

Die Afrikareise (1883.)

Des Matrosen Heimkehr (1885.)

Bellman (1887.)

Die Jagd nach dem Glücke (1888.)

Die Parisierin (1895.)

Das Modell (1895.)

Literatura: • Andreis, Josip: Music in Croatia, Zagreb 1974.

• Hrvatsko narodno kazali{te u Zagrebu 1894. – 1969., enciklopedijsko izdanje, Zagreb 1969.

• Schneidereit, Otto: Franz von Suppé. Ein Wiener aus Dalmatien, Berlin 1977.

• Napomena: kori{teni su i materijali publicirani na web-stranici Austrijskoga turisti~kog ureda 137

VDG JAHRBUCH 2001

Der Wiener Dalmatiner - König der Operette Um die 180-Jahrfeier der Geburt Franz von Suppés Der Gründer der deutschen Operette, Franz von Suppé, wurde am 18. April 1819 in Split geboren. Seine Ausbildung erhielt er in Zadar, Padua und Wien. In Wien lebte er bis zu seinem Tod, dem 21. Mai 1895. Er komponierte einen umfangreichen Opus sakraler und weltlicher Musik. Dabei tun sich besonders 32 Operetten hervor, er schuf aber sogar 180 andere Bühnenwerke (Opern, Burlesken, Schauspiele, Balette usw.). Weltruhm und Ansehen erlangte er mit seinen Operetten „Die schöne Galatea“ (1865), „Leichte Kavallerie“ (1866), „Fatinitza“ (1876), Boccaccio“ (1879) und „Donna Juanita“ (1880). Seine Werke wurden besonders auf österreichischen, deutschen und italienischen Bühnen aufgeführt.

In Kroatien wurden einige seiner bekanntesten Operetten bis zum zweiten Weltkrieg wiederholt aufgeführt, später gerieten sie ungerechterweise in Vergessenheit. In Split hat der dortige Verein für Denkmalschutz 1995 anlässlich des 100-Jahrfeier seines Todestages eine Gedenktafel an der Stelle seines ehemaligen Geburtshauses angebracht. Im selben Jahr haben die österreichische und kroatische Post eine Briefmarke mit seinem Bild veröffentlicht.

138

VDG JAHRBUCH 2001

Lidija DUJI]

Njema~ke realije u djelima Irene Vrkljan Suvremena hrvatska knji`evnost, osobito prozna produkcija osamdesetih godina, sna`no je obilje`ena pojavom tzv. `enskog pisma. Sintagma se, me|utim, odavno potvrdila pretijesnom da pokrije svu razli~itost `enske, mahom — autobiografske prakse. Mo`da i zbog prirode samoga pisma, njezine imanentno intimne, sasvim neliterarne forme, a opet u literaturi prisutne u rasponu od motiva do cijeloga `anra.

Kako svako pismo daje legitimitet privatnosti, ponudit }emo kao ishodi{nu tezu da i svaka knji`evnica ima svoje “pismo”, te da je spomenuta sintagma prihvatljiva eventualno u mno`ini. Pri tom, valja spomenuti da su dosada{nja istra`ivanja svojom jednozna~no{}u i isklju~ivo{}u nerijetko odvodila cijelu ovu populaciju i njezinu literaturu u slijepe ulice ~esto subverzivne, pa stoga i marginalizirane knji`evne prakse. Kvalitetniji prilog prou~avanju “`enskog pisma” i “`enske knji`evnosti” u nas, dale su, sa sasvim suprotnih stajali{ta, dvije znanstvenice: Ingrid [afranek i Dunja Detoni Dujmi}. “(...) pojam pak ’`enske knji`evnosti’ bez pobli`e oznake vrste, razdoblja ili estetskog opredjeljenja ne smatram nimalo relevantnim”1, tvrdi Ingrid [afranek i dodaje: “Zanimaju nas djela u kojima su autorice vi{e ili manje svjesne svoje — i to ne samo spolne — specifi~nosti, gdje one doista upisuju vlastitu razli~itost i to ne samo na tematskoj, nego i na tekstualnoj razini, te nastoje oivi~iti svoju poziciju `ene-subjekta-koji-pi{e.”2 S druge strane, Dunja Detoni Dujmi} insistira na shva}anju po kojem je pojam `enske knji`evnosti “pragmati~ni termin oslobo|en predrasuda o `enskom ili mu{kom na~inu pisanja, termin koji ne priznaje estetske ili poetolo{ke kriterije odre|ene spolnom pripadno{}u. (...) Tako shva}eno `ensko pisanje ne prejudicira nikakve stilske predrasude. Lirsko omek{avanje, pogled iznutra, ispovjednost, labave ili kola`irane strukture i sl. nisu stilske izvedenice spolne pripadnosti.”3 Izme|u jedne i druge struje, pojam “`enske knji`evnosti” opstao je uglavnom kao oznaka produkcije `enskih tekstova, dok se pojam “`enskog pisma” konstituirao upravo na stilskoj razini dijela spomenute produkcije. Dakle, zajedni~ki nazivnik hrvatske `enske proze 80-ih godina 20. stolje}a ~inile bi sljede}e odrednice: – autobiografska gra|a oblikovana u manje romaneskne forme ~esto ispovjednog karaktera – arhetipski fragmenti iz sterilnog, dekadentnog gra|anskog miljea, jasno polariziranih uloga - superiornog oca i inferiorne majke 1 2 3

Ingrid Šafranek: “Ženska knji`evnost” i “`ensko pismo”, Republika, studeni - prosinac 1983, god. XXXIX, br. 11-12, str. 7 Isto djelo Dunja Detoni Dujmić: Ljepša polovica knji`evnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1998, str. 7

139

VDG JAHRBUCH 2001

– nagla{ena stilska afektivnost koja vodi autorice od iskazivanja poetski izvornog i do`ivljenog prema pateti~nom i artificijelnom – apostrofiranje ~itatelja, kao i tematiziranje samog ~ina pisanja Na razli~ite na~ine, ovakvu su knji`evnu orijentaciju u svojim djelima zastupale tri knji`evnice: Slavenka Drakuli}, Dubravka Ugre{i} i Irena Vrkljan. Anga`iranim novinarstvom Slavenka Drakuli} (1949) postala je medijski najutjecajnija zagovornica feministi~kih ideja u nas. Zbirkom publicisti~kih tekstova “Smrtni grijesi feminizma”(1984) nazna~ila je topose ovog (ideologijskog) projekta, na koji }e se potom spotaknuti i njezina literatura. Tri dosad objavljena romana, “Hologrami straha”(1987), “Mramorna ko`a”(1989) i “Bo`anska glad”(1995), suptilnim pro`imanjem (kvazi)dokumentarnog i fikcionalnog te pripovjednim prvim licem, koje ne otkriva stvarni gra|anski identitet spisateljice, prepu{taju ~itatelju (iako u pravilu o~ekuju ~itateljicu!) da identificira stvarnosno i biografsko. No, zamjetan je i poku{aj udaljavanja od vlastite biografije i velikih `enskih tema (bolest, majka) prema novim, kod nas sasvim nepoznatim, opet `enskim temama, kao {to je primjerice ljubavni kanibalizam u posljednjem romanu.

Obvezatnoj razini zbilje Dubravka Ugre{i} (1949) dopisuje jednako obvezatnu razinu literature, tako da u njezinom opusu gotovo i nema knjige u kojoj, s jedne strane, knji`evnost ne tematizira samu sebe, a s druge strane, autorica eksplicitno upu}uje na izvanknji`evnu zbilju. Dvoslojnost tekstova, namjerna trivijalizacija, tehnika “prepeglavanja” ili “patchworka”, (auto)ironijski aspekt, tek su neke osobine prepoznatljive u prozama Dubravke Ugre{i}, prije svega u romanima “[tefica Cvek u raljama `ivota”(1981) i “Forsiranje romana-reke”(1988).

Ne{to starija, Irena Vrkljan (1930) pridru`ila se takvim literarnim tendencijama svojevrsnom romanesknom trilogijom: “Svila, {kare” (1984), “Marina ili o biografiji”(1986), “Dora, ove jeseni”(1991). Rije~ je, ponovno, o ispovjednoj prozi zasnovanoj na autobiografskoj gra|i koju, u isto vrijeme, obilje`ava prili~no fleksibilan odnos prema klasi~noj autobiografskoj formi te ve} stereotipizirana topika `enske proze: prizori iz obiteljskog `ivota s nagla{enim kriti~kim odnosom prema gra|anskoj instituciji braka, ali paralelno s tim i poku{ajima `ene da postigne intelektualnu i umjetni~ku afirmaciju u nenaklonjenom joj, maskuliniziranom svijetu.

Zajedni~kih poku{aja da artikuliraju temeljne poeti~ke postavke `enske knji`evnosti, ipak, nikada nije bilo. No, prave su se razlike u poimanju takve literature pokazale devedesetih godina 20. stolje}a, kada su Slavenka Drakuli} i Dubravka Ugre{i} svoje knji`evne koncepte zamijenile politi~kim te postale najglasnije hrvatske disidentice, dok je Irena Vrkljan i nadalje ostala vjerna vlastitom literarnom putu. Njezina knji`evna biografija gotovo simetri~no dijeli ~etrdesetak godina knji`evnog rada u dva razdoblja. Prvo — “zagreba~ko”, obuhva}a period pedesetih i {ezdesetih godina 20. stolje}a i izrazitog je lirskog karaktera, presudno odre|eno krugova{kom generacijom kojoj je i sama pripadala, a o ~emu rje~ito svjedo~i pet knjiga poezije: “Krik je samo ti{ina”(1954), “Paralele”(1957), “Stvari ve} daleke”(1962), “Doba prijateljstva”(1966), “Soba, taj stra{ni vrt”(1966). Drugo — 140

VDG JAHRBUCH 2001

“berlinsko” razdoblje, zapo~inje sedamdesetih godina, a traje i danas. Obilje`ava ga najprije pribli`avanje `enskoj prozi, nakon ~ega je uslijedilo i kreiranje autohtonog proznog obrasca, Odlazak u Berlin za pjesnikinju Irenu Vrkljan, o~ito, zna~io je i odlazak u prozu. Iako je sa Zvonimirom Golobom dotad prevela tridesetak romana s njema~kog jezika, {to zna~i da je imala prilike solidno ovladati klasi~nim proznim izrazom, zanimljivo je primijetiti da njezine knjige proza to ne odra`avaju. [to vi{e, kao {to je iz Berlina nastavila djelovati u korpusu hrvatske knji`evnosti, tako je iz proze nastavila djelovati lirski; odnosno, mogli bismo zaklju~iti da je svoj lirski rukopis Irena Vrkljan samo preselila u prozni obrazac. [est knjiga proza: “Svila, {kare”(1984), “Marina ili o biografiji”(1986), “Berlinski rukopis”(1988), “Dora, ove jeseni”(1991), “Pred crvenim zidom”(1994), “Posljednje putovanje u Be~”(2000); to~nije, nevelikih knji`ica koje, reklo bi se, te{ko podnose prozni obrazac, povezuje kontinuirani interes za autobiografiju - “ku}u od papira”4 ili “papirnati oslonac”5, u svakom slu~aju nepouzdan zaklon, i od `ivota i od literature. Spomenuta romaneskna trilogija, pritom, stupnjevito{}u triju pri~a pokazuje stvarala~ki put od autobiografske gra|e do pretvaranja te gra|e u fikcion (beletristiku): ”Svila, {kare” gotovo je klasi~an primjer autobiografije u kojoj autorica pripovijeda svoj `ivot od ro|enja do odlaska u Berlin; “Marina ili o biografiji” djelomice je posu|ena biografija ruske pjesnikinje Marine Cvetajeve, isprepletena s refleksijama o vlastitom `ivotu; dok roman “Dora, ove jeseni” vi{e uop}e nema jasne biografske linije, nego se pripovijedanje oslanja na autori~ina putovanja izme|u Berlina i Zagreba, kao na konkretan kostur disperzirane stvarnosti.

“Ovaj je tekst jedno putovanje. Postaje vremena izme|u Zagreba i Berlina (Istaknula L. D.). I vlakovi koji jure kroz sje}anje.”6 “Ali najprije su bile knjige. Putovi pomo}u literature.”7 “Sjedim u sredi{tu tog sjevernog pola Berlin i po~injem pisati prozu.”8 “Kreiram sobni `ivot i njegova poglavlja (...).”9 “San o vlastitom `ivotu ~esto je i san o nekoj tu|ini.”10 “Jezik je velik stolnjak (...). U podru~ju podjarmljenog jezika postoje prostori za kojima ~eznem, prostori oslobo|eni od biljke poviju{e, koju vu~em sa sobom kao prepoznatljiv znak svoje osobe. Trebalo bi biti ’ne-osoba’.”11 Sje}anje, knjige, proza, soba, san, jezik — prtljaga koju je sa sobom donijela u Berlin Irena Vrkljan i nije mogla drugo no postati gra|om `enskog pisma; upravo onako kako to u svojoj knjizi “Vlastita soba” tuma~i Virginia Woolf, koju autorica ne samo poznaje, ve} s njome i polemizira: 4 5 6 7 8 9 10 11

Margaret Atwood: Izranjanje, Mladost, Zagreb, s. a., str. 131 Andriana Škunca: Zeleni prah, Meandar, Zagreb, 1994, str. 17 Irena Vrkljan: Berlinski rukopis, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1988, str. 7 Isto djelo, str. 20 Isto djelo, str. 37 Isto djelo, str. 79 Isto djelo, str. 88 Isto djelo, str. 98-99

141

VDG JAHRBUCH 2001

“Ona je za `ene koje pi{u zahtijevala da imaju sobu za sebe, da budu materijalno neovisne. (...) Egzistencija usredoto~ena samo na sobu nije uvijek bijeg. Neko} je taj sobni `ivot bio jedan gra|anski san, kao i onaj o vlastitoj ku}i. Mislim, sobu smo poku{ali u~initi propusnom za ljude, doga|aje, socijalni okoli{. ^ak ~esto opasno propusnom, ako se misli na ekonomiju vremena. Ali pisanje ne mora biti samo o~i{}eno od onog {to ga ometa, {to upada u tu sobu. Ne polemiziram s V. W., ali postoji i ~ar nesigurnosti, nestabilnosti, kad se pjesme pi{u no}u, s nakrivljenom glavom, na koljenima, na podu. Za sve to ne postoje pravila.”12 No, s rodnim mjestom svog proznog rukopisa, Irena Vrkljan suo~ila se tek u “Berlinskom rukopisu”. Nakon {to je iz Berlina, ~inilo se — dovoljne zemljopisne distance, sabrala svoj rasuti beogradski i zagreba~ki `ivot u “Svilu, {kare”, a potom u `ivotu ruske knji`evnice Marine Cvetajeve otkrila podru~ja korespondentna vlastitoj biografiji, u sljede}em je tekstu, o~ito, vi{e bilo nemogu}e previ|ati Berlin. O njemu Irena Vrkljan razmi{lja na sljede}i na~in: “Ne po~inje li taj grad Berlin ve} u mojoj glavi”13; “Berlin je kao neko stanje. (...) @ivot na opoziv. U glavi uvijek spremljen kov~eg za bijeg.”14; “Moja daleka i nepoznata zemlja, moj sjeverni pol koji je trebalo otkriti”15; “Tu|ina je upala u moj `ivot kao stisnuta pesnica.”16 Istovremeno, Berlin je i carstvo sjena, kri`anje biografija, vjetrometina vremena, Berlin je citat: “(...) vidim samu sebe kao neku smije{nu pticu tu gore na vrhu ku}e, citiraju}i ovog ili onog. A {to vide oni drugi? ^vrsto stisnute usnice jedne starije `ene?”17 Berlin je metafori~ko ishodi{te autori~ine ljudske i knji`evne biografije.

Prezentirani mozaik citata ipak vi{e ilustrira nego argumentira, tj. vi{e pokazuje nego dokazuje, bitnu ulogu njema~kog jezika, kulture i Vrkljani~inog Berlina u njezinom formiranju kao prozne spisateljice. Kratka rekapitulacija njezinog `ivotnog i literarnog puta mo`e tu bitnu ulogu dodatno osvijetliti, ilustriraju}i dublje zna~enje ovdje izlistanih njema~kih realija, koje su ipak samo izbor iz znatno bogatijeg materijala, odnosno svojevrsni pars pro toto.

Nepobitno je da je Irena Vrkljan izrasla iz njema~ke kulture i kulture njema~kog jezika. Ba{ kao i mnogi Podunavski [vabe, iako ne pripada tom korpusu, Irena je Vrkljan do`ivjela bolnu i dramati~nu traumu gubitka svog njema~kog jezika, odnosno traumu promijenjenog odnosa prema svom jeziku. Iznenada se kao dijete suo~ila s tim da je njema~ki jezik — jezik neprijatelja, pa je prema tome i ona neprijatelj... ”Kad sam kao dijete 1941. stajala u na{em crnolakiranom salonu u Zagrebu i s roditeljima govorila njema~ki, nisam znala — za to su nas optu`ili kasnije — da je to jezik ’osvaja~a i zagreba~kog gornjeg sloja’. Ja sam u to vrijeme voljela pjesme Heinricha Heinea, Uhlanda, Morgensterna, nepoznat svijet literature s polica 12 13 14 15 16 17

Isto djelo, str. 55-56 Isto djelo, str. 17 Isto djelo, str. 26 Isto djelo, str. 35 Isto djelo, str. 57 Isto djelo, str. 44

142

VDG JAHRBUCH 2001

biblioteke mog oca. On nam je — mo`da je to morao — 1945. zabranio da govorimo njema~ki. Prvi slom, prvo neshva}anje. Odjednom je to bio jezik neprijatelja, mi sami bili smo ti neprijatelji.”18 Te`inu takvog iskustva mogu u potpunosti razumjeti samo oni koji su ga pro`ivjeli, ali i literarna svjedo~enja pribli`avaju dramati~nost takve traume. Kao primjer, mo`e se navesti scena iz svojevrsnog kultnog romana hrvatskih Podunavskih [vaba Kratke kronika porodice Weber, Ludwiga Bauera19: Gizela i Vlado bili su u dvori{tu kad su vojnici po nasipu sproveli zarobljenika. Vojnici su bili sitni u odnosu na njega; glave su im jedva nadvisivale njegova pognuta ramena.

Zarobljenikove ruke bile su vezane na le|ima, glava nagnuta naprijed. Vlado se zaprepastio kad je vidio da ogromni ~ovjek pla~e.

Tek drugog dana pitao je Gizelu: – Za{to im nisi rekla kamo je pobjegao? On je Neprijatelj!

– Do ju~er je bio neprijatelj - rekla je Gizela. - Ju~er je bio `rtva.

– On je Nijemac!

– Poslije ovog stra{nog rata nikome ne}e biti lako biti Nijemac. Ali rat je zavr{io.

Dugo je trajala ti{ina prije nego {to je dje~ak upitao: – Jesmo li mi Nijemci?

– Mi?... Ne... Mi nismo Nijemci.

– Ali mi govorimo kao on. Wir sprechen Deutsch, nicht wahr?

– Naravno... Mislim, to ni{ta ne zna~i... Njema~ki je europski jezik, jezik... Jezik kulture, odre|ene kulture... Ne mogu ti to objasniti. Razumjet }e{ kad poraste{.

Vlado je kimnuo glavom, a onda je, tonom iz kojeg se nije moglo zaklju~iti je li to pitanje ili tvrdnja, tiho rekao: – Mi nismo Neprijatelji.

Za nijemstvo Irene Vrkljan ne mo`e se re}i da je identi~no pripadnosti i porijeklu Weberovih iz Bauerovog romana, prvenstveno i zato {to se tim izrazom u okviru ovog teksta, kao i njema~kim realijama smatra pripadnost kulturi njema~kog jezika, jer za knji`evni razvoj i ljudsku sudbinu Irene Vrkljan bitan je odnos prema njema~kom jeziku, kulturi i sredini. Iako je prevela tridesetak knjiga s njema~kog jezika, nije bila u stanju u hrvatskoj sredini pisati prozu. Odlaskom u Berlin, stapanjem s njema~kim kulturnim prostorom, knji`evno sazrijeva; osloba|a se gr~a, ili se bar gr~evito poku{ava osloboditi inhibicije osobe koja je prvo progovorila na jeziku neprijatelja, i upu{ta u avanturu proze. Nije stoga isklju~eno da je njezin odlazak u Berlin, povratak ishodi{noj njema~koj kulturi, zapravo vra}anje u neposrednost i naivnu direktnost 18 19

Irena Vrkljan: Pred crvenim zidom, Durieux, Zagreb, 1994, str. 15 Ljudevit Bauer: Kratka kronika porodice Weber, Sarajevo, 1990., str.199-200; u novom izdanju, pripremljenom kod nakladnika Mozaik knjige, ime autora ima tradicionalan obiteljski oblik: Ludwig Bauer: Kratka kronika porodice Weber, Zagreb, 2001..

143

VDG JAHRBUCH 2001

djetinjstva, pri ~emu naivnu direktnost ne smijemo poistovjetiti s naivno{}u, ili poslovi~nom (i poslovi~no neutemeljenom) djetinjom ~isto}om, a svakako je u slu~aju Irene Vrkljan daleko od idili~nosti — ona je bli`e frojdovskom egocentrizmu djeteta.

Time se otvara novi aspekt razumijevanja njezine autobiografske proze. Aspekt `enskog pisma nikome nije promakao, ali aspekt nijemstva, njema~kih realija, ostao je zanemaren. Svi su (u pravilu, uvijek dobronamjerni) kriti~ari to previdjeli.

U svojim autobiografskim, ispovjednim prozama Irena Vrkljan neprekidno je na psihijatarskom kau~u. Ali mora biti jasno da se uz potisnute more djetinjstva, uz ispovijedanje svojeg neprihva}anja malogra|anskog polo`aja `ene, uz ispovijedanje odbojnosti prema majci i mr`nje prema ocu, mu`u, mu{karcima, ljubavnicima, Irena Vrkljan osloba|a i potiskivanja svog njema~kog ishodi{nog jezika i kulture. Ona se `eli osloboditi neuroze koju je mladi Weber u citiranom odlomku formulirao rije~ima: Mi nismo neprijatelji. U tome smislu, naprijed navedeni citati igraju tu ulogu psihoanaliti~ke verbalizacije potisnutog.

Prva njezina autobiografija, Svila, {kare, autobiografija gor~ine `ivota u sredini koju intimno ne prihva}a, zavr{ava odlaskom u Berlin — to jest smr}u, odlaskom iz tog nesretnog `ivota. Druga je njezina autobiografija — Marina — posu|ena biografija Marine Cvetajeve. U tom trenutku Marina Cvetajeva bila je ve} odavno mrtva, kao {to je Irena Vrkljan prestala `ivjeti u jednoj stvarnosti, i odavno slavna, velika svjetska pjesnikinja, {to Ireni Vrkljan nije bilo dosu|eno. Ali Marina je za Irenu Vrkljan u simboli~nom smislu i puno vi{e od toga. Marina Cvetajeva ispovijedala je strasno svoju ljubav prema Njema~koj, njema~kom jeziku i kulturi: “Za mene je Francuska laka, Rusija — te{ka. Nema~ka mi je potaman. Nema~ka je drvo, hrast, heilige Eiche (Gete! Zevs!) Nema~ka je opna koja odgovara mom duhu. Nema~ka je moje telo: njene reke (Ströme!) su moje ruke, njeni gajevi (Heine!), to je moja kosa; sva ona je moja i ~itava ja sam njena!”20 Uz ostale, stvarne i nestvarne, ili samo nategnute, podudarnosti koje je Irena Vrkljan tra`ila u biografiji Cvetajeve, ova joj je morala biti posebno bliska.

U tre}em dijelu svoje autobiografske trilogije — Dora — Irena Vrkljan neprekidno putuje izme|u Berlina i Hrvatske, Berlina i Zagreba, Berlina i Dalmacije, pri ~emu je Berlin mjesto zabrinute egzistencije i tra`enja sebe, a ono drugo — umiranje.

Romanom, ili autobiografskom prozom, Dora, Irena se Vrkljan definitivno odvaja od prostora koji je brutalno negirao njezine njema~ke kulturne korijene. Njezin posljednji roman — Posljednje putovanje u Be~ — svoju vezu s mra~nim, dalekim Balkanom, ostatkom, tako|er mra~ne pro{losti, tra`i samo na razini motivacije za brutalno ubojstvo.

Ovaj pogled na njema~ke realije u djelima Irene Vrkljan ne samo {to baca bar malo svjetla na previ|eni aspekt njezine proze nego i upozorava na ~injenicu koja bi morala biti aksiomatski jasna: da su se na ovim prostorima preklapale razli~ite kulture, u ~emu je kultura njema~kog jezika tako|er sudjelovala. Tradicionalnu prisutnost kulture njema~kog jezika na ovim prostorima nije bilo mogu}e izbrisati 20

Marina Cvetajeva: Oktobar u vagonu, Iro "Rad", Beograd, 1986, str. 164

144

VDG JAHRBUCH 2001

politi~kim promjenama, ideologijom, germanofobijom, proklamacijama i dekretima. Ma kako bolni bili ti poku{aji potiranja prisutnosti kulture njema~kog jezika, ona se jo{ uvijek preklapa i mije{a s drugim kulturama ovog prostora.

Deutsche Realien in den Werken von Irena Vrkljan Das Prosawerk der Schriftstellerin Irene Vrkljan in den achtziger Jahren passte zu den Trends der damaligen Frauendichtung und trug zur Erweiterung dieses Modells bei. In verschiedenen Kritiken und Versuchen, ihr Werk zu deuten, wird diese Betrachtungsweise immer als dominant erklärt, so dass sie bis heute beibehalten wurde.

Das Referat Deutsche Realien in den Werken Irene Vrkljans weist aber auch auf andere Tatsachen hin, die ein besseres Verstehen ihres Werkes und schriftstellerischen Schicksals ermöglichen. Die präsentierte Analyse zeigt folgendes: Irene Vrkljans Ausgangspunkt war die deutsche Sprache und Kultur, und erst nach ihrem Umzug nach Berlin - d.h., nachdem sie zu ihrer ursprünglichen Kultur zurückgefunden hatte - konnte sie sich schriftstellerisch betätigen. Diese Tatsache verdeutlicht, dass die Entstehung und das Verständnis ihrer Prosa unter diesem zusätzlichen relevanten Aspekt und nicht nur unter dem Aspekt der Frauendichtung betrachtet werden muss.

Der Charakter von Irene Vrkljans Werk bestätigt das Verschmelzen verschiedener kultureller Einflüsse in diesen Breiten.

145

VDG JAHRBUCH 2001

Zdenka BA@DAR

Prilog prou~avanju povijesti njema~ko-slavenskih odnosa u djelu fra Marijana Šunji}a "Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje" 1.

Uvidom u fundus knjiga Nacionalne i sveu~ili{ne biblioteke u Zagrebu u ~asopisu “Hrvatska njiva” iz 1918. godine, prona|en je ~lanak autora dr. Marijana Stojkovi}a pod nazivom “Onda i sada” koji prikazuje navedeno djelo.1 Daljnjim istra`ivanjem u Nacionalnoj i sveu~ili{noj biblioteci u Zagrebu prona{la sam izvorno izdanje knjige na kojem se nije nalazio podatak o autoru djela i godini izdanja.2 Uz pomo} gore navedenog ~lanka iz “Hrvatske njive” i biografskih podataka o fra. Marijanu [unji}u tiskanih u “Znamenitim i zaslu`nim Hrvatima” utvrdila sam da je isti autor djela.

Godina objavljivanja djela obuhva}a razdoblje neposredno nakon 1849. sve do travnja 1850., jer se autor u djelu koristio podacima iz tada{njih novina.

2.

Bosanski franjevac, ilirac, biskup Marijan [unji} napisao je djelo “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje”, u kojem iznosi svoju viziju “sjajne slavenske budu}nosti”.3 U originalnom izdanju knjige nema navoda o piscu, mjestu i godini tiskanja. Uvidom u jezik, na~in pisanja i citate iz tiska 1849. 1850. i u biografske podatke fra Marijana [unji}a ustanovljeno je da je isti, autor navedenog djela, koje je tiskano u Zagrebu 1850. godine.

Autor djela M. [unji} ro|en je u mjestu Bu~i}i (kotar Travnik) 7.sije~nja 1798., a umro u Be~u 28.rujna 1860. Obrazovanje je stekao djelom u Gu~oj Gori i Fojnici, gdje je stupio u franjeva~ki red 1813.godine. Bogosloviju je zavr{io u Moha~u (1814.-1821.), potom filozofiju u Zagrebu, a nakon toga je u Be~u i Bologni prou~avao isto~ne jezike.4 Tijekom `ivota slu`io je u zvanjima: redovnik sv. Franje dr`ave srebreno-bosanske, kao biskup Panadenski i vikar apostolski u Bosni.5 Godine 1826. postao je kapelan, tajnik Bosne Srebrene, `upnik i kustos. Zalagao se za potrebe naroda i franjeva~kog reda, radi ~ega je vi{e puta bio uhi}en (1827. i 1834.).

1 2 3 4 5

Vidi o tome “Hrvatska njiva”, Zagreb, 1918., God. II, br.1, str. 9 –11.

Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, Sign. 148.878 Vidi o tome Znameniti i zaslu`ni Hrvati, Zagreb, 1925., str.260.

Vidi o tome A.S.Kovačić, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo, 1991., str. 308.

Vidi o tome “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 188. Naziv biskup panadenski nema teritorijalnu odrednicu nego podrazumjeva titularni naslov.

147

VDG JAHRBUCH 2001

Naslovnica knjige o M. [unji}a "Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkina"

Zna~ajan je njegov doprinos u borbi za obnovu starih povlastica Bosne Srebrene.

Godine 1834. u Rimu molio je kolegij za povlastice bosanskim franjeva~kim klericima, {to je dovelo do sukoba s biskupom Bari{i}em.

U cilju rje{enja franjeva~kog pitanja M. [unji} je 1840. boravio u Rimu, 1846. u Carigradu, a 1843. bio je osu|en zajedno sa jo{ ~etiri bosanska oca na zatvor u Italiji. Godine 1847. imenovan je za biskupa franjeva~kog reda Bosne Srebrene, a 1854. godine papa Pio IX. imenovao je Marijana [unji}a za biskupa panadskoga i namjesnika apostolskoga u Bosni. Sljede}e godine 18. velja}e 1855. bio je posve}en za biskupa, u stolnoj djakova~koj crkvi, od biskupa J.J Strosmayera. Prigodom posvete M.[unji}a za biskupa u Osijeku tiskane su dvije pjesme: ilirska od o.Martina Nedi}a, provinciala, i latinska od o. Bla`a Josi}a gvardijana |akova~koga, iz kojih se u kratko mo`e razabrati njegov `ivotopis.6

[unji} je pripadao krugu bosansko-hercegova~kih iliraca, te se nakon 1850. godine i promjena u politi~kom `ivotu Bosne, posvetio podizanju {kola, crkava i samostana (samostan u Gu~oj Gori, {kola u Travniku, siroti{ta u Dolcu i Sarajevu). Spada me|u rijetke bosanske franjevce koji su se bavili teoretskim pitanjima jezika. U njegovoj biografiji stoji: “Svojim okru`nicama i govorima istrebljivao je mane u narodu i prvi je ~ovjek u Bosni koji je zagovarao osnivanje apstinentskih dru{tava”.7 Posebice se zalagao za obrazovanje bosanske redovni~ke mlade`i i zajedno s exprovincialom o.Martinom Nedi}em je 1852.godine pohodio cara Franju Josipa, sa zamolbom da se ponovo bosanski sjemeni{tarci mogu obrazovati u \akovu. Carskim ukazom iste su godine vra}ena sva prava {kolovanja.

Ukaz donosi da: “zajedno sa zaostav{om kamatom, i bosanskim klerikom u biskupsko sjemeni{te djakova~ko dopu{ta se dolazak na nauke mudroljublja i bogoslovja.”.8 Napisao je sljede}a djela: “De vita illustris viri Augustini Miletich” (Rim, 1835.), “Oratio Imperatori Austrif Josefo etc.”, “Pokret naroda slavjanskog”, “Epilogo storico”, “De ratione depingendi rite quaslibet voces articulatas” (Be~, 1853.), “Osservazioni sullo stato presente (1857/8) de Cristiani in Bosna etc.” “Rodoslovna slovjenjka vila” (“Bosanski prijatelj” IV), “Jela~kinja”, “Pokret godine 1848. i 1849.”, “Starine slavjanske”, brojne pjesme, izreke i gore navedeno djelo. 9 6 7 8 9

Vidi o tome “Bosanski prijatelj”, sv. III, Zagreb, 1861., str.203.

Zbornik radova franjevačkih zajednica Franjo među Hrvatima, Zagreb, 1976., str.276.

“Bosanski prijatelj”, sv. III, Zagreb, 1861., str. 198.

“Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 190. i Znameniti i zaslu`ni Hrvati, Zagreb, 1925., str.260.

148

VDG JAHRBUCH 2001

Jo{ za `ivota, zbog svojih brojnih zasluga, bio je cijenjen me|u narodom u Bosni, u crkvenim krugovima, gdje je ponajvi{e djelovao ali i od brojnih svjetovnih uglednika (npr. savjetnik cara austrijskog gosp. Fridrik Hurter u osobnom pismu nazvao ga je “drugim apo{tolom Bosne”).10 Godine 1860. nakon lije~enja, umro je u Be~u, i po nalogu biskupa J.J.Strossmayera, tijelo je bilo inbalzamirano i prene{eno u Bosnu, gdje je sahranjen u crkvi Gu~anskoj.11

3.

Djelo “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje” sastoji se od ukupno 24 stranice i 614 stihova. Ima prosvjetni, polit~ki, kulturni i vjerski karakter. Mo`emo ga podijeliti u dva dijela i to: Politi~ko-narodni obra~un izme|u Njemaca i Slavena i vjersko-kulturna rasprava.

Autor zapo~inje djelo razgovorom dviju vila Slavke i Njemkinje. U testu stoji: “Dve se Vile medju se párbile; Jedna Vila korena Slavjenskog, A druga je od Nema~ke vre`e, Odgojkinja Luthera, Kalvina, Svoga Roda nadri za{titnica, Zastupnica Nemac’ Demokratah.

Straus, Hegel njoj je Evangelje”.12 Vila Njemkinja se di~i vrijednostima svoga naroda, njegovim gospodarstvom i trgovinom, obrtom i industrijom, vojskom, znanosti i kulturom. Govori o njema~kom politi~kom programu i kulturi koju prenose nenjema~kim narodima: Slavenima, Ma|arima i Romanima.

U odgovoru Vila Slavenska navodi vrijednosti Slavena i njihova dostignu}a u znanosti, politici i vojsci. Isti~e veliku vojnu zaslugu slavenskih naroda u obrani Monarhije: “A za boja, ni boljega nejma - Neg {tono su na{i Grani~ari; Ta je palma Jela~i}a Bana! - Car bi bez njeg ostao bez krune i Carstva”.13 Govori o planu njema~kog prodora na Istok i o velikoj Njema~koj (od Rajne do Crnog mora i od Baltika do Jadrana), o kulturnoj i vjerskoj germanizaciji.

U drugom dijelu pisac govori o tada{njim vjerskim prilikama u Monarhiji, posebice o borbama izme|u protestanata i katolika i drugih vjerskih koncesija. Vila Slavka iznosi svoj strah od {irenja protestantizma na na{e prostore. Govori o “pametarima i znahorima Nemcima” koji se posebno zala`u za {irenje protestanskog utjecaja. Istovremeno navodi: 10 11 12 13

“Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 189.

Prema podacima iz “Bosanski prijatelj”, sv. IV, Vojni Sisak, 1870., str. 190.

M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.1.

M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.5.

149

VDG JAHRBUCH 2001

“Velik deo da ima Nemacah Prava srca, i bistra razuma, Koji slede svoju ~istu savest.

Narodnosti svakoj pravo tra`e, nit jim ~ine {to seb’ nije drago, Pravd’, istinu slobodu, i ljubav Za navi{e svoje der`e blago.”14 U zavr{nom dijelu rasprave Vila Slavka pru`a ruku pomirenja i bratstva Njemkinji u cilju {tovanja slavenskog i germanskog naroda. U tekstu stoji: “Kolo od sre}e u okolo hoda.

Bog narode redom di`e, spu{ta.

Blago svakom, dok se der`i pravde: Ova sama stalni j’ temelj vlade”.15

4.

Marijan [unji} bio je veliki zagovornik slavenske ideje i pobornik konzervativnih struja, te`io je osamostaljivanju slavenskih pokrajina. Prilikom pisanja rada autor se u raspravi izme|u dvije Vile slu`io navodima iz njema~kih novina (npr. Allgemeine Zeitung 1849.-1850.). U strahu od potpune germanizacije i pro{irenja protestantizma u na{e krajeve autor je propustio donijeti vrijedne tekovine njema~kog gospodarstva, trgovine i obrazovanja. Rje{enje vidi u priznavanju ravnopravnosti izme|u Slavena i Germana i u zajedni~kom napretku. Nagla{ava vrijednost svakog pojedinog naroda i njegovu povijesnu dimenziju.

Ne posjedujemo podatke o tome kako je djelo prihva}eno u javnosti. Postoji mogu}nost da se uvidom u novine koje su izlazile na podru~ju Bosne polovinom XIX. stolje}a prona|e osvrt na navedeno djelo. O samom djelu “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje” prona{la sam trag u “Hrvatskoj njivi” iz 1918. godine.

Rad Marijana [unji}a predstavlja vrijedan izvor za prou~avanje politi~kih prilika sredinom XIX.st. u Monarhiji, polo`aja doma}eg sve}enstva, te vjerskih i kulturnih prilika na na{im prostorima.

14 15

M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.24.

M.Šunjić, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje, Zagreb, 1850., str.24.

150

VDG JAHRBUCH 2001

Literatura: • [unji}, Marijan, Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje,Zgb., 1850.

• Znameniti i zaslu`ni Hrvati, Zagreb, 1925.

• “Hrvatska njiva”, Zagreb, 1918.

• “Bosanski prijatelj”, sv. III, Zagreb, 1861.

• “Bosanski prijatelj”, sv.IV, Vojni Sisak, 1870.

• Kova~i}, Anto,Slavko, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo,1991.

• Zbornik radova franjeva~kih zajednica Franjo me|u Hrvatima, Zagreb, 1976.

• Hrvatska misao, Matica Hrvatska Sarajevo, 2000.

Beitrag der Geschichtsforschung der deutsch-slawischen Beziehungen im Werk von M. [unji} “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje” Im Artikel bringt die Autorin den Inhalt des Buches “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje” wieder. Die ursprüngliche Ausgabe des Buches wurde ohne Angaben über den Autoren des Werkes und dem Jahr der Ausgabe gedruckt.

Durch zusätzliche Forschungen wurde festgestellt, dass der Autor desgleichen, der bosnische Franziskaner Marijan [unji} ist. Das Werk wurde anfangs des 19.

Jahrhunderts gedruckt, besteht aus insgesamt 24 Seiten und 614 Versen und hat einen bildungsfördernden, politischen, kulturellen und religiösen Charakter. Wir können ihn in zwei Teile einteilen: die politisch-kulturelle Abrechnung zwischen den Deutschen und Slawen und die religiös-kulturelle Diskussion. Das angegebene Werk von Marijan [unji} stellt eine wertvolle Quelle für die Forschung nach politischen Verhältnisse auf unseren Gebieten dar. Neben dem Inhalt des Buches befinden sich auch die biographischen Angaben der Autoren.

151

VDG JAHRBUCH 2001

Zlatko VIRC

Sudbina knji`nice nu{tarskih grofova Khuen-Belasi 1

Veleposjed Nu{tar nastao je poslije oslobo|enja Slavonije od Turaka krajem 18. stolje}a najvjerojatnije na srednjovjekovnim tradicijama. Imao je strate{ku va`nosti jer se naselje Nu{tar nalazi na putu koji spaja Posavinu s cestom koja vodi na sjever i u sredi{te Habsbur{ke Monarhije. U po~etku je veleposjed bio vlasni{tvo Dvorske komore, ali ga je car Leopold 1703. prodao udovici pukovnika Ivana Makara.

Vrijednost posjeda bila je procijenjena na 22.000 forinti, ali ga je udovica kupila u pola cijene za 11.000 forinti. Tijekom vremena izmjenjivali su se vlasnici veleposjeda sve dok ga nije 1751. kupio barun Mihajlo von Sándor de Szlavnicza. Jedna od njegovih nasljednica - grofica Josepha von Sándor de Szlavnicza udaje se za Antona Khuena Belasija 1782. i donosi mu jednu tre}inu posjeda. Khuen je bio tada visoki vojni ~asnik (Stammhalter) u Vojnoj granici. Od tada pa sve do 1945. veleposjed Nu{tar bio je stalno u njihovu vlasni{tvu.

Khueni su podrijetlom iz Tirola, to~nije iz Belasa, s posjedima jo{ u Lichtenbergu i Gondeggu. Iz braka Antona Khuena Belasija i grofice Josephe von Sandor de Szlavnicza rodio se Anton II. grof Khuen-Belasi koji je otkupio 1811. godine od nasljednica sestara ro|enih de Szlavnicza ostale dvije tre}ine posjeda. On je veleposjed Nu{tar u~inio njihovim stalnim sjedi{tem sve do 1944. godine, kada su iz Nu{tra emigrirali. Danas obitelj `ivi u Austriji. Prilikom povla~enja grof Henrich-Hinko nije mogao iz dvorca iznijeti sve pokretnine, nego je utovario samo svoje najvrjednije stvari u teretni vagon koji je, na`alost, bio u `eljezni~koj kompoziciji koju je napala savezni~ka avijacija i tom je prigodom sve uni{teno. No, u dvorcu je ostao preostali namje{taj sa slikama, knjigama i ostalim inventarom.

Ovdje ne bismo ulazili u opis nastanka dvorca, kako je nastao, koliko je imao razvojnih graditeljskih faza, ve} bismo jedino naglasili da je dvorac jedinstven po namjeni jer je ujedno sjedi{te, mjesto stanovanja ali i gospodarska proizvodna cjelina.

Grofovska obitelj imala je bogatu knji`nicu koja se nalazila u tzv. starom dvorcu koji je dozidao barun Mihajlo von Sándor de Szlavnicza i koji je spoj onoga dijela dvorca {to je smje{ten tik ceste Vinkovci - Vukovar, s kasnijom dogradnjom isto~noga

1

O veleposjedu Nuštar do sada je najviše pisano u zborniku Nuštar što ga je izdalo Hrvatsko-američko društvo u Zagrebu 1996. godine. Bez obzira što su autori nastojali dati cjelovitu sliku svih vrijednost veleposjeda ostao je, na`alost, potpuno neobrađen pokretni dio inventara. U tom Zborniku nema ni spomena o grofovskoj knji`nici što me zaintrigiralo te sam pokušao utvrditi njezinu sudbinu.

153

VDG JAHRBUCH 2001

trakta. Knji`nica je bila na katu u dvije prostorije s prozorima okrenutim k njihovoj kapeli Uznesenja sv. Kri`a.2 Nakon odlaska grofovske obitelji u jedan dio dvorca smjestio se {tab 34. korpusa njema~ke vojske. Time je zaprije~eno otu|ivanje pokretnina. Khuenovi su prije odlaska svojoj vjernoj slu`in~adi podijelili ne{to manjih vrijednih predmeta koji se jo{ ~uvaju po selu kao uspomene. Neposredno poslije 13. travnja 1945. u dvorac su u{le jedinice Jugoslavenske narodne armije JNA, koje su ondje privremeno smjestile svoju bolnicu i tada se dogodilo masovno uni{tavanje, odnosno spaljivanje knjiga. Gojko Nikoli{, kao komandant vojnoga saniteta JNA, do{ao je u Nu{tar pregledati funkcioniranje vojne bolnice za lake ranjenike. Kad su vojne jedinice krenule dalje na zapad, Nikoli{ je tako|er oti{ao i po zavr{etku ratnih operacija, vra}aju}i se u Beograd, navratio je Nu{tar, u vojnu bolnicu. Ondje je na svoj u`as vidio kako kuhar u dvori{tu dvorca lo`i vatru knjigama iz grofovske biblioteke. Smjesta je izdao zabranu.

Nikoli{ spominje da je naredio da se knjige predaju neimenovanom profesoru u Vinkovce koji je tada bio zadu`en za kulturu u Gradskom narodnom odboru. On napominje da su to bile osobito vrijedne knjige, kompleti francuskih i njema~kih autora. Nikoli{ navodi da je odmah po zabrani spaljivanja bio u prostoriji knji`nice koju ovako opisuje: police dose`u do same tavanice; sve kompletna, standardno povezana izdanja, sve pod konac, sve ko`a i pozlata, sve prva izdanja.3 Nikoli{ je potom produ`io u Beograd, a vojna bolnica je jo{ jedno vrijeme bila u dvorcu. Kad je prestankom ratnih operacija ukinuta, u dvorac se uselio Invalidski dom. Prema rijetkim sa~uvanim knjigama, koje se jo{ nalaze u knji`nici Arhivskoga centra Vinkovci Dr`avnoga arhiva Osijek, u knji`nici su se nalazile i druge knjige koje nisu bile tako luksuzno opremljene.

Obzirom da su Khueni bili u pravilu visokoobrazovani i da su igrali istaknutu ulogu u gospodarskom `ivotu Slavonije, Hrvatske i jedno vrijeme Ugarske, mo`e se samo naga|ati o veli~ini i vrijednosti njihove knji`nice.

Sljede}i trag o knji`nici nalazimo u izvje{taju Invalidskoga doma koji je djelovao u sklopu Komande osje~koga vojnoga podru~ja. Invalidski dom krajem 1946., to~nije 28. prosinca, dostavlja Prosvjetnom odjelu Kotarskoga narodnoga odbora Vinkovci dopis kojemu prila`e popis slika i knjiga na|enih u invalidskom domu prija{njem dvorcu obitelji Khuen-Belasi. Ujedno Invalidski dom obavje{tava da nije prona|en arhiv ove obitelji, iako su pretra`ili sve zgrade uklju~uju}i i zgrade Zemaljskoga poljoprivrednoga dobra. Bezuspje{na potraga za arhivom je logi~na jer su Khuenovi arhiv pri odlasku ponijeli sobom. Dalje slijedi, u istom dopisu, veoma zna~ajna vijest o sudbini slika. Upravi ovog doma nije poznato koje su slike uni{tene a niti od kojih su slikara bile, ranije je izvje{teno da su na hodnicima bile slike pojedinih ~lanova grofovske obitelji, koje su vjerovatno uni{tili ranjeni borci od bolnice koja je prije bila nego {to je naslijedio dom Invalida. Poku{ali smo na}i te dopise na koje se poziva Invalidski dom kako je ve} prije izvijestio o sudbini slika i knjiga, ali na`alost, oni nisu sa~uvani.4 Dalje se u 2

3 4

Knji`nica se nalazila u dvije susjedne prostorije s pribli`no 50 m2 povrĹĄine svaka. Jedna prostorija ima saÄ?uvana dva plakara za knjige (vel. 225 x 200 cm).

Gojko NIKOLIĹ , Korijen, stablo, pavetina, memoari, Zagreb, 1980., 656.

Arhivski centar Vinkovci, fond Koraskog narodnog odbora, spis br. 17.200/46. i 19.961/46.

154

VDG JAHRBUCH 2001

dopisu napominje: Slike i knjige navedene u popisu sme{tene su u jednu prostoriju ovog doma koja je zaklju~ana. Popis slika i knjiga, koji je dostavio Invalidski dom, Prosvjetni odsjek Kotarskoga narodnoga odbora proslijedio je Prosvjetnom odjelu Okru`noga narodnoga odbora u Sl. Brodu. U fondu Kotarskoga narodnoga odbora Vinkovci, na`alost, nije se sa~uvao.5 Poku{ali smo ga na}i u fondu Okru`noga narodnoga odbora Sl. Brod koji se ~uva u Dr`avnom arhivu u Sl. Brodu, ali je on tako|er, na`alost, nestao.6 U Arhivskom centru Vinkovci ~uva se nekoliko knjiga koje su posljednji ostaci bogate grofovske knji`nice. Ove su se knjige na{le prigodom sre|ivanja bibliote~nog fonda koji je Gradski muzej Vinkovci 1988. pohranio u budu}em prostoru Arhivskog centra. To upu}uje na zaklju~ak da su posljednji ostaci ove knji`nice ipak do{li u Vinkovce. Koliko je od tih spa{enih knjiga, ~ije je spaljivanje sprije~io Gojko Nikoli{, do{lo kasnije u Vinkovce, nemogu}e je utvrditi.7 No, ~injenica da sa~uvani primjerci nisu od onih bogatije opremljenih, o~ito je da je u Vinkovcima neslavno, ne~ijim nemarom, netragom nestao najvrjedniji fond nu{tarske grofovske knji`nice. U svim tim potragama za nestalom knji`nicom pojavio se podatak da je u Beograd pedesetih godina otpremljeno nekoliko kamiona {to namje{taja, {to slika, i mogu}no je da je tada odvezen i izvjestan broj knjiga.

Po svemu sude}i ne}e se mo}i utvrditi sadr`aj knji`nice, njezina vrijednost kao i brojnost primjeraka. Jo{ postoji izvjesna mogu}nost da se u Arhivskom centru prona|e dokument koji }e mo`da o tome dati ne{to vi{e podataka nego {to sada znamo.

NIJEMCI NA PODRU^JU ISTO^NE SLAVONIJE I SRIJEMA Mjesto

Ukupno stanovnika

O toga Nijemaca

Zemun . . . . . . . . . . . . . . . . 18.528 . . . . . . . . . . . . 6.631 Andrija{evci . . . . . . . . . . . . . . 2.069 . . . . . . . . . . . . . 360 Antin. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 648. . . . . . . . . . . . . . 10 Berak . . . . . . . . . . . . . . . . . . 843 . . . . . . . . . . . . . 483 Bobota . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.507. . . . . . . . . . . . . . 31 Bogdanovci . . . . . . . . . . . . . . . 805. . . . . . . . . . . . . . 38 Borovo (selo) . . . . . . . . . . . . . 1.793. . . . . . . . . . . . . . 35 Br{adin . . . . . . . . . . . . . . . . 1.201. . . . . . . . . . . . . . 16 Ceri} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 962 . . . . . . . . . . . . . 510 5

6

7

Arhivski centar Vinkovci Dr`avnog arhiva u Osijeku, Fond Kotarskog narodnog odbora Vinkovci, br 20.154/46 od 2. siječnja 1947.

