VDG JAHRBUCH 2003
Suzana LEČEK
Folksdojčeri i Hrvatska (republikanska) seljačka stranka 1918.-1941. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslaviji, državi s neriješenim nacionalnim pitanjem i nepomirljivo suprotstavljenim koncepcijama o tome kako urediti međusobne odnose (napose Beograd – Zagreb), njemačka manjina, uza sve želje nije mogla ostati po strani od političkih borbi. Nakon uvođenja općeg prava glasa (za muškarce) činjenica da je imala značajan udio upravo u krajevima s miješanim stanovništvom, učinila je od njih važan, a na lokalnim izborima i presudan dio glasačkog tijela. Njihovu su političku podršku željeli i Hrvati i Srbi, pa Nijemcima – iako mnogima nerado - nije ostajalo drugo nego na kraju izabrati stranu. Koliko je Nijemaca bilo uz koga teško je reći. Iako su kao manjina u pravilu bili lojalni vladajućim strankama (a to su redovito bile srbijanske stranke), gaženje njihovih prava kao narodnosne skupine približavalo ih je oporbi. Tako se procjenjuje da je većina njemačkih glasača već na izborima 1925. godine bila uz Hrvatsku republikansku seljačku stranku (HRSS).1 Tijekom diktature simpatije za beogradski režim nisu porasle. Promjene su se mogle zapaziti tek jačanjem utjecaja Trećeg Reicha od sredine 1930-ih, što je dovelo do drugačijeg izjašnjavanja na izborima. Procjenjuje se da je na izborima 1938. za Stojadinovića glasovalo 120.000 Nijemaca upravo radi njegovog približavanja Njemačkoj.2 Poteškoće da se službene njemačke manjinske organizacije pridobije na svoju stranu, nestale su tek 1939. s osnivanjem Banovine Hrvatske.3 Tada je osnovana i posebna sekcija Švapsko-njemačkog prosvjetnog saveza (Kulturbunda) za njezino područje, sa sjedištem u Osijeku. Na čelo je došao Branimir Altgayer.4 Njemu su dane “odriješene ruke” da u interesu njemačke manjine može raditi “sve moguće kompromise”. Nijemci su odahnuli nakon sporazuma, nadajući se da je završeno s nesretnim položajem “između čekića i nakovnja”.5 U stvaranju sporazuma i određivanju položaja njemačke manjine unutar Banovine, Altgayeru je trebao pomagati evangelički biskup dr. Philipp Popp, osobni prijatelj bana Šubašića, za kojeg se računalo da bi tako 1 2 3
4
5
Dušan Biber, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, Ljubljana, 1966., str. 37. D. Biber, Nacizem in Nemci, str. 193. Više u: Nikica Barić, Njemačka manjina u dokumentima banskih vlasti Banovine Hrvatske, 1939.-1941., Časopis za suvremenu povijest, 34/2002., br. 2, str. 435-470. Altgayer je od početka 1939. bio član HSS-a, nakon što je izašao iz Jugoslavenske radikalne zajednice čiji je bio gradski vijećnik u Osijeku. Više o njemu u: Vladimir Geiger, Saslušanje Branimira Altgayera vođe Njemačke narodne skupine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u Upravi državne bezbjednosti za Narodnu Republiku Hrvatsku 1949. godine, Časopis za suvremenu povijest, 31/1999., br. 3, str. 575-638. Prema Slawonischer Volksbote, D. Biber, Nacizem in Nemci, str. 223.
151
