VDG JAHRBUCH 2003
Stanko PIPLOVIĆ
Visoki časnici Austrijske ratne mornarice UDK: 359-05: 94(436)”18/19” Izvorni znanstveni rad Na osnovu podataka iz periodike iz 19. i početka 20. stoljeća prikazani su životopisi austrijskih admirala, posebno zapovjednika flote i mornarice. Ti časnici su svojim djelovanjem bitno doprinjeli njenom razvoju i velikom usponu. Tako je stvorena respektabilna pomorska sila sposobna izvršavati ne samo složene ratne operacije već i znanstvena istraživanja. Kampoformijskim mirom 1797. godine Austrija je dobila čitav teritorij na istočnoj obali Jadrana koji je stoljećima bio u posjedu Venecije. Pored toga, od ranije je imala pod svojom upravom Hrvatsko primorje i okolicu Trsta. Na taj je način čitavo primorje od Venecije, preko Trsta, Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije potpalo pod austrijsku vlast. Od ostataka venecijanske flote i iz mora izvađenih brodova, formirala je Austrija malu mornaricu koja nije činila nikakvu pomorsku snagu. U velikim sukobima europskih velesila početkom 19. stoljeća ratna sreća se mijenjala pa je te krajeve neko vrijeme držao Napoleon, a onda su odlukom Bečkog kongresa 1815. godine definitivno potpali pod Austriju. Nova vlast je dobila manji broj ratnih brodova nego što je ostalo poslije povlačenja Francuza i arsenal u Veneciji. Ni oni nisu mnogo vrijedili. A država je smatrala kako je i ta mala flota dovoljna, jer nisu prijetili ratni sukobi. Jedina opasnost u početku su bili pirati iz Sredozemlja od kojih je trebalo braniti Jadransko more. Ipak, postupno, mornarica je napredovala. Godine 1823. imala je dvije samostalne flotile, jednu u napuljsko-siciljanskim vodama, a drugu na Levantu. Zapovjednici brodova bili su isključivo Talijani. Središnja vlast Monarhije nije se u početku mnogo zanimala za razvitak mornarice. Međutim, sve se to osvetilo 1848. kada je buknula revolucija koja je zahvatila i Veneciju odakle su Austrijanci bili izbačeni. Brodovi su se priključili revolucionarima.1 Austrija je slomila revoluciju. Iz tih događaja zaključilo se da Venecija ne smije dalje biti ratna luka pa je tada za glavnu bazu izabran Trst. Pročišćen je časnički zbor i pristupilo se temeljitom preustroju organizacije. U tu svrhu pozvala je austrijska vlada 1849. istaknutog pomorca i organizatora, danskog časnika Hansa Bircha Dahlerupa da stupi u njenu službu i organizira mornaricu. On je kao viceadmiral preuzeo zapovjedništvo nad austrijskom mornaricom. Po naređenju cara Franje 1
Grga Novak: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća. Beograd 1962. 386 i 412-415.
21