U neuspjeloj potrazi za spisom br. 43.818 pomogla mi je kolegica Zdenke Lakić. Ona je utvrdila da nema nikakvih spisa koji se odnose na dvorac ili na pokretnine i nekretnine. Kolegici Lakić zahvaljujem na pomoći.

U raspravi, nakon odr`anoga referata, prof. dr. Mira Kolar informirala nas je kako je prof. dr. Stojan Dimitrijević, kao student, vidio kako su seljaci kolima provozili grofovske knjige kroz Vinkovce, ali kamo, to se nije znalo. Moguće je da su te dovezene knjige bile pohranjene u Vinkovcima i da su zadnji primjerci knjiga one sačuvane u Arhivskom centru. Prof. dr. Miri Kolar najljepše se zahvaljujem na informaciji.

155

VDG JAHRBUCH 2001

\akovci . . . . .

Donje Novo Selo Gabo{ . . . . . .

Ivankovo . . . . .

Jarmina . . . . .

Komletinci . . . .

Korogy . . . . . .

Lovas . . . . . .

Marinci . . . . .

Marku{ica . . . .

Miklu{evci . . . .

Mirkovci . . . . .

Negoslavci . . . .

Nijemci . . . . .

Novi Jankovci . .

Nu{tar . . . . . .

Orolik . . . . . .

Otok . . . . . . .

Privlaka . . . . .

Retkovci . . . . .

Slakovci . . . . .

Opatovac . . . .

Ostrovo . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. 921. . . . . . . . . . . . . . 24 . 597 . . . . . . . . . . . . . . 7 . 745. . . . . . . . . . . . . . 68 2.641 . . . . . . . . . . . . . 486 1.236 . . . . . . . . . . . . 1.222 1.850 . . . . . . . . . . . . . 43 1.003 . . . . . . . . . . . . . . 7 1.689 . . . . . . . . . . . . . 824 . 848. . . . . . . . . . . . . . 26 1.786 . . . . . . . . . . . . . 228 . 876 . . . . . . . . . . . . . --1.219. . . . . . . . . . . . . . 10 1.367. . . . . . . . . . . . . . 12 4.629 . . . . . . . . . . . . . 486 1.023 . . . . . . . . . . . . . 146 1.289. . . . . . . . . . . . . . 97 1.085 . . . . . . . . . . . . . 312 3.184 . . . . . . . . . . . . . 116 1.800. . . . . . . . . . . . . . 67 1.974 . . . . . . . . . . . . . 141 . 910. . . . . . . . . . . . . . 43 . 987 . . . . . . . . . . . . . 200 . 731. . . . . . . . . . . . . . 46

Das Schicksal der Bibliothek der Nu{tarer Grafen Khuen-Belasi Die Grafen Khuen-Belasi stammen aus Tirol (Belasi). Zu ihrem Schloss auf ihrem Besitz in Nu{tar, in der Nähe von Vinkovci, gehörte eine Bibliothek, die leider nach dem Zweiten Weltkrieg verschwunden ist. Es gibt Dokumente, die belegen, dass sich in dieser Bibliothek die Erstauflagen der geschätztesten deutschen und französischen Schriftsteller (Schelling, Montesquie) in Lederband mit Titeln in Golddruck befanden. Außer den erwähnten Büchern gab es auch bescheidenere Ausgaben, die aber keineswegs weniger wertvoll waren.

156

VDG JAHRBUCH 2001

Elvira PETROVI]

"Za{to (ne)volim njema~ki jezik" – istra`ivanje motivacije za u~enje njema~kog jezika Od biv{ih, sada{njih i potencijalnih u~enika njema~kog jezika ~esto se mo`e ~uti mi{ljenje kako je njema~ki jezik te`ak za u~enje, dok je u usporedbi s njime engleski jezik mnogo lak{i, ljep{i i korisniji. Na ~emu se temelji takvo mi{ljenje i ima li za njega opravdanja? Pra}enje i istra`ivanje motivacije za u~enje stranih jezika kod osje~kih u~enika ukazuje na neke uzroke toj pojavi ali i na mogu}nosti djelovanja kako bi se odnos prema njema~kom jeziku mijenjao u pozitivnom smislu.

Njema~ki jezik bio je blizak Osje~anima sve do kraja II. svjetskog rata. Gotovo svaki stanovnik Osijeka, mla|i ili stariji, slu`io se tada osje~kom varijantom njema~kog jezika – esekerskim govorom. Koliko se taj govor pribli`avao standardnoj varijanti njema~kog jezika ovisilo je o stupnju {kolovanja pojedinca, odnosno o trajanju sustavnog u~enja njema~kog jezika kojemu je bio izlo`en u {koli. Njema~ki jezik kao nastavni predmet u {koli nije u to vrijeme u ovim krajevima uop}e bio upitan. Uz znatno manje zastupljen francuski jezik, njema~ki se jezik smatrao svjetskim jezikom koji svaka obrazovana osoba mora znati. Stoga je njema~ki jezik bio obavezan {kolski predmet u svim {kolama u kojima se strani jezik predavao. Niti roditelji niti u~enici nisu se tome protivili, iako su i tada mnogi u~enici imali problema pri savladavanju gramati~kih i pravopisnih normi standardnog njema~kog jezika.

Drugi svjetski rat iz temelja je promijenio odnos prema njema~kom jeziku, ne samo u na{oj zemlji nego i u svjetskim razmjerima. Osiroma{enost Njema~ke nakon Prvog svjetskog rata a posebno nacionalsocijalisti~ka politika u Njema~koj 30-ih godina imali su za posljedicu bijeg u izgnanstvo vode}ih austrijskih i njema~kih umova iz svih podru~ja znanosti i umjetnosti. Ve}ina tih izgnanika na{la je novu domovinu u jednoj od zemalja engleskog govornog podru~ja. Tako je njema~ki jezik, koji je po~etkom 20. stolje}a bio primarni jezik znanstvenih publikacija i rasprava, prepustio svoje mjesto engleskom jeziku, ~iji zna~aj u me|unarodnoj komunikaciji od tada naglo raste, tako da je danas ve} dosegao stupanj nedosti`an bilo kojem drugom jeziku.

Njema~ka je izgubila rat, ali kako se to obi~no doga|a, gubitnik u ratu nije bilo samo njema~ko politi~ko vodstvo, ve} cijeli njema~ki narod a time i njema~ki jezik.

Njema~ki narod izvan Njema~ke protjerivan je nakon rata sa svojih ognji{ta gdje je decenijama mirno i sretno `ivio i stvarao, a njema~ki jezik, posebno u ovim na{im krajevima, izba~en je iz {kolskih programa kao jezik neprijatelja. Isto~ni ratni pobjednici nametnuli su svoj, ruski jezik, u zamjenu i uveli ga kao obavezan strani jezik u svim {kolama takozvanog Isto~nog bloka. @elja im je bila da ruski jezik postane 157

VDG JAHRBUCH 2001

svjetski jezik me|unarodne komunikacije koji bi i{ao ukorak s engleskim jezikom.

Razumljivo da je rezultat takvog nasilnog postupka bio pojava mr`nje i odbojnosti prema ruskom jeziku kod u~enika koji su bili prisiljeni da taj jezik u~e iako nisu vidjeli nikakvu svrhu i korist od toga. Mora se ipak priznati da je znanje ruskog jezika pomoglo mladim znanstvenicima i istra`iva~ima u ratom osiroma{enim zemljama jer su ruske znanstvene publikacije bile vrlo jeftine i lako dostupne za razliku od npr. engleskih i ameri~kih, a pratile su najnovija dostignu}a jer su do podataka dolazili "gusarskim" putem, bez pla}anja autorskih i nakladni~kih prava.

U prvim godinama svoje vladavine komunisti~ka vlast u tada{njoj Jugoslaviji sustavno je stvarala i razvijala negativan odnos prema Nijemcima i njema~kom jeziku. Starije generacije sigurno se sje}aju prvih doma}ih ratnih filmova u kojima su Nijemci mogli biti jedino negativci: fa{isti, okupatori, ubojice, izdajice ili kukavice.

Kod mla|ih generacija na taj se na~in stvarala odbojnost prema njema~kom jeziku a posljedice toga osjetile su se i nakon {to je njema~ki jezik ponovo uveden u {kolske programe kao jedan od ravnopravnih svjetskih jezika. Kako su nakon rata, ina~e bilingvalni Osje~ani, iz straha i opreza izbjegavali da se slu`e njema~kim jezikom u svakodnevnoj komunikaciji, mla|e generacije vi{e nisu bile izlo`ene njema~kom jeziku kod ku}e pa je i taj pozitivan utjecaj bio izgubljen.

Potpuna izolacija od Zapada sre}om je za tada{nju Jugoslaviju trajala znatno kra}e nego za zemlje Isto~nog bloka. Ve} 60-ih godina Njema~ka }e ponovo postati vrlo privla~na za velik broj na{ih ljudi jer oni u njoj nalaze rje{enje svojih egzistencijalnih problema. Masovan odlazak na{ih radnika u Njema~ku mijenja i odnos prema njema~kom jeziku. Djeca na{ih radnika dobivaju priliku da kra}e ili dulje vrijeme borave s roditeljima na njema~kom govornom podru~ju. Za razliku od njihovih roditelja oni brzo savla|uju njema~ki jezik kojemu su svakodnevno izlo`eni, Mnoga od te djece vra}aju se s dobrim znanjem njema~kog jezika i nastavljaju {kolovanje u na{oj zemlji Tako je 70-ih i 80-ih godina njema~ki jezik ponovno blizak Osje~anima, ovaj puta u svojoj "gastarbajterskoj" varijanti. Motivacija za u~enje njema~kog jezika u vidnom je porastu, ali u me|uvremenu motivacija za u~enje engleskog jezika jo{ je br`e porasla, kako zbog stvarne potrebe za u~enjem tog jezika, tako i zahvaljuju}i velikoj medijskoj propagandi. Godine 1969. sponzorira osje~ka "Saponia" uvo|enje engleskog jezika u sve vrti}e u Osijeku (niti u jednom vrti}u uvo|enje njema~kog jezika). Nekoliko godina kasnije engleski se jezik eksperimentalno uvodi u ni`e razrede nekoliko osnovnih {kola u Osijeku. Organiziraju se dje~ji te~ajevi pri tada "Radni~kom sveu~ili{tu". Engleski jezik postaje apsolutno jezik broj jedan, bez kojega nema vi{e budu}nosti.

Sre}om uvi|aju kreatori prosvjetne politike da u~enje samo jednog stranog jezika nije dovoljno, da u~enicima ve} u osnovnoj {koli treba omogu}iti u~enje dva jezika.

Od tada pojedine osnovne {kole realiziraju nastavu drugog stranog jezika na razli~ite na~ine: u vidu fakultativne ili izborne nastave, besplatno za u~enike ili uz naplatu od roditelja. Drugi jezik koji i roditelji i u~enici izabiru u osje~kim osnovnim {kolama gotovo isklju~ivo je njema~ki jezik. Anketa provedena 1988. godine me|u roditeljima 158

VDG JAHRBUCH 2001

u~enika tre}ih razreda u pet osnovnih {kola u Osijeku i bli`oj okolini pokazuje da preko 80% roditelja `eli da njihovo dijete kao prvi strani jezik u~i engleski, 70% istih roditelja `eli da im dijete u~i jo{ jedan strani jezik u osnovnoj {koli a gotovo 90% od njih `eli da taj drugi jezik bude njema~ki. Ve}ina osnovnih {kola u Osijeku 80-ih godina te `elje i ostvaruje.

Pove}anjem broja u~enika koji u~e njema~ki jezik pojavio se novi problem – nedostatak stru~no i metodi~ki osposobljenih nastavnika koji bi te u~enike mogli podu~avati. Od 1961. godine na Pedago{koj akademiji u Osijeku obrazuju se nastavnici engleskog jezika za rad u osnovnoj {koli. Desetak godina kasnije Pedago{ka akademija upisuje prvu generaciju studenata na dvogodi{nji studij njema~kog jezika. Kako je za takav studij potrebno predznanje, odnosno prakti~no poznavanje njema~kog jezika, nije bilo mnogo kandidata koji su se mogli upisati na taj studij i uspje{no ga zavr{iti.

Nedostatak predznanja za studij njema~kog jezika jo{ se vi{e osjetio nakon osnivanja Pedago{kog fakulteta, 1977. godine, koji je organizirao ~etverogodi{nji studij engleskog i njema~kog jezika kao dvopredmetni studij dvaju ravnopravnih predmeta. U prvih desetak godina postojanja tog studija moralo se pribje}i upisivanju studenata na taj studij i bez gotovo ikakvog predznanja njema~kog jezika.

Takvi studenti bili su upozoreni da do kraja prve godine studija moraju nadoknaditi taj nedostatak, kako bi im znanje obaju jezika u drugoj godini ve} bilo podjednako.

Mnogi su u tome uspjeli, za godinu dana ili za dvije, uz ponavljanje prve godine.

Ipak, gotovo 50% studenata moralo je nakon neuspje{nih poku{aja odustati i od studija engleskog jezika.

Posljednjih desetak godina situacija je uo~ljivo izmijenjena. Za vrijeme Domovinskog rata velik broj u~enika osnovnih i srednjih {kola s ovog tada ratnog podru~ja provodi od nekoliko mjeseci do nekoliko godina u Njema~koj ili Austriji gdje su izlo`eni njema~kom jeziku u prirodnim uvjetima. Odnos suverene Hrvatske prema Njema~koj i Austriji ponovno je prijateljski, {to se pozitivno odra`ava na motivaciju za u~enje njema~kog jezika. Anketa provedena me|u studentima na studiju engleskog i njema~kog jezika u svibnju 2000. pokazuje da je od 130 studenata od prve do ~etvrte godine njih 48 provelo od nekoliko mjeseci do nekoliko godina na njema~kom govornom podru~ju, prije upisa na studij ili u tijeku studija. Istovremeno 61 student u~io je njema~ki jezik od ni`ih razreda osnovne {kole, tj. najmanje devet godina prije upisa na studij.

U istoj anketi studentima je bilo postavljeno pitanje o procjeni vlastitog znanja engleskog i njema~kog jezika pri upisu na studij. Njihovi odgovori pokazuju da 23% studenata smatra da im je znanje oba jezika bilo podjednako, 55% misli da im je znanje njema~kog jezika bilo slabije, dok 22% misli da im je znanje engleskog jezika bilo slabije od znanja njema~kog jezika. Posljednju skupinu ~ine prete`no studenti koji su dulje vrijeme `ivjeli u Njema~koj ili Austriji. Prema navedenim podacima 45% studenata na po~etku studija nije imalo problema s njema~kim jezikom.

S obzirom da su svi studenti prije upisa na fakultet u~ili oba jezika u osnovnoj i/ili srednjoj {koli trebalo je da objasne u anketi za{to smatraju da im je znanje jednog od 159

VDG JAHRBUCH 2001

jezika bilo slabije. Najve}i broj studenata naveo je kao razlog kra}e vrijeme u~enja tog jezika, {to u svakom slu~aju i jeste glavni razlog. Kao dodatni razlog njihovog slabijeg znanja njema~kog jezika 62% studenata navelo je slabiju organiziranost nastave njema~kog jezika u {koli koju su poha|ali, 33% ih je navelo da su bili manje motivirani za u~enje njema~kog jezika a 30% smatra da je njema~ki jezik te`i za u~enje od engleskog jezika.

Slabija organiziranost nastave njema~kog jezika mo`e se djelomi~no objasniti nedostatkom stru~no i metodi~ki osposobljenih nastavnika za nastavu njema~kog jezika u usporedbi s osposobljenim kadrom za nastavu engleskog jezika.

Dugogodi{nja dobro organizirana pomo} Britanskog savjeta i Ameri~kog kulturnog centra nastavnicima engleskog jezika, putem seminara i konferencija, vidno je doprinijela permanentnom obrazovanju nastavnika engleskog jezika. Osim toga britanske i ameri~ke izdava~ke ku}e ve} se niz godina natje~u u pripremanju i izdavanju maksimalno atraktivnih ud`benika za nastavu engleskog kao stranog jezika u~enicima svih uzrasta. ^itavi timovi stru~njaka, lingvista i metodi~ara, nastoje prona}i {to privla~nije metode i nastavne materijale uz pomo} kojih bi nastava engleskog jezika postala i ostala u~enicima zanimljiva.

Nastavni materijali za njema~ki jezik, dostupni na{im nastavnicima, tek su od nedavna postali svojim sadr`ajem, metodi~kim pristupom i samim izgledom privla~niji, kako za u~enike tako i za nastavnike. Vjerojatno je i ta ~injenica uzrokovala slabiju motiviranost u~enika za njema~ki jezik.

Kako se pak mo`e objasniti mi{ljenje da je engleski jezik lak{i za u~enje a njema~ki te`i?

Oba jezika su germanskog porijekla i u davnim vremenima razlike me|u tim jezicima bile su mnogo manje. Povijesna zbivanja od 11. do 13. stolje}a dovela su do velikih izmjena u engleskom jeziku. Njema~ki jezik danas je jo{ uvijek jezik bogate fleksije s obiljem gramati~kih nastavaka za obilje`avanje roda, broja i pade`a, dok engleski jezik razlikuje tek osam gramati~kih nastavaka za promjenu oblika rije~i, od kojih samo jedan slu`i za oznaku mno`ine imenica, niti jedan za oznaku pade`a ve}ine imenica. Osim toga u engleskom jeziku uop}e ne postoji razlika me|u imenicama u gramati~kom rodu. Zahvaljuju}i tome u~enici engleskog jezika trebaju nau~iti samo jedan oblik imenica i pridjeva (osim komparacije) i ve} mogu te rije~i upotrijebiti u re~enici, vode}i ra~una jedino o njihovom polo`aju u odnosu na ostale rije~i.

U njema~kom jeziku u~enici moraju od samog po~etka u~enja voditi ra~una o rodu imenica, koji se vrlo ~esto ne poklapa s gramati~kim rodom u hrvatskom jeziku.

Nema nikakvog logi~nog obja{njenja za{to je npr. "stolica" u hrvatskom jeziku `enskog roda a njezin ekvivalenat u njema~kom je`iku mu{kog roda, ili, {to je jo{ gore, za{to je rije~ koja ozna~ava djevoj~icu u njema~kom jeziku srednjeg roda. Jo{ ve}e pote{ko}e nastaju kada se imenici doda pridjev pa se onda ~lan, imenica i pridjev trebaju upotrijebiti u dativu ili akuzativu. Razumljivo da postoje pravila koja lijepo odre|uju kada se koristi koji nastavak, ali ta pravila treba nau~iti, a u~enje pravila ve}ini u~enika nije zanimljivo.

160

VDG JAHRBUCH 2001

Nepromjenjivost rije~i u engleskom jeziku omogu}uje u~enicima na po~etnom stupnju u~enja mnogo br`e napredovanje nego u njema~kom jeziku, a ta ~injenica stvara dojam da je engleski jezik lak{i za u~enje.

Me|utim i engleski jezik ima svojih pote{ko}a, koje dolaze vi{e do izra`aja na ne{to naprednijim stupnjevima u~enja. Prije pedesetak godina engleski jezik se smatrao "te{kim" jezikom, i on to jo{ uvijek jeste za mnoge odrasle u~enike. Ono {to engleski jezik ~ini te{kim je nepostojanje pravila za izgovor rije~i, odnosno velike razlike govornog i pisanog oblika rije~i. Problem izgovora danas je znatno umanjen zahvaljuju}i obilju ozvu~enih nastavnih materijala koji se primijenjuju u nastavi.

Osim toga, izlo`enost engleskom jeziku izvan nastave danas je tolika da engleski glasovi, ritam i re~eni~na melodija vi{e nisu strani na{im u~enicima.

Suvremene metode nastave stranih jezika, usmjerene prema govornoj komunikaciji uz pomo} auditivnih i audiovizualnih pomagala prividno br`e dovode do uspjeha u nastavi engleskog jezika na po~etnim stupnjevima u~enja, a to poti~e motivaciju za daljnje u~enje. S druge strane, velika mogu}nost pogre{nog izbora gramati~kih nastavaka u njema~kom jeziku usporava napredovanje u tom jeziku na po~etnim stupnjevima, a time i smanjuje motivaciju za daljnje u~enje. Razlike u motivaciji za u~enje tih dvaju jezika najvi{e se primje}uju kod u~enika koji su njema~ki jezik po~eli u~iti nakon {to su engleski ve} u~ili nekoliko godina. U~enici koji su prvo po~eli u~iti njema~ki jezik u ni`im razredima osnovne {kole, koji su ve} osnovne pote{ko}e tog jezika savladali prije nego {to su po~eli u~iti engleski jezik, u ve}ini slu~ajeva odnose se prema jednom i drugom jeziku podjednako, prihva}aju}i razlike me|u tim jezicima kao prirodnu pojavu. To potvr|uje i podatak da se desetak studenata sa studija engleskog i njema~kog jezika izjasnilo da vi{e vole njema~ki jezik, a neki ~ak smatraju da je njema~ki jezik "lak{i" jer ima jasnija pravila. To su prete`no studenti koji su dulje vremena `ivjeli na njema~kom govornom podru~ju, ali me|u njima ima i onih koji su njema~ki u~ili kao strani jezik od ni`ih razreda osnovne {kole.

Za{to ti studenti vole njema~ki i za{to im se ne ~ini te{kim ve} ~ak i lak{im od engleskog jezika? – Borave}i dulje vrijeme na njema~kom govornom podru~ju oni su njema~ki u~ili u prirodnim uvjetima, pod pritiskom svakodnevne potrebe za komunikacijom s ljudima iz sredine u kojoj su `ivjeli. Proces u~enja stranog jezika za njih je bio sli~an procesu usvajanja materinskog jezika. Svakodnevna izlo`enost njema~kom jeziku poticala ih je da govore, ne razmi{ljaju}i mnogo o tome kako }e ne{to re}i. Oni su slu{ali jezik i slu`ili se njime u stvarnim `ivotnim situacijama a motivirani su bili uspjehom svojih govornih poku{aja da ka`u ono {to `ele re}i, i da razumiju ono {to je njima bilo re~eno. Postupno su svoj govor svjesno ili nesvjesno mijenjali da bi ga prilagodili govoru okoline, svjesno ili nesvjesno ispravljaju}i vlastite pogre{ke. Tim u~enicima nije bilo potrebno razmi{ljati o gramati~kim pravilima. Svakodnevno slu`enje jezikom razvijalo je kod njih osjetljivost za razlikovanje oblika koje izvorni govornici njema~kog jezika prihva}aju, pa su stoga pravilni, od onih oblika koje izvorni govornici ne prihva}aju, pa su stoga nepravilni.

161

VDG JAHRBUCH 2001

Na`alost, svi na{i u~enici nemaju tu priliku da njema~ki jezik u~e u zemlji izvornih govornika. [to bi se moglo u~initi kako bi se poja~ala motivacija na{ih u~enika za u~enje njema~kog jezika? – U prvom redu trebalo bi djelovati na roditelje i uvjeriti ih da nije samo znanje engleskog jezika va`no za budu}nost njihove djece. U ujedinjenoj Evropi bez granica biti }e gotovo jednako va`no znati i njema~ki jezik.

Znanje engleskog i njema~kog jezika znatno }e olak{ati `ivot gra|anima Evrope u budu}nosti.

Anketa provedena me|u roditeljima u~enika tre}ih razreda nekoliko osnovnih {kola u Osijeku i okolini u lipnju 2000. pokazuje da je ve}i dio roditelja svjestan va`nosti njema~kog jezika. 69% roditelja izjasnilo se da `eli da im dijete u~i dva jezika u osnovnoj {koli, a 72% od njih `eli da taj drugi jezik bude njema~ki. Me|utim, kad je u pitanju redoslijed u~enja tih jezika ve}ina roditelja smatra da prvo treba u~iti engleski a kasnije njema~ki. Svega 16% roditelja izrazilo je `elju da im dijete prvo u~i njema~ki a kasnije engleski.

Rezultati pra}enja motivacije za u~enje njema~kog jezika pokazuju da je ona bolja i trajnija kod u~enika koji su njema~ki po~eli u~iti u ranom uzrastu. Istra`ivanja u svijetu i kod nas pokazala su da je optimalna dob za po~etak u~enja stranog jezika oko sedme godine `ivota. Djeca u toj dobi imaju odre|ene biolo{ke i psiholo{ke prednosti koje im olak{avaju u~enje stranog jezika, pod pretpostavkom da se u nastavi primijenjuju metode i postupci primjereni tom uzrastu. Djeca u~e jezik na prirodniji na~in, bli`i usvajanju materinskog jezika. Oni opona{aju ono {to ~uju ne razmi{ljaju}i o pravilima. Njima ni jedan jezik nije niti te`ak niti lagan. Za njih je u~enje jezika neka vrsta igre. Takve u~enike ne treba mnogo u~iti jezik, jo{ manje ih treba u~iti o jeziku. Njima treba jedino uporno i strpljivo govoriti na stranom jeziku, uz obilno kori{tenje gesta i mimike i u odgovaraju}em situacijskom kontekstu, koji }e im omogu}iti razumijevanje onoga {to ~uju. Najbolji u~itelji na tom uzrastu su izvorni govornici ili osobe koje vladaju njema~kim jezikom poput izvornih govornika, a pored toga imaju metodi~ko obrazovanje, kao i sve osobine potrebne za takvu nastavu, u prvom redu mnogo strpljenja i ljubavi za djecu.

Koliko djece danas u Osijeku u~i njema~ki jezik u vrti}u ili u ni`im razredima osnovne {kole? – U usporedbi s engleskim jezikom, vrlo malo. Gotovo u svim osje~kim vrti}ima organizirana je nastava engleskog jezika. Isto tako, ve}ina osnovnih {kola ima organiziranu nastavu engleskog jezika od prvog razreda, dok se njema~ki jezik ne u~i prije IV. ili V. razreda, ukoliko se uop}e u~i.

Ranije u~enje njema~kog jezika ne bi nikako moglo ugroziti motivaciju za u~enje engleskog jezika. Ona je danas toliko sna`na da podnosi svaku konkurenciju. Danas je gotovo nemogu}e nenau~iti engleski jezik prije ili kasnije, jer on je svugdje oko nas. Zbog velike izlo`enosti engleskom jeziku u~enici, kad ga po~nu sustavno u~iti, brzo napreduju i za kratko vrijeme mogu na njemu komunicirati s izvornim ili drugim neizvornim govornicima. Za donekle ispravno komuniciranje na njema~kom jeziku potrebno je znatno vi{e vremena. Raniji po~etak u~enja njema~kog jezika mogao bi promijeniti odnos prema njema~kom jeziku i u~initi ga u~enicima manje "te{kim" jezikom.

162

VDG JAHRBUCH 2001

Elvira PETROVI]

„Warum ich (kein) Deutsch mag“– eine Untersuchung der Motivation zum Deutschlernen Übersetzung von Velimir Petrovi}

Von den ehemaligen, jetzigen und potenziellen Deutsch Lernenden ist oft die Meinung zu hören, Deutsch sei eine schwer zu erlernende Sprache, wohingegen Englisch viel leichter, schöner und nützlicher sei. Worauf beruht diese Auffassung und gibt es eine Rechtfertigung dafür? – Eine Verfolgung und Untersuchung der Motivation zum Fremdsprachenlernen bei den Osijeker Schülern deutet auf gewisse Gründe für diese Erscheinung hin, aber auch auf Möglichkeiten, wie die Veränderung dieser Beziehung zum Deutschen im positiven Sinne zu beeinflussen wäre.

Den Osijekern war Deutsch bis zum Ende des Zweiten Weltkrieges eine gut vertraute Sprache. Fast jeder Einwohner der Stadt Osijek, ob jung oder alt, bediente sich damals der Osijeker Variante der deutschen Sprache – des "essekerischen"1 Idioms. Wie nahe diese Variante der deutschen Standardsprache stand, das hing vom Bildungsgrad des Einzelnen ab bzw. von der Dauer einer systematischen Erlernung dieser Sprache, der er in der Schule ausgesetzt war. Deutsch als Unterrichtfach war zu jener Zeit in dieser Gegend überhaupt nicht fragwürdig. Neben dem etwas schwächer vertretenen Französischen galt Deutsch als Weltsprache, die jeder gebildete Mensch beherrschen musste. Deshalb war Deutsch ein obligatorisches Unterrichtsfach in allen Schulen, in denen auch Fremdsprachen gelehrt wurden. Weder Eltern noch Schüler sträubten sich dagegen, wenn auch damals ebenso viele Schüler Probleme bei der Beherrschung der Grammatik und der Rechtschreibung der deutschen Standardsprache hatten.

Der Zweite Weltkrieg hat die Beziehung zum Deutschen nicht nur in unserem Land, sondern auch in der ganzen Welt von Grund auf verändert. Die Verarmung Deutschlands nach dem Ersten Weltkrieg, besonders aber die nationalsozialistische Politik im Deutschland der 30er Jahre führte dazu, dass führende österreichische und deutsche Köpfe in allen Bereichen der Wissenschaft und Kunst ins Exil gingen.

Die Mehrheit der Vertriebenen fand ihre neue Heimat in einem der Länder des englischen Sprachraums. So verlor die deutsche Sprache, die anfangs des 20.

Jahrhunderts die primäre Sprache wissenschaftlicher Publikationen und Abhandlungen war, ihre führende Position zu Gunsten des Englischen, dessen 1

Die Stadt Osijek wird in dieser Mundart Essek (standardsprachlich Esseg) genannt (Anm. des Übersetzers).

163

VDG JAHRBUCH 2001

Einfluss von der Zeit an kräftig zunimmt, so dass es heute schon die Stufe erreicht hat, die von keiner anderen Sprache zu erreichen ist.

Deutschland hatte den Krieg verloren, aber der Verlierer im Krieg war, wie gewöhnlich, nicht nur die deutsche politische Führung, sondern das ganze deutsche Volk und damit auch die deutsche Sprache. Volksdeutsche wurden nach dem Krieg von ihrem heimischen Herd, wo sie jahrzehntelang friedlich und glücklich gelebt und geschaffen hatten, vertrieben und die deutsche Sprache wurde, besonders in unseren Gebieten, aus den Lehrprogrammen als Sprache des Feindes gestrichen. Die östlichen Sieger zwangen ihre Sprache, das Russische, als Ersatz auf und machten daraus ein Pflichtfach in allen Schulen des sog. Ostblocks. Ihr Wunsch war, die russische Sprache zur Weltsprache der internationalen Verständigung zu erheben, die dann mit dem Englischen Schritt halten sollte. Die Folge solch einer Zwangstat äußerte sich selbstverständlich im Hass und Abneigung der Schüler gegen die russische Sprache, die sie lernen mussten und weder Sinn noch Nutzen darin sahen.

Man muss jedoch zugeben, dass Jungwissenschaftlern und -forschern in den im Krieg verarmten Ländern die Beherrschung des Russischen zugute kam, weil russische Wissenschaftspublikationen, obwohl sie die neuesten Errungenschaften zum Inhalt hatten, im Unterschied zu den beispielsweise englischen oder amerikanischen sehr billig waren, denn die Russen kamen zu den Angaben "piraterisch" d. h. ohne die Urheberrechte zu beachten.

In den ersten Jahren ihrer Herrschaft ließ die kommunistische Regierung des damaligen Jugoslawien eine negative Beziehung zu den Deutschen und deren Sprache entstehen und sie systematisch weiternähren. Ältere Generationen erinnern sich wahrscheinlich an die ersten heimischen Kriegsfilme, in denen die Deutschen nur negative Gestalten sein durften: Faschisten, Okkupanten, Mörder, Verräter oder Feiglinge. Auf diese Art und Weise wurde bei jüngeren Generationen eine Abneigung gegen die deutsche Sprache hervorgerufen; die Folgen dessen spürte man auch, nachdem Deutsch als eine der gleichberechtigten Weltsprachen in die Schulprogramme wiederaufgenommen worden war. Da die sonst bilingualen Osijeker aus Angst und Vorsicht den Gebrauch des Deutschen in der alltäglichen Kommunikation vermieden, waren jüngere Generationen nicht mehr dem Deutschen zu Hause ausgesetzt, so dass auch dieser positive Einfluss verloren ging.

Die völlige Isolation vom Westen dauerte glücklicherweise wesentlich kürzer für Jugoslawien als für die Ostblockstaaten. Schon in den 60er Jahren wurde Deutschland für eine große Anzahl unserer Menschen verlockend, weil sie dort eine Lösung ihrer Existenzprobleme fanden. Die massenhafte Beschäftigung unserer Arbeiter in Deutschland änderte auch die Beziehung zum Deutschen. Die Kinder unserer Arbeiter bekamen so die Gelegenheit, mit ihren Eltern im deutschen Sprachraum zu leben. Im Unterschied zu den Eltern beherrschten sie schnell die deutsche Sprache, der sie tagtäglich ausgesetzt waren. Viele dieser Kinder kehrten mit guten Deutschkenntnissen zurück und setzten die Ausbildung in unserem Lande fort.

164

VDG JAHRBUCH 2001

So war in den 70er und 80er Jahren die deutsche Sprache den Osijekern wieder vertraut, diesmal in ihrer "Gastarbeiter"-Variante. Die Motivation zum Deutschlernen stieg sichtlich an, aber in der Zwischenzeit war die Motivation zum Englischlernen noch schneller gestiegen sowohl wegen eines realen Bedürfnisses, diese Sprache zu lernen, als auch als Folge einer stark entwickelten Medienwerbung. Im Jahre 1969 sponserte die Osijeker Fabrik "Saponia" die Einführung des Englischen in allen Kindergärten in Osijek (in keinem einzigen aber die Einführung des Deutschen).

Einige Jahre danach wurde Englisch experimentell in niederen Klassen etlicher Volksschulen2 in Osijek eingeführt. An der "Volksuniversität" wurden Englischkurse für Kinder gehalten. Englisch wurde absolut Sprache Nummer 1, ohne die es keine Zukunft mehr gab.

Glücklicherweise haben die Schöpfer der Bildungspolitik erkannt, dass das Lernen nur einer Fremdsprache nicht genug ist und dass man den Schülern ermöglichen soll, schon in der Volksschule zwei Fremdsprachen zu lernen. Seitdem realisieren manche Schulen den Unterricht der zweiten Fremdsprache unterschiedlich: als fakultativen oder als Wahlfachunterricht, gratis oder mit finanzieller Beteiligung der Eltern. Die zweite, sowohl von Eltern als auch von Kindern ausgewählte Fremdsprache ist fast ausschließlich Deutsch. Eine 1988 durchgeführte Befragung der Eltern von Drittklässlern in fünf Volksschulen in Osijek und dessen naher Umgebung zeigt, dass über 80% der Eltern den Wunsch geäußert haben, dass ihr Kind Englisch als erste Fremdsprache lernt; 70% derselben Eltern wünschen, dass ihr Kind noch eine Fremdsprache in der Volksschule lernt. Etwa 90% davon möchten, dass diese zweite Fremdsprache Deutsch ist. Diese Wünsche wurden in den 80er Jahren von der Mehrheit der Schulen in Osijek erfüllt.

Mit dem Anstieg der Deutschlernerzahl kam ein neues Problem zum Vorschein –Mangel an fachlich und didaktisch ausgebildeten Lehrkräften, die diese Schüler unterrichten könnten. Von 1961 an wurden an der Pädagogischen Akademie Osijek Englischlehrer für das Lehramt an Volksschulen ausgebildet. Etwa zehn Jahre später immatrikuliert die Pädagogische Akademie die erste Studentengeneration für ein zweijähriges Studium der deutschen Sprache. Da für so ein Studium Vorkenntnisse bzw. praktische Fertigkeiten erforderlich sind, gab es nicht viele Bewerber, die sich für das Studium immatrikulieren und es erfolgreich abschließen konnten Dieser Mangel an für ein erfolgreiches Studium erforderlichen Vorkenntnissen war noch krasser nach der Gründung der Pädagogischen Fakultät 1977 zu spüren, an der ein vierjähriges Studium der englischen und der deutschen Sprache, beides als Hauptfach, aufgebaut wurde. In den ersten zehn Jahren seines Bestehens wurden zwangsläufig auch Bewerber fast ohne irgendwelche Deutschkenntnisse zum Studium zugelassen. So immatrikulierte Studierende wurden darauf hingewiesen, dass sie diesen Mangel bis zum Ende des ersten Studienjahres beheben müssen, damit ihre Kenntnisse in beiden Fremdsprachen im zweiten Studienjahr gleich sind.

Viele hatten Erfolg dabei, brauchten aber ein oder zwei Jahre dazu und mussten 2

in Kroatien "Grundschule" genannt, sie umfasst die ersten acht Klassen (Anm. des Übersetzers)

165

VDG JAHRBUCH 2001

deshalb das erste Studienjahr wiederholen; jedoch gaben fast 50% der Studierenden nach den ersten erfolglosen Versuchen das Studium, auch das des Englischen, auf.

In den letzten zehn Jahren hat sich die Situation sichtlich verändert. Während des Heimatkrieges verbrachte ein Großteil der Schüler des damaligen Kriegsgebietes einige Monate oder Jahre in Deutschland oder Österreich, wo sie dem Einfluss des Deutschen in einer natürlichen Umgebung ausgesetzt waren. Die Beziehung des souveränen Kroatien zu Deutschland und Österreich war wieder freundschaftlich, was die Motivation zum Deutschlernen positiv beeinflusste. Eine unter den Anglistikund Germanistikstudenten im Mai 2000 durchgeführte Befragung besagt, dass von den 130 Studierenden in allen vier Studienjahren 48 schon vor der Immatrikulation oder während der Studienzeit einige Monate bis einige Jahre im deutschen Sprachraum verbracht haben. Gleichzeitig haben 61 Studierende schon von niederen Klassen der Volksschule an Deutsch gelernt, d. h. mindestens neun Jahre lang vor der Immatrikulation.

Bei derselben Befragung wurden die Studierenden aufgefordert, eigene Englischund Deutschkenntnisse zur Zeit der Immatrikulation zu bewerten. Aus ihren Antworten geht hervor, dass 23% unter ihnen der Meinung sind, ihre Fertigkeiten seien in beiden Sprachen gleich gewesen, 55% meinen, ihre Beherrschung des Deutschen sei schwächer gewesen als die des Englischen, während 22% die Meinung vertreten, dass sie besser Deutsch als Englisch gekonnt hätten. Die dritte Gruppe besteht vorwiegend aus Studierenden, die eine längere Zeit in Deutschland oder Österreich gelebt haben. Den angeführten Angaben zufolge haben 45% der Studierenden am Anfang des Studiums keine Probleme mit der deutschen Sprache gehabt.

Da alle Studierenden beide Sprachen in der Volks- und/oder in der Mittelschule3 gelernt haben, wurde von ihnen verlangt, eine Erklärung dafür zu geben, warum sie in einer der Sprachen schwächer waren. Den Grund dafür sehen die meisten darin, dass sie die betreffende Sprache eine kürzere Zeit gelernt haben, was jedenfalls auch der Hauptgrund ist. Als zusätzlichen Grund für ihre schwächeren Deutschkenntnisse führen 62% der Studierenden die schwächere Organisiertheit des Deutschunterrichts in der Schule an, die sie besucht haben, 33% geben an, sie seien zum Deutschlernen schwächer motiviert gewesen, während 30% der Meinung sind, Deutsch sei schwerer zu erlernen als Englisch.

Die schwächere Organisiertheit des Deutschunterrichts lässt sich z. T. damit erklären, dass fachlich und didaktisch geschulte Deutschlehrer dünner gesät sind im Vergleich zu den geschulten Englischlehrern. Eine langjährige vom British Council und dem Amerikanischen Kulturzentrum gut organisierte, für Englischlehrer gedachte Hilfeleistung in Form von Seminaren und Konferenzen hat zur permanenten Weiterbildung der Englischlehrer sichtlich beigetragen. Darüber hinaus wetteifern schon jahrelang britische und amerikanische Verlage miteinander bei der Gestaltung und Herausgabe von maximal attraktiven Lehrbüchern für 3

Auf der Volksschule aufbauende drei- bis viertklassige Schule: mittlere Fachschule und Gymnasium (Anm. des Übersetzers)

166

VDG JAHRBUCH 2001

Lernende aller Altersstufen im Rahmen des Englisch-als-Fremdsprache-Unterrichts.

Ganze Teams von Fachleuten, Linguisten und Didaktikern streben danach, möglichst attraktive Methoden und Unterrichtsmaterialien auszuarbeiten, die dem Lernenden den Englischunterricht ständig interessant machen würden.

Die unseren Lehrern zugänglichen Unterrichtsmaterialien für Deutsch sind inhaltlich, didaktisch und visuell erst unlängst sowohl für Schüler als auch für Lehrer verlockender geworden. Wahrscheinlich war auch diese Tatsache der Grund für die schwächere Motiviertheit zum Deutschlernen.

Wie lässt sich aber die Auffassung erklären, Englisch sei leichter und Deutsch schwerer zu erlernen?

Die beiden Sprachen sind germanischer Herkunft. In den längst vergangenen Zeiten waren die Unterschiede zwischen ihnen viel geringer. Historische Ereignisse im 11. bis 13. Jahrhundert haben zu großen Veränderungen im Englischen geführt.

Deutsch ist heute immer noch eine Sprache mit reichlich ausgebauter Flexion, mit einer Fülle von grammatischen Endungen zur Bezeichnung des Genus, Numerus und Kasus, während Englisch erst acht Endungen zur Änderung der Wortform kennt, von denen nur eine zur Bezeichnung des Plurals der Substantive und keine einzige zur Kasusbezeichnung der meisten Substantive dient. Darüber hinaus gibt es gar keinen Unterschied im grammatischen Geschlecht der englischen Substantive. So braucht der Englisch Lernende sich nur eine Form des Substantivs und des Adjektivs (mit Ausnahme der Komparation der Adjektive) zu merken und schon kann er das Wort im Satz gebrauchen, wobei er nur auf seine Stellung in Bezug auf andere Wörter zu achten hat.

Im Deutschen muss der Lernende vom ersten Tag des Lernens an auf das Geschlecht der Substantive achten, das sich sehr oft mit dem grammatischen Geschlecht im Kroatischen nicht überlappt. Es gibt keine logische Erklärung dafür, warum z. B. das Wort "stolica" (’Stuhl’) im Kroatischen weiblich und dessen Äquivalent im Deutschen männlich ist oder, was noch schlimmer ist, warum das Wort "Mädchen" im Deutschen sächlich ist. Noch größere Schwierigkeiten entstehen, wenn dem Substantiv ein adjektivisches Attribut hinzugefügt wird und dann der Artikel, das Substantiv und das Adjektiv im Dativ oder Akkusativ gebraucht werden sollen.

Selbstverständlich gibt es Regeln, die schön bestimmen, wann welche Endung zu gebrauchen ist, jedoch müssen sie gelernt werden, was für die Mehrheit der Lernenden uninteressant ist.

Die Unveränderlichkeit der Wörter im Englischen ermöglicht dem Schüler in der Anfangsphase des Unterrichts viel schnellere Fortschritte als dies im Deutschunterricht der Fall ist und eben diese Tatsache erweckt den Eindruck, Englisch sei leichter zu erlernen.

Jedoch hat auch das Englische seine Tücken, die auf etwas höheren Lernstufen intensiver zum Ausdruck kommen. Vor etwa fünfzig Jahren wurde Englisch für eine "schwere" Sprache gehalten, und das ist es auch immer noch für viele erwachsene Lernende. Was die Englische Sprache schwer macht, ist das Fehlen von 167

VDG JAHRBUCH 2001

Ausspracheregeln bzw. ein großer Unterschied zwischen der Lautgestalt und dem Schriftbild des Wortes. Das Problem der Aussprache ist aber heute wesentlich gemildert dank der Vielfalt der auf Tonband aufgezeichneten Lehrmaterialien, die im Unterricht ihre Anwendung finden. Darüber hinaus ist man dem Einfluss des Englischen außerhalb des Unterrichts dermaßen ausgesetzt, dass die englischen Sprachlaute, der Rhythmus und die Satzmelodie unseren Schülern nicht mehr fremd sind.

Moderne auf die mündliche Kommunikation gerichtete Unterrichtsmethoden im Fremdsprachenunterricht führen mit Hilfe von auditiven und audiovisuellen Hilfsmitteln scheinbar schneller zum Erfolg auf der Anfangsstufe des Englischunterrichts, was die Motivation zum Weiterlernen anregt. Demgegenüber verlangsamt die im Deutschunterricht stark ausgeprägte Möglichkeit, falsche Endungen zu gebrauchen, den Fortschritt in dieser Sprache in der Anfangsphase des Lernens, was die Motivation zum Weiterlernen schwächt. Unterschiede in der diese zwei Sprachen betreffenden Lernmotivation kommen am stärksten bei den Schülern zum Ausdruck, die mit dem Lernen des Deutschen begonnen haben, nachdem sie schon einige Jahre Englisch gelernt hatten. Schüler, die in den niederen Klassen der Volksschule zuerst Deutsch zu lernen begonnen haben, die also die Hauptschwierigkeiten dieser Sprache schon bewältigt hatten, bevor sie Englisch zu lernen anfingen, haben in der Mehrheit der Fälle die gleiche Beziehung zu den beiden Sprachen und akzeptieren die Unterschiede zwischen ihnen als natürliche Erscheinung. Dies bestätigt auch die Angabe, dass sich etwa zehn Studierende des Englischen und des Deutschen geäußert haben, sie hätten lieber Deutsch als Englisch, manche sind sogar der Meinung, Deutsch sei "leichter", weil sein Regelwerk klarer sei. Es handelt sich dabei vorwiegend um Studierende, die eine längere Zeit im deutschen Sprachraum gelebt haben. Unter ihnen sind aber auch solche, die seit niederen Klassen der Volksschule die deutsche Sprache als Fremdsprache lernen.

Wieso mögen diese Studierenden Deutsch und warum finden sie es nicht schwer, sondern sogar leichter als Englisch? – Während sie sich im deutschen Sprachraum aufhielten, lernten sie Deutsch in natürlichen Verhältnissen unter dem Druck des alltäglichen Bedürfnisses, mit den Menschen ihrer Umgebung zu kommunizieren.

Der Prozess des Fremdsprachenlernens war für sie dem Prozess der Aneignung der Muttersprache ähnlich. Die alltägliche Aussetzung der deutschen Sprache regte sie zum Sprechen an, ohne dass sie dabei nachdachten, wie sie etwas sagen würden. Sie hörten andere sprechen und bedienten sich der Sprache in realen Lebenssituationen; angeregt durch mit Erfolg endende Versuche, zu sagen, was sie zu sagen hatten und zu verstehen, was ihnen mitgeteilt wurde. Allmählich veränderten sie, bewusst oder unbewusst, ihren Sprachgebrauch, um ihn – eigene Fehler bewusst oder unbewusst korrigierend – dem Sprachgebrauch der Umgebung anzupassen. Sie brauchten nicht über grammatische Regeln nachzudenken. Der alltägliche Gebrauch der Sprache entwickelte bei ihnen die Fähigkeit, Formen zu unterscheiden, die Muttersprachler des Deutschen akzeptieren, die daher richtig sind, von denen, die von Muttersprachlern abgelehnt werden, und deshalb unkorrekt sind.

168

VDG JAHRBUCH 2001

Leider haben nicht alle unsere Schüler die Gelegenheit, Deutsch im Lande der Muttersprachler zu lernen. Was könnte also getan werden, um die Motivation unserer Schüler zum Deutschlernen zu steigern? – In erster Linie sollte man die Eltern beeinflussen, sie davon überzeugen, dass nicht nur Englischkenntnisse für die Zukunft ihrer Kinder wichtig sind. Im vereinten Europa ohne Grenzen wird auch die deutsche Sprache ebenso wichtig sein. Englisch- und Deutschkenntnisse werden in Zukunft dem Europabürger das Leben wesentlich leichter machen.

Die unter den Eltern der Drittklässler einiger Volksschulen in Osijek und Umgebung im Juni 2000 durchgeführte Befragung weist darauf hin, dass die Mehrheit der Eltern sich der Bedeutung des Deutschen bewusst ist. 69% der Eltern wünschen, dass ihr Kind zwei Fremdsprachen in der Volksschule lernt, 72% davon möchten, dass die zweite Sprache Deutsch ist. Wenn es aber um die Reihenfolge der Fremdspracheneinführung handelt, dann meint die Mehrheit der Eltern, man solle zuerst Englisch und später Deutsch lernen. Erst 16% der Eltern haben den Wunsch geäußert, dass ihr Kind erst Deutsch und dann Englisch lernt.

Ergebnisse der Untersuchung der Motivation zum Deutschlernen zeigen aber, dass sie besser und beständiger bei jenen Schülern ist, die im frühen Alter mit dem Lernen dieser Sprache angefangen haben. Die im Ausland und bei uns durchgeführten Untersuchungen haben gezeigt, dass das siebte Lebensjahr die optimale Altersstufe wäre, auf der man mit dem Lernen einer Fremdsprache anfangen sollte. Kinder dieser Altersstufe weisen gewisse biologische und psychologische Vorzüge auf, die ihnen das Fremdsprachenlernen erleichtern, unter der Voraussetzung, dass im Unterricht Methoden und Verfahren angewendet werden, die dieser Altersstufe angemessen sind. Kinder lernen nämlich Fremdsprachen auf eine natürlichere Art, die der Aneignung der Muttersprache näher ist. Sie nahmen nach, was sie hören, ohne über die Regeln nachzudenken. Für sie ist eine Sprache weder leicht noch schwer. Solche Schüler braucht man nicht die Sprache viel zu lehren, noch weniger soll man ihnen Kenntnisse über die Sprache vermitteln. Man soll einfach beharrlich und geduldig zu ihnen in der Fremdsprache reden und dabei die Gestik und Mimik reichlich in Anspruch nehmen, dies im entsprechenden Situationskontext, der den Kindern ermöglichen würde, das Gesagte zu verstehen. Für den Unterricht auf dieser Altersstufe eignen sich am besten jene Lehrkräfte, die entweder Muttersprachler sind oder die Fremdsprache wie Muttersprachler beherrschen, aber auch eine didaktische Ausbildung besitzen und alle für diese Art des Unterrichts erforderlichen Eigenschaften, vor allem viel Geduld und Liebe für Kinder haben.

Wie viel Kinder lernen heutzutage in Osijek im Kindergarten oder in niederen Klassen der Volksschule Deutsch? – Im Vergleich zu dem Englischen – sehr wenig.

