VDG JAHRBUCH 2001
Stjepan SR[AN
Život i djelo princa Eugena Savojskog U ovom kraćem pregledu o `ivotu i djelu princa Eugena Savojskog `elimo ukratko istaknuti vrijeme (kraj 17. i početak 18. stoljeća) u kojem je on `ivio i djelovao, potom njegova osnovna djela, kao vojskovođe, diplomate, gospodarstvenika i kulturnog mecene, i na koncu se osvrnuti s određenim porukama i vizijom za koje je princ `ivio i radio. Već u ovom uvodu treba reći da je princ Eugen `ivio u vrlo burnim i sudbonosnim vremenima, kada se nad Europom s istoka nadvila jaka osmanska osvajačka sila, koja je sve više s jugoistoka Europe prodirala u srednju Europu, a sa zapada su se pojavile osvajačke `elje francuskog dvora na čelu s kraljem Lujem XIV. Nasuprot tim osvajačkim te`njama, to je vrijeme velikih ljudi, ideja i ostvarenja, poput onih u filozofiji (glavni predstavnik Leibnitz), u knji`evnosti (predstavnik Rousseau), umjetnosti (barok), znanosti, gospodarstvu, pa i u politici (opći mir u Europi). Princ Eugen je `ivio u vremenu baroka, kne`evskog apsolutizma, a u gospodarstvu u vremenu merkantilizma krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Mlade ljude je uvijek fascinirao svje`i, sveobuhvatni i hrabri lik princa Eugena, kao ratnika, a zreli su ljudi u Eugenu nalazili samodisciplinu, red, pravednost, ljubav prema umjetnosti i nauci. Mo`e se reći da je Eugen bio europski duh po svojim nastojanjima da se dođe do općeg i pravednog mira, do blagostanja i umjetnosti, te su s pravom taj njegov duh prozvali Genius Eugenii – Eugenov duh.1
Mladost princa Eugena Kardinal Mazarin, nasljednik čuvenog kardinala Richelien-a, `elio se što bolje povezati s mladim kraljem Lujem XIV. Stoga je svoju nećakinju Olimpiju, prvu ljubav mladog kralja koju je kralj napustio, udao za Eugena Moritza od Savoye, koji je kasnije s majčine strane naslijedio naslov grofa od Soisson-a.2 Njima se rodio, kao peti sin, princ Eugen 1663. godine u Parizu. Za predka Eugena uzima se Filip II. Španjolski (1527.-1598.) od kojeg je naslijedio strogost, tamnu stranu i tragičnu crtu, no ipak je prevladavala majčina narav: vedra, često i razigrana talijanska crta. Otac, Eugen Moritz Savojski – Carignau, bio je u brojnim vojnim pohodima i konačno kao zapovjednik Švicarske garde, od 20.000 vojnika, 10.000 Nijemaca i Talijana u slu`bi kralja Luja XIV. Rano je umro, već 1673. godine, od bolesti, kada je 1 2
Wolfgang Oppenheimer, Prinz Eugen von Savoyen-Feldherr-Staatsmann, Mäzenen, München 1996. Savoya je pokrajina u istočnoj Francuskoj. Sama vladarska dinastija prozvana je po posjedu Savoya. To je bila jedna od najstarijih europskih dinastija koju je utemeljio Humbert Bijelih Ruku (rođen oko 985. godine), kome je car Konrad II. 1003. godine dao posjed Savoyu. Kasnije su Savojski dobili posjede u Švicarskoj (Vaud 1359. godine i Piemont s Torinom 1418. godine). Sjedište im se nalazilo u Piemontu. Viktor Amadeus Savojski postao je 1713. godine kralj Sicilije, a 1720. godine i kralj Sardinije.
81
