VDG JAHRBUCH 2003
Ljubica KORDIĆ
Njemački jezik u osječkoj Klasičnoj gimnaziji od 1729. godine do danas 1. Grad Osijek u vrijeme osnutka Gimnazije Početkom 18. stoljeća, u vrijeme kada je utemeljena osječka Klasična gimnazija (građanima Osijeka poznatija kao “Velika gimnazija”) grad se razvijao u gospodarsko, prometno i kulturno središte Slavonije. To je i vrijeme intenzivnog naseljavanja grada i njegove okolice, ponajprije iz austrijskih i njemačkih pokrajina. Bili su to graditelji, inženjeri i obrtnici nužni za gradnju osječke Tvrđe koja je bila u tijeku, da bi im se krajem stoljeća pridružili brojni sunarodnjaci iz Hessena i Württemberga, uglavnom zemljoposjednici, obrtnici i trgovci. Tako se u domaće hrvatske građanske krugove inkorporirao sloj visokog i srednjeg građanskog staleža njemačkoga podrijetla koji je, donoseći duh srednjoeuropskog načina života, ophođenja i kulturnih vrijednosti, polako gradio okosnicu ne samo gospodarskog nego i kulturnog života grada Osijeka. Tako je i njemački jezik, paralelno s hrvatskim, postao govornim jezikom osječke urbane sredine, pa ne čude opaske povjesničara kako se “u jezičnom smislu Osijek doimao kao strani grad” (Mažuran, 1994:25). Osječka klasična gimnazija, koja je bila jedan od temeljnih promicatelja obrazovanja, uljuđenosti i kulture osječke građanske (i plemenitaške) mladeži, od samih početaka svoga djelovanja njegovala je komunikaciju na njemačkom jeziku, što ovu gimnaziju izdvaja od drugih gimnazija koje su u to doba djelovale u Hrvatskoj i Slavoniji. O tomu svjedoče, izravno i neizravno, brojni povijesni izvori sačuvani u Muzeju i Državnom arhivu grada Osijeka.
2. Tradicija podučavanja njemačkog jezika u osječkoj Klasičnoj gimnaziji Kao i u drugim hrvatskim gradovima, Gimnaziju u Osijeku utemeljili su isusovci kao nositelji prosvjete i kulture u našim krajevima u 17. i početkom 18. stoljeća. Utemeljena je kao “Mala latinska škola” ili “Mala isusovačka gimnazija” 1729. godine. No zbog malog broja učenika i problema oko financiranja ustanove bila je zatvorena već 1735. godine, a kao jedan od razloga zatvaranja navodi se i širenje epidemije kuge. Obnovljena je trideset godina kasnije (1765.) kao klasična gimnazija koja se sastojala od dva niža (“gramatička”) i dva viša (“humanistička”) razreda. Od samih početaka djelovanja Gimnazije nastavni je jezik u prva dva razreda bio njemački, sve dok učenici ne bi u dovoljnoj mjeri ovladali latinskim jezikom, kako bi na njemu mogli pratiti nastavu u višim razredima. 365