Fast in allen Osijeker Kindergärten wird Englischunterricht gegeben. Ebenso wird in der Mehrheit der Volksschulen von der ersten Klasse an Englisch gelehrt, während Deutsch, falls überhaupt, nicht früher als in der vierten oder fünften Klasse gelernt wird.

169

VDG JAHRBUCH 2001

Das Lernen des Deutschen vor dem Englischlernen könnte die Motivation zum Englischlernen keinesfalls beeinträchtigen. Sie ist heute nämlich so stark, dass sie jeder Konkurrenz standhalten würde. Es ist heute kaum möglich, die englische Sprache früher oder später nicht zu erlernen, weil es überall um uns herum zu hören ist. Wegen der starken Aussetzung dem Englischen machen die Schüler, wenn sie nur systematisch zu lernen anfangen, schnell Fortschritte und können in kurzer Zeit in dieser Sprache mit Muttersprachlern oder Nicht-Muttersprachlern kommunizieren.

Um die Stufe zu erreichen, auf der man einigermaßen korrekt auf Deutsch kommunizieren kann, braucht man wesentlich mehr Zeit. Das früher angesetzte Lernen des Deutschen könnte die Beziehung zu dieser Sprache verändern und sie dem Lernenden weniger "schwer" erscheinen lassen.

170

VDG JAHRBUCH 2001

Mario JAREB

Njema~ka promid`ba u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine Uvod Dobro je poznata ~injenica da je Tre}i Reich pridavao veliku va`nost politi~koj promid`bi, {to se odrazilo i u prilikama koje su vladale na podru~ju Nezavisne Dr`ave Hrvatske (NDH) od 1941. do 1945. godine. Na`alost, dosad njema~ka promid`ba u NDH nije u hrvatskoj historiografiji gotovo uop}e razmatrana, te nema niti jednog opse`nijeg ~lanka koji bi detaljnije govorio o toj problematici. Naime, nedvojbeno je rije~ o zanimljivoj problematici koja mo`e doprinijeti boljem razumijevanju doga|aja od 1941. do 1945. U skladu s tim pro{le sam godine nastojao obraditi njema~ki tisak u NDH.1 Iako je tisak, nedvojbeno, bio jedno od najbitnijih sredstava {irenja politi~ke promid`be, ipak su va`ne i sve druge djelatnosti vezane za njema~ku promid`bu. Uz iznimku tiska i drugih tiskanih izvora (bro{ura i sl.) veliki je problem dostupnosti izvornog gradiva koje bi omogu}ilo detaljniju rekonstrukciju sustava njema~ke promid`be te }e u budu}nosti svakako trebati provesti daljnja istra`ivanja koja bi trebala dati odgovor na pitanje o stanju dostupnosti izvora potrebnih za istra`ivanje problematike njema~ke promid`be u NDH. Zbog navedenih razloga te opsega ovog rada na sljede}im }u stranicama iznijeti tek osnovne ~injenice o njema~koj promid`bi u NDH, odnosno nastojat }u dati kra}i pregled njezinog razvoja i djelovanja. Nadam da }e iznesene ~injenice i tvrdnje poslu`iti kao temelj i poticaj za daljnja istra`ivanja problematike njema~ke promid`be u NDH.

Promid`ba u Tre}em Reichu Prije prijelaza na razmatranje problematike njema~ke promid`be u NDH potrebno je ukratko spomenuti osnovne ~injenice o razvoju i djelovanju politi~ke promid`be u Tre}em Reichu, budu}i da je njema~ka promid`ba u NDH predstavljala tek jedan segment promid`be Tre}eg Reicha.

Temelje shva}anju promid`be kao mo}nog sredstva politi~ke borbe postavio je Adolf Hitler, osniva~ i vo|a Nacionalsocijalisti~ke njema~ke radni~ke stranke (Nazionalsozialistische Deutsche Arbeiter Partei – NSDAP), jo{ dvadesetih godina

1

Usp. Mario JAREB, “Njemačko novinstvo i periodika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.)”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch 2000, Njemačka narodnosna zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek, 2000. (dalje: Jareb, “Njemačko novinstvo”), 139.-172.

171

VDG JAHRBUCH 2001

dvadesetog stolje}a.2 Stoga je ta stranka znatnu pozornost posve}ivala promid`benom djelovanju i u razdoblju prije dolaska na vlast u Njema~koj 1933. godine. Prirodno je tako|er da su u razdoblju nakon 1933. strana~ka promid`ba NSDAP-a te dr`avna promid`ba novih nacionalsocijalisti~kih vlasti postale iznimno zastupljene u njema~kom javnom `ivotu te su ulagana velika sredstva u izgradnju i {irenje promid`benog sustava. Glavnu ulogu u razvitku i {irenju promid`be imao je istaknuti ~lan vodstva NSDAP-a dr. Joseph Goebbels,3 koji je u svojoj osobi ujedinio strana~ke i dr`avne du`nosti te je istovremeno kao ministar vodio Ministarstvo za narodno prosvje}ivanje i promid`bu (Ministerium für Volksaufklärung und Propaganda)4 i obna{ao strana~ku du`nost Vo|e za promid`bu Reicha (Reichspropagandaleiter). Prema Goebbelsu, promid`ba je trebala “obuhvatiti doma}u, kulturnu, gospodarsku, socijalnu i vanjsku politiku”,5 odnosno cjelokupni javni `ivot te su u nadle`nost toga ministarstva stavljeni tisak, radio, film, kazali{te i likovna umjetnost.

Za na{u je temu osobito bitno spomenuti da je odgovornost za provo|enje promid`be prema inozemstvu 8. rujna 1939. preuzelo Ministarstvo vanjskih poslova (Auswärtige Amt), iako u bliskoj suradnji s Ministarstvom za narodno prosvje}ivanje i promid`bu,.6 Dakle, kad je u travnju 1941. uspostavljena Nezavisna Dr`ava Hrvatska promid`bu Tre}eg Reicha prema inozemstvu provodilo je u prvom redu Ministarstvo vanjskih poslova, odnosno diplomatsko-konzularna predstavni{tva u stranim zemljama. Tako|er, u sklopu oru`anih snaga (Wehrmacht) bile su od 1936. godine osnivane posebne Promid`bene satnije (Propagandakompanien – PK), ~ija je zada}a bila vo|enje promid`be u ratnim vremenima.7 Budu}i da su kroz cijelo razdoblje postojanja Nezavisne Dr`ave Hrvatske na njezinome dr`avnom podru~ju bile smje{tene znatne postrojbe njema~kih oru`anih snaga (a u njih su vremenom bili uklju~eni i brojni Hrvati),8 to je postojanje organizirane promid`bene djelatnosti u njima tako|er bitno za ovaj rad. Tako|er, treba istaknuti kako su i druge njema~ke 2

3

4

5 6 7 8

Temeljne informacije o nacionalsocijalističkoj promidžbi dostupne su u natuknici “Propaganda” (sastavila Sibylle Obenaus), objavljenoj u The Encyclopedia of the Third Reich, Edited by Christian Zentner and Friedemann Bedrüftig, Da Capo Press, New York, 1997. (dalje: The Encyclopedia), 731.-734. Riječ je o prijevodu knjige istih autora pod naslovom Grosses Lexikon des Dritten Reiches, Südwest Verlag GmbH & Co. KG., München, 1985.

Dr. Joseph Goebbels (1897.-1945.), jedan od vođa NSDAP-a i Trećeg Reicha. Goebbels je završio studij filozofije i književnosti, a doktorirao je na temama iz književnosti. Članom NSDAP-a postao je već u prvoj polovici dvadesetih godina, da bi već početkom tridesetih godina bio u najužem stranačkom vrhu. Od samog početka djelovanja u stranci Goebbels se opredijelio za promidžbenu djelatnost, da bi po dolasku NSDAP-a na vlast početkom 1933. preuzeo i vodstvo državne promidžbe Trećeg Reicha, na čijem je čelu ostao sve do njegove propasti. Goebbels je 1. svibnja 1945. u Berlinu izvršio samoubojstvo. Podaci o Goebbelsu preuzeti iz životopisa objavljenog u The Encyclopedia, 348.-351.

Iako je to bio službeni naziv, ipak se u praksi toga vremena, a i u dostupnoj literaturi, često za to ministarstvo upotrebljavao naziv Reichsministerium für Volksaufklärung und Propaganda, ili samo skraćeni naziv Propagandaministerium. To ministarstvo je bilo osnovano 30. lipnja 1933., i od tada pa sve do propasti Trećeg Reicha 1945. na njegovu čelu bio je dr.

Joseph Goebbels (The Encyclopedia, 731.-734.)

The Encyclopedia, 731.

Isto, 732.

Isto.

Pri tome u prvom redu mislim na one hrvatske vojnike koji su služili u hrvatskim legionarskim postrojbama ustrojenim u sklopu Wehrmachta, Luftwaffe i Kriegsmarine, a koje su djelovale od 1941. do 1945., s naglaskom na razdoblje od početka 1943. godine do kraja rata, kada je tih postrojbi bilo najviše i kada je u njih bio uključen najveći broj vojnika. Dakako, najveći broj hrvatskih vojnika prošao je kroz tri hrvatske legionarske divizije u sklopu Wehrmachta.

172

VDG JAHRBUCH 2001

strana~ke i dr`avne ustanove, koje su tijekom Drugog svjetskog rata djelovale izvan granica Tre}eg Reicha, tako|er provodile odre|ene promid`bene djelatnosti, a neke od njih djelovale su i na podru~ju NDH.

Osnovne vrste Njema~ke promid`be u NDH Njema~ku promid`bu u NDH mogu}e je podijeliti u dvije osnovne skupine.

U prvu skupinu pripadaju one promid`bene djelatnosti koje su provodile ustanove Tre}eg Reicha s namjerom promid`benog djelovanja na dr`avljane NDH op}enito, pa i na pripadnike njema~ke manjine. Dakle, bila je rije~ o promid`bi namijenjenoj drugoj dr`avi i drugom narodu, {to je utjecalo na sadr`aj te promid`be, odnosno na njezino prilago|avanje posebnim hrvatskim uvjetima.

U drugu, vrlo jasno ome|enu skupinu, pripada promid`ba Njema~ke narodne skupine. U sadr`ajnom smislu ta je promid`ba po svojim zna~ajkama sli~nija promid`bi koju su dr`avne i strana~ke ustanove Tre}eg Reicha provodile u sklopu svojih granica prema vlastitim dr`avljanima (dakle, njema~ka promid`ba za Nijemce). S druge strane, sam sustav te promid`be bio je ustrojen u sklopu sustava Njema~ke narodne skupine kao posebnog tijela njema~ke manjine u NDH te se po na~inu djelovanja, ciljevima i zada}ama jasno razlikovao od spomenute prve skupine.

Iz navedenoga nije te{ko zaklju~iti da promid`ba Njema~ke narodne skupine zahtijeva posebnu obradu koju je potrebno izvr{iti u sklopu samostalnog rada. Stoga }e se ovaj rad zadr`ati isklju~ivo na obradi onih promid`benih djelatnosti koje sam svrstao u prvu skupinu te se nadam se da }u u budu}nosti mo}i istra`iti i promid`bu Njema~ke narodne skupine.

Promid`bu prve skupine mogu}e je, napose u smislu na~ina preno{enja promid`benih poruka, dodatno podijeliti na dvije skupine, i to na izravnu i na posrednu promid`bu. Izravnom promid`bom dr`im one promid`bene djelatnosti koje su izravno provodile dr`avne i vojne ustanove Tre}eg Reicha na podru~ju NDH s namjerom da promid`beno utje~u na njezine gra|ane, pa tako i na pripadnike Njema~ke narodne skupine kao dr`avljane NDH. Tako|er, izravnom promid`bom mogu se dr`ati i one djelatnosti koje nisu nu`no provodile spomenute ustanove, ali je u sadr`ajnom smislu bila rije~ o izravnom preno{enju promid`benih poruka, i to onako kako ih je oblikovala promid`ba Tre}eg Reicha. Ovdje ponajprije mislim na filmove, odnosno na ~injenicu da je u sklopu razli~itih promid`benih djelatnosti promid`benog sustava NDH dolazilo do prikazivanja filmova njema~ke proizvodnje, s nagla{enim promid`benim karakterom. Posrednom promid`bom dr`im one djelatnosti dr`avnih i vojnih ustanova NDH koje su prakti~no rezultirale preno{enjem promid`benih poruka koje po svom sadr`aju nedvojbeno pripadaju promid`bi Tre}eg Reicha. Izravnu i posrednu promid`bu naj~e{}e je mogu}e jasno razlikovati, no postoje i slu~ajevi u kojima se susre}u elementi i izravne i posredne promid`be, {to }e u nastavku biti obja{njeno na primjerima.

173

VDG JAHRBUCH 2001

Uloga njema~kih ustanova u NDH u {irenju njema~ke promid`be – izlo`be odr`ane od kraja 1941. do polovice 1942. godine Iz uvodnog teksta o ustroju njema~ke promid`be vidljivo je da je njema~ka diplomacija imala znatnu ulogu u provo|enju promid`be u inozemstvu, te ne treba sumnjati da je i u slu~aju Nezavisne Dr`ave Hrvatske bilo sli~no. Iako je dosada razmjerno slabo istra`ena djelatnost njema~ke diplomacije u NDH, ipak je na temelju dostupnih izvora mogu}e izdvojiti podatke o promid`benom djelovanju njema~kih diplomatskih predstavni{tava (u prvom redu o djelovanju njema~kog poslanstva u Zagrebu) i djelatnika tih ustanova. Logi~no je pretpostaviti da je i njema~ko poslanstvo u NDH sa sjedi{tem u Zagrebu bilo organizirano po obrascu drugih poslanstava Tre}eg Reicha u inozemstvu te je nedvojbeno i ono imalo posebne odjele za novinstvo i kulturu, koji su u shva}anju NSDAP-a i dr`avnih vlasti Tre}eg Reicha pripadali u sustav promid`be. Svakako najzanimljiviji dostupni izvor u kojem je ve}a pozornost posve}ena promid`benom djelovanju njema~kog poslanstva u Zagrebu je opse`an elaborat Ivana Floda9 iz 1951. godine o razvoju i djelovanju Njema~ke narodne skupine u NDH.10 Promid`beno djelovanje njema~kog poslanstva u Zagrebu Flod je ukratko opisao u drugom dijelu svog elaborata, u njegovu nepaginiranom dijelu, u dijelu pod naslovom “2. Njema~ko poslanstvo”. Taj dio, kao i cijeli elaborat, pati od velikog broja tipka}ih gre{aka iz kojih se mo`e zaklju~iti kako je cijeli tekst tipkala osoba koja nije dobro poznavala njema~ki jezik, {to se za Floda, koji je tijekom Drugog svjetskog rata djelovao u sklopu Njema~ke narodne skupine, sigurno ne bi moglo re}i. Po svoj prilici tekst je tipkala stanovita Danica Rajkovi}, koja se potpisala ispod pojedinih dijelova elaborata. Uz tipka}e gre{ke postoji i ve}i broj sadr`ajnih gre{aka, te Flodove tvrdnje treba uzeti uz nu`an oprez. Spomenute gre{ke odnose se na njegovo potpuno krivo interpretiranje po~etaka djelovanja njema~kog poslanika u NDH, SA-Obergruppenführera Siegfrieda Kaschea11 (Flod ga pogre{no svrstava u redove SS-a). Spominju}i navodni Kascheov boravak u Zagrebu 27. o`ujka 9

10

11

Ivan Flod (Osijek, 1903.-Rijeka, 1981.) bio je novinar koji je tijekom rata djelovao u sklopu Njemačke narodne skupine. Podaci o njemu sačuvani su u dopisu Odjeljenja UDB-e za Osijek UDB-i za N.R. Hrvatsku, Zagreb od 14. travnja 1952., koji se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu, Fond MUP RH, 013.1/18, kutija 48, Propagandni aparat NDH, str. 197., gdje je zapisano: “Flod Ivan, danas živi u Osijeku. Prije rata bio je saradnik radikalskog lista, te po dolasku ustaša ovi su ga htjeli ubiti.

On se upisao u kulturbund i postao aktivan član, te je kasnije bio postavljan po Njemcima u ’Novinski ured’”. Iako iz prethodnog nije u potpunosti jasno na koji se novinski ured odnosi navedena tvrdnja, riječi “postavljan po Njemcima”, upućuju na Novinski ured ustrojen unutar Velike župe Baranja, a ne na Promičbeni ured Vodstva Njemačke narodne skupine u Hrvatskoj. Inače, kraći životopis Ivana Floda, u kojem se ne spominje njegovo ratno djelovanje, objavljen je u Hrvatskom leksikonu, svezak I., A-K, Naklada leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 353.-354.

Povijesni arhiv Slavonski Brod, fond: Zbirka kopija CPSB, kut. 174 (VG 5./II), Zapisnik br. 38. Zbirka Flod K-5/II VG, Ivan Flod, Njemačka narodna skupina, Osijek 1951. (rukopis), dalje: Flod, rukopis. Promidžbeno djelovanje njemačkog poslanstva u Zagrebu Flod je opisao u drugom dijelu svog elaborata, u njegovu nepaginiranom dijelu, u dijelu pod naslovom “2. Njemačko poslanstvo”. Kako sam ustanovio paginacija onog dijela elaborata koja slijedi nakon nepaginiranog dijela ne odgovara onoj koja bi se dobila ukoliko bi se označili brojevi stranica nepaginiranog dijela te ću u nastavku prigodom navođenju onih dijelova teksta elaborata koji nemaju oznake broja stranice navesti samo podnaslov pojedinog dijela. Inače, stranice bez oznake paginacije u sklopu su drugog dijela elaborata.

Siegfried Kasche (1903.-1947.), Obergruppenführer SA, prvi i jedini poslanik Trećeg Reicha u NDH. Kasche je bio izraziti pobornik dr. Ante Pavelića i Ustaškog pokreta. U svibnju 1945. uspio je pobjeći iz Hrvatske, ali su ga kasnije Britanci izručili Jugoslaviji. U sklopu procesa vođenog protiv vojskovođe Slavka Kvaternika 1947. godine osuđen je na smrt. Podatke o Kascheu preuzeo sam iz njegovog životopisa koji je objavljen u leksikonu skupine autora Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 183.

174

VDG JAHRBUCH 2001

1941., o~ito je da ga je Flod zamijenio sa Edmundom Veesenmayerom,12 njema~kim izaslanikom koji je uistinu u tom razdoblju boravio u Zagrebu i sudjelovao u doga|ajima koji su kasnije doveli do progla{enja NDH. U stvarnosti, Kasche je po prvi put do{ao u Zagreb tek 20. travnja 1941., kada je i preuzeo du`nost njema~kog poslanika u NDH. Kascheov dolazak i preuzimanje du`nosti 22. travnja 1941. op{irno je popratio i dnevnik Hrvatski narod. Uz taj ~lanaka objavljena je, pod naslovom“Sve~ana audijencija ekscelencije Kasche-a. Prvi poslanik Velikog Njema~kog Reicha predao Poglavniku svoje vjerodajnice”, kra}a vijest o primanju odr`anom 21. travnja 1941.. 13 Unato~ krivoj interpretaciji Kascheove uloge u prvim danima postojanja NDH i nu`nog opreza prema Flodovim interpretacijama, ipak dr`im kako je onaj dio njegova teksta koji govori o promid`benim zada}ama i metodama rada njema~kog poslanstva i Njema~ke narodne skupine u osnovnim crtama nedvojbeno vjerodostojan. Naime, mnoge od tih tvrdnji mogu se razmjerno jednostavno opredijeliti kao vjerodostojne i to ponajprije uvidom u konkretnu njema~ku promid`benu djelatnost i dokumente, ili, jo{ i vi{e, uvidom u tisak i sa~uvane promid`bene materijale.

Flod navodi da je 27. listopada 1941. u njema~kom poslanstvu u Zagrebu odr`ana “konferencija, koja se bavila glavnim poslom njema~kog poslanstva u NDH t.j. propagandom”, a vrlo zanimljivo bilo je izvje{}e, koje “je podnio adjutant vo|e njema~ke skupine u to vrijeme Karl Hans Andras”.14 To izvje{}e Flod u cijelosti prenosi, a u {irim izvodima biti }e navedeno i u nastavku ovog rada. Svakako najzanimljiviji dio Andrasovog izvje{}a je onaj u kojem su u nekoliko to~aka pobrojane zada}e njema~ke promid`be: “Metode rada: Bezobzirno i svim sredstvima sprovoditi tri pravca propagandisti~kog rada: 1. Preko hrvatskih krugova, koji razumiju njema~ki jezik, 2. djelovanje preko njema~ke skupine, 3. Utjecanje na {iroke narodne mase putem svih propagandnih sredstava, koja stoje na raspolaganju i to u prvom redu bro{urama isklju~ivo na hrvatskom jeziku, te slikovna propaganda (zidne novine).

12

13

14

Edmund Veesenmayer (1904.-?), njemački diplomat. Veesenmayer je postao poznat po tome što je kao Državni tajnik za posebne odnose u Ministarstvu vanjskih poslova Trećeg Reicha sudjelovao u proglašenju nezavisne Slovačke republike 1939. Sličnu ulogu imao je i u travanjskim događajima u Hrvatskoj 1941. godine, a u ožujku 1944., usporedno s njemačkim vojničkim zaposjednućem Mađarske, bio je postavljen za poslanika u toj zemlji. Godine 1949. Veesenmayer je bio osuđen u Nürnbergu na dvadeset godina zatvora, ali je već 1951. bio iz njega pušten. U hrvatskoj historiografiji i literaturi njegovo se prezime često pisalo na različite načine. U Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 425., Veesenmayer je naveden kao Weesenmayer, a taj oblik bio je čest i u tisku NDH. Veesenmayerov životopis donosi i The Encyclopedia, 989.

Hrvatski narod (dnevnik, Zagreb), god. III., br. 69., 22. travnja 1941., 1. Zanimljivo je da je istom primanju pribivao i “g. dr.

Edmund WEESENMAYER (odnosno Veesenmayer, op. M. J.), opunomoćenik ministra vanjskih poslova Njemačkog Reicha”. Uz navedenu vijest i četiri fotografije koje su prikazivale Kascheov dolazak u Zagreb i primanje kod dr. Ante Pavelića, na istoj strani je objavljen i opširan uvodnik pod naslovom “Historijski datum”, u kojem se veličala osoba novog poslanika i naglašavala važnost njegova dolaska.

Flod, rukopis, “2. Njemačko poslanstvo”.

175

VDG JAHRBUCH 2001

U tu svrhu mora se iz svih njema~kih ureda stvoriti jedan prvorazredni aparat za raspodjelu propagandisti~kog materijala.” U nastavku teksta izvje{}a obja{njeni su uloga i na~in na koji bi Njema~ka narodna skupina trebala sudjelovati u promid`benom radu. Za ovaj rad je osobito zanimljiv dio u kojemu je istaknuto da suradnja “sa hrvatskim ustanovama putem filma, radia, a naro~ito putem zidnih novina sa publikacijama o ispravnosti pojedinih vladinih odluka, mo`e dovesti do velikih odluka. Kulturno odjeljenje njema~kog poslanstva ne smije kod svih ovih mjera biti spomenuto, jer }e ina~e uspjeh ovoga djelovanja unaprijed do}i u pitanje.”15 Dr`im kako je u prethodno citiranim dijelovima izvje{}a sadr`ana bit njema~kog promid`benog djelovanja u NDH. Naime, u citiranoj re~enici koja govori o suradnji s hrvatskim ustanovama opisana je spomenuta posredna promid`ba. Tako|er, u {irenju njema~ke promid`be bitnu ulogu imale su upravo bro{ure tiskane isklju~ivo na hrvatskom jeziku,16 a i u njihovu slu~aju, kao i kod spomenute posredne promid`be uloga njema~kog poslanstva bila je skrivena, odnosno ono se u pravilu rijetko spominjalo. Stoga je zanimljiv primjer predavanja “izaslanika kulturnog odjela njema~kog poslanstva” dr. Wolfganga Supana o “smislu i zna~enju novog svjetskog sukoba” 1943. godine koje u svom ~lanku o dru{tvenom `ivotu u Sisku tijekom Drugog svjetskog rata opisuje Hrvoje Klasi}.17 Za razliku od poslanstva kao ustanove, odnosno pojedinih du`nosnika i slu`bi kao njegova dijela, koji su se rje|e spominjali u hrvatskoj javnosti, njema~ki poslanik Siegfried von Kasche bio je nedvojbeno jedna od najprisutnijih osoba u medijima Nezavisne Dr`ave Hrvatske.18 Dakako, u velikom broju slu~ajeva bila je rije~ o opisivanju Kascheove diplomatsko-politi~ke djelatnosti, no zabilje`eno je i njegovo djelovanje koje je u ve}oj ili manjoj mjeri imalo i politi~ko-promid`beni karakter. Kao ilustraciju te tvrdnje navesti }u samo Kascheovo pokroviteljstvo nad trima istaknutim izlo`bama odr`anim od kraja 1941. do polovice 1942. godine. Uz ~injenicu da im je jedan od pokrovitelja bio poslanik Kasche, te izlo`be pru`aju uvid u konkretno promid`beno djelovanje ne samo njema~ke diplomacije, nego tako|er i drugih njema~kih ustanova u NDH te promid`benu suradnju s ustanovama NDH, stoga }u ih u nastavku detaljnije opisati. Navedenim izlo`bama bila je donekle sli~na velika “Hrvatsko-njema~ka poljopriradna19 smotra”, koja je odr`ana u sklopu odr`avanja 15 16

17

18

19

Isto.

Veći broj tih brošura čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju, u dokumentarnoj zbirci XX. stoljeća (dalje: HPM, DZ XX. st.).

Na njihovo postojanje upozorila me voditeljica spomenute zbirke, muzejska savjetnica mr. Lucija Benyovsky, kojoj se ovom prigodom zahvaljujem na velikoj pomoći koju mi je pružila prigodom istraživanja i izrade ovog rada. Manji broj brošura posjeduje i sam autor u svojoj zbirci.

KLASIĆ, Hrvoje, “Društveni život u Sisku u vrijeme Drugog svjetskog rata”, Časopis za suvremenu povijest, god. 32., br. 3, Zagreb, 2000., 536. Zanimljivo je spomenuti kako je to predavanje organiziralo Hrvatsko-njemačko društvo u Sisku. Slična društva djelovala su širom NDH, a o njima i o njihovoj ulozi biti će riječi u nastavku članka. Inače, navedeni primjer spominjanja sudjelovanja njemačkog diplomatskog predstavnika u nekom događaju u tisku NDH nije usamljen, no ipak treba reći kako su takve vijesti razmjerno rijetke i ne protive se citiranoj tvrdnji iz spomenutog izvješća u kojoj se govori o potrebi izbjegavanja spominjanja kulturnog odjeljenja njemačkog poslanstva.

Iako bi se moglo navesti mnogo primjera medijskog spominjanja Kascheove djelatnosti, držim da je dovoljno spomenuti kako se čak i površnim prelistavanjem dnevnog i ostalog tiska NDH može doći do istog zaključka.

“Poljoprirad” je pojam koji se u NDH upotrebljavao umjesto pojma “poljoprivreda”.

176

VDG JAHRBUCH 2001

jesenskog Zagreba~kog zbora 1942. godine, a koja }e biti detaljno opisana u nastavku.20 Kao prvu po redu treba spomenuti izlo`bu “Borba udru`ene Europe na Istoku”, koja je pod pokroviteljstvom njema~kog poslanika Siegfrieda von Kaschea s njema~ke strane i vojskovo|e-doglavnika Slavka Kvaternika odr`ana u Zagrebu, u izlo`benom prostoru Zagreba~kog zbora,21 u prosincu 1941. i sije~nju 1942. godine. Zanimljivo je da je dolazak te izlo`be u Hrvatsku najavljen u spomenutom izvje{}u Karla Hansa Andrasa od 27. listopada 1941. godine, {to nedvojbeno upu}uje na njema~ku pozadinu u organizaciji te izlo`be.22 To se tako|er mo`e i{~itati i iz novinskih izvje{}a o sve~anom otvaranju izlo`be.23 Naime, u ime njema~kog poslanika Kaschea, koji tada nije bio u Zagrebu, nastupio je otpravnik poslova njema~kog poslanstva Herbert von Troll, koji je Prigodna dopisnica izdana tijekom otvorenja izlo`be o~ito imao zna~ajnu uz izlo`bu "Borba udru`ene ulogu. Pri tome je osobito zanimljiv njegov govor, Europe na Istoku" koji je u tisku bio op{irno prepri~an, a u kojem je Troll istaknuo je “zada}u Njema~kog Reicha da svagdje odgovori na sva velika pitanja, koja se postavljaju i da pru`i o tome pravu sliku. Ova prava slika je potrebna, kako bi se mogao razlikovati prijatelj od neprijatelja”. Na kraju je pozvao Kvaternika da kao supokrovitelj otvori izlo`bu “u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj i da je stavi pod za{titu hrvatskog naroda kako bi poslu`ila svojoj svrsi i koristila zajedni~koj borbi” te se zahvalio “hrvatskoj dr`avnoj vladi i predstavnicima savezni~ke Italije za suradnju”.24 Nakon Trolla govorio je “zastupnik ministra Reicha Rosenberga upravitelj ureda Reicha Hagemeyer” koji je odr`ao predavanje nagla{enog promid`beno-ideolo{kog karaktera.25 U sklopu 20

21 22

23

24 25

Osim što je otvorenje te izložbe zabilježeno u tisku, također je izdana i opsežna brošura-katalog pod naslovom Hrvatsko-njemačka poljopriradna smotra – Kroatisch-deutsche Landwirtschaftsschau. Kao i kod drugih sličnih izdanja, tako ni u ovoj brošuri nema podataka o izdavaču.

Danas je to prostor Studentskog centra u Savskoj ulici u Zagrebu.

Pri tome treba istaknuti da ni brojna novinska izvješća s otvaranja, kao ni promidžbeni materijali koji su pratili tu izložbu (plakat, prigodna dopisnica i prigodni žig, prigodna poštanska marka) ne otkrivaju stvarnog organizatora izložbe. To posredno potvrđuje onaj dio citiranog izvješća Karla Hansa Andrasa od 27. listopada 1941. (Flod, rukopis, “2. Njemačko poslanstvo”), u kojem se upućuje na potrebu prikrivanja uloge njemačkog poslanstva (a, sukladno tome, i drugih njemačkih ustanova) u konkretnim promidžbenim djelatnostima.

Jedno od tih izvješća, pod naslovom “U ime Poglavnika Doglavnik Vojskovođa Slavko Kvaternik svečano je otvorio izložbu ’Borba udružene Europe na Istoku’”, objavljeno je u tjedniku Hrvatski domobran (Zagreb), br. 9., početkom prosinca 1941., 2.

Isto.

Isto. Podatak o Hagemeyerovu prisustvu osobito je zanimljiv zbog činjenice da je zastupao Alfreda Rosenberga (1893. – 1946.), tadašnjeg ministra za zaposjednuta područja na Istoku i istaknutog nacističkog ideologa. Za ovaj rad značajno je spomenuti da je Rosenberg ideološki djelovao napose na polju duhovnosti i svjetonazora, odnosno kulture općenito, a imao je ambicija i na polju vanjske politike, te je u svojoj djelatnosti ulazio i u djelokrug rada drugih državnih i stranačkih ustanova, pa tako i promidžbe (Rosenbergov životopis objavljen je u The Encyclopedia, 812.-813.).

177

VDG JAHRBUCH 2001

izlo`be bili su prire|ivani posebni vojni kocerti, posjetitelji izvan Zagreba imali su pravo na popust na `eljeznici od 50%, a uprili~eno je i "izvanredno prikazivanje filma "Vje~iti `id" ".26 Druga po redu bila je izlo`ba suvremenog njema~kog kiparstva koja je pod nazivom “Njema~ka plastika sada{njosti” otvorena u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 18. travnja 1942. Otvorenje te izlo`be u novinstvu NDH predstavljeno je kao veliki “kulturno-politi~ki doga|aj naro~itog zna~enja”.27 Iz novinskih izvje{}a vidljivo je da su organizatori izlo`be bile njema~ke ustanove: “Usred rata odlu~ilo se njema~ko ministarstvo za promi~bu u suradnji s ministarstvom vanjskih poslova, da hrvatskom narodu pru`i prilike, da upozna silnu stvarala~ku snagu Njema~ke na polju likovne umjetnosti, a organizacija nacional-socijalisti~ke stranke nije `alila truda i tro{kova, da nam prika`e ovu rijetku izlo`bu.”28 U dnevniku Nova Hrvatska istaknuto je da je “provedbu ove izlo`be uzelo 26

27

28

Podaci preuzeti iz kraćeg teksta otisnutog na poleđini spomenute prigodne dopisnice. Spomenuti film “Vječiti žid” (“Der Ewige Jude”) iz 1940. bio je jedan od značajnijih igranih filmova antisemitskog sadržaja snimljenih u Trećem Reichu (The Encyclopedia, 262. – u sklopu natuknice “Film” – i u istoj knjizi, 1017. – u sklopu natuknice “Wandering Jew”). Uz taj film, istaknutiji antisemitski igrani filmovi bili su također i “`idov Süss” (“Jud Süss”) te “Rothschild” (“ Die Rothschilds”), koji su također prikazivani u NDH. Zanimljivo je da su sva tri navedena filma besplatno mogli pogledati posjetitelji izložbe “`idovi.

Izložba o razvoju židovstva i njihovog rušilačkog rada u Hrvatskoj prije 10. IV. 1941. Rješenje židovskog pitanja u N.D.H.”, koja je održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu od 1. svibnja do 1. lipnja 1942. Samu izložbu priredio je Državni izvještajni i promičbeni ured kod Predsjedničtva Vlade, dakle državna ustanova NDH. Dakle, i ovdje je riječ o jednoj vrsti izravne promidžbe, u kojoj je ustanova NDH upotrijebila njemački promidžbeni materijal u njegovu izvornu obliku i kao takvog ga predstavila hrvatskoj publici. Podaci o izložbi preuzeti su iz male brošure-kataloga izložbe, koji je izašao pod gornjim naslovom u izdanju Državnog izvještajnog i promidžbenog ureda. Na stranici 31. te brošure bile su otisnute “doznake za besplatne ulaznice” za spomenute filmove. U kraćem tekstu otisnutom uz doznake bilo je navedeno da svi “posjetioci izložbe ’`idovi’ imaju pravo besplatnog posjeta odličnih slikopisa njemačke proizvodnje: /..../ Ovi slikopisi prikazivat će se u slikokazu (kinu, op. M. J.) ’Danica’ (prije ’Luxor’) svaki dan od 15.30 sati, a nedjeljom kao matineja u 11 sati i to: od 3. V. –10. V. ’Vječni `id’, od 11. V. – 20. V. ’Rothschild’ i od 21. V. – 31. V. ’`idov Süss’.

Među ostalim, otvorenje izložbe opisano je u člancima neimenovanih pisca, pod naslovom “Velika stvaralačka snaga umjetnosti Njemačkog naroda. Velika izložba Njemačkog kiparstva pod počasnim pokroviteljstvom Vojskovođe Doglavnika Slavka viteza Kvaternika i Nj. Preuzv. Siegfrieda Kaschea”, Hrvatski domobran (tjednik, Zagreb), br. 16. (27.), 23. travnja 1942., 12. te “Svečano otvorenje izložbe ’Njemačke plastike sadašnjosti’”, Nova Hrvatska, god. II., br. 92., 19. travnja 1942., 8. u Kao i u slučaju izložbe “Borba udružene Europe na Istoku”, i za ovu izložbu izdani su različiti promidžbeni materijali. Od njih je svakako najzanimljivija nevelika brošura-katalog pod naslovom Njemačka plastika sadašnjosti, na kojoj, istina, ne stoji otisnut naziv pravog organizatora izložbe, no nedvojbeno je da do tiskanja takve publikacije ne bi moglo doći bez bliske suradnje s organizatorom, odnosno sa spomenutim njemačkim ustanovama. Ono što odmah upada u oči jest natpis na naslovnoj stranici: “Hrvatsko njemačko družtvo u Zagrebu poziva na posjet izložbe”. Također, nakon nekoliko stranica na kojima su objavljene fotografije njemačkih umjetnika Josepha Thoraka i Arna Brekera te umjetnine suvremenih njemačkih kipara, na samom kraju brošure otisnut je opsežniji tekst tajnika Hrvatsko-njemačkog društva Ive pl. Aljančića pod naslovom “Hrvatsko-Njemačko Družtvo kao posrednik uljudbe između Hrvatske i Njemačke” (7.-8.). Osim što je na 5. stranici brošure otisnut kraći tekst Siegfrieda Kaschea kao pokrovitelja izložbe (uz taj tekst, na 4. stranici je otisnut i tekst Slavka Kvaternika, drugog pokrovitelja izložbe), nigdje se u toj brošuri ne spominje niti njemačko ministarstvo promidžbe, niti njemačko ministarstvo vanjskih poslova te čitatelj može dobiti dojam da ne samo iza brošure, nego također i iza izložbe, stoji spomenuto Hrvatsko-njemačko društvo. To još jednom upućuje na namjeru prikrivanja stvarne uloge njemačkih ustanova u organiziranju i provođenju promidžbenih djelatnosti. Svakako je zanimljivo i to da je u navedenim člancima u Hrvatskom domobranu i Novoj Hrvatskoj, koje su nedvojbeno pisali hrvatski novinari, ipak jasno istaknuto tko je pravi organizator izložbe. Jedan primjerak navedene brošure također se čuva u HPM, DZ XX. st., inv. br. 9899. Uz brošuru su izdani i posebna prigodna omotnica te prigodna dopisnica, a poštanske vlasti odobrile su izradu i uporabu posebnog prigodnog poštanskog žiga koji je bio u uporabi 24. travnja 1942. Taj žig otiskivan je na navedene dopisnice i omotnice (podaci o žigu preuzeti su iz Hrvatske filatelije (mjesečnik, Zagreb), god. II., broj.

1.-5., siječanj-svibanj 1942., 31.).

“Velika stvaralačka snaga umjetnosti Njemačkog naroda. Velika izložba Njemačkog kiparstva pod počasnim pokroviteljstvom Vojskovođe Doglavnika Slavka viteza Kvaternika i Nj. Preuzv. Siegfrieda Kaschea”, Hrvatski domobran (tjednik, Zagreb), br.

16. (27.), 23. travnja 1942., 12.

178

VDG JAHRBUCH 2001

/../ Hrvatsko-njema~ko dru{tvo u Zagrebu, a izlo`bu je uredio Ured za likovnu umjetnost kod Führerovog povjerenika za nadgled cjelokupne duhovne i svjetovni nazor oblikuju}e obuke i odgoja NSDAP29 uz potporu ministarstva Reicha za narodno prosvje}ivanje i promi~bu.”30 Iz prethodnih citata vidljivo je da je u organizaciji izlo`be sudjelovalo vi{e njema~kih strana~kih i dr`avnih ustanova, a me|u njima svoje je mjesto na{la i njema~ka dipolomacija. Svakako je u tom sklopu zanimljivo spominjanje izravne uklju~enosti nacional-socijalisti~ke stranke u organizaciju izlo`be.

Pokrovitelj izlo`be s njema~ke strane opet je bio njema~ki poslanik Siegfried Kasche. S hrvatske je strane i ovaj put nastupio vojskovo|a-doglavnik Slavko Kvaternik, a njih dvojica su i otvorili izlo`bu. Prema novinskim izvje{}ima, uz njih su na otvorenju zapa`enu ulogu imali prof. dr. ing. \uro Stipeti}, predsjednik Hrvatsko-njema~kog dru{tva u Zagrebu te “Reichsampleiter”31 dr. Georg Scholz.32 Zanimljivo je istaknuti da je Scholzov govor u cijelosti objavljen krajem 1942. godine u zborniku Hrvatsko kolo.33 Na izlo`bi je bilo izlo`eno 123 djela “55 najpoznatijih njema~kih kipara dana{njice”, a dopremljena su “i djela ve}ega obujma, koja se obi~no ne izla`u na takvim priredbama, da bi se stvorio {to cjelovitiji utisak o ovoj grani njema~kog umjetni~kog stvaranja. Isto tako zastupane su sve tvari, kojima se izra`ava kiparska umjetnost. ^itav niz slu`benih mjesta Reicha, ministarstva i zbirka stavilo je na raspolaganje svoja djela, da bi priredba {to bolje uspjela.”34 Na izlo`bi su bili zastupljeni vode}i kipari Tre}eg Reicha, primjerice Arno Breker, Joseph Thorak, Georg Kolbe i drugi. Novinar Hrvatskog domobrana bio je posebno ponosan na ~injenicu da izlo`ba “ovih razmjera i ovakvog zna~enja nije jo{ prire|ena niti u samom Reichu, jer }e se tek nakon priredbe u Zagrebu prikazati u Njema~koj i u drugim zemljama.”35 Iako bi se moglo re}i kako je to ponajprije bila izlo`ba umjetni~kih djela, te da je mo`da neto~no u prvi plan stavljati njen promid`beni zna~aj, to ipak nije tako. Kao prvo, kao {to se to ve} mo`e vidjeti i iz uvoda, njema~ka umjetnost je u Tre}em Reichu i slu`beno pripadala pod nadle`nost Ministarstva za promid`bu i narodno prosvje}ivanje. S druge strane nedvojbena je op}epoznata ~injenica da je ta umjetnost bila u slu`bi veli~anja nacional-socijalizma i vlasti Tre}eg Reicha, odnosno na svoj je na~in vr{ila promid`bu tih ideja, te je sukladno tome i 29

30 31 32 33

34

35

Iza titule “Führerovog povjerenika za nadgled cjelokupne duhovne i svjetovni nazor oblikujuće obuke i odgoja NSDAP” krije se ime spomenutog Alfreda Rosenberga. Usp. spomenuti Rosenbergov životopis, The Encyclopedia, 813.

“Svečano otvorenje izložbe ’Njemačke plastike sadašnjosti’”, Nova Hrvatska, god. II., br. 92., 19. travnja 1942., 8.

Nije mi poznato točno značenje titule “Reichsampleitera”.

“Svečano otvorenje izložbe ’Njemačke plastike sadašnjosti’”, Nova Hrvatska, god. II., br. 92., 19. travnja 1942., 8.

Georg Scholz, “Suvremeno njemačko kiparstvo”, Hrvatsko kolo. Književno-naučni zbornik, sv. XXIII., uredili B. Livadić i M. Jurkić, Zagreb, 1942., 164.-167. U bilješci uz tekst (164.) stoji: “Iz govora, kojim je otvorena izložba novog njemačkog kiparstva u Zagrebu (u travnju 1942.).” U umetku od osam stranica (paginirane rimskim brojevima – od I do VIII), umetnutom između stranica 168. i 169. navedenog zbornika, objavljeno je ukupno 16 fotografija skulptura njemačkih kipara, za koje pretpostavljam da su bile izložene na spomenutoj izložbi “Velika stvaralačka snaga umjetnosti Njemačkog naroda. Velika izložba Njemačkog kiparstva pod počasnim pokroviteljstvom Vojskovođe Doglavnika Slavka viteza Kvaternika i Nj. Preuzv. Siegfrieda Kaschea”, Hrvatski domobran (tjednik, Zagreb), br.

16. (27.), 23. travnja 1942., 12.

Isto.

179

VDG JAHRBUCH 2001

svaka izlo`ba umjetnosti Tre}eg Reicha sadr`avala i elemente politi~ke promid`be. Stoga je i vi{e nego opravdano izlo`bu “Njema~ka plastika sada{njosti” prikazivati u sklopu njema~ke promid`be u NDH. Uostalom, dovoljno je citirati nekoliko re~enica iz izvje{}a u Hrvatskom domobranu da bi bilo jasno koji su bili ciljevi te umjetnosti, a samim time i spomenute izlo`be: “Veliki preokret u Njema~koj dolaskom na vlast nacional-socializma obuhvatio je doista sva podru~ja. Zahvatio je sna`no i kulturno stvaranje, {to se jasno o~ituje i na ovoj izlo`bi. Veliki graditeljski rad Hitlera stvorio je i njema~koj plastici preduvjete za sna`an razvoj. Nove ideje, koje su oplodile narod i svakog pojedinca prodrle su i u umjetni~ko stvaranje, koje nam se ve} sada o~ituje u cjelovitoj slici, te nam odaje po~etak novog stila, novih puteva u umjetnosti, kao 36 Naslovnica bro{ure objavljene dostojnih izra`aja na{eg juna~kog doba.” U sli~nom tonu bio je i spomenuti govor dr.

Georga uz izlo`bu "Njema~ka plastika sada{njosti" (HPM, DZ XX. st., Scholza, u kojem je on umjetni~ko stvaranje u Tre}em Reichu izravno povezao s inv. br. 9899) nacionalsocijalisti~kom ideologijom te svoj “uspon imade nova njema~ka umjetnost zahvaliti okolnosti, da joj je po totalnoj politi~koj ideji nacionalsocijalizma pala u dio velika unutarnja pobuda, jer je politi~ka ideja nacionalsocijalizma ideja svjetovnog nazora, pa se po tome dade umjetni~ki oblikovati.”37 Tre}a izlo`ba koju treba spomenuti bila je ona pod nazivom “Slikarski dojmovi sa rati{ta – Maler erleben den Krieg”, koja je u organizaciji njema~kog generala u Zagrebu odr`ana u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu od 22. srpnja do 11. kolovoza 1942.38 Uz organizatora izlo`be, njema~kog generala u Zagrebu Glaisea von Horstenaua, istaknuto mjesto imali su i njezini pokrovitelji, s njema~ke strane njema~ki poslanik Siegfried von Kasche, a s hrvatske vojskovo|a-doglavnik Slavko Kvaternik. Dakle, u organizaciji te izlo`be do{la je, bar formalno, do izra`aja suradnja njema~ke diplomacije, njema~kih oru`anih snaga i hrvatskih ustanova oli~enih u 36 37

38

Isto.

Georg Scholz, “Suvremeno njemačko kiparstvo”, Hrvatsko kolo. Književno-naučni zbornik, sv. XXIII., uredili B. Livadić i M. Jurkić, Zagreb, 1942., 166.

Svi bitni podaci o izložbi, kao i popis izloženih slika, objavljeni su u sklopu kataloga izložbe Slikarski dojmovi sa ratišta. Maler erleben den Krieg, Izložbu priređuje njemački general u Zagrebu. Die Ausstellung wird von dem deutschen General in Agram veranstaltet, Zagreb, 1942., (dalje: Slikarski dojmovi – katalog) 32. stranice. Jedan primjerak ovog kataloga čuva se u HPM, DZ XX. st., inv. br. 9892. Uz katalog su kao promidžbeni materijali također izdane i prigodne omotnice i dopisnice. I tom prigodom poštanske su vlasti odobrile izradu i uporabu posebnog prigodnog žiga, koji je upotrebljavan na izložbenoj pošti 2. kolovoza 1942. Istim žigom strojno je pretiskano 1000 prigodnih omotnica i 500 prigodnih dopisnica (podaci o žigu, dopisnici i omotnici preuzeti su iz Hrvatske filatelije (mjesečnik, Zagreb), god. II., broj. 8.-10., kolovoz-listopad 1942., 100.). Jedan primjerak prigodne dopisnice pretiskane prigodnim žigom nalazi se u posjedu autora.

180

VDG JAHRBUCH 2001

osobi vojskovo|e Kvaternika. Zanimljivo je da organizator i pokrovitelji izlo`be ne samo da nisu prikrivali njezin promid`beni karakter, nego su ga ~ak i isticali. Tako je vojskovo|a Kvaternik zapisao da “Umjetni~ke vizije na{ih dana, koje se ra|aju iz snage do`ivljavanja u ratnom zbivanju, ~ovjek i krajina i kruta vojni~ka svagda{njica u umjetni~kom odrazu – to su pokretni i pobudni elementi ove izlo`be, u kojoj zajedni~ki s njema~kim drugovima po prvi put stupa pred javnost i mlado hrvatsko promi~beno oru`je.”39 Dakle, iz Kvaternikovih rije~i mo`e se zaklju~iti da je ve} u tom razdoblju postignuta njema~ko-hrvatska vojna promid`bena suradnja. To posredno potvr|uju i rije~i prire|iva~a izlo`be, generala Horstenaua koji je zapisao da ga “veseli, {to prijateljskoj hrvatskoj bra}i u oru`ju mogu na razgled pru`iti ovaj izsje~ak iz rada hrabrih njema~kih mu`eva od na{ih promi~benih satnija.

Posebice pozdravljam sudjelovanje promi~benog odjela hrvatske vojske i posljedke njezinog rada na zajedni~kim frontama.”40 U sli~nom je tonu i zapis poslanika Kaschea, koji tvrdi da su umjetnost i rat “bili /../ dosad pojmovi, koji se ne daju spojiti.

Nova Njema~ka je, kad je morala u}i u ovaj rat, po{la sa predpostavke, da umjetnost naroda propada i postaje zbilji strana, ako ne sudjeluje djelatno u sudbonosnim borbama za europsku kulturu.

Na temelju toga shva}anja nastale su promi~bene satnije njema~ke oru`ane sile.

Njima su uz bok promi~beni odjeli prijateljskih vojska.

Na taj je na~in Njema~ka doprinijela tomu, da se `ivotu blize kulturne vrjednote te borbe sa~uvaju i drugim narodima, koji u njoj sudjeluju, i da se te uspomene predadu potomstvu u naslije|e.”41 39 40 41

Slikarski dojmovi – katalog, 5.

Isto, 7.

