VDG JAHRBUCH 2003
Ludwig BAUER
Između asimilacije i integracije 1. Iako nema ni jasnih statističkih podataka niti pouzdanih i objektivnih znanstvenih istraživanja koja bi poduprla temelje razmišljanja koja namjeravam predstaviti ovim esejem, polazišne postavke tih razmišljanja teško se mogu dovesti u pitanje. Riječ je o obliku pripadnosti ili identitetu preostalih Podunavskih Nijemaca i Austrijanaca1 u Hrvatskoj. Pri tome se taj identitet razmatra ovdje i sinkronijski i dijakronijski, te s vanjskog i unutrašnjeg rakursa, pri čemu vanjskim označavam odnos i viđenje većinskog naroda, a unutrašnjim subjektivno osjećanje manjinskog entiteta. Dakako da u svemu tome ne manjka niti svijest autorova o tome kako je kolektivno osjećanje ili viđenje prije svega kvalitativna apstrakcija, a nikako zbroj neizbježno različitih, međusobno kompleksno orijentiranih individualnih stavova. Apstrahiranje predstavlja i podjela Nijemaca i Austrijanaca koji su predmet ovoga razmatranja u generacije, odnosno generacijske skupine. Ipak ni ta podjela ne bi trebala biti upitna, jer se gotovo svaka osoba na koju se ova uvjetna sistematizacija odnosi, čak i kada je godinama možda izvan generacija koje će se ovdje labavo definirati, ipak dade svrstati u ovu ili onu grupu, odnosno generaciju, kao karakterističan kolektivitet. Tome pridonosi i položaj pripadnika generacija unutar porodičnog stabla, jer svi imamo bake i djedove, majke i očeve, kćeri i sinove, ili smo sami nešto od toga, a generacijsku definiranost konkretnog dijela obiteljskog stabla ne dovodimo u pitanje, pa se bez ikakvih dvojbi prihvaća uvjerenje i stav kako su svi djedovi i bake, očevi i majke, kćeri i sinovi, u određenom vremenu pripadnici svoje generacije. Unutar iznesenih okvira, koji predstavljaju ne samo pokušaj definiranja područja razmatranja nego i postavljanje margine sigurnosti (safety margin), vjerojatno je sasvim prihvatljivo reći da u Hrvatskoj imamo tri generacije danas autohtonih Nijemaca i Austrijanaca: generaciju djedova, generaciju njihovih sinova, dakle očeva sljedeće generacije, i njihovih sinova, tj. unuka one prve generacije (podrazumijevajući tu i ekvivalente u ljepšem spolu). Te tri generacije podrazumijevaju i obuhvaćaju i one koji se deklariraju kao Nijemci/Austrijanci i one koji se deklariraju kao Hrvati ili drugačije. Štoviše, procjenjuje se da se samo jedna petina populacije o kojoj je ovdje riječ deklarira svojom izvornom pripadnošću, a 1
Iako se ne radi o jedinstvenom entitetu, odnosno o potpunom podudaranju i preklapanju dvaju entiteta, ipak se u okviru ovog razmatranja, kao i u nekim drugim prijašnjim, uzimaju Podunavski Nijemci i Austrijanci, s obzirom na jezik i preklapanje kulture, a doseljeni u sličnim povijesnim okolnostima, kao ista kulturna grupacija.
209
