VDG JAHRBUCH 2003
Nives RITTIG-BELJAK
Etnički humor o Nijemcima u Hrvatskoj Ovaj vrlo širok naslov zapravo je zamisao koju ostvarujem u okviru projekta Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj, a ono o čemu bih voljela govoriti ovom prilikom je tek uvod u STRATEGIJU TOG ISTRAŽIVANJA. I ETNIČKI i HUMOR su dva široka i zahtjevna pojma tako da i sama terminološka odrednica sugerira slobodnu interpretaciju ove složenice, a uvrstimo li ovo istraživanje u folklor, nećemo pristup nimalo pojednostavniti. Isto kao i folklor i etnos (etnički) označava ideju nepostojanog, promjenjivog sadržaja. Tek u naše vrijeme taj pojam dobiva na značenju, no, ponovit ću to još jednom, toliko je sadržaja pokriveno tim terminom, da je savršeno teško doći do jednostavne identifikacije. Po svemu proizlazi da su etnolozi mišljenja kako je krajnji smisao podjele na etničke grupe u razmatranju različitosti. (Ljuboja 2001:11) Naglašavanje različitosti (jezičke, teritorijalne, porijeklovne ) upravo je ono što dovodi do osobnog identiteta zajednice i odnosa prvenstveno prema susjedima, a zatim i prema svim drugim zajednicama. Dalje razmatranje ovog problema dovelo bi nas do Frederica Bartha koji je uočio ono što su svi već znali no nisu izgovorili ni naglasili: različitost ne treba tražiti u osobinama već u etničkim granicama. (usp. Barth 1970). A u našim primjerima itekako će se vidjeti pomičnost tih granica. Pri koncipiranju studije poslužila sam se tiskovnom građom iz humoristično satiričkog časopisa Koprive, koji izlazi u Zagrebu od 1906. – 1940. Izlazi kao tjednik, polumjesečnik i mjesečnik. Od 1941. izlaze Nove hrvatske Koprive. Više puta ovaj satirički list mijenjao je podnaslov, a ja sam se u navedenom pilot – istraživanju zaustavila na brojevima koji se bave problemima Habsburške Monarhije s pozicija Zagreba i Hrvatske i to do početka Prvog svjetskog rata. Koprive su list velikog formata, pa je lako zamisliti kako ga građani čitaju s bambusovih okvira u nekoj od tzv. “bečkih” kavana ispijajući šalicu melangea. Bio je to likovno raskošno opremljen list, a ilustracije potpisuju cijenjeni umjetnici kao što su Becić i Vanka. Koprive su izrasle iz ranijih satiričkih tiskovina poput Vragoljana (izlazio u Bakru), Zvekana u Zagrebu, Brice, Biča, Triesa, Trna, Čauša, Ćuka, Satira, a davne 1862. u Varaždinu se pojavio Podravski jež, preteča mnogo poznatijeg zagrebačkog Ježa koji počinje izlaziti 1906., dvije godine prije Duje balavca u Splitu. Nedavno je Nacionalna i sveučilišna knjižnica iz Zagreba otkupila humoristične listove hrvatskih iseljenika: Osu iz New Yorka, izašla 1902. te Vukodlaka iz Chicaga iz 1915. I te brojeve trebat će prelistati. Drugu grupu građe pronalazila sam u najnovijim zbirkama viceva objavljivanih od 1990. (Voje Šiljka i Stjepana Babića na stranicama interneta i u zagrebačkoj 333