Isto, 6. Zanimljivo je Kvaternikovo, Horstenauovo i Kascheovo spominjanje njemačkih promičbenih satnija (to su, u biti, spomenute Propaganda Kompanie – PK, njemačke vojske) i njihovo povezivanje (izravno i posredno) s radom promidžbenih odjela oružanih snaga NDH. To, dakako, nije slučajno. Naime, od početka njegova djelovanja bila je u sklopu domobranstva nazočna promidžbena djelatnost. Dostupni izvori, u prvom redu vojni tisak, govore nam da je u početku to bila djelatnost koja je provođena unutar postojećih postrojbi domobranstva, i nije imala posebnu, strogo definiranu formu. Određenu ulogu u promidžbenoj djelatnosti u domobranstvu nedvojbeno je tijekom 1941. i 1942. godine imao Novinski odjel Ministarstva hrvatskog domobranstva, kojem je na čelu bio novinar Dominik Bumber. Isti novinar bio je istovremeno i predstavnik “Konzorcija Hrvatskog domobrana” koji je bio vlasnik i izdavač tjednika Hrvatskog domobranstva pod naslovom Hrvatski domobran. Kasnije, a sigurno od početka 1943. godine, u sklopu domobranstva djelovale su Prosvjetničke bojne, koje su nesumnjivo bile organizirane po uzoru na spomenute njemačke Promidžbene satnije, čemu u prilog idu i spomenuti tekstovi iz navedenog kataloga. Uz to, na temelju novinskih članaka vidljivo je da je njemački utjecaj na djelovanje tih bojni bio nazočan sve do kraja rata. Tako je, primjerice, u članku “ratnog izvjestitelja” Ivana Katušića “Južnim stranama s pripadnicima njemačke P.K. Posavina u svibanjsku nedjelju”, Hrvatski narod (dnevnik, Zagreb), god. V., br. 746., 1. lipnja 1943., 3., opisano kako je pred “nekoliko dana /../ pošla u južnije strane države zajedno s jednom skupinom njemačke P.K. prva skupina hrvatskih ratnih izvjestitelja pripadnika Prosvjetničke bojne”, a pisac članka istaknuo je kako su pripadnici “njemačke promičbene bojne” uputili hrvatske ratne izvjestitelje “u bit uztrojstva svoje uzorne jedinice, spremni su da nam podrobno objasne svaku zanimljivost, koja se tiče toga područja”. Zanimljiva je i slikovna reportaža pod naslovom “Hrvatski prosvjetnici u Potsdamu” objavljena u časopisu Sve za Hrvatsku. Slikovni časopis hrvatskog borca (polumjesečnik, Zagreb), god. II., br. 2., sredinom siječnja 1945., 10.-11., u kojoj je slikom i riječju opisan boravak i izobrazba hrvatskih prosvjetnika u Potsdamu, “koji bi se mogao nazvati sveučilištem Njemačke vojne promidžbe” (10.) i koja pokazuje da je i na samom kraju rata bio nazočan njemački utjecaj na rad Prosvjetničkih bojni domobranstva (odnosno Hrvatskih oružanih snaga, kako su se oružane snage NDH službeno zvale od polovice siječnja 1945.)

181

VDG JAHRBUCH 2001

Sama izlo`ba sadr`avala je radove “na{ih ratnih slikara i crta~a za tisak u okviru njema~kih promi~benih satnija. /..../ U ovoj izlo`bi vidimo ujedno i slike i crte`e ratnih slikara hrvatske bra}e u oru`ju, koji su sudjelovali kod borba na Istoku i u Bosni. Njihovo je djelo kao i djelo njihovih njema~kih drugova uzvi{eno svjedo~anstvo zajedni~ke borbe za novo doba, na fronti proti kaosu, plutokraciji i bolj{evizmu.”42 Na kraju mi preostaje opisati spomenutu “Hrvatsko-njema~ku poljopriradnu smotru” koja je odr`ana u sklopu jesenskog Zagreba~kog zbora 1942. godine. Ta je smotra bila, kako je u katalogu izlo`be zapisao ministar selja~kog gospodarstva u Hrvatskoj dr`avnoj vladi dr. Jozo Dumand`i}, “zajedni~ka poljodjelska izlo`ba hrvatskog ministarstva selja~kog gospodarstva i Njema~kog Reicha, koja ima poslu`iti promicanju i unapre|enju selja~ke proizvodnje, jo{ jedan je dokaz vi{e zajedni~ke suradnje hrvatskog i njema~kog naroda na gospodarskom polju, koja je suradnja isto tako iskrena i bratska, kao {to je ona na bojnim poljima za Novu Europu”.43 U istom katalogu nailazimo i na neizostavnog Siegfrieda Kaschea, {to potvr|uje uklju~enost njema~kog poslanstva u organizaciju smotre.44 Naposljetku, tekst Herberta Backea, “opunomo}enika za vo|enje poslova ministra Reicha za prehranu i poljoprirad”, otkriva njema~ku ustanovu iz Reicha koja je po svoj prilici osmislila i pripremila tu izlo`bu.45 Kao {to se to mo`e vidjeti iz navedenog Dumand`i}eva teksta, tako je i u Kascheovu i Backeovu tekstu nazo~an niz promid`benih elemenata. Sama izlo`ba bila je, kako je to mogu}e vidjeti iz kataloga, podijeljena u tri odjela – odjel A, odjel B i odjel C. Odjel A, “Njema~ka proizvodna bitka”,46 i odjel B, “I poslije rata mora kontinentalna Europa sama proizvoditi svoje `ivotne namirnice”47 predstavljaju onaj dio izlo`be koji je priredila izravno njema~ka strana, a odjel C, “Hrvatska proizvodna bitka”,48 nedvojbeno predstavlja hrvatski dio izlo`be. Na prvi pogled mo`e se u~initi ~udnim za{to se jedna poljoprivredna smotra stavlja u kontekst politi~ke promid`be te stoga treba navesti kako je u njoj (posebice u njezinu njema~kom dijelu) politi~ka promid`ba bila vrlo zastupljena. Pri obrazlaganju te tvrdnje mo`e se krenuti od spomenutih naslova odjela A i odjela B, koji nemaju puno zajedni~koga s “~istom” poljoprivredom. Iz kataloga je vidljivo da je na izlo`bi bilo izlo`eno vi{e panoa s prakti~nim poljoprivrednim i poljoprivredno-promid`benim porukama.49 Natpisi na panoima (slikama) objavljenim unutar odjela A i B isklju~ivo su na njema~kom jeziku. Uz to, pojedini panoi sadr`e i zemljovidne prikaze koji upu}uju na to da je navedena izlo`ba 42

43 44 45 46 47 48 49

Slikarski dojmovi – katalog, 8. Prema podacima iz kataloga (10.-32.) vidljivo je da je bilo izloženo ukupno 211 radova (od toga 181 rad njemačkih autora te 30 radova hrvatskih autora).

Hrv.-njem. smotra, 1.

Isto, 2. (hrvatska verzija teksta).

Isto, 9.-10. (hrvatska verzija teksta) Isto, 13.-30.

Isto, 31.-52.

Isto, 53.-73.

Katalog je bogato ilustriran slikama koje nedvojbeno predstavljaju preslike panoa sa izložbe. Naime, objavljene slike ne sadrže samo likovne prikaze, nego također i veliku količinu tekstovnih poruka, a napose brojčanih pokazatelja, te predstavljaju samostalan prikaz, kojem nije potreban nikakav dodatni tekst. Ipak, ispod svake slike otisnut je i kraći tekst (na hrvatskom i njemačkom), koji dodatno objašnjava sadržaj svake pojedine slike.

182

VDG JAHRBUCH 2001

(odnosno njezin njema~ki dio) bila osmi{ljena i pripremljena znatno prije zagreba~ke smotre. Naime, na sva ~etiri panoa na kojima je prikazan zemljovid Tre}eg Reicha, njegove granice ne upu}uju na fakti~no stanje koje je vladalo 1942., nego na razdoblje nakon sloma Poljske u jesen 1939.50 Ta ~injenica upu}uje na pomisao da u slu~aju njema~kog dijela smotre nije bila rije~ o smotri pripremljenoj posebno za Zagreba~ki zbor 1942., nego o smotri koju je njema~ko Ministarstvo za prehranu i poljoprivredu (Ministerium für Ernährung und Landwirtschaft) priredilo za prikazivanje u ve}em broju mjesta, i to daleko prije nego li je Nezavisna Dr`ava Hrvatska uop}e i postojala. Dakako, dio izlo`be bio je prilago|en novom stanju te se u nekoliko tekstova u sklopu njema~kog dijela izlo`be spominjala i uloga Nezavisne Dr`ave Hrvatske.51 U sadr`ajnom smislu izlo`ba se mo`e podijeliti na onaj njezin dio (odnosno na one panoe) na kojem su prevladale stru~ne teme, slabo ili nikako povezane s politi~kom promid`bom te na onaj manji dio izlo`be u kojem je u ve}oj ili manjoj mjeri bila zastupljena politi~ka promid`ba. Dakako, taj dio izlo`be je ono {to je zanimljivo za obradu u ovom radu. Od 16 panoa (slika) i njima pripadaju}ih tekstova objavljenih u sklopu njema~kog dijela izlo`be, ~ak njih osam sadr`i u ve}oj ili manjoj mjeri politi~ko-promid`bene poruke. Svakako najizrazitiji primjer politi~ke promid`be su slika i pripadaju}i tekst pod naslovom “Der angelsächsisch-jüdische Freihandel zerstört den Weltmarktpreis” (“Anglosasko-`idovska slobodna trgovina uni{tava cienu na svjetskom tr`i{tu”).52 Zanimljivo je da u sklopu spomenutog odjela C, dakle hrvatskog dijela izlo`be, politi~ka promid`ba gotovo uop}e nije bila nazo~na, te je velika ve}ina panoa (slika) u sklopu tog dijela izlo`be imala zada}u davanja prakti~nih savjeta seljacima.53 Odre|eni elementi politi~ke promid`be mogu se na}i tek u panou (slici) i tekstu “Odnosi izme|u hrvatskog i njema~kog poljodjelstva”.54 50

51

52 53

54

Riječ je o panoima (slikama) objavljenim u navedenom katalogu na stranicama 39., 43., 45. i 47. Na tim zemljovidima područje Trećeg Reicha prikazano je u granicama od prije 1. rujna 1939., a također, na zemljovidima na stranicama 39., 45. i 47. prikazano je u posebnim granicama i ono područje Poljske koje su njemačke postrojbe zauzele u rujnu 1939., i zadržale nakon povlačenja sovjetsko-njemačke crte razgraničenja, prema kojoj je u sastavu SSSR-a ostao veliki dio prijeratne Poljske, pa i znatna područja koja su prvobitno zauzele njemačke postrojbe. Vrlo je zanimljiv izvor za praćenje teritorijalnog razvitka Trećeg Reicha Meyers Neuer Volksatlas. Ein Kartenwerk zum Verständnis des Zeitgeschehens, Leipzig, s.a. Zemljovid Trećeg Reicha (prema stanju granica od 1. listopada 1941.) objavljen je na stranici 10., manji zemljovid na kojem je prikazan rat u Poljskoj objavljen je na stranici 12., a zemljovid s prikazom teritorijalnog razvitka Trećeg Reicha od 1933. do 1941. na stranici 8. Iz tih zemljovida vidljivo je da je sovjetsko-njemačka interesna crta uspostavljena 10. listopada 1939. a službeno je, nakon uključenja dijela zauzetih poljskih zemalja izravno u sastav Trećeg Reicha, 26. listopada 1939. od ostatka zauzetog područja uspostavljen General – Gouvernement, kao tzv. “Nebenland”, odnosno područje uključeno u sastav Trećeg Reicha, ali pod posebnom upravom. Budući da na zemljovidima objavljenim u katalogu još uvijek sva zauzeta poljska područja čine posebnu cjelinu, izdvojenu od područja Reicha, to je vjerojatno da su spomenuti zemljovidi nastali u razdoblju neposredno po svršetku rata u Poljskoj. Također, na jednom od zemljovida označena je i Kraljevina Jugoslavija (39.), a i granice Mađarske i Rumunjske na istom zemljovidu odgovaraju stanju koje je vladalo u razdoblju između 4. travnja 1939. i 30. kolovoza 1940. (usp. Meyers Neuer Volksatlas. Ein Kartenwerk zum Verständnis des Zeitgeschehens, Leipzig, s.a., 20.-21.).

Nezavisna Država Hrvatska spomenuta je tako u tekstu“Proizvodna pričuva I. – Povišenje priroda po jedinici površine”, Hrv.-njem. smotra, 44.

Hrv.-njem. smotra, 35.

Kao tipične primjere za tu tvrdnju navodim panoe (slike) i tekstove “Upotrebljavaj najbolje sjeme i mienjaj ga češće!” i “Sij Međuusjeve!”, Hrv.-njem. smotra, 58. i 59. Uz to ističem da su natpisi na panoima (slikama) bili dvojezični, hrvatski i njemački, dok su svi objavljeni tekstovi bili isključivo na hrvatskom jeziku.

Hrv.-njem. smotra, 73.

183

VDG JAHRBUCH 2001

Na kraju se mo`e re}i da se djelatnost njema~ke promid`be nije iscrpljivala samo u “klasi~nim” podru~jima politi~ko-promid`benog djelovanja, nego se nastojalo iskoristiti sva dostupna podru~ja javne djelatnosti, kao {to je u konkretnom slu~aju bila “Hrvatsko-njema~ka poljopriradna smotra”.

Zavr{avaju}i opis triju izlo`aba i poljoprivredne smotre, koje su tijekom 1941. i 1942. godine predstavljale svakako najznatnije pothvate njema~ke promid`bene djelatnosti, treba jo{ jednom ponoviti kako one mogu poslu`iti kao dobri primjeri na kojima se mo`e vidjeti konkretna promid`bena uloga njema~kih diplomatskih predstavnika u NDH, a tako|er i djelovanje drugih njema~kih ustanova, kao i njihova isprepletenost u promid`benoj djelatnosti. Tako|er treba ponoviti kako je u svim slu~ajevima bila rije~ o izravnoj promid`bi.

Uloga hrvatskog tiska u {irenju njema~ke promid`be – primjer posredne promid`be Vrlo je bitnu ulogu u izravnom {irenju promid`benih poruka imao tisak koji sam detaljno opisao u spomenutom ~lanku o njema~kom tisku u NDH, te bi detaljnije opisivanje tog tiska predstavljalo nepotrebno ponavljanje napisanoga.55 Tisak je tako|er iznimno bitan i za posredno {irenje promid`be, budu}i da je hrvatski tisak u NDH kroz cijelo razdoblje od 1941. do 1945. redovito prenosio poruke koje se mogu nedvojbeno ozna~iti njema~kim promid`benim porukama.56 Tako su redovito preno{eni govori i izjave (odnosno njihovi dijelovi) vode}ih njema~kih dr`avnih, strana~kih i vojnih du`nosnika, primjerice Adolfa Hitlera, ministra za narodno prosvje}ivanje i promid`bu Josepha Goebbelsa, ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa i drugih. Uz to objavljivani su i ~lanci koji su u iznimno pozitivnom svjetlu prikazivali razvoj unutarnjeg njema~kog politi~kog, javnog, dru{tvenog i kulturnog `ivota. Tipi~an je primjer takvog izvje{tavanja ~lanak neimenovanog “posebnog izvjestitelja” “Njema~ka umjetnost na XXIII. Biennalu u Mletcima” objavljen u dnevniku Nova Hrvatska 1942. godine.57 U tom ~lanku s velikim se udivljenjem opisuje suvremena njema~ka umjetnost. U ~lanku napose upada u o~i isticanje ideolo{ke utemeljenosti tada{nje njema~ke umjetnosti, {to je u kra}em tekstu prenesenom u sklopu ~lanka nedvosmisleno istaknuo prof. Adolf Ziegler, povjerenik njema~kog paviljona i “predsjednik Komore likovnih umjetnosti Reicha”: “Nacionalsocijalisti~ka Njema~ka, fa{isti~ka Italija i udru`eni narodi nalaze se u svjetskoj borbi najve}eg zama{aja. Veliki ratni dogo|aji bacaju zrake u skoru budu}nost. Golemi napori koje ~ini Domovina, da dokraj~i rat pobjedom, donijet }e oslobo|enje od bolj{evizma i jedan novi i bolji svjetski poredak. Usprkos strahovitih 55

56

57

“Njemački listovi za hrvatsku javnost”, Jareb, “Njemačko novinstvo”, 162.-167. Iz navedenog članka vidljivo je da nije bila samo riječ o tiskanju i distribuciji njemačkih listova na hrvatskom jeziku, nego i o širenju njemačkih listova iz Trećeg Reicha na njemačkom jeziku.

Svoju tvrdnju temeljim na uvidu u sve bitne dnevnike, tjednike i dvotjednike koji su izlazili u NDH, od kojih treba istaknuti dnevnike Hrvatski narod (Zagreb), Nova Hrvatska (u početku, od svibnja do listopada 1941., izlazio pod naslovom Novi list, Zagreb) i Hrvatski list (Osijek).

“Njemačka umjetnost na XXIII. Biennalu u Mletcima”, Nova Hrvatska (dnevnik, Zagreb), god. II., br. 155., 5. srpnja 1942., 11. Članak je potpisan inicijalima “mk”.

184

VDG JAHRBUCH 2001

ratnih dogo|aja, tako|er i ove godine o~ituje se umjetnost na Biennalu i to je jasni znak sigurnosti u pobjedu i o unutra{njoj i izvanjskoj mo}i Domovine.” Pisac ~lanka sa`eo je Zieglerove rije~i i zaklju~io iz njih “u ~em se sastoji bit njema~ke izlo`be na ovom Biennalu. Tu je umjetni~kim slikama prikazano kako sav njema~ki narod: i vojnici na boji{tu i oni u pozadini, stremi istom cilju. Po`rtvovanje je veliko kod cijelog njema~kog naroda u toj gigantskoj borbi.” Navedene re~enice prof. Zieglera i pisca ~lanka te{ko je razumjeti u bilo kojem drugom smislu, osim u promid`benom.

Uz spomenuti ~lanak vrijedi istaknuti niz ~lanaka objavljenih u dnevniku Nova Hrvatska tijekom srpnja 1944., a koji su se odnosili na neuspjeli poku{aj atentat na Adolfa Hitlera od 20. srpnja 1944. Te ~lanke djelomi~no su pisali hrvatski novinari, a velik dio su ~lanci i izjave preuzeti iz njema~kih izvora. Tako je na jednoj naslovnici dnevnika Nova Hrvatska iz srpnja 1944. zna~ajno mjesto zauzeo posebno uokvireni nepotpisani komentar pod naslovom “Providnost je sa~uvala Führera”,58 u kojem se tvrdilo da je “Ob}e zgra`anje i odvratnost izazvala .. ve~eras u cieloj Europi viest o atentatu na Führera Velikog Njema~kog Reicha Adolfa Hitlera. Zlo~instvo, kojim se poku{alo li{iti `ivota predvodnika gigantske borbe Europe protiv mra~nih sila za bolji i pravedniji poredak, sigurno nije izraz europskog duha... Hrvatski narod na poseban na~in dieli i ovom prigodom osje}aje njema~kog naroda i ostalih europskih naroda, jer mu je uviek u sje}anju zna~ajna podpora, koju mu je pru`io veliki njema~ki narod pod vodstvom Führera Adolfa Hitlera u djelu njegovog narodnog oslobo|enja izpod tu|inskog jarma i uzpostave Nezavisne Dr`ave Hrvatske, kao i daljnje podpore Velikog Njema~kog Reicha na izgradnji na{e mlade dr`ave, a osobito u borbi protiv zajedni~kog neprijatelja, bolj{evika, u kojoj se opet potvrdilo staro bratstvo u oru`ju.”

Zanimljivo je da je naslovnica istog broja Nove Hrvatske bila gotovo u cijelosti posve}ena atentatu na Hitlera.59 Uz priloge spomenutog sadr`aja objavljivan je tako|er velik broj priloga vezanih uz ratne doga|aje. U velikom broju slu~ajeva rije~ je bila o izravnom preno{enju njema~kih ratnih izvje{}a, ali isto tako i o raznim ~lancima i reporta`ama koje su detaljnije opisivale pojedine doga|aje, postrojbe i istaknute vojnike. I u samim izvje{}ima s boji{ta, koja su na sa`et na~in davala pregled bitnih doga|aja na boji{tima, vi{e je nego o~ita nazo~nost promid`benih elemenata, a napose je to uo~ljivo u spomenutim reporta`ama. Gotovo redovito to su bila izvje{}a koja je iz

58

59

“Providnost je sačuvala Führera”, Nova Hrvatska (dnevnik, Zagreb), god. IV., br. 166, 21. srpnja 1944., 1. Treba napomenuti da su takve komentare na naslovnici dnevnih listova u NDH obično pisala uredništva (ili urednici) tih listova.

Uz spomenuti komentar objavljeno je još pet članaka, od toga četiri posvećena atentatu. U sva četiri slučaja riječ je o službenim priopćenjima i izjavama. Kao prvo objavljeno je kratko izvješće iz “Glavnog stana Vođe Reicha” od 20. srpnja pod naslovom “Neuspjeh atetnata na Führera”. Ispod tog izvješća slijedi izvješće Hrvatskog dojavnog ureda (HDU) pod naslovom “Poglavnik tumači osjećaje hrvatskog naroda povodom zločinačkog pokušaja”, u kojem je ukratko opisan sastanak dr. Ante Pavelića s njemačkim poslanikom u NDH Siegfriedom Kascheom. U članku “Predstavnici Hrvatske državne vlade izrazili gnušanje nad neprijateljskim zločinstvom” ukratko je opisan posjet predsjednika Hrvatske državne vlade dr. Nikole Mandića i ministra vanjskih poslova dr. Mehmeda Alajbegovića njemačkom poslaniku Siegfriedu Kascheu, a u članku “Brzojavka ministra postrojnika Reichsleiteru Martinu Bormannu” prenesen je tekst brzojava koji je Bormannu uputio ministar postrojnik dr. Lovro Sušić.

185

VDG JAHRBUCH 2001

“Glavnog stana Vo|e Reicha”, javljalo “Vrhovno zapovjedni~tvo oru`anih snaga”.60 Iako su u takvim prilozima, a tako|er i u drugim prilozima, ~esto sadr`ane i informacije i pogledi koji se ne moraju nu`no (ili uop}e) tretirati kao promid`beni, ipak stoji ~injenica kako je zastupljenost “~istih” promid`benih sadr`aja u takvim prilozima bila vrlo visoka. Uz to, ne treba zaboraviti da je, kako je to prikazano na po~etku rada, informativni sustav (tisak, radio i film) i formalno u Tre}em Reichu pripadao sustavu promid`be.

Na kraju se, na temelju opisanih ~lanaka, mo`e zaklju~iti da je bila rije~ o specifi~nom obliku promid`be koja je, unato~ tome {to je bila preno{ena preko hrvatskog tiska, u stvarnosti veli~ala i opravdavala tada{nju nacionalsocijalisti~ku Njema~ku i njezinu politiku te se takva promid`ba s pravom mo`e dr`ati posrednom njema~kom promid`bom. Tako|er, treba naglasiti da je tisak zahvaljuju}i konkretnoj situaciji na tada{njem hrvatskom prostoru, u kojem su ostali mediji u usporedbi s tiskom bili razmjerno slabije razvijeni, u tom razdoblju bio nedvojbeno jedno od najbitnijih sredstava {irenja promid`be te je stavljanje opisa uloge hrvatskog tiska u {irenju promid`be odmah iza opisa promid`bene uloge njema~kih ustanova u NDH opravdano i potrebno.

Bro{ure i ostali tiskani materijali Spominjanjem tiska i njegove uloge u {irenju promid`be ni izdaleka nisu iscrpljeni svi oblici tiskanih materijala koji su kori{teni za {irenje promid`be.

Ponajprije, rije~ je o mnogobrojnim bro{urama, koje su u velikom broju tiskane i, dakako, distribuirane me|u hrvatskim gra|anima. Opisuju}i promid`beno djelovanje razli~itih njema~kih ustanova na vi{e mjesta spomenuo sam postojanje, odnosno izdavanje razli~itih bro{ura (u konkretnim slu~ajevima rije~ je bila o manjim katalozima i bro{urama posve}enim opisanim izlo`bama), {to upu}uje na njihovu konkretnu ulogu u {irenju promid`be. Zanimljivo je da je u spomenutom izvje{}u Karla Hansa Andrasa od 27. listopada 1941. istaknuto utjecanje “na {iroke narodne mase putem svih propagandnih sredstava, koja stoje na raspolaganju i to u prvom redu bro{urama isklju~ivo na hrvatskom jeziku, te slikovna propaganda (zidne novine).”61 Dok se za bro{ure nedvojbeno mo`e re}i da su ~inile znatan dio njema~ke promid`be, dotle se na temelju dostupnih dokumenata i izvornog promid`benog tvoriva ne mo`e jasno odrediti stupanj prisutnosti zidnih novina.

Kod bro{ura, kao i kod drugih vrsta promid`benih materijala, mo`e se govoriti o izravnoj i posrednoj promid`bi, odnosno o kombinaciji tih dvaju na~ina {irenja 60

Takvo je ratno izvješće objavljeno u dnevniku Hrvatski narod (Zagreb), god. V., br. 828, 8. rujna 1943., 1, pod istaknutim naslovom “Težki neprijateljski gubitci u zraku”. I to izvješće, kao i stotine drugih objavljenih u istom dnevniku bila su “opskrbljena” širokim podnaslovima koji su otkrivali detalje izvješća. U ovom slučaju podnaslovi su bili sljedeći: “Nad Njemačkom oborena 53 angloamerička bombardera, a na iztočnom bojištu 59 sovjetskih zrakoplova. - Boljševici izgubili jučer 144 oklopljena kola. – Jak napadaj na neprijateljsko uporište u području Cambridgea”. Uvod u izvješće imao je stalni oblik, koji se gotovo uopće nije promijenio kroz cijelo ratno razdoblje te je u ovom slučaju uvod glasio: “NJEMAČKI RATNI IZVJEŠTAJ

61

GLAVNI STAN VOĐE REICHA, 7. rujna. Vrhovno zapovjedničtvo oružanih snaga javlja:” Flod, rukopis, “2. Njemačko poslanstvo”.

186

VDG JAHRBUCH 2001

promid`be. Me|u bro{ure nedvojbeno se mogu svrstati i spomenuti katalozi opisanih izlo`bi, odnosno drugi materijali. Pri tome bi se katalog spomenute izlo`be “Slikarski dojmovi sa rati{ta – Maler erleben den Krieg”, mogao ozna~iti kao primjer izravne promid`be, unato~ supokroviteljstva vojskovo|e-doglavnika Slavka Kvaternika i sudjelovanja manjeg broja hrvatskih slikara na toj izlo`bi. Za razliku od toga, primjer navedene bro{ure posve}ene Prigodna dopisnica i `ig uz izlo`bu opisanoj izlo`bi “Njema~ka plastika "Slikarski dojmovi sa rati{ta - Maler sada{njosti” nedvojbeno predstavlja erleben den Krieg" primjer posredne promid`be u kojoj je hrvatska ustanova (Hrvatsko-njema~ko dru{tvo u Zagrebu) odigrala ulogu prenositelja njema~kih promid`benih poruka.

Zna~ajnu skupinu bro{ura ~ine one bro{ure koje su izravno prenosile njema~ke sadr`aje (prevedene na hrvatski jezik), ali su ih nedvojbeno izdali hrvatski izdava~i u Hrvatskoj. Velik broj takvih bro{ura izdan je u nakladi poduze}a “Press-import d.d.” iz Zagreba, ali su se kao nakladnici pojavljivali i drugi izdava~i u NDH.62 Vrlo su sli~ne tim bro{urama i brojne knjige, prijevodi njema~kih izdanja, koje su izdali hrvatski izdava~i. Dakle, i ovdje je bila rije~ o izravnom preno{enju njema~kih sadr`aja u hrvatskom prijevodu.

Za razliku od opisane skupine bro{ura, kod ostalih njema~kih bro{ura stvari nisu bile tako jasne. Naime, kao i kod drugih promid`benih materijala, tako se i kod velikog broja bro{ura vidi jasna namjera njihovih izdava~a da ostanu anonimni.

Konkretno, gotovo ni u jednom slu~aju nisam kod bro{ura, za koje nedvojbeno dr`im da su njema~ke, utvrdio da je u njima izravno ili neizravno ozna~eno ime izdava~a.63 Dakako, postavlja se pitanje na koji se na~in mo`e za pojedinu bro{uru tvrditi da je proizvod njema~ke promid`be te je potrebno objasniti na koji na~in je mogu}e 62

63

Dostupni podaci upućuju da je “Press-import d.d.”, Katančićeva 3, Zagreb (u brošurama naveden kao “Komisiona naklada Press-import”, Katančićeva 3, Zagreb) bio u djelomičnom njemačkom vlasništvu, a samim tim i pod određenim njemačkim utjecajem (usp. Jareb, “Njemačko novinstvo”, 162.-163.). Spomenuta naklada pokrenula je dvije biblioteke u sklopu kojih je objavljivala radove njemačkih autora. U biblioteci “Ratni doživljaji” objavljivane su ratne priče čiji su autori bili uglavnom njemački časnici. Primjerice, kao svezak 17. spomenute biblioteke izašla je 1942. brošura poručnika Hans-Joachima Biebracha pod naslovom Bacači plamena (jedan primjerak te brošure nalazi se u posjedu autora). Pri tome je zanimljivo istaknuti da je naziv izdavača otisnut samo u prvih nekoliko svezaka navedene biblioteke, da bi nakon toga ostao samo naziv tiskare koja ih je tiskala – Hrvatski tiskarski zavod d.d., Zagreb, Frankopanska ulica 12. U spomenutim Bacačima plamena nije otisnut naziv izdavača. Za razliku od toga, u brošuri Joachima Matthiasa Padobranci nad Holandijom, Zagreb, 1942., koja je izašla kao svezak 5. spomenute biblioteke, na stranici 2. otisnut je naziv izdavača – “Komisiona naklada Press-import d.d. – Zagreb, Katančićeva ul. 3.” Sadržaj brošura iz te biblioteke bio je očito namijenjen širim čitateljskim krugovima te je bila riječ o popularno pisanim pričama koje su opisivale uspjehe njemačkih vojnika i isticale njihovu navodnu nepobjedivost, snagu i pravednost, što nedvojbeno predstavlja snažne promidžbene elemente.

Već je citiran dio spomenutog izvješća od 27. listopada 1941. u kojem se ukazuje na potrebu izbjegavanja spominjanja kulturnog odjela Njemačkog poslanstva, što je, kako se može pretpostaviti na temelju uvida u izvorni materijal, očito bilo tipično za sve njemačke ustanove koje su sudjelovale u promidžbenim djelatnostima.

187

VDG JAHRBUCH 2001

svrstati neku od njih u skupinu njema~kih bro{ura. Do odre|enih pokazatelja o porijeklu svake pojedine bro{ure mo`e se do}i detaljnom analizom njezina sadr`aja, odnosno usporedbom temeljnih tvrdnji iz svake bro{ure s tipi~nim tvrdnjama i frazama koje je upotrebljavala promid`ba NDH, i to ~ak i u slu~ajevima kada je, kao u slu~aju novinskih ~lanaka, poslu`ila za posredno {irenje njema~ke promid`be. Postoji mogu}nost da su dio bro{ura, koje po svom sadr`aju nedvojbeno pripadaju u skupinu njema~kih promid`benih bro{ura, izdali hrvatski izdava~i, te bi u tom slu~aju bila rije~ o posrednoj promid`bi. Ipak, dr`im kako je u velikoj ve}ini slu~ajeva bila rije~ o njema~kim izdava~ima te da je broj onih bro{ura koje su mo`da izdali hrvatski izdava~i bio zanemariv, ako je takvih bro{ura uop}e i bilo. Na`alost, opseg ovog rada ne omogu}uje mi {ire obrazlaganje iznesenih tvrdnji, budu}i da bi trebalo iznijeti i veliki broj konkretnih primjera, odnosno zna~ajan prostor posvetiti samoj analizi sadr`aja promid`be NDH i njema~ke promid`be, odnosno usporedbi sadr`aja tih dviju promid`bi.64 Uz analizu sadr`aja, potrebne podatke o pripadnosti pojedine bro{ure mogu}e je dobiti i na temelju niza drugih detalja, uglavnom vezanih uz izgled i tehni~ku opremu svake od njih.

Svakako najzanimljivija i, kako se ~ini, najzastupljenija skupina bro{ura bila je ona u koju mo`emo svrstati one bro{ure koje su najvjerojatnije bile pripremljene i tiskane u Tre}em Reichu na hrvatskom jeziku.65 Kod tih bro{ura name}e se spomenuti problem odre|ivanja njihova izdava~a, odnosno kod svake pojedine bro{ure postavlja se pitanje da li je uop}e rije~ o promid`benoj bro{uri izdanoj izravno od njema~kih izdava~a. Ipak, neki elementi, tipi~ni za najve}i broj takvih bro{ura omogu}avaju njihovo razmjerno jednostavno “identificiranje” i svrstavanje u skupinu njema~kih bro{ura. Kao prvo, treba primijetiti kako je u grafi~kom smislu bila rije~ o iznimno atraktivnim proizvodima, koji su u tom smislu znatno odskakali od bro{ura koje su nedvojbeno bile proizvod promid`be NDH.66 Prigodom analize bro{ura primijetio sam da je u ve}ini njih, obi~no na zadnjim stranicama, otisnuta posebna broj~ana oznaka, koja svojim izgledom upu}uje na odre|eni sustav ozna~avanja bro{ura. Ta ~injenica osobito je bitna zbog toga {to su na isti na~in bile ozna~avane i njema~ke bro{ure na drugim jezicima te se na taj na~in mo`e njihovo izdavanje dovesti u izravnu vezu. Tako|er, od osobite mi je pomo}i kod “identifikacije” bro{ura bilo postojanje istih bro{ura izdanih na razli~itim jezicima. Dakle, broj~ane oznake bro{ura, kao i mogu}nost usporedbe istih bro{ura na vi{e jezika, bili su temelj na 64

65 66

U svom sam dosadašnjem radu, osim nastojanja za obradom njemačkog tiska u NDH (u spomenutom članku), također u velikoj mjeri koristio i ostali tisak te promidžbene materijale promidžbe NDH, te u budućnosti namjeravam u radu većeg opsega zajedno obraditi tisak i promidžbu NDH. Dosad sam, uz spomenuti članak o njemačkom tisku, objavio i rad “Odjek zločina u Katynskoj šumi u tisku Nezavisne Države Hrvatske od travnja do lipnja 1943. godine”, Časopis za suvremenu povijest, god. 30., br. 1., 117.-130., u kojem sam znatnu pozornost posvetio upravo promidžbi NDH i njezinom odnosu prema poznatom zločinu koji su sovjetske vlasti počinile početkom 1940. godine pogubivši više tisuća zarobljenih poljskih časnika i dočasnika.

Gotovo sve brošure tog tipa koje sam upotrijebio u ovom radu čuvaju su u HPM, DZ XX. st.

Riječ je o velikom broju brošura u kojima je jasno i nedvosmisleno označen izdavač. Tako je kao izdavač brošure Blaža Lorkovića Ustaški pokret u borbi za oslobođenje Hrvatske, Zagreb, 1942. bio označen Glavni ustaški stan. Brošuru Poglavnik. `ivot – misao – djelo, niz “Naši pogledi”, svezak. 1., gl. ur. prof. Danijel Crljen, Zagreb, 1944., izdalo je “Povjereničtvo za odgoj i promičbu u Postrojničtvu”, a u brošuri Poglavnik Saboru i narodu. Govor na završnoj saborskoj sjednici 28. veljače 1942., Zagreb, 1942., kao izdavač bio je označen “D.I.P.U.” (Državni izvještajni i promičbeni ured). Sve spomenute brošure nalaze se u knjižnici Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu.

188

VDG JAHRBUCH 2001

kojem je bilo mogu}e “identificirati” veliku ve}inu bro{ura navedenog tipa s kojima sam se susreo prigodom istra`ivanja. Stoga je najbolje navesti konkretan primjer koji je omogu}io dono{enje zaklju~aka o pripadnosti ne samo te bro{ure u sklop njema~kih bro{ura, nego je tako|er ukazao na obrazac po kojem su izdavane i ostale njema~ke bro{ure. Rije~ je o bro{uri pod naslovom Grad i selo – jedna zajednica, koja nedvojbeno predstavlja kvalitetan Naslovnica bro{ure grafi~ki proizvod, tako|er ozna~en Grad i selo -jedna zajednica posebnom oznakom – 2491/4/6. 67 Ista (HPM, DZ XX. st., inv. br. 10709) bro{ura bila je tako|er izdana i na srpskom jeziku (na }irilici) pod naslovom Varo{ i selo jedinstvena zajednica.68 Ako se izostavi ~injenica da je rije~ o dva izdanja na dva razli~ita jezika, dolazi se do nedvojbenog zaklju~ka kako je rije~ o istoj bro{uri koju je izdao isti izdava~. Vrlo sli~an je i primjer bro{ure na njema~kom jeziku pod naslovom Atlantik Grab Stolzer Hoffnungen,69 ~ije je srpsko izdanje, pod naslovom Atlantik grob ponosnih nada, tako|er sa~uvano u Hrvatskom povijesnom muzeju.70 Karakteristike te bro{ure (tih bro{ura) istovjetne su onima opisanima u slu~aju bro{ure Grad i selo – jedna zajednica.

Sadr`aj tih bro{ura bio je dvojak. S jedne strane velik broj bro{ura bio je izrazito afirmativan, i u njima je do izra`aja dolazilo veli~anje Tre}eg Reicha, bez obzira na to da li se radilo o veli~anju unutarnjeg stanja u njemu ili su se opisivali njema~ki ratni napori. Kao izraziti primjeri takvih bro{ura mogu poslu`iti navedena bro{ura Grad i selo – jedna zajednica, u kojoj se veli~ao nacionalsocijalisti~ki odnos prema njema~kom selu i selja{tvu, odnosno zajedni{tvo sela i grada u dru{tvenom razvitku i podno{enju ratnih napora.71 Tipi~na po veli~anju osobe Adolfa Hitlera bila je i

67

68

69 70 71

HPM, DZ XX. st., inv. br. 10709. Spomenuta oznaka nalazi se na posljednjoj strani (brošura, koja inače sadržava 32 stranice, nema oznake stranica).

HPM, DZ XX. st., inv. br. 9968. Inače, u HPM, DZ XX. st. čuva se velik broj brošura na srpskom jeziku, a također i brošura na njemačkom jeziku te mi je jedino zahvaljujući toj činjenici bilo moguće uspoređivati različita izdanja i na tim usporedbama izvući određene zaključke. I u ovoj brošuri oznaka se nalazi na posljednjoj strani – 2491 2/21. Dakle, riječ je o oznaci vrlo sličnoj oznaci u hrvatskoj brošuri. Broj 2491, koji je identičan u obje oznake, našao sam također i u većem broju drugih brošura izdanih ne samo na hrvatskom i na srpskom jeziku, nego također i u sličnim brošurama na njemačkom jeziku HPM, DZ XX. st., inv. br. 9884.

HPM, DZ XX. st., inv. br. 9885.

Kao najbolji primjer načina na koji je pisan tekst u toj bogato ilustriranoj brošuri može poslužiti uvodni tekst (str. 3.): “Njemački seljak – štićen i cijenjen u Njemačkom Reichu – nije osamljen u svojoj borbi, da za osiguranje narodne prehrane poveća prinos njemačkog tla. Grad mu pomaže. On mu šalje ljude i strojeve, pomaže mu obrađivati zemlju, krčiti šumu, graditi putove i ceste, pomaže kod sjetve, sadnje i žetve.

Njemački je narod jedna zajednica. Svi služe jednom cilju. Grad i selo su jedna fronta. – `ena u uredu ostavlja pisaći stroj, vojnik svoju posadu, đak predavaonicu, - a svi dolaze na selo: mladići, djevojke, muževi i žene. Svi su oni uz seljaka, pomažući mu radosno i puni smisla za pomoć.

189

VDG JAHRBUCH 2001

bro{ura Führer i njegov narod,72u sklopu koje se slikom i rije~ju nastojalo Hitlera prikazati u svim `ivotnim i dr`avni~kim situacijama kao dobrohotnog, ali ~vrstog i odlu~nog ~ovjeka, dr`avnika i vojskovo|u. U drugu skupinu tih bro{ura po sadr`aju pripadaju one bro{ure ~iji je cilj bio napad na protivnike Tre}eg Reicha, bilo da je bila rije~ o stvarnim ratnim neprijateljima, bilo da je bila rije~ o ideolo{kom obra~unu s protivnicima nacionalsocijalizma – ponajprije s @idovima i komunistima. Kao zanimljiv primjer antisemitske promid`be mo`e poslu`iti bro{ura [to veli seljak Ivo Pavlovi} o uzrocima selja~ke bijede.73 Glavni junak pri~e jest seljak Ivo Pavlovi}, predstavljen u bro{uri kao ~vrst i po{ten ~ovjek, koji se suprotstavlja navodnim poku{ajima `idovskog trgovca Abrahama Salomonsohna da izrabljuje i osiroma{uje seljake, u konkretnom slu~aju zadu`enog seljaka Gozdomila. Dakako, Salomonsohn je predstavljen u najcrnjem svjetlu, a kao rje{enje svih navodnih selja~kih problema njema~ka je promid`ba kroz usta izmi{ljenog Ive Pavlovi}a poku{ala hrvatskom selja{tvu sugerirati da prihvati njema~ka “rje{enja”, i to ne samo odnosa na selu, nego tako|er i odnosa prema @idovima.

Na kraju treba istaknuti da brojnost sa~uvanih bro{ura, njihov sadr`aj te oprema upu}uju na to da su bro{ure, bez obzira je li bila rije~ o izravnoj promid`bi ili o njema~kim bro{urama koje su izdali hrvatski izdava~i, igrale znatnu ulogu u njema~koj promid`benoj djelatnosti. Na`alost, bez opse`nih dodatnih istra`ivanja nije mogu}e tvrditi koliki je bio njihov stvaran utjecaj na hrvatsku javnost, {to bi svakako pridonijelo boljem razumijevanju uloge i dosega cjelokupne njema~ke promid`be u NDH.

Filmska promid`ba Kao jedan od bitnih elemenata njema~kog promid`benog djelovanja u NDH izdvaja se {irenje politi~ke promid`be putem filma. Pritom treba istaknuti da nije bila rije~ samo o dokumentarno-politi~kim, nego i o igranim filmovima koji su prenosili promid`bene poruke, o ~emu je ve} bilo rije~i u sklopu ovog rada.74 Pri spominjanju filmova treba re}i da su oni po svom sadr`aju nedvojbeno predstavljali izravnu njema~ku promid`bu. Osnovni oblik njema~kog filmskog promid`benog djelovanja do 1943. godine bilo je redovito prikazivanje njema~kog filmskog tjednika u hrvatskim kinima.75 Pri tome treba istaknuti kra}u knjigu uspomena voditelja hrvatske filmske proizvodnje za NDH i ravnatelja poduze}a “Hrvatski slikopis” Marijana Mikca, u kojoj je on iznio velik broj vrijednih i zanimljivih podataka o 72 73

74 75

HPM, DZ XX. st.

HPM, DZ XX. st., inv. br. 10780. I ova brošura ima posebnu brojčanu oznaku na posljednjoj, 16. stranici – 2491/3/11. Po svom sadržaju, a djelomično i po objavljenim ilustracijama, vrlo je slična brošura na srpskom jeziku pod naslovom Šta je u snu video seljak Jovan Petrović? A šta nas uči stvarnost? (HPM, DZ XX. st., inv. br. 9938). I ova brošura ima na posljednjoj, 20. stranici, otisnutu posebnu brojčanu oznaku – 2491/01/52.

Usp. bilješku 23.

Filmski tjednici bili su u to vrijeme uobičajen oblik filmskog prikazivanja aktualnih događaja široj javnosti. Riječ je bila o kraćim filmovima koji su sadržavali filmski pregled događaja u posljednjih nekoliko dana, a bili su redovito prikazivani kao predigra igranim filmovima. Dakako, njemačka je promidžba, u koju je u Trećem Reichu pripadao i film, uložila znatne napore na razvoj filmske proizvodnje, koju je shvaćala kao odlično sredstvo za postizanje svojih ciljeva. Više se o filmu i promidžbi u Trećem Reichu može doznati u The Encyclopedia, 262.-265. i 731.-734.

190

VDG JAHRBUCH 2001

djelovanju predstavnika njema~kog filma, odnosno o hrvatsko-njema~kim filmskim odnosima tijekom Drugog svjetskog rata.76 Dakako, Mikac je u svojoj knjizi zna~ajnu pozornost posvetio upravo prikazivanju njema~kog tjednika u hrvatskim kinima, odnosno odnosima s predstavnicima tog tjednika u Hrvatskoj. Prema Mikcu su predstavnici “Deutsche Wochenschau”, koji se s uspjehom prikazivao u NDH, u po~etnom razdoblju ~ak poku{ali nametnuti svoj tjednik kao jedini koji bi se prikazivao, a {to bi, uz ostalo, dovelo i do obustavljanja proizvodnje hrvatskog filmskog tjednika, koji je u to vrijeme ~inio temelj hrvatske filmske proizvodnje.77 Ipak, hrvatski filmski tjednik uspio je opstati, pa je na kraju ~ak uspio istisnuti “Deutsche Wochenschau” iz hrvatskih kina. Naime, suradnja poduze}a “Hrvatski slikopis” koje je proizvodilo hrvatski filmski tjednik pod naslovom “Hrvatska u rie~i i slici” s “Deutsche Wochenschau” dovela je ne samo do toga da je hrvatski tjednik postao tehni~ki i sadr`ajno dobar i zanimljiv, nego je tako|er, zbog namjere da se u hrvatski tjednik po~nu uvr{tavati njema~ki priloyi, u~inila i to da je prikazivanje njema~kog tjednika u hrvatskim kinima postalo suvi{no.78 Stoga je od kraja 1943. prekinuto prikazivanje njema~kog filmskog tjednika u hrvatskim kinima, a hrvatski filmski tjednik, oboga}en me|unarodnim (ponajvi{e njema~kim) prilozima, bio je od tada pa do kraja rata jedini tjednik koji se prikazivao u hrvatskim kinima. Prvi broj “Hrvatskog filmskog tjednika”, koji je naslijedio dotada{nju “Hrvatsku u rie~i i slici”, bio je predstavljen 4. prosinca 1943. u Zagrebu, a tom je prigodom spomenuti ravnatelj “Hrvatskog slikopisa” Marijan Mikac istaknuo “veliko zna~enje tog novog hrvatskog slikopisnog tjednika s me|unarodnim sadr`ajem, koji }e se kao jedini prikazivati od sada u na{im slikokazima. U svojem je govoru naglasio, da je do{la do izra`aja suradnja izme|u Hrvatskog slikopisnog zavoda i Deutsche Wochenschau.

Na{ slikopisni zavod davat }e svoje snimke njema~kom slikopisnom zavodu, a ovaj }e opet davati svoje snimke za na{ tjednik. Na taj }e se na~in objavljivati u inozemstvu snimke na{ih najglavnijih dogo|aja, a popratne rie~i bit }e govorene u 34 jezika.”79 Od tada pa do kraja rata u hrvatskim je kinima prikazivan samo hrvatski tjednik u koji su bili uklju~eni i njema~ki prilozi, za koje se mo`e pretpostaviti da su sadr`avali i promid`bene poruke. Ina~e, njema~ki filmski tjednik bio je u hrvatskim kinima

76 77

78

79

Marijan Mikac, Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, (dalje: Mikac, Film u NDH) Madrid, 1971.

Prema Mikcu, koji na žalost ne navodi kada se je to dogodilo, navodno je u Zagreb “došao /../ iznenada neki gospodin iz Berlina, kojeg nisam poznavao, poslan od ‘Deutsche Wochenschau’. Zamolio je sastanak sa mnom u četiri oka. Bez oklijevanja je zahtijevao ništa manje, već obustavu proizvodnje naših tjednika. Odgovorio sam mu, da je to nemoguće, jer su ovi filmovi omiljeni kod javnosti i najveći uspjeh naše proizvodnje, ali nije uzeo u obzir moje razlaganje.” U nastavku teksta Mikac je opisao svoje napore da spasi proizvodnju hrvatskog filmskog tjednika, što mu je naposljetku i uspjelo. Dapače, Mikac je, kako tvrdi, uspio dobiti i pomoć i njemačku suradnju u daljnjoj proizvodnji hrvatskog filmskog tjednika. (Mikac, Film u NDH, 55.-57.)

Mikac, Film u NDH, 67.-69. Mikac na stranici 68. piše da je uspostavljena dobra suradnja s “Deutsche Wochenschau”, te je u jednom trenutku Mikac s ravnateljem “Deutsche Wochenschau” Tietzom ugovorio da njemačkog snimatelja u Zagrebu zamijeni jedan činovnik koji bi održavao vezu između “Hrvatskog slikopisa” i “Deutsche Wochenschau”, te bi hrvatski prilozi bili uvrštavani u njemački tjednik, a njemački prilozi bili bi uvrštavani u hrvatski tjednik. Zbog tog i drugih razloga njemački tjednik postao je, kako piše Mikac, suvišan te je prikazivanje njemačkog tjednika postalo suvišno. “’Hrvatski slikopisni tjednik’ prikazuje nam povrh važnih događaja u domovini još i zanimljive događaje u svietu”, Nova Hrvatska (dnevnik, Zagreb), god. III., br. 285., 5. prosinca 1943., 8. Taj broj “Hrvatskog filmskog tjednika” nosio je broj 101, što nedvojbeno pokazuje da je on i od strane “Hrvatskog slikopisa” držan tek nastavkom tjednika “Hrvatska u rieči i slici”, od koje je, dakle, izdano okruglo 100 brojeva.

191

VDG JAHRBUCH 2001

Josip (Joseph) Klement, ravnatelj UFA-e, hrvatskog slikopisnog d.d., glavni predstavnik njema~kog filma u NDH

prikazivan i prije uspostave NDH u travnju 1941.80 Pretpostavljam da je, kao i u slu~aju njema~kih igranih filmova, u sklopu poslovanja njema~kih filmskih poduze}a bilo i nu|enje filmskog tjednika za prikazivanje u hrvatskim kinima. Prema Mikcu, u Zagrebu je prije travnja 1941., a i neposredno nakon uspostave NDH, djelovalo poduze}e “Super Film, zavod za uvoz i iznajmljivanje filmova isklju~ivo njema~ke proizvodnje”. Iako to Mikac nije izri~ito potvrdio, iz njegovih rije~i mo`e se razabrati da je “Super-film” bio u njema~kom vlasni{tvu.81 To potvr|uje i ~injenica da se u razdoblju nakon uspostave NDH to poduze}e predstavljalo legalnim predstavnikom njema~ke filmske industrije, a imalo je isklju~ivo pravo predstavljanja njema~kih filmskih poduze}a.82 Prema Mikcu, Nijemci su jo{ u prijeratnom razdoblju u Zagrebu uspjeli postati vlasnicima tri kino-dvorane: kina “Capitol”, “Olimp” i “Astoria”.83

Ulogu poduze}a “Super-film” ubrzo je preuzela hrvatska podru`nica njema~ke filmske tvrtke UFA (Universal Film A. G.), kojoj je na ~elu stajao Josip (Joseph) Klement, svakako najistaknutiji predstavnik njema~kog filma u NDH.84 Klementa je dobro zapamtio i Marijan Mikac: “Bio je vatren Nijemac i oholo je nosio znak nacionalno-socijalisti~ke stranke. Kao ravnatelj UFE bio je najva`niji predstavnik njema~kog filma u Hrvatskoj. Odr`avao je veze s nekoliko usta{kih prvaka, ali i sa zastupnicima Hrvatske selja~ke stranke, s kojima se sprijateljio za vrijeme kraljevine Jugoslavije. Usprkos svom njema~kom rodoljublju i svojoj odanosti nacionalnom socijalizmu, u korist kojega je nastojao posti}i {to vi{e u onim prilikama, kad je njema~ki utjecaj bio najja~i u Europi, Klement je bio srda~an i

80

81 82 83

84

Ovu tvrdnju temeljim na uvidu u više zagrebačkih dnevnih novina koje su izlazile prije travnja 1941.- Hrvatski dnevnik, Jutarnji list i Obzor – u kojima je redovito objavljivan raspored filmova u zagrebačkim kinima, pa je u više navarata spomenuto prikazivanje njemačkih filmskih tjednika.

