VDG JAHRBUCH 2001
Ivan PEDERIN
@ivotna snaga knji`evnog mita o Franji Trenku Franjo Trenk nije bio Hrvat, kako se to obi~no misli, nego Nijemac i zapravo se zvao Franz Seraph Freiherr von der Trenck. Rodio se 1711. u Regio Calabria kao sin pruskog ~asnika {to je stupio u austrijsku slu`bu, a umro 1749. kao uznik u tvr|avi Spielberg kraj Brna. U Slavoniji je proveo samo 11 godina svog kratkog `ivota. Najprije je stupio u rusku slu`bu kao vojnik i tu se istakao hrabro{}u, ali i lo{im vladanjem pa je osu|en na smrt, pomilovan, ali prognan u Slavoniju. U Slavoniji se posvadio sa svim susjedima i opet dospio pred sud u Osijeku. Isposlovao je ovla{tenje da zanova~i pukovniju pandura. Pandur je rije~ koja potje~e iz srednjelatinskog banderium zna~i jedinicu vojnika. U Trenckovo1 doba panduri su bili oru`ano osoblje velikih vlastelinskih imanja, kakva su bila i Trenckova imanja u Pleternici i ^epinu. Trenck je zanova~io svoje pandure me|u vlastelinskim pandurima, a i hajducima. S tim vojnicima krenuo je u rat za austrijsko naslije|e izazvan pragmati~kom sankcijom po kojoj je Marija Terezija postala nasljednikom Karla VI. Njegova vojska istakla se hrabro{}u, ali i surovo{}u pa je Trenck optu`en i osu|en zbog ratnih zlo~ina na tamnovanje u Spielbergu kraj Brna gdje je i umro. Trenck se pred sudom branio pa je napisao i svoje memoare, to~nije te memoare napisao je po svoj vjerojatnosti njegov odvjetnik.2Trenck je sebe opisivao u tim memoarima kao hrabrog i vladarici vjernog vojnika kojeg su njegovi zavidnici oklevetali da je dospio u tamnicu. Bila je to poruka upu}ena Mariji Tereziji i javnosti koja }e biti u stanju da na nju djeluje da ga pomiluje. Me|utim uspjeh tih memoara bio je nesvakida{nji i neobi~an. Memoare je ~itao njema~ki pisac Sturm und Dranga pjesnik Daniel Schubart za doba svog dugog tamnovanja, a tamnovao je zbog svojih slobodarskih uvjerenja. Tako su Trenckovi memoari postali pojam herkulske borbe za slobodu za Sturm und Drang. Me|utim, ti memoari zainteresirali su i inozemstvo pa su se pojavili prijevodi na talijanski, engleski, {panjolski i francuski. Trenck nije bio klju~na li~nost rata za austrijsku ba{tinu, ali je postao njegovom najpoznatijom li~no{}u. I ne samo to, njegovi memoari postali su uz Goetheova Werthera naj~itanijom knjigom stolje}a, pa su neprestano izlazile nove naklade koje su se pro{irivale {to je bilo mogu}e u doba kad nije postojalo zakonodavstvo o autorskim pravima.3Trenckovi memoari postali su dakle pravi poslovni pothvat i to u mnogo ve}oj mjeri nego {to je to uspjelo velikoj 1 2
3
Njegovo prezime pisat }emo onako kako ga je pisao on sam i kako se ina~e pisalo u njegovo doba, dakle njema~kim pravopisom. Alfred Kosean Mokrau, Die gefälschten Memoiren Franz von der Trencks, Jahrbuch des Institutes für deutsche Geschichte der Universität Tel Aviv, IV(1975) Ivan Pederin,Der Pandurenoberst Franz von der Trenck als Held österreichischer, deutscher und kroatischer literatur, Österreich in Geschichte und Literatur, XVII(1973) Heft 6. str.382-402. Ovaj rad nadopunio sam i objavio ga u knjizi “Za~injavci”, {tioci i pregaoci, Vlastite snage i njema~ke pobude u hrvatskoj knji`evnosti, Zagreb, 1977. str.173-221. [to se ti~e zakonodavstva o autorskim pravima vidi Ivan Pederin, Austrijska cenzura od 1810 do 1848. i njezin utjecaj na razvitak knji`nica u Dalmaciji, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 30(1987) Zagreb, 1989, str.19-44. Tu upu}ujem jo{ i na djelo W.H.Bruforda, Die gesellschaftlichen Grundlagen der Goethezeit, Weimar, 1936.
45
