VDG JAHRBUCH 2003
Vladimir GEIGER
Sabirni logor Đakovo 1945. godine Na svim područjima Hrvatske i Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, s uspostavom i neposredno nakon uspostavljanja nove vlasti, uslijedio je val uhićenja i likvidacija. Pritom na udaru nisu bili samo Nijemci (Folksdojčeri), koji su proglašeni kolektivnim krivcima i neprijateljima naroda, nego i (mogući) politički protivnici iz svih nacionalnih / etničkih skupina. Iz iskustva svjedoka i suvremenika poznato je da su likvidacije provođene širom Jugoslavije, Hrvatske, Slavonije, Đakova i Đakovštine.1 Do potkraj Drugog svjetskog rata većina Nijemaca Đakova i Đakovštine napustila je zavičaj.2 Neposredno nakon završetka rata, mnogi Nijemci su se vratili iz izbjeglištva (pretežito u Austriji) u zavičaj svojim kućama. Ubrzo su uhićeni i internirani u logore.3 U Đakovu je u ljeto 1945. godine, prema izvješću Komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača, od oko 1600 (koliko ih je živjelo do potkraj rata) “ostalo nešto do stotinu”4 Folksdojčera. “U logoru se nalazi 334 osobe: muških 137, ženskih i djece 197 osoba.” Prema podacima, koji su poznati samo za neka sela Đakovštine, u općini Drenje od 370 ostale su 52 obitelji Folksdojčera. Od toga “/…/ imade u logoru 19 familija a na slobodi 33 familije /…/.” U općini Đakovačka Satnica, od 477 ostala su 83 Folksdojčera. Od toga “/…/ nalazi se njih 12 u logorima, a na slobodi u mjestu Satnici nalazi se njih 71 /…/.” U općini Gašinci, od 90 obitelji Folksdojčera “Od onih koji su ostali u ovom selu ima 6 familija koji se nalaze u logoru a na slobodi se nalazi 15 familija /…/.” U selu Vrbici, od 202 ostala su 84 Folksdojčera. “U logorima ih ima 71, a ostalo ih je 13 /…/.” U općini Vrpolje od 218 ostalo je 29 (8 obitelji) Folksdojčera. “U logorima 4 porodice sa 11 članova. Na slobodi ima 4 porodice sa 18 članova /…/.”5 Nijemci na slobodi, izvan logora, označeni su u izvješćima kao mješoviti brakovi i suradnici partizanskog pokreta. 1
2
3
4 5
Navodi i podaci o likvidaciji Nijemaca (i drugih) na području Đakovštine neposredno potkraj Drugoga svjetskog rata i u poraću, malobrojni su, različiti i nesigurni. Usp. Hrvatski informativni centar, Zagreb, Ostavština Krunoslava Draganovića, 12 A 1-31+,102 Titove žrtve u šumi “Bagramik” između Vrbice i Kešinaca; Andreas Müller, Das Geheimnis des Akazienwaldes. Wie bei Keschinzi / Slawonien 38 unschuldige Menschen ihr Grab selbst ausschaufeln mußten und dann von Tito - Partisanen erschossen wurden, Der Donauschwabe, Jg. 40, Nr. 35, Aalen, 2. September 1990., str. 1.; Tomo Šalić, Vrbica u Đakovštini 1330 - 1990., Vinkovci, 1990., str. 67.; Vladimir Geiger, Nijemci Đakova i Đakovštine nakon Drugog svjetskog rata, Zbornik Muzeja Đakovštine, 4, Đakovo, 1997., str. 112.; Vladimir Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Zagreb, 2001., str. 171. Usp. V. Geiger, Nijemci Đakova i Đakovštine nakon Drugog svjetskog rata, str. 107.-108.; V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, str. 165.-170. Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band I, Ortsberichte über Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München / Sindelfingen, 1991., str. 761.-762., 763., 764., 768., 771., 775., 777., 778., 779.; Johann Possert, Viškovci Heimatbuch. Zur Erinnerung an ein kleines Bauerndorf, Lieboch, 1989., str. 100.; Wilhelm Andreas Zimmermann, Dorfchronik Wutschewzi 1850-1945, Grünstadt, 2001., str. 149. I u ovom prilogu kasnije navedene iskaze Lorenza Gratza iz Tomašanaca, Magdalene Mak rođ. Hahn, Franza Hirschenbergera i Stefana Schwoba iz Mrzovića. Zasigurno se radi o krivom navodu / pogriješci. Trebalo bi pisati “ostalo nekoliko stotina”. Usp. Hrvatski Državni Arhiv, Zagreb, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Glavni urudžbeni zapisnik 4218/1945., kut. 67, 4461/1945., kut. 68.; V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, str. 171.-172.
381