Mikac, Film u NDH, 28.

Jareb, “Njemačko novinstvo”, 169.

Mikac, Film u NDH, 28. Sva tri kina postoje i danas. Kino “Capitol” jest današnje kino “Zagreb”, kino “Astoria” je današnja “Lika”, a “Olimp” je današnji “Apolo”. Kino “Capitol” je tijekom rata djelovalo pod imenom “Dubrovnik” (Slikokaz “Dubrovnik”).

UFA je u NDH djelovala kao “UFA hrvatsko slikopisno d.d.”, a od “Super-filma” je preuzela i izdavanje mjesečnika Njemačke filmske (kasnije: slikopisne) novosti (usp. Jareb, “Njemačko novinstvo, 169.). Nije slučajno da je UFA u NDH igrala vodeću ulogu. Naime, u procesu objedinajvanja njemačke filmske proizvodnje u Trećem Reichu upravo je UFA bila određena kao ona tvrtka koja će preuzeti vodeću ulogu i pod svoje okrilje preuzeti sva ostala filmska poduzeća. Naposlijetku, 1943. je, kako je u izviješteno u članku “Slikopis u Njemačkoj”, Hrvatski slikopis (Zagreb), god. II., br. 4., 1. travnja 1943., 23., “Državni ministar Reicha dr. Goebels stavio .. sva poduzeća Reicha pod jedinstveno vodstvo tvrdke ’Ufa slikopis s ograničenim jamstvom (Ufa Film G.m.b.H.)’”. Zanimljivo je spomenuti da je pod upravu UFA-e tako došao i proizvođač njemačkog filmskog tjednika, tvrtka Njemački zvučni tjednik d.s.o.j. (Deutsche Wochenschau G.m.b.H.), a također su i “prosvjetni i promičbeni slikopisi” potpali pod neposrednu upravu UFA-e.

192

VDG JAHRBUCH 2001

ugodan ~ovjek, vi{e bohem-diplomat, nego trgovac.”85 Nekoliko filmova antisemitskog sadr`aja mo`e poslu`iti kao potpora tvrdnju da dio njema~kih igranih filmova tako|er treba promotriti u sklopu razmatranja njema~ke promid`be.86 Pretpostavljam, naime, da je u nekima od njih, a napose u onima s ratnom tematikom bilo izrazitih promid`benih sadr`aja. Stoga nije bilo suvi{no u sklopu ovog rada spomenuti djelovanje njema~kih filmskih tvrtki te predstavnika UFA-e Klementa.

Na kraju treba istaknuti da svi njema~ki filmovi koji u sebi sadr`e i promid`bene sadr`aje predstavljaju izravnu njema~ku promid`bu. Danas je nepoznato koliki je bio doseg tog, kao i ostalih oblika promid`be, no uvid u repertoar hrvatskih kina tijekom Drugog svjetskog rata te postojanje brojnih vijesti o izvanrednim prikazivanjima njema~kih promid`benih filmova izvan redovitog kino-programa upu}uju na to da je hrvatska javnost bila tijekom toga razdoblja izlo`ena znatnom njema~kom promid`benom utjecaju putem filma. Drugo je, dakako, pitanje (koje treba postaviti i kod razmatranja drugih oblika promid`be) koliki je bio odjek promid`benih poruka poslanih putem filma. Odgovori na sva ta, a i mnoga druga pitanja, zahtijevaju opse`na istra`ivanja te problematike u budu}nosti.

Radio Razmatranje njema~ke promid`bene djelatnosti putem radio-valova predstavlja svakako najjednostavniju zada}u u okviru razmatranja njema~ke promid`bene djelatnosti u NDH. Naime, Nijemci u granicama NDH nisu ni u jednom razdoblju njezina postojanja imali u svojem vlasni{tvu i pod svojim izravnim utjecajem niti jednu radio postaju. Ipak, oni su nastojali izravno utjecati na hrvatske slu{atelje emitiranjem posebnih emisija na hrvatskom jeziku iz radio postaja s podru~ja Tre}eg Reicha. Te su postaje bile ujedinjene u ustanovu pod nazivom “Reich-Radio-Geselschaft” (RRG). U Tre}em je Reichu radio, pa tako i RRG, pripadao u sustav promid`be. Dapa~e, upravo je radio bio od strane nacional-socijalista prihva}en kao jedno od najmo}nijih sredstava za {irenje politi~ke promid`be.87 Nedvojbeno je tako|er da su vlasti NDH u razvoju radija imale pred o~ima sustav i organizaciju njema~kog radija: “U stvaranju svoje mlade krugovalne slu`be i Hrvati su mnogo toga mogli nau~iti i primieniti u svojim prilikama. Gledaju}i 85

86

87

Mikac, Film u NDH, 28.-29. Zanimljivo je da Mikac ni na jednom mjestu u svojoj knjizi ne spominje Klementovo osobno ime Josip (odnosno Joseph). Ipak, zahvaljujući činjenici da je Klement u hrvatskom tisku povremeno objavljivao članke o djelovanju hrvatske podružnice UFA-e, to nam je poznato i njegovo ime. Primjerice, u članku “Prosvjetna zadaća njemačkog slikopisa”, Hrvatski slikopis (Zagreb), br. 7/42., 1. prosinca 1942., 6., Klement je potpisan kao “Josip Klement, glavni ravnatelj Ufe, hrvatskog slikopisnog d.d.”.

Pretpostavljam da velik dio filmova, primjerice ljubavni, glazbeni i slični filmovi laganijeg sadržaja nisu u sebi sadržavali nikakve promidžbene elemente (unatoč činjenici da je film kao vrsta kulturnog i umjetničkog stvaralaštva u Trećem Reichu i službeno pripadao u sustav promidžbe), no budući da je sustav njihove distribucije bio zajednički s filmovima promidžbenog karaktera, to je bilo nužno iznijeti nekoliko osnovnih obavijesti o toj problematici.

Više podataka o radiju u Trećem Reichu donosi natuknica “Radio”, The Encyclopedia, 749.-750. Također, vrlo je zanimljiv i članak autora J. P. (vjerojatno Jure Prpić) pod naslovom “Glavne značajke suvremenog njemačkog krugovala”, Hrvatski krugoval (tjednik, Zagreb), god. III., br. 13., 28. ožujka 1943., 14., u kojem je autor detaljno opisao djelovanje i organizaciju njemačkog radija u Trećem Reichu. U sklopu članka istaknuto je i to da “Nacional-socijalistička Njemačka pitanju krugovala posvećuje osobito u ovom ratu izvanrednu važnost naglašujući uviek veliku nacionalno-političku vriednost krugovala u borbi za probitke nacije i države.”

193

VDG JAHRBUCH 2001

na velike uspjehe krugovalnog stvaranja kod na{eg njema~kog susjeda Hrvati }e nastojati, da nakon nesumnjivih uspjeha na podru~ju krugovala {to prije postignu i ostvare {to ve}e mogu}nosti, koje pru`a krugoval kao sredstvo u slu`bi naroda i najvi{ih dr`avnih probitaka.”88 Navedeni citat, kao i drugi dostupni podaci upu}uju i na postojanje institucionalne suradnje izme|u hrvatskog radija (odnosno Hrvatskog krugovala) i njema~kog radija. Tome u prilog ide i ~injenica da je u o`ujku 1943. kao gost Hrvatskog krugovala, odnosno Dr`avne krugovalne postaje Zagreb, u Zagrebu boravio glavni ravnatelj njema~kog radija Reichsintendant dr. Heinrich Glasmeier.89 Unato~ tome {to je priznavan njema~ki utjecaj na razvoj hrvatskih radio postaja, ipak, koliko se na temelju dostupnih podataka mo`e zaklju~iti, na njima nije bilo emisija koje su izravno napravile njema~ke ustanove, odnosno njema~ka promid`ba.90 Emisije za hrvatske slu{atelje davane su tijekom Drugog svjetskog rata skoro svaki dan, a prenosile su ih radio postaje “Alpen” i “Donau”.91 Imena navedenih postaja upu}uju na to da su se one nalazile na podru~ju dana{nje Austrije, dakle onog podru~ja Tre}eg Reicha koje je bilo zemljopisno najbli`e podru~ju NDH te je i logi~no da je upravo iz njih vr{en prijenos emisija na hrvatskom jeziku. Glavna, odnosno naj~e{}a emisija na hrvatskom jeziku bile su vijesti, dok su ostale emisije bile rijetke. Uz spominjanje njema~kih emisija na hrvatskom jeziku treba re}i da se je na podru~ju NDH mogao ~uti i program iz Tre}eg Reicha na njema~kom jeziku.92 Naposljetku treba ne{to re}i i o spomenutim zajedni~kim hrvatsko-njema~kim vojni~kim emisijama iz 1943. godine. Naime, 10. sije~nja 1943 pokrenute su “Hrvatsko njema~ke vojni~ke izvedbe na D.K.P. Zagreb i Wehrmachtsender Belgrad”., kad je na Dr`avnoj krugovalnoj postaji Zagreb odr`ana prva takva emisija, a druga je odr`ana ve} 15. sije~nja 1943. na Wehrmachtsender Belgrad.93 Pokretanje tih emisija prikazano je u suvremenom tisku kao va`an doga|aj “u poviesti suradnje 88 89

90

91

92

93

Isto.

“Glavni ravnatelj njemačkog krugovala u Zagrebu”, Hrvatski krugoval, god. III., br. 13., 28. ožujka 1943., 4. Prema tom članku “njemačkog gosta dočekali su prilikom dolazka u Zagreb predstavnici Hrvatskog Krugovala i Njemačkog poslanstva.

Tokom prvog dana pregledao je Reichsintendant dr. Glasmeier postojeće uređaje Državne Krugovalne Postaje Zagreb zadržavši se dulje vremena u srdačnom razgovoru s predstavnicima postaje.” Inače, dr. Heinrich Glasmeier došao je na čelo njemačkog radija 1937. godine (The Encyclopedia, 750.).

Tjednik Hrvatski radio list (kasnije: Hrvatski krugoval) donosio je detaljne rasporede programa svih radio postaja u NDH te se može razmjerno jednostavno dobiti uvid u raspored (a djelomično i u sadržaj) emisija. Ako se izuzme posebna emisija za pripadnike Njemačke narodne skupine (koju su priređivale ustanove te skupine), te zajedničkih emisija Državne krugovalne postaje Zagreb i njemačke vojne postaje iz Beograda (o čemu će biti više riječi u nastavku), na programu nije bilo emisija koje bi izravno priređivale njemačke državne ili vojne ustanove odnosno njemačka promidžba te se, na temelju analogije s drugim medijima (poglavito s tiskom), može govoriti o posrednoj njemačkoj promidžbi.

Podatke o emisijama njemačkog radija na hrvatskom jeziku najjednostavnije je dobiti putem tiska u kojem je često objavljivan njihov raspored, kao i frekvencije na kojima ih je bilo moguće slušati.

Na to, među ostalim, upućuje i činjenica da je hrvatski tisak, pa tako i spomenuti tjednik Hrvatski krugoval, redovito donosio detaljan tjedni program njemačkog radija pod oznakom “Reichsprogramm” Do kapitulacije Italije u rujnu 1943. njemački program objavljivan je uglavnom u rubrici “Razpored inozemnih krugovalnih postaja”, a nakon toga, kada je prestala potreba za objavljivanjem programa talijanskog radija, odnosno navedene rubrike, objavljivan je samo raspored njemačkog radija.

Zanimljivo je istaknuti da je (za razliku od zagrebačkih dnevnih listova koji nisu donosili detaljne dnevne programe njemačkog radija) osječki dnevnik Hrvatski list kraće vrijeme tijekom ljeta 1941. u rubrici “Radio-raspored” objavljivao i dnevni raspored njemačkog radia (Deutschlandsender).

Zlatan Mlinarić,“Hrvatsko-njemačke vojničke izvedbe”, Hrvatski krugoval (tjednik, Zagreb), god. III., br. 7., 14. veljače 1943., 15.

194

VDG JAHRBUCH 2001

hrvatskog i njema~kog krugovala”, kojim je “udaren temelj za trajnu suradnju Dr`avnog zavoda za krugovalnu slu`bu ’Hrvatski krugoval’ i Wehrmachtsendergruppe Südost, Sender Belgrad.”94 Iako je nagla{avan navodni kulturni karakter tih emisija, ipak tipi~ne promid`bene konstrukcije koje se susre}u u ~lanku Zlatana Mlinari}a upu}uju i na djelomi~an promid`beni karakter emisija. U tom se ~lanku tvrdilo i to da je “niz hrvatsko-njema~kih vojni~kih izvedbi ponovni dokaz uzke hrvatsko-njema~ke kulturne suradnje, koju jo{ ja~e poja~ava i zasvjedo~uje bratstvo u oru`ju izme|u hrvatske vojske i vojske ujedinjene Europe. Ove izvedbe povezuju hrvatske i njema~ke vojnike, borce za Novu Europu, za novi poredak, koji ne }e poznavati nikakovih nepravda.

Poglavnikovi vojnici i vojnici Führera zahvaljuju hrvatskom krugovalu i Wehrmachtsender-u Belgrad za ove izvedbe i svuda gdje se nalaze u zajedni~koj borbi hrvatske i njema~ke oru`ane snage, o~ekuje se nestrpljivo ~as, kad }e 14. velja~e u 20.10 sati ponovno s D.K.P. Zagreb odjeknuti zvuci poznate fanfare ’U boj, u boj...’”.95

Slikovna reporta`a "Uz zajedni~ke hrvatsko-njema~ke vojni~ke izvedbe na D.K.P. Zagreb i Wehrmachtsender Belgrad", Hrvatski krugoval (tjednik, Zagreb), god. III., br. 7., 14. velja~e 1943., str.2

Na kraju treba zaklju~iti da je njema~ko promid`beno djelovanje putem radija imalo uglavnom karakter izravne promid`be. Dakle, njema~ke ustanove (odnosno njema~ke radio postaje) izravno su stvarale program namijenjen hrvatskoj javnosti. S druge strane razlo`no je pretpostaviti da je, kao {to je to bio slu~aj i s drugim medijima, njema~ka promid`ba do hrvatske javnosti dolazila i posredno, dakle u sklopu programa hrvatskih radio postaja, no za izvo|enje kona~nih zaklju~aka trebalo bi detaljno analizirati emisije tih postaja (ukoliko je uop}e sa~uvano gradivo koje bi omogu}ilo detaljnu rekonstrukciju sadr`aja tih emisija), {to nije mogu}e izvesti u sklopu ovoga rada, nego bi zahtijevalo opse`nu studiju.

Zaklju~ak Oblici i sredstva njema~ke promid`bene djelatnosti u NDH bili su brojni i raznovrsni. Kao organizatori i provoditelji njema~ke promid`bene djelatnosti prvenstveno se pojavljuju njema~ke dr`avne (ponajvi{e njema~ka diplomacija) i vojne ustanove. Uz njih se ponajvi{e mo`e vezati izravna njema~ka promid`ba. Ipak, odre|eni oblici izravne promid`be nisu se nu`no upotrebljavali od strane njema~kih ustanova, nego su mogli biti kori{teni i unutar promid`bene djelatnosti promid`be 94 95

Isto.

Isto.

195

VDG JAHRBUCH 2001

NDH. Pri tome ponajvi{e mislim na njema~ke filmove koji su bili prikazivani u sklopu redovite kino-mre`e u NDH, ili su bili prikazivani u sklopu posebnih promid`beno-politi~kih akcija promid`be NDH. Prigodom istra`ivanja problematike njema~ke promid`be svaki istra`iva~ nu`no }e se suo~iti s problemom identificiranja, odnosno svrstavanja dijela promid`benih djelatnosti i oblika promid`be u sklop njema~ke promid`be. Naime, njema~ka je promid`ba, kako je to opetovano istaknuto u ovom radu, sustavno poku{avala prikrivati svoju izravnu umije{anost u odre|ene promid`bene djelatnosti, nadaju}i se uspje{nijem utjecaju na hrvatsku javnost.

Promid`ba NDH je u sklopu svoje djelatnosti hrvatskoj javnosti prenosila i nedvojbeno njema~ke promid`bene poruke, odnosno poslu`ila je kao posrednik izme|u njema~ke promid`be i hrvatske javnosti. Dakle, rije~ je o spomenutoj posrednoj promid`bi. Pri spominjanju promid`be NDH treba istaknuti kako je vrlo jednostavno identificirati njezinu posredni~ku ulogu te istra`iva~u preostaje uglavnom analiza sadr`aja posredne promid`be, odnosno na~ina na koji je promid`ba NDH koristila njema~ke promid`bene poruke.

Na kraju jo{ jednom isti~em da problematika njema~ke promid`be u NDH nije bila dosada gotovo uop}e istra`ivana te je u okviru ovoga rada nemogu}e dati {iri prikaz njezina djelovanja. Stoga se nadam da }e on poslu`iti kao poticaj za daljnja istra`ivanja te zanimljive i zna~ajne problematike hrvatske povijesti u razdoblju Drugoga svjetskog rata.

196

VDG JAHRBUCH 2001

Deutsche Propaganda im Unabhängigen Staat Kroatien von 1941 bis 1945 Zusammenfassung Das “Dritte Reich” widmete große Aufmerksamkeit der politischen Propaganda, was auch in der politischen Situation im Unabhängigen Staat Kroatien (USK) von 1941 bis 1945 zum Ausdruck kam. Leider, beschäftigte sich die kroatische Historiografie bis jetzt kaum mit der deutschen Propaganda im USK, so dass es keinen umfangreicheren Artikel über dieses Thema gibt. Es handelt sich um eine Problematik, die, zweifellos, zum besseren Verständnis der Geschehnisse von 1941 bis 1945 beitragen könnte. Deswegen habe ich in einem Artikel das deutsche Pressewesen im USK bearbeitet.96 Obwohl die Presse, zweifellos, ein der wichtigsten Mittel für die Ausbreitung der politischen Propaganda war, wurden in diesem Artikel bei weitem nicht alle Tätigkeiten in Bezug auf die deutsche Propaganda dargestellt.

Mit Ausnahme von der Presse und anderen gedruckten Quellen (Broschüren u. Ä.), sind andere Quellen in Bezug auf die deutsche Propaganda nicht leicht zugänglich, was ein großes Problem bei der detaillierten Rekonstruktion des Systems der deutschen Propaganda ist. Deswegen sind in der Zukunft weitere Untersuchungen der Quellen durchzuführen. Wegen der angeführten Gründe aber auch wegen des Umfangs dieses Artikels war es möglich, in diesem Artikel nur die grundlegenden Tatsachen anzuführen, die als Grundlage und Anstoß zu weiteren Untersuchungen der deutschen Propaganda im USK dienen können.

Deutschübersetzung: Mag. Vlasta [voger

96

Vgl. Mario JAREB, “Njemačko novinstvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.)”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch 2000, Njemačka narodnosna zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek, 2000., 139.-172.

197

VDG JAHRBUCH 2001

Ivan ]OSI] BUKVIN

Nijemci i eksploatacija vrbanjskih {uma od 1860. do 1910. godine Slavonske {ume hrasta lu`njaka prostirale su se krajem 19. stolje}a na povr{ini od 130.000 hektara. Intenzivnije iskori{tavanje {uma Posavina do~ekuje sa 75.000 hektara starih hrastika. Oni su prema vlasni{tvu bili raspore|eni na dr`avne {ume (23.000 hektara), {ume kraji{ke investicione zaklade (17.000 hektara) i {ume imovnih op}ina (35.000 hektara).

Organiziranije iskori{tavanje {uma po~inje u okolici Kralovca 1824. godine gdje se proizvodi francuska du`ica. Njema~ka du`ica proizvodi se 1850. godine u okolici Komletinaca i Bo{njaka, odnosno u 10. nima~koj i 11. `upanjskoj kompaniji. To je ujedno i po~etak velike sje~e starih hrastika koja traje intenzivno do pred Prvi svjetski rat. Sje~a i iskori{tavanje {uma u Petrovaradinskoj pukovniji po~inje ne{to kasnije, 1861. godine. [ume Spa~vanskog bazena prostirale su se u nekoliko kompanija: Sedmoj ivankova~koj, Osmoj ceranskoj, Devetoj vinkova~koj, Desetoj nima~koj, Jedanaestoj `upanjskoj i Dvanaestoj drenova~koj. Dio {uma Spa~vanskog bazena prostirao se u Petrovaradinskoj rigimenti i to u hatarima sela Morovi}a, Stro{inaca i Lipovca.

Razni trgovci drvetom te mnoge trgova~ke korporacije, kako se mo`e vidjeti iz licitacijskih protokola, kupovali su {umu i otpremali drvo rijekom Savom, a poslije i `eljeznicom na me|unarodna tr`i{ta. Na ta je tr`i{ta isporu~ivana francuska du`ica, njema~ka du`ica, planke, tesana gra|a, `eljezni~ki pragovi i brodska gra|a. Sve je to ra|eno ru~no u {umi. Ru{enje {ume i izradu materijala obavljali su najamni radnici Gorani, Slovenci, ^esi, Slovaci, Poljaci i Nijemci, koje su unajmljivali trgovci.

Selo Vrbanja od prvih po~etaka iskori{tavanja {uma odnosno pepeljarenja (u prvoj polovici pro{log stolje}a), zatim sve do izgradnje pilana krajem 1800. godina, nestanka stranih pilana pred Prvi svjetski rat, nacionalizacije zadnje pilane i nestanka, odnosno ukidanja Brodske imovine op}ine u prvim poslijeratnim godina, pa sve do dana{njeg modernog {umarstva `ivi sa {umom, pro`ivljava sva ta stanja i oblikuje svoj gospodarski, kulturni i politi~ki `ivot.

Selo od 1804. godine s 59 ku}nih brojeva narasta na 133 ku}na broja u razdoblju pepeljarenja, zatim do godine 1886. ima 295 ku}a (razdoblje ru~ne izrade u {umama). Broj stanovnika je tako|er ubrzano rastao, pa od 1806. godine s 1018 stanovnika narasta na 1465 stanovnika 1857. godine. U vrijeme pred izgradnju pilana 1890. godine ima ~ak 2840 stanovnika.

Godine 1804. u selu je bio i jedan stranac, Nijemac Karl Majnar, a ve} 1854. godine bilo 50 stranaca, trgovaca, obrtnika, kalfi, {egrta i sluga, bez Roma kojih je 199

VDG JAHRBUCH 2001

bilo u deset ku}a. Zatim, 1885. godine broji se jo{ 45 novih doseljenika u odnosu na 1845. godinu. Kako se sje~a drve}a odra`avala na porast stanovnika u selu, tako je i gospodarski i kulturni `ivot sela bio u stalnom usponu.

Putuju}i Brodskom regimentom 1875. godine jedan od pratitelja biskupa Strossmayera ovako je ukratko opisao Vrbanju: «Isti dan se zaletjesmo dalje k sjeveru na {umske sje~e u malu Vrbanju, tu je na glasu obilnija `irovina i drvarski trg, pa se na selu osje}ala neka varo{ka pitomina uz ~ifutske du}ane i birchause, to se zna.»

Stoga ne treba ~uditi ni podataka da 1875. godine trgovci drvetom i napredni seljani osnivaju «Dr`tvo ~itaonice u Werbanji». Pravila ^itaonice su potvr|ena 1878. godine. Jedni od osniva~a i ~lanova ~itaonice su i ugledni njema~ki trgovci {umom, kao {to su Bauer, Herman i Troper. ^itaonica je, napomenimo, u Vrbanji postojala punih 100 godina. [ume Vrbanje, Otoka, Lipovca i Stro{inaca kupuju se licitacijom. Kupci su kako doma}i tako i strani trgovci. Godine 1868. na jednoj od licitacija (koje su po~ele 3. kolovoza, a zavr{ile 29. listopada) bili su prisutni ovi trgovci-stranci: Josef Majer, Henri Lereux (sa sjedi{tem firme u Komletincima), zatim Antun Knoll, Jan Ievs, B. Oberson, M. Bauer, Füler, P. Luzenbaher te [varc iz @upanje. Prvu je licitaciju u {umi Tikar dobio je Oberson s 95.500 forinti po~etnog iznosa na krajnji iznos od 110.000 forinti. Drugu je ponudu s po~etnih 114.000 forinti do kupovine za 145.000 forinti tako|er dobio Oberson. Licitacija u Svinovu je po~ela s iznosom od 80.000 forinti i zavr{ila s iznosom od 128.000 forinti koje je ponudio trgovac Bauer iz Vara`dina.

Od doma}ih trgovaca na licitacijama se pojavljuju Gamir{ek (Sremska Mitrovica – Vrbanja), Ga{parac (Drenovci-Vrbanja), Njer{ (Bo{njaci), Ba~oka (@upana-Vrbanja) i Luk{i} (Sremska Mitrovica) koji u vremenu od 1862. do 1872. godine licitiraju manje svote za manje komplekse {uma.

S intenziviranjem sje~e {uma i izrade drvne gra|e pove}avao se i broj stanovnika u Vrbanji. Dio tih stanovnika su Nijemci od kojih mnogi rade u {umama kao obi~ni radnici ili stru~no osoblje pri izradi gra|e. Zasigurno pored trgovca Bauera koji je ~ak sjedi{te svoje firme prenio iz Vinkovaca u Vrbanju i bio jedan od vi|enijih trgovaca, u selu je od 1870.-ih godina i obitelj Stelzer koji u Vrbanji `ive sve do 1960-ih godina.

Osim onih koji su stalno `ivjeli u Vrbanji i onih koji su tu bili povremeno zbog licitacije {uma, u poslovima oko {ume nalazio se i ve}i broj «{kribana», procjenitelja, poslovo|a i kapara{a te onih koji imaju svoje male partije radnika. Tako prilikom «konsignacije» 1866. godine u vrbanjskim {umama nalazimo i nekoliko [vaba: Anton Hilli, Stephan Wolf i Jakob Arch. Tih je godina u poslu oko {ume i obitelj Rozman.

Rozmanovi, ili kako su ih seljani zvali Rau`ani, do{li su u selo jo{ 1839. godine. Punih sto godina, sve do 1938. imali su svoje «partije» ili bili «kaparo{i» za rad u {umi.

«Partije» su se sastojale od pet do deset ljudi. Dio novoprido{lih obitelji bavio se i zanatima vezanima za drvo. Bili su to kolari, «dreeri», «pinteri», «klompari» i sli~no.

Neke od familija su Burkhaus, Schrer, Schmit, Nagl, Blum, Jöger, Brünschek.

Prolaskom `eljezni~ke pruge Vinkovci-Gunja 1866. godine dolazi do intenziviranja {umskih poslova i obrta kapitala u poslu oko drvne gra|e. Samo {est 200

VDG JAHRBUCH 2001

La`erova i Tickerova pilana, 1894 godine godina kasnije grade se pilane u Vrbanji. Od 1881. do 1913. godine cijena jednog kubnog metra drveta penje se sa 14 na 56 zlatnih kruna. Dovr{enjem pruge Sisak-Zamun i izgradnjom dvije, odnosno tri pilane u Vrbanji, cijena hrastovine izme|u 1891. i 1893. godine ska~e za 8,5 kruna.

Izvje{taj o poslovanju Upravnog odbora i stanju Uprave `upanije sremske iz 1892. godine u dijelu «Industrijalne radnje» navodi: «Kona~no etabilirane su kod kolodvora u Vrbanji tri parne pilane, i to: jedna manja po tvrtki «Njer{ i Ba~oka», te na veliko osnovane «Kraft-Tüker», te po dru{tvu «Socijete Importation d shene».

Francusko poduze}e «Socijete…» gradi pilane u Daruvaru, Sira~u, Bar~u, Slatini, Gorjanima, Vukovju, Normancima i Vrbanji, gdje je za 35 godina postojanja izrezalo stabala u vrijednosti od 600 milijuna zlatnih kruna, odnosno oko 10 milijuna stabala.

Proizvodnja hrastove du`ice dosegla je maksimum 1890. – 1893. godine kada je godi{nje proizvedeno 25 milijuna komada francuske du`ice i oko 10 milijuna akova njema~ke ba~varske gra|e.

Iste 1892. godine kada su osnovane, dvije strane pilane grade i industrijske kolosijeke do kolodvora u Vrbanji. Nakon dvije godine uspje{nog i intenzivnog posla, ma|arska pilana u selu zvana «Tiker» dobiva dopu{tenje da gradnju uskotra~ne pruge do ve} postoje}eg stovari{ta Topola na rijeci Savi. Razgranatost i zahuktalost poslova tra`i br`a i sigurnija poslovna izvje{}a i razmjenu informacija. Stoga obje tvrtke ve} 1897. godine uvode telefone od pilana do svojih stovari{ta. Jo{ 1880. godine izgra|en je put @upanja-Bo{njaci-Spa~va-Tezga i danas zvan francuski put, jer je slu`io u ve}ini slu~ajeva francuskoj firmi «Lagier» za izvla~enje {ume s tog dijela.

Oko dviju stranih pilana i tre}e doma}e (Ba~okine) rastu tvorni~ka naselja, a doseljeni radnici stanuju, kako su seljani rekli, «na fabrikama». Oko 400 radni~kih obitelji tra`i 1905. godine osnivanje i priznavanje urbane sredine trima fabri~kim naseljima budu}ega imena «[o~na», {to vlasti me|utim ne odobravaju.

Popisi radnika (stanovnika) u tvorni~kim naseljima govore puno o intenzitetu posla, brojnosti i poneki put i nacionalnoj pripadnosti radnika. Tako je iz popisa 201

VDG JAHRBUCH 2001

stanovnika u naselju firme «Lagier» vidljivo da je 1895. godine bilo 250 stanovnika, od toga 55 parova, zatim 228 katolika, jedan evangelik i 21 grkokatolik. Idu}e, 1896. godine, broj se pove}ao na 271 stanovnika, do toga 260 katolika, ~etiri luterana i sedam grkoisto~nih; od toga je 51 par zakonski i 15 nevjen~anih parova `ivjelo u naselju. Neki od tih radnika su i Nijemci kao Jakob Stefl, Konstantin Baunhauer (~inovnik na tvornici podrijetlom iz Essena), Keler, Kilinger, Brischlenger i Buchener koji su sve do kasnih tridesetih godina imali svoju «partiju» {umskih radnika zvanu «Kompanija Buhener» koja je brojila 10 do 15 ljudi.

Popis stanuju}ih u naselju tvornice «Tiker» iz 1896. godine daje nam zanimljiv pregled svih 518 osoba. Iz popisa se vidi da ima sto mu{karaca rimokatolika, 92 `ene, 83 djevoj~ice i 87 dje~aka, zatim 63 neo`enjena mu{karca i osam neudanih djevojaka.

Osim njih je i jedan Srbin o`enjen, 24 mu{karca Srbina neo`enjena, zatim je {est mu{karaca evangelika, pet `ena, osam djevoj~ica, osam dje~aka i jedan neo`enjeni mu{karac.

Rimokatolika koji `ive u konkubinatu ima devet, devet je i `ena koje imaju pet djevoj~ica i pest dje~aka. Popis iz 1899. godine evidentira 479 stanovnika u naselju tvornice «Tiker», da bi ih 1900. godine bilo 488, a 1901. godine 400. Na pilani stanuju i rade i Nijemci Tomas Braun, Franc Schtrohmeier (~inovnik), Grinter, Schmitt, Landenberger, Zeger, Frencl, Krämer iz In|ije, Hill iz Br{adina. Tako|er, nekoliko Nijemaca tih godina, od 1892. do 1910. rade na pilani kod Ba~oke. Neki od njih su Trenc (jo{ i danas `ive u selu potomci), Lenz (potomci `ive u Gunji), Ludwig, Jung, Schtajdukar Ro`naj (dio obitelji i danas je u Vrbanji). Izgradnjom triju pilana 1892. godine opseg posla u {umi na izradi ru~no obra|ivane gra|e se smanjio, dok se dio sje~e i izrade francuske i njema~ke du`ice (ba~varske gra|e) pove}ao. Izvoz du`ice i izra|enih stabala klada ili nekih drugih proizvoda obavljali su doma}i ljudi, [okci, dok su ba~varsku gra|u izra|ivali Kranjci, ^esi i Gorani. Tako se dio stru~nog i obrazovanog kadra ve}inom preselio u postoje}e pilane. Stru~ne su radnike ve}inom, prema postoje}im dostupnim popisima, ~inili Nijemci iz Ugarske, Slova~ke i Ba~ke.

Ipak, jedan dio njema~kog `ivlja i dalje je radio u {umama, kao primjerice Hofmann ({umski nadstojnik), Schendl («{kriban»), Gründ ({umarski savjetnik), Brechan ({umski nadstojnik), Majer (ko~ija{), Toman i Reichel (obi~ni radnici).

Da sve pro|e u redu i uz po{tivanje {umarskih propisa brinuli su nadlugari, lugari i {umarski vje`benici kojih je tako|er bilo s raznih strana srednje Europe. Pojedini su i danas u sje}anju i prepri~avanjima starijih mje{tana Vrbanje. To su Szabo, Hallas, Reiter, Helcl (i danas u selu) i Konrad, dok je tu i jedan odre|eni broj manje poznatih koji sigurno nisu mogli dosta popiti ili su imali (pre)mali broj ljubavnih avantura, nisu bili naro~iti lovci i «ka`njavali» su doma}e [okce koje su uhvatili u nekoj {umskoj zabrani, pa tako da i nisu ostali u sje}anju mje{tana.

Kako je posao rastao, protok dukata, forinti, kruna, funti i franaka bio je sve ve}i, a jedan je veliki dio zavr{avao u rukama trgovaca, obrtnika i birta{a. Jedno vrijeme u selu je bilo 15 gostionica, 35 obrtnika i deset trgovaca. Trgovci i gostioni~ari uglavnom nisu bili podrijetlom Nijemci (uz nekoliko iznimaka), dok se, naprotiv, velik broj Nijemaca bavio obrtom. Znatan broj bavio se krajem 1800. i po~etkom 202

VDG JAHRBUCH 2001

1900.-ih godina obrtima vezanima za drvo. Tako je u mnogim ve}im ili manjim manufakturnim radionicama kod doma}ih i novodoseljenih [vaba bilo puno majstora, kalfi i {egrta ~ije rukotvorine i danas ukra{avaju nizove ku}a i dvori{nih zgrada. Jo{ i danas se u mnogim ku}ama mogu na}i osobne stvari ({tafir) izra|ene po~etkom 1900. godine od onog ili ovog majstora.

Izra|ivanje du`ice - "Kompanija Jedno od najpoznatijih majstora koji Buhemer" 1936/16/IX su radili u drvetu su sigurno majstori iz obitelji Hufnagel (ti{ljer – stolar, i danas njegovi potomci imaju stolarsku radnju), zatim Sepl (kolar), Volesak (cimerman), Bergman (ba~var), Burg (klompari), @igman (ba~var), Gutvein (stolar), Fridrich (kolar iz ^alme), Grismajer (klompar), Rabi (cimerman).

Kako se pove}avao i intenzivirao gospodarski napredaj sela uvjetovan iskori{tavanjem stoljetnih hrastika, tako je rastao i broj stanovnika, a pove}avao se i obujam sela. Oko tvornica je izraslo naselje «So~na», oko `eljezni~ke stanice i Ba~okine pilane naselje zvano «[tacija» te izme|u Vrbanje i sela Otok u {umama i stovari{te s lova~kim dvorcem zvano «Spa~va». Do 1910. godine u selo su do{la ~etiri vala doseljenika. Od 1880. godine pratimo i broj Nijemaca u selu Vrbanja. Te godine ima 58 osoba koje govore njema~kim jezikom, zatim 1890. godine je 80 [vaba, a 1900. godine njihov je broj porastao pa je [vaba 276, da bi krajem sje~e i zatvaranjem dviju pilana ostalo 150 ljudi koji su se izja{njavali kao Nijemci. Godine 1890. u selu je bilo 158 stranih dr`avljana, a 1910. godine 282. Nepoznato je, me|utim, koliko je u tom broju stranaca bilo i Nijemaca koji su bili izvan Austro-ugarskog carstva. Od 1892. do 1910. godine u selu nastaje niz kulturnih, dru{tvenih i gospodarskih institucija potrebnih jednoj industrijaliziranoj i radni~ki civiliziranoj sredini tog vremena.

Tako se osniva Vatrogastno dru{tvo, Bolnica {umskih radnika, Apoteka (koju gradi Vitez Josip Lelis), Dru{tvo dr`a~a duplira, @idovska {kola, po{ta, telefon, {kola na pilanama, klub engleskog tipa «Sloga» - «za promizacnje dru{tvenosti medju vrbanjskim intelektualcima», pe~e se cigla i poplo~avaju nogostupi u centru sela.

Nov~arska sredina osniva {tedionicu koja s radom po~inje 17. prosinca 1905. i postoji sve do 1919. godine. Jedni od osniva~a i dioni~ara su i njema~ki trgovci {umom, te francuski i ma|arski industrijalci.

Povodom 1000. godi{njice Ugarskog kraljevstva u Budimpe{ti je 1896. godine organizirana «Milenijska izlo`ba». Izlo`beno povjerenstvo u Vrbanji sastojalo se od tri ~lana, `upnika Stjepana Kelleka, nad{umara Gustava Riedlera i trgovca Antuna Ga{parca. Poziv za izlo`bu upu}en je i francuskoj tvrtki «Lagier».

Na posebnom izlo`benom prostoru «Kraljevina Hrvatska i Slavonija», Vrbanja je bila zastupljena u sedmoj skupini pod nazivom «[umarstvo i lov». Miroslav Kre{i}, 203

VDG JAHRBUCH 2001

tajnik zagreba~ke privredne komore ovako opisuje {umarstvo postavljeno na spomenutoj izlo`bi i poslove vezane za {umu: «Osim tvrtki ve} prije nazna~enih jesu kupci drva, odnosno poduzetnici «Union bank», «Sociéte d importation de Chéné», «Dioni~arska tvornica tanina», pilana Neubergera u Na{icama, «Franjo Gemer{ek», «Slavonsko poduze}e drvnih proizvoda Kraft, Tüker i drugovi».

Za {umarstvo Vrbanje ka`e: «U tri paro pile {to le`e tik {ume u Vrbanji, a spadaju tvrtkama Tüker i drug., Société i Ba~oka iz @upanje, ure`e se na godinu preko 50.000 kubika metara hrastovine, izvrsno upotrebljive za tehni~ke svrhe. Do 75.000 kubnih metara hrastovih otpadaka upotrebljavaju za produkciju tanina, tvornice tanina u @upanji i Mitrovici. Osim toga, izra|uje se u dr`avnim {umama godomice 3-5 milijuna komada hrastovih du`ica i 500 – 800 tisu}a akova njema~ke ba~varske robe.»

Izlo{ci iz vrbanjskih {uma ovako su opisani: «Kome ne}e da zapne oko za hrastovo deblo od 21 m du`ine i 80 cm promjera, pravo kao svije}a, bez i jednog ~vora ili kakve druge mane? Ovo deblo done{eno je, ako se ne varam, iz vinkova~ke okolice (iz {ume So~na, primjedba autora)…», «ispod ~ega je slo`en jedan vitao francuske du`ice u vidu ogromne ba~ve…», «…sav ovaj materijal, {to je izlo`ila investiciona zaklada, kao i onaj {to ga iznese na ugled kr. Nad{umarski ured u Vinkovcima, izradila je tvrtka A. Pl. Tüköri u Vrbanji. Ovamo spadaju i one tri hrastove kocke {to predstavljaju kubnu masu jednog metra drveta.

Die Deutschen und die Ausbeutung der Wälder um Vrbanja von 1860-1910 Seine wirtschaftliche und kulturelle Entwicklung kann das @upanja Gebiet, besonders das Gebiet um Vrbanja; seiner zahlreicher Deutschen Volksgemeinschaft danken. Die Deutschen haben nämlich bis zum heutigen Tag tiefe Spuren hinterlassen, worüber zahlreiche Bücher und Dokumente zeugen. Die Exploitation der Spa~vaner Wälder ist nur ein kleines Segment der Entwicklung dieser Gegend und nur ein Grund der Ansiedlung der Deutschen. Vom Jahre 1880 sprechen 58 Personen im Dorf Vrbanja deutsch. Zehn Jahre später leben in diesem Dorf sogar 80 Schwaben und 1900 steigt die Zahl sogar auf 276. Als die Fällsaison zu Ende war und zwei Sägewerke in Vrbanja geschlossen wurden, überblieben dort 150 Menschen, die sich als Deutsche deklarierten. Von 1892 bis 1910 entstehen im Dorf zahlreiche kulturelle, gesellschaftliche und wirtschaftliche Institutionen, die für eine industrialisierte und zivilisierte Mitte dieser Zeit notwendig waren und denen die Deutschen wiederum einen Obolus gaben.

Literatura: • Ivan ]osi} Bukvin: «Vrbanja I», Vinkovci 1994.

• Ivan ]osi} Bukvin: «Doprinos njema~ke narodnosne zajednice gospodarskom, kulturnom i politi~kom `ivotu sela Vrbanje», Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice 1997. VDG Jahrbuch, Osijek, 1997.

204

VDG JAHRBUCH 2001

Robert SKENDEROVI]

Doseljavanje Nijemaca u Po`egu tijekom 18. stolje}a 1. UVOD Nakon oslobo|enja od osmanske vlasti i potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine za Slavoniju je po~elo novo razdoblje. Preko 150 godina osmanske vlasti, neprekidni ratovi, pogotovo zadnji rat (1683.-1699.) u kojem je i oslobo|ena, ostavili su duboke posljedice na slavonski gospodarski razvoj i demografsku sliku.

Prve komorske komisije koje su nakon Be~kog rata popisivale stanovni{tvo Slavonije utvrdile su da je po~etkom 18. stolje}a Slavonija bila opusto{ena zemlja.

Mnoga su sela bila napu{tena, a broj stanovnika u gradovima jako se smanjio jer su u svim slavonskim gradovima tijekom osmanske vlasti ve}inu stanovni{tva ~inili muslimani koji su tijekom rata pobjegli uglavnom u Bosnu.

Ista sudbina zadesila je i Po`egu, koja je od grada s vi{e od 3500 stanovnika uo~i po~etka rata 1683. godine pala na svega oko 700 stanovnika 1698. godine. Iz grada je pobjeglo cjelokupno muslimansko stanovni{tvo, a ostali su samo malobrojni katolici.

Po`ega je oslobo|ena 1687. godine, ali je 1690. jo{ jednom kratkotrajno pala u ruke osmanlija.

Ovaj ponovni pad Po`ege u ruke muslimana 1690. godine jo{ je vi{e promijenio strukturu gradskog stanovni{tva. Izgleda da je tada iz grada oti{ao i ve}i dio katolika starosjedioca, jer prvi popisi stanovnika grada iz 1698. i 1702.godine pokazuju da su prvi stanovnici oslobo|enog grada bili tek dijelom iz starosjedila~kih obitelji, a zna~ajan dio ~inili su doseljenici iz okolnih sela, te velika skupina izbjeglica iz Bosne, pogotovo iz Sarajeva.

Etni~ki sastav prvih stanovnika grada nakon oslobo|enja od osmanske vlasti mogu}e je utvrditi samo na temelju njihovih imena i prezimena, koja ukazuju da su svi stanovnici bili Hrvati. Prema ovim popisima Po`ega po~etkom 18. stolje}a nije imala njema~kih stanovnika.

2. NJEMA^KI VOJNICI U GRADU Tijekom ratnih operacija kroz grad su prolazile razli~ite vojne postrojbe, a me|u njima je bilo i puno Nijemaca, pogotovo u ~asni~kom kadru. O njihovom boravku u Po`egi i obavezama gra|ana svjedo~e ra~uni po`e{kog magistrata s po~etka 18.

205

VDG JAHRBUCH 2001

stolje}a u kojima se spominju “Germanos milites ”.1 Nakon oslobo|enja od osmanske vlasti u Po`egi je bila stacionirana stalna vojna posada. J. Kempf navodi imena zapovjednika po`e{ke tvr|ave (Commendans arcis) koji su prema svojim prezimenima ve}inom bili Nijemci: Mat. Ivan Schad, Leopold Mamulla de Turri, B. Forstner, Mihajlo Schöld, potpukovnik Valvazor, Ivan Pütner, Franjo Schmidgrabner, grof Henrik Raiss. U po`e{koj tvr|avi bile su ~ete Daunove pukovnije, a kasnije i ~eta Marullijeve regimente koja je ostala sve do 1751. godine, nakon koje u Po`egi vi{e nema vojnih posada.2 Neki od ~asnika su se i o`enili u Po`egi, o ~emu nam govore po`e{ke mati~ne knjige vjen~anih, ali je iz njih vidljivo da se nisu `enili doma}im djevojkama, nego Njemicama koje su do{le u Po`egu za svojim zaru~nicima.

3. PRVI DOSELJENICI U GRAD Po~etkom 18. stolje}a u gradu se pojavljuju i prvi njema~ki doseljenici. Zapisi njema~kih obitelji u po`e{ku mati~nu knjigu ro|enih govore dosta o prvim Nijemcima u Po`egi. Prvi zapis ro|enja djeteta iz njema~koj obitelji pojavljuje se 18.02.1709. godine. Te je godine u braku Christofora Palma i njegove `ene Helene ro|en Mathias Laurentius, a kumovi su bili Mathias Hold i Helena Rosina.

Drugi upis u mati~ne knjige dolazi iste godine nakon nekoliko mjeseci. Ovaj put radi se o obitelji Thome Carolusa Wallnera i njegove `ene Anne Marie. Njima se 17.05.1709. godine rodio sin Joannes Carolus, a kumovi su bili Joannes Sunter ex Tyrol i Juliana Sunter ex Summutella (?). Tre}i zapis o ro|enju djeteta u njema~kom braku pojavio se tek ~etiri godine kasnije. Te su godine Andreas Cunz i njegova `ena Anna krstili Joannesa Jacobusa (04.07.1713.), a kumovi su bili Joannes Planer i Maria Susana Crin.3 Sve se ove tri obitelji ne pojavljuju vi{e u mati~nim knjigama {to govori da su se kratko zadr`ali u Po`egi. U sva tri slu~aja i `ene su Njemice, a i kumovi su Nijemci, {to govori da su po~etkom 18. stolje}a Nijemci kao zajednica bili zatvoreni u odnosu na doma}e Po`e`ane.

Prvi Nijemac koji se trajnije nastanio u Po`egu bio je Gabriel Hapsz, komorski provizor. U mati~nim knjigama nije upisan niti jednom pa izgleda da nije imao obitelj. Prema sa~uvanim izvorima prva njema~ka obitelj koja se stalno naselila u Po`egi jest obitelj Michaela Peslera, tako|er komorskog provizora. Dana 08.12.1715. spominje se u mati~noj knjizi kr{tenih kr{tenje njegovog sina Josephusa Antoniusa, a 27.12.1720. i kr{tenje njegovog sina Conradusa Franciscusa Xaveriusa. Kod oba kr{tenja kum je bio Josephus Spinginklee, protustavnik (contrascriba) grada Po`ege koji je tako|er jedno vrijeme bio komorski provizor.4 1

2 3

4

Ove račune je objavio I. Mažuran u časopisu Starine – vidi: I. Mažuran: Organizacija i djelovanje gradskog magistrata u Požegi od 1698. do 1703. godine, Starine,JAZU knj. 59. , Zagreb 1984. , str. 135.-185.

J. Kempf, Požega –zemjopisne bilješke iz okoline i prilozi, Požega, 1910., str.328. (u nastavku: J. Kempf. Požega) Liber Baptisandorum Parochiae et Conventus Sancti Spiritus Possegiensis (1699.–1772.) – Matična knjiga rođenih župe Sv. Duha čuva se u katedralnoj crkvi Sv. Terezije u Požegi. ( u nastavku LB) LB

206

VDG JAHRBUCH 2001

Dvadesetih godina u Po`egi se pojavljuju i prvi njema~ki obrtnici koji odlu~uju ostati u gradu i tu nastaviti sa svojim obrtom. Prvi njema~ki doseljenik u Po`egu za kojeg znamo ~ime se bavio bio je zidar Toma Toifelsperger (1722.), a kasnije se spominju i Joannes Konnengieser (1733.) koji je bio po zanimanju stolar, te Joannes Vinkler (1728.), mesar i Felix Zwichenprukner (1726.), bravar. 5 Me|u prvim njema~kim doseljenicima treba istaknuti Christophora Weizlera koji je po zanimanju bio pivar (braxator). Weizler se prvi puta spominje 19.08.1726. godine.6 Njegova djelatnost o~igledno je vezana uz stalnu posadu njema~kih vojnika u po`e{koj tvr|avi koji su konzumirali pivo, dotada neuobi~ajeno pi}e za stanovnike Slavonije koja je poznata po svojim vinogradima i vinima. Ovo je jedan od primjera kako je doseljenje Nijemaca uzrokovalo i dolazak novih obi~aja koji su obogatili `ivot u Slavoniji.

Proizvodnja piva javila se u Osijeku jo{ i prije, ve} krajem 17. stolje}a, na {to je tako|er utjecala velika njema~ka zajednica u gradu osna`ena razli~itim njema~kim vojnim postrojbama koje su se neprestano izmjenjivale.

Vjerojatno je upravo uz vojsku vezano doseljenje jo{ jedne njema~ke obitelji – obitelji Prunner. Dominicus Prunner bio je vojni ranarnik (feldtscherer), a prvi se puta spominje 17.01.1739. godine. Tih godina u Po`egu su doselila jo{ dva kirurga – Joannes Dietrich Drexler i Joannes Schwarz.7 Me|u prvim njema~kim obrtnicima u Po`egi spominje se i Wolfgang Reger koji je prvi puta zapisan 04.01.1728. godine, a po zanimanju je bio staklar (vitriarius), te Hyrbertus Otten koji se prvi puta spominje 15.10.1735. godine, a po zanimanju je bio bravar (faber serarii). U Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu ~uva se jedan ra~un iz 1746. godine koji je Otten vlastoru~no napisao na hrvatskom jeziku za posao u~injen u biskupskoj ku}i u Po`egi.8 Po~etak ra~una po~inje rije~ima “Specificatio sto ja od szdol imenovani u goszp. biszkupve kuchie, od szpoljarszkoga poszla napravio jeszam, kako szlidi …”, a potpisan je “Hierbertus Otten, Possesski szpoljar”.

4. NIJEMCI I PO@E[KI ISUSOVA^KI KOLEGIJ Odmah nakon oslobo|enja od osmanske vlasti u Po`egu su do{li isusovci i tamo osnovali svoj kolegij. Po`ega je bila tradicionalno franjeva~ka `upa i doma}i su ljudi bili uglavnom vezani uz svoje franjevce, ali su isusovci u gradu podr{ku na{li upravo u njema~koj zajednici i njema~koj vojsci. Prvi im je u gradu pomogao opskrbnik po`e{ke posade Joannes Georgius Schlintenbuch, nekada{nji isusova~ki novak.9 Potporu osnivanja Misije Dru`be Isusove u Po`egi dao je i zapovjednik ~itave Slavonije grof Guido Starhemberg.10 Ubrzo je isusova~ka misija u Po`egi bila prihva}ena i od samih gra|ana, ali se opet me|u njima svojim pomaganjem Misiji 5 6 7 8 9 10

LB Isto LB Nadbiskupski arhiv u Zagrebu, Acta Decimalia, br. 602.

M. Vanino, Isusovci i hrvatski narod, II , Zagreb 1987, str. 507. (u nastavku: Isusovci) Isto, str. 508.

207

VDG JAHRBUCH 2001

istakao jedan Nijemac, komorski provizor Gabriel Hapsz. Misija je od osnutka imala svoje njema~ke propovjednike koji su pastoralno djelovali me|u Nijemcima po`e{ke vojne posade, a prvi njema~ki propovjednik bio je o. Franjo Grundler iz Eperje{a.11 Tako su upravo po`e{ki Nijemci dali isusovcima potrebnu podr{ku u prvim godinama njihovog boravka u Po`egi i pomogli osnivanje Po`e{kog isusova~kog kolegija koji }e u budu}im desetlje}ima postati pokreta~ brojnih gospodarskih, kulturnih i prosvjetnih akcija na korist Po`ege i ~itave Slavonije.

5. SMJEROVI MIGRACIJE I INTENZITET DOSELJAVANJA Tijekom 1738. godine u isto~noj se Slavoniji pojavila kuga. Po`ega je te godine ostala po{te|ena od ove stra{ne epidemije ali je slijede}e godine epidemija zahvatila i nju. Posljedice su za grad bile strahovite. Od oko 1400 stanovnika grada u epidemiji koja je trajala 5 mjeseci umrlo je prema zapisu u mati~noj knjizi umrlih 792 stanovnika, {to zna~i preko 60% stanovni{tva grada.12 Od kuge su stradali i neki ~lanovi njema~kih obitelji, primjerice, ve} spomenuti Toma Toifelsperger, zatim Mathias sin Felixa Zwischenpruknera i drugi.13 ^itava je 1740. godina bila godina strepnje i u grad te godine nije doselila niti jedna nova obitelj. Me|utim, s istekom ove godine `ivot se u gradu po~eo obnavljati i uskoro }e grad po~eti sna`an razvoj.

Godine 1745. obnovljena je Po`e{ka `upanija, pa je Po`ega postala `upanijski centar, {to }e u slijede}im desetlje}ima omogu}iti stvaranje ~inovni~kog sloja gra|ana. Vrlo je va`na i 1765. godina kada je Po`ega dobila status slobodnog kraljevskog grada. Ova povelja omogu}ila je nastavak razvoja Po`ege kao gospodarskog sredi{ta, a bila je u odre|enom smislu i priznanje po`e{kim gra|anima za dotada{nje napore u odr`avanju urbanog `ivota grada usprkos kataklizmama koje su do`ivjeli tijekom Be~kog rata (1683.-1699.) i kuge 1739. godine.

Kao slobodni kraljevski grad Po`ega je po~ela privla~iti obrtnike i trgovce, pa je njihovo doseljavanje od tada mnogo intenzivnije nego {to je bilo prije. Ja~i val doseljavanja po~eo je upravo {ezdesetih godina 18. stolje}a, koje su godine o~ito bile presudne u gospodarskom razvoju ne samo grada Po`ege nego i ~itave Slavonije.

Me|u doseljenim obrtnicima bilo je i Nijemaca ~iji broj nije bio velik - od epidemije kuge 1739. godine, pa do kraja 18. stolje}a u Po`egu se doselilo oko 60 njema~kih obitelji – ali je njihov utjecaj na ekonomski, dru{tveni i kulturni `ivot grada daleko prema{ivao njihov broj~ani udio.

Dva su osnovna razloga doseljavanja Nijemaca u Po`egu. Prvi je ~isto ekonomski i za ekonomske migracije je karakteristi~no da su bile iz udaljenijih krajeva. Nijemci su u Po`egu tijekom 18. stolje}a doseljavali najvi{e iz Austrije i Bavarske, ali i iz drugih krajeva u kojima su `ivjele njema~ke zajednice, pogotovo iz ^e{ke, Moravske, 11 12 13

Isto, str. 508.

Liber mortuorum 1717. – 1774. – i ova se matična knjiga čuva u katedralnoj crkvi Sv. Terezije (u nastavku LM) LM

208

VDG JAHRBUCH 2001

Slovenije i Ma|arske. U Po`egu doseljavaju i Nijemci iz velikih gradova poput Be~a, Praga, Budima i Pe~uha.

Drugi razlog doseljavanja Nijemaca u Po`egu bilo je sklapanje braka. Bra~ni migranti nisu dolazili iz udaljenih krajeva. Prema dostupnim zapisima u po`e{koj mati~noj knjizi vjen~anih vidljivo je da su bra~ni migranti dolazili uglavnom iz susjednih gradova. Sklapanje brakova izme|u pripadnika njema~kih zajednica iz susjednih gradova vrlo je dobar temelj istra`ivanja veza izme|u tih zajednica. Iz mati~ne knjige vjen~anih vidljivo je da su bra~ne veze bile najintenzivnije izme|u njema~kih zajednica u Osijeku i Po`egi. Zanimljivo je da su za razliku od Osijeka i Po`ega, ove veze s ostalim susjednim gradovima, primjerice Zagrebom i Pe~uhom, bile mnogo slabije.

6. DALEKE MIGRACIJE –STRU^NA ZANIMANJA Doseljavanja Nijemaca u Po`egu imala su prema strukturi njihovih zanimanja odre|eni kontinuitet i nakon epidemije kuge 1739. godine. I nakon kuge u Po`egu je doselilo nekoliko Nijemaca koji su po zanimanju bili kirurzi. Uz njih se javlja i prvi po`e{ki apotekar Paulus Thaller kojeg su u Po`egu doveli isusovci, a on je nakon njihovog ukidanja 1773. godine otvorio prvu privatnu apoteku u Po`egi.

U drugoj polovini 18. stolje}a u Po`egu su doselili jo{ dvojica njema~kih pivara: Joannes [pun i Wolfgang Schörer. Uz ova zanimanja Nijemci su u Po`egu donijeli jo{ neka nova zanimanja. Uz ve} spomenutog staklara Wolfganga Regera koji se spominje ve} 1728. godine, u Po`egu je u drugoj polovici 18. stolje}a doselio jo{ jedan Nijemac staklar – Antonius Steiger iz Be~a, koji se spominje prvi puta 1779. godine. U Po`egu je 1744. doselio i prvi poznati po`e{ki licitar David Hochweiser.

Nijemci su u Po`egi obavljali i neke nepopularne poslove. Me|u njima je bio i posao krvnika. Godine 1756. spominje se prvi krvnik u Po`egi - Joannes Czah. Ovaj krvnik bio je vjerojatno u slu`bi po`e{ke `upanije, jer grad tada jo{ nije imao pravo su|enja na smrt (Jus Gladii). Me|utim 1768. godine, ubrzo nakon progla{avanja Po`ege slobodnim kraljevskim gradom, spominje se u Po`egi i prvi gradski krvnik Ferdinand Gross “Carnifex liberae regiaeque Civitatis Posegae”, a 1769. jo{ jedan krvnik Joseph Vogelmuth.14 Posao krvnika nije bilo samo egzekucija osu|enika na smrt, nego i tortura koja je bila dio istra`nog sudskog postupka.15 Grad je poveljom o eliberaciji doveo od Marije Terezije pravo su|enja na smrt (Jus Gladii), ali nije poznato da li je grad ikada to pravo i iskoristio.16 Prisutnost krvnika u gradu i smaknu}a razbojnika bili su logi~na posljedica velikog broja razbojstava koja su Slavoniju zahvatila tijekom 18. stolje}a. U to je vrijeme Slavonija bila prepuna hajdu~kih dru`ina koje su ugro`avale sigurnost 14 15 16

J. Kempf, Požega ,str. 378.

Isto, str. 378.

Isto, str. 377.

209

VDG JAHRBUCH 2001

putnika i prosperitet ~itave regije. Progon hajduka i njihovo ka`njavanje poprimili su drasti~ne razmjere, pa Milivoj Ve`i} spominje da je u roku od 34 godine (1746. – 1780.) na smrt osu|eno u svemu 81 razbojnika.17 Vidljivo je da su doseljeni Nijemci u Po`egi u po~etku tvorili prili~no zatvorenu zasebnu zajednicu. Me|utim, s vremenom se ova zajednica sve vi{e otvarala i uklapala u sredinu. To je vidljivo u raznim aspektima dru{tvenog `ivota.

Brakovi su opet vrlo dobar pokazatelj dru{tvenih gibanja. U drugoj polovini 18. stolje}a brakovi izme|u Hrvata i Nijemaca postaju sve ~e{}i. Neke od tih obitelji su obilje`ile `ivot Po`ege u 19. stolje}a. Jedna od najpoznatijih takvih obitelji je obitelj Paulusa Thallera, koji je u Po`egu do{ao kao isusova~ki apotekar. Njegovi potomci vr{ili su niz va`nih funkcija. Sin Ignjat (r.1779.) bio je gradski sudac, a unuk Filip (r.1815.- u.1901.) je bio saborski poslanik grada Po`ege.18 U Po`egi su krajem 18. stolje}a osnovana i dva njema~ka ceha, poznata kao Prvi i Drugi njema~ki ceh.. Drugi njema~ki ceh je 07.svibnja 1773. godine dobio privilegij od Marije Terezije. U njemu su bili udru`eni pekari, tesari, zidari i voskari. Prvi njema~ki ceh osnovan je 1774. godine, ali je ipak kasnije prozvan “Prvi njema~ki ceh” jer je okupljao mnogo vi{e majstora i imao ve}i ugled od Drugog njema~kog ceha.19 U ovaj ceh bili su u~lanjeni pivari, limari, mesari, cipelari, ba~vari, kirurzi, kroja~i, kolari, rukavi~ari, lon~ari i u`ari, a u 19. stolje}u i urari i dimnja~ari. Oba ceha imali su u svojem ~lanstvu velik broj njema~kih majstora, ali etni~ka pripadnost nije bila osnovna odrednica u~lanjena u ove cehove, pa je u njima bilo i puno majstora Hrvata.

Kako su u ceh bili uklju~eni neki “njema~ki kroja~i” mogu}e je da su cehovi nosili ime “njema~ki” jer su se bavili proizvodnjom nekih posebnih njema~kih proizvoda, primjerice njema~kih vrsta odje}e, pa je ceh branio pravo majstora koji su bili u~lanjeni u ovaj ceh da izra|uju upravo te vrste proizvoda.20

ZAKLJU^AK Kuga koja je 1739. godine zahvatila grad Po`egu toliko je utjecala na razvoj grada da se u periodizaciji razvoja Po`ege tijekom 18. stolje}a za analizu demografskih procesa prirodno name}e podjela na dvije faze, prije i poslije epidemije. Takvu periodizacija najbolja je i za analizu doseljavanja Nijemaca u Po`egu tijekom 18. stolje}a. Iz navedenih izvora vidljivo je da su prvi Nijemci u Po`egi bili vojnici smje{teni u gradsku tvr|avu, te dr`avni ~inovnici, konkretno trojica komorskih provizora – G. Hapsz, M. Pesler i J. Springinklee. Me|utim, ve} nakon nekoliko godina u grad doseljavaju i prve obitelji njema~kih obrtnika. Ova doseljenja su malobrojna, ali ipak znakovita jer pokazuju da je Po`ega u to vrijeme, usprkos op}em siroma{tvu i zaostalosti koje je bilo karakteristi~no za ~itavu Slavoniju, bila dovoljno 17 18 19 20

Milivoj Vežić, Lupežtvo i pravda, Glasnik požeške županije 1892. str. 215.

J. Kempf, Požega, str. 389.

F. Potrebica, Obrt u gradu Požegi i Požeškoj kotlini, S. Požega 1985., str. 21 Isto, str. 21

210

VDG JAHRBUCH 2001

privla~na da se u nju dosele Nijemci iz tada bogatijih krajeva Njema~ke, nasljednih austrijskih zemalja i ^e{ke.

Do izbijanja kuge 1739. godine registrirano je svega 12 njema~kih obitelji, ali nakon 1739. po~inje intenzivnije doseljavanje njema~kih doseljenika u Po`egu. U grad nakon 1739. godine doseljavaju prvenstveno obrtnici. Priliv njema~kih obrtnika pobolj{ao je gospodarski i dru{tveni `ivot grada, jer su doseljeni Nijemci iz svoje domovine donijeli razne inovacije. Mnogi od njih su bili inicijatori unapre|ivanja gospodarskog i kulturnog `ivota grada i ostali u uspomeni kao zaslu`ni gra|ani.

Po~etna zatvorenost njema~ke zajednice u Po`egi prema okolini kasnije je po~ela kopniti, pa su se po`e{ki Nijemci sasvim uklopili u po`e{ki kraj i u me|ukulturnoj suradnji Hrvata i Nijemaca stvorili od Po`ege pravi regionalni centar koji je krajem 18. i tijekom 19. stolje}a postigao visok stupanj dru{tvenog i gospodarskog razvoja.

Die Zuwanderung der Deutschen nach Po`ega im 18. Jahrhundert Der Autor hat in seinem Aufsatz die Zuwanderung der Deutschen nach Po`ega im 18. Jahrhundert analysiert. Die Stadt Po`ega hatte geringe Wirtschaftspotentiale.

Ihre Entwicklung wurde durch die Nähe der Grenze zum Türkischen Reich, wegen der Kriegs- und Epidemiegefahr, zusätzlich erschwert. Trotz all dieser Nachteile, begannen Deutsche sich schon Anfang des 18. Jahrhunderts in Po`ega anzusiedeln.

Einen Teil der ersten deutschen Siedler in Po`ega machten Beamte aus, aber die meisten waren Handwerker. Die zugewanderten Deutschen beeinflussten die Entwicklung der Stadt maßgeblich. Manche der deutschen Familien waren sehr angesehen und beteiligten sich jahrzehntelang am öffentlichen Leben der Stadt Po`ega.

211

VDG JAHRBUCH 2001

Milan VRBANUS

Stanovni{tvo sela Velimirovac 1932.-1937. godine – demografska analiza stanovni{tva Rad je napravljen na temelju mati~nih knjiga (ro|enih, vjen~anih i umrlih) evangeli~ke `upe Velimirovac koje su pohranjene u Zavi~ajnom muzeju u Na{icama 1. Me|u njima nedostaju mati~ne knjige za 1935. godinu. Autor je poku{ao izvr{iti demografsku analizu stanovni{tva u prvim godinama nakon popisa stanovni{tva (1931. godine) pred po~etak drugog svjetskog rata.

1. STANOVNI[TVO SREZA I OP]INE NA[ICE PREMA POPISU STANOVNI[TVA IZ 1931. GOD. Srez Na{ice obuhva}ao je op}ine Budimci, ^a~inci, Feri~anci, \ur|enovac, Kloko~evci, Ko{ka, Na{ice, Obradovci, Orahovica, Podgora~, Vanjske Na{ice i Zdenci2 a zauzimao je povr{inu od 946,07 km2.3 Na ovom podru~ju `ivjelo je 1931. godine 50.792 stanovnika4, od koji se 1.472 stanovnika5 izjasnilo kao pripadnici njema~ke narodnosti ili 2,9%. Od 1.472 pripadnika njema~ke narodnosti 1.436 govori njema~ki materinji jezik, 21 srpsko-hrvatski, 1 slovenski te 16 ma|arski.6 Interesantno je da je, na ovom podru~ju, njema~ki materinji jezik za 3.566 stanovnika ili 7,02%. Vi{e od polovice stanovnika kojima je njema~ki materinji jezik pripadnici su jugoslavenske narodnosti, a za njima slijede stanovnici njema~ke narodnosti. (grafikon 1) Iz ovih se podataka mo`e zaklju~iti da je ve}ina pripadnika jugoslavenske narodnosti, kojima njema~ki materinji jezik, njema~kog porijekla, ali su promijenili narodnost zbog lak{e `ivota (smanjivanje pritisaka vlasti zbog njihove narodnosti). Od 50.792 stanovnika u srezu Na{ice mu{kog je spola bilo 25.296, a `enskog 25.496 stanovnika7, ili drugim rije~ima na 1000 mu{karaca bilo je 1007,90 `ena. Na ovom podru~ju popisano je 10.542 ku}anstva8. Po ku}anstvu je

1

2

3 4 5 6 7 8

Zahvaljujem se ravnateljici Zavičajnog muzeja u Našicama, gosp. Silviji Lučevnjak na dozvoli za korištenje I objavljivanje matičnih knjiga Hrvatski državni arhiv, fond: Zavod za statistiku Socijalističke republike Hrvatske, kut. 53, sv. 66 (stari broj kutije). (dalje: HDA, ZSSRH) Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 1939-40., Zagreb 1940., 312. (dalje: Godišnjak) HDA, ZSSSRH, kut. 53, sv. 66.

Isto.

Isto.

HDA, ZSSRH, kut. 53, sv. 67.

Isto.

213

VDG JAHRBUCH 2001

`ivjelo 4,829 stanovnika, a gusto}a naseljenosti iznosila je 53,69 stanovnika po km2.10 Iz ovih podataka vidljivo je da je srez Na{ice imao je manju gusto}u naseljenosti od Savske Banovine.11 Grafikon 1:

Udio govornika njema~kog jezika prema narodnosti U op}ini Na{ice12 `ivjelo je, prema popisu stanovni{tva iz 1931. godine, 5.637 stanovnika od kojih je mu{kog 2.738, a `enskog spola 2.899 stanovnika.13 Na ovom je podru~ju popisano 975 ku}a te 49 drugih objekata u kojima je `ivjelo 1.243 ku}anstva.14 Gusto}a naseljenosti bila je 128,79 stanovnika po km2. Po ku}anstvu je `ivjelo 4,53, a po ku}i 5,78 stanovnika. Vidljivo je da je gusto}a naseljenosti u op}ini Na{ice ve}a od gusto}e naseljenosti u istoimenom srezu, odnosno Savskoj Banovini. S druge strane broj stanovnika po ku}anstvu u prosjeku je manji na podru~ju op}ine Na{ice od broja stanovnika po ku}anstvu na podru~ju sreza Na{ice.

9

10

11

12

13 14

U srezu Našice živjelo je manje stanovnika po jednom kućanstvu od prosjeka za Hrvatsku (Stanovništvo 1931. godine nije popisano po nacionalnim teritorijima, nego po upravnim jedinicama (banovine). Statističari su poslije drugog svjetskog rata izračunali broj stanovnika po republikama, te prosječne vrijednosti). U Hrvatskoj je 1931. godine živjelo 4,98 stanovnika po kućanstvu. U Hrvatskoj je, u odnosu 1921. godine, 1931. godine smanjen broj stanovnika po kućanstvu. (Jugoslavija 1918. – 1988., Statistički godišnjak Savezni zavod za statistiku SFRJ, Beograd 1989., 40 (dalje: Jugoslavija)) U popisnim dokumentima u arhivskom fondu Zavoda za statistiku Socijalističke Republike Hrvatske navedeno je da je gustoća naseljenosti na području sreza Našice 54 stanovnika po km2. (HDA, ZSSRH, kut. 55, sv. 70) U Savskoj Banovini živjelo je 1931. godine 66,7 stanovnika po km2, a u Primorskoj Banovini 45,9 stanovnika na km2.

(Jugoslavija, 52) Statističari su izračunali da je 1931. godine gustoća stanovnika za područje Hrvatske bila 67 stanovnika po km2. (Jugoslavija, 40) Srez Našice imao je manju gustoću naseljenosti od Hrvatsku, odnosno Savske Banovine.

Općinu Našice pripadala su naselja Dudić, Gentija, Jelisavac, Mojmir, Našice, Našički Markovac, Palićevac, Prisad, Šipovac, Vašarište i Velimirovac.(HDA, ZSSRH, kut. 54, sv. 69) Općina Našice zauzimala je 43,77 km2. (Godišnjak, 312) HDA, ZSSRH, kut. 53, sv. 67, kut. 54, sv. 69.

HDA, ZSSRH, kut. 58, sv. 74.

214

VDG JAHRBUCH 2001

Od 5.637 stanovnika u op}ini Na{ice kao pripadnici njema~ke narodnosti izjasnilo se 626 stanovnika15 ili 11,11%. Interesantno je da je na podru~ju op}ine Na{ice njema~ki kao materinji jezik govorilo 948 stanovnika ili 16,82%. Mo`e se re}i da je na podru~ju op}ine Na{ice udio stanovnika pripadnika njema~ke narodnosti te stanovnika njema~kog materinjeg jezika, ve}i od udjela za istoimeni srez. Uzrok tome treba tra`iti u ~injenici da je u selu Velimirovac `ivjelo blizu 1.000 stanovnika, ve}inom njema~ke narodnosti, a ~inili su gotovo 1/6 stanovnika od ukupnog broja popisanih stanovnika u ovoj op}ini.

2. STANOVNI[TVO SELA VELIMIROVAC 1931. GOD. Selo Velimirovac smje{teno je 3 km sjeverno od Na{ica na cesti Na{ice - Donji Miholjac. Naseljeno je u svibnju 1885. godine ba~kim Nijemcima evangeli~ke vjeroispovijesti iz Starog i Novog Sivca, Crvenke i Tor`e.16 Selo se u po~etku zvalo Seli{te17. Obitelj Peja~evi}, na ~ijem je posjedu osnovano naselje, `eljela je selo nazvati Jelisavac, po grofici Jelisaveti, grofici Rohan, k}erki grofa Ladislava Peja~evi}a, ali ona to nije dozvolila18 jer selo naseljeno «nevjernicima», pa je nazvano Velimirovac19 po grofu Velimiru Peja~evi}u.20 Grof Ladislav Peja~evi} sagradio im je bogomolju i {kolu.21 U selu je 1910. godine `ivjelo 764 pripadnika njema~ke narodnosti22 od 797 stanovnika23 ili 95,86%. Broj stanovnika u ovom selu prili~no je polagano rastao te se 1921. godine pove}ao za pet stanovnika u odnosu na 1910. godinu.24 Ovako mali porast broja stanovnika posljedica je gubitaka u prvom svjetskom ratu. Do znatno pove}anja broja stanovnika do{lo je 1931. godine kada se broj pove}ao se za 113 stanovnika25 ili 14,09%.

U selu Velimirovac `ivjelo je, prema popisu stanovnika, 915 stanovnika26. Od 915 stanovnika 467 je mu{kih te 448 `enskih27. U selu je popisano 187 ku}a u kojima je `ivjelo 200 ku}anstava.28 Po ku}anstvu je `ivjelo 4,58 stanovnika, iz ~ega je vidljivo da 15 16

17 18 19

20 21 22 23

24 25 26 27 28

HDA, ZSSRH, kut. 56, sv. 71.

Leopold Karl Barwich, Menschen zwischen Welten. Heimatbuch Welimirowatz. Zur Erinnerung an unser Deutsches Dorf in Slawonien, (1985.) 47-50. (dalje: Barwich, Welimirowatz). Paškal Cvekan navodi da su u selo naseljeni bački Nijemci iz Bača, Crvenke i Svica. (Paškal Cvekan, Franjevci u Abinim Našicama, Našice, 1981., 136 (dalje: Cvekan, Franjevci)). i Josip Lakatoš, Narodna statistika, Zagreb 1914., 27. (dalje: Lakatoš, Statistika) Paškal Cvekan navodi da to nije dozvolila grofica Gabrijela, rođena Döry, žena Ladislava Pejačevića. (Cvekan, Franjevci, 136.)

P. Cvekan navodi da je selo nazvano Velimirovac po grofu Velimiru, sinu Teodora Pejačevića nakon prvog svjetskog rata.

(Cvekan, Franjevci, 136) Ovaj podatak pronašao sam u Protocollum conventus divi Antonii Patavini Nasicensis, t. II, 77.

Cvekan, Franjevci, 136.

Lakatoš, Statistika 29.

Marko Korenčić, Naselja i stanovništva Socijalističke Republike Hrvatske 1857.-1971., Djela JAZU, knj. 54, Zagreb 1979, 416. (dalje: Korenčić, Naselja) Korenčić, Naselja, 416.

Isto.

HDA, ZSSRH, kut. 54, sv. 69; Korenčić, Naselja, 416.

HDA, ZSSRH, kut. 54, sv. 69.

HDA, ZSSRH, kut. 58, sv. 74 str. 4.

215

VDG JAHRBUCH 2001

je ovdje, u prosjeku, `ivjelo manje stanovnika po ku}anstvu nego na podru~ju Hrvatske, odnosno Savske Banovine.29 Stanovni{tvo ovog sela bilo je ve}inski njema~ke narodnosti. Budu}i da popisna dokumentaciji donosi sumarne podatke o nacionalnoj strukturi, vjeroispovijesti te materinjem jeziku stanovni{tva za podru~je cijele op}ine, a ne po pojedinim naseljima, nemogu}e je utvrditi to~an broj stanovnika ove narodnosti u selu Velimirovac. Mo`e se samo, na temelju ovih podataka, poku{ati pretpostaviti koliko je moglo biti njihovih pripadnika.

U op}ini Na{ice `ivjelo je 1931. godine 626 pripadnika njema~ke narodnosti te 948 stanovnika kojima je njema~ki materinji jezik. Budu}i da u ovoj op}ini, osim sela Velimirovac, niti jedno naselje nije ve}inski naseljeno stanovni{tvom njema~ke narodnosti, mo`e se pretpostaviti broj stanovnika njema~ke narodnosti u ovom selu.

Prema popisu stanovni{tva u op}ini Na{ice `ivjelo je 836 stanovnika evangeli~ke augsbur{ke i reformirane (helvetskokalvinske) vjeroispovijesti,30 koji su, mo`e se pretpostaviti, ve}inom bili njema~ke narodnosti te je ve}ina, najvjerojatnije, `ivjela u selu Velimirovac. U njemu je, prema popisnoj dokumentaciji, `ivjelo 886 jugoslavenskih te 29 stranih dr`avljana.31 Kada se broj pripadnika evangeli~ke augsbur{ke i reformirane (helvetskokalvinske) vjeroispovijesti podijeli s brojem jugoslavenskih dr`avljana dobije se udio od 94,36%.32 To bi mogao biti udio stanovnika njema~ke narodnosti u ovom selu koji je pribli`no jednak udjelu koji je bio i 1910. godine, ali na`alost ova se pretpostavka ne mo`e dokazati te ju ne treba uzimati u obzir.33

3. STANOVNI[TVO SELA VELIMIROVAC 1932. – 1937. GOD. Rad je napisan, na temelju, mati~nih knjiga (ro|enih, umrlih i vjen~anih) reformirane `upe Velimirovac. Mati~ne knjige vo|ene su za razdoblje od 1932. do 1937 godine. Me|u njima nedostaju mati~ne knjige za 1935. godinu koje su vo|ene i za 1935. godinu, ali su, najvjerojatnije, izgubljene.

U selu Velimirovac bilo je sjedi{te evangeli~ke `upe ~ija se jurisdikcija protezala podru~jem sredi{nje Slavonije (isto~ni dio Po`e{ke kotline te biv{e op}ine Orahovica,

29 30 31

32

33

Jugoslavija, 40 i 52.

HDA, ZSSRH, kut. 53, sv. 66.

U selu Velimirovac od 29 stranih državljana 23 su državljani Mađarske, četiri Austrije te dva Njemačke. (HDA, ZSSRH, kut.

54, sv. 69) P. Cvekan navodi da je u selu 1936. godine živjelo 21 katolik. Vjerojatno, u ovom selu nije ni 1931. godine živjelo više katolika.

(Cvekan, Franjevci, 136) Ja sam u Hrvatskom državnom arhivu pregledao arhivsko gradivo, u fondu Zavoda za statistiku Socijalističke Republike Hrvatske, koje se odnosi na popis stanovništva iz 1931. godine. Nažalost, nisam pronašao popisni materijal iz te godine po pojedinim kućanstvima za selo Velimirovac, nego samo sumarne podatke izrađene, na temelju, popisnog materijala koji nije poznato gdje se nalazi. Arhivsko gradivo smješteno je u kutijama od 53-62, a označeno svescima od 66-82, (stari brojevi kutija).

Budući da nisam pronašao popisni materijal nije moguće točno utvrditi broj stanovnika njemačke narodnosti u selu Velimirovac, nego se može samo približno pretpostaviti njihov broj. Podatke o broju stanovnika u ovom selu ne donosi ni knjiga Leopolda Karla Barwicha. (Barwich, Welimirowatz)

216

VDG JAHRBUCH 2001

op}ina Na{ice te ju`ni dio biv{e op}ine Donji Miholjac).34 @upom je upravljao `upnik Adam Mayer.35 Osim njega, mati~ne je knjige vodio mati~ar Luger Mann.36 Osim Adama Mayera, sakramentalne su obrede vr{ili i drugi sve}enici.37 U selu Velimirovac, prema mati~noj knjizi ro|enih reformirane `upe Velimirovac, ro|eno je u razdoblju od 1932. do 1937. godine (bez 1935. godine) 77 djece38 od kojih je kr{teno je 74, a troje je mrtvoro|eno.39 Iznena|uje vrlo mali broj mrtvoro|ene djece, koja vjerojatno nije prouzro~ena pobolj{anjem zdravstvenih prilika, ali se na`alost ne znaju uzroci ovoj pojavi, a uzorak je premali da bi se mogli davati neki drugi zaklju~ci. Od 77 djece mu{kih je 47, a `enskih 30.40 Vidljivo je, iz tablice 1, da je u svim godinama, osim 1937. godine, vi{e ro|eno, nego umrlo {to zna~i da je prirodni prira{taj bio pozitivan. Prirodni je prira{taj varirao od godine do godine, a jedino je 1937. godine bio negativan.41 Budu}i nemam mati~ne knjige reformirane `upe Velimirovac, odnosno podatke o broju ro|enih i umrlih iza 1937. godine, ne mogu re}i da li je negativan prirodni prirast samo usamljeni slu~aj ili se radi o po~etku dugotrajnog procesa koji karakterizira negativni prirodni prirastom.

Djeca su kr{tena vrlo brzo poslije ro|enja, ve}inom u prvih desetak dana `ivota.

Uzrok ovoj pojavi treba tra`iti u velikoj smrtnosti djece u prva dva tjedna `ivota. Vrlo su rijetki slu~ajevi kasnijeg kr{tenja.42 U mati~noj knjizi ro|enih zabilje`eno je samo ~etiri nezakonito ro|ena djeteta, od kojih nijedno u selu Velimirovac, koja su tako|er kr{tena. Iznena|uje vrlo mali broj nezakonite djece.43 Ro|eno je petero blizanaca (dvoje mu{kih i troje `enskih).

U selu Velimirovac o`enilo se u ovom razdoblju, prema mati~noj knjizi vjen~anih, samo 16 bra~nih parova.44 Iznena|uje vrlo mali broj sklopljenih brakova u odnosu na broj stanovnika njema~ke narodnosti. Mo`e se pretpostaviti da se radi o starom

34

35

36 37

38 39 40 41

42 43 44

U matičnim knjigama uvedeni rođeni, vjenčani i umrli iz sela Velimirovac, Čačinci, Kućanci, Kadanovci, Radikovci, Kenovac, Sladojevci, Samar Pusta, Sušine, Đurđenovac, Bjelovar, Čilea, Predrievo, Donje Predrievo, Darkovac, Našička Breznica, Zdenci, Feričanci, Rakitovica, Grabič, Kaptol, Ašanja, Novo Selo, Vukojevci, Petrovopolje, Ciganka, Breštanovci, Garčin, Orahovica, Humljani, Bankovci, Martin, Kutove, Kraškovica, Zdenci, Crkvari, Podravska Moslavina, Valenovac, Golinci i Motičina, te gradova Našice, Daruvar, Banja Luka i Bjelovar. Jedno kršteno dijete došlo je Čilea. Vjerojatno se radi o roditeljima koji su živjeli u Čileu(!?) te su vjerojatno došli u posjetu obitelji gdje im se rodilo dijete pa je i kršteno u župi Velimirovac.

Matične knjige rođenih (dalje: Matica rođenih), Matična knjiga vjenčanih (Matica vjenčanih) i Matična knjiga umrlih reformirane župe Velimirovac (Matica umrlih).

Matičar Luger Mann vodio je samo matičnu knjigu rođenih za 1933. godinu. (Matica rođenih) Sakramentalne su obrede vršili: Geza Iust, Tracy Stoeker, Ernö Durdović, Snurijlo Širka, Frico Franck i Krstian Jung. (Matica rođenih, Matica vjenčanih te Matica umrlih) Isto.

Isto.

Isto.

Natalitet, mortalitet kao i prirodni priraštaj nisam računao jer nemam točan podatak o broju pripadnika njemačke narodnosti 1931. godine.

Isto.

Jedno je nezakonito dijete rođeno u selu Sušine, dvoje djece u selu Zdenci te jedno u Feričancima. (Matica rođenih) Matica vjenčanih.

217

VDG JAHRBUCH 2001

stanovni{tvu, odnosno o malom udjelu mladog stanovni{tva. Na`alost, ne postoje nikakvi dokazi za ovu tvrdnju.45 Najvi{e vjen~anja bilo je 1932. godine kada je sklopljeno pet brakova. Nakon toga dolazi do konstantnog smanjivanja broja `enidbi te je 1936. i 1937. godine sklopljeno samo po dva braka. (tablica 2)46 Nije poznato za{to se i ovako mali broj brakova smanjuje prema kraju promatranog razdoblju. Moglo bi se samo pretpostavljati koji uzroci ovakve pojavi, ali ni za jednu pretpostavku ne postoje dokazi.

Mlado`enje se ve}inom `ene od 22 do 25 godina, a mladenke od 18 do 20 godina.

Ve}ina supru`nika prije vjen~anja `ivjela je u Velimirovcu. Takvi brakovi ~inili su 3/4 `enidbi. U preostala 4 slu~aja mladenka je iz drugog mjesta (iz Gar~ina, Novog sela (kod Vinkovaca) te dvije iz Darkovca), a mlado`enje su `ivjeli u ovom selu. Svi brakovi sklopljeni su izme|u pripadnika iste vjeroispovijesti.47 Vrlo je interesantna socijalna struktura mlado`enja i njihovih o~eva. Od 16 o~eva, 12 su ratari, tri zanatlije (dva zidara i jedan kroja~), te jedan radnik. Od 12 o~eva ratara samo su tri sina ostala ratari, a ostali su postali obrtnici (tri zidara, po dva kroja~a i postolara te po jedan stolar i tesar). Mlado`enje, ~iji su o~evi obrtnici, tako|er su zavr{ili zanat, a samo je jedan od njih nastavio o~ev obrt (kroja~), dok su ova trojica izabrala drugi zanat. Niti jedna mladenka nema nazna~ena nikakvo zvanje, te se mo`e pretpostaviti da su pripremane za obavljanje poslova doma}ice.48 Prema mati~noj knjizi umrlih u ovom je razdoblju umrlo 48 ljudi. (tablica 1) Od toga je mu{kih 25, `enskih 22 te jednom djetetu nije nazna~en spol. Najmanje je ljudi umrlo 1932. godine kada je preminulo samo 5 ljudi, a nakon toga dolazi do pove}anja broja umrlih da bi se broj umrlih ustalio 1936. i 1937. godine na po 11 umrlih. (tablica 3) Prosje~na je starost umrlih 33,5 godine. @ene su `ivjele, u prosjeku 34,51, mu{karci 33,9449 godine. Razlika izme|u Najstarija umrla osoba imala je 91 godinu.50 Me|u umrlima ima dosta djece. Naime, ~ak 11 mrtvih nije do`ivjelo prva dva tjedna `ivota, a prvu godinu `ivota jo{ petero ili drugim rije~ima 1/3 umrlih. Polovica umrlih (24) nije do`ivjela punoljetnost.51 Interesantno je da me|u umrlim `enama nema niti jedne izme|u 13. i 74. godine `ivota. Za razliku od njih, mu{karci su umirali i u mladosti, ali u 40-tim i 60-tim godinama `ivota.52 Sedamdesete godine `ivota do`ivjela je 1/3 umrlih (16). Zanimljivo je da je vi{e `ena do`ivjelo te godine. Osamdesete godine `ivota do`ivjelo je {estero ljudi ili 1/8 umrlih, a od njih je samo jedan mu{karac, te pet `ena. Samo je jedna `ena do`ivjela 45

46 47 48 49

50 51 52

U Hrvatskom državnom arhivu ne postoje poimenični popisi stanovništva te nije moguće utvrditi starosnu strukturu stanovnika sela Velimirovac. (HDA, ZSSRH, kut. 53-62, sv. 66-82) Matica vjenčanih.

Isto.

Isto.

Razlika između prosječne starosti umrlih i prosječne životne dobi muškaraca i žena proizlazi iz činjenice da jednom mrtvorođenom djetetu nije naveden spol pa ga nisam mogao pribrojiti ni jednom spolu ali sam pribrojio ukupnom broju umrlih.

Matica umrlih.

Isto.

Isto.

218

VDG JAHRBUCH 2001

vi{e od 90 godina, odnosno 91 godinu. U selu Velimirovac od starosti je umrlo 8 ljudi ili 1/6. Najmla|a osoba umrla od starosti imala je 74 godine, a najstarija 89 godine. 53 Na`alost, ne mo`e se re}i koji su uzroci ovoj tendenciji jer je premali broj umrlih u ovom selu u promatranom razdoblju. @upnik je u mati~nu knjigu umrlih upisao uzrok smrti. Interesantno je da je ve}ina djece do prve godine `ivota preminula od «frasa» (febrilne konvulzije). Ve}ina je mladi}a umrla od tuberkuloze. Isto je tako ve}ina umrlih starijih od 70 godina umrla od «starosti».54 Name}e se pitanje kako je mati~ar odredio uzrok smrti. Naime, kod svih umrlih upisana je neka dijagnoza. Za mnoge umrle dijagnoza je prili~no neprecizna («starret vodena bolest», «krebs na `eludac», «katarek na `eludac», «tjesna prsa»…) te se mo`e pretpostaviti da se radi o pretpostavljenom uzroku smrti. Neke dijagnoze («ak. plexio», «decapesuli cordis» te «lonquosalitemalis utriusquae») napisane su na latinskom jeziku, ali nije jasno {to bi one trebale zna~iti.

Nekim dijagnozama («pro{irenje srca i voda», «bolest na srcu», «upala mozga» i «{lag na mozak») gotovo je nemogu}e utvrditi kako ih je mati~ar doznao. Mo`da je obitelj umrlog (roditelji ili supru`nik) pozvala lije~nika, pa je on rekao dijagnozu koju je onda obitelj rekla mati~ar, koji ju je upisao u mati~nu knjigu. Na`alost nema dokaza za ovu tvrdnju budu}i da ve}ina stanovnika, vjerojatno, nije imala financijske mogu}nosti za medicinsko lije~enje svojih ~lanova. Jedan dio stanovnika, vjerojatno, si je mogao priu{titi ovaj, u ono vrijeme, veliki tro{ak. Sve su ovo pretpostavke koje se ne mogu dokazati jer ne postoje podaci o socijalnoj strukturi stanovni{tva.

O socijalnoj strukturi stanovnika ovog sela mo`e se govoriti vrlo op}enito. Naime, postoje samo podaci o zanimanju roditelja koji su krstili, odnosno vjen~ali svoju djecu te o roditeljima umrlih, odnosno udovcima. Ve}ina upisanih stanovnika mu{kog spola bili su ratari.55 Na`alost ne postoje podaci o veli~ini zemlji{nog posjeda kojeg su ratari obra|ivali, pa se ne mo`e utvrditi njihova socijalna struktura, odnosno pripadaju li u krupne, srednje ili sitne posjednike.

Jedan broj upisanih o~eva i supruga bili su zanatlije razli~itih struka.56 Na`alost, nije mogu}e utvrditi dali su oni zanatlije samostalni obrtnici ili rade u privatnim radionicama kao najamni radnici. Jedino je mogu}e analizom zanimanje o~eva mlado`enja i mlado`enja utvrditi da je ve}ina mlado`enja izu~avala zanate te je napu{tala ratarstvo. Mlado`enje, ~iji su roditelji zanatlije, tako|er su izu~avali neki zanat pou~eni iskustvom svojih o~eva, ili nisu imali drugi izbor budu}i da, vjerojatno, nisu imali zemlje pa nisu mogli biti ratari. Moglo bi se re}i da su izu~avaju}i zanat, poku{avali stvoriti si bolje uvjete `ivota. Bilo bi interesantno vidjeti da li su zanatlije imali obradivih povr{ina te utvrditi da li im je ratarstvo ili zanat bio dopunska djelatnost. Na`alost, u popisnoj dokumentaciji ne postoje takvi podaci, a u drugom arhivskom gradivu, tako|er, nisu prona|eni dokumenti, koji bi omogu}ili takva 53 54 55 56

Isto.

Isto.

Matica rođeni, Matica vjenčanih i Matica umrlih.

Isto.

219

VDG JAHRBUCH 2001

istra`ivanja. Dok se ne obave takva istra`ivanja, mo}i }e se samo pretpostavlja bez ikakvih ~vrstih dokaza.

Niti jednoj `eni nije navedeno zanimanje. Iz ovog se mo`e pretpostaviti da nijedna nije zavr{ila neki zanat, odnosno {kolu, za {to ne postoje nikakvi dokazi. Bilo bi zanimljivo vidjeti imenik osnovne {kole, te utvrditi broj `ena koje su je poha|ale.

Na`alost, ni ti podaci nisu trenutno dostupni. Budu}i da ne postoji popis stanovnika po naseljima iz 1931. godine nemogu}e je to~no utvrditi socijalnu, kao ni obrazovnu strukturu stanovnika sela Velimirovac.

U razdoblju od 1932. do 1937. godine ro|eno je vrlo malo djece {to nije rezultirao smanjenjem broja stanovnika jer se smanjio i broj umrlih, pa je prirodni prira{taj pozitivan u cijelom razdoblju osim 1937. godine. Vrlo malom broju novoro|en~adi pridonio je i vrlo mali broj sklopljenih brakova. Veliki je udio umrlih mla|e je od 21 godine, naro~ito u dobi do godine dana. Socijalnu strukturu nije mogu}e prou~avati zbog nedostatka podataka. Podaci koji su doneseni u mati~nim knjigama nisu dovoljno za kvalitetnu analizu jer su u njih uneseni samo podaci onih koji su bili uvo|eni u mati~ne knjige. Budu}i ne postoje podaci o broju stanovnika njema~ke narodnosti, nije mogu}e to~no izra~unati natalitet, mortalitet i prirodni prira{taj, pa autor nije htio donosi nepouzdane veli~ine za natalitet, mortalitet i prirodni prira{taj. Budu}i da 1941. godine nije obavljen popis stanovnika, nemogu}e je utvrditi koliki je bio porast stanovni{tva u proteklom razdoblju, a 1948. godine u selu Velimirovac nije bilo stanovnika njema~ke narodnosti jer su se odselili 1944. godine, pred kraj drugog svjetskog rata.

ODNOS RO\ENIH I UMRLIH U SELU VELIMIROVAC OD 1932. DO 1937. GODINE Tablica 1: GODINE

RO\ENI

UMRLI

RAZLIKA

1932.

15

5

+10

1933.

21

9

+12

1934.

14

12

+2

1936.

19

11

+8

1937.

8

11

-3

UKUPNO

77

48

+29

1935.

Izvor: Mati~ne knjige ro|enih i umrlih reformirane `upe Velimirovac 220

VDG JAHRBUCH 2001

BROJ VJEN^ANJA U SELU VELIMIROVAC OD 1932. DO 1937. GODINE Tablica 2 GODINE

VJEN^ANJA

1932.

5

1933.

4

1934.

3

1935.

1936.

2

1937.

2

UKUPNO

16

Izvor: Mati~na knjiga vjen~anih reformirane `upe Velimirovac

BROJ UMRLIH PREMA SPOLU U SELU VELIMIROVAC OD 1932. DO 1937. GODINE Tablica 3:

GODINE

SPOL MU[KI

@ENSKI

BEZ SPOLA

1932.

2

3

-

1933.

6

3

-

1934.

5

6

1

1936.

4

7

-

1937.

8

3

-

UKUPNO

25

22

1

1935.

Izvor: Mati~ne knjige umrlih reformirane `upe Velimirovac

221

UKUPNO

VDG JAHRBUCH 2001

Die Bewohner des Dorfes Velimirovac von 1932-1937 -demographische Analyse der Bewohner Die Arbeit wurde aufgrund der Geburtsregister, Standsregister und Totenscheine der evangelischen Pfarrei Velimirovac gefertigt, die im Heimatmuseum in Na{ice aufbewahrt sind. Darunter fehlen die Register f체r das Jahr 1935. Der Autor versuchte die demographische Analyse der B체rger in den ersten Jahren nach der Volksz채hlung (1931) vor Beginn des II. Weltkriegs durchzuf체hren.

222

VDG JAHRBUCH 2001

Ivan BALTA

Povijest Nijemaca i Austrijanaca u Kotaru Orahovica s posebnim osvrtom na sela Bankovci i ^a~inci (u 19. i po~etkom 20. stolje}a) Povijest Nijemaca i Austrijanaca u kotaru Orahovica tijekom XIX. stolje}a do Drugog svjetskog rata, svodi se na doseljenje, `ivot i razvoj Nijemaca u nekoliko sela kotara Orahovica. Gotovo u svim orahovi~kim selima `ivjeli su u manjem ili ve}em broju Nijemci i Austrijanci, ali najbrojniji bijahu u selima Bankovci i ^a~inci.

Povijest masovnijeg dolaska Nijemaca i Austrijanaca u Slavoniju se`e jo{ u XVIII. stolje}u i vezana je za posttursko razdoblje nenaseljene slavonske zemlje. Tako prve vijesti o seoskim naseljima su iz 1770. godine a oko 1784. godine car Josip II. je po~eo s naseljavanjem Nijemaca i u gradovima, posebno u Po`egu.

Ugarska dvorska komora je 23.travnja 1784. godine ustanovila i uvjete privatnog i dr`avnog naseljavanja Nijemaca u kojima su se i lokalni vlastelini morali obvezati da }e svakom naseljeniku dati besplatno 5 3/4 jutra (200 hvati) oranice i slobodnu {umsku sje~u, te {est mjeseci slobodnog to~enja i kupovanja. Dok se naseljenici moraju obvezati pla}ati godi{nje 4 forinta, bez rabote i drugih kakvih podavanja.

Tako su u po`e{koj kotlini u to vrijeme, 1786. godine, nastale njema~ke seoske kolonije Kutjevo sa 72 kolonista i ne{to zatim Kula ili Josefsfeld. 1 Prvi naseljenici oko 1790. godine, naseljavali su se u Slavoniju iz Scwabena, Elsasa, Lothringena, Wfrtenberga, Badena, Nasaua i Schweiza iz okoline Basela. Ipak najve}i dio Nijemaca doselio se u Banat a ne{to manji dio u Ba~ku i Srijem.

S podru~ja Rajne iz okolice Ktlna, dobar je dio u \akov{tinu Nijemce naselio |akova~ki biskup Mandi} (1809.-1811.), tako da se u \akovu i jedna od glavnih ulica nazvala “Deutsche Gasse”. Zakoni i odnosi vlastelina prema doseljenim Nijemcima su se stalno mijenjali, a od 1836. godine doseljenici su vlastelinu za dobiveno zemlji{te morali davati 1/9 kao rabotu i prema veli~ini posjeda po jednoj sesiji 3 forinte.

Povoljni uvjeti useljavanja uvjetovala je veliki val njema~kih doseljenika u razdoblju od 1828. do 1845. godine. U tom razdoblju nastaju njema~ka mjesta Njema~ka Breznica i Njema~ka Retfala.

Br`em razvoju njema~kih kolonija u Slavoniju je smetao nesiguran polo`aj protestanata, {to je otklonjeno tek “protestantskim patentom” od rujna 1859. godine a ticala se slobode vjeroispovijesti i osnivanja vjerskih op}ina. Od tada je po~eo masovnije doseljavanja Nijemaca, naro~ito iz Ugarske i osnivanje novih naselja.

1

Josip LAKATOŠ, Narodna statistika, II.izdanje, Zagreb, 1914., 24.

223

VDG JAHRBUCH 2001

Tako su oko 1866. godine nastala njema~ka naseobina Seli{te (dana{nji Velimirovac) kod Na{ica, zatim Krndija kod Na{ica, ali i mnoga mjesta, seli{ta, zaseoci i pustare. Po {ematizmima prve zapise o broju Nijemaca u Slavoniji zapisao je A.Fenyes 1840. godine, te je po njemu od sveukupnog pu~anstva (1.605.730) tada{nje Hrvatske sa Slavonijom Nijemaca bilo 13.226 ili 0,82 %. U Viroviti~koj `upaniju po Fenyesu je `ivjelo Nijemaca 3.500 ili 2,40 %. No, ve} 1857. godine, po prvim slu`benim popisima u Viroviti~koj je `upaniji Nijemaca bilo 12.639 ili 7,9 % a u samom gradu Osijeku 3.772 Nijemaca (ukupno je tada grad Osijek imao 13.200 stanovnika).

Po statisti~kim podacima broj se Nijemaca u Hrvatskoj sa Slavonijom od 1857. do 1880. godine udvostru~io a od 1860. do 1910. godine se u~etverostru~io. 2 Iz popisa 1910. godine u ve}im mjestima Orahovi~kog kraja, bilo je Nijemaca (863) po mjestima: Orahovica 150, ^a~inci 310, Petrovo Polje 51, Crnac 33, Dolci 60, Bankovci 86, Gazije 40, Slatinski Drenovac 23, Bok{i} Lug 49, Feri~anci 65, a u okolnim mjestima u kotaru Na{ice (Na{ice 121, Velimirovac 764, Na{i~ko novo selo 29, Breznica 339, \ur|enovac 166, Pribi{evci 22, Budimci 52, Ledenik 185, Podgora~ 48, Harkanovci 30, Ko{ka 96), kotaru Slatina (Slatina 373, Nova Bukovica 154, Donje Bazje 60, 2

isto, 27.

Broj Nijemaca u Virovitičkoj županiji i gradu Osijeku po statističkim podacima za godine: Godine 1880. % Godine 1890. % Godine 1900. % Godine 1910. % Virovitička županija 17.532 10,62 26.958 13,71 31.141 14,30 29.497 12,20 Grad Osijek 8.970 49,28 10.657 53,88 12.436 49,90 11.269 35,90

224

VDG JAHRBUCH 2001

Slatinski Frenovac 23, Adolfovo 93, Mikleu{ 24, Bokane 172, ^eralije 48, Miroslavica 123, Vo}in 170, Macute 36, Novo Zve~evo 213, Radoslavci 154, Donje Kusonje 28, Donji Meljani 28, Lukavac 50, Ivanbrijeg 161, Kapinci 22, Va{ka 127, Baki} 54, Grabi} 195, Novaki 242), te kotaru Donji Miholjac (Donji Miholjac 220, ^a|avica 19, Podr. Moslavina 66, Rakitovica 40, Kuni{inci 130, Marjanci 147, Ku}anci 115, Radikovci 83, [ljivo{evci 77, Golinci 144).

Najve}i broj Nijemaca Slavonije su protestanti augsbur{ke i helvetske konfesije (nazivanim evangelistima, luteranima i kalvinima) a manji broj ih je bio katoli~ke vjeroispovijesti, te u mnogim mjestima su po dvije i ~ak tri {kole i crkve. Do Prvog svjetskog rata Nijemci su organizirani u svoje saveze “Bund der Deutschen in Kroaten und Slavonien”, naro~ito u Srijemu, gdje u Rumi izlazi od 1899. godine i list “Deutshes Volksblatt” njema~ki list za Hrvatsku i Slavoniju (Organ fur Politik und Volkswirtschaft der Deutschen in Kroatien-Slavonien). U Slavoniji su popularniji u to vrijeme njema~ki listovi koji su izlazili u Osijeku “Drau” i “Slavonische Presse”, zatim iz Vinkovaca “Vinkovce und Umgebung”, zatim iz Zemuna “Semliner Volksblatt” i dvojezi~ne novine za evangelike u Slavoniji i Hrvatskoj, zagreba~ki “Evangelische Gemeindebote”.

Dolazak Nijemaca u kotar i oko kotara Orahovica vezan je dakle oko 1840. godine, kada Nijemci masovnije dolaze iz tada{njih triju ugarskih podru~ja `upanija; Ba~ke `upanije iz okolice Sivca, Baranjske `upanije iz okolice Pe~uha i Fejerske `upanije iz okolice Mora.

Po prou~avanju {ematizama iz 1840. godine Fenyes je zabilje`io da je i Ma|ara u Viroviti~koj `upaniji bio 2.451 ili 1,68 %, {to je zavidan broj. Ve} 1863. godine popeo se broj Ma|ara u Viroviti~koj `upaniji na 6.246 ili 3,70 %. 3 3

isto, 41.

Broj Mađara u Virovitičkoj županiji i gradu Osijeku po statističkim podacima za godine: Godine 1880. % Godine 1890. % Godine 1900. % Godine 1910. % Virovitička županija 16.232 9,84 25.240 12,48 31.001 14,20 33.927 14,10 Graf Osijek 1.152 6,33 1.378 6,97 2.297 9,20 3.729 11,90

225

VDG JAHRBUCH 2001

Poznatom politikom, tzv. Julijanskom, krajem XIX. stolje}a broj Ma|ara je stalno rastao, a posebno je porastao osd 1900. do 1910. godine u Hrvatskoj za 16,70 %.

Istovremeno je porast Hrvata u Hrvatskoj bio 9,90 %, Srba 5,40 %. 4 Oko 1910. godine u orahovi~kom kraju Viroviti~ke `upanije, bilo je zabilje`en statisti~ki broj Ma|ara (1.498) po mjestima: Orahovica 310, ^a~inci 120, Bare 29, Bankovci 164, Zdenci 153, Kutovi 7, Donja Pi{tana 6, Donje Predrijevo 60, Rastovac 107, Petrovo Polje 162, Osilovac 30, Dolci 29, Nova Jo{ava 48, Crnac 86, Brestanovci 87, Pustara Krivaja 111, Kra{kovi} 119, Pu{ina 87, Humljani 354, Gazije 67, Feri~anci 319, te oko Orahovi~kog kraja; Vo}in 159, Mikleu{ 133, Su{ine 66, Kloko~evci 15, Pribi{evci 12, \ur|enovac 214, Lipine 131, Lila 63, Na{i~ko novoselo 83, Bok{i} 59, Bok{i} Lug 31, Stipanovci 41, Kr{inci 36, Podgora~ 20, Razboji{te 140, Kele{inka 130, Na{ice 146, Slatina 869, Donji Miholjac 357...

Seobe Nijemaca u orahovi~ki kotar od 1841. godine pa nadalje, povezan je s ja~anjem njema~kih porodica Merkela, Mayera i Schullera, koje su se razvile stagniranjem plemenitih Mihalovi}a.

Od plemenitih Mihalovi}a Merkeli su oko 1880. godine kupili zemlje i pustare Osilovac i Ribnjak, Gizelovac, podrum u Feri~ancima, zemlju u ^a~incima.

Mayeri su kupili neke ku}e u Feri~ancima, zemlju Beljevinu (biv{i Gaj) i dio Bankovaca sa zemljom.

Schullerovi su kupili Magadinovac a jedno vrijeme su stanovali zajedno u biv{em dvorcu Mihalovi}a u Feri~ancima, dok Merkeli nisu isplatili Schullerove.

Kao Nijemci po vjeroispovijesti su Merkeli bili augsbur{ke protestantske konfesije, Schullerovi su bili @idovi a Mayerovi su bili rimokatolici. Mayer je do I. svjetskog rata umro ne ostaviv{i potomstvo, osim udovice koja }e postepeno rasprodati imanje.

Pored Nijemaca zabilje`en je i manji broj Austrijanaca, kao porodice Fink, porijeklom iz Innsbrucka, koji }e u Bankovce kao proizvo|a~i i prera|iva~i mlijeka do}i u Bankovce oko 1905. godine.

Zabilje`eni su i brojni @idovi koji }e `ivjeti u selima orahovi~kog kotara poha|aju}i orahovi~ku sinagogu, kao Weis, ma|arski @idov, “birta{” i trgovac u Bankovcima, koji }e kratko boraviti u selu, sve do 1920. godine, do uspostave Kraljevine SHS. Bilo je prisutno Nijemaca u manjem broju i prije ovih masovnijih seoba.

Za razliku od dolazaka Nijemaca iz Ba~ke u sela ^a~inci, (Seli{te) Velimirovac i (Njema~ku) Breznicu, Nijemci iz Fejera naseljavaju se u Bankovce od 1841. godine.

Veliki val doseljenja Nijemaca slijedit }e tako|er oko 1840. godine iz `upanije Baranja, koji }e dolaziti zajedno s Ma|arima. Stoga su svi Nijemci sve do kraja Drugog svjetskog rata znali i njema~ki ali i ma|arski, obi~no se koriste}i njema~kim u ku}i, u komunikaciji s drugim ljudima ma|arskim, a u {kolama hrvatskim jezikom.

4

Ferenc BERNICS, A Julián akció, Pécs, 1994.

226

VDG JAHRBUCH 2001

Sporadi~no su se Nijemci u Bankovce, ~esto `enidbenim vezama naseljavali iz \ur|enovca, gdje su od osnivanja DIK-a \ur|enovac 1883. godine bili zaposleni kao “majstori”. Tako u Bankovce izme|u ostalih se iz \ur|enovca do|o{e i zasnova{e s bankova~kim djevojkama porodice Wolf i Bogenschftz oko 1883., Schmidt oko 1915. godine...

Bankova~ke njema~ke porodice Steiner, Pigler, Frei, Spiz, Stier i Rister seobom 1841. godine do|o{e iz Fejerske `upanije mjesta Moor (ma|arski Mór). Moor na njema~kom jeziku zna~i mo~varno tlo, a prema podacima su Nijemci u mjesto Moor pristigli nekoliko stolje}a prije iz njema~ke pokrajine Wfrtenberg oko grada Tfbingena.5 Legenda o doseljenju Nijemaca u mjesto Moor povezana je sa zamolbom kralja Bele svojoj sestri koja je `ivjela u Njema~koj udav{i se u Tfbingenu, za majstorima, vidjev{i da je zemlja poslije tatarskih najezdi pusta. Sestra je kralju u blizini njegovog dvora u Szekesfehervaru, poslala Nijemce doseljenike vi~ne zanatima a koji se naseli{e u mo~varno mjesto Moor. Do sada je neobja{njivo {to je pokoljenja istih Nijemaca pokrenulo na daljnju seobu kojih tristo kilometara prema jugu dana{njem mjestu Bankovce u XIX. stolje}u.

Druge porodice Nijemaca Bankovaca dolaze iz okolice Pe~uha, iz `upanije Baranja, kao: Inhof, Hager, Mosbach, Resser, Wolf, Pftz, Strasser, Reiter, Rosmer...

Nijemci Bankovaca su rimokatoli~ke vjere s izuzetkom porodice Pfaff i Schmidt, koji su kao protestanti do{li u Bankovce tek oko 1905. godine. Obje porodice u odlazili u ~a~ina~ku protestantsku crkvu. Porodica Pfaff je u Bankovce pristigla iz Rastovca gdje su bili vlasnici jedne pustare a porodica Schmidt je kao i porodica Wolf do{la iz \ur|enovca.

Nijemci Bankovaca }e 1945. godine do`ivjeti veliki egzodus, kada }e selo imati 80 ku}a (40 njema~kih, 20 ma|arskih a 20 ostalih) i 42 stradalih u logorima i boji{tima.

Nijemci u ^a~ince dolaze masovnije iz Ba~ke oko 1910. godine kupuju}i zemlju od vlasnika Merkela (zemlja koja se kupovala je bila izme|u dana{nje {kole i `eljezni~ke postaje). Na kupljenoj zemlji doseljeni Nijemci su izgradili ku}e i protestantsku crkvu, jer su bili prete`ito protestantske vjere. Staro selo ^a~inci se do tada prostiralo samo oko rijeke Pi{tanac. ^esta su prezimena, kao [telc... a `enidbama i udajama ~esto se povezuju s Nijemcima iz obli`njeg Mikleu{a. Posebno su veze izme|u Nijemaca izrazite u orahovi~kom kotaru izgradnjom `eljezni~ke pruge normalnog kolosijeka i tzv. slavonske podravske `eljeznice.

Nijemci iz Ba~ke se sele u Slavoniju iz razloga {to je u Ba~koj skupa zemlja, brojni su Nijemci a u Slavoniji ima dosta napu{tene i jeftine zemlje.

Nijemci u Orahovici su brojni, kao Schmidler, Steiner, Schaffer..., a od 1938. godine u mjestu djeluje i Kulturbund.

5

Matija PIGLER, Povijest Bankovaca (u rukopisu), Bankovci, 2000.

227

VDG JAHRBUCH 2001

Nijemci u selu Zdenci prete`ito su porijeklom iz Bankovaca, koji su se kao Hageri `enidbom preseljavali, ili su se kupovinom imanja, kao porodica Stiks i Rister preselili u Zdence. Bilo je u Zdencima u manjem broju Nijemaca i u XIX. stolje}u, ali i Ma|ara, kao porodica Btrs (`enidbom iz Duzluka promjeniti }e ime u Bo{kovi}), koja je poslije I. svjetskog rata kupila poznatu zdena~ku “birtiju� od ma|arskog @idova Sege.

Nijemci u Feri~ancima su prisutni i prije 1840. godine, kada ih vlastelini Mihalovi}i dovode iz Ma|arske i naseljavaju kao zanatlije i vinogradare. Poznatije su porodice Nijemaca u Feri~ancima: Dfr, Reiter, Schfsl, Gotschal, Feter, Holbauer...

U Barama je bilo malo Nijemaca a poznatije su dvije porodice: Schwartz i Weber, za koje se to~no ne zna njihovo porijeklo.

U Kutovima su `ivjeli Nijemci Eichler, Pigler... a koji su pristizali uglavnom iz drugih sela.

U Dolcima su poznatije porijeklom njema~ke porodice a neke po iskazivanju kao ^esi: Hoffmann, Bach, Kemper...

U Donjem Predrijevu su `ivjele dvije do tri njema~ke porodice, od kojih su poznatiji Renger, a u Crncu tako|er nekoliko porodica, od kojih su poznatiji Mayer.

U Rastovcu, u samom svom nastanku kao pustare, posebno Staro Petrovo Polje, `ivjeli su Nijemci kao radnici, kao Meisinger..., ali i na drugim pustarama orahovi~kog kotara, kao Vere{majur, Zdena~ka pustara, Gutmanovci, Krivaja, Bre{tanovci, Drijekovo ...

U blizini Orahovice, u Staroj Jo{avi `ivjelo je nekoliko njema~kih porodica, kao Weg...

Nijemci jedne i druge vjeroispovijesti su se ~esto `enidbama vezivali, a u pravilu bi mu{ka djeca postajali protestanti a `enska djeca rimokatolici, u zavisnosti {to im je otac. Centri rimokatolika u orahovi~kom kotaru bijahu `upne crkve a protestanata protestantski hramovi (helve~ana) u ^a~incima, a augsburga i helve~ana u Velimirovcu.

Tradicija je bila `enidba njema~kih porodica jednog sela s njema~kim porodicama iz drugog sela.

Bilo je poku{aja da se Nijemci upoznaju i zdru`e u orahovi~kom kotaru, kako na primjer na proslavi 1.maja (maialus) 1938. godine, kada su bankova~ki Nijemci u goste pozvali Nijemce iz Velimirovca i ^a~inaca.

228

VDG JAHRBUCH 2001

Die Geschichte der Deutschen und Österreicher im Bezirk Orahovica mit besonderem Rückblick auf die Dörfer Bankovci und Čačinci (im 19. und Amfang des 20. Jahrhunderts) Die Geschichte der Deutschen und Österreicher im Bezirk Orahovica während des XIX. Jahrhunderts bezieht sich auf die Ansiedlung, das Leben und die Entwicklung der Deutschen in einigen Dörfern dieses Bezirkes. Fast in allen Dörfern um Orahovica lebten in kleinerer oder größeren Zahl Deutsche und Österreicher, aber am zahlreichsten waren sie in den Dörfern Bankovci und ^a~inci. Die Ankunft der Deutschen in die Umgebung von Orahovica ist mit der ersten Hälfte des XIX. Jahrhunderts verbunden, als sie massenhaft aus drei damaligen ungarischen Komitaten ansiedeln; dem Batscher Komitat aus der Umgebung von Sivac, dem Baranyischen Komitat aus der Umgebung von Pecs und dem Feyer Komitat aus der Umgebung von Mor. Die Deutschen, insbesondere Handwerker, waren herzlich willkommen, da sie der damaligen, unentwickelten slawonischen Wirtschaft sehr nötig waren. Die Völkerwanderung der Deutschen in den Orahovica Bezirk von dem Jahr 1841 aufwärts ist mit der Stärkung der Familien Merkel, Mayer und Schuller verbunden, die sich in diesem Gebiet durch das Stagnieren der adeligen Mihalovich, stärkten. Die Deutschen in Bankovci und Feri~anci sind noch vor 1840 anwesend, als sie von den Adeligen Mihalovichi aus Ungarn hergeführt werden und als Handwerker und Weinbauer angesiedelt werden, wobei die Deutschen nach ^a~inci massenhafter aus Batschka um 1910 kommen, indem sie Land von dem Besitzer Merkel kaufen, auf dem sie dann Häuser und eine Protestantenkirche bauen.

Die Deutschen aus Banovci und ^a~inci werden 1945 einen Exodus erleben, wobei die meisten nach Österreich und Deutschland aussiedeln werden.

229

VDG JAHRBUCH 2001

Nives RITTIG BELJAK

Hrvatska kao pasija u djelovanju njema~kih doseljenika (Vitezovi}-Kuha~) Nova istra`ivanja neosporno pokazuju da su njema~ki i austrijski doseljenici (grupe i pojedinci) ~esto bivali pokreta~ima hrvatske privrede, kulture i umjetnosti, medicine i tehnike, razvoja {kolstva. Ako to prevedemo u zvanja na}i }emo ih me|u obrtnicima, predava~ima u stru~nim {kolama, vojnim pa i pomorskim u~ili{tima, me|u arhitektima, sve}enicima, u~iteljima, me|u ugostiteljima i tiskarima, trgovcima, mlinarima i bankarima, pivarima, slikarima, glumcima i redateljima.

Brojnu njema~ku seosku populaciju izvori ne spominju tako ~esto kao istaknute pojedince, no oni su uvijek prisutni u globalnoj slici Hrvatske sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Ve}ina iseljenika voljela je svoj posao i rade}i ga predano nastojala ste}i ugled u novoj sredini. Prilagoditi se novom ambijentu, dokazati se u neposrednom susjedstvu, potvrditi isplativost selidbe – to su bila stremljenja prve generacije naseljenika.

Me|utim, druga generacija je ta koja je ve} mogla odabrati svoj identitet, svoju domovinu. Raditi su nau~ili, boriti se za svoj presti` tako|er jer su to bile uglavnom siroma{ne obitelji s mnogo djece koja su nastavljala `ivjeti u njema~kom okru`enju, dok su majstori, jo{ kao mladi}i odlazili u grad. Njihov identitet kao i identitet njihovih potomaka ovisio je o `enidbi i okru`enju u kojem su njihova djeca nastavljala `ivjeti.

Primjeri koje sam izabrala govore o pojedincima koji se nikada nisu morali boriti za osnovnu egzistenciju. Mogli su raditi i razmi{ljati o kulturnim vrijednostima svoga djelovanja. Izabrala sam dvije sudbine, dvojicu istaknutih Hrvata koji su, da su to `eljeli, mogli biti i istaknuti Nijemci: Pavao Ritter Vitezovi} i Franjo [andor Kuha~, odnosno Franz Xavier Koch, obojica pripadnici razli~itih povijesnih razdoblja.

Valja napomenuti da je hrvatska povijest puna primjera stranih plemi}a koji su Hrvatsku do`ivljavali kao svoju domovinu, branili je i ratovali za njezinu slobodu, a sudjelovali su i u kulturnom i ekonomskom napretku nove domovine (Jembrih, 200:5).

Nekome oduzeti, skratiti ili preina~iti prezime barbarski je ~in, no ako pojedinac sam promijeni ili prevede svoje ime i prezime, bez obzira na motiviranost za taj ~in, tada je to samo jo{ jedna potvrda kako je identitet subjektivan i promjenjiv jer je ime jedno od simbola identiteta.

231

VDG JAHRBUCH 2001

Za{to sam izabrala izraz «pasija» u vezi njihova djelovanja? Privukla me reinterpretacija tog pojma kod njema~kog sociologa i filozofa Niklasa Luhmanna.

Suvremenim poimanjem rije~ «pasija» postaje raspolo`iva i bez konteksta, zna~enjska optere}enost tim pojmom mo`e se koristiti s novim emfazama, krojiti prema potrebama (Luhmann, 1996:66). Kao i prije mo`e se re}i da krepost (virtus, vertu) «kvalificira» pasiju kao svog nositelja (Luhmann, 1996:66). Djelovanje i trpnja dva su isprepletena oblika iste stvari.

Analiza oba slu~aja upu}uje na to da su njeni nositelji vi{e davali svojoj domovini, nego {to je ona bila u stanju prepoznati njihovu pasiju, uzvratiti im ~inom razumijevanja, ako ve} ne i ljubavi. Jer ljubav, ka`e Luhmann, superpasija je koja uzima u slu`bu sve druge, ona postaje na~inom aktivnosti koja se ne mora obrazlagati, obja{njavati i ispri~avati (Luhmann, 1996:67).

VITEZOVI] I Vitezovi} (ro|en u Senju 1652. godine) i Kuha~ (ro|en u Osijeku 1834. godine) posjeduju sli~ne karakterne osobine – silnu marljivost, preciznost u radu, sklonost poeziji, no osrednji talent. Sli~nu crtu pokazuju i u nedostatku volje da zavr{e {kolovanje koje bi im u vremenima nesklonim intelektualcima, pru`ilo mogu}nost sigurnog `ivota. Uz to, nisu se `eljeli disciplinirati u pogledu svojih vizija i intelektualnih `elja koje su dobrim dijelom kora~ale ispred svog vremena. Dakako, o Vitezovi}u nemamo obilje podataka (Von~ina, 1976:350).

P. Ritter Vitezovi}, Mappa generalis, Regni Croatiae totius Hrvatska 1699

232

VDG JAHRBUCH 2001

Vitezovi} je tek po dolasku u tu|inu, to~nije u kranjski dvorac Wagensperg Johana Weikarda Valvasora po~eo u~iti njema~ki jezik, dok je Kuha~ ~itav `ivot u~io hrvatski jer je u djetinjstvu govorio ma|arski i njema~ki, no materinji jezik i jezik koji je najbolje poznavao bio je njema~ki.

Vitezovi}ev otac bio je kraji{ki ~asnik doseljen iz Alzasa u Senj, gdje je o`enio Hrvaticu. Ubrzo je stekao plemstvo i sina poslao na {kolovanje jezuitima u Zagreb. Pavao Vitezovi} pro`ivio je buran `ivot. Sudjelovao je u borbama protiv Turaka, bio je sudionik sigetske bitke. U svom diplomatskom radu dogurao je do dvorskog savjetnika, no to mu, kao i naslov baruna, nije osiguralo lagodan `ivot i sigurnu egzistenciju. Na poziv Leopolda I. dokazivao je prave hrvatske granice u razgrani~avanju nakon Karlova~kog mira 1699. godine. Uspje{niji je bio u za{titi Senja od samovolje kapetana Herbertsteina, dok je vrlo pozitivno mi{ljenje imao o karlova~kom generalu Auerspergu.

P. Ritter Vitezovi}, Kronika aliti szpomen vszega szvieta vikov, Zagreb 1696

Zemaljska kraljevska tiskara u Zagrebu osnovna je 1694. godine i Vitezovi} je bio njezin prvi upravitelj. Objavljuje svoja djela na hrvatskom i latinskom jer, valja naglasiti, bio je istaknuti pisac – latinist. Tiska i trivijalnu literaturu, no ni to ga nije dovelo do sigurne egzistencije. Danas bismo rekli – nije poznavao tr`i{te. Nesre}e susti`u jedna drugu. Vitezovi} ostaje bez sina, pa kasnije i `ene, njegova tiskara u Gornjem gradu izgori u poznatom zagreba~kom po`aru, a on ne nalazi novo zaposlenje. Nevi~an u borbi sa crkvenom administracijom gubi i posjed [~itarjevo koje mu je na u`ivanje dodijelio car Leopold I, te krajnje siroma{an odlazi u Be~ gdje umire uz svoje papire u 61 godini `ivota (Bratuli}, 1990:183-190).

Odanost domovini Hrvatskoj izrazio je u djelu «O`ivljena Hrvatska – Croatia rediviva», Zagreb, 1700., te «Dva stolje}a ucviljene Hrvatske – Plorantas Croatie saecula duo», 1703. godine. Rodoljubni naglasci i protunjema~ka klima uobi~ajena je u to vrijeme u kojem je trebalo reagirati na, po Hrvatsku nepovoljni Karlova~ki mir.

Opsjedalo ga je prostranstvo Hrvatske pa je u «Croatia rediviva» zaklju~io da na cijelom ju`noslavenskom prostoru `ivi jedan narod (nekada{nji rimski pojam Ilirik), a sinonimi su ilirski, slovinski i hrvatski.

Vitezovi}, ro|enjem «gornji Hrvat», otkrio je u svojem filolo{kom radu na~in koji mo`e pomo}i knji`evnom jeziku da bi se obranio od ne`eljenih tu|ica: treba, tvrdi on, u knji`evni jezik uvesti leksi~ke elemente razli~itih narje~ja (slovenskog, majda~kog, posavskog, podravskog, primorskog, krajinskog) (Von~ina, 1976:349). Taj njegov {iroki, panslavenski osje}aj naveo ga je da kao i Kuha~ ostavi trag i u srpskoj kulturnoj 233

VDG JAHRBUCH 2001

povijesti. Najzna~ajniji Vitetovi}ev rukopis je «Serbiae illustratae libri octo» (Prikaz Srbije u osam knjiga).

Ritter ili Vitezovi}? Nailazimo li na pravilnost? Oblik prezimena ovisio je o sredini gdje se pisac zatekao ili o jeziku na kojem je pisao. On, ljubitelj sinonima, koristi jednu od varijanti svog prezimena {to je odgovaralo vremenu u kojem je `ivio. Tako u «Odijeljenju Sigetskom», svom ponajboljem djelu, u latinskom uvodu pi{e Pavlus Ritter, a u hrvatskom izdanju iz 1864. godine tiskanom u Linzu stoji da je djelo spravljeno po plemenitom i hrabrom gospodinu Pavlu Vitezovi}u aliti Ritter, hrvatskome i senjskome vlastelinu (Von~ina, 1976:353).

Pravni spisi koji se danas nalaze u zagreba~kom Kaptolskom arhivu navode ga kao Paolo Ritter (31.1.1705. Dno Paolo Ritter pro impressis 2 annorum Directoriis et restantys aliquibus aliorum 2 annorum uti pertinebar, dati f.R.70 (Pu{kadija Ribkin 2000:63). Danas ga, kao i Kuha~a, navodimo prezimenom koje se uobi~ajilo: Vitezovi}.

Zanimljivo je da je Vitezovi}, kao kasnije i Kuha~, sa `arom istra`ivao pro{lost svoje voljene domovine. Uz jezik i ime – zajedni~ka pro{lost, tj. podrijetlo, gradbeni je element identiteta, na {to }u jo{ jednom upozoriti u ovom tekstu.

Nema sumnje Paul Ritter, potomak Alza{ana, izabrao je svoj identitet i domovinu, premda ga u to vrijeme nitko nije prozivao ni upu}ivao da se njome bavi. Ona mu je postala pasijom pa tako od svih (pro{irenih) hrvatskih zajednica tra`i da zazovu bo`ji blagoslov za lijep jezik hrvatski. Za sebe ni{ta ne tra`i pa ni{ta ni ne dobiva.

A kako je nakon dvjestotinjak godina pro{ao s Hrvatskom Franjo, Franz, Ferenz Koch, odnosno Kuha~?

KUHA^ Bio je radoholi~ar i pedantan. Ostavio je ogromnu sre|enu korespondenciju u 13 svezaka. Premda su njegovi dnevni~ki zapisi izgubljeni, njegovi su biografi imali {iroko i jasno polje rada. Branko Rakija{ pa zatim i Ladislav [aban, uo~ili su da je Kuha~ «osmislio» svoje podrijetlo.

U ediciji ALBUM ZASLU@NIH HRVATA 19. STOLJE]A (urednika Milana Gralovi}a, Zagreb, 1898.-1900. Knj. 2) stoji zanimljiva verzija njegova podrijetla.

Vjerojatno je ta verzija o njegovim navodnim precima Kuha~evi}ima, o njihovome doseljenju iz Dalmacije, preko Senja i Bosne u Slavoniju, o kasnijim osje~kim Kuha~ima i o majci ro|enoj Pilar, a ne Piller, potekla od samog Kuha~a. Edicija je naime iza{la za njegova `ivota. Oba istra`iva~a, i Rakija{ i [aban, uzvratili su beskrajnom savjesno{}u i dokazali da je rije~ i dopadljivoj predaji koja ne slijedi povijesne ~injenice ([aban, 1989:5).

Za{to Kuha~u treba taj izmi{ljeni povijesni slijed? Mo`da stoga {to jezik i nije u svakom vremenu najva`niji marker identiteta. Zna~aj jezika u oblikovanju nacionalnog identiteta raste istom od 19. stolje}a. Pripadnost grupi dokazuje se zajedni~kom pro{losti, bez obzira je li ta pro{lost znanstveno utemeljena ili izmi{ljena, 234

VDG JAHRBUCH 2001

sa`eta u epu, pjesmi ili predod`bi (usp. Budak, 1999,14). Uz to, slijedom misli Jacquesa Derrida o tome da su identitet i identifikacija kulturne ~injenice pa je stoga i nacionalni identitet prije kulturna zna~ajka i svojstvo nego ne{to {to bismo mogli nazvati prirodnim (Derrida, 1999: 11). To Kuha~ev ~in ne opravdava, ni prije ni danas, ali mo`da obja{njava ~in uljep{avanja domovine kojem su oba intelektualca bila sklona.

Tereza Piller iz istog je mjesta. Obitelj je jednu njema~ku sredinu zamijenila drugom. Tu se 1934. godine rodio Franz, kasnije Franjo. Osje~ka Tvr|a bila je u to vrijeme njema~ki grad o ~emu govori Kuha~eva korespondencija, pisma upu}ena njema~kim prijateljima i rodbini, ponekad pisana Franjo [andor Kuha~ i ma|arskim jezikom, a dva pisma iz osje~kog razdoblja pomogao mu je netko prevesti na hrvatski jezik. Podrijetlom su Kochovi bili tipi~na donau{vapska obitelj, pristigla u Ma|arsku u 18. stolje}u, a kasnije se selili Habsbur{kom monarhijom prete`no u krajeve u kojima su obitavali doseljeni Nijemci.

Taj se dopadljivi ~ovjek markantnih crta lica jo{ 1863. godine potpisivao kao Fr. Xavier Koch. Rana sklonost glazbi odredila je sudbinu mladog Kocha. Zbrojimo li cjelokupno njegovo obrazovanje, sve pohvale i visoke ocjene koje je do`ivio, s pravom se pitamo za{to mu je nedostajalo snage da ta svoja znanja preto~i i u formalne diplome koje bi mu osigurale stalan posao i olak{ale `ivot njemu i njegovoj obitelji. O~ito mu istra`iva~ki `ar nije ostavio dovoljno vremena da to i provede. Njegovo osje~ko razdoblje `ivota, izuzmemo li djetinjstvo, proteklo je u stalnim putovanjima, {to studijskim glazbeno-znanstvenim usavr{avanjem u Pe~uhu, Leipzigu, Weimaru i Be~u, {to u terenskim istra`ivanjima, od dana{njeg Gradi{}a do Albanije.

Franz Xavier Koch

Filip Koch, pe~u{ki kanonik, stric koji ga je pomagao pri {kolovanju, ostavio mu je 12.000 forinti s oporu~nom namjenom da tu sumu iskoristi u kulturne svrhe. Iskoristio ju je na najbolji mogu}i na~in u sakupljanju terenske etnografske gra|e, u prvom redu pjesama i napjeva. Ta suma (otprilike jednogodi{nja zarada gimnazijskog profesora) omogu}ila mu je 235

VDG JAHRBUCH 2001

putovanja, koja bi, kad bi ih zbrojili trajala pet godina. @ivotne pote{ko}e nastupaju u trenutku kad tu silnu dragocjenu gra|u poku{ava objaviti. Kulturna javnost u svakom vremenu lako posustane pred odgovorno{}u (u ono vrijeme i zna~ajnim tro{kom) i prona|e odgovaraju}e isprike.

Njegov `ivotni kredo od kojeg nikada nije odstupio bio je «treba njegovati svjetsku muziku i odgajati mlada pokoljenja na estetski vrijednim djelima strane muzi~ke literature, ali je narodna muzika bit stvarala~ke izvornosti» (Rakija{, 1984:21).

Iz Kuha~eve korespondencije (uvid u nju po~inje 1860. godine) vidljivo je koja su imena utjecala da Kuha~ poja~a u~enje hrvatskog jezika: Franjo Markovi}, Izidor Kr{njavi, Armin [rabec, Stjepan Ku}ak, Ivan Trnski i J.J. Strossmayer. Ipak, hrvatskim jezikom nikada nije besprijekorno zavladao, {to i sam sa `aljenjem priznaje.

Pokazuje izuzetnu umjetni~ku odva`nost unose}i red u hrvatsku glazbenu terminologiju. Poput Slovaka, filologa Bogoslava [uleka, i on se bavio «~i{}enjem» hrvatskog stru~nog nazivlja. Danas nije jasno do koje je mjere `elio isku{ati svoje neologizme, a do koje je to bila nasu{na potreba pri prevo|enju stru~ne literature.

Branko Rakija{ je detaljno analizirao Kuha~evo «Glazbeno nazivlje» i do{ao do zaklju~ka da se od 1654 izraza (muzi~kih termina) njih 790 i danas upotrebljava, primjerice: akustika, arija, bra~, bariton, bugarija, ~etverozvuk, dominantni trozvuk, duhovna popijevka, finale, fuga, glazbeni zavod, kajdanka, kari{ik, kora~nica, lutnja, ljubavna popijevka, opera, partitura, predigra, sonata, stil, udaraljka, zvuk i drugo.

(Rakija{, 1974:27). Tamo gdje se nepotrebno pohrvatio izraz ubrzo bi nestao iz prakse: zanos (sinkopa), zamet (motiv), milopojka (arieta).

Zanimljivo je do koje je mjere Kuha~ {titio svoju znanstvenu muzikolo{ku slobodu.

Nije prihvatio mjesto docenta-nastavnika ve} je radije putovao kao osiguravatelj. To je prema navodu iz pisma, {tedjelo njegovo dragocjeno stvarala~ko vrijeme.

Njegovo {iroko djelovanje do`ivjelo je doli~nu (a rekli bismo i suvremenu) promociju: 1873. u Be~u je otvorena svjetska izlo`ba na kojoj je Kuha~ sudjelovao s obiljem eksponata, glazbala, knjiga, rukopisa (Rakija{, 1974: bilj. 21). To je Kuha~u u {iroj javnost priskrbilo naziv «hrvatskoga Vuka», premda je on o Kara|i}u imao vrlo kriti~ki stav pa nije slijedio njegov sistem terenskoga rada. Neprijeporna je ~injenica da je Kuha~ ostavio zna~ajan trag u srpskoj etnomuzikologiji (usp. Stefanovi} 1984, 283-299), kao i to da njegovo `ivotno djelo nosi naslov «Ju`no-slovjenske narodne popievke». To je djelo u koje je ulo`io sve svoje znanje i rad, a na djelomi~no objavljivanje potro{io je i miraz svoje druge `ene Marije Zuna, rodom Austrijanke.

Je li ikad sam definirao svoju pasiju? Jest. Taj vatreni postilirac jo{ za boravka u Osijeku ozna~ava ilirizam kao «na{u stvar». Nadalje, o ju`noslavenstvu govori slijede}e: «Moj patriotizam u umjetnosti ne ide do pretjeranog {ovinizma, do nesno{ljivosti ili do politi~kog stran~arstva; ja samo `elim da bude djelo doma}eg umjetnika domoljubno. Znanost i umjetnost mora da je svojina cijelog naroda, da slu`i cijelom narodu, ne pako samo jednoj politi~koj stranci ili da ~ak ignorira domovinu.» Na 236

VDG JAHRBUCH 2001

drugom mjestu ka`e kako je uo~io da mu nitko nije mogao objasniti u ~emu se sastoji «glazbeni hrvatsko-narodni element», pa se sam primio posla (Peri}-Polonijo 1984:111).

Ju`noslavenska je {irina bila nu`na znanstvenicima koji su ucrtavali okvire nacionalnih znanosti (usp. kasniji rad etnologa Milovana Gavazzija).

Predbacivali su mu politiziranje znanosti, zagovaranje Strossmayera, prije~ili mu posao u dr`avnim institucijama, pru`ali mu oskudnu potporu premda u njegovu slavu nitko nije sumnjao. Priredili su mu, kako to biva u Hrvata, doli~an pogreb.

Ukratko, dru{tveni se razum poigravao njegovim argumentima. Do kraja `ivota bio je uporan i marljiv, jer kako re~e Luhmann: «Ljubav zahtijeva prednost za svoje razloge» (Luhmann 1996:116).

LITERATURA • Bratuli}, J.: Petar Zrinski i Pavao Ritter Vitezovi} u: «Sjaj ba{tine», Split, 1990.

• Budak, N.: Etni~nost i povijest u: «Etni~nost i povijest», Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, 1999.

• Derrida, J.: «Drugi smjer», Institut dru{tvenih znanosti, Ivo Pilfer, Zagreb, 1999.

• Jembrih, A.: «Grof Sermage u zrcalu svojih pisama 1758.», Zagreb, 2000.

• Luhmann, N.: «Ljubav kao pasija», MD, Zagreb, 1996.

• Peri}-Polonijo, T.: Kuha~eva metoda zapisivanja i objavljivanja pjesama u zbirci «Ju`no-slovjenske narodne popievke», u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa odr`anog u povodu 150. obljetnice ro|enja Franje Ksavera Kuha~a (1834.-1911.), JAZU, str. 111-157, Zagreb, 1984.

• Pu{kadija Ribkin, T.: Prilog bibliografiji djela Pavla Rittera Vitezovi}a, KAJ, XXXIII, Zagreb, 3-4, 2000.

• Rakija{, B.: Franjo Kuha~, Prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, 1974.

• Rakija{, B.: Biografija Franje Ksavera Kuha~a, u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa odr`anog u povodu 150. obljetnice ro|enja Franje Ksavera Kuha~a (1834.-1911.), JAZU, Zagreb, 1984.

• Stefanovi}, D.: Kuha~ i Srbi u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa odr`anog u povodu 150. obljetnice ro|enja Franje Ksavera Kuha~a (1834.-1911.), JAZU, 283-299, Zagreb, 1984.

• [aban, L.: Franjo Ksaver Kuha~, Korespondencija 1/1, Zagreb, JAZU, 1989.

• Von~ina, N.: Pavao Ritter Vitezovi} u: Zrinski, Frankopan, Vitezovi}, Pet stolje}a hrvatske knji`evnosti, knj. 17. MH, Zagreb, 1976, str. 337-496.

237

VDG JAHRBUCH 2001

Kroatien als Passion in der Wirkung der deutschen Ansiedler (Vitezovi}-Kuha~) Die Autorin wählt die Biographie zweier bedeutenden Kroaten, die ihren Geburt nach auch bedeutende Deutsche hätten sein können. Pavao Ritter Vitezovi}, Historiker, Schriftsteller, Lexikograph, Baron (Senj, 1652-Wien, 1713), dessen Vater geborener Elsässer war, ist ein tüchtiger Lexikograph, der sich für die Standardisierung der kroatischen Sprache einsetzt, in die, die Merkmale dreier kroatischen Dialekte mit eingeschlossen wären. Er leitete die Druckerei in Zagreb, aber seine Kulturreformen stießen auf unfruchtbaren Boden. Er starb in Wien, verarmt, umkreist mit unveröffentlichten Handschreiben.

Franjo [andor Kuha~, geborener Donauschwabe aus Osijek (Franz Xavier Koch), fing spät an, Deutsch zu lernen. Er reiste zwölf Jahre lang durch die Länder der Ostslawen, um bis an sein Lebensende um Mittel zu kämpfen, mit denen er die Sammlungen „Ju`noslovjenskih narodnih popievka” (“Südslawische Volkslieder“) veröffentlichte. Er ist der Urheber der Ethnomusikologie der Kroaten und beschäftigte sich mit der Musikterminologie. Beide waren Kroatien gegenüber loyal.

Kuha~ konstruierte sogar seine Herkunft mit der Überlieferung über den Stamm Kuha~evi}, um mit einer gemeinsamen Geschichte seine kroatische Identität zu bestätigen. Beide übersetzten ihren Namen und Nachnamen, was zu dieser Zeit keine Außergewöhnlichkeit war. Die Autorin wählt den Termin Passion (des Soziologen und Philosophen Niklas Luhmann), mit dem sie die Begeisterung gegenüber der Heimat Kroatien erklärt. Die Wirkung und das Leiden sind zwei verwickelte Passionsformen. Mit diesen Beispielen zeigt die Autorin, dass die Nationalidentität -eine Wahleigenschaft ist.

238

VDG JAHRBUCH 2001

Vladimir GEIGER

Radni logor [ipovac-Na{ice 1945. godine

Jedan od brojnih logora za preostale pripadnike njema~ke manjine u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata bio je Radni logor [ipovac kraj Na{ica. Osnovan je u svibnju 1945. godine kao sabirni i radni logor za preostale Nijemce Na{ica i {ire okolice. Kroz Radni logor [ipovac pro{li su kratkotrajno tijekom ljeta 1945. godine i Nijemci iz radnog logora Valpovo kojih su transporti upu}eni za Njema~ku vra}eni sa austrijske granice. Preko Sabirnoga logora u Velikoj Pisanici, zatim Radnog logora [ipovac, gdje su proveli neko vrijeme, upu}ivani su natrag u logore Valpovo i Krndija.

Radni logor u [ipovcu postojao je do kraja 1945. odnosno po~etka 1946. godine, kada je raspu{ten, a internirci preba~eni u najbli`e logore u Valpovu i Krndiji.

U Historiografiji i publicistici Radni logor [ipovac spominje se izrazito rijetko.

Radni logor [ipovac ne navode niti najiscrpniji pregledi / popisi logora za Folksdoj~ere u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata.1 1

Usp. primjerice: Anton Tafferner, Donauschwaben in den Todeslagern der Titopartisanen 1944-1948, u: Die Donauschwaben 1944-1964. Beiträg zur Zeitgeschichte, Hrsg. im Auftrag der Arbeitsgemeinschaft Donauschwäbischer Lehrer im Südostdeutschen Kulturwerk von Josef Schmidt, München, 1968., str. 128.; (PS) /Philipp Sandles/, Eine Liste der Unmenschlichkeit. Das titoistische Konzentrationslagerwesen 1944-48 in Jugoslawien, Der Donauschwabe, Bundesorgan der Heimatvertriebenen aus Jugoslawien, Rumänien und Ungarn, Jg. 41, Nr. 41, Donauschwäbischer Heimatverlag, Aalen, 13. Oktober 1991., str. 1.-2.; Vladimir Geiger, Ivan M. Jurković, Imenik i tipovi poratnih logora za pripadnike njemačke nacionalne manjine na teritoriju istočne Slavonije, Srijema, Baranje, Bačke i Banata, Zatvorenik, Glasilo Hrvatskog društva političkih zatvorenika, god. 2, br. 9, Zagreb, 1991., str. 29.-31.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito - Regime in der Zeit von 1944-1948, Donauschwäbische Kulturstiftung, München / Sindelfingen, 1994., str. 972. (Vernichtungs- und Internierungslagen mit den Zahlen der dort zwischen 1944 und 1948 umgekommenen Zivilpersonen); Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Station eines Völkermords, Donauschwäbische Kulturstiftung, München, 1998., str. 320. (Vernichtungs- und Internierungslager mit den Zahlen der 1944 bis 1948 in ihnen umgekommenen Zivilpersonen).

239

VDG JAHRBUCH 2001

U njema~koj historiografiji samo izdanje Saveznog ministarstva za prognanike, izbjeglice i ratom o{te}ene osobe (Bundesministerium für Vertriebene, Flüchtlinge und Kriegschädigte) “Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa”, knjiga V “Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien” iz 1961. godine, Radni logor [ipovac usput spominje i to jedino u iskazu / svjedo~anstvu A. Z. iz Br~kog, izvornik kojeg je u Saveznom arhivu (Bundesarchiv) u Koblenzu.2 Najopse`nije podunavsko{vapsko izdanje o sudbini Folksdoj~era u komunisti~koj Jugoslaviji “Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien” iz 1991.-1995. godine, Radni logor [ipovac tako|er samo usput spominje. U drugoj knjizi tog serijala naslovljenoj “Erlebnisberichte über Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948”, u izvadcima iz dnevnika Sophie Schadt ro|. Stehli iz Vinkova~kog Novog Sela, izvornik kojeg je u Saveznom arhivu u Koblencu, u kronologiji njene poslijeratne sudbine (Chronik des Leidensweges durch viele Lager), naveden je i logor u [ipovcu kraj Na{ica.3 Isto izdanje u ~etvrtoj knjizi naslovljenoj “Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948”, u poimeni~nom popisu stradalih i `rtava, navodi za Radni logor [ipovac (do sada evidentiranu) samo jednu osobu. Broj `rtava / stradalih u Radnom logoru [ipovac nije utvr|en. Do sada je poimeni~no zabilje`en samo Karl Poltner (1896.-1946.) iz Osijeka.4 Od podunavsko{vapskih tzv. zavi~ajnih knjiga, Radni logor [ipovac spominje samo “Zavi~ajna knjiga Velimirovac” (“Heimatbuch Welimirowatz”), i to ukratko opisuju}i sudbinu velimirova~kih Nijemaca ostalih u zavi~aju: “(...) Sie wurden in ein improvisiertes Lager nach Schipowatz bei Naschitz transportiert und von dort im Juli 1945 nach Walpach (...).”5 U hrvatskoj historiografiji Radni logor [ipovac spomenut je prvi puta tek 1990. godine u ~lanku V. Geigera i I. Jurkovi}a o sudbini Nijemaca / Folksdoj~era u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata, objavljenom u “Zatvoreniku”.6 Radni logor [ipovac ukratko je spomenut, u nekoliko navrata (u iskazima / svjedo~anstvima A. Albrechta, A. Knochla, E. König ro|. Reitz i M. [erman ro|. Feler iz Osijeka) u knjizi dokumenata o Radnom logoru Valpovo V. Geigera iz 1999. godine.7 2

3

4 5

6

7

Usp. Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, Hrsg. vom (ehemaligen) Bundesministerium für Vertriebene, Flüchtlinge und Kriegschädigte, Düsseldorf 1961.1, München 1984.2, Augsburg 1994.3, str. 523.

Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, Erlebnisberichte über Verbrechen and den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, Donauschwäbische Kulturstiftung, München / Sindelfingen, 1993., str.

787.-788.

Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, str. 918.

Leopold Karl Barwich, Menschen zwischen Welten. Heimatbuch Welimirowatz. Zur Erinnerung an unser deutsches Dorf in Slawonien, Hrsg. Heimatausschuß Welimirowatz, Reutlingen, 1985., str. 239.

Usp. Vladimir Geiger, Ivan Jurković, Folksdojčeri. Logor kao sudbina. Sudbina Nijemaca u Jugoslaviji nakon rata, Zatvorenik, godina 1., br. 7, Zagreb, 30. studenoga 1990., str. 21.

Usp. Vladimir Geiger (prir.), Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, Njemačka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj / Volksdeutsche Gemeinschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Osijek, 1999.

240

VDG JAHRBUCH 2001

Arhivsko gradivo u Radnom logoru [ipovac nepoznato je i nedostupno. Do sada poznata i dostupna dokumentacija u privatnom je vlasni{tvu biv{ih logora{a ili njihovih obitelji (otpusnice iz Radnog logora [ipovac).

O Radnom logoru [ipovac, nikakvih dokumenata i podataka nema u Zavi~ajnom muzeju u Na{icama.8 Nikakvih zabilje{ki niti navoda o Radnom logoru [ipovac nema niti u Kronici Franjeva~kog samostana Sv. Antuna Padovanskog, odnosno @upskom uredu u Na{icama.9 U Dr`avnom arhivu u Osijeku, u Kazalu za Kotarski Narodno oslobodila~ki odbor Valpovo 1945. i 1946., naveden je u kazalu za 1945. godinu i Radni logor [ipovac: “[ipovac (Na{ice) logor - potjera za odbjeglim robija{ima” pod brojem 8632.10 Dokument u Dr`avnom arhivu u Osijeku nije bilo mogu}e na}i.

Unato~ nedostatku dokumentacije i op{irnijih navoda o Radnom logoru [ipovac, mogu}e je na temelju do sada objavljenih podataka, upotpunjenih novoprikupljenim dokumentima i iskazima / svjedo~anstvima stvoriti po~etnu / osnovnu sliku i o tom logoru. Pronala`enje i objavljivanje (nove) nepoznate dokumentacije i iskaza / svjedo~anstava o Radnom logoru [ipovac, doprinijelo bi umnogome u razja{njavanju sudbine Nijemaca / Folksdoj~era u tom logoru, kao i o stradanjima njema~ke manjine u Jugoslaviji, Hrvatskoj i Slavoniji nakon Drugog svjetskog rata.

Dokumenti o Radnom logoru [ipovac-Na{ice 1.

Rje{enje Upravnog odjela Okru`nog Narodnog odbora Osijek od 26. rujna 1945. godine o pu{tanju iz Radnog logora [ipovac-Na{ice obitelji [verer iz Podravske Moslavine OKRU@NI NARODNI ODBOR OSIJEK Upravni odjel Broj: 23536/45, dne 26.IX.1945 Predmet:

Farka{ Ivan iz Podr. Moslavine moli da se odpusti iz logora [verer Djuro, [verer Marija i njihova djeca Ana i Antun.-

RE[ENJE Povodom molbe Farka{ Ivan iz Podr. Moslavine, kojom moli da se njegov zet [verer Djuro i `ena mu [verer Marija rodj. Farka{ sa njihovom djecom Anom i Antunom puste iz logora u [ipovcu, Okru`ni N.O. Upravni odjel u Osijeku na temelju Odluke AVNOJ-a od 21.XI.1944 i autenti~nog tuma~enja od 8.VI.1945., a na temelju upute Ministarstva Unutra{njih poslova Pov. Broj 201/45 od 5. XI.1945.

8 9 10

Prema iskazu ravnateljice Zavičajnog muzeja Našice prof. Silvije Lučevnjak.

Prema iskazu vlč. Franje Jurinca.

Državni arhiv u Osijeku, Kotarski NOO Valpovo, Kazalo 1945.

241

VDG JAHRBUCH 2001

re{ava da se [verer Djuro, njegova `ena [verer Marija rodj. Farka{ sa njihovom djecom Anom i Antunom odmah puste iz logora u [ipovcu na slobodu, jer se na njih ne odnosi odluka AVNOJ-a od 21.XI.1944.g.

r a z l o z i: Dana 17 rujna 1945 odpremljeni su u logor [ipovac [verer Djuro, [verer Marija rodj. Farka{ i njihova djeca Ana i Antun.Provedenim postupkom utvr|eno je, da se u nazna~enom slu~aju radi o mje{ovitom braku [verer Djure po porijeklu njema~ke narodnosti i Marije Farka{ iz Podravske Moslavine. Iz izvje{taja Kotarskog NO-a Donji Miholjac od 24.IX.1945 broj 9098/45 vidi se, da je [verer Marija k~erka molitelja Farka{ Ivana iz Podravske Moslavine, koji je porijeklom madjarske narodnosti. Iz navedenih ~injenica slijedi, da je [verer Marija rodj. Farka{ po narodnosti Madjarica. Budu}i da je provedenim izvidima ustanovljeno, da se [verer Djuro i njegova `ena Marija [verer rodjena Farka{ nisu ni~im ogre{ili o ~ast i interes naroda Jugoslavije jer se nisu politi~ki ko Njemci isticali, a radi se o mje{ovitom braku to je valjalo odrediti, kao {to je u dispozitivnom dijelu navedeno.O tome se obavje{}uje: 1. Farka{ Ivan iz Podravske Moslavine, 2/ Komanda logora u [ipovcu sa nalogom, da prema prednjem rje{enju otpuste iz logora odmah [verer Djuru, njegovu `enu Mariju, kao i njihovu djecu Anu i Antuna.3/ Kotarski NO. u D. Miholjcu radi znanja i zabilje`ke u popisu Njemaca.4/ Okru`na uprava, narodnih dobara u Osijeku time, da se konfiskovana imovina vrati vlasniku.5/ Javnom tu`iocu okruga Osijek radi znanja.Smrt fa{izmu-Sloboda narodu!

Po ovla{tenju pro~elnika Na~elnik: Kopi} v.r.

M. P. _________

Kotarski Narodni odbor D. Miholjac Upravni odjel Broj 9486/45, dne 1.X.1945.

242

VDG JAHRBUCH 2001

Farka{ Ivanu Podravska Moslavina Dostavlja Vam se gornje rije{enje na znanje, s tim da mjesni NO uvede imenovane u posjed njihove dosadanje imovine a o u~injenom da obavjesti ovaj odjel Smrt fa{izmu-Sloboda narodu!

M. P.

Pro~elnik /ne~itko/

(Privatno vlasni{tvo)

2.

Otpusnica iz Radnog logora [ipovac-Na{ice od 28. rujna 1945. godine za obitelj [verer iz Podravske Moslavine

Otpusnica Kojom se otpu{ta iz radnog logora [ipovac, po rije{enju Okru`nog N.O.-a, Upravni Odjel - Osijek, [verer Djuro i `ena [verer Marija r. Farka{ sa njihovom djecom Anom i Antunom. [ipovac 28/IX.1945 Smrt fa{izmu-Sloboda narodu!

Kat. br. 9486/45 Komandant: /ne~itko/ (Privatno vlasni{tvo)

Otpusnica iz Radnog logora [ipovac - Na{ice od 28. rujna 1945. godine za obitelj [verer

243

VDG JAHRBUCH 2001

3.

Otpusnica iz Radnog logora [ipovac-Na{ice od 9. listopada 1945. godine za obitelj Anne Hogel iz Osijeka KOMMANDANTUR DES ARBEITSLAGERS Sipovac-Na{ice Nr.96/45 Den 9. 10.1945

ENTLASSUNGSSCHEIN Auf Grund der Entscheidung des Kreis VA-es Osijek vom 8.10. 1945, Nummer 25609/45 werden aus dem Lager entlassen: 1. HOGEL ANNA 2. HOGEL ROSA 3. HOGEL MIROSLAV 4. HOGEL PAUL 5. HOGEL MARIA 6. HOGEL BO@IDAR Siegel: Kommandantur des Arbeitslagers Sipovac-Na{ice Kommandant: Unterschrift unl.e.h.

Vorstehende Übersetzung der mir im Original vorgelegenen, in serbo kroatischer Sprache abgefassten Urkunde ist vollständig und richtig.

M. P. Donauwörth den: 24.2.1959 (Privatno vlasni{tvo)

4.

Otpusnica iz Radnog logora [ipovac-Na{ice od 9. listopada 1945. godine za obitelj Ladislava Hogela iz Osijeka KOMANDA RADNOG LOGORA [IPOVAC-NA[ICE Broj 110/45 Dana 9. X 1945

Odpusnica Temeljem odluke Okru`nog N.O.-Osijek br. 25814/45 od 9. X 1945 odpu{taju se iz logora 244

VDG JAHRBUCH 2001

1/ Hogl Ladislav 2/ Hogl Marija 3/ Hogl Erina

S.F-S.N Polit. Komesar /Pavi}/

Komandant /ne~itko/ M. P.

(Privatno vlasni{tvo)

Otpusnica iz Radnog logora [ipovac - Na{ice od 9. listopada 1945. godine za obitelj Hogl iz Osijeka

Iskazi / svjedo~anstva o Radnom logoru [ipovac-Na{ice 1.

Adam Albrecht iz Osijeka “(...) 11. V. 45 morali smo u logor u Josipovac, a po~etkom VI. mjeseca i{li smo tansportom (vlakom) prema Austriji, ali u Jesenicama nas Austrija nije primila, pa na povratku bili smo u logoru Velika Pisanica pa Na{ice (Pustara) 6. + 7. mjesec onda smo do{li 8. mjesec u Krndiju (...) A od 9. mjeseca bili smo stalno u Valpovu.(...)�

245

VDG JAHRBUCH 2001

(Pismo Adama Albrechta iz Münchena, Njema~ka od 16. prosinca 1997. Nikoli Maku, Osijek. Objavljeno u: V. Geiger, Radni logor Valpovo 1945. - 1946. Dokumenti, str. 420.)

2.

Ana Behtan ro|. [verer iz Podravske Moslavine “(...) jednog lijepog sun~anog dana oko podneva, (kojeg nikad ne}u zaboraviti), u na{ sokak do{li su nepoznati ljudi iz Mjesnog odbora koji nisu bili Moslavci s jednim ~ovjekom iz Moslavine koji poznaje stanovni{tvo mjesta. Taj Moslavac pokazivao je u kojim ku}ama `ive [vabe. Tako su do{li i u na{u ku}u i odveli su tatu, mamu, mene, i moja dva brata. Me|utim, djed - po majci, koji je stanovao dvije ku}e dalje od nas neprimjetno je povukao mog starijeg brata da nitko ne vidi i sakrio ga u svoju ku}u.

Me|utim jedan seljanin je vidio da nedostaje moj stariji brat i pitao je gdje je, me|utim drugi je rekao neka {uti. Ku}u su nam zape~atili. U na{em sokaku trebali su odvesti u logor i zape~atiti ku}u i mog strica, me|utim oni kad su vidjeli {to se dogodilo kod nas, pobjegli su kroz ba{}u u {umarke na obli Drave, a u ku}i su ostavili samo stri~evog oca koji je bio jako star. Tom starcu partizani su dozvolili da stanuje samo u jednoj sobi, a ostatak ku}e su zape~atili. Iz na{eg sokaka odvezli su nas pred Op}inu, gdje su nas ~ekala konjska zaprega puna slame. Nagurali su nas u zapregu i pred ve~er odvezli u Na{ice. Po mraku su nas odvezli u [ipovac. Smjestili su nas u gospodarske zgrade i {tale. Spavali smo na slami bez i~ega. Moj mla|i brat imao je tada samo 3 godine, u logoru je obolio i nikada se od tada nije oporavio, te je umro u dje~a~koj dobi. U logoru smo dobili u{i. Nismo se imali gdje ni oprati. Nismo dobili pokriva~e. To ve~e kad smo do{li nismo dobili ni{ta za jesti. Ujutro smo dobili ~aj i koru kruha. Za ru~ak grah - par zrna graha i juha (voda u kojoj se kuhao taj grah). Kao djeca mogli smo se igrati u logoru, i na taj na~in do}i do ograde - `ice, a tamo su kriomice dolazili na{i ro|aci koji su nam donosili ne{to za jesti. (...) Moj djeda - po majci, je pisao molbu da nas oslobode iz logora. Me|utim ta molba nikad nije bila rije{ena. Djeda je u molbi pisao da mi nismo ~iste [vabe nego da je on Ma|ar (mje{ani brak). Iz logora nas je izbavio jedan na{ ro|ak, koji je na{ao jednu vezu kod jednog nama nepoznatog partizanskog oficira. Taj partizanski oficir do{ao je u logor i pred svima je pitao za moju mamu. Kad su pozvali moju mamu, on je pred svima u logoru rekao: ’Ova `ena spasila mi je `ivot’. Tako su nas pustili. (...)”

(Pismeni iskaz / pismo Ane Behtan iz Zagreba od 28. rujna 2000. V. Geigeru)

3.

Franciska Bu{ljeta ro|. Polcer iz Br~kog “(...) Smjestili su nas u logor ’Josipovac’ i to u barake, a cijeli taj kompleks je bio okru`en bodljikavom `icom. (...) Dolazimo u logor ’Valpovo’ gdje smo opet odvojeni od tate. Barake su bile prepune logora{a, da za nas i nije bilo mjesta. (...) Zatim nas {alju u logor ’Velika Pisanica’. Opet smo i tu pod vedrim nebom. (...) Odlazimo u jedno selo kraj Na{ica. Tu su prije nas bili domobranski ~asnici. Znam, da je to bilo 246

VDG JAHRBUCH 2001

blizu sela Bok{i} od kuda su nam prijatelji doneli hranu, o kakvoj smo mogli samo sanjati. Niti ovdje nismo dugo ostali, ve} nas {alju opet u logor ’Valpovo’. Sje}am se, da smo tako prilikom jednog transporta bili u otvorenim vagonima, izlo`eni ki{i i drugim vremenskim nepogodama.(...)”

(Pismeni iskaz / pismo Franciske Bu{ljeta iz Zagreba 1995. V. Geigeru)

4.

Bo`idar Hogl iz Osijeka “(...) Svi koje }u navesti odvedeni su u razdoblju od 20. do 25. 05. 1945, a neki i po dva puta u razli~ite logore i to: Valpovo, [ipovac i Mirkovac. (...) [ipovac kod Na{ica: Hogel Gregor sa suprugom Irmom, sinom Vjekoslavom i k}erkom Marijom. (...) Hogel Ana rodjena Vido 1912 (...), k}erka Rosa (...), sin Miroslav (...), sin Paul i sestra Marijana (...), sin Bo`idar (...). Hogel Ladislav, supruga Marijana (...), sin Ervin. (...) Obitelj Ladislava bila je prvo u logoru u Valpovu pu{tena ku}i, da bi nakon 15 dana ponovno otpremljena u [ipovac, gdje su proveli do 12. mjeseca 1945. godine. Somer Bela (1929) sada `ivi u Osijeku (...). Ovdje napominjem, da je isti Somer i ja Hogl Bo`idar uspjeli pobje}i iz logora nakon mjesec dana (...). Dakle svi odvedeni u logore su bez ikakovih rje{enja i obja{njenja uz pratnju 1-2 stra`ara, kamionima ili pje{ice. (...)”

(Pismeni iskaz / pismo Bo`idara Hogla iz Osijeka od 30. listopada 1998. V. Geigeru) “(...) mi smo se i osje}ali Hrvatima, ali smo bez obzira na to bili u logoru samo zato {to smo nosili njema~ko prezime.”

(Pismeni iskaz / pismo B. Hogla iz Osijeka od 8. sije~nja 1999. V. Geigeru) “(...) Uglavnom se svakodnevno odlazilo po grupama na rad u {ume na rad i sje~u drva, pravljenju drvenog uglja, u manje kamenolome, na popravcima cesta i na sve vrste radova u poljoprivredi. Osim toga de`urne ekipe (bez obzira na starost) danono}no su odr`avale red i ~isto}u (s primitivnim pomagalima) u samom logoru na ~i{}enju baraka, poljskih klozeta i sve drugo {to je bilo potrebno. Spavalo se u drvenim barakama na drvenim krevetima na kat, bez ikakovih pokriva~a na golim daskama uz eventualnu paprat koju si je netko donio iz {uma. Spavalo se zajedno u grupama po obiteljima, dakle mu{ko, `ensko i djeca zajedno, {to je i kako je bilo mo`e se samo predpostaviti. [to se ti~e ishrane bila je za sve jednaka, onih koji su bili u logoru i onih koji su radili na radili{tima uz veoma te{ko uslove s primitivnim sredstvima. Uglavnom supasta hrana s ili bez kruha, uglavnom nekakova kava - ~aj, prete`no rijetki `ganci ili malo krumpira, eventualno kupusa kuhanog bez soli, ali svakako bez imalo mesa.

Kona~ni rezultati ovakovog `ivota bili su svakodnevno umiranje zbog lo{e ishrane i bolesti koja je rezultat lo{e ili nikakove higijene. Razumljivo je i to, da je bila stroga disciplina, zabranjena svaka grupiranja. Uglavnom `ivot se provodio u zatvorenim barakama, gdje je `ivilo po nekoliko stotina `itelja, bez stolova i stolica uz sjedenje na drvenim krevetima. Uz svakodnevno postrojavanje u krugu logora, svaki ispred svoje barake te odlazak na radili{ta u koloni po dva uz jaku pratnju naoru`anih ~uvara 247

VDG JAHRBUCH 2001

partizana, a na radili{tima se radilo u grupama uz zabranu svakog razgovora. Bez obzira na udaljenost radili{ta od logora i{lo se uglavnom pje{ice. Razumljivo je i to da je ve}ina logora{a i{la bosa uz eventualno namotane krpe na nogama, jer prilikom odvodjenja od ku}a bilo, je zabranjeno odno{enje pa ~ak i napunjene kesice s osnovnim higijenskim priborom. (...)”

(Pismeni iskaz / pismo B. Hogla iz Osijeka od 4. listopada 2000. V. Geigeru)

5.

Antun Knochl iz Osijeka “(...) S obzirom da tada{nje snage (Englezi ili Amerikanci ) u Austriji nisu prihvatili taj transport vra}eni smo preko Zagreba u Veliku Pisanicu. Odatle smo preko Krndije preba~eni u Na{ice, a odatle nazad u Valpovo. (...)”

(Usmeni iskaz Antuna Knochla od 30. svibnja 1999. V. Geigeru. Objavljeno u: V. Geiger, Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, str. 427.)

6.

Elizabeta König ro|. Reitz iz Osijeka “(...) odvedeni smo od ku}e, u Divaltovoj ulici 153 u Osijeku, 10.05.1945. god., prvo u Gradski vrt, gdje se skupilo jo{ puno na{ih susjeda i poznanika. Nave~er smo vlakom odve`eni u Josipovac, dje smo proveli oko 3 mjeseca, u Omladinskim barakama, na goloj zemlji. Sa sobom nismo smjeli ni{ta ponijeti, osim odje}e na nama. (...) Nakon par dana odvedeni smo u logor u Valpovu. Nakon nekog vremena, ponovno je i{ao transport za Njema~ku. Ovaj put smo se morali ukrcati u vlak. Vozili su nas u sto~nim vagonima, krcatim ljudima, ve} iscrpljenima i bolesnima, do austrijske granice. Tu nas nisu htjeli propustiti, nego su nas vratili natrag preko Velike Pisanice, logora [ipovac do Krndije. Tu je bilo sve poru{eno, pa smo proveli oko 3 tjedna pod vedrim nebom. Od Krndije smo pje{ice tjerani pod stra`om, do logora Valpovo. (...)”

(Pismeni iskaz Elizabete König iz Osijeka od 28. sije~nja 1999. Administratnoj komisiji Vlade RH. Objavljeno u: V. Geiger, Radni logor Valpovo 1945. - 1946. Dokumenti, str. 385.)

7.

Elizabeta Luka~evi} ro|. Hoben iz Radikovaca kraj Donjeg Miholjca “(...) odvedena sam zajedno sa roditeljima, otac August Hoben i majka Terezija Hoben ro|. Dresner. Dana 24. 08. 1945. otjerani smo iz sela Radikovci (op}ina D. Miholjac) na pustaru Majur u Donjem Miholjcu, gdje su nas zadr`ali 1 mjesec. Onda su nas otjerali u logor [ipovac u Na{icama, gdje smo proveli 4 mjeseca. Zatim smo 248

VDG JAHRBUCH 2001

odvedeni u logor Valpovo, gdje smo ostali do 4. 05. 1946. Ku}a i zemlji{te nam je konfiskovano. (...)”

(Pismeni iskaz Elizabete Luka~evi} iz ^epina kraj Osijeka 1999.

Administrativnoj komisiji Vlade RH)

8.

Erna Majer ro|. König iz Osijeka “(...) U to vrijeme su bili organizirani transporti za Njema~ku, kako bi nas se rije{ili, no mi nismo htjeli i}i, jer smo ovdje ro|eni i bili smo u nadi da }emo se vratiti ku}i, jer nismo ni{ta skrivili. Kad je taj transport oti{ao, nas su nakon 3 dana odveli u logor u Valpovu. Nakon nekog vremena, ponovo je bio transport za Njema~ku, pa smo se morali i mi priklju~iti. Ukrcali su nas u sto~ne vagone i vozili do austrijske granice. Po{to nas nisu propustili na 3 grani~na prijelaza, vratili su nas natrag preko Velike Pisanice, logora [ipovac u selo Krndiju, gdje je sve bilo poru{eno, pa smo tri tjedna proveli pod vedrim nebom. Od Krndije smo pje{ice tjerani, pod stra`om, do logora u Valpovu. (...)”

(Pismeni iskaz Erne Majer iz Osijeka od 28. sije~nja 1999.

Administrativnoj komisiji Vlade RH)

9.

Sophie Schadt ro|. Stehli iz Vinkova~kog Novog Sela “(...) 11. 9. Zurück auf den Marktplatz von Velika Pisanica. Weitertransport nach Na{ice, Kloster Markovac. Wieder eine Nacht unter freiem Himmel, dazu Gewitter und Regen. Fußmarsch nach [ipovac, die Kinder werden von den Partisanen mit Gewehrkolben angetrieben, manche Menschen bleiben unterwegs liegen. 14. 9.

Weitertransport in offenen Viehwaggons. (...) Durchnäßt werden wir bei Ko{ka ausgeladen und durfen auf Verschiedenen Bauernhöfen einkehren. (...) 15. 9.

Morgens treten wir unseren Fußmarsch in das 24 km entfernte Krndija an. (...)”

(Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, str. 787. - 788.)

10.

Marija [erman ro|. Feler iz Osijeka “(...) Nismo dugo bili u Valpovu, kad se formirao drugi transport za Njema~ku.

Kako smo uvidjeli da nas ne}e pustiti ku}i i moja se majka javila za taj transport. Bilo nam je jako te{ko. Vozili smo se u G vagonima, i za cijeli vagon dobivao se samo jedan kruh. (...) Do{li smo i do Ljubljane. Njemci nas vi{e nisu htijeli primiti, jer i u prvom transportu nisu bili pravi Njemci, kako su rekli, ve} folksdoj~eri. Vra~ali su nas (...).

Zatim smo do{li u Veliku Pisanicu. Ovdje su nas istovarili, i bili smo oko 14 dana na 249

VDG JAHRBUCH 2001

va{ari{tu pod vedrim nebom. (...) Zatim smo do{li u [ipovac. Jeli smo samo to {to su nam seljani iz okolnih sela nosili i to mljeko, juhe i vo}e. Sje}am se dobro kako sam tra`ila kroz `icu malo mlijeka u lon~i} za mog malog brata. Bio se jako razbolio.

Dobio je ospice i imao je visoku temperaturu. Tamo je bio vojni lije~nik - dobar ~ovjek. Smjestio je sve majke sa bolesnom djecom u jednu ku}u. Tamo smo dobili i za jesti. Pitao nas je odakle smo, i kad smo rekli da smo iz Osijeka, rekao je onda }u vam napraviti prijedlog za bolnicu. Dok je transport krenio za Krndiju i mi smo krenuli za Osijek. (...)”

(Pismeni iskaz / pismo Marije [erman iz Osijeka od 30. rujna 1998. V. Geigeru.

Objavljeno u: V. Geiger, Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, str. 421.)

11.

A. Z. iz Br~kog “(...) Am 24. 7. 45. ist der Transport in Ljubljana (Laibach) angekommen und wurde die ganze Nacht aufgehalten, und gegen morgens wurde der Transport zurückgeschickt nach Kroatien und am 27. 7. 45. nach Pisanica gebracht. (...) Am 11.

8. 45. wurde des ganz Lager nach Krndija, Bezirk Djakovo mit ungefähr 3500 bis 4000 Personen abtransportiert und mit einem dreitägigem Aufenthalt in Schipowatz bei Naschitz. Unterwegs und in Schipowatz war keine Verpflegung zugeteilt worden, und wir sind am 15. 8. 45. in Krndija eingetroffen. (...)”

(Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, str. 523.)

Das Arbeitslager [ipovac - Na{ice im Jahr 1945 Zu den zahlreichen Arbeitslagern, die nach dem Zweiten Weltkrieg in Jugoslawien für die Angehörigen der deutschen Minderheit errichtet wurden, gehörte auch das Arbeitslager [ipovac-Na{ice. In der Geschichtsschreibung und Publizistik wird dieses Lager ausgesprochen selten erwähnt. Es wurde im Mai 1945 für die restlichen Deutschen aus Na{ice und seiner Umgebung gegründet. Das Arbeitslager [ipovac passierten kurzfristig auch Transporte mit Deutschen, die von der österreichischen Grenze zurückgeschickt wurden. Sie verweilten eine kurze Zeit in den Lagern Velika Pisanica und [ipovac, danach wurden sie in die Lager in Krndija und Valpovo geschickt. Obwohl Dokumente und umfangreichere Berichte über das Arbeitslager [ipovac fehlen, kann man sich aufgrund der bisher veröffentlichten Informationen, die anhand neuzusammengetragener Dokumente und Zeugenaussagen vervollständigt worden sind, ein Bild von diesem Arbeitslager machen.

250

VDG JAHRBUCH 2001

Ludwig BAUER

Perspektive djelovanja Nijemaca i Austrijanaca u hrvatskom kulturnom krugu Pridru`ujem se svima onima koji s velikim zadovoljstvom, pa ~ak i divljenjem, odaju priznanje odr`avanju ovoga skupa, ve} osmog po redu, {to su ga organizatori, kao i prisutni sudionici, uspjeli realizirati usprkos svim pote{ko}ama i problemima, od kojih su se neki mogli ~initi nepremostivim.

S pragmati~nog gledi{ta znanosti, i to u prvom redu hrvatske znanosti, ovakav je simpozij, a posebno kao redovita znanstvena institucija, prvenstveno potreban zbog ~injenice {to se znanstveni radovi koji svojim karakterom odgovaraju specifi~nom tematskom usmjerenju izra`enom naslovom Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu bez tih skupova prakti~ki ne bi imali gdje prezentirati, pa bi i istra`ivanja te vrste vjerojatno zamrla. Vjerujem da smo svi ponosni na taj karakter na{eg simpozija i na doprinos koji se time daje hrvatskoj znanosti i kulturi. Ali s gledi{ta njema~ke i austrijske manjine u republici Hrvatskoj, ili s gledi{ta Austrijanaca i Nijemaca koji ovdje `ive, taj niz simpozija predstavlja i puno vi{e.

S obzirom na vrlo mali broj onih koji se danas ovdje osje}aju Nijemcima ili Austrijancima, ili im to stoji kao oznaka nacionalnosti u nekom slu`benom dokumentu1, vrlo je te{ko o toj nevelikoj, heterogenoj i relativno rasutoj kategoriji, govoriti kao o cjelovitom, i kvantitativno zna~ajnom korpusu. Ma koliko se neki od nas poistovje}ivali, da se poslu`im njema~kom frazom, mit Leib und Seele sa svojim porijeklom, hier gibt es keinen Leib mehr, nur die Seele! Sve ono {to su na{i prethodnici ~inili i manifestirali u svom svakodnevnom `ivotu — od legendarnih, ~istih {vapskih sokaka, pometenih dvori{ta, dobro organiziranih i ure|enih gospodarstava do marljivosti, upornosti i odgovornosti u svemu; sve to {to je pratilo i identificiralo te ljude koji su bili poslani zato da civiliziraju napu{tene i zapu{tene predjele, koje su poharali Turci — sav taj svoj njema~ki duh, svu tu svoju {vapsku du{u, mi imamo mogu}nosti iskazati prvenstveno i gotovo samo njegovanjem svog kulturnog identiteta, kulturnog naslje|a i svojom kulturnom ili duhovnom produktivno{}u; koja dana izrazito nadilazi ekonomski potencijal i mo} pripadnika austrijske/njema~ke manjine u Hrvatskoj. U tome su smislu za nas ovi simpoziji posebno zna~ajni. Oni ujedno predstavljaju gotovo idealan obrazac kako nacionalna manjina mo`e konstruktivno funkcionirati i pridonositi kulturnom bogatstvu mati~ne zemlje i ve}inskog naroda. U najmanju ruku, da budem i malo zajedljiv, puno je bolje baviti se vrednovanjem vlastitog doprinosa zemlji ~iji smo gra|ani nego svoj nacionalni identitet izra`avati balvanima na prometnici. Ali moja usputna 1

A ja se ne mogu sjetiti niti jednog drugog dokumenta, osim biračkog spiska, gdje sam svoju njemačku nacionalnu pripadnosti vidio registriranu.

251

VDG JAHRBUCH 2001

zajedljivost ide samo na ra~un pojedinaca koji su se svojim ~inom uprljali, a nikako, niti u ovom slu~aju ni u bilo kojem drugom, na ra~un cijele, bilo koje, nacionalne zajednice.

Kako kulturno djelovanje, u u`em i {irem smislu (a taj {iri smisao, i preklapanje oba zna~enja, bit }e obja{njen u nastavku izlaganja), za nas jest — izra`avanje i odr`avanje nacionalnog identiteta, i gotovo jedini oblik nacionalno definiranog na~ina `ivota, to djelovanje nadilazi i mora nadilaziti okvire ovog simpozija. Zapravo, takvo stanje stvari name}e i samom simpoziju pro{irenje okvira. Kada sam 1994. godine imao ~ast predsjedati skupu istog naziva u Zagrebu, zalo`io sam se da u naziv pored atributa znanstveni u|e i kulturni, {to ovaj simpozij zapravo i jest, pa se za to zala`em i ovom prilikom.

Zalo`io bih se tako|er da se bar odabrani tekstovi s tih simpozija prenesu na web ili Internet stranice. Na taj na~in domet simpozija koji je zna~ajan najmanje u okviru dvaju kultura — postao bi doslovce globalan.

Stavljanjem posebnog naglaska na kulturno djelovanje, a sada vi{e nije rije~ posebno o ovom simpoziju, isticanjem kulturne autorealizacije, `elim posredno definirati nekoliko stvari, upotrebljavaju}i izraze kultura i kulturni u ne{to {irem zna~enju od onog kod nas uobi~ajenog. Prvenstveno se `elim isticanjem kulture i kulturnog djelovanja distancirati od svih rezonancija pre`ivjelih Blut und Boden teorija2.

Iako u mnogima od nas te~e krv njema~kih, odnosno austrijskih predaka, pa iako ovo tlo pripada jednako nama kao i svima ostalima koji tu `ive, te su ~injenice, po mome shva}anju stvari, gotovo irelevantne za na{u pripadnost. Relevantna je pripadnost njema~koj, odnosno austrijskoj nacionalnoj kulturi. U tom kontekstu atribut kulturni u velikoj mjeri preklapa se s atributom nacionalni, a kulturna pripadnost postaje ne-doslovni sinonimom za nacionalnu. Time su ujedno, na razini dnevne komunikacije (iako ne i legislative!), premo{}uje i tehni~ka zbrka koja nastaje prevo|enjem ovdje uobi~ajenih me|usobno razli~itih kategorija nacionalnosti i dr`avljanstva, koji izrazi, ~ak i kada postoje kao razli~ite rije~i, nerijetko predstavljaju isti termin i kategoriju (u Americi je primjerice, nationality i citizenship ista stvar).

Isticanjem svoje njema~ke/austrijske kulturne pripadnosti, te isticanjem njegovanja takvih svojih kulturnih tradicija, distanciramo se od nepo`eljnih konotacija koje u takvom kontekstu mo`e imati termin nacionalni. Banalno je mjesto iz podru~ja ove tematike da je [vabo jednako nacist. Bilo bi mo`da deplasirano danas poricati valjanost takve jednad`be-predrasude, da u nedavnoj poplavi nacionalnog amoka na ovim prostorima i me|u pripadnicima njema~ke manjine, ili me|u potomcima Podunavskih [vaba, nije bilo onih nesretnih i nespretnih pojedinaca koji su javno izra`avali svoj pronacisti~ki sentiment, sramote}i i sebe i one pred kojima su htjeli pokazati svoju pravovjernost. Dakle, isticanjem kulturnog identiteta, kulturne pripadnosti distanciramo se, uz ostalo, od takvih primitivnih, ali ponekad i po konzekvencijama tragi~nih predrasuda da su [vabe a priori fa{isti, jer je to bio Hitler (uostalom, Austrijanac) i njegovi esesovci, ili, primjera radi, jo{ paradoksalnije, da su 2

Bez obzira što one jesu svojevremeno igrale određenu ulogu u Kulturbundu prošlih vremena.

252

VDG JAHRBUCH 2001

[vabe a priori komunisti, jer su biv{i socijal-demokrati, i to dobrim dijelom {vapski, u svom {vapskom Vukovaru zapravo definirali Komunisti~ku partiju Jugoslavije.

Na margini toga razmatranja nije naodmet ukazati i na to da su politi~ke afilijacije privatna stvar i sloboda svakog gra|anina, ali ih ne treba mije{ati s kulturnim identitetom. Aludiram pri tome i na ~injenicu da oni pripadnici njema~ke nacionalne manjine koji su svojevremeno dolazili na sastanke manjinskih udru`enja ili nacionalno intonirane mise sa zna~kama HDZ-a na grudima, nisu time afirmirali svoju njema~ku nacionalnu, odnosno kulturnu pripadnost; prije je efekt bio suprotne vrste.

Logika ovog razmatranja, nadam se, dosta jasno pokazuje da se za nas, hrvatske Nijemce/Austrijance, odnosno Podunavske [vabe, pojam kulture u u`em i {irem smislu, u svome konstruktivnom zna~enju, stapa, ili preklapa, prakti~ki u jedinstveni pojam; na{a je kultura bitan dio na{e nacionalnosti, a na{a je nacionalnost velikim dijelom realizirana i definirana kao kulturna pripadnost. Ali stavljanjem naglaska na kulturnu pripadnost ne `elim nikako niti izbrisati ni umanjiti valjanost atributa nacionalne pripadnosti; u kontekstu koji ovdje poku{avam nazna~iti kultura i kulturna pripadnost, trebale bi biti jedan od glavnih sadr`aja nacionalne pripadnosti.

Takvim pro{irenim i potpunijim definiranjem pripadnosti aktualiziraju se jo{ dva aspekta. Prvo, kulturnom pripadno{}u autohtoni Nijemci/Austrijanci ne mogu biti shva}ani samo kao manjina, jer su dio kulture mati~nog naroda. Drugo, ta na{a skupina danas pripada i kulturi sredine u kojoj ti Nijemci/Austrijanci `ive i djeluju, pa je u konkretnom slu~aju rije~ o bi-kulturnoj skupini i pripadnosti.

Ali i opet valja se ograditi od shva}anja o mehani~koj zamjeni pojmova. Kao {to kulturna pripadnost nije mi{ljena tako da potire nacionalnu, tako ni shva}anje manjine kao kulturnog entiteta ne ide za tima da se definiranjem tog entiteta zamijeni ili ~ak izbaci pojam nacionalne manjine, koji ima sasvim konkretan, zakonom definiran sadr`aj, i iz kojega se pak izvodi niz prava, reguliranih zakonom.

S druge strane, prihva}anjem i afirmiranje shva}anja pripadnosti kulturnom entitetu koji nadilazi manjinske okvire, mogla bi se izbje}i marginalizacija koja je karakteristi~na za pristup manjinama u javnom, odnosno kulturnom `ivotu.

Primjerice, ja nemam ni{ta protiv toga da se o aktivnostima njema~ke zajednice u Hrvatskoj govori u specijaliziranim emisijama radija i televizije, ali smatram da je potrebno napraviti i takav proboj koji }e i u “ne-manjinskim� medijima i programima afirmirati na{e kulturno djelovanje i doprinos. Isto tako, moramo prona}i na~ina da nas i javnost i medijski prostor mati~nog naroda, njema~kog i austrijskog, shvati i prihvati kao dio svoje kulture.

Ni jedan od ovih dvaju zadataka nije jednostavan niti lak, kao {to uop}e nije jednostavno ni lako biti pripadnikom dviju kultura. Ali to je svakako vrijedno usmjerenje kojem bi trebala te`iti djelovanja i opredjeljenja njema~ke/austrijske/podunavsko {vapske zajednice. Uostalom, upravo slo`enost i 253

VDG JAHRBUCH 2001

te`ina tih zadataka dostojan je izazov poslovi~noj njema~koj upornosti i ingenioznosti koja po~iva na svjetonazoru prema kojem je svaka Unmöglichkeit zapravo samo Schwierigkeit. Alles ist möglich!

Jedan od konkretnih primjera, i vrlo zna~ajno polje djelatnosti za nas, jest upotreba i {irenje njema~kog jezika u Hrvatskoj. Nedvojbeno je da svi gra|ani Hrvatske moraju dobro poznavati svoj hrvatski jezik. Isto je tako nedvojbeno da u {kole valja uvoditi i engleski jezik od najranijeg {kolskog, pa i od pred{kolskog uzrasta. Ali to ne zna~i da je umanjena potreba za njema~kim jezikom u hrvatskom kulturnom, gospodarskom i politi~kom prostoru. Pripadnici njema~kog/austrijskog kulturnog entiteta u Hrvatskoj predodre|eni su da unapre|enju u~enja i upotrebe njema~kog jezika daju zna~ajan doprinos. Potomci Nijemaca i Austrijanaca morali bi imati vi{e afiniteta od ostalih za u~enje njema~kog jezika, i morali bi predstavljati spiritus agens u {irenju njema~kog kao zna~ajnog svjetskog jezika, a to pak daleko nadilazi tek ~uvanje vlastitih kulturnih tradicija ili uske okvire manjinskih prava i manjinskog jezika.

Postoje i druge oblasti u kojima pripadnost na{em kulturnom entitetu, odnosno bikulturalnost daje mogu}nost posebnog doprinosa kako hrvatskoj tako i njema~koj, odnosno austrijskoj kulturi. Uz podru~je znanosti, od ~ega smo po{li na po~etku ovoga razmatranja, zna~ajno je i podru~je umjetnosti. Ali upravo ovdje moram naglasiti potrebu pove}ane kriti~nosti. Kao {to ni svako listanje arhiva nije automatski znanstveni rad tako ni svako mije{anje boja nije automatski slikanje, pa ni svako slaganje rije~i nije automatski knji`evnost. Kriti~nost je nu`na ako ne `elimo na sebe primjenjivati su`ena i manjinska mjerila, protiv ~ega se upravo i zala`em.

Neka mi se oprosti {to bih neskromno na ovome mjestu naveo svoj primjer, pa ~ak i rekao ne{to vi{e pro domo. Svoje knji`evno stvaranje uvijek sam gledao u kontekstu obiju kultura kojima pripadam. Od po~etka budio je srednjoeuropski duh mojih proza, usporedo s priznanjima i nagradama, i neke nedoumice, pa i nepovjerenje.

Kasnije kada je moja vezanost za njema~ku kulturu do{la vi{e do izra`aja, posebno u romanu Kratka kronika porodice Weber, kada sam literarnim sredstvima poku{ao pokazati da postoji i druga~ije vi|enje prisutnosti Nijemaca na ovim prostorima od onog vi|enja koje je dugo vremena bilo slu`benom istinom, nai{ao sam na otpore, koji su ponekad bili utoliko ve}i ukoliko je na drugoj strani rasla svijest o vrijednosti mog knji`evnog rada, kako umjetni~koj tako i dru{tvenoj3. U povodu najnovijeg moga romana Prevo|enje lirske poezije, koji namjerava izdati Naklada Ljevak, navedeno je u izdava~koj recenziji da je o mojim djelima u posljednjih deset godina napisano vi{e pozitivnih kritika nego o svim hrvatskim piscima zajedno. Ipak, moja pozicija kao pisca u tih proteklih deset godine ni izdaleka nije bila onako povoljna kao spomenute kritike. Dijelom bilo je to zato {to sam svojim djelom i izra`enim 3

O toj svijesti, u pogovoru za izdanje Kratke kronike porodice Weber koje bi se trebalo pojaviti u najskorije vrijeme (Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.), kaže Goran Beus Richembergh sljedeće: Svojim autentičnim i literarno snažnim svjedočenjem o stvarnoj sudbini Nijemaca na ovim prostorima, efektnim demaskiranjem lijevih, desnih i svih ostalih mitova koji agresivno žele eliminirati i nadomjestiti povijesnu istinu, Bauer je svojim romanom dao dragocjen poticaj i podršku nekolicini nas poprilično smionih pregalaca koji smo u atmosferi težnje prema rušenju dogmi pokrenuli, uz ostalo, sad već tradicionalan znanstveni simpozij ”Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”.

254

VDG JAHRBUCH 2001

stavovima nastojao pokazati kako pripadam dvjema kulturama, tj. da sam i hrvatski i njema~ki pisac. Time sam se automatski odrekao jeftine slave koju mo`e posti}i nacionalni (a pogotovo nacionalisti~ki) pisac, ali se nadam da sam bar mal~ice pridonio razumijevanju dvostruke kulturne pripadnosti i afirmiranju njema~ke kulture u Hrvatskoj, koju prihva}am kao svoju, jednako kao kulturu hrvatskog jezika na kojem pi{em. Poku{ao sam, dakle, svojim knji`evnim djelom biti dio dvaju kulturnih entiteta, i siguran sam da to djelo nema nikakvu bitnu manjinsku pripadnost ili odrednicu; tim vi{e {to je, kako se vidi, opstalo i dokazalo se u konkurenciji s ne uvijek dobronamjernom ve}inskom konkurencijom.

Danas je moja pozicija kao hrvatskog pisca izrazito povoljna, i sasvim suprotna onoj u prethodnom desetlje}e kada su mi hrvatski izdava~i dosljedno zatvarali vrata.

U posljednjih mjesec dana publicirana su u Hrvatskoj dva moja romana, jedan od njih kao prvi suvremeni hrvatski roman na Internetu (Partitura za ~arobnu frulu), a drugi u nastavcima na Hrvatskom radiju, dok u sljede}ih pola godine o~ekujem publiciranje nekoliko knjiga, a zbog interesa izdava~a za knjige koje nisu do sada bile tiskane u Hrvatskoj, prije se moram bojati inflacije mojih naslova na hrvatskom knji`evnom trgu nego zatvorenih vrata izdava~kih ku}a. Me|u knjigama za koje ipak nestrpljivo o~ekujem da se pojave u prvom hrvatskom izdanju na}i }e se i navedena Kratka kronika porodice Weber, za mnoge Podunavske [vabe kultna knjiga, koja }e iza}i u nakladi Mozaik knjige iz Zagreba negdje na po~etku 2001. godine. Vjerujem da }e to ne samo ponovno aktualizirati neka pitanja povijesti i polo`aja Nijemaca u hrvatskoj sredini nego i u javnosti ponovno odjeknuti kao doprinos shva}anju kako se kulture o kojima je ovdje rije~ mogu plodno pro`imati i oboga}ivati. Naravno, i uz napor pojedinca, i uz podr{ku istomi{ljenika.

Ali ovim primjerom `elim ujedno pokazati kako moje vi|enje perspektive djelovanja Nijemaca i Austrijanaca u hrvatskom kulturnom krugu nije samo subjektivna vizija nego i ~vrsto osobno opredjeljenje koje slijedim u svojem knji`evnom radu.

Nadam se da ne}e biti preveliko odstupanje od teme ako ovu prigodu iskoristim i kako bih izrazio zahvalnost svim svojim hrvatskim-njema~kim landsmanima koji su me u mojoj orijentaciji podr`avali i poticali, pa ~ak nastojali i izdati Webere u vrijeme kada sam zbog svog opiranja militantnom nacionalizmu bio u odre|enim krugovima persona non grata.

Ali, vratimo se kulturnom identitetu i jo{ nekim konzekvencijama koje iz toga proisti~u. U spomenutom svome izlaganju iz 1994. u uvodu zagreba~kog simpozija Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu iznio sam ideju o Nijemcima izvan Njema~ke kao o sjemenu Europe. Doista, rasuta njema~ka populacija, civilizacija i kultura koja se poput kralje`nice Europe provla~ila sredinom kontinenta od Crnog mora i Siebenburga do Kรถnigsberga i Balti~kog mora, kao da je bila predodre|ena da bude zametak integrirane Europe. Ta integrirana Europa danas je ne samo jedan od najpopularnijih politi~kih {lagvorta nego i najzna~ajniji civilizacijski projekt na{eg vremena.

255

VDG JAHRBUCH 2001

Da bi se u potpunosti razumjela veli~ina toga projekta valja podsjetiti na ~injenicu da je pojam Europe kao oznaka odre|ene kvalitete, kvalitativnog sadr`aja, iznena|uju}e nov. Za anti~ke Grke Europa je bila ne{to maglovito, neodre|eno i nepristupa~no, kamo oni nisu i{li, iako su to nedefinirano podru~je imenovali po princezi-ljepotici koju je u svom ljubavnom zanosu oteo Zeus. U vrijeme anti~kog Rima, Rimsko je carstvo bilo Rimsko carstvo, a sve ostalo bili su barbari i barbarske zemlje ~iji su se limiti gubili u azijskim prostorima. ^ak i u vrijeme kri`arskih ratova, Arapi nisu smatrali da ratuju s Europljanima nego s Francima. Europa kao zbroj zajedni~kih kvaliteta i interesa nije postojala ~ak ni u vrijeme kada su Turci prodrli u srce Europe i dva puta opsjedali Be~. Svijest o europskom jedinstvu bila je jo{ tako mala da je francuski imperator u vrijeme tih turskih prodora kalkulirao o savezni{tvu s tim osvaja~ima dobrog dijela europskog kontinenta.

Jedan od politi~ara novijeg vremena koji je imao viziju budu}e Europe bio je nesretni austrijski nadvojvoda Franz Ferdinand ~ija je smrt tako tragi~no podijelila europski kontinent na dva tabora da je, primjerice, njegov ubojica, ~lan teroristi~ke bande, postao na jednoj od strana nacionalni heroj. Nova Europa o kojoj danas govorimo po~ela je nastajati tek nakon Drugog svjetskog rata. Poneki ekonomist i vulgarni materijalisti datiraju taj nastanak, vrijeme ra|anja nove Europe 1951. godinom i stvaranjem Europske zajednice za ugalj i ~elik. Ali proces je ipak zapo~eo ranije. Njemu je prethodilo vrlo zna~ajno njema~ko-francusko pomirenje, te izra`avanje politi~ke i filozofske volje za stvaranjem novog zajedni{tva. To se dogodilo na Europskog kongresu 1948. godine osnivanjem Europskog pokreta i zatim 1949. godine stvaranjem Vije}a Europe. Proces zbli`avanja dobio je 1957. godine novu kvalitetu kada je osnovana Europska ekonomska zajednica i Euroatom.

Daljnji tok doga|aja jo{ je svje` u na{em pam}enju, pa na to i nije neophodno podsje}ati. Ipak, valja istaknuti pad Berlinskog zida ~ijim su ru{enjem upravo Nijemci pridonijeli odumiranju podjele Europe na Isto~nu i Zapadnu.

Geslo nove Europe posu|eno je od Francuske revolucije, ali Liberté, égalité, fraternité, ma kako sadr`ajno izra`ava nove europske ideale nije dovoljno da bi se definirao u potpunosti novi europski duh. Odlika je europskog duha negiranje svake dogme i konstruktivna polemi~nost. Rije~ je, kako to isti~e primjerice jedan od ideologa europejstva — Edgar Morin4, o kriti~koj racionalnosti, koja se brine za objektivnost, a sposobna je za samokritiku i kritiku svoje samokritike; rije~ je o vrtlogu konstruktivne polemike u kojoj ni{ta nije sveto, a sve po~iva na humanizmu, razumu i znanosti. Temelj takve Europe jest interakcija razli~itosti i u tom okviru ra|anje nove demokracije. Ta nova demokracija bitno se razlikuje od tradicionalne; u njoj ne smije biti diktata ve}ine. Nova europska demokracija usmjerena je prema prevladavanju principa strana~kih podjela i umjesto interesa ove ili one grupacije mora voditi ra~una o ukupnosti raznorodnih interesa. Pri tome je raznorodnost — bogatstvo tradicija, filozofija, znanja i jezika — bitna za njezin karakter. Ni{ta monolitno u tu Europu ne mo`e u}i niti joj treba i pripada.

4

Vidi: Edgar Morin: Kako misliti Evropu, Sarajevo, 1989. (PENSER L’EUROPE, Paris, 1987).

256

VDG JAHRBUCH 2001

Na jednoj me|unarodnoj konferenciji odr`anoj ove godine u Austriji, hrvatski ministar za europske integracije, Ivan Jakov~i}, iznio je sljede}e opredjeljenje: Hrvatski narod ve} je odavno odlu~an u svojoj `elji za uklju~ivanjem u zajednicu europskih naroda udru`enih u Europskoj uniji, kao i za prihva}anjem temeljnih europskih ideala slobode, dobrosusjedstva, po{tivanja razlika i razmjene povijesnih iskustava.

Ti ideali i opredjeljenja jednako su va`ni u svome usmjerenju prema van koliko su va`ni i u svom usmjerenju prema unutra. Nitko u Europi ne `eli monolitnu i jednozna~nu, i nikome ne treba monolitna i jednozna~na Hrvatska. Dobrodo{la je ona Hrvatska u kojoj je doprinos kulture autohtonih Nijemaca/Austrijanaca kriti~ki i relevantno vrednovan. Pripadaju}i njema~koj i austrijskoj kulturi, u kojoj predstavljaju i specifi~an entitet, te ujedno pripadaju}i hrvatskoj kulturi, u kojoj su tako|er poseban entitet, hrvatski Podunavski [vabe, Nijemci i Austrijanci, predstavljaju jedan od instrumenata ulaska, ili pilira hrvatskog mosta u Europu. U konstruktivnom dijalogu s tim kulturnim entitetom, preuzimaju}i i afirmiraju}i ono {to ta specifi~na kultura mo`e pru`iti, Hrvatska vje`ba svoje europejstvo, i ima mogu}nost validne generalne probe pred ulazak na veliku europsku scenu.

Promoviraju}i u hrvatskom kulturnom krugu, njema~ki uporno i neumorno, svoje kulturne vrednote i prednosti — a pri tome, primjerice, spomenuto unapre|enje u~enja njema~kog jezika u hrvatskim {kolama i izvan njih nije po va`nosti na posljednjem mjestu, jer Europa danas insistira na multilingvalnosti — Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj i opet }e biti, i moraju biti, jedan od faktor napretka ove svoje domovine.

Perspektiven des Wirkens der Deutschen und Östereicher im kroatischen Kulturkreis Der besondere Wert der Symposien Deutsche und Österreicher im kroatischen Kulturkreis liegt darin, dass sie die Vorstellung derartiger wissenschaftlicher Arbeiten und Forschungen ermöglichen, die ohne sie wahrscheinlich erlöschen würden. Für nationale Minderheiten sind diese Versammlungen wertvoll und eine der wenigen Gelegenheiten, ihre Besonderheiten auszudrücken. Die Bezeichnung Symposium müsste außer dem Attribut wissenschaftlich noch das Attribut kulturell bekommen.

Die Hervorhebung der kulturellen Identität ist für die deutsche/österreichische Minderheit in Kroatien besonders wichtig und kann unter verschiedenen Aspekten betrachtet werden, wie z.B.: die Minderheit leistet einen größeren kulturellen Beitrag - sowohl in Kroatien als auch in ihrem Herkunftsland - als die Zahl ihrer Zugehörigen und deren Wirtschaftskraft annehmen ließe. Kulturelle Zugehörigkeit ist heute ein wichtiger Bestandteil nationaler Zugehörigkeit, ohne dabei mit den Rechten der 257

VDG JAHRBUCH 2001

Minderheiten zu kollidieren. Es muß anerkannt werden, dass Minderheiten sowohl in ihrem Heimatland als auch in ihrem Herkunftsland einen kulturellen Beitrag leisten; dass sie sowohl dem einen als auch dem anderen Land zugehören. Die Computerisierung wird eine bessere Auswertung dieser Beiträge ermöglichen. Durch seine schriftstellerische Tätigkeit versucht der Autor (einer der Begründer dieser Symposien) zu beweisen, dass sich Zugehörige der österreichischen/deutschen kultureller Entität nicht nur als solche durchsetzen können, sondern dass sie alle Aspekte ihrer doppelten kulturellen Zugehörigkeit wahren und ihren Beitrag zur Kultur der Mehrheit leisten.

Das Erstarken der kulturellen Entität der Minderheit ist in Übereinstimmung mir den Integrationstendenzen der Europäischen Union und den Tendenzen, eine neue pluralistische Demokratie zu schaffen. Die kroatischen Deutschen und Österreicher sind wegen einer Reihe von Vorteilen (z.B. die Verbreitung der deutschen Sprache, die Pflege kultureller Besonderheiten) ein wichtiger Faktor in der Verwandlung der Gesellschaft. Sie ermöglichen Kroatien den Beitritt zu Europa.

258